16.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 134/12

1.

Treba li članak 46. stavak 3. točku (b), u vezi s člankom 39. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (1), tumačiti na način da je izdavanje ovjere odluke o nasljednoj stvari, prema predlošku iz Priloga 1. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1329/2014 od 9. prosinca 2014. o uspostavi obrazaca iz Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2), dopušteno i u odnosu na odluke kojima se potvrđuje svojstvo nasljednika, ali koje (čak ni djelomično) ne podliježu ovrsi?

2.

Treba li članak 3. stavak 1. točku (g) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća tumačiti na način da potvrda o nasljeđivanju koju je javni bilježnik sastavio u skladu s nespornim zahtjevom svih sudionika u postupku potvrđivanja, koja ima pravne učinke pravomoćnog sudskog rješenja o nasljeđivanju – kao što je to potvrda o nasljeđivanju koju je sastavio poljski javni bilježnik – čini odluku u smislu te odredbe?

Treba li članak 3. stavak 2. prvu rečenicu Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća tumačiti na način da javnog bilježnika koji sastavlja takvu potvrdu o nasljeđivanju treba smatrati sudom u smislu potonje odredbe?

3.

Treba li članak 3. stavak 2. drugu rečenicu Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća tumačiti na način da je obavijest koju država članica pruža u skladu s člankom 79. te uredbe informativnog karaktera i da nije uvjet za to da se pravni stručnjak s nadležnošću u nasljednim stvarima, koji izvršava pravosudne funkcije umjesto suda, može smatrati sudom u smislu članka 3. stavka 2. prve rečenice, ako on ispunjava uvjete potonje odredbe?

4.

U slučaju niječnog odgovora na 1., 2. ili 3. pitanje: Treba li članak 3. stavak 1. točku (i) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća tumačiti na način da ako se nacionalni postupovni instrument kojim se potvrđuje svojstvo nasljednika, kao što je to poljska potvrda o nasljeđivanju, može smatrati odlukom u smislu članka 3. stavka 1. točke (g) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, to znači da je se ne može smatrati javnom ispravom?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na 4. pitanje: Treba li članak 3. stavak 1. točku (i) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća tumačiti na način da je potvrda o nasljeđivanju koju je javni bilježnik sastavio u skladu s nespornim zahtjevom svih sudionika u postupku potvrđivanja, kao što je to potvrda o nasljeđivanju koju je sastavio poljski javni bilježnik, javna isprava u smislu te odredbe?