5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/50

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) zadovoljan je što je Europska komisija napokon predstavila očekivan i više puta najavljen Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novčanim fondovima.

1.2

Tržište bankarstva u sjeni od velike je važnosti; procjene Odbora za financijsku stabilnost (FSB) ukazuju na iznos od 51 bilijun eura na svjetskoj razini, što je 25% do 30% ukupnog financijskog sustava. U Europi većina novčanih fondova (oko 80% ukupnog obujma i 60% fondova) djeluje u okviru Direktive 2009/65/EZ (UCITS). Ostatak novčanih fondova od srpnja 2013. djeluje u skladu s pravilima Direktive 2011/61/EU o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova.

1.3

Potreba za reguliranjem aktivnosti takozvanih „banaka u sjeni” utvrđena je iz dvaju glavnih razloga: radi mogućnosti da se bankarski sustav u sjeni koristi kao način za zaobilaženje propisa, posebno pravila o imovini, odnosno radi obavljanja aktivnosti kojima se može upravljati u okviru tradicionalnog regulatornog sustava, čime se povećava vjerojatnost za sustavni rizik. Drugi glavni razlog leži u činjenici da se u financijskim aktivnostima banaka u sjeni koriste znatne poluge, čime izlažu financijski sektor, na isti način kao i tradicionalne banke, panici i sustavnom riziku.

1.4

EGSO podupire odluku Komisije da uredbom, a ne direktivom, provede standardizaciju sektora. S obzirom na obilježja novčanih fondova koji djeluju na svjetskoj razini, ali koji u suštini imaju sjedište u tri zemlje (Francuskoj, Irskoj i Luksemburgu), od iznimne je važnosti da se na njih primjenjuju jedinstveni i odmah primjenjivi propisi. Ovaj odabir u potpunosti odgovara načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti.

1.5

U ime Odbora za financijsku stabilnost, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) je pripremila svoj prvi niz preporuka u listopadu 2012. kako bi usmjerila regulatore da interveniraju na tržištima novčanih fondova. U studenom 2012. sam Odbor za financijsku sigurnost predložio je regulatorne smjernice s ciljem smanjenja osjetljivosti novčanih fondova na ubrzano dezinvestiranje, a 20. studenog 2012. Europski parlament je objavio vlastite smjernice na tu temu. Konačno, Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) u prosincu 2012. (1) izdao je svoju preporuku.

1.6

U SAD-u, Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC), izdala je pravilo 2-a7 kojim se uređuje to pitanje od 2010., a na dan 19. studenoga 2012., (2) FSOC (Nadzorno vijeće za financijsku stabilnost), tijelo nadležno za regulaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenuo je reviziju zakonskih propisa, uz postavke vrlo slične onima koje je izdala Europska komisija: obvezu ostvarivanja kapitalne rezerve, obvezu prelaska s novčanih fondova na promjenjivu neto vrijednost imovine (NAV) i obvezu ulaganja u vrlo kratkom roku te češćim objavljivanjem na tržištu sastava investicijskog portfelja. EGSO predlaže da se, s obzirom na jaku integraciju tržišta, s prekoatlantskim vlastima zajednički koriste jedinstveni i učinkoviti propisi.

1.7

EGSO se slaže s tvrdnjom koja se nalazi u dokumentu ESRB-a. „Novčani fondovi nisu uzrokovali financijsku krizu 2007. – 2008., ali su svojim aktivnostima tijekom financijskih turbulencija pokazali potencijal širiti, ako ne i povećati krizu. Iskustvo iz 2007. – 2008. pokazalo je na koji način novčani fondovi mogu biti izloženi slučajevima bijega ulagača i mogu zahtijevati podršku sponzorskih društava, posebice zbog održavanja stabilnosti neto vrijednosti svoje imovine”.

1.8

Odbor potvrđuje da „iako nema sumnje da je financijskom sustavu potrebna likvidnost – koja je čak i prije financijske krize ovisila u velikoj mjeri o sustavu bankarstva u sjeni, lekcije naučene iz krize nam govore da se u regulatornom procesu preporučuje dati prednost neophodnoj stabilnosti financijskog sustava”. Zapravo „ne bi trebale postojati aktivnosti „iz sjene” te iz tog razloga sustav bankarstva u sjeni mora biti podložan istim regulatornim i bonitetnim zahtjevima cjelokupnog financijskog sustava”. „Nova pravila moraju za cilj imati zaštitu europskih potrošača na visokoj razini”.

