19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/43

(1)

Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4) glavni je pravni instrument u sprečavanju korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Tom se direktivom, čiji je rok za prenošenje 26. lipnja 2017., uspostavlja učinkovit i sveobuhvatan pravni okvir za rješavanje pitanja prikupljanja novca ili imovine u terorističke svrhe tako što se od država članica zahtijeva da prepoznaju, razumiju i smanje rizike povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma.

(2)

Nedavni teroristički napadi razotkrili su pojavu novih trendova, osobito u vezi s načinom na koji terorističke skupine financiraju i provode svoje operacije. Određene usluge moderne tehnologije postaju sve popularnije kao alternativni financijski sustavi koji tako ostaju izvan područja primjene prava Unije ili se koriste izuzećima od zakonskih obveza, što bi moglo više ne biti opravdano. Kako bi se držao korak s trendovima koji se mijenjaju, trebale bi se poduzeti dodatne mjere radi osiguranja veće transparentnosti financijskih transakcija, korporativnih i drugih pravnih subjekata, kao i trustova i pravnih aranžmana koji imaju strukturu ili funkcije slične trustu („slični pravni aranžmani”), s ciljem poboljšanja postojećeg preventivnog okvira i djelotvornije borbe protiv financiranja terorizma. Važno je napomenuti da bi mjere koje se poduzimaju trebale biti razmjerne rizicima.

(3)

Ujedinjeni narodi (UN), Interpol i Europol izvješćuju o sve većoj povezanosti organiziranog kriminala i terorizma. Povezanost organiziranog kriminala i terorizma te veze između kriminalnih i terorističkih skupina predstavljaju sve veću sigurnosnu prijetnju Uniji. Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma sastavni je dio svake strategije za rješavanje te prijetnje.

(4)

Iako je posljednjih nekoliko godina došlo do značajnih poboljšanja u donošenju i provedbi standarda Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i podršci koju države članice pružaju radu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj u području transparentnosti, jasna je potreba za daljnjim povećanjem sveukupne transparentnosti gospodarskog i financijskog okruženja u Uniji. Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma ne može biti djelotvorno ako okruženje nije nepovoljno za kriminalce koji utočište za svoja financijska sredstva traže putem netransparentnih struktura. Integritet financijskog sustava Unije ovisi o transparentnosti korporativnih i drugih pravnih subjekata, trustova i sličnih pravnih aranžmana. Cilj ove Direktive jest ne samo otkriti i istražiti pranje novca, već i spriječiti da do njega dođe. Poboljšanje transparentnosti moglo bi imati snažan odvraćajući učinak.

(5)

Budući da bi se trebalo nastaviti s ostvarivanjem ciljeva Direktive (EU) 2015/849 i da bi sve njezine izmjene trebale biti u skladu s postojećim djelovanjem Unije u području suzbijanja terorizma i njegova financiranja, takve izmjene trebalo bi provesti vodeći računa o temeljnom pravu na zaštitu osobnih podataka te poštovanju i primjeni načela proporcionalnosti. U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenoj „Europski program sigurnosti” ističe se da su potrebne mjere za suočavanje s financiranjem terorizma na djelotvorniji i sveobuhvatniji način, naglašavajući da se infiltriranošću na financijska tržišta omogućuje financiranje terorizma. U zaključcima Europskog vijeća od 17. i 18. prosinca 2015. također je naglašena potreba za brzim nastavkom djelovanja protiv financiranja terorizma u svim područjima.

(6)

U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenoj „Akcijski plan za jačanje borbe protiv financiranja terorizma” naglašava se potreba za prilagođavanjem novim prijetnjama i izmjenom Direktive (EU) 2015/849 na odgovarajući način.

(7)

Mjere Unije trebale bi isto tako točno odražavati trendove i obveze preuzete na međunarodnoj razini. Stoga bi trebalo uzeti u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a (RVSUN) 2195(2014) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti te RVSUN-ove 2199(2015) i 2253(2015) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti uzrokovanima terorističkim djelima. Navedeni RVSUN-ovi bave se vezama između terorizma i transnacionalnog organiziranog kriminala, sprečavanjem terorističkih skupina u ostvarivanju pristupa međunarodnim financijskim institucijama odnosno širenjem okvira za sankcije kako bi se obuhvatila Islamska država Iraka i Levanta.

(8)

Pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta (tj. kovanica i novčanica koje su određene kao zakonsko sredstvo plaćanja te elektroničkog novca, neke zemlje, i prihvaćeni kao sredstvo razmjene u zemlji izdavateljici), kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika nemaju nikakvu obvezu u okviru Unije za identifikaciju sumnjivih aktivnosti. Stoga terorističke skupine mogu imati mogućnost prenositi novac u financijski sustav Unije ili unutar mreža virtualnih valuta prikrivanjem prijenosâ ili iskorištavanjem određene razine anonimnosti na tim platformama. Stoga je od ključne važnosti proširiti područje primjene Direktive (EU) 2015/849 kako bi se uključili pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika. U svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (SPNFT) nadležna tijela trebala bi preko obveznika moći pratiti korištenje virtualnim valutama. Tim bi se praćenjem omogućio uravnotežen i proporcionalan pristup kojim se štiti tehnički napredak i visoka razina transparentnosti postignuta u području alternativnih financija i socijalnog poduzetništva.

(9)

Anonimnošću virtualnih valuta omogućuje se njihova potencijalna zlouporaba u kriminalne svrhe. Uključivanjem pružatelja usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta i pružatelja skrbničke usluge novčanika neće se u potpunosti riješiti pitanje anonimnosti povezane s transakcijama u virtualnim valutama jer će velik dio okruženja virtualnih valuta ostati anoniman zbog toga što korisnici mogu obavljati transakcije i bez takvih pružatelja. Radi suzbijanja rizika povezanih s anonimnošću, nacionalne financijsko-obavještajne jedinice (FOJ-evi) trebale bi biti u stanju pribaviti informacije na temelju kojih će moći povezati adrese virtualne valute s identitetom vlasnika virtualne valute. Osim toga, trebalo bi dodatno procijeniti mogućnost da se korisnicima dopusti da se sami prijave imenovanim tijelima na dobrovoljnoj osnovi.

(10)

Virtualne valute ne bi trebalo miješati s elektroničkim novcem kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), sa širim konceptom „novčanih sredstava” kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (6), ni s novčanom vrijednošću pohranjenom u instrumentima koji su izuzeti, kako je određeno u članku 3. točkama (k) i (l) Direktive (EU) 2015/2366, ni s valutama elektroničkih igara (in-game currencies), koje se mogu koristiti isključivo unutar okruženja pojedine igre. Iako se virtualne valute često mogu koristiti kao sredstva plaćanja, mogle bi se koristiti i u druge svrhe te imati širu primjenu kao sredstva razmjene, ulaganja, kao proizvodi koji služe čuvanju vrijednosti ili u online kasinima. Cilj ove Direktive jest obuhvatiti sve potencijalne oblike korištenja virtualnim valutama.

(11)

Lokalne valute, poznate i kao dopunske valute, koje se koriste u vrlo ograničenim mrežama, poput gradske ili regionalne mreže, i među malim brojem korisnika, ne bi trebalo smatrati virtualnim valutama.

(12)

Poslovni odnosi ili transakcije koji uključuju visokorizične treće zemlje trebali bi biti ograničeni kada su utvrđene značajne slabosti u režimu SPNFT-a dotičnih trećih zemalja, osim ako se primjenjuju odgovarajuće dodatne mjere ublažavanja ili protumjere. Kada se bave s takvim slučajevima visokog rizika i s takvim poslovnim odnosima ili transakcijama, države članice trebale bi zahtijevati od obveznika primjenu pojačanih mjera dubinske analize stranke radi upravljanja tim rizicima i njihova ublažavanja. Svaka država članica stoga na nacionalnoj razini određuje vrstu pojačanih mjera dubinske analize stranke koje treba poduzeti u odnosu na visokorizične treće zemlje. Takvim razlikama u pristupima između država članica stvaraju se slabe točke u upravljanju poslovnim odnosima koji uključuju visokorizične treće zemlje kako ih je odredila Komisija. Važno je poboljšati djelotvornost popisa visokorizičnih trećih zemalja koji je utvrdila Komisija osiguravanjem usklađenog postupanja prema tim zemljama na razini Unije. Taj usklađeni pristup trebao bi prvenstveno biti usmjeren na pojačane mjere dubinske analize stranke ako se takve mjere ne zahtijevaju već u skladu s nacionalnim pravom. Državama članicama trebalo bi biti dopušteno da, u skladu s međunarodnim obvezama, od obveznika zahtijevaju, kada je to primjenjivo, primjenu dodatnih mjera ublažavanja kojima se dopunjuju pojačane mjere dubinske analize stranke, u skladu s pristupom utemeljenim na riziku te uzimajući u obzir posebne okolnosti poslovnih odnosa ili transakcija. Međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma mogu pozvati na primjenu prikladnih protumjera za zaštitu međunarodnog financijskog sustava od postojećih i značajnih rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma koji dolaze iz određenih zemalja. Osim toga, države članice trebale bi zahtijevati od obveznika primjenu dodatnih mjera ublažavanja u pogledu visokorizičnih trećih zemalja kako ih je odredila Komisija uzimanjem u obzir pozivâ na protumjere i preporuka, poput onih kakve je izrazio FATF, te obveza koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma.

(13)

S obzirom na tendenciju promjene prirode prijetnji povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma i osjetljivosti na njih, Unija bi trebala usvojiti integrirani pristup u odnosu na usklađenost nacionalnih režima SPNFT-a sa zahtjevima na razini Unije, uzimanjem u obzir procjene djelotvornosti tih nacionalnih režima. U svrhu praćenja pravilnog prenošenja zahtjeva Unije u nacionalne režime SPNFT-a, djelotvorne provedbe tih zahtjeva i sposobnosti tih režima za postizanje djelotvornog preventivnog okvira, Komisija bi svoju procjenu trebala temeljiti na nacionalnim režimima SPNFT-a, pri čemu se ne bi smjele dovoditi u pitanje procjene koje provode međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma, poput FATF-a ili Odbora stručnjaka za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(14)

Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima koje se koriste za opće namjene upotrebljavaju se u legitimne svrhe i predstavljaju instrument kojim se doprinosi socijalnoj i financijskoj uključenosti. Međutim, anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima lako je upotrebljavati za financiranje terorističkih napada i logistike. Stoga je ključno da se teroristima uskrati to sredstvo financiranja njihovih operacija daljnjim snižavanjem gornjih granica i najvećih iznosa unutar kojih se obveznicima dopušta da ne primjenjuju određene mjere dubinske analize stranke predviđene Direktivom (EU) 2015/849. Stoga, uzimajući u obzir potrebe potrošača za upotrebom instrumenata s unaprijed uplaćenim sredstvima koji se koriste za opće namjene i ne sprječavajući upotrebu takvih instrumenata za promicanje socijalne i financijske uključenosti, ključno je sniziti postojeće pragove za anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima koje se koriste za opće namjene te identificirati stranku u slučaju platnih transakcija s udaljenosti u kojima iznos transakcije prelazi 50 EUR.

(15)

Dok je upotreba anonimnih kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima izdanih u Uniji u načelu ograničena samo na područje Unije, to nije uvijek slučaj sa sličnim karticama izdanima u trećim zemljama. Stoga je važno osigurati da se anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima izdane izvan Unije mogu upotrebljavati unutar Unije samo u slučajevima kada se za njih može smatrati da su u skladu sa zahtjevima koji su jednakovrijedni onima utvrđenima u pravu Unije. To bi se pravilo trebalo donijeti uz potpuno poštovanje obveza Unije u području međunarodne trgovine, osobito odredaba Općeg sporazuma o trgovini uslugama.

(16)

FOJ-evi imaju važnu ulogu u utvrđivanju financijskih operacija terorističkih mreža, posebice na prekograničnoj razini, i u otkrivanju osoba koje ih financijski podržavaju. Financijski obavještajni podatci mogli bi biti od presudne važnosti za otkrivanje potpomaganja kaznenih djela terorizma te mreža i planova terorističkih organizacija. Zbog nepostojanja obvezujućih međunarodnih standarda, među FOJ-evima i dalje postoje znatne razlike s obzirom na njihove funkcije, nadležnosti i ovlasti. Države članice trebale bi nastojati osigurati učinkovitiji i usklađeniji pristup financijskim istragama povezanima s terorizmom, između ostalog i onima koje se odnose na zlouporabu virtualnih valuta. Postojeće razlike ipak ne bi smjele utjecati na aktivnost nekog FOJ-a, a pogotovo ne na njegovu sposobnost izrade preventivnih analiza kao potpore svim tijelima zaduženima za obavještajne, istražne i pravosudne aktivnosti te međunarodnoj suradnji. U izvršavanju svojih zadaća FOJ-evi bi trebali imati pristup informacijama i moći ih razmjenjivati bez prepreka, uključujući putem primjerene suradnje s tijelima za izvršavanje zakonodavstva. U svim slučajevima u kojima postoje sumnje na kriminal, a posebice u slučajevima povezanima s financiranjem terorizma, informacije bi trebale teći izravno i brzo bez nepotrebnih odgoda. Stoga je ključno da se dodatno pojačaju djelotvornost i učinkovitost FOJ-eva tako što će se razjasniti ovlasti FOJ-eva i suradnja među njima.

(17)

FOJ-evi bi trebali moći od svakog obveznika pribaviti sve potrebne informacije povezane sa svojim funkcijama. Njihov neometan pristup informacijama ključan je za osiguravanje ispravnog praćenja novčanih tokova i otkrivanja nezakonitih mreža i tokova u ranoj fazi. Potreba FOJ-eva za pribavljanjem dodatnih informacija od obveznika na temelju sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma mogla bi biti prouzročena prethodnom prijavom sumnjive transakcije koja je podnesena FOJ-u, ali bi mogla biti prouzročena i drugim sredstvima poput vlastite analize FOJ-a, podataka dobivenih od nadležnih tijela ili informacija koje posjeduje drugi FOJ. FOJ-evi bi stoga, u kontekstu svojih funkcija, trebali moći pribaviti informacije od svakog obveznika, čak i ako prethodna prijava nije podnesena. Time nisu obuhvaćeni neselektivni zahtjevi za informacije upućeni obveznicima u kontekstu analize koju provodi FOJ, već samo zahtjevi za informacije koji se temelje na dostatno definiranim uvjetima. FOJ bi trebao također moći pribaviti takve informacije na zahtjev drugog FOJ-a iz Unije i razmijeniti ih s FOJ-em koji ih je zatražio.

(18)

Svrha FOJ-a jest da prikuplja i analizira informacije koje zaprimi s ciljem utvrđivanja veza između sumnjivih transakcija i povezane kriminalne aktivnosti radi sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te da distribuira rezultate svojih analiza, kao i dodatne informacije, nadležnim tijelima u slučaju kada postoje razlozi za sumnju na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. FOJ se ne bi trebao suzdržavati od razmjene informacija s drugim FOJ-em niti odbiti razmjenu informacija s drugim FOJ-em, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, zbog razloga poput nepostojanja utvrđivanja povezanog predikatnog kaznenog djela, zbog obilježja nacionalnih kaznenih zakona i razlika u definicijama povezanih predikatnih kaznenih djela ili nepostojanja upućivanja na određena povezana predikatna kaznena djela. Slično tome, FOJ bi trebao dati svoju prethodnu suglasnost drugom FOJ-u za prosljeđivanje informacija nadležnim tijelima, bez obzira na vrstu mogućeg povezanog predikatnog kaznenog djela kako bi omogućio djelotvorno izvršavanje funkcije distribucije informacija. FOJ-evi su prijavili poteškoće u razmjeni informacija zbog razlika u nacionalnim definicijama određenih povezanih predikatnih kaznenih djela, kao što su porezna kaznena djela, koje nisu usklađene pravom Unije. Takvim razlikama ne bi se smjeli ometati uzajamna razmjena, distribucija i korištenje tih informacija kako je definirano ovom Direktivom. FOJ-evi bi trebali žurno, konstruktivno i djelotvorno u najširem mogućem smislu osigurati međunarodnu suradnju s FOJ-evima trećih zemalja u vezi s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma u skladu s preporukama FATF-a i načelima skupine Egmont za razmjenu informacija između financijsko-obavještajnih jedinica.

