EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014PC0397
Proposal for a DIRECTIVE OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL amending Directives 2008/98/EC on waste, 94/62/EC on packaging and packaging waste, 1999/31/EC on the landfill of waste, 2000/53/EC on end-of-life vehicles, 2006/66/EC on batteries and accumulators and waste batteries and accumulators, and 2012/19/EU on waste electrical and electronic equipment
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi
/* COM/2014/0397 final - 2014/0201 (COD) */
Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi /* COM/2014/0397 final - 2014/0201 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST
PRIJEDLOGA 1.1. Opći kontekst Gospodarstvo Unije trenutačno gubi znatnu
količinu potencijalnih sekundarnih sirovina koje se nalaze u tokovima
otpada. Ukupna proizvodnja otpada u EU-u 2011. iznosila je oko 2,5 milijarde
tona. Na primjer, tek je ograničeni udjel (40 %) komunalnog otpada
nastalog u Uniji recikliran, dok je ostatak odložen na odlagališta (37 %)
ili spaljen (23 %), a oko 500 milijuna tona tog ostatka moglo se na
drukčiji način reciklirati ili ponovno upotrijebiti. Unija tako
propušta znatnu priliku za poboljšanje učinkovitosti resursa i stvaranje
više kružnog gospodarstva, što bi dovelo do gospodarskog rasta i stvaranja radnih
mjesta, čime bi se opet smanjile emisije stakleničkih plinova i
ovisnost EU-a o uvoznim sirovinama. Unija je suočena i s razlikama u provedbi
među državama članicama. Tijekom 2011., dok je šest država
članica na odlagališta odložilo manje od 3 % svog komunalnog otpada, 18 ih
je izgubilo više od 50 %, a neke čak više od 90 % svojih resursa
odlaganjem komunalnog otpada na odlagališta. Ovi podaci upućuju na velike
razlike u smislu uspješnosti gospodarenja otpadom koje hitno treba smanjiti. 1.2. Razlozi za prijedlog i
ciljevi prijedloga Nedavna kretanja upućuju na to da je
moguće ostvariti daljnji napredak u pogledu učinkovitosti korištenja resursa
i da se time može ostvariti velika gospodarska i društvena korist. Pretvaranje
otpada u resurse bitan je element povećanja učinkovitosti korištenja resursa
i zatvaranja kruga u kružnom gospodarstvu. Europsko zakonodavstvo, a posebno postavljanje
konkretnih pravno obvezujućih ciljeva, ključni je pokretač
poboljšanja prakse gospodarenja otpadom, poticanja inovacija u recikliranju,
ograničavanja odlaganja na odlagališta i stvaranja poticaja za promjenu
ponašanja potrošača. Daljnjim razvojem politika o otpadu mogu se ostvariti
znatne koristi koje proizlaze iz održivog rasta i stvaranja radnih mjesta uz
relativno niske troškove, ali se može i pridonijeti poboljšanju okoliša. Ovaj je prijedlog odgovor na pravnu obvezu revizije
konkretnih ciljeva u gospodarenju otpadom iz triju Direktiva: Direktive 2008/98/EZ
o otpadu[1],
Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada[2]
i Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu[3]. Time se počinje rješavati
prethodno navedena situacija u skladu s ciljevima Plana za učinkovito korištenje
resursa[4]
i Sedmog plana djelovanja za okoliš[5],
uključujući potpunu provedbu hijerarhije otpada[6] u svim državama
članicama, pad apsolutnog stvaranja otpada i stvaranja otpada po
stanovniku te razvoj sveobuhvatne strategije smanjenja nepotrebnog otpada od
hrane, čime se osigurava visokokvalitetno recikliranje i uporaba
recikliranog otpada kao važnog, pouzdanog izvora sirovina za Uniju, energetska
oporaba ograničava na materijale koji se ne mogu reciklirati i odlaganje
otpada ograničava na neoporabivi otpad. Njime se također pridonosi
provedbi Inicijative EU-za sirovine[7]. Osim toga, prijedlog obuhvaća elemente za
pojednostavnjenje zahtjeva za izvješćivanje uvrštenih u direktive 94/62/EZ
o ambalaži i ambalažnom otpadu, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima[8] i 2006/66/EZ o
baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima[9]. 2. REZULTATI
SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENE UTJECAJA 2.1. Studije Trima glavnim studijama provedenima tijekom
posljednjih dviju godina u okviru kojih je izvršena procjena tehnološkog,
društveno-ekonomskog i troškovnog aspekta provedbe te daljnjeg razvoja
zakonodavstva EU-a o otpadu ojačani su procjena utjecaja i zakonski
prijedlog[10]. 2.2. Interno savjetovanje Koordinacijska skupina za procjenu utjecaja
osnovana je 16. travnja 2012. Sljedeće glavne uprave pozvane su da
sudjeluju na pet sastanaka Koordinacijske skupine za procjenu utjecaja: SG,
ECFIN, ENTR, CLIMA, JRC, i ESTAT. Koordinacijska skupina za procjenu utjecaja
pratila je pripremu procjene utjecaja. 2.3. Vanjsko savjetovanje Komisija je sastavila okvirni popis pitanja koje
je potrebno rješavati, a prvi razgovori s glavnim dionicima započeli su u
veljači 2013. Javno internetsko savjetovanje pokrenuto je u lipnju 2013.
i završeno u rujnu 2013. u skladu s minimalnim standardima za
savjetovanje. Podneseno je 670 odgovora, što odražava
veliku zabrinutost javnosti u pogledu stanja gospodarenja otpadom u EU-u i
visoka očekivanja od djelovanja EU-a u tom području. 2.4. Procjena utjecaja Izvješće o procjeni utjecaja i sažetak
objavljuju se zajedno s ovim prijedlogom. U okviru procjene utjecaja ocjenjuju
se glavni utjecaji različitih opcija politika na okoliš, društvo i
gospodarstvo kako bi se poboljšalo evidentiranje gospodarenja otpadom u EU-u.
Različite razine ambicija procjenjuju se i uspoređuju s „osnovnim
scenarijem” kako bi se utvrdili najprikladniji instrumenti i konkretni ciljevi
te istovremeno troškovi sveli na najmanju, a koristi na najveću
moguću mjeru. Odbor Komisije za procjenu utjecaja 8. travnja
2014. dao je pozitivno mišljenje o procjeni utjecaja i izdao niz preporuka za prilagodbu
izvješća. Odbor je zatražio da se dodatno pojasne definicija problema i
potreba za novim srednjoročnim konkretnim ciljevima, potkrijepe argumenti
za zabranu odlagališta otpada sa stajališta supsidijarnosti i proporcionalnosti
te za ujednačene konkretne ciljeve za sve države članice te da se
detaljnije objasni na koji se način u okviru prijedloga u obzir uzimaju
razlike u uspješnosti država članica. Na temelju daljnjeg razmatranja opcija politika
iz procjene utjecaja zaključeno je da će se kombinacijom opcija 2. i 3.7.
ostvariti sljedeće koristi: –
smanjenje administrativnog opterećenja,
posebno za mala društva ili poduzeća, pojednostavnjenje i bolja provedba, između
ostalog i time da se konkretni ciljevi zadrže na razini svrsishodnosti; –
stvaranje radnih mjesta: do 2030. moglo bi se
izravno stvoriti preko 180 000 radnih mjesta, a većinu njih ne bi se
moglo premjestiti izvan EU-a; –
smanjenje emisija stakleničkih plinova:
između 2014. i 2030. moglo bi se izbjeći oko 443 milijuna tona emisija
stakleničkih plinova; –
pozitivni učinci na konkurentnost u gospodarenju
otpadom i reciklažnim sektorima u EU-u te na proizvodni sektor EU-a (bolja
proširena odgovornost proizvođača (EPR), smanjenje rizika povezanih s
pristupom sirovinama); –
ponovno uključenje sekundarnih sirovina u
gospodarstvo EU-a, čime će se smanjiti ovisnost EU-a o uvozu sirovina 3. PRAVNI
ELEMENTI PRIJEDLOGA 3.1. Sažetak predloženih mjera Glavne su izmjene prijedloga: –
usklađivanje definicija i uklanjanje
zastarjelih pravnih zahtjeva; –
pojednostavnjenje i reguliranje obveza
izvješćivanja; –
uvođenje sustava ranog upozoravanja za
praćenje usklađenosti s konkretnim ciljevima povezanima s
recikliranjem; –
uvođenje minimalnih operativnih uvjeta za
proširenu odgovornost proizvođača; –
povećanje konkretnog cilja povezanog s pripremom
za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada na 70 % do 2030.; –
povećanje konkretnih ciljeva povezanih s
ponovnom uporabom i recikliranjem ambalažnog otpada; –
ograničenje odlaganja na odlagališta komunalnog
otpada koji nije preostali otpad do 2030.; –
usklađivanje s člancima 290. i 291.
UFEU-a o delegiranim i provedbenim aktima. S pomoću prethodno navedenog uspostavio bi se
potreban pravni okvir za razvoj politika i zakonodavstva država članica u
području sprečavanja stvaranja i recikliranja otpada. 3.2. Pravna osnova i pravo na
djelovanje Ovom se Direktivom mijenja šest direktiva koje se
bave gospodarenjem različitim vrstama otpada. Četiri od tih direktiva
(Direktiva 2008/98/EZ, Direktiva 1999/31/EZ, Direktiva 2000/53/EZ
i Direktiva 2012/19/EU) doneseno je na temelju članka 192. stavka 1.
UFEU-a, a Direktiva 2006/66/EZ donesena je na temelju članka 192. stavka 2.
i članka 114. UFEU-a, a Direktiva 94/62/EZ na temelju članka 114.
UFEU-a. Ova se Direktiva stoga temelji na članku 192. stavku 1. UFEU-a i
članku 114. UFEU-a povezano s člankom 2. Člankom 11. stavkom 2. Direktive 2008/98/EZ
postavlja se konkretan cilj od 50 % za pripremu za ponovnu uporabu i
recikliranje kućanskog i sličnog otpada te cilj od 70 % za
pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne
oporabe bezopasnog otpada od izgradnje i rušenja objekata do 2020. U skladu s
člankom 11. stavkom 4., Komisija najkasnije do 31. prosinca
2014. treba razmotriti te konkretne ciljeve kako bi ih po potrebi ojačala
i eventualno postavila ciljeve za druge tokove otpada, uzimajući u obzir
sve bitne učinke postavljanja ciljeva na okoliš, gospodarstvo i društvo. U
skladu s člankom 9. točkom (c) Komisija bi u skladu s
najboljom praksom trebala do kraja 2014. utvrditi ciljeve za sprečavanje stvaranja
otpada i odvajanje uporabe resursa od gospodarskog razvoja za 2020., uključujući,
ako je potrebno, reviziju pokazatelja iz članka 29. stavka 4.
Konačno, u skladu s člankom 37. stavkom 4., u prvom
izvješću koje se podnosi do 12. prosinca 2014. Komisija mora procijeniti
niz mjera, uključujući programe za odgovornost proizvođača
za posebne tokove otpada, konkretne ciljeve, pokazatelje i mjere koje se odnose
na recikliranje, kao i postupke energetske i materijalne oporabe materijala koji
mogu doprinijeti učinkovitijem ispunjavanju ciljeva navedenih u
člancima 1. i 4. Člankom 5. stavkom 2. Direktive 1999/31/EZ
postavljaju se tri konkretna cilja za preusmjeravanje biorazgradivog komunalnog
otpada s odlagališta i zabranjuje odlaganje određenih tokova otpada na
odlagališta. Države članice moraju ispuniti posljednji konkretni cilj povezan
s preusmjeravanjem biorazgradivog komunalnog otpada s odlagališta do 16. srpnja
2016. U skladu s člankom 5. stavkom 2., taj se cilj mora
preispitati do 16. srpnja 2014. radi njegovog potvrđivanja ili izmjene,
a sve radi osiguravanja visoke razine zaštite okoliša te s obzirom na praktično
iskustvo koje su države članice stekle u provođenju prethodnih dvaju konkretnih
ciljeva. Člankom 6. stavkom 1. Direktive 94/62/EZ
postavljaju se ciljevi povezani s oporabom i recikliranjem ambalažnog otpada
koji se, u skladu s člankom 6. stavkom 5., utvrđuju svakih
pet godina na temelju praktičnog iskustva stečenog u državama
članicama i nalaza znanstvenih istraživanja i tehnika ocjenjivanja kao što
su procjene životnog ciklusa proizvoda i analiza troškova i koristi. 3.3. Načelo supsidijarnosti i
proporcionalnosti Prijedlog je u skladu s načelom
supsidijarnosti i proporcionalnosti utvrđenim u članku 5.
