12.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 7/14

1.

Je li prostorni plan gradske metropolitanske aglomeracije, koji utvrđuje opće ciljeve, smjernice i programe za prostorno i urbanističko planiranje šire površine aglomeracije, postavljajući pojedinačno, među svojim posebnim ciljevima, cilj zaštite planinskih masiva koji je okružuju kao i ograničavanje gradskog širenja, plan koji nadležnom upravnom tijelu može dopustiti da procjeni okoliša iz članka 3. Direktive 2001/42/EZ (1) (SL L 197) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 17.), kako ga Sud Europske unije tumači u presudi od 22. ožujka 2012. u predmetu C-567/10, Inter Environnement Bruxelles i dr., točka 42., ne podvrgne plan koji je naknadno donesen dekretom na temelju zakonskog odobrenja i koji je sadržavao gore navedeni prostorni plan te kojim su uspostavljena područja zaštite za jedan od gore navedenih planinskih masiva i za njime dopuštene uporabe i djelatnosti u cilju točnog određivanja i ostvarivanja ciljeva zaštite planinskih masiva i ograničavanja gradskog širenja?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, postavlja se pitanje je li, u slučaju kada u trenutku donošenja plana specifikacije u okviru hijerarhijskog niza akata prostornog planiranja nije bila provedena strateška procjena okoliša predviđena Direktivom 2001/42/EZ, spomenuta u 1. pitanju, takvu procjenu potrebno provesti prilikom donošenja akta specifikacije navedenog plana koji ulazi u vremensko područje primjene direktive?

3.

U slučaju negativnog odgovora na 2. pitanje, postavlja se pitanje može li se dekret – koji sadrži odredbe o mjerama zaštite, aktivnostima i dopuštenoj uporabi na području koje je obuhvaćeno nacionalnim dijelom mreže NATURA poput SIC (područje od značaja za Zajednicu), ZSC (posebno područje očuvanja) i ZPS (područje posebne zaštite), i premda se tim odredbama uvodi sustav apsolutne zaštite prirode koji dopušta samo postavljanje protupožarnih uređaja, upravljanje šumama i izletničke staze, ali iz pripremnih akata za donošenje tih odredbi ne proizlazi da su u obzir bili uzeti ciljevi očuvanja tih područja, odnosno posebne značajke okoliša na temelju kojih su odabrane da budu dio mreže NATURA; u slučaju u kojem na temelju istih odredbi na predmetnom području i dalje postoje uporabe koje već više nisu dopuštene samo zato što su bile u skladu s prijašnjim sustavom zaštite – smatrati planom upravljanja u smislu članka 6. stavka 3. Direktive 92/43/EEZ (2) (SL L 206), prije čijeg donošenja, prema tom članku u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (b) gore spomenute Direktive 2001/42/EZ, nije postojala obveza provedbe strateške procjene okoliša?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na 3. pitanje, konačno se postavlja pitanje je li, ako je donesen akt prostornog planiranja koji se odnosi na šire jedinstveno zemljopisno područje koji načelno, u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2001/42/EZ u vezi s člankom 6. stavkom 3. Direktive (92/43/EEZ), zahtijeva provedbu strateške procjene okoliša koja nije provedena i ako se usto utvrdi da je prethodna procjena okoliša zatražena samo za neka područja tog prostora – zbog propisa koji su nedavno doneseni i koji se odnose na uporabu i dopuštene djelatnosti koje nisu planovi upravljanja – ali ne za većinu njih, s obzirom na to da doneseni propis u dijelu koji se odnosi na potonja područja predstavlja plan upravljanja za koji se u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) Direktive 2001/42/EZ u vezi s člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43/EEZ zahtijeva procjena, moguće, u smislu Direktive 2001/42/EZ, utvrđenje djelomične nevaljanosti svih predmetnih odredbi i posljedično stavljane izvan snage propisa samo u odnosu na one dijelove koji se odnose na područja za koja se zahtijeva prethodna procjena okoliša – u skladu s novim pravnim pravilima u tom području – čija bi dodatna posljedica, nakon njihovog djelomičnog stavljanja izvan snage, bila da stratešku procjenu okoliša treba provesti samo za takva područja, a ne za čitavu površinu?