—

poništi tuženikovu odluku od 11. travnja 2022. (broj akta: SRB/ES/2022/18) uključujući pripadajuće priloge, osobito Prilog I „Rezultati izračuna primjenjivog na sve institucije na koje se primjenjuje izračun ex ante doprinosa za 2022., iskazanih zasebno (po instituciji) u Harmoniziranim prilozima”, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje

Tuženik je propustio saslušati tužitelja prije donošenja pobijane odluke i time je povrijedio članak 41. stavak 1. i stavak 2. točku (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda postupovnih pravila

Pobijana je odluka ništava jer je donesena uz povredu općih postupovnih odredbi koje proizlaze iz članka 41. Povelje i članka 298. UFEU-a, općih pravnih načela i tuženikova Poslovnika.

3.

Treći tužbeni razlog: nedostatno obrazloženje pobijane odluke

Pobijana odluka protivno članku 296. UFEU-a ne sadržava dostatno obrazloženje; obrazloženje se ne odnosi na pojedinačni slučaj, a nedostaje i opis relevantnih razloga u okviru proporcionalnosti i diskrecijske ocjene.

Izračun godišnjeg doprinosa nije razumljiv, osobito zbog korištenja neujednačenih pojmova i neiznošenja važnih međukoraka.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na djelotvornu pravnu zaštitu zbog nemogućnosti preispitivanja pobijane odluke

Nedostatno obrazloženje pobijane odluke tužitelju znatno otežava sudsko preispitivanje.

Tuženik je pritom osobito povrijedio načelo kontradiktornosti postupka prema kojem sudionici moraju moći kontradiktorno raspraviti kako činjenične tako i pravne okolnosti koje su odlučujuće za ishod postupka.

5.

Peti tužbeni razlog: primjena pokazatelja IPS (Institutional Protection Scheme) povređuje Delegiranu uredbu (EU) 2015/63 (1) koju treba tumačiti uzimajući u obzir nadređeno pravo

Tuženik je, u okviru članka 7. stavka 4. podstavka 2. Delegirane uredbe, trebao uzeti u obzir da tužitelj derivate drži uglavnom u svrhu osiguranja i upravljanja rizikom.

Prilikom primjene pokazatelja IPS zanemaren je značaj tužiteljeva članstva u institucionalnom sustavu zaštite Sparkassen-Finanzgruppe (financijska grupa štedionica, Njemačka).

U skladu s člankom 6. stavkom 5. podstavkom 2. Delegirane uredbe, tuženik je trebao uzeti u obzir i malu vjerojatnost sanacije dotične institucije i time i korištenja Jedinstvenog fonda za sanaciju te poštovati načelo proporcionalnosti.

6.

Šesti tužbeni razlog: neuzimanje u obzir MREL-a (Minimum Requirements for own funds and Eligible Liabilities) u okviru stupa rizika „Izloženost riziku” povređuje Delegiranu uredbu (EU) 2015/63

Tuženik je trebao, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) i stavkom 2. točkom (a) Delegirane uredbe (EU) 2015/63, uzeti u obzir tužiteljev natprosječno visok MREL udio od 47,17 %, koji je uvelike premašio utvrđeni najmanji udio od 8 % koji je utvrdio Jedinstveni sanacijski odbor.

7.

Sedmi tužbeni razlog: primjena multiplikatora za prilagodbu riziku povređuje Delegiranu uredbu (EU) 2015/63 koju treba tumačiti uzimajući u obzir nadređeno pravo

Tuženik je prilikom utvrđivanja multiplikatora za prilagodbu riziku trebao uzeti u obzir malu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza i natprosječni MREL udio tužitelja u skladu sa zahtjevom orijentacije na profil rizika i temeljnim pravom na slobodu poduzetništva iz članka 16. Povelje.

8.

Osmi tužbeni razlog (podredno): članak 7. stavak 4. podstavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 povređuje nadređeno pravo

Budući da članak 7. stavak 4. podstavak 2. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 predviđa relativizaciju pokazatelja IPS, ta odredba povređuje opće načelo jednakosti iz članka 20. Povelje i načelo proporcionalnosti jer se može različito postupati s institucijama koje podliježu istoj institucionalnoj zaštiti i stoga imaju istu vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza.

9.

Deveti tužbeni razlog: klasifikacijski mehanizam Delegirane uredbe (EU) 2015/63 povređuje nadređeno pravo

Klasifikacija rizika u skladu s Prilogom I. korakom 2. Delegirane uredbe dovodi do očito nepoštenih ishoda i stoga je u suprotnosti sa zahtjevom orijentacije na profil rizika i općim načelom jednakog postupanja.