(19)

Bonitetne informacije koje se odnose na kreditne i financijske institucije, kao što su informacije koje se odnose na prikladnost i primjerenost direktora i dioničara, mehanizme unutarnje kontrole, upravljanje ili sukladnost i upravljanje rizicima, često su nužne za odgovarajući nadzor nad takvim institucijama u okviru SPNFT-a. Slično tome, informacije o SPNFT-u također su važne za bonitetni nadzor nad takvim institucijama. Stoga razmjena povjerljivih informacija i suradnja između tijela nadležnih za SPNFT koja nadziru kreditne i financijske institucije i bonitetnih nadzornika ne bi smjela biti ometana zbog pravne nesigurnosti koja bi mogla nastati kao posljedica nepostojanja izričitih odredaba u tom području. Pojašnjenje pravnog okvira još je važnije jer je bonitetni nadzor u nizu slučajeva povjeren nadzornicima koji nisu uključeni u SPNFT, kao što je Europska središnja banka (ESB).

(20)

Odgođenim pristupom FOJ-eva i drugih nadležnih tijela informacijama o identitetu imateljâ bankovnih računa, računa za plaćanja i korisnikâ sefova, osobito onih bankovnih računa, onih računa za plaćanja i onih sefova koji su anonimni, ometa se otkrivanje prijenosâ novčanih sredstava povezanih s terorizmom. Nacionalni podatci kojima se omogućuje utvrđivanje bankovnih računa i računa za plaćanja te sefova koji pripadaju jednoj osobi fragmentirani su i stoga nisu pravodobno dostupni FOJ-evima i ostalim nadležnim tijelima. Stoga je od ključne važnosti u svim državama članicama uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme, poput registra ili sustava za dohvat podataka, kao učinkovito sredstvo s pomoću kojeg će se pravodobno ostvariti pristup informacijama o identitetu imateljâ bankovnih računa i računa za plaćanja i korisnikâ sefova, njihovih opunomoćenih imatelja odnosno korisnika te stvarnih vlasnika. Prilikom primjene odredaba o pristupu prikladno je koristiti se već postojećim mehanizmima, pod uvjetom da nacionalni FOJ-evi mogu ostvariti pristup podatcima za koje su podnijeli upite, odmah i u nefiltriranom obliku. Države članice trebale bi razmotriti ubacivanje u takve mehanizme drugih informacija koje su potrebne i razmjerne za djelotvorno ublažavanje rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma. FOJ-evi i nadležna tijela koja nisu tijela zadužena za progon trebali bi osigurati potpunu povjerljivost u odnosu na takve upite i zahtjeve za povezane informacije.

(21)

Kako bi se poštovale privatnost i zaštita osobnih podataka, u centraliziranim automatiziranim mehanizmima za bankovne račune i račune za plaćanja, kao što su registri i sustavi za dohvat podataka, trebalo bi čuvati minimalnu količinu podataka potrebnih za provedbu istraga SPNFT-a. Države članice trebale bi moći utvrditi koji podatci su korisni i razmjerni za prikupljanje, uzimajući u obzir uspostavljene sustave i pravne tradicije, kako bi omogućile smislenu identifikaciju stvarnih vlasnika. Prilikom prenošenja odredaba koje se odnose na te mehanizme države članice trebale bi utvrditi razdoblja čuvanja koja su jednaka razdoblju čuvanja dokumentacije i informacija pribavljenih u okviru primjene mjera dubinske analize stranke. Države članice trebale bi moći zakonima, na općoj osnovi, produljiti razdoblje čuvanja, a da za to nisu potrebne odluke u pojedinačnim slučajevima. Dodatno razdoblje čuvanja ne bi smjelo prelaziti dodatnih pet godina. Tim se razdobljem ne bi smjela dovoditi u pitanje mogućnost da se nacionalnim pravom uspostave drugi zahtjevi u vezi s čuvanjem podataka kojima bi se dopustile odluke u pojedinačnim slučajevima kako bi se olakšali kazneni ili upravni postupci. Pristup tim mehanizmima trebao bi se ostvarivati prema načelu „nužnog poznavanja”.

(22)

Točna identifikacija i provjera podataka fizičkih i pravnih osoba ključne su za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma. Zahvaljujući najnovijim tehničkim trendovima u digitalizaciji transakcija i plaćanja moguća je sigurna daljinska ili elektronička identifikacija. Te načine identifikacije, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7), trebalo bi uzeti u obzir, posebice u vezi s prijavljenim sustavima elektroničke identifikacije i načinima osiguravanja prekograničnog pravnog priznavanja, koji nude alate visoke razine sigurnosti i služe kao mjerilo prema kojem se mogu provjeravati metode identifikacije uspostavljene na nacionalnoj razini. Osim toga, u obzir se mogu uzeti i drugi postupci sigurne daljinske ili elektroničke identifikacije koje je na nacionalnoj razini reguliralo, priznalo, odobrilo ili prihvatilo nadležno nacionalno tijelo. Prema potrebi, u postupku identifikacije također bi trebalo uzeti u obzir priznavanje elektroničkih dokumenata i usluga povjerenja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014. Prilikom primjene ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir načelo tehnološke neutralnosti.

(23)

Kako bi se identificirale politički izložene osobe u Uniji, države članice trebale bi sastaviti popise na kojima se navode specifične funkcije koje se, u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima, smatraju istaknutim javnim funkcijama. Države članice trebale bi od svake međunarodne organizacije akreditirane na njihovim državnim područjima zahtijevati da izda i održava ažurnim popis istaknutih javnih funkcija u toj međunarodnoj organizaciji.

(24)

Pristup usvojen za preispitivanje postojećih stranaka u postojećem okviru temelji se na riziku. Međutim, s obzirom na veći rizik od pranja novca, financiranja terorizma i povezanih predikatnih kaznenih djela, koji su povezani s određenim posredničkim strukturama, taj bi pristup mogao onemogućiti pravodobno otkrivanje i procjenu rizikâ. Stoga je važno osigurati da se određene jasno definirane kategorije postojećih stranaka redovito prate.

(25)

Od država članica trenutačno se zahtijeva da osiguraju da korporativni i drugi pravni subjekti osnovani na njihovu državnom području pribave i čuvaju odgovarajuće, točne i ažurirane informacije o njihovu stvarnom vlasništvu. Potreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je čimbenik za pronalazak kriminalaca koji bi u protivnome mogli sakriti svoj identitet iza strukture korporacije. Globalno povezani financijski sustav omogućuje skrivanje i prebacivanje novčanih sredstava po cijelom svijetu, a osobe koje se bave pranjem novca i financiranjem terorizma te drugi kriminalci sve se više koriste tom mogućnošću.

(26)

Trebalo bi razjasniti koji je specifični čimbenik za određivanje koja je država članica odgovorna za praćenje i registraciju informacija o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana. Zbog razlika u pravnim sustavima država članica, određeni trustovi i slični pravni aranžmani ne prate se niti su registrirani igdje u Uniji. Informacije o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebale bi se registrirati ondje gdje upravitelji trustova i osobe s jednakovrijednim položajem u sličnim pravnim aranžmanima imaju poslovni nastan odnosno boravište. Kako bi se osiguralo djelotvorno praćenje i registracija informacija o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana, potrebna je i suradnja među državama članicama. Međupovezivanjem registara država članica o stvarnim vlasnicima trustova i sličnih pravnih aranžmana navedene informacije učinile bi se pristupačnima te bi se jednako tako osiguralo izbjegavanje višestruke registracije istih trustova i sličnih pravnih aranžmana unutar Unije.

