15/Sv. 34

HR

Službeni list Europske unije

99

L 312/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktivom 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (4) uspostavlja se zakonodavni okvir za gospodarenje otpadom u Zajednici. Definiraju se ključni pojmovi kao što su otpad, oporaba i zbrinjavanje i uvode osnovni zahtjevi za gospodarenje otpadom, posebno obveza da ustanova ili poduzeće koje obavljaju postupke gospodarenja otpadom moraju za to imati dozvolu ili biti registrirani, te obveza država članica da izrade planove gospodarenja otpadom. Tom se Direktivom također utvrđuju glavna načela, primjerice obveza da se s otpadom gospodari na način koji nema negativan učinak na okoliš ili zdravlje ