EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62020CN0501

Predmet C-501/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. listopada 2020. uputila Audiencia Provincial de Barcelona (Španjolska) – M P A/LC D N M T

SL C 423, 7.12.2020, p. 31–31 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

7.12.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 423/31


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. listopada 2020. uputila Audiencia Provincial de Barcelona (Španjolska) – M P A/LC D N M T

(Predmet C-501/20)

(2020/C 423/46)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: M P A

Tuženik: LC D N M T

Prethodna pitanja

1.

Kako treba tumačiti pojam „uobičajeno boravište”, iz članka 3. Uredbe br. 2201/2003 (1) i članka 3. Uredbe br. 4/2009, državljana neke države članice koji borave u trećoj državi zbog funkcija koje su im povjerene kao članovima ugovornog osoblja Europske unije i kojima je u trećoj državi priznat status diplomatskih službenika Europske unije ako je njihov boravak u navedenoj državi povezan s izvršavanjem njihovih funkcija koje obavljaju za Uniju?

2.

U slučaju da, za potrebe članka 3. Uredbe br. 2201/2003 i članka 3. Uredbe br. 4/2009 (2), određivanje uobičajenog boravišta bračnih drugova ovisi o njihovu statusu članova ugovornog osoblja Europske unije u trećoj državi, kako bi njihovo boravište utjecalo na određivanje uobičajenog boravišta maloljetne djece u skladu s člankom 8. Uredbe br. 2201/2003?

3.

Za slučaj da se smatra da maloljetnici nemaju uobičajeno boravište u trećoj državi, može li se povezanost s majčinim državljanstvom, njezin boravak u Španjolskoj prije sklapanja braka, španjolsko državljanstvo maloljetne djece i njihovo rođenje u Španjolskoj uzeti u obzir za potrebe određivanja uobičajenog boravišta u skladu s člankom 8. Uredbe br. 2201/2003?

4.

Za slučaj da se utvrdi da se uobičajeno boravište roditelja i maloljetne djece ne nalazi u državi članici, uzimajući u obzir da, u skladu s Uredbom br. 2201/2003, ne postoji nijedna druga država članica nadležna za rješavanje zahtjevâ, sprečava li okolnost da je tuženik državljanin države članice primjenu podredne odredbe članaka 7. i 14. Uredbe br. 2201/2003?

5.

Za slučaj da se utvrdi da se uobičajeno boravište roditelja i maloljetne djece ne nalazi u državi članici, za potrebe određivanja uzdržavanja djece, kako treba tumačiti forum necessitatis iz članka 7. Uredbe br. 4/2009 i osobito koje su pretpostavke nužne kako bi se smatralo da postupak nije moguće pokrenuti ili provesti u razumnim okvirima ili postupak nije moguć u trećoj državi s kojom je spor usko povezan (u ovom slučaju Togo)? Treba li stranka dokazati da je pokrenula ili pokušala pokrenuti postupak u navedenoj državi i to neuspješno i je li državljanstvo neke od stranaka u sporu dovoljna poveznica s državom članicom?

6.

U slučaju poput ovog, u kojem bračni drugovi imaju snažne veze s državama članicama (državljanstvo, prethodni boravak), ako u skladu s pravilima Uredbi nijedna država članica nije nadležna, je li to protivno članku 47. Povelje o temeljnim pravima?


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133. i ispravak SL 2014., L 46, str. 22.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o [sudskoj] nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL 2009., L 7, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138. i ispravak SL 2013., L 281, str. 29.)


Top