(27)

Pravila koja se primjenjuju na trustove i slične pravne aranžmane u pogledu pristupa informacijama koje se odnose na stvarno vlasništvo trebala bi biti usporediva s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju na korporativne i druge pravne subjekte. Zbog niza različitih vrsta trustova koji trenutačno postoje u Uniji kao i još veće raznolikosti sličnih pravnih aranžmana, države članice su te koje bi trebale donositi odluke o tome je li trust ili sličan pravni aranžman usporedivo sličan korporativnim i drugim pravnim subjektima. Cilj nacionalnog prava kojim se prenose te odredbe trebao bi biti sprečavanje korištenja trustova ili sličnih pravnih aranžmana u svrhu pranja novca, financiranja terorizma ili povezanih predikatnih kaznenih djela.

(28)

S obzirom na različita obilježja trustova i sličnih pravnih aranžmana, države članice trebale bi moći, u okviru nacionalnog prava i u skladu s pravilima o zaštiti podataka, odrediti razinu transparentnosti u pogledu trustova i sličnih pravnih aranžmana koji nisu usporedivi s korporativnim i drugim pravnim subjektima. Rizici od pranja novca i financiranja terorizma mogu se razlikovati, ovisno o obilježjima vrste trusta ili sličnog pravnog aranžmana, a svijest o tim rizicima može se tijekom vremena promijeniti, primjerice kao rezultat nacionalnih i nadnacionalnih procjena rizika. Zbog tog razloga države članice trebale bi moći predvidjeti mogućnost šireg pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana ako takav pristup predstavlja nužnu i proporcionalnu mjeru za ostvarivanje legitimnog cilja sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. Pri određivanju razine transparentnosti informacija o stvarnom vlasništvu takvih trustova ili sličnih pravnih aranžmana, države članice trebale bi uzimati u obzir zaštitu temeljnih prava pojedinaca, a posebice prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebalo bi odobriti svakoj osobi koja može dokazati legitimni interes. Pristup bi trebalo odobriti i svakoj osobi koja podnese pisani zahtjev u vezi s trustom ili sličnim pravnim aranžmanom koji drži ili ima u vlasništvu kontrolni udio u bilo kojem korporativnom ili drugom pravnom subjektu osnovanom izvan Unije, preko izravnog ili neizravnog vlasništva, između ostalog preko udjela dionica koje glase na donositelja ili preko kontrole drugim sredstvima. Kriteriji i uvjeti prema kojima se udovoljava zahtjevima za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebali bi biti dovoljno precizni i biti u skladu s ciljevima ove Direktive. Države članice trebale bi moći odbiti pisani zahtjev kada postoje opravdani razlozi za sumnju da pisani zahtjev nije u skladu s ciljevima ove Direktive.

(29)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i jednaki uvjeti za sve, ključno je jasno odrediti za koje bi se pravne aranžmane s poslovnim nastanom u Uniji trebalo smatrati da su slični trustovima po svojim funkcijama ili strukturi. Stoga bi se od svake države članice trebalo zahtijevati da identificira trustove, ako su priznati nacionalnim pravom, i slične pravne aranžmane koji se mogu uspostaviti na temelju njezina nacionalnog pravnog okvira ili njezinih nacionalnih pravnih običaja i koji imaju strukturu ili funkcije slične trustovima, poput omogućavanja razdvajanja pravnog i stvarnog vlasništva imovine. Države članice trebale bi potom obavijestiti Komisiju o kategorijama, opisima obilježja, imenima i, kada je to primjenjivo, pravnoj osnovi tih trustova i sličnih pravnih aranžmana radi njihove objave u Službenom listu Europske unije kako bi se omogućila njihova identifikacija od strane drugih država članica. Trebalo bi uzeti u obzir da trustovi i slični pravni aranžmani mogu imati različita pravna obilježja diljem Unije. Ako su obilježja trusta ili sličnog pravnog aranžmana usporediva po strukturi ili funkcijama s obilježjima korporativnih i drugih pravnih subjekata, javni pristup informacijama o stvarnom vlasništvu pridonio bi borbi protiv zlouporabe trustova i sličnih pravnih aranžmana, slično načinu na koji javni pristup može pridonijeti sprečavanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(30)

Javnim pristupom informacijama o stvarnom vlasništvu civilnom se društvu, između ostalog tisku ili udrugama civilnog društva, omogućuje bolja kontrola nad informacijama te se njime pridonosi očuvanju povjerenja u integritet poslovnih transakcija i financijskog sustava. Njime se može doprinijeti suzbijanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranju novca ili financiranju terorizma, i pomažući u istragama i utjecajem na ugled, s obzirom na to da je svatko tko bi mogao sudjelovati u transakcijama upoznat s identitetom stvarnih vlasnika. Njime se također olakšava pravodobna i učinkovita dostupnost informacija financijskim institucijama kao i tijelima, uključujući tijela trećih zemalja, koje sudjeluju u borbi protiv takvih kaznenih djela. Pristup tim informacijama pomogao bi i u istragama o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenima djelima i financiranju terorizma.

(31)

Povjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura trgovačkih društava. To posebice vrijedi za sustave korporativnog upravljanja koje karakterizira koncentrirano vlasništvo, kao što je to slučaj u Uniji. S jedne strane, veliki investitori s velikim pravima glasa i pravima u pogledu novčanih tokova mogu potaknuti dugoročni rast i uspjeh poduzećâ. S druge strane, međutim, stvarni vlasnici koji kontroliraju društvo i imaju veliku glasačku moć mogu biti potaknuti na preusmjeravanje imovine i prilika društva radi osobne koristi, a na trošak manjinskih investitora. Na potencijalno povećanje povjerenja u financijska tržišta trebalo bi gledati kao na pozitivnu nuspojavu, a ne kao na svrhu povećanja transparentnosti, koja je stvaranje okruženja za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(32)

Povjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana. Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na dovoljno usklađen i koordiniran način, uspostavljanjem jasnih pravila o pristupu javnosti, tako da treće osobe diljem Unije mogu sa sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana.

(33)

Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu korporativnih i drugih pravnih subjekata na dovoljno usklađen i koordiniran način, putem središnjih registara u kojima su navedene informacije o stvarnom vlasništvu, uspostavljanjem jasnog pravila o javnom pristupu, tako da treće osobe diljem Unije mogu za sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata. Od ključnog je značaja također uspostaviti dosljedan pravni okvir kojim se osigurava bolji pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana, onda kada su registrirani u Uniji. Pravila koja se primjenjuju na trustove i slične pravne aranžmane u pogledu pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu trebala bi biti usporediva s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju na korporativne i druge pravne subjekte.

(34)

U svim slučajevima, i u pogledu korporativnih i u pogledu drugih pravnih subjekata, kao i trustova i sličnih pravnih aranžmana, trebalo bi tražiti pravednu ravnotežu, posebice između interesa javnosti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i temeljnih prava ispitanika. Skup podataka koje treba učiniti dostupnima javnosti trebao bi biti ograničen, jasno i iscrpno definiran, i trebao bi biti općenite prirode, kako bi se što je više moguće umanjila potencijalna šteta za stvarne vlasnike. Istodobno, informacije dostupne javnosti ne bi se trebale značajno razlikovati od podataka koji se trenutačno prikupljaju. Kako bi se ograničilo miješanje u pravo na poštovanje njihova privatnog života općenito i na zaštitu njihovih osobnih podataka konkretno, te bi informacije u bitnome trebale biti povezane sa statusom stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata i trustova te sličnih pravnih aranžmana, i trebale bi se isključivo odnositi na područje gospodarske djelatnosti koju stvarni vlasnici obavljaju. U slučajevima u kojima je viši rukovoditelj identificiran kao stvarni vlasnik samo po svojoj službenoj dužnosti, a ne zbog svojeg vlasničkog udjela ili kontrole koju ima po nekoj drugoj osnovi, to bi trebalo biti jasno vidljivo u registrima. U pogledu informacija o stvarnim vlasnicima države članice mogu odrediti da se informacije o državljanstvu trebaju uključiti u središnji registar, posebice za stvarne vlasnike strance. Kako bi se olakšali postupci registracije i s obzirom na to da će velika većina stvarnih vlasnika biti državljani države koja održava središnji registar, države članice mogu pretpostaviti da stvarni vlasnik ima njihovo državljanstvo ako nije navedeno suprotno.