1.9

Odbor je već odavno, u skladu s preporukama FSB-a, pozvao na brzo usvajanje uredbe. (3) Neophodno je da Europski parlament i Vijeće što prije postignu dogovor potreban za donošenje uredbe, uzimajući u obzir EGSO-ove prijedloge za izmjenama. Uzimajući u obzir institucionalne rokove Parlamenta i Komisije, postoji stvarni rizik da se donošenje uredbe produlji za više mjeseci.

1.10

EGSO smatra da je bolja i za ovu svrhu prikladnija preporuka izdana od strane FSB-a i ESRB-a (4) o rizičnosti CNAV-a (konstantna vrijednost neto imovine), koji bi trebao biti pretvoren u varijable NAV-a (neto vrijednost imovine). Kapitalna rezerva od 3% čini se nedovoljnim za zadovoljavanje potražnje za likvidnošću u trenutku u kojem su svi dionici suočeni s ozbiljnim previranjima na tržištu i naglo povlače svoja ulaganja, uzimajući u obzir činjenicu da je maksimalni mogući rizik s kojim se je susrelo bio veći od 6%.

2.1

Prijedlog uredbe Komisije nadovezuje se na Zelenu knjigu od prošle godine o bankarskom sustavu u sjeni (eng. shadow banking) (vidjeti IP/12/253 i MEMO/12/191). On predstavlja sažetak dosadašnjeg rada te oslikava smjernice za moguće daljnje regulatorne mjere u tom važnom području.

2.2

Događaji koji su se dogodili tijekom financijske krize razjasnili su mnoge aspekte novčanih fondova koji su ih učinili ranjivima u slučaju poteškoća na financijskom tržištu te mogu širiti i povećati rizike putem tržišta.

2.3

Smjernice koje je usvojio ESRB kako bi stvorio minimalne zajedničke pretpostavke, nakon godinu dana primijenilo je samo 12 država članica, naglašavajući ustrajnost različitih nacionalnih propisa. To zahtijeva brzo i odlučno djelovanje.

2.4

Novčani fondovi neće biti u mogućnosti poslovati s derivatima, izvan uobičajenih krugova zaštite od valutnog i kamatnog rizika.

2.5

Isto tako, novčani fondovi morat će smanjiti rizik druge strane putem diverzifikacije investicija: neće im biti dozvoljeno imati više od 20% udjela u sporazumima o ponovnoj kupnji s istom drugom stranom.

2.6

Rukovoditelji se trebaju suzdržati od traženja mišljenja od specijaliziranih vanjskih agencija; također će morati povremeno provoditi test opterećenja na novčanim fondovima kako bi se procijenila njihova sposobnost prilagodbe.

2.7

Objavljeni Prijedlog uredbe teži većoj transparentnosti putem:

2.8

Prijedlog uredbe također predlaže ograničavanje novčanih fondova, tražeći strože uvjete likvidnosti. Prema mišljenju Komisije, to bi osiguralo da fondovi, u slučaju povlačenja kapitala od strane ulagača, mogu ulagačima vratiti kapital bez utjecaja na sustav.

2.9

Konkretno, fondovi u portfelju moraju zadržati najmanje 10% aktive s dnevnim rokom i još 20% s tjednim rokom, s tim što neće moći imati izloženost veću od 5% vrijednosti u odnosu na jednog izdavatelja. Potrebno je također zajamčiti kapitalnu rezervu od 3% za fondove s nepromjenjivom neto vrijednošću.

3.1

Bankarstvo u sjeni igra važnu ulogu u financiranju realnog gospodarstva. Bankarski sustav u sjeni pridonio je „financijalizaciji” gospodarstva i stvaranju nekretninskog balona koji je od 2007. zahvatio niz razvijenih zemalja, dovodeći njihova gospodarstva na rub propasti; stoga, bankarskom sustavu u sjeni potrebno je dodati glavnu odgovornost, iako ne isključivu, velike recesije koja je pogodila SAD i mnoge države članice Europske unije. Financijski sustav u cjelini mora biti u službi realnog gospodarstva". (5) Mala i srednja poduzeća posebice se suočavaju s ozbiljnim problemima vezanima za smanjenje kreditiranja kojem su podvrgnuti. Bankarski sustav ostavlja dojam da nije stanju ispuniti svoju osnovnu funkciju podupiranja realnog gospodarstva.

3.2

Novčani fondovi kratkoročno prilagođavaju ponudu likvidnih sredstava potražnji.

3.3

Kao što je također navedeno od strane Odbora za financijsku stabilnost i drugih važnih institucija poput Međunarodne organizacije komisija za vrijednosne papire (IOSCO) i Europskog odbora za sistemske rizike, iako se priznaje njihova sustavna važnost, novčana sredstva nisu odgovarajuće regulirana. EGSO se slaže s tim zapažanjem.

3.4

S druge strane, EBF (Europska bankarska federacija) izražava zabrinutost zbog posljedica prijedloga za novčane fondove kojeg smatra ograničavajućim i teško provodivim u slučaju fondova „čija sredstva mogu koristiti banke za potporu kreditiranju realnog gospodarstva”.

3.5

U međuvremenu, G20 se također bavi ovim pitanjem. Fokus je na aktivnosti (a ne dionike) sektora. Različite primjedbe zemalja G20 upućuju na reguliranje sektora blažim pristupom, kako bi se izbjegli preveliki zastoji u svjetskim financijskim tokovima, zbog važne uloge koju bankarstvo u sjeni ima u osiguravanju likvidnosti bankarskog sektora.

3.6

U pogledu uključenih institucija i aktivnosti, procjene iz 2011. Odbora za financijsku stabilnost pokazuju da je veličina bankarstva u sjeni oko 51 000 milijardi eura na svjetskoj razini, što čini 25-30% ukupnog financijskog sustava i polovicu bankarskih aktivnosti (Eurozona: gotovo 17 000 milijardi; Ujedinjena Kraljevina: 7 000 milijardi; SAD: 17 500 milijardi). (6)

3.7

Za različite posrednike unutar ovog sustava, novčani fondovi imaju sustavnu važnost i predstavljaju važan izvor kratkoročnog financiranja za financijske institucije, poduzeća i vlade. Iz tog razloga, funkcioniranje novčanih fondova od središnjeg je interesa u međunarodnom radu na propisima o kojima je riječ.

3.8

U Europi, novčani fondovi drže oko 22% kratkoročnih dužničkih vrijednosnih papira koje izdaje vlada ili korporativni sektor te 38% kratkoročnog duga koji izdaje bankarski sektor u iznosu od oko 1 000 milijardi eura.

3.9

U pogledu ukupne geografske distribucije u EU-u, novčani fondovi uglavnom imaju sjedište u Francuskoj, Irskoj i Luksemburgu, a često ih koriste poduzeća ponajviše u Njemačkoj i Velikoj Britaniji za ono što se odnosi na sredstva stalne neto vrijednosti imovine.

4.1

Sektor novčanih fondova usko je povezan s bankama koje često upravljaju samim fondovima, a čak i posežu za istima u svrhu vlastitog financiranja. Prema Europskoj komisiji, većinu novčanih fondova podržavaju banke: devet od deset najvećih rukovoditelja novčanih fondova su zapravo financirani od strane poslovnih banaka. Ova procjena pokazuje visoku razinu međusobne povezanosti ne samo tih dvaju sektora, već i vezu između novčanih fondova, financiranja poduzeća i vlada.

4.2

Novčani fondovi poduzećima predstavljaju alternativan način kratkoročnog korištenja njihove gotovine. Služeći se takvim instrumentima, poduzeća u stvari mogu ulagati svoje rezerve uz veću dobit nego da ih ulože u neku od banaka. Iako priznaje potencijalnu valjanost tih oblika ulaganja novca, EGSO upozorava na njihovu opasnost. Za razliku od banaka, u slučaju poteškoća, fondovi nemaju pristup nikakvoj vrsti potpore od strane središnjih banaka.

4.3

U svijetu novčanih fondova zapravo ne postoje sustavi jamstva za pologe. Posrednici u bankarstvu u sjeni (fondovi za ograničavanje rizika, novčani fondovi ili pokretači strukturnih ulaganja) omogućavaju kredit.

4.4

Prema trenutnom radnom mehanizmu, novčani fondovi mogu posuditi sav novac prikupljen od pojedinaca ili poduzeća. EGSO primjećuje da ako jedan ili dva dionika između onih koji su tražili zajam nije u stanju vratiti dug novčani fondovi mogu propasti, jer ukoliko štediše ili ulagači istovremeno zatraže povrat svojih sredstava, fond ih nije u mogućnosti vratiti. Ukoliko se ne uvedu izričitija pravila opreznog i sigurnog poslovanja, ovakav mehanizam može pokrenuti novu krizu.

4.5

U svjetlu ovih opažanja i uzimajući u obzir da su, kako je već navedeno, same banke glavni financijeri ili pokrovitelji novčanih fondova, EGSO je čvrsto uvjeren da bi industrija novčanih fondova trebala biti podložna pravilima i kontrolama koje su slične onima koje već postoje za bankarski sustav.

4.6

EGSO smatra da predviđanje Komisije prema kojem će se taj rizik izbjeći putem obvezne likvidnosne rezerve od 3%, nije dostatno za pokrivanje rizika koji proizlaze iz novčanih fondova od stalne neto vrijednosti imovine, budući da su postojali slučajevi rizika iznad 6%.

4.7

Neprimjerenost predviđanja Komisije očituju se i u odnosu na preporuke novčanih fondova i ESRB-a. Novčani fondovi i ESRB, imajući u vidu pažljivu zaštitu sustava, predložili su Komisiji da usvoji mehanizam vrednovanja fondova na temelju promjenjive neto vrijednosti imovine, na način da se vrijednost fonda uskladi s promjenama cijena. Uredba je zadržala mehanizam prvobitno predviđenog stalnog NAV-a, ograničavajući se na dodavanje likvidnosne rezerve u svrhu suočavanja s mogućim nepovoljnim promjenama vrijednosti. EGSO smatra da preporuke ovih dvaju regulatora tržišta više odgovaraju načelu očuvanja stabilnosti financijskog sustava, kao što je prikazano u priloženoj tablici.

Novčani fondovi s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine (CNAV – Constant Net Asset Value) (čl. 25)

Tablica za usporedbu preporuka (7)

U usporedbi s proizvodima koje nude, EGSO upućuje na činjenicu da su gotovi proizvodi, koji su već u opticaju u tradicionalnom bankarskom sustavu te su stoga i regulirani, prešli na usporedni bankarski sustav, kako bi se izbjegle sve strože kontrole u području nadzora banaka.

4.8

EGSO strahuje da bi se takvi rizici ponovno mogli pojaviti u bankarskom sustavu u sjeni. Odbor stoga smatra prikladnim da se slijedi načelo „jednake aktivnosti = jednaka pravila”.

4.9

EGSO predlaže već provjereno načelo tj. ono prema kojem bi veća transparentnost i odgovarajuća razina nadzora osigurali financijskom sustavu djelovanje u službi gospodarstva, uz doprinose u smislu povjerenja, učinkovitosti i djelotvornosti.

Prijedlog uredbe zabranjuje i vanjsko ocjenjivanje fondova monetarnog tržišta. Ova odredba za cilj ima sprječavanje da moguća degradiranja stvore paniku na tržištima. Iako je ova odredba u suprotnosti s načelom transparentnosti i učinkovitosti te može naškoditi potpunoj informativnoj uravnoteženosti, EGSO smatra da tržište novčanih fondova koriste stručni subjekti te da agencije za rejting jednostavnom promjenom mišljenja mogu izazvati paniku među ulagačima. Mjere unutarnjeg ocjenjivanja, jačanje postupaka i mjera za upravljanje rizicima te stroži i rigorozniji nadzor, mogu pomoći učinkovitoj zaštiti kvalitete referentne imovine i kolaterala samih fondova.