EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02020H0912-20210204
Council Recommendation (EU) 2020/912 of 30 June 2020 on the temporary restriction on non-essential travel into the EU and the possible lifting of such restriction
Consolidated text: Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
Preporuka Vijeća (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
02020H0912 — HR — 04.02.2021 — 005.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912 od 30. lipnja 2020. o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja ( L 208I 1.7.2020, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 230 |
26 |
17.7.2020 |
||
|
L 248 |
26 |
31.7.2020 |
||
|
L 261 |
83 |
11.8.2020 |
||
|
L 354 |
19 |
26.10.2020 |
||
|
L 431 |
75 |
21.12.2020 |
||
|
L 33 |
1 |
29.1.2021 |
||
|
L 41 |
1 |
4.2.2021 |
||
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/912
od 30. lipnja 2020.
o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja
1. Države članice trebale bi od 28. siječnja 2021. koordinirano i postupno ukidati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na osobe s boravištem u trećim zemljama navedenima u Prilogu I.
Pri određivanju trećih zemalja za koje bi trebalo ukinuti trenutačno ograničenje neobveznih putovanja u EU trebalo bi uzeti u obzir epidemiološku situaciju u predmetnim trećim zemljama i daljnje kriterije kako su utvrđeni u ovoj Preporuci.
2. ►M7 U pogledu epidemiološke situacije trebali bi se primjenjivati sljedeći kriteriji:
Da bi se uključile u Prilog I., treće zemlje trebale bi ispunjavati sljedeće pragove: 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 nije viša od 25, stopa testiranja je iznad 300, a stopa pozitivnih testova nije viša od 4 %. Osim toga, u obzir se može uzeti ukupan odgovor na COVID-19, osobito dostupne informacije o aspektima kao što su nadzor, praćenje kontakata, ograničavanje širenja, liječenje i izvješćivanje kao i pouzdanost dostupnih informacija i izvora podataka te, prema potrebi, ukupna prosječna ocjena svih dimenzija Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR).
Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) trebao bi dostaviti podatke o „stopi testiranja” i „stopi pozitivnih testova” na temelju informacija dostupnih ECDC-u. Takvi podaci mogli bi se dopuniti informacijama koje bi dostavile delegacije EU-a, ako su dostupne, i na temelju kontrolnog popisa priloženog komunikaciji od 11. lipnja 2020. ◄
3. Pri odlučivanju o tome primjenjuje li se privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU na nekog državljanina treće zemlje, odlučujući čimbenik trebalo bi biti boravište u trećoj zemlji za koju su ukinuta ograničenja neobveznih putovanja (a ne državljanstvo).
4. Vijeće bi svaka dva tjedna trebalo preispitati i, prema potrebi, ažurirati popis trećih zemalja iz Priloga I. nakon bliskog savjetovanja s Komisijom i relevantnim agencijama i službama EU-a i slijedom ukupne procjene na temelju metodologije, kriterija i informacija iz stavka 2.
Ograničenja putovanja za određenu treću zemlju koja je već navedena u Prilogu I. mogu se u potpunosti ili djelomično ukinuti ili ponovno uvesti, u skladu s promjenama nekih od navedenih uvjeta te, slijedom toga, promjenama procjene epidemiološke situacije.
Ako se epidemiološka situacija brzo pogorša, a posebno ako je otkrivena velika učestalost varijanti virusa koje izazivaju zabrinutost, za neobvezna putovanja za treće zemlje koje su već navedene u Prilogu I. mogu se brzo ponovno uvesti ograničenja putovanja.
Kako bi se ukinulo privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na treće zemlje navedene u Prilogu I., države članice trebale bi na pojedinačnoj osnovi uzimati u obzir reciprocitet koji se primjenjuje za područje EU+.
5. Države članice trebale bi snažno odvraćati od neobveznih putovanja iz područja EU+ u zemlje koje nisu navedene na popisu u Prilogu I.
►M7 6. ◄ Ako se na određenu treću zemlju i dalje primjenjuju privremena ograničenja putovanja, sljedeće kategorije osoba trebalo bi izuzeti od ograničenja putovanja, neovisno o svrsi putovanja:
građane Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a i državljane trećih zemalja koji, na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i tih trećih zemalja, s druge strane, imaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije, te članove njihovih obitelji ( 1 );
državljane trećih zemalja s dugotrajnim boravištem na temelju Direktive o dugotrajnom boravištu ( 2 ) i osobe koje imaju pravo boravka na temelju drugih direktiva EU-a ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne vize za dugotrajni boravak te članove njihovih obitelji.
▼M7 —————
Ako se epidemiološka situacija brzo pogorša, a posebno ako je otkrivena velika učestalost varijanti virusa koje izazivaju zabrinutost, države članice mogu privremeno ograničiti kategorije putnika navedene u Prilogu II. Putovanje opravdano uvjerljivim razlozima i dalje bi trebalo biti moguće.
Osim toga, trebalo bi dopustiti obvezna putovanja posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II ( 3 ). Države članice mogu uvesti dodatne sigurnosne mjere za te putnike, osobito ako je njihovo putovanje započelo u visokorizičnoj regiji.
Na temelju prijedloga Komisije Vijeće može preispitati popis posebnih kategorija putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz Priloga II., ovisno o socijalnim i gospodarskim aspektima kao i ukupnoj procjeni razvoja epidemiološke situacije te na temelju navedene metodologije, kriterija i informacija.
►M7 7. ◄ ►M7 Države članice trebale bi zahtijevati da su osobe koje putuju zbog nužnih ili neobveznih razloga, funkcije ili potrebe, uz iznimku radnika u prometu i pograničnih radnika, negativne na COVID-19 na temelju testa lančane reakcije polimerazom (PCR) koji je proveden najranije 72 sata prije polaska, te da predoče odgovarajući dokaz o takvom rezultatu testa u obliku koji propišu vlasti.
Ako testovi prilikom odlaska nisu mogući, osobe iz točke 6. podtočaka (a) i (b) trebale bi imati mogućnost podvrgnuti se testu nakon dolaska u skladu s nacionalnim postupcima. Time se ne dovodi u pitanje bilo kakva obveza podvrgavanja daljnjim mjerama, među ostalim i karanteni.
Osim toga, države članice mogu propisati samoizolaciju, karantenu i praćenje kontakata u razdoblju do 14 dana, a prema potrebi i dodatno testiranje na COVID-19 tijekom istog razdoblja, uz uvjet da iste zahtjeve uvedu i za svoje državljane koji putuju iz iste treće zemlje. Za putnike koji dolaze iz treće zemlje u kojoj je otkrivena varijanta virusa koja izaziva zabrinutost države članice trebale bi uvesti takve zahtjeve, posebice karantenu pri dolasku i dodatno testiranje pri dolasku ili nakon dolaska.
U pogledu putovanja povezanih s nužnom funkcijom ili potrebom kako su utvrđene u Prilogu II.:
Time se ne dovode u pitanje opći javnozdravstveni zahtjevi koje mogu uvesti države članice kao što su držanje fizičkog razmaka i obvezno nošenje maske. ◄
8. Države članice trebale bi izraditi obrazac za lociranje putnika i od osoba koje ulaze u EU tražiti da ga predaju u skladu s primjenjivim zahtjevima u pogledu zaštite podataka. Izrađuje se zajednički europski obrazac za lociranje putnika koji bi države članice mogle upotrebljavati. Kad je to moguće, trebalo bi se koristiti digitalnom opcijom za dostavljanje informacija o lokaciji putnika kako bi se pojednostavnila obrada i ubrzalo praćenje kontakata, pri čemu bi se svim državljanima trećih zemalja osigurao jednak pristup.
►M7 9. ◄ Država članica ne bi trebala donijeti odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u EU za određenu treću zemlju prije nego što je to ukidanje ograničenja koordinirano u skladu s ovom Preporukom.
►M7 10. ◄ Osobe s boravištem u Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu / Svetoj Stolici trebale bi se smatrati osobama s boravištem u EU-u za potrebe ove Preporuke.
►M7 11. ◄ Sve države članice trebale bi ovu Preporuku provoditi na svim vanjskim granicama.
PRILOG I.
Treće zemlje i posebna upravna područja u kojima boravište imaju osobe na koje ne bi trebalo utjecati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU koje se primjenjuje na vanjskim granicama:
I. DRŽAVE
AUSTRALIJA
NOVI ZELAND
RUANDA
SINGAPUR
JUŽNA KOREJA
TAJLAND
KINA ( 4 )
II. POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE
PRILOG II.
Posebne kategorije putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe:
zdravstveni djelatnici, istraživači u zdravstvu i djelatnici u skrbi za starije osobe;
pogranični radnici;
sezonski radnici u poljoprivredi;
osoblje u prometnom sektoru;
diplomati, osoblje međunarodnih organizacija i osobe koje primaju poziv međunarodnih organizacija i čija je fizička prisutnost potrebna za dobro funkcioniranje tih organizacija, vojno osoblje, humanitarni djelatnici i osoblje civilne zaštite pri obavljanju svojih dužnosti;
putnici u tranzitu;
osobe koje putuju zbog nužnih obiteljskih razloga;
pomorci;
osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, ili zbog drugih humanitarnih razloga;
državljani trećih zemalja koji putuju radi studiranja;
visokokvalificirani državljani trećih zemalja ako je njihovo zaposlenje nužno iz gospodarskih razloga, a posao se ne može odgoditi ili obavljati u inozemstvu.
( 1 ) Kako je definirano u člancima 2. i 3. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).
( 2 ) Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).
( 3 ) [Također vidjeti Komunikaciju Komisije od 16. ožujka (COM(2020) 115), Komunikaciju Komisije od 11. lipnja 2020. (COM(2020) 399), kao i Smjernice od 30. ožujka 2020. (C(2020) 2050, 30 ožujka 2020.).]
( 4 ) podložno potvrdi o reciprocitetu