(35)

Pojačanom javnom kontrolom doprinijet će se sprečavanju zlouporabe pravnih subjekata i pravnih aranžmana, uključujući izbjegavanje poreza. Stoga je ključno da informacije o stvarnom vlasništvu ostanu dostupne putem nacionalnih registara i putem sustava međupovezivanja registara tijekom najmanje pet godina nakon što su razlozi za registriranje informacija o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana prestali postojati. Međutim, države članice trebale bi moći zakonima predvidjeti obradu informacija o stvarnom vlasništvu, uključujući osobne podatke, u druge svrhe ako se takvom obradom postiže cilj od javnog interesa i ako ona predstavlja mjeru koja je nužna i proporcionalna u demokratskom društvu u odnosu na legitimni cilj koji se želi postići.

(36)

Nadalje, s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, države članice trebale bi imati mogućnost predvidjeti izuzeća za otkrivanje, putem registara, informacija o stvarnom vlasništvu i za pristup tim informacijama, u iznimnim okolnostima, ako bi te informacije izložile stvarnog vlasnika neproporcionalnom riziku od prevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja. Države članice također bi trebale imati mogućnost zahtijevati internetsku registraciju kako bi se identificirala svaka osoba koja zatraži informacije iz registra kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra.

(37)

Za međupovezanost središnjih registara država članica u kojima se čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu putem europske središnje platforme uspostavljene Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (8) potrebna je koordinacija nacionalnih sustava koji imaju različite tehničke karakteristike. To zahtijeva donošenje tehničkih mjera i specifikacija kojima se moraju uzeti u obzir razlike među registrima. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za rješavanje takvih tehničkih i operativnih pitanja. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). U svakom slučaju trebalo bi osigurati uključenost država članica u funkcioniranje čitavog sustava redovnim dijalogom između Komisije i predstavnika država članica o pitanjima funkcioniranja sustava i o njegovu budućem razvoju.

(38)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuje se na obradu osobnih podataka u okviru ove Direktive. Prema tome, fizičke osobe čiji se osobni podatci čuvaju u nacionalnim registrima u kojima su te osobe utvrđene kao stvarni vlasnici trebale bi biti obaviještene na odgovarajući način. Nadalje, dostupnima bi se trebali učiniti samo osobni podatci koji su ažurirani i koji se odnose na stvarne vlasnike, a korisnike bi trebalo informirati o njihovim pravima u skladu s postojećim pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka, kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (11), te o postupcima koji se primjenjuju na ostvarivanje tih prava. Osim toga, kako bi se spriječila zlouporaba informacija sadržanih u registrima i uspostavila ravnoteža pravâ stvarnih vlasnika, države članice mogle bi smatrati primjerenim da razmotre mogućnost da informacije koje se odnose na osobu koja je podnijela zahtjev i pravnu osnovu njezina zahtjeva učine dostupnima stvarnom vlasniku.

(39)

Ako bi prijavljivanje neusklađenosti od strane FOJ-eva i nadležnih tijela ugrozilo istragu koja je u tijeku, FOJ-evi ili nadležna tijela trebali bi odgoditi prijavljivanje neusklađenosti do trenutka u kojem razlozi za neprijavljivanje prestanu postojati. Nadalje, FOJ-evi i nadležna tijela ne bi trebali prijavljivati neusklađenosti ako bi to bilo protivno odredbama nacionalnog prava o povjerljivosti ili bi predstavljalo kazneno djelo otkrivanja informacija kojim se ugrožava postupanje.

(40)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje zaštita osobnih podataka koje obrađuju nadležna tijela u skladu s Direktivom (EU) 2016/680.

(41)

Pristup informacijama i definicija legitimnog interesa trebali bi biti uređeni pravom države članice u kojoj upravitelj trusta ili osoba s jednakovrijednim položajem u sličnom pravnom aranžmanu ima poslovni nastan ili boravište. Ako upravitelj trusta ili osoba s jednakovrijednim položajem u sličnom pravnom aranžmanu nema poslovni nastan ili boravište ni u jednoj od država članica, pristup informacijama i definicija legitimnog interesa trebali bi biti uređeni pravom države članice u kojoj su informacije o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana registrirane u skladu s odredbama ove Direktive.

(42)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu definirati legitimni interes, i kao opći koncept i kao kriterij za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu. Tim se definicijama posebice ne bi trebao ograničavati koncept legitimnog interesa na slučajeve u kojima su u tijeku upravni ili sudski postupci i njima bi se trebalo omogućiti uzimanje u obzir preventivnog rada nevladinih organizacija i, kada je to prikladno, istraživačkih novinara u području suzbijanja pranja novca, financiranja terorizma i povezanih predikatnih kaznenih djela. Jednom kada se uspostavi međupovezanost registara stvarnog vlasništva država članica, i nacionalni i prekogranični pristup registru svake države članice trebalo bi odobravati na temelju definicije legitimnog interesa u onoj državi članici u kojoj su informacije o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana registrirane u skladu s odredbama ove Direktive, a na temelju odluke koju su donijela relevantna tijela te države članice. U pogledu registara stvarnog vlasništva država članica također bi trebala postojati mogućnost za države članice da uspostave mehanizam za žalbe protiv odluka kojima se odobrava ili uskraćuje pristup informacijama o stvarnom vlasništvu. S ciljem osiguravanja dosljedne i učinkovite registracije i razmjene informacija, države članice trebale bi osigurati da njihovo tijelo zaduženo za registar uspostavljen za informacije o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana surađuje s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama, dijeleći informacije o trustovima i sličnim pravnim aranžmanima koji su uređeni pravom jedne države članice, a kojima se upravlja u drugoj državi članici.

(43)

Prekogranični korespondentni odnosi s respondentnom institucijom treće zemlje karakterizirani su svojom neprekinutom, repetitivnom prirodom. U skladu s time, iako zahtijevaju donošenje pojačanih mjera dubinske analize stranaka u tom specifičnom kontekstu, države članice trebale bi uzeti u obzir da korespondentnim odnosima nisu obuhvaćene jednokratne transakcije ili puka razmjena funkcija slanja poruka. Nadalje, shvaćajući da sve prekogranične korespondentne bankovne usluge ne predstavljaju istu razinu rizika od pranja novca i financiranja terorizma, intenzitet mjera utvrđenih u ovoj Direktivi može se odrediti primjenom načelâ pristupa koji se temelji na riziku te se njime ne prejudicira razina rizika od pranja novca i financiranja terorizma koju predstavlja respondentna financijska institucija.

(44)

Važno je osigurati da obveznici na ispravan način primjenjuju pravila za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma. U tom bi kontekstu države članice trebale ojačati ulogu javnih tijela koja djeluju kao nadležna tijela s dodijeljenim odgovornostima za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, uključujući FOJ-eve, tijela zadužena za istrage ili progon zbog pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te pronalaženje i pljenidbu ili zamrzavanje i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima, tijela koja zaprimaju izvješća o prekograničnom prijenosu valuta i instrumenata prenosivog vlasništva, te tijela kojima su dodijeljene odgovornosti nadzora ili praćenja, s ciljem osiguravanja usklađenosti obveznika s propisima. Države članice trebale bi ojačati ulogu drugih relevantnih tijela, između ostalog tijela za suzbijanje korupcije i poreznih tijela.

(45)

Države članice trebale bi osigurati djelotvoran i nepristran nadzor nad svim obveznicima koji bi, po mogućnosti, provodila javna tijela preko posebnog i neovisnog nacionalnog regulatora ili nadzornika.

(46)

Kriminalci prebacuju nezakonito stečene prihode preko brojnih financijskih posrednika kako bi izbjegli otkrivanje. Stoga je važno kreditnim i financijskim institucijama dopustiti razmjenu informacija ne samo između članica njihovih grupacija, nego i s drugim kreditnim i financijskim institucijama, vodeći računa o pravilima o zaštiti podataka kako su utvrđena u nacionalnom pravu.

(47)

Nadležna tijela koja nadziru usklađenost obveznika s ovom Direktivom trebala bi moći surađivati i razmjenjivati povjerljive informacije bez obzira na njihovu prirodu ili status. U tu bi svrhu takva nadležna tijela trebala imati odgovarajuću pravnu osnovu za razmjenu povjerljivih informacija, a suradnju između nadležnih nadzornih tijela za SPNFT i bonitetnih nadzornika ne bi trebalo nenamjerno ometati pravnom nesigurnošću koja može proizlaziti iz nedostatka izričitih odredaba u tom području. Nadzor djelotvorne provedbe grupne politike o SPNFT-u trebao bi se provoditi u skladu s načelima i modalitetima usklađenog nadzora kako je utvrđeno u relevantnom europskom sektorskom zakonodavstvu.

(48)

Razmjena informacija i pružanje pomoći među nadležnim tijelima država članica ključni su u svrhe ove Direktive. Posljedično, države članice ne bi smjele zabranjivati niti postavljati nerazumne ili nepotrebno restriktivne uvjete za tu razmjenu i pružanje pomoći.

(49)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (12), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(50)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno zaštitu financijskog sustava putem prevencije, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma ne mogu dostatno ostvariti države članice, jer bi individualne mjere koje su države članice donijele kako bi zaštitile svoje financijske sustave mogle biti neusklađene s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta i pravilima vladavine prava te javne politike Unije, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(51)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7. Povelje), pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8. Povelje) i sloboda poduzetništva (članak 16. Povelje).

(52)

Pri sastavljanju izvješća o evaluaciji provedbe ove Direktive Komisija bi trebala posvetiti dužnu pažnju poštovanju temeljnih prava i načela priznatih Poveljom.

(53)

S obzirom na potrebu za hitnom provedbom mjera donesenih s ciljem jačanja režima Unije uspostavljenog radi sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, kao i na obveze koje su preuzele države članice u svrhu brzog prenošenja Direktive (EU) 2015/849, izmjene Direktive (EU) 2015/849 trebale bi biti prenesene do 10. siječnja 2020. Države članice trebale bi uspostaviti registre stvarnog vlasništva za korporativne i druge pravne subjekte do 10. siječnja 2020. te za trustove i slične pravne aranžmane do 10. ožujka 2020. Središnji registri trebali bi biti međusobno povezani putem europske središnje platforme do 10. ožujka 2021. Države članice trebale bi uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme koji omogućuju identifikaciju imateljâ bankovnih računa i računa za plaćanja te korisnikâ sefova do 10. rujna 2020.

(54)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13) koji je dao mišljenje 2. veljače 2017. (14).

(55)

Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. stavak 1. točka 3. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

5.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

6.

u članku 10. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice zabranjuju svojim kreditnim institucijama i financijskim institucijama vođenje anonimnih računa, anonimnih štednih knjižica ili anonimnih sefova. Države članice u svakom slučaju zahtijevaju da se vlasnici i korisnici postojećih anonimnih računa, anonimnih štednih knjižica ili anonimnih sefova podvrgnu mjerama dubinske analize stranke najkasnije do 10. siječnja 2019., a u svakom slučaju prije upotrebe takvih računa, štednih knjižica ili sefova na bilo koji način.”;

7.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

8.

članak 13. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

9.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

10.

članak 18. mijenja se kako slijedi:

11.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 18.a

1.   U vezi s poslovnim odnosima ili transakcijama koji uključuju visokorizične treće zemlje utvrđene na temelju članka 9. stavka 2., države članice zahtijevaju od obveznika da primjenjuju sljedeće mjere dubinske analize stranke:

Države članice mogu zahtijevati od obveznika da, kada je to primjenjivo, osiguraju da se prvo plaćanje provede preko računa na ime stranke pri kreditnoj instituciji koja podliježe standardima dubinske analize stranaka koji nisu blaži od onih koji su utvrđeni u ovoj Direktivi.

2.   Uz mjere predviđene u stavku 1. i u skladu s međunarodnim obvezama Unije, države članice zahtijevaju od obveznika da primjenjuju, prema potrebi, jednu ili više dodatnih mjera ublažavanja na osobe i pravne subjekte koji obavljaju transakcije koje uključuju visokorizične treće zemlje utvrđene na temelju članka 9. stavka 2. Te mjere sastoje se od jedne ili više sljedećih radnji:

3.   Uz mjere predviđene u stavku 1., države članice primjenjuju, prema potrebi, jednu od ili nekoliko sljedećih mjera u pogledu visokorizičnih trećih zemalja utvrđenih na temelju članka 9. stavka 2., u skladu s međunarodnim obvezama Unije:

4.   Pri donošenju ili primjeni mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3., države članice uzimaju u obzir, prema potrebi, relevantne evaluacije, procjene ili izvješća koje su sastavile međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma u vezi s rizicima koje predstavljaju pojedinačne treće zemlje.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju prije donošenja ili primjene mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3.”;

12.

u članku 19. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„U pogledu prekograničnih korespondentnih odnosa koji uključuju izvršavanje plaćanjâ s respondentnim institucijama iz trećih zemalja, države članice, uz mjere dubinske analize stranke utvrđene u članku 13., zahtijevaju od svojih kreditnih institucija i financijskih institucija da pri ulasku u poslovni odnos:”;

13.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

1.   Svaka država članica izdaje i održava ažurnim popis na kojem se navode točne funkcije koje se prema nacionalnim zakonima i drugim propisima smatraju istaknutim javnim funkcijama za potrebe članka 3. točke 9. Države članice od svake međunarodne organizacije akreditirane na njihovim državnim područjima zahtijevaju da izda i održava ažurnim popis istaknutih javnih funkcija u toj međunarodnoj organizaciji za potrebe članka 3. točke 9. Ti popisi šalju se Komisiji i mogu se objaviti.

2.   Komisija prikuplja i održava ažurnim popis točnih funkcija koje se smatraju istaknutim javnim funkcijama na razini institucija i tijela Unije. Taj popis uključuje i sve funkcije koje mogu biti povjerene predstavnicima trećih zemalja i međunarodnih tijela akreditiranima na razini Unije.

3.   Komisija na temelju popisa predviđenih u stavcima 1. i 2. ovog članka sastavlja jedinstven popis svih istaknutih javnih funkcija za potrebe članka 3. točke 9. Taj se jedinstveni popis objavljuje.

4.   Funkcije navedene na popisu iz stavka 3. ovog članka tretiraju se u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 41. stavku 2.”;

14.

u članku 27. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da obveznici kojima se stranka upućuje poduzmu odgovarajuće korake kako bi osigurali da treća osoba na zahtjev odmah dostavi relevantne preslike identifikacijskih podataka i podataka o provjeri, uključujući, ako su dostupni, podatke pribavljene sredstvima elektroničke identifikacije, relevantnim uslugama povjerenja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014 ili bilo kojim drugim sigurnim, daljinskim ili elektroničkim postupkom identifikacije koji su regulirala, priznala, odobrila ili prihvatila relevantna nacionalna tijela.”;

15.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

16.

članak 31. mijenja se kako slijedi:

17.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 31.a

Provedbeni akti

Ako je to potrebno, uz provedbene akte koje Komisija donosi u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2017/1132 te u skladu s područjem primjene članaka 30. i 31. ove Direktive, Komisija provedbenim aktima donosi tehničke specifikacije i postupke potrebne za ostvarivanje međupovezanosti središnjih registara država članica kako je navedeno u članku 30. stavku 10. i članku 31. stavku 9. s obzirom na:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 64.a stavka 2.

Komisija u svojim provedbenim aktima nastoji ponovno koristiti već uspješno isprobane tehnologije i postojeću praksu. Komisija osigurava da sustavi koje je potrebno razviti ne rezultiraju troškovima većima od onog što je neophodno za provedbu ove Direktive. U provedbenim aktima Komisije naglasak je na transparentnosti i razmjeni iskustava i informacija između Komisije i država članica.”;

18.

u članku 32. dodaje se sljedeći stavak:

„9.   Ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 2., u kontekstu svojih funkcija svaki FOJ može od bilo kojeg obveznika zatražiti i pribaviti informacije te ih koristiti u svrhu utvrđenu u stavku 1. ovog članka, čak i ako prethodna prijava nije podnesena na temelju članka 33. stavka 1. točke (a) ili članka 34. stavka 1.”;

19.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 32.a

1.   Države članice uspostavljaju centralizirane automatizirane mehanizme, poput središnjih registara ili središnjih elektroničkih sustava za dohvat podataka, kojima se omogućuje pravodobna identifikacija svih fizičkih ili pravnih osoba koje posjeduju ili kontroliraju račune za plaćanja i bankovne račune utvrđene pomoću IBAN-a kako je definirano Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (*7) te sefove, koje vodi neka kreditna institucija na njihovu državnom području. Države članice obavješćuju Komisiju o obilježjima tih nacionalnih mehanizama.

2.   Države članice osiguravaju da informacije koje se čuvaju u centraliziranim mehanizmima iz stavka 1. ovog članka budu izravno dostupne nacionalnim FOJ-evima odmah i u nefiltriranom obliku. Te informacije moraju biti dostupne i nadležnim nacionalnim tijelima kako bi ona mogla ispuniti svoje obveze u skladu s ovom Direktivom. Države članice osiguravaju da svaki FOJ može bilo kojem drugom FOJ-u pravodobno staviti na raspolaganje, u skladu s člankom 53., informacije koje se čuvaju u centraliziranim mehanizmima iz stavka 1. ovog članka.

3.   Sljedećim informacijama mora se moći pristupiti i mora ih se moći pretraživati putem centraliziranih mehanizama iz stavka 1.:

—   za stranku koja je imatelj računa i svaku osobu koja tvrdi da djeluje u ime stranke: ime, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. točka (a) ili jedinstvenim identifikacijskim brojem,

—   za stvarnog vlasnika stranke koja je imatelj računa: ime, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. točka (b) ili jedinstvenim identifikacijskim brojem,

—   za banku ili račun za plaćanja: IBAN i datumi otvaranja i zatvaranja računa.;

—   za sef: ime unajmljivača, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. ili jedinstvenim identifikacijskim brojem te trajanje najma.

4.   Države članice mogu zahtijevati da se ostalim informacijama koje se smatraju ključnima za FOJ-eve i nadležna tijela kako bi oni mogli ispunjavati svoje obveze u skladu s ovom Direktivom mora moći pristupiti i da ih se mora moći pretraživati putem centraliziranih mehanizama.

5.   Do 26. lipnja 2020. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu se procjenjuju uvjeti i tehničke specifikacije te postupci za osiguravanje sigurne i učinkovite međupovezanosti centraliziranih automatiziranih mehanizama. Prema potrebi to izvješće popraćeno je zakonodavnim prijedlogom.

(*7)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.).”;"

20.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 32.b

1.   Države članice FOJ-evima i nadležnim tijelima osiguravaju pristup informacijama koje omogućuju pravodobnu identifikaciju svih fizičkih ili pravnih osoba koje su vlasnici nekretnina, između ostalog putem registara ili elektroničkih sustava za dohvat podataka ako su takvi registri ili sustavi dostupni.

2.   Do 31. prosinca 2020. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu se procjenjuju nužnost i proporcionalnost usklađivanja informacija sadržanih u registrima te se procjenjuje potreba za međusobnim povezivanjem tih registara. Prema potrebi to izvješće popraćeno je zakonodavnim prijedlogom.”;

21.

u članku 33. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

22.

u članku 34. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Samoregulatorna tijela koja su imenovale države članice objavljuju godišnje izvješće koje sadržava informacije o:

23.

članak 38. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 38.

1.   Države članice osiguravaju da se pojedince, uključujući zaposlenike i predstavnike obveznika, koji interno ili FOJ-u prijave sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma pravno zaštiti od izloženosti prijetnjama, odmazdi ili zastrašivanju te posebno od izloženosti nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu.

2.   Države članice osiguravaju da pojedinci koji su izloženi prijetnjama, odmazdi ili zastrašivanju odnosno nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu zbog prijavljivanja sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma interno ili FOJ-u imaju pravo na siguran način podnijeti pritužbu odgovarajućim nadležnim tijelima. Ne dovodeći u pitanje povjerljivost informacija koje je FOJ prikupio, države članice također osiguravaju da takvi pojedinci imaju pravo na djelotvoran pravni lijek za zaštitu svojih prava u skladu s ovim stavkom.”;

24.

u članku 39. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Zabranom utvrđenom u stavku 1. ovog članka ne sprečava se otkrivanje informacija među kreditnim institucijama i financijskim institucijama iz država članica, pod uvjetom da pripadaju istoj grupaciji, ili između tih subjekata i njihovih podružnica i društava kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećim zemljama, pod uvjetom da te podružnice i ta društva kćeri u većinskom vlasništvu u potpunosti poštuju grupne politike i postupke, između ostalog postupke za razmjenu informacija unutar grupe, u skladu s člankom 45., te pod uvjetom da grupne politike i postupci udovoljavaju zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi.”;

25.

u članku 40. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

26.

članak 43. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 43

Obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma kako je navedeno u članku 1. smatra se pitanjem od javnog interesa u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

(*8)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;"

27.

članak 44. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 44.

1.   U svrhu doprinošenja pripremi procjene rizika na temelju članka 7. države članice osiguravaju svoju sposobnost preispitivanja djelotvornosti svojih sustava za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma vođenjem opsežne statistike o pitanjima koja su važna za djelotvornost takvih sustava.

2.   Statistika iz stavka 1. uključuje:

3.   Države članice osiguravaju da se svake godine objavi konsolidirani pregled njihovih statistika.

4.   Države članice svake godine Komisiji dostavljaju statističke podatke iz stavka 2. Komisija objavljuje godišnje izvješće u kojemu se sažimaju i objašnjavaju statistički podatci iz stavka 2. i koje se stavlja na raspolaganje na njezinoj internetskoj stranici.”;

28.

u članku 45. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice i europska nadzorna tijela informiraju jedni druge o slučajevima u kojima se pravom treće zemlje ne dopušta provedba politika i postupaka koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 1. U takvim slučajevima može se poduzeti koordinirano djelovanje kako bi se došlo do rješenja. Prilikom procjenjivanja koje treće zemlje ne dopuštaju provedbu politika i postupaka koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 1. države članice i europska nadzorna tijela uzimaju u obzir sva pravna ograničenja koja bi mogla ometati pravilnu provedbu tih politika i postupaka, uključujući tajnost, zaštitu podataka i druga ograničenja kojima se ograničava razmjena informacija koje bi u tu svrhu mogle biti relevantne.”;

29.

u članku 47. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta te pružatelji skrbničke usluge novčanika moraju biti registrirani, da ovlašteni mjenjači i pružatelji usluga unovčenja čekova te pružatelji usluga trusta i trgovačkih društava moraju imati dozvole za rad ili biti registrirani te da pružatelji usluga igara na sreću moraju biti pravno uređeni.”;

30.

članak 48. mijenja se kako slijedi:

31.

članak 49. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 49.

Države članice osiguravaju da oblikovatelji politika, FOJ-evi, nadzornici i druga nadležna tijela uključena u SPNFT, kao i porezna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva, kada djeluju unutar područja primjene ove Direktive, imaju djelotvorne mehanizme koji im omogućuju suradnju i koordinaciju na nacionalnoj razini koja se tiče razvoja i provedbe politika i aktivnosti za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, između ostalog radi ispunjavanja njihove obveze na temelju članka 7.”;

32.

u odjeljku 3. poglavlja VI. umeće se sljedeći pododjeljak:

„Pododjeljak II.a

Suradnja među nadležnim tijelima država članica

Članak 50.a

Države članice ne smiju zabraniti niti postavljati nerazumne ili neopravdano restriktivne uvjete za razmjenu informacija ili pomoć među nadležnim tijelima u svrhe ove Direktive. Države članice posebno osiguravaju da nadležna tijela ne odbiju zahtjev za pomoć zbog toga:

33.

članak 53. mijenja se kako slijedi:

34.

u članku 54. dodaje se sljedeći podstavak:

„Države članice osiguravaju da FOJ-evi imenuju barem jednu osobu za kontakt ili kontaktnu točku koja će biti odgovorna za zaprimanje zahtjeva za informacije od FOJ-eva iz drugih država članica.”;

35.

u članku 55. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da se prethodna suglasnost FOJ-a od kojeg su zatražene informacije, za distribuciju informacija nadležnim tijelima, dodijeli odmah i u najvećoj mogućoj mjeri, bez obzira na vrstu povezanih predikatnih kaznenih djela. FOJ od kojeg su zatražene informacije ne smije uskratiti svoju suglasnost za takvu distribuciju, osim ako bi to bilo izvan područja primjene njegovih odredaba o SPNFT-u ili bi moglo omesti istragu, ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima nacionalnog prava te države članice. Svako uskraćivanje dodjele suglasnosti mora se odgovarajuće obrazložiti. Te se iznimke moraju pobliže odrediti na način da se spriječe zlouporaba i nepotrebna ograničenja distribucije informacija nadležnim tijelima.”;

36.

članak 57. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 57.

Razlikama u nacionalnim pravima, između definicija predikatnih kaznenih djela, kako je navedeno u članku 3. točki 4., ne smije se ometati sposobnost FOJ-eva u pružanju pomoći drugom FOJ-u niti se njima smije ograničavati razmjenu, distribuciju i upotrebu informacija na temelju članaka 53., 54. i 55.”;

37.

u odjeljku 3. poglavlja VI. dodaje se sljedeći pododjeljak:

„Pododjeljak III.a

Suradnja između nadležnih tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije i drugih tijela koja imaju obvezu čuvanja profesionalne tajne

Članak 57.a

1.   Države članice zahtijevaju da se obveza čuvanja profesionalne tajne primjenjuje na sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela koja nadziru poštuju li kreditne i financijske institucije odredbe ove Direktive, kao i na revizore ili stručnjake koji djeluju u ime tih nadležnih tijela.

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim pravom, povjerljive informacije koje osobe iz prvog podstavka dobiju tijekom obavljanja svojih dužnosti u skladu s ovom Direktivom smiju se otkriti samo u sažetom ili općenitom obliku, na način da nije moguće identificirati pojedinačne kreditne i financijske institucije.

2.   Stavkom 1. ne sprečava se razmjena informacija među:

Do 10. siječnja 2019. nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije u skladu s ovom Direktivom te ESB, kada djeluje na temelju članka 27. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i članka 56. prvog podstavka točke (g) Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*10), uz potporu europskih nadzornih tijela, sklapaju sporazum o praktičnim modalitetima razmjene informacija.

3.   Nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije koje primaju povjerljive informacije kako je navedeno u stavku 1. koriste se tim informacijama samo:

4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri u svrhe ove Direktive, bez obzira na njihovu prirodu ili status. Takva suradnja obuhvaća i sposobnost nadležnog tijela od kojeg je zatražena pomoć da u okviru svojih ovlasti provodi istraživanja u ime nadležnog tijela koje je pomoć zatražilo, a obuhvaća i naknadnu razmjenu informacija pribavljenih u okviru takvih istraživanja.

5.   Države članice mogu dozvoliti svojim nacionalnim nadležnim tijelima koja nadziru kreditne i financijske institucije sklapanje sporazuma o suradnji kojima se predviđa suradnja i razmjena povjerljivih informacija s nadležnim tijelima trećih zemalja koja su ekvivalentna tim nacionalnim nadležnim tijelima. Takvi se sporazumi o suradnji sklapaju na temelju uzajamnosti i samo ako otkrivene informacije podliježu jamstvu o zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koje je barem jednakovrijedno onom iz stavka 1. Povjerljive informacije razmijenjene u skladu s tim sporazumima o suradnji koriste se u svrhu obavljanja nadzornih zadaća tih tijela.

Ako razmijenjene informacije potječu iz druge države članice, smiju se otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnog tijela koje je te informacije podijelilo te, ovisno o slučaju, isključivo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

Članak 57.b

1.   Neovisno o članku 57.a stavcima 1. i 3. te ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 2., države članice mogu dozvoliti razmjenu informacija među nadležnim tijelima u istoj državi članici ili u različitim državama članicama, između nadležnih tijela i tijela kojima je povjeren nadzor subjekata financijskog sektora te fizičkih ili pravnih osoba koje obavljaju svoje profesionalne djelatnosti kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 3. i tijela koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta prilikom obavljanja njihovih nadzornih funkcija.

Primljene informacije u svakom slučaju podliježu zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koji su barem jednakovrijedni onima iz članka 57.a stavka 1.

2.   Neovisno o članku 57.a stavcima 1. i 3., države članice mogu, na temelju odredaba utvrđenih u nacionalnom pravu, dozvoliti otkrivanje određenih informacija drugim nacionalnim tijelima koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta ili koja imaju dodijeljene odgovornosti u području suzbijanja ili istraživanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma.

Međutim, povjerljive informacije razmijenjene u skladu s ovim stavkom smiju se koristiti samo u svrhu obavljanja pravnih zadaća dotičnih tijela. Osobe koje imaju pristup takvim informacijama podliježu zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koji su barem jednakovrijedni onima iz članka 57.a stavka 1.

3.   Države članice mogu dozvoliti da se određene informacije povezane s nadzorom nad kreditnim institucijama radi osiguravanja usklađenosti s ovom Direktivom otkriju parlamentarnim istražnim odborima, revizorskim sudovima i drugim subjektima zaduženima za istraživanja, u njihovoj državi članici, pod sljedećim uvjetima:

(*9)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)."

(*10)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;"

38.

u članku 58. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Države članice osim toga osiguravaju da ako njihova nadležna tijela utvrde kršenja koja podliježu kaznenim sankcijama, ona o tome pravodobno obavijeste tijela za izvršavanja zakonodavstva.”;

39.

članak 61. mijenja se kako slijedi:

40.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 64.a

1.   Komisiji pomaže Odbor za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma („Odbor”) kako je naveden u članku 23. Uredbe (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (*11). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 (*12).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*11)  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.)."

(*12)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

41.

članak 65. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 65.

1.   Do 11. siječnja 2022. te svake tri godine nakon toga Komisija sastavlja izvješće o provedbi ove Direktive i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću.

To izvješće posebno uključuje:

Prvom izvješću, koje se treba objaviti do 11. siječnja 2022., prilažu se, ako je to potrebno, odgovarajući zakonodavni prijedlozi, uključujući, prema potrebi, one u vezi s virtualnim valutama, ovlaštenjima za uspostavu i održavanje središnje baze podataka dostupne FOJ-evima u kojoj se registriraju identiteti korisnika i adrese novčanika, kao i s obrascima za samoprijavljivanje za korisnike virtualnih valuta, te u vezi s poboljšanjem suradnje među uredima za povrat imovine u državama članicama i primjenom, na temelju procjene rizika, mjera iz članka 20. točke (b).

2.   Do 1. lipnja 2019. Komisija ocjenjuje okvir za suradnju FOJ-eva s trećim zemljama te prepreke i mogućnosti za poboljšanje suradnje među FOJ-evima u Uniji, uključujući mogućnost uspostave mehanizma za koordinaciju i potporu.

3.   Komisija, prema potrebi, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću radi ocjene potrebe i razmjernosti smanjenja postotka za utvrđivanje stvarnog vlasništva pravnih subjekata s obzirom na preporuke međunarodnih organizacija i stručnjaka zaduženih za određivanje standarda nadležnih u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma koje su rezultat novih ocjena, te prema potrebi predstavlja zakonodavni prijedlog.”;

42.

u članku 67. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebi radi usklađivanja s ovom Direktivom do 26. lipnja 2017.

Države članice primjenjuju članak 12. stavak 3. od 10. srpnja 2020.

Države članice uspostavljaju registre iz članka 30. do 10. siječnja 2020. i registre iz članka 31. do 10. ožujka 2020. te centralizirane automatizirane mehanizme iz članka 32.a do 10. rujna 2020.

Komisija osigurava međupovezanost registara iz članaka 30. i 31. u suradnji s državama članicama do 10. ožujka 2021.

Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst mjera navedenih u ovom stavku.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.”;

43.

u Prilogu II. točki 3. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

44.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

„iv.

tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*13) radi usklađenosti s tom direktivom;

„(g)

tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*14) radi usklađenosti s tom direktivom.