Ugovora o Europskoj uniji. Ograničen je na izmjenu prethodno navedenih
direktiva pružanjem okvira za uspostavu zajedničkih ciljeva, dok se
državama članicama daje sloboda odlučivanja o detaljnom načinu
njihove provedbe. 3.4. Dokumenti s objašnjenjima Komisija smatra da su potrebni dokumenti s objašnjenjima
kako bi se poboljšala kvaliteta informacija o prenošenju Direktive zbog
sljedećih razloga. Zakonodavstvo o otpadu u državama članicama
često se prenosi vrlo decentralizirano, među ostalim na regionalnoj
ili lokalnoj razini i preko velikog broja pravnih akata, ovisno o
administrativnoj strukturi pojedine države članice. Kao posljedica toga,
pri prenošenju izmijenjenih direktiva države članice možda moraju
izmijeniti čitav niz zakonodavnih akata na nacionalnoj, regionalnoj i
lokalnoj razini. Ovom se Direktivom izmjenjuje šest različitih
direktiva o otpadu i utječe na brojne važne zakonski obvezujuće
obveze, uključujući opsežnu izmjenu konkretnih ciljeva iz Okvirne
direktive o otpadu, Direktive o odlagalištima otpada i Direktive o ambalaži te
pojednostavnjenje direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj
opremi, o otpadnim vozilima i o baterijama. Ovo je složena revizija
zakonodavstva o otpadu koja će možda utjecati na niz nacionalnih zakonodavnih
akata. Konkretni revidirani ciljevi povezani s
gospodarenjem otpadom, sadržani u izmijenjenim direktivama, međusobno su
povezani i kao takve bi ih pažljivo trebalo prenijeti u nacionalno
zakonodavstvo te kasnije uvrstiti u nacionalne sustave gospodarenja otpadom. Odredbe izmijenjenih direktiva utjecat će na
širok raspon privatnih i javnih dionika u državama članicama te imati
važan utjecaj na planirana ulaganja i buduće infrastrukture u sustavima
gospodarenja otpadom. Potpuno i točno prenošenje izmijenjenih direktiva
nužno je kako bi se zajamčilo postizanje ciljeva koje sadržavaju (npr.
zaštita zdravlja ljudi i okoliša, povećanje učinkovitosti korištenja resursa
i osiguravanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta te izbjegavanje prepreka za
trgovinu i ograničavanja tržišnog natjecanja u EU-u). Vjerojatno je da će se zbog prethodno
navedenih čimbenika povećati rizik netočnog prenošenja i
netočne provedbe Direktive te otežati zadatak Komisije da prati primjenu
prava EU-a. Jasne informacije u pogledu prenošenja revidiranih direktiva o
otpadu presudne su za osiguravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva
s odredbama tih direktiva. Zahtjev za dostavljanje dokumenata s objašnjenjima
može predstavljati dodatno administrativno opterećenje za neke države
članice. Međutim, dokumenti s objašnjenjima potrebni su kako bi se
omogućila učinkovita provjera potpunog i točnog prenošenja koje
je nužno zbog prethodno navedenih razloga, a ne postoje manje
opterećujuće mjere kojima bi se omogućila učinkovita
provjera. Nadalje, dokumentima s objašnjenjima može se znatno pridonijeti
smanjenju administrativnog opterećenja Komisije u praćenju
usklađenosti; bez tih dokumenata, za praćenje načina prenošenja
u svim državama članicama trebalo bi izdvojiti znatna sredstva i učestalo
komunicirati s nadležnim tijelima pojedinih zemalja. Stoga je moguće
dodatno administrativno opterećenje zbog dostavljanja dokumenata s objašnjenjima
proporcionalno cilju koji se nastoji postići, odnosno osiguravanju učinkovitog
prenošenja i potpunog postizanja ciljeva revidiranih direktiva. S obzirom na prethodno navedeno, primjereno je od
država članica zatražiti da uz obavijest o svojim mjerama prenošenja
dostave jedan dokument ili više njih u kojima se objašnjavaju odnosi
između odredaba ove Direktive o izmjeni zakonodavstva o otpadu i
odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. 3.5. Delegirane i provedbene
ovlasti Komisije Člankom 1. stavcima 2., 3., 5., 7.,
8., 13., 14., 16., 18., 20. i 21., člankom 2. stavcima 2., 5., 6., 8.
i 9., člankom 3. stavcima 6. i 7. te izmjenom predloženom u
članku 4. i članku 6. stavku 1. ovog Prijedloga
utvrđuju se delegirane i provedbene ovlasti Komisije u direktivama 2008/98/EZ,
94/62/EZ odnosno 1999/31/EZ te uspostavljaju odgovarajući postupci za
donošenje tih akata. 4. UTJECAJ
NA PRORAČUN Prijedlogom se neće utjecati na proračun
Europske unije te mu stoga nije priložen financijski izvještaj predviđen
člankom 31. Financijske uredbe (Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012
Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim
pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju
izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002). 2014/0201 (COD) Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I
VIJEĆA o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu,
94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada,
2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o
otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i
elektroničkoj opremi (Tekst značajan za EGP) EUROPSKI
PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. i, u pogledu
članka 2. ove Direktive, njegov članak 114., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[11], uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[12], u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, budući da: (1) Gospodarenje otpadom u Uniji
trebalo bi poboljšati s ciljem zaštite, očuvanja i poboljšanja kvalitete
okoliša, zaštite ljudskog zdravlja i osiguravanja razboritog i racionalnog
korištenja prirodnih resursa. (2) Članak 192.
stavak 2. Ugovora stoga je pravna osnova za izmjene direktiva 1999/31/EZ, 2000/53/EZ,
2006/66/EZ, 2008/98/EZ i 2012/19/EU. Ipak, budući da je Direktiva 94/62/EZ
mjera kojom se osigurava funkcioniranje unutarnjeg tržišta, trebalo bi je
izmijeniti na temelju članka 114. Ugovora. Radi pojednostavnjenja i
proceduralne ekonomičnosti, prikladno je izmijeniti sve te direktive
jednim aktom o izmjeni. (3) Komisija je preispitala
konkretne ciljeve utvrđene u članku 11. stavku 2. Direktive
2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[13],
članku 5. stavku 2. Direktive Vijeća 1999/31/EZ[14] i članku 6.
stavku 1. Direktive 96/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[15]. Preispitivanjem,
Komisija je zaključila da je prikladno izmijeniti te ciljeve kako bi se
njima bolje odražavale potrebe kružnog gospodarstva, povećanjem pripreme
komunalnog i ambalažnog otpada za ponovnu uporabu i recikliranje i prestankom
odlaganja otpada na odlagališta za bezopasan otpad. (4) Mnoge države članice još
nisu u potpunosti razvile infrastrukturu potrebnu za gospodarenje otpadom i trenutno
planiraju ulaganja. Stoga je bitno postaviti jasne ciljeve politika kako bi se
izbjeglo zadržavanje sekundarnih sirovina na dnu hijerarhije otpada. (5) Unatoč tome što komunalni
otpad čini samo između 7 % i 10 % ukupnog otpada koji
se stvara u EU-u, taj se tok ubraja u one kojima se najteže gospodari, a
način gospodarenja pouzdano upućuje na kvalitetu općeg sustava
gospodarenja otpadom u nekoj zemlji. Izazovi gospodarenja komunalnim otpadom
proizlaze iz njegova vrlo složenog i mješovitog sastava, neposredne blizine
građana stvorenom otpadu i vrlo velike javne vidljivosti. Kao posljedica
toga, za gospodarenje tim otpadom potreban je vrlo složen sustav koji
obuhvaća učinkovit program prikupljanja otpada, aktivno uključivanje
građana i poduzeća, infrastrukturu prilagođenu specifičnom
sastavu otpada i razrađen sustav financiranja. Zemlje koje su razvile
učinkovite sustave gospodarenja komunalnim otpadom općenito postižu
bolje rezultate u cjelokupnom gospodarenju otpadom. (6) Ambalažni otpad i
biorazgradivi komunalni otpad čine velik dio komunalnog, kućanskog i
sličnog otpada. Stoga je potrebno istovremeno razmotriti učinke
postavljanja konkretnih ciljeva za gospodarenje tim tokovima otpada. (7) Otpad iz industrije, obrta i
rudarstva iznimno je raznolik u smislu sastava i obujma te se znatno razlikuje
ovisno o gospodarskoj strukturi države članice, strukturi industrije ili
trgovačkog sektora koji stvaraju otpad i gustoći industrije ili
trgovine na određenom zemljopisnom području. Stoga bi za većinu
otpada iz industrije i rudarstva prikladno rješenje[16] bio pristup usmjeren
na industriju u okviru kojeg se za rješavanje specifičnih pitanja koja se
odnose na gospodarenje određenom vrstom otpada koriste referentni
dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT), tzv. BREF-ovi. Međutim,
industrijski i trgovački ambalažni otpad i dalje će biti
obuhvaćen zahtjevima Direktive 94/62/EZ i Direktive 2008/98/EZ,
uključujući njihova poboljšanja. (8) Povećanjem
postojećih konkretnih ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i
recikliranje komunalnog otpada i prestankom odlaganja na odlagališta otpada
koji se može reciklirati, što odgovara najviše 25 % otpada odloženog na
odlagališta do 2025., trebalo bi se osigurati da se gospodarski vrijedni
otpadni materijali postupno i učinkovito oporabljuju pravilnim gospodarenjem
te u skladu s hijerarhijom otpada. Time bi se trebalo osigurati da se vrijedni
materijali iz otpada vrate u europsko gospodarstvo, što predstavlja napredak u provedbi
Inicijative za sirovine[17]
i stvaranju kružnog gospodarstva. (9) Daljnjim povećanjem
konkretnih ciljeva iz direktiva 2008/98/EZ, 94/62/EZ i 1999/31/EZ u pogledu ponovne
uporabe i recikliranja komunalnog i ambalažnog otpada, počevši od tokova
otpada koje je lako reciklirati (npr. plastika, metal, staklo, papir, drvo, biološki
otpad), proizašle bi očite koristi za okoliš, gospodarstvo i društvo. (10) Poštovanje obveze uspostave
sustava odvojenog prikupljanja papira, metala, plastike i stakla bitno je za povećanje
stope pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja komunalnog otpada u državama
članicama. Osim toga, odvojenim prikupljanjem biološkog otpada, što se
uvodi ovim prijedlogom, trebalo bi se pridonijeti sprečavanju
onečišćenja materijala koji se mogu reciklirati. (11) Kombiniranjem konkretnih ciljeva
za recikliranje i ograničenja na odlaganje otpada na odlagališta, što je
sadržano u ovom prijedlogu, konkretni ciljevi za energetsku oporabu i konkretni
maksimalni ciljevi za recikliranje ambalažnog otpada na razini cijele Unije,
utvrđeni u Direktivi 94/62/EZ više nisu potrebni, pa bi ih stoga trebalo
izbrisati. (12) Iz konkretnih ciljeva
uvrštenih u ovaj prijedlog slijedi da bi države članice trebale podržavati
uporabu oporabljenih materijala, kao što su npr. oporabljeni papir i drvo, u
skladu s hijerarhijom otpada i u cilju osiguravanja nabave sirovina te
usmjeravanju Unije prema „društvu koje svoj otpad reciklira”, i, kad god je to
moguće, ne bi trebale podržavati odlaganje tih materijala na odlagališta ili
njihovo spaljivanje. Države članice ne bi trebale podržavati spaljivanje
otpada koji se može reciklirati na tehnički i gospodarski izvediv
način te pod uvjetima sigurnima za okoliš. Uvodnu izjavu 29.
