1.

Protivi li se člancima 4. i 13. Direktive 2008/98/EZ ( 1 ), kao i uvodnim izjavama 6., 8., 28. i 31., nacionalno primarno zakonodavstvo i s njime povezani podzakonski provedbeni propisi, to jest članak 35. stavak 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 133/2014 koja je pretvorena u legge n. 164/2014 (Zakon br. 164/2004) i dekret predsjednika Vijeća ministara od 10. kolovoza 2016. objavljen u Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana n. 233 (Službeni list Talijanske Republike br. 233) od 5. listopada 2016., u dijelu u kojem se samo tamo razmatrana postrojenja za spaljivanje, obuhvaćena prilozima i tablicama iz dekreta predsjednika Vijeća ministara, kvalificiraju kao infrastruktura i strateški objekti od prevladavajućeg nacionalnog interesa kojima se provodi sveobuhvatan i moderan sustav gospodarenja komunalnim i sličnim otpadom i koji jamče sigurnost nacionalne samodostatnosti, s obzirom na to da nacionalni zakonodavac nije jednako priznao istu kvalifikaciju postrojenjima namijenjenima obradi otpada radi recikliranja i ponovne uporabe, bez obzira na to što ta dva postupka prevladavaju u hijerarhiji otpada iz navedene direktive?

Podredno tome, ako se navedeni propis ne protivi tim člancima, protivi li se člancima 4. i 13. Direktive 2008/98/EZ nacionalno primarno zakonodavstvo i s njime povezani podzakonski provedbeni propisi, to jest članak 35. stavak 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 133/2014 koja je pretvorena u Zakon br. 164/2014 i dekret predsjednika Vijeća ministara od 10. kolovoza 2016. objavljen u Službenom listu Talijanske Republike br. 233 od 5. listopada 2016., u dijelu u kojem se postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada kvalificiraju kao infrastruktura i strateški objekti od prevladavajućeg nacionalnog interesa radi prevladavanja i sprečavanja daljnjih postupaka povrede zbog neprovedbe pravila Europske unije iz tog područja, te radi ograničavanja količine otpada koji se isporučuje u odlagališta?

2.

Protivi li se člancima 2., 3., 4., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. Direktive 2001/42/EZ ( 2 ), čak i ako se zajednički tumače, provedba nacionalnog primarnog zakonodavstva i s njime povezanih podzakonskih provedbenih propisa, to jest članak 35. stavak 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 133/2014 koja je pretvorena u Zakon br. 164/2014 i dekret predsjednika Vijeća ministara od 10. kolovoza 2016. objavljen u Službenom listu Talijanske Republike br. 233 od 5. listopada 2016., koji predviđaju da predsjednik Vijeća ministara može vlastitim dekretom odlučiti o povećanju kapaciteta postojećih postrojenja za spaljivanje i odrediti broj, kapacitet i regionalni položaj postrojenja za spaljivanje i energetsku oporabu komunalnog i sličnog otpada koja treba izgraditi radi zadovoljavanja određenih preostalih potreba za postizanje socijalno-gospodarske ravnoteže među dijelovima državnog područja i poštovanje ciljeva odvojenog sakupljanja i recikliranja, a da navedeni nacionalni propisi ne predviđaju da se, u fazi pripreme takvog plana koji proizlazi iz dekreta predsjednika Vijeća ministara, primjenjuju pravila o strateškoj procjeni okoliša predviđena u navedenoj Direktivi 2001/42/EZ?