Direktive 2008/98/EZ potrebno je tumačiti u tom kontekstu. (13) Ovim se prijedlogom nastoji
odrediti jasan smjer gospodarenja otpadom u Uniji i time državama
članicama i industriji osigurati sigurnost ulaganja. Države članice
bi prilikom izrade nacionalnih strategija gospodarenja otpadom i planiranja
ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom trebale razborito koristiti
europske strukturne i investicijske fondove u skladu s hijerarhijom otpada,
promicanjem pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje. (14) Komisija je postavila konkretne
ciljeve za recikliranje plastičnog ambalažnog otpada za 2025.
uzimajući u obzir tehničku izvedivost njihove provedbe u trenutku
revizije Direktive; Komisija na temelju preispitivanja napretka država
članica u postizanju tih ciljeva može predložiti nove razine konkretnih ciljeva
za plastiku za 2030., i to uzimajući u obzir razvoj vrsta plastike koje se
stavljaju na tržište i novih tehnologija za recikliranje. (15) Iz odvojenog prikupljanja i
recikliranja obojenih metala i aluminija proizašle bi znatne dodatne koristi za
gospodarstvo i okoliš s obzirom na to da bi se u tom slučaju pribavilo
više aluminija. Konkretni cilj povezan s ponovnom uporabom i recikliranjem
metalne ambalaže stoga bi se trebao podijeliti na zasebne ciljeve za te dvije
vrste otpada. (16) Među državama
članicama postoje velike razlike u gospodarenju otpadom, a posebno u
pogledu gospodarenja komunalnim otpadom. Kako bi se osigurala bolja,
pravovremenija i ujednačenija provedba zakonodavstva o otpadu i
predvidjeli nedostaci u provedbi, trebalo bi uspostaviti sustav ranog
upozoravanja kojim bi se otkrili nedostaci i omogućilo poduzimanje mjera
prije isteka rokova za ispunjenje konkretnih ciljeva. (17) Direktivom 2008/98/EZ uvode se
osnovne definicije u pogledu gospodarenja otpadom. Kako bi se osigurala
veća usklađenost zakonodavstva o otpadu, trebalo bi uskladiti
definicije iz direktiva 94/62/EZ i 1999/31/EZ s onima iz Direktive 2008/98/EZ. (18) U Direktivu 2008/98/EZ trebalo
bi uvrstiti definicije komunalnog otpada, otpada od hrane i zatrpavanja, a u
Direktivu 1999/31/EZ definiciju preostalog otpada, kako bi se razjasnilo
područje primjene tih pojmova. (19) Statistički podaci o
kojima izvješćuju države članice Komisiji neophodni su za procjenu
usklađenosti sa zakonodavstvom o otpadu. Uvođenjem zajedničke
točke za unos svih podataka o otpadu, brisanjem zastarjelih zahtjeva za
izvješćivanje i uspoređivanjem nacionalnih metoda izvješćivanja,
uz provjeru kvalitete podataka koju provodi treća strana, trebala bi se
povećati kvaliteta i pouzdanost statističkih podataka. (20) Proizvođači robe i
proizvoda trebali bi biti odgovorni za gospodarenje otpadom koji stvaraju
njihovi potrošači. Programi proširene odgovornosti proizvođača
čine bitan dio učinkovitog gospodarenja otpadom, ali njihova
učinkovitost i uspješnost znatno se razlikuju među državama
članicama. Stoga je potrebno uspostaviti minimalne operativne zahtjeve za
proširenu odgovornosti proizvođača s ciljem internalizacije
upravljanja troškovima proizvoda na kraju njihovog vijeka uporabe u skladu s visokim
standardima zaštite okoliša i dati poticaj proizvođačima da uzmu u
obzir aspekte zaštite okoliša tijekom čitavog životnog ciklusa proizvoda,
od faze dizajniranja do kraja njihova vijeka uporabe kako bi se smanjili
njihovi troškovi i poboljšala uspješnost te osigurali ravnopravni uvjeti i
izbjegle prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta. (21) Pravilno gospodarenje opasnim
otpadom i dalje predstavlja problem unutar Unije, a dio podataka o njegovoj
obradi nedostaje. Stoga je potrebno pojačati evidentiranje i mehanizme
praćenja uspostavom elektroničkih registara za opasni otpad u
državama članicama. Prikupljanje elektroničkih podataka trebalo bi
proširiti na druge vrste otpada kako bi se pojednostavnilo vođenje
evidencija za poduzeća i uprave te poboljšao nadzor tokova otpada u Uniji. (22) Radi osiguravanja nabave
kritičnih sirovina i u skladu s Inicijativom za sirovine te općenitim
i konkretnim ciljevima Europskog partnerstva za inovacije u području
sirovina[18],
države članice trebale bi poduzeti mjere kojima bi ostvarile najbolje
moguće gospodarenje otpadom koji sadržava znatne količine
kritičnih sirovina[19]
u skladu s hijerarhijom otpada, uzimajući u obzir gospodarsku i tehnološku
izvedivost te koristi za okoliš. Mjerama iz ove Direktive, npr. konkretnim ciljevima
za recikliranje komunalnog otpada i zabranom odlaganja metala,
uključujući metale prisutne u odbačenim proizvodima, na
odlagališta za bezopasan otpad, podupirat će se mjere koje se poduzimaju
na nacionalnoj razini. (23) Radi daljnje potpore
učinkovitoj provedbi Inicijative za sirovine države članice trebale
bi u svoje planove gospodarenja otpadom uvrstiti mjere povezane s prikupljanjem
i oporabom otpada koji sadržava znatne količine kritičnih sirovina, u
skladu sa stanjem u pojedinoj zemlji. (24) Imajući u vidu nepovoljne
učinke otpada od hrane na okoliš, trebalo bi uspostaviti okvir za države
članice za prikupljanje podataka i izvješćivanje o razinama otpada od
hrane u svim sektorima tako da se omogući usporedba te zahtijevati izradu
nacionalnih planova za sprečavanje otpada od hrane usmjerenih na
ispunjavanje željenog cilja smanjenja otpada od hrane za 30 % do 2025. (25) Prilikom utvrđivanja
nacionalnih programa sprečavanja otpada od hrane, države članice
trebale bi utvrditi prioritete zasnovane na hijerarhiji gospodarenja otpadom:
sprečavanje, priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, oporaba i
zbrinjavanje. Kad je riječ o otpadu od hrane, trebalo bi temeljito
procijeniti bi li i za koje kategorije otpada od hrane doniranju i mogućem
korištenju prijašnjih prehrambenih proizvoda u hrani za životinje trebalo dati
prednost nad kompostiranjem, proizvodnjom obnovljive energije i odlaganjem na
odlagališta. Tom bi se procjenom, koja bi uvijek trebala biti su skladu sa
zakonodavstvom Unije o sigurnosti hrane za ljude i hrane za životinje i o
zdravlju životinja, u prvom redu trebalo uzeti u obzir gospodarske okolnosti,
zdravlje i standarde kvalitete. (26) Odbacivanjem otpada, posebno
plastičnog, u okoliš, ima izravan i štetan utjecaj na okoliš i gospodarstvo
koje se nepotrebno opterećuje visokim troškovima čišćenja.
Uvođenje posebnih mjera u planove gospodarenja otpadom, financijska
potpora proizvođača u okviru programa proširene odgovornosti
proizvođača i pravilna provedba zakonskih propisa nadležnih tijela
trebali bi pridonijeti rješavanju tog problema. (27) Komunikacijom Komisije o prikladnosti
i učinkovitosti propisa („REFIT”): zaključci i daljnji koraci[20] Komisija se obvezuje
ocjenjivati, pojednostavniti ili staviti izvan snage zakonodavne mjere Unije radi
smanjenja opterećenja poduzeća, čime se potiču rast i
stvaranje radnih mjesta. Glavni su zadatak REFIT-a mjere za smanjenje
regulatornog opterećenja malih poduzeća i društava. Na savjetovanju o
deset zakonskih akata EU-a kojima se najviše opterećuju MSP-ovi[21] utvrđeno je da je
zakonodavstvo o otpadu područje u kojem je potrebno moguće smanjenje
opterećenja. Kao odgovor na taj poziv i nakon detaljnijeg savjetovanja s malim
poduzećima i društvima na namjenskoj radionici održanoj 16. rujna 2013.,
trebalo bi uvesti pojednostavnjenje zahtjeva koji se odnose na dozvole i
registracije za mala poduzeća i društva. (28) Izvješća o provedbi koja
države članice izrađuju svake tri godine nisu se pokazala
učinkovitim alatom za potvrdu usklađenosti i osiguravanje kvalitetne
provedbe, a njima se stvara nepotrebno administrativno opterećenje. Stoga
je prikladno staviti izvan snage odredbe kojima se države članice obvezuju
na izradu takvih izvješća i umjesto toga za praćenje
usklađenosti koristiti isključivo statističke podatke o kojima
države članice izvješćuju Komisiju svake godine, iz kojih je vidljivo
kada će se konkretni ciljevi vjerojatno ispuniti. (29) Potrebno je nastaviti
izvješćivati o određenim aspektima provedbe Direktive 2000/53/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća[22].
Kako bi se moglo kvalitetnije pratiti provedbu te direktive, to bi se
izvješćivanje trebalo provoditi jednom godišnje. (30) Pouzdano izvješćivanje o
statističkim podacima o gospodarenju otpadom od presudne je važnosti za
učinkovitu provedbu i osiguravanje ravnopravnih uvjeta između država
članica. Stoga države članice prilikom priprema izvješća o
usklađenosti s konkretnim ciljevima utvrđenima u zakonodavstvu o
otpadu trebaju koristiti najnoviju metodologiju koju su razvile Komisija i
nacionalni statistički uredi država članica. (31) Kako bi se dopunila ili
izmijenila Direktiva 94/62/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s
člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu
članka 3. stavka 1., članka 11. stavka 3.,
članka 19. stavka 2. i članka 20. stavka 1. Osobito
je važno da Komisija obavi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnih
aktivnosti, uključujući ona na stručnoj razini. Pri pripremi i
izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno
i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i
Vijeću. (32) Kako bi se dopunila ili
izmijenila Direktiva 2008/98/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s
člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu
članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2.,
članka 7. stavka 1., članka 27. stavaka 1. i 4. i
članka 38. stavaka 1., 2. i 3. Osobito je važno da Komisija obavi
odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnih aktivnosti,
uključujući i ona na stručnoj razini. Pri pripremi i izradi
delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i
primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i
Vijeću. (33) Kako bi se dopunila ili
izmijenila Direktiva 1999/31/EZ, ovlast za donošenje akata u skladu s
člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu
članka 16. Osobito je važno da Komisija obavi odgovarajuća
savjetovanja tijekom pripremnih aktivnosti, uključujući ona na stručnoj
razini. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati
istodobno, pravovremeno i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata
Europskom parlamentu i Vijeću. Sve izmjene priloga trebalo bi izvršiti u
skladu s načelima utvrđenima u ovoj Direktivi kako su izraženi u
prilozima. U tu svrhu, u pogledu Priloga II. Komisija bi trebala voditi
računa o općim načelima te bi se za svaki razred odlagališta,
uključujući prema potrebi posebne vrste odlagališta unutar svakog
razreda, uključujući podzemno skladištenje, trebali odrediti
opći postupci za ispitivanje i kriteriji za prihvaćenje kako su
utvrđeni u Prilogu II., specifični kriteriji i/ili metode ispitivanja
i povezane granične vrijednosti. Komisija bi, prema potrebi, unutar dvije
godine od stupanja na snagu ove Direktive trebala razmotriti prihvaćanje
prijedloga za standardizaciju metoda nadzora, uzorkovanja i analize u pogledu
priloga. (34) Radi osiguravanja
ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 94/62/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti
ovlasti za provedbu u pogledu članka 12. stavka 3.b i
članka 19. stavka 1. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s
Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[23]. (35) Radi osiguravanja
ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 1999/31/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti
ovlasti za provedbu u pogledu članka 3. stavka 3.,
članka 5. stavaka 2., 2.a i 2.b, Priloga I. stavka 3.5 i
Priloga II. stavka 5. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom
(EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[24]. (36) Radi osiguravanja
ujednačenih uvjeta za provedbu Direktive 2008/98/EZ, Komisiji bi trebalo prenijeti
ovlasti za provedbu u pogledu članka 9. stavka 3,
članka 11. stavka 3., članka 24. stavka 2.,
članka 29. stavka 4., članka 33. stavka 2.,
članka 35. stavka 4., članka 37. stavka 4. i
članka 38. stavka 4. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s
Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[25]. (37) U skladu sa Zajedničkom
političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s
objašnjenjima od 28. rujna 2011. države članice preuzele su obvezu da
u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama u pogledu
prenošenja, prilože jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos
između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih
instrumenata prenošenja. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra dostavljanje
tih dokumenata opravdanim. (38) Budući da države
članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti općenite ciljeve ove
Direktive, odnosno poboljšati gospodarenje otpadom u Uniji i time pridonijeti
zaštiti, očuvanju i poboljšanju kvalitete okoliša te razboritoj i
racionalnoj uporabi prirodnih resursa diljem Unije, ali se ti ciljevi s obzirom
na opseg učinaka mjera mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može
donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5.
Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog
članka, ovom se Direktivom ne prelazi okvir potreban za ostvarenje tih
ciljeva. DONIJELI SU OVU DIREKTIVU: Članak 1. Izmjena Direktive 2008/98/EZ o otpadu Direktiva 2008/98/EZ mijenja se kako slijedi: 1. Članak 3. mijenja se kako slijedi: (a) umeće se sljedeća točka
1.a: „1.a ‚komunalni otpad’ znači otpad kako je utvrđen
u Prilogu VI.;”; (b) umeću se sljedeće točke
4.a i 4.b: „4.a ‚otpad od hrane’ znači hrana (uključujući
njene nejestive dijelove) izgubljena iz lanca opskrbe hranom, ne
uključujući hranu pretvorenu u materijalnu uporabu poput proizvoda na
biološkoj bazi, hranu za životinje ili onu poslanu na preraspodjelu; 4.b ‚otpad od izgradnje i rušenja objekata’
znači otpad koji odgovara kategorijama otpada iz poglavlja 17.
Priloga Odluci Komisije 2000/532/EZ i svakoj kasnijoj izmjeni, osim opasnog
otpada i prirodno nastalog materijala kako je definirano u kategoriji 17 05 04;”; c) umeće se
sljedeća točka 15.a: „15.a ‚oporaba
materijala’ znači svaki postupak oporabe, isključujući energetsku
oporabu i ponovnu preradu u materijale koji će se upotrebljavati kao
gorivo; d) umeće se
sljedeća točka 17.a: „17.a ‚zatrpavanje’ znači
svaku od sljedećih vrsta oporabe: i. oporaba u kojoj se
otpad upotrebljava na područjima iskapanja kao što su podzemni rudnici ili
šljunčare za potrebe izravnavanja krivina, sigurnosti ili u
građevinske svrhe u krajobraznom uređenju; ii. oporaba u kojoj se
otpad upotrebljava za izgradnju, zatrpavanje rudnika i kamenoloma, za
rekultivaciju, dobivanje zemljišta melioracijom tla ili krajobrazno
uređenje, kada se otpadom zamjenjuju drugi materijali koji nisu otpad, a inače
bi se upotrijebili u tu svrhu;”; e) dodaje se sljedeća
točka 20.a: „20.a ‚mala društva ili
poduzeća’ znači društva koja zapošljavaju manje od 250 osoba i
čiji godišnji promet ne prelazi 50 milijuna eura ili čija ukupna
godišnja bilanca ne premašuje 43 milijuna eura;”; 2. Članak 5. mijenja se kako
slijedi: a) stavku 1. dodaje se
sljedeća točka e): „e) svi drugi uvjeti
koje je potrebno ispuniti za određene posebne tvari ili predmete utvrđene
u skladu sa stavkom 2.” b) stavak 2. zamjenjuje se
sljedećim: „2. Komisija je
ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a
kojima se određuju kriteriji koje je potrebno zadovoljiti kako bi se
određene posebne tvari ili predmeti smatrali nusproizvodom, a ne otpadom
iz članka 3. točke 1.”; 3. Članak 6.
stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s
člankom 38.a. koji se odnose na donošenje kriterija iz stavka 1.
i kojima se određuje vrsta otpada na koju se takvi kriteriji primjenjuju.
Trebalo bi razmotriti, među ostalima, posebne kriterije za prestanak
statusa otpada, barem za agregate, papir, staklo, metal, gume, tekstil i
biološki otpad.”; 4. Članak 6. stavak 3.
zamjenjuje se sljedećim: „3. Otpad koji je prestao biti otpad u skladu sa stavcima 1. i 2.
smatra se recikliranim za potrebe izračuna jesu li postignuti konkretni
ciljevi utvrđeni u ovoj Direktivi, u direktivama 94/62/EZ, 2000/53/EZ i 2006/66/EZ
te Direktivi 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, osim ako su ti
materijali namijenjeni uporabi kao gorivo ili, izuzev agregata dobivenih iz
otpada od izgradnje ili rušenja objekata, za zatrpavanje.”; * Direktiva 2012/19/EU
Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj
električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 247.2012.,
str. 38.). 5. Članak 7. mijenja se kako
slijedi: (a) u stavku 1. prva rečenica
zamjenjuje se sljedećim: „1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s
člankom 38.a povezanih s ažuriranjem popisa otpada utvrđenog Odlukom 2000/532/EZ.”; (b) stavak 5. briše se. 6. Članak 8. mijenja se kako
slijedi: (a) stavku 1. dodaje se prvi podstavak
kako slijedi: „1.a ‚proširena odgovornost proizvođača’
znači operativna i/ili financijska odgovornost proizvođača za
proizvod, proširena na stanje životnog ciklusa proizvoda nakon što ga
upotrijebi potrošač.”; (b) stavak 2. zamjenjuje
se sljedećim: „2. Države članice poduzimaju
odgovarajuće mjere kako bi potakle dizajniranje proizvoda kojim se
smanjuje njihov utjecaj na okoliš i stvaranje otpada u tijeku proizvodnje i kasnije
uporabe proizvoda, a da se njima ne naruši unutarnje tržište. Tim su mjerama obuhvaćene mjere kojima se potiču
razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda koji su pogodni za višekratnu uporabu,
tehnički trajni, a kad postanu otpad, pogodni su za ponovnu uporabu i
recikliranje kako bi se omogućila provedba hijerarhije otpada. Tim se
mjerama vodi računa o utjecaju punog životnog ciklusa proizvoda.”; (b) stavak 3. zamjenjuje se
sljedećim: „3. Kad razvijaju i primjenjuju proširenu
odgovornost proizvođača, države članice trebaju ispuniti
minimalne zahtjeve utvrđene u Prilogu VII.”; 7. Članak 9. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 9 Sprečavanje otpada „1. Države članice poduzimaju prikladne mjere
za sprečavanje otpada. 2. Europska agencija za okoliš svake godine
objavljuje izvješće o pokazateljima napretka u sprečavanju stvaranja
otpada za svaku državu članicu i Uniju u cjelini, uključujući napredak
u odvajanju stvaranja otpada od gospodarskog rasta. 3. Države članice poduzimaju mjere za sprečavanje
stvaranja otpada od hrane u cijelom lancu opskrbe hranom. Tim se mjerama treba
nastojati osigurati smanjenje otpada od hrane u sektorima proizvodnje, maloprodaje / distribucije,
usluživanja hrane / ugostiteljstva i kućanstvima za najmanje 30 %
između 1. siječnja 2017. i 31. prosinca 2025. Komisija do 31. prosinca 2017. donosi
provedbene akte kojima utvrđuje ujednačene uvjete praćenja
provedbe mjera za sprečavanje nastanka otpada od hrane koje poduzimaju
države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; 8. Članak 11. mijenja se kako
slijedi: (a) stavak 2. mijenja se kako
slijedi: i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim: „(a) najkasnije do 1. siječnja 2020.,
recikliranje komunalnog otpada i njegova priprema za ponovnu uporabu moraju se
povećati na najmanje 50 % masenog udjela;”; „ii. dodaje se sljedeća točka (c): „(c) najkasnije do 1. siječnja 2030.
recikliranje komunalnog otpada i njegova priprema za ponovnu uporabu moraju se
povećati na najmanje 70% masenog udjela.”; (b) stavci 3., 4. i 5. zamjenjuju se
sljedećim: „3. Komisija može donijeti provedbene akte
potrebne za osiguravanje ujednačene provedbe konkretnog cilja utvrđenog
u stavku 2. točki (b) u pogledu zatrpavanja. Ti se provedbeni
akti donose u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2.”; „4. Za potrebe izračuna jesu li konkretni ciljevi
iz stavka 2. točaka (a) i (c) postignuti, masom otpada koji je
pripremljen za ponovnu uporabu i recikliran smatra se masa otpada podvrgnutog
konačnoj pripremi za postupak ponovne uporabe ili recikliranja, umanjena
za masu materijala odbačenog tijekom procesa zbog prisutnosti
nečistoće, koji se treba zbrinuti ili podvrgnuti
drugim postupcima oporabe. Međutim, ako odbačeni materijal
čini 2 % ili manje od mase otpada podvrgnutog tom postupku, masom
otpada pripremljenog za ponovnu uporabu ili recikliranog smatra se masa otpada
podvrgnutog postupku konačne pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranje.” „5. Za potrebe izračuna jesu li konkretni ciljevi
utvrđeni u stavku 2. točki (b) postignuti, masom otpada
koji je pripremljen za ponovnu uporabu, recikliran i materijalno oporabljen
smatra se masa otpada podvrgnutog konačnoj pripremi za postupak ponovne
uporabe, recikliranja ili druge materijalne oporabe, umanjena za masu materijala
odbačenog tijekom konačne pripreme za postupak ponovne uporabe,
recikliranja ili materijalne oporabe zbog prisutnosti nečistoće, koji
treba zbrinuti ili podvrgnuti drugim postupcima oporabe. Međutim, ako odbačeni
materijal čini 2 % ili manje od mase otpada podvrgnutog tom postupku,
masom otpada pripremljenog za ponovnu uporabu ili recikliranog smatra se masa
otpada podvrgnutog postupku konačne pripreme za ponovnu uporabu ili
recikliranje.” 9. Umeće se
sljedeći članak 11.a: „Članak 11.a Sustav ranog upozoravanja 1. Komisija uz podršku Europske agencije za okoliš
objavljuje sljedeća izvješća: (a) u 2017., izvješće o ostvarenju
konkretnih ciljeva iz članka 11. stavka 2. točaka (a)
i (b); (b) u 2022., izvješće o ostvarenju
konkretnog cilja iz članka 9. stavka 3.; (c) u 2027., izvješće o ostvarenju
konkretnog cilja iz članka 11. stavka 2. točke (c). 2. Izvješća iz stavka 1. obuhvaćaju
sljedeće: (a)
procjenu ostvarenja konkretnih ciljeva za svaku državu
članicu; (b)
procjenu očekivanog vremena za ostvarenje
konkretnih ciljeva, za svaku državu članicu i (c)
popis država članica za koje postoji rizik da
neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar odgovarajućih rokova, uz
odgovarajuće preporuke. Prema potrebi, u izvješćima može se razmatrati
i provedba dodatnih zahtjeva pored onih navedenih u stavku 1. 3. U roku od šest mjeseci od dana objave
izvješća Komisije države članice za koje postoji rizik da neće
postići konkretne ciljeve Komisiji dostavljaju plan usklađivanja s
detaljnim opisom mjera koje namjeravaju poduzeti radi postizanja konkretnih ciljeva.
U planu ispunjenja obveza uzimaju se u obzir preporuke Komisije kako su
navedene u stavku 2. točki (c), mjere iz Priloga VIII. ili sve
druge prikladne mjere. U njemu se navodi očekivano vrijeme postizanja
usklađenosti. 4. Pri dostavljanju plana usklađivanja kao
odgovor na izvješće koje Komisija izdaje u skladu sa stavkom 1.
točkom (a) države članice mogu zatražiti produljenje roka
utvrđenog u članku 11. stavku 2. točki (a) na
najviše tri godine. Ako Komisija ne uloži prigovor na plan
usklađivanja u roku od pet mjeseci nakon što ga zaprimi, zahtjev za produljenjem
roka smatra se prihvaćenim. Ako uloži prigovor, Komisija će od predmetne
države članice zahtijevati da podnese revidirani plan usklađivanja u
roku od dva mjeseca nakon zaprimanja primjedbi Komisije. Komisija procjenjuje revidirani plan usklađivanja
u roku od dva mjeseca nakon što ga zaprimi te pismenim putem prihvaća ili
odbija zahtjev za produljenjem roka. Ako Komisija u tom roku ne odgovori,
zahtjev za produljenje roka smatra se prihvaćenim.”; 10. Članak 17. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 17. Nadzor opasnog otpada Države članice poduzimaju potrebne mjere kako
bi osigurale da se proizvodnja, prikupljanje i prijevoz opasnog otpada te
njegovo skladištenje i zbrinjavanje provode u uvjetima kojima se osigurava
zaštita okoliša i zdravlja ljudi radi poštovanja načela iz
članka 13., uključujući mjere kojima se osigurava
praćenje opasnog otpada od njegove proizvodnje do konačnog odredišta i
njegov nadzor radi ispunjavanja zahtjeva iz članaka 35. i 36. U tu svrhu države članice upotrebljavaju podatke
stavljene na raspolaganje nadležnim tijelima i prikupljene u skladu s člankom 35.”; 11. U članku 22. drugi stavak
zamjenjuje se sljedećim: „Kako bi smanjile onečišćenje otpadnih materijala, države
članice do 2025. moraju osigurati odvojeno prikupljanje biološkog otpada. Komisija provodi procjenu gospodarenja biološkim otpadom
kako bi prema potrebi dostavila prijedlog. U okviru procjene ispitat će se
mogućnost postavljanja minimalnih zahtjeva za gospodarenje biološkim otpadom
i kriterija kvalitete za kompost i proizvode digestije biološkog otpada kako bi
se mogla jamčiti visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša.”; 12. Članak 24. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 24. Izuzeća iz zahtjeva za dozvolu Države članice mogu izuzeti društva ili poduzeća iz zahtjeva
iz članka 23. stavka 1. za sljedeće postupke: (a) prikupljanje bezopasnog otpada; (b) prijevoz bezopasnog otpada; (c) zbrinjavanje vlastitog bezopasnog otpada na lokaciji
proizvodnje; ili (d) oporaba otpada.”; 13. Članak 26. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 26 Evidentiranje 1. Ako sljedeći subjekti ne podliježu
zahtjevima za dozvolu, države članice osiguravaju da nadležno tijelo vodi
evidenciju: (a) društava ili poduzeća koji se
profesionalno bave prikupljanjem ili prijevozom otpada; (b) trgovaca ili posrednika; i (c) društava ili poduzeća koja podliježu
izuzećima iz zahtjeva za dozvolu u skladu s člankom 24. Ako je to moguće, postojeće evidencije
koje vodi nadležno tijelo koriste se za dobivanje informacija bitnih za ovaj
postupak evidentiranja kako bi se smanjilo administrativno opterećenje. 2. Države članice iz zahtjeva iz stavka 1.
mogu izuzeti mala društva ili poduzeća koji prikupljaju i/ili prevoze vrlo
male količine bezopasnog otpada. Komisija može donijeti zakonodavne akte potrebne
za utvrđivanje načina na koji se treba odrediti prag za vrlo male
količine. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; 14. Članak 27. mijenja se kako
slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se
sljedećim: „1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 38.a kojima se određuju minimalni
tehnički standardi za postupke obrade za koje se propisuje dozvola u
skladu s člankom 23. ako je dokazano da bi se tim minimalnim standardima
ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša.” (a) stavak 4. zamjenjuje se
sljedećim: „4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 38.a kojima se određuju minimalni
standardi za postupke za koje je propisana registracija u skladu s
člankom 26. stavkom 1. točkama (a) i (b) ako je dokazano da
bi se tim minimalnim standardima ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja
ljudi i okoliša ili izbjeglo stvaranje poremećaja na unutarnjem tržištu.” 15. Članak 28. mijenja se kako
slijedi: (a) u stavku 3., točka b)
mijenja se kako slijedi: „(b) postojeće sustave za prikupljanje otpada
i velika postrojenja za zbrinjavanje i oporabu otpada, uključujući
sve posebne programe za otpadna ulja, opasni otpad, otpad koji sadržava znatne
količine kritičnih sirovina ili tokove otpada na koje se odnosi
posebno zakonodavstvo Unije;”; (b) stavku 3. dodaje se sljedeća
točka (f): „(f) mjere za
suzbijanje odbacivanja otpada u okoliš.”; (c) stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Planovi gospodarenja otpadom moraju biti
usklađeni sa zahtjevima u pogledu planiranja otpada iz članka 14.
Direktive 94/62/EZ, zahtjevima iz članka 11. stavka 2. ove
Direktive te iz članka 5. Direktive 1999/31/EZ.”; 16. Članak 29. mijenja se kako
slijedi: (a) stavku 2. dodaje se sljedeća
rečenica: „Države članice u svoje programe
uključuju posebne mjere namijenjene smanjenju stvaranja otpada od hrane
kako je navedeno u članku 9. stavku 3. ove Direktive.”; (b) stavak 4. zamjenjuje se
sljedećim: „4. Komisija može donijeti provedbene akte za utvrđivanje
pokazatelja za mjere sprečavanja stvaranja otpada. Ti se provedbeni akti
donose u skladu s postupkom iz članka 39. stavka 2.”; 17. Članak 33. stavak 2.
zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija donosi provedbene akte za utvrđivanje
formata obavješćivanja o donošenju tih planova i programa te njihovim bitnim
revizijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; 18. Članak 35. mijenja se kako
slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se
sljedećim: „1. Poduzeća iz članka 23.
stavka 1., proizvođači otpada te poduzeća koja prikupljaju
ili prevoze otpad na profesionalnoj osnovi ili djeluju kao trgovci ili
posrednici otpada vode kronološku evidenciju o količini, vrsti i podrijetlu
otpada te, prema potrebi, o odredištu, učestalosti prikupljanja,
načinu prijevoza i načinu obrade otpada, a na zahtjev te informacije
stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima: (a) za opasan otpad, te se informacije stavljaju
na raspolaganje svake godine do 31. prosinca; (b) za bezopasan otpad, te se informacije
stavljaju na raspolaganje na zahtjev nadležnog tijela.”; (b) dodaje se sljedeći novi stavak 4.: „4. Države članice uspostavljaju
elektronički registar ili koordinirane registre za evidentiranje podataka
o opasnom otpadu i, prema potrebi, drugim tokovima otpada, kojima je
obuhvaćeno cijelo zemljopisno područje predmetne države članice.
Države članice koriste podatke o otpadu o kojima su izvijestili
industrijski subjekti u skladu s Europskim registrom ispuštanja i prijenosa
onečišćujućih tvari uspostavljenog na temelju Uredbe (EZ)
br. 166/2006 **. Komisija
može donijeti provedbene akte potrebne za utvrđivanje minimalnih uvjeta za
rad tih registara. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; ** Uredba (EZ)
br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006.
o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa
onečišćujućih tvari i o izmjeni i dopuni direktiva Vijeća 91/689/EEZ
i 96/61/EZ (SL L 033, 4.2.2006., str. 1.) 19. Članak 36. stavak 1.
zamjenjuje se sljedećim: „1. Države članice poduzimaju mjere potrebne
za zabranu ostavljanja ili divljeg odlaganja otpada ili nekontroliranog
gospodarenja otpadom, uključujući odbacivanje otpada u okoliš.”; 20. Članak 37. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 37. Izvješćivanje 1. Države članice jednom godišnje do 31. prosinca
one godine koja slijedi godinu za koju se podaci prikupljaju Komisiji
elektroničkim putem dostavljaju svoje podatke o provedbi članka 9.
stavka 3. i članka 11. stavka 2. točaka (a), (b)
i (c). Podaci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa
stavkom 6. Prvim izvješćem obuhvaća se razdoblje od 1. siječnja
2019. do 31. prosinca 2019. 2. Ako se otpad šalje u drugu državu članicu
na pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje ili drugu materijalnu oporabu, on
se može pripisati napretku samo one države članice u postizanju konkretnih
ciljeva u kojoj je prikupljen u svrhu izvješća iz stavka 1. 3. Otpad koji se izvozi iz Unije radi pripreme za
ponovnu uporabu ili recikliranje pripisuje se napretku u postizanju konkretnih
ciljeva utvrđenih u članku 11. stavku 2. samo ako izvoznik može u
skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 i (EZ) br. 1418/2007 dokazati da
se postupak izvan Unije proveo pod uvjetima koji su istovjetni zahtjevima
relevantnog zakonodavstva Unije o okolišu. 4. U svrhu potvrde usklađenosti s
člankom 11. stavkom 2. točkom (b), o količini
otpada koji se upotrebljava za postupke zatrpavanja izvješćuje se odvojeno
od količine otpada pripremljenog za ponovnu uporabu, recikliranog ili uporabljenog
za druge postupke materijalne oporabe. O ponovnoj preradi otpada u materijale koji
će se koristiti za postupke zatrpavanja izvješćuje se kao o
zatrpavanju. 5. Podacima o kojima države članice izvješćuju
u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete, a
potvrđuje ih nezavisna treća strana. 6. Komisija može donijeti provedbene akte potrebne
za određivanje ujednačenih uvjeta za potvrđivanje
usklađenosti s konkretnim ciljevima iz članka 9. stavka 3.
i članka 11. stavka 2. točaka (a), (b) i (c), u kojima
se određuje format izvješćivanja o podacima koji se odnose na te
ciljeve, i odrediti minimalne uvjete za potvrđivanje koje provodi
treća strana. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; 21. Članak 38. mijenja se kako
slijedi: (a) u stavku 1., drugi podstavak
zamjenjuje se sljedećim: „Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 38.a radi detaljnog opisa primjene formule za
uređaje za spaljivanje iz Priloga II. točke R1. Mogu se uzeti u
obzir lokalni klimatski uvjeti, kao što su intenzitet hladnoće i potreba
za grijanjem u mjeri u kojoj oni djeluju na količinu energije koja se tehnički
može upotrijebiti ili proizvesti u obliku električne energije, topline,
rashladne energije ili tehnološke pare. Lokalni uvjeti u najudaljenijim
regijama kako su prepoznati u članku 299. stavku 2.
četvrtom podstavku Ugovora i u teritorijima iz članka 25. Akta o
pristupanju iz 1985. godine također se mogu uzeti u obzir.”; (b) stavak 2. zamjenjuje se
sljedećim: „2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 38.a radi izmjene priloga od I. do V. s
obzirom na znanstveni i tehnički napredak.”; (c) dodaju se stavci 3. i 4.: „3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 38.a, potrebnih za izmjenu priloga VII.
i VIII. 4. Komisija može donijeti provedbene akte radi
revizije priloga VI. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 39. stavka 2.”; 22. dodaje se sljedeći članak 38.a: „Članak 38.a Izvršavanje delegiranja 1. Ovlast za donošenje delegiranih akata
dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku. 2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz
članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 2.,
članka 7. stavka 1., članka 27. stavaka 1.
i 4. te članka 38. stavaka 1., 2. i 3. dodjeljuje se Komisiji na
neodređeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove revizije]. 3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo
kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2.,
članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1.,
članka 27. stavaka 1. i 4. te članka 38. stavaka 1.,
2. i 3. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u toj
odluci navedeno. Opozivom se proizvode učinci od dana koji slijedi nakon
objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan
naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata
koji su već na snazi. 4. Čim donese delegirani akt, Komisija o
njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće. 5. Delegirani akt donesen u skladu s
člankom 5. stavkom 2., člankom 6. stavkom 2.,
člankom 7. stavkom 1., člankom 27. stavcima 1. i 4.
i člankom 38. stavcima 1., 2. i 3. stupa na snagu samo ako ni
Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u razdoblju od dva
mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu
ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste
Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje na inicijativu
Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.” 23. Članak 39. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 39. Postupak Odbora 1. Za potrebe članka 9. stavka 3.,
članka 11. stavka 3., članka 24. stavka 2., članka 29.
stavka 4., stavka 33. stavka 2., članka 35. stavka 4., članka 37.
stavka 4. i članka 38. stavka 4. Komisiji pomaže Odbor za
prilagodbu znanstvenom i tehničkom napretku te provedbu Direktive 2008/98/EZ
o otpadu. Taj je Odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog
parlamenta i Vijeća***. 2. Ako se
upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU)
br. 182/2011. *** Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog
parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju
pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država
članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.) 24. Dodaju se prilozi VI., VII. i VIII. u
skladu s Prilogom ovoj Direktivi. Članak 2. Izmjena Direktive 94/62/EZ Direktiva 94/62/EZ mijenja se kako slijedi: 1. Članak 3. mijenja se kako
slijedi: (a) u točki 1., briše se
sljedeći tekst: „Komisija prema potrebi razmatra i revidira ogledne
primjere definicije ambalaže iz Priloga I. Prioritetno se rješavaju
sljedeći predmeti: kutije za CD-e i videokasete, tegle za cvijeće,
tube i valjci oko kojih je namotan fleksibilni materijal, podloge samoljepivih
etiketa i papir za umatanje. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove
Direktive koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s
kontrolom iz članka 21. stavka 3.”; (b) točka 2. zamjenjuje se
sljedećim: „2. ‚Ambalažni otpad’ znači svaka ambalaža
ili ambalažni materijal obuhvaćen definicijom otpada iz članka 3.
stavka 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*”;”; * Direktiva 2008/98/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i o stavljanju
izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008.,
str. 3.). (c) točke od 3. do 10. brišu se; (d) dodaje se sljedeća točka 13.: „13. Primjenjuju se definicije ‚otpada’,
‚komunalnog otpada’, ‚opasnog otpada’, ‚sprečavanja’, ‚pripreme za ponovnu
uporabu’, ‚ponovne uporabe’, ‚oporabe‘, ‚recikliranja’, ‚zbrinjavanja’, ‚gospodarenja
otpadom’‚ ‚stvaratelja otpada’ i ‚imatelja otpada’ iz članka 3.
Direktive 2008/98/EZ.”; 2. Dodaje se slijedeći članak 3.a: „Članak 3.a Izmjena Priloga I. „Komisija je
ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21.a
kojim se izmjenjuje popis oglednih primjera iz Priloga I.”; 3.
Članak 6. mijenja se kako slijedi: (a) naslov se zamjenjuje naslovom
„Priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu”; (b) stavku 1. dodaju se sljedeće
točke od (f) do (k): „(f) do kraja 2020., najmanje 60 % masenog
udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će pripremljeno za ponovnu uporabu i
reciklirano; (g) do kraja 2020., postići će se
sljedeći konkretni minimalni ciljevi za pripremu materijala sadržanih u
ambalažnom otpadu za ponovnu uporabu i recikliranje: i. 45 % plastike; ii. 50% drveta; iii. 70 % obojenih metala; iv. 70 % aluminija; v. 70 % stakla; vi. 85 % papira i kartona; (h) do kraja 2025., najmanje 70% masenog udjela
ukupnog ambalažnog otpada bit će pripremljeno za ponovnu uporabu i
reciklirano; (i) do kraja 2025., sljedeći konkretni
minimalni ciljevi za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje bit će
ispunjeni u pogledu sljedećih posebnih materijala sadržanih u ambalažnom
otpadu: i. 60% plastike; ii. 65% drveta; iii. 80% obojenih metala i 80% stakla; iv. 80 % aluminija; v. 80 % stakla; vi. 90 % papira i kartona; (j) do kraja 2030., najmanje 80 % masenog
udjela ukupnog ambalažnog otpada bit će pripremljeno za ponovnu uporabu i
reciklirano; (k) do kraja 2030., sljedeći konkretni
minimalni ciljevi za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje bit će
ispunjeni u pogledu sljedećih posebnih materijala sadržanih u ambalažnom
otpadu: i. 80% drveta; ii. 90% obojenih metala i 90% stakla; iii. 90 % aluminija; iv. 90 % stakla; (c)
umeće se novi stavak 1.a: „1.a Za potrebe izračuna jesu li ostvareni
konkretni ciljevi utvrđeni u članku 6. stavku 1.
točkama od (a) do (k), masom otpada koji je pripremljen za ponovnu
uporabu i recikliran smatra se masa otpada podvrgnutog konačnoj pripremi
za postupak ponovne uporabe ili recikliranja, umanjena za masu materijala
odbačenih tijekom tog postupka zbog prisutnosti nečistoća, koji
treba zbrinuti ili podvrgnuti drugim postupcima oporabe. Međutim,
ako odbačeni materijal čini 2 % ili manje od mase otpada
podvrgnutog tom postupku, masom otpada pripremljenog za ponovnu uporabu i
recikliranog smatra se masa otpada podvrgnutog postupku konačne pripreme
za ponovnu uporabu ili recikliranje.”; (d) umeće se sljedeći stavak 1.b: „1.b Ako je ambalaža sastavljena od
različitih materijala, svaki materijal zasebno se uzima u obzir za potrebe
izračuna konkretnih ciljeva iz članka 6. stavka 1.
točaka od (f) do (k).”; (e) stavci 3., 5., 8. i 9. brišu se; (f) dodaje se sljedeći stavak 12.: „12. Države članice poduzimaju
odgovarajuće mjere kako bi potakle dizajniranje ambalaže kako bi se
smanjio njezin utjecaj na okoliš i stvaranje otpada u tijeku proizvodnje i
kasnije uporabe, pod uvjetom da se tim mjerama izbjegavaju poremećaju na
unutarnjem tržištu i da se druge države članice ne ometa u poštovanju ove
Direktive. Tim se mjerama obuhvaćaju mjere kojima se potiču
razvoj, proizvodnja i marketing ambalaže koja je pogodna za ponovnu uporabu i
recikliranje kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada.
Mjerama se uzima u obzir utjecaj punog životnog ciklusa ambalaže.”; 4. Dodaje se sljedeći
članak 6.a: „Članak 6.a Sustav ranog upozoravanja 1. Komisija uz potporu Europske agencije za okoliš
objavljuje sljedeća izvješća: (a)
u 2017., izvješće o ostvarenju konkretnih ciljeva
iz članka 6. stavka 1. točaka (f) i (g); (b)
u 2022., izvješće o ostvarenju konkretnih ciljeva
iz članka 6. stavka 1. točke (h) i (i); (c)
u 2027., izvješće o ostvarenju konkretnih ciljeva
iz članka 6. stavka 1. točke (j) i (k);. 2. Izvješća iz stavka 1. uključuju
sljedeće: (a)
procjenu ostvarenja konkretnih ciljeva za svaku
državu članicu; (b)
procjenu očekivanog vremena za ostvarenje
konkretnih ciljeva za svaku državu članicu i (c)
popis država članica za koje postoji rizik da
neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar odgovarajućih rokova, uz
odgovarajuće preporuke. U tim se izvješćima prema potrebi može
razmatrati provedba dodatnih zahtjeva uz one iz stavka 1. 3. U roku od šest mjeseci od dana objave
izvješća Komisije države članice za koje postoji rizik da neće
postići konkretne ciljeve Komisiji dostavljaju plan usklađivanja
obveza s detaljnim opisom mjera koje namjeravaju poduzeti radi postizanja konkretnih
ciljeva. U planu ispunjenja obveza razmatraju se preporuke Komisije kako su
navedene u stavku 2. točki c., mjere iz Priloga VIII. direktive 2008/98/EZ
ili sve druge prikladne mjere. U njemu se navodi očekivano vrijeme
postizanja usklađenosti. 5. Članak 11. stavak 3.
zamjenjuje se sljedećim: „3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 21.a radi utvrđivanja uvjeta pod kojima
se razine koncentracije iz stavka 1. ne trebaju primjenjivati na
reciklirane materijale i na proizvodne prstene koji su unutar zatvorenog i
kontroliranog lanca kao ni na vrste ambalaže koje su izuzete od zahtjeva iz
stavka 1. treće alineje.”; 6. Članak 12. mijenja se kako
slijedi: (a) naslov se zamjenjuje naslovom „Sustavi
obavješćivanja i izvješćivanja”; (b) stavak 3. briše se. „3. Radi potvrde usklađenosti s konkretnim ciljevima
iz članka 6. stavka 1. točaka od (a) do (e) ove Direktive,
države članice primjenjuju formate uspostavljene Odlukom Komisije 2005/270/EZ.”; (c) umeću se sljedeći stavci od 3.a
do 3.d: „3.a Države članice Komisiji jednom godišnje
do 31. prosinca one godine koja slijedi godinu za koju se prikupljaju
podaci elektroničkim putem dostavljaju svoje podatke o provedbi
članka 6. stavka 1. točaka od (a) do (k). Prvim izvješćem
obuhvaća se razdoblje od 1. siječnja [unijeti godinu stupanja na
snagu ovog akta o izmjeni + 1 godinu] do 31. prosinca [unijeti godinu
stupanja na snagu ovog akta o izmjeni + 1 godinu]. 3.b Ako se otpad šalje na pripremu za ponovnu
uporabu, recikliranje ili drugu materijalnu oporabu u druge države
članice, smije se računati kao napredak u ostvarenju konkretnih
ciljeva samo one države članice u kojoj je prikupljen za potrebe
izvješća iz stavka 1. 3.c Ambalažni otpad koji se izvozi iz Unije radi
pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranje računa se kao napredak u
ostvarenju konkretnih ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1.
točkama od (a) do (f) samo ako izvoznik može u skladu s Uredbom (EZ)
br. 1013/2006 dokazati da je obrada izvan Unije provedena pod uvjetima
koji su istovjetni zahtjevima iz relevantnog zakonodavstva EU-a o okolišu. 3.d Komisija može donijeti provedbene akte
potrebne za određivanje ujednačenih uvjeta za potvrđivanje
usklađenosti s konkretnim ciljevima utvrđenima u članku 6.
stavku 1. točkama od (a) do (k), kojima se utvrđuje format za
izvješćivanje o podacima koji se odnose na te ciljeve, i odrediti
ujednačene uvjete za potvrđivanje koje provodi treća strana. Ti
se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 21.
stavka 2. (d) stavak 5. briše se; 7. Članak 17. briše se; 8. Članak 19. zamjenjuje se
sljedećim: „1. Komisija donosi provedbene akte potrebne za
prilagodbu identifikacijskog sustava iz članka 8. stavka 2. i
članka 10. drugog stavka, šeste alineje, znanstvenom i tehničkom
napretku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 21.
stavka 2. 2. Komisija donosi provedbene akte potrebne za
utvrđivanje formata za izvješćivanje iz članka 12. stavka 3.d.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 21. stavka 2.”; 9. Članak 20. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 20. Posebne mjere Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 21.a potrebnih za rješavanje poteškoća
do kojih dolazi u primjeni odredaba ove Direktive, a posebno u pogledu inertnih
ambalažnih materijala stavljenih na tržište Unije u vrlo malim količinama
(tj. približno 0,1 % masenog udjela), ponajprije ambalaže za medicinske
uređaje i farmaceutske proizvode, mala pakiranja i luksuzna pakiranja.”; 10. Članak 21. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 21. Postupak Odbora 1. Za potrebe članka 12. stavka 3.b
i članka 19. stavka 1. Komisiji pomaže Odbor za prilagodbu znanstvenom i
tehničkom napretku i provedbu Direktive 2008/98/EZ o otpadu, osnovan
člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Taj je Odbor odbor u smislu Uredbe
(EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća **. 2. Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje
se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. ** Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog
parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju
pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država
članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.)”; 11. Dodaje se novi članak 21.a: „Članak 21.a Izvršavanje delegiranja 1. Ovlast za donošenje delegiranih akata
dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku. 2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz
članka 1. stavka 1., članka 11. stavka 3.,
članka 19. stavka 2. i članka 20. stavka 1.
prenosi se na Komisiju na neograničeno razdoblje od [unijeti datum
stupanja na snagu ove revizije]. 3. Europski parlament ili Vijeće u svakom
trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 1.,
članka 11. stavka 3., članka 19. stavka 2. i
članka 20. stavka 1. Odlukom o opozivu okončava se
delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opozivom se proizvode učinci
dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili
na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost
delegiranih akata koji su već na snazi. 4. Čim donese delegirani akt, Komisija o
njemu istodobno izvješćuje Europski parlament i Vijeće. 5. Delegirani akt donesen u skladu s
člankom 1. stavkom 1., člankom 11. stavkom 3.,
člankom 19. stavkom 2. i člankom 20. stavkom 1.
stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože
prigovor u razdoblju od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta
i Vijeća o tom aktu ili ako i Europski parlament i Vijeće prije
isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se
razdoblje na inicijativu produžuje za dva mjeseca Europskog parlamenta ili
Vijeća.” Članak 3. Izmjena Direktive 1999/31/EZ Direktiva 1999/31/EZ mijenja se kako slijedi: 1. Članak 2. mijenja se kako
slijedi: (a) točka (a) zamjenjuje se
sljedećim: „(a)
primjenjuju se definicije ‚otpada’, ‚komunalnog otpada’, ‚opasnog otpada’,
‚oporabe’, ‚recikliranja’, ‚zbrinjavanja’, ‚stvaratelja otpada’ i ‚imatelja
otpada’ utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ Europskog
parlamenta i Vijeća*. * Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i o stavljanju izvan snage
određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.)”; (b) dodaje se nova točka (a)a; (a)a ‚Preostali otpad’ znači otpad koji je
nastao postupkom oporabe, uključujući recikliranje, koji se ne može
dodatno oporabiti te se zato mora zbrinuti;”; (c) točke (b), (c) i (n) brišu
se; (d) točka (d) zamjenjuje se
sljedećim: „(d) ‚Bezopasan otpad’ znači svaki otpad koji
nije obuhvaćen definicijom opasnog otpada iz Direktive 2008/98/EZ;”; (e) točka (m) zamjenjuje se
sljedećim: „(m)‚Biorazgradivi otpad’ znači drvo, otpad
od hrane i vrtni otpad, papir i karton te sav otpad koji se može podvrgnuti anaerobnoj
ili aerobnoj razgradnji;”; 2. Članak 5. mijenja se kako
slijedi: (a) umeću se sljedeći stavci 2.a,
2.b i 2.c: „2.a Države članice neće prihvaćati
sljedeći otpad na odlagalištima za bezopasni otpad do 1. siječnja
2025: otpad koji se može reciklirati uključujući plastiku, metale,
staklo, papir i karton te drugi biorazgradivi otpad. 2.b Države članice neće prihvaćati
količinu otpada na odlagalištima za bezopasan otpad u određenoj
godini, koja premašuje 25 % ukupne količine komunalnog otpada stvorenog
prethodne godine, od 1. siječnja 2025. 2.c Države članice nastojat će
prihvaćati samo preostali otpad na odlagalištima za bezopasan otpad do 1.
siječnja 2030., tako da ukupna količina koja se odlaže na takva
odlagališta ne premaši 5 % ukupne količine otpada stvorenog u
prethodnoj godini. Komisija do 2025. treba preispitati ovaj cilj i prema
potrebi podnijeti zakonodavni prijedlog za pravno obvezujući konkretni
cilj smanjenja odlaganja otpada na odlagališta do 2030. 2.d Države članice neće prihvaćati
odlaganje komunalnog otpada na odlagališta za inertni otpad. Komisija treba procijeniti izvedivost
uvođenja ograničenja odlaganja otpada koji nije preostali otpad na
odlagališta za inertni otpad i do 2018. izdati izvješće u kojem će
predstaviti svoje zaključke i, prema potrebi, podnijeti zakonodavni
prijedlog.”; 3. umeće se sljedeći
članak 5.a: „Članak 5.a Sustav ranog upozoravanja 1. Komisija uz potporu Europske agencije za okoliš
objavljuje sljedeća izvješća: (a) u 2022., izvješće o ostvarenju
konkretnih ciljeva iz članka 5. stavka 2.a točke (a) i
članka 5. stavka 2.b točke (a); (b) u 2027., izvješće o ostvarenju
konkretnih ciljeva iz članka 5. stavka 2.a točke (b) i
članka 5. stavka 2.b točke (b); 2. Izvješća iz stavka 1. uključuju
sljedeće: (a) procjenu ostvarenja konkretnih ciljeva za
svaku državu članicu; (b) procjenu očekivanog vremena za
ostvarenje konkretnih ciljeva za svaku državu članicu i (c) popis država članica za koje postoji
rizik da neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar odgovarajućih
rokova, uz odgovarajuće preporuke. Prema potrebi, u izvješćima Komisije može se razmatrati
i provedba dodatnih zahtjeva uz one iz stavka 1. 3. U roku od šest mjeseci od dana objave
izvješća Komisije države članice za koje postoji rizik da neće
postići konkretne ciljeve Komisiji dostavljaju plan usklađivanja s
detaljnim opisom mjera koje namjeravaju poduzeti radi postizanja konkretnih ciljeva.
U planu usklađivanja uzimaju se u obzir preporuke Komisije kako su
navedene u stavku 2.c, mjere iz Priloga VIII. Direktivi 2008/98/EZ ili
sve druge prikladne mjere za koje se očekuje da se njima mogu postići
slični rezultati. U njemu se navodi očekivano vrijeme postizanja
usklađenosti.”; 4. u članku 11. stavku 2.,
drugi podstavak briše se. 5. Članak 12. točka (c) mijenja se kako slijedi: „(c) kontrolu
kvalitete analitičkih operacija kontrolnih i nadzornih postupaka i / ili
analiza iz članka 11. stavka 1. točke (b) provode
nadležni laboratoriji ovlašteni u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008[26].”; 6.
Članak 15. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 15. Izvješćivanje 1. Države članice Komisiji jednom godišnje do
31. prosinca godine koja slijedi godinu za koju se prikupljaju podaci
elektroničkim putem dostavljaju svoje podatke o provedbi konkretnih
ciljeva i obveza utvrđenih u članku 5. stavcima 2., 2.a i 2.b. Podaci
se dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 3. Prvim
izvješćem obuhvaća se razdoblje od 1. siječnja [unijeti
godinu stupanja na snagu ovog akta o izmjeni+ 1 godinu] do 31. prosinca
[unijeti godinu stupanja na snagu ovog akta o izmjeni+ 1 godinu]. 2. Države članice izvješćuju o podacima o
provedbi konkretnih ciljeva utvrđenih u članku 5. stavku 2.
do 1. siječnja 2025. 3. Komisija može donijeti provedbene akte kojima
se određuju ujednačeni uvjeti za potvrđivanje usklađenosti
s konkretnim ciljevima iz članka 5. stavaka 2., 2.a i 2.b,
određuje format za izvješćivanje o podacima koji se odnose na te
ciljeve i odrediti minimalne uvjete za potvrđivanje koje provodi
treća strana. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 17. stavka 2. ove Direktive. 4. Podacima o kojima države članice
izvješćuju u skladu sa stavcima 1. i 2. prilaže se izvješće o potvrdi
kvalitete, a potvrđuje ih nezavisna treća strana. 7. Članak 16.
zamjenjuje se sljedećim: „Članak 16. Izmjena priloga Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih
akata u skladu s člankom 17.a o izmjenama potrebnima radi prilagodbe
priloga znanstvenom i tehničkom napretku.”; 8. Članak 17. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 17. Postupak Odbora 1. Za potrebe članka 3. stavka 3.,
članka 5. stavaka 2., 2.a i 2.b, Priloga I. stavka 3.5. i Priloga II.
stavka 5. Komisiji pomaže Odbor za prilagodbu znanstvenom i tehničkom
napretku i provedbu Direktive 2008/98/EZ o otpadu, osnovan člankom 39.
Direktive 2008/98/EZ. Taj je Odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011
Europskog parlamenta i Vijeća **. 2. Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje
se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.”; ** Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog
parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju
pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država
članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.) 9. Dodaje se članak 17.a: „Članak 17.a Izvršavanje delegiranja 1. Ovlast za donošenje delegiranih akata
dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku. 2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz
članka 16. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno razdoblje od
[unijeti datum stupanja na snagu ovog akta o izmjeni]. 3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo
kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. Odlukom o
opozivu okončava se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opozivom
se proizvode učinci dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu
Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne
utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. 4. Čim donese delegirani akt, Komisija o
njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće. 5. Delegirani akt donesen na temelju
članka 16. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni
Vijeće na njega ne ulože prigovor u razdoblju od dva mjeseca od obavješćivanja
Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako i Europski parlament i
Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti
prigovor. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje
za dva mjeseca.” Članak 4. Izmjena Direktive 2000/53/EZ U članak 9. Direktive 2000/53/EZ umeću
se slijedeći stavci od 1.a i 1.c: „1.a Za izvješćivanje o potvrdi
usklađenosti s konkretnim ciljevima iz članka 7. stavka 2.
države članice primjenjuju detaljna pravila koja se između ostalog
mogu odnositi na određivanje formata koje je donijela Komisija u skladu s
člankom 7. stavkom 2. posljednjim podstavkom. Podaci se Komisiji
dostavljaju do 31. prosinca godine koja slijedi godinu u kojoj se prikupljaju
podaci. 1.b Podacima o kojima države članice
izvješćuju u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o potvrdi
kvalitete, a potvrđuje ih nezavisna treća strana. 1.c Komisija može donijeti
provedbene akte za određivanje minimalnih uvjeta za potvrđivanje koje
provodi treća strana. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 11.”; Članak 5. Izmjena Direktive 2006/66/EZ Direktiva 2006/66/EZ mijenja se kako slijedi: 1. Članak 22. briše se; 2. Članak 23. mijenja se kako
slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se
sljedećim: „Komisija najkasnije do kraja 2016. izvješćuje
o provedbi ove Direktive i njezinu utjecaju na okoliš i funkcioniranje
unutarnjeg tržišta.”; (b) u stavku 2., prva rečenica
zamjenjuje se sljedećim: „U svoje izvješće Komisija uvrštava procjenu
sljedećih aspekata ove Direktive:” Članak 6. Izmjena Direktive 2012/19/EU Direktiva 2012/19/EU mijenja se kako slijedi: 1. Članak 16. mijenja se kako
slijedi: (a) stavak 5. zamjenjuje
se sljedećim: „5.a Države članice Komisiji jednom godišnje
do 31. prosinca godine koja slijedi onu u kojoj se prikupljaju podaci elektroničkim
putem dostavljaju svoje podatke o provedbi članka 16. stavka 4. Podaci se
dostavljaju u formatu koji je odredila Komisija u skladu sa stavkom 5.d. Prvim
izvješćem obuhvaća se razdoblje od 1. siječnja [unijeti
godinu koja slijedi onu u kojoj stupa na snagu ovaj akt o izmjeni] do
uključivo 31. prosinca [unijeti godinu koja slijedi onu u kojoj stupa
na snagu ovaj akt o izmjeni]. 5.c Podacima o kojima države članice
izvješćuju u skladu sa stavkom 5.a prilaže se izvješće o potvrdi
kvalitete, a potvrđuje ih nezavisna treća strana. 5.d Komisija može donijeti
provedbene akte za određivanje minimalnih uvjeta za potvrđivanje koje
provodi treća strana. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz
članka 21. stavka 2.”; 2. Članak 21. zamjenjuje se
sljedećim: „Članak 21. Postupak odbora „1. Za potrebe
članka 7. stavka 5., članka 8. stavka 5.,
članka 11. stavka 3., članka 16. stavaka 3. i 6.
i članka 23. stavka 4. Komisiji pomaže Odbor za prilagodbu
znanstvenom i tehničkom napretku i provedbu Direktive 2008/98/EZ o otpadu,
osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Taj je Odbor odbor u smislu
Uredbe (EU) br. 182/2011. 2. Ako se
upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU)
br. 182/2011. 3. Ako Odbor ne donese
mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se
članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.”. Članak 7. Prenošenje 1. Države članice donose
zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije
do [umetnuti datum dvanaest mjeseci nakon stupanja na
snagu ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst
tih odredaba. Kada države članice donesu te odredbe, one prilikom
njihove službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz
njih navodi takvo upućivanje. Države članice određuju
načine tog upućivanja. 2. Države članice Komisiji priopćuju
tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se
odnosi ova Direktiva. Članak 8. Stupanje na snagu Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana
od dana objave u Službenom listu Europske unije. Članak 9. Adresati Ova je
Direktiva upućena državama članicama. Sastavljeno u Bruxellesu Za Europski parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih
Direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.) [2] Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999.
o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.07.1999. str. 1.) [3] Direktiva 96/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994.
str. 10.) [4] COM(2011) 571 [5] Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i
Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije
za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”
(SL L 254, 28.12.2013., str. 171.) [6] U hijerarhiji otpada prednost se daje sprečavanju,
nakon toga ponovnoj uporabi, recikliranju prije energetske oporabe i
zbrinjavanju koje uključuje odlaganje na odlagališta i spaljivanje bez
energetske oporabe. [7] COM(2013) 442 [8] Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 18. studenoga 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000.,
str. 34. – 43.) [9] Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i
akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266,
26.09.2006., str. 1. – 14.) [10] http://www.wastetargetsreview.eu/ http://www.eea.europa.eu/publications/waste-opportunities-84-past-and
http://www.wastemodel.eu/ [11] SL C […], […], str. […] [12] SL C […], […], str. […] [13] Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih
Direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.) [14] Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999.
o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.07.1999. str. 1.) [15] Direktiva 96/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca
1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994.
str. 10.) [16] Industrijske i rudarske djelatnosti obuhvaćene su
referentnim dokumentima o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT-ovi), tzv.
BREF-ovima, sastavljenima na temelju Direktive o industrijskim emisijama 2010/75/EU
(SL L 334, 17.12.2010, str. 17) i Direktive o otpadu iz
rudarstva (2006/21/EZ, SL 102, 11.04.2006, str. 15), koji
uključuju informacije o sprečavanju upotrebe resursa i stvaranja
otpada, ponovnoj upotrebi, recikliranju i oporabi. Trenutačnom revizijom
referentnih dokumenata o NRT-ovima i Komisijinim donošenjem zaključaka o
NRT-ovima pojačat će se utjecaj tih dokumenata na industrijsku
praksu, što će dovesti do daljnjih dobitaka u pogledu djelotvornosti
resursa i povećanog recikliranja i oporabe otpada. [17] COM(2013) 442 [18] http://ec.europa.eu/eip/raw-materials/en/content/about-european-innovation-partnership-eip-raw-materials [19] COM(2014) 297 [20] Komunikacija Komisije od 2. listopada 2013. o
prikladnosti i učinkovitosti propisa (REFIT): zaključci i daljnji
koraci (COM(2013)685) [21] http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/public-consultation-new/index_en.htm [22] Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
18. studenoga 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000.,
str. 34. – 43.) [23] Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i
Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i
općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad
izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.) [24] Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i
Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i
općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad
izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.) [25] Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i
Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i
općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad
izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011.,
str. 13.) [26] Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i
Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju
i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište
(SL L 218, 13.8.2008., str. 30.) PRILOG VI. Sastav
komunalnog otpada Komunalni otpad
uključuje otpad iz kućanstava i maloprodaje, malih poduzeća,
uredskih zgrada i ustanova (poput škola, bolnica, zgrada javne uprave) koji je
vrstom i sastavom sličan otpadu iz kućanstava i koji prikupljaju
općine ili se prikuplja u ime općina. Uključuje
sljedeće: –
glomazni otpad (npr. bijela tehnika, namještaj,
madraci); –
otpad iz dvorišta, lišće, pokošenu travu,
otpad pometen s ulica, sadržaj kontejnera za otpatke i otpad od
čišćenja tržnica –
otpad od odabranih komunalnih usluga, tj. otpad od
održavanja parkova i vrtova, otpad od čišćenja ulica; Komunalni otpad uključuje i otpad iz
istih izvora i slične vrste i sastava: –
koji se ne prikuplja u ime općine, već
putem sustava odgovornosti proizvođača ili privatnih neprofitnih
institucija za ponovno korištenje i recikliranje, prikupljen uglavnom odvojenim
prikupljanjem, –
koji potječe iz ruralnih područja u
kojima nema redovitog odvoza otpada. Komunalni otpad ne
uključuje sljedeće: –
otpad iz kanalizacijske mreže i pročišćavanja
otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj, –
građevinski otpad i otpad od rušenja. PRILOG VII. Minimalni
zahtjevi za proširenu odgovornost proizvođača Pri razvoju i
provedbi proširene odgovornosti proizvođača države članice
će: 1.
uzeti u obzir tehničku i ekonomsku izvedivost
te ukupne utjecaje na okoliš, zdravlje ljudi i društvo, uz poštovanje potrebe
osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; 2.
osigurati jasno utvrđene uloge i odgovornosti
aktera uključenih u provedbu proširene odgovornosti proizvođača,
uključujući proizvođače i uvoznike koji stavljaju robu na
tržište Unije i njihove sustave usklađenosti, privatne ili javne subjekte
koji rade s otpadom, tijela lokalne vlasti i, gdje je primjenjivo, aktere
socijalne ekonomije; 3.
utvrditi mjerljive ciljeve u pogledu
sprečavanja, pripreme za ponovno korištenje, ponovnog korištenja,
recikliranja i/ili oporabe s ciljem postizanja barem postojećih
kvantitativnih ciljeva utvrđenih u relevantnim propisima Unije o otpadu; 4.
osigurati da posjednici otpada na koje se odnosi
proširena odgovornost proizvođača dobiju potrebne informacije o
dostupnim sustavima prikupljanja; 5.
uspostaviti postupak izvješćivanja s ciljem
prikupljanja podataka o proizvodima stavljenima na tržište i, nakon što im
istekne uporabni vijek, o njihovom prikupljanju i obradi u skladu s
hijerarhijom otpada uz navođenje tokova materijala ako je potrebno; 6.
osigurati da financijski doprinosi za sustave
proširene odgovornosti proizvođača koje uplaćuju
proizvođači ili uvoznici proizvoda koji se stavljaju na tržište
Unije: 6.1.
pokrivaju sve troškove gospodarenja otpadom,
uključujući odvojeno prikupljanje i obradu, pružanje
odgovarajućih informacija posjednicima otpada te prikupljanje podataka i
izvješćivanje; 6.2.
uzimaju u obzir prihode od prodaje sekundarnih
sirovina iz otpada; 6.3.
budu izračunati na temelju stvarnih troškova
gospodarenja pojedinim otpadnim proizvodima s tržišta Unije koji su
obuhvaćeni sustavom; 6.4.
koriste se za potporu sprečavanju stvaranja
otpadaka i inicijativama za čišćenje. 7.
uspostaviti postupak priznavanja za sustave
proširene odgovornosti proizvođača s ciljem: 7.1.
osiguranja transparentnosti sustava u pogledu
doprinosa koje plaćaju proizvođači, uključujući
učinak na prodajne cijene, te u pogledu učinka na konkurentnost i
otvorenosti prema malim poduzećima i društvima; 7.2.
utvrđivanja zemljopisnog raspona tih sustava; 7.3.
osiguranja jednakog postupanja prema domaćim
proizvođačima i za uvoznicima; 7.4.
osiguranja sustava samokontrole putem redovitih
revizija koje će vršiti treća strana u pogledu: –
7.4.1. dobrog financijskog upravljanja sustavom –
izračun ukupnih troškova po vrsti proizvoda, korištenje dodijeljenih
financijskih sredstava i; –
7.4.2. odgovarajućeg prikupljanja i obrade
otpada, kontrole legalnosti prijevoza otpada i kvalitete podataka i
izvješća; 8.
odrediti proporcionalne sankcije u slučaju
nepostizanja ciljeva i/ili nepoštovanja zahtjeva; 9.
uspostaviti odgovarajuće načine
praćenja i provedbe te organizirati formalan i redovit dijalog
uključenih aktera. PRILOG VIII. Mjere koje
treba razmotriti u planu iz članka 11.a (Sustav ranog upozoravanja) Sljedeće će se mjere razmotriti u
planu usklađenosti koji će predložiti države članice kod kojih
postoji mogućnost da neće postići ciljeve: –
mjere za poboljšanje kakvoće statističkih
podataka i izradu jasnih predviđanja kapaciteta za gospodarenje otpadom i
preostalog puta do postizanja ciljeva navedenih u članku 11.
stavku 2. ove Direktive, članku 6. stavku 1. Direktive
94/62/EZ i članku 5. stavcima 2.a, 2.b i 2.c Direktive 1999/31/EZ; –
bolje korištenje ključnih gospodarskih
instrumenata, uključujući: –
postupno povećavanje poreza na odlagališta za
sve kategorije otpada (komunalni, inertni, ostali); –
uvođenje ili povećanje poreza na
spaljivanje ili posebnih zabrana spaljivanja otpada koji se može reciklirati; –
postupno proširenje sustava „plati koliko baciš” na
cijelo državno područje država članica radi poticanja
proizvođača komunalnog otpada na smanjenje, ponovno korištenje i
recikliranje otpada; –
mjere za poboljšanje ekonomičnosti
postojećih i budućih sustava odgovornosti proizvođača
(uključujući detaljne mjere i rokove za provedbu minimalnih zahtjeva
za proširenu odgovornost proizvođača iz Priloga VII.).
Proširenje raspona sustava odgovornosti proizvođača na nove tokove
otpada; –
gospodarske poticaje tijelima lokalne vlasti za
promicanje sprečavanja nastanka otpada te za razvoj i jačanje sustava
odvojenog prikupljanja; –
mjere za potporu razvoju sektora ponovnog
korištenja proizvoda; –
mjere za suzbijanje štetnih subvencija koje nisu u
skladu s hijerarhijom otpada; –
tehničke i fiskalne mjere za potporu razvoju
tržišta za ponovno korištene proizvode i reciklirane materijale
(uključujući kompostirane) kao i za poboljšanje kvalitete
recikliranih materijala; –
mjere za jačanje svijesti građana o
pravilnom gospodarenju otpadom i smanjenju količine otpadaka,
uključujući ad hoc kampanje za osiguranje smanjenja
količine otpada na izvoru i visoke razine sudjelovanja u sustavima
odvojenog prikupljanja; –
mjere za osiguranje odgovarajuće koordinacije
među svim nadležnim javnim tijelima uključenima u gospodarenje
otpadom te sudjelovanje i drugih ključnih dionika; –
Korištenje europskih strukturnih i investicijskih
fondova s ciljem financiranja razvoja infrastrukture za gospodarenje otpadom
potrebne za postizanje odgovarajućih ciljeva; –
sve odgovarajuće alternativne ili dodatne
mjere za postizanje istih ciljeva. Plan se sastavlja
na temelju ocjene postojećih planova gospodarenja otpadom i nakon
savjetovanja s mjerodavnim dionicima i nadležnim javnim tijelima
uključenima u gospodarenje otpadom. Planu će biti priloženi rezultati
tih savjetovanja, kao i procjena očekivanih učinaka na postizanje
mjerodavnih ciljeva obuhvaćenih planom. Priložit će se i jasni rokovi
za primjenu predloženih mjera. Ako bude potrebno,
u plan će biti uključeni i revidirani planovi potrebne infrastrukture
te će uz njega biti priloženi, prema potrebi, i predloženi rokovi za
prilagodbu postojećih nacionalnih ili regionalnih planova gospodarenja
otpadom iz članka 28. i programa za sprečavanje nastanka otpada
iz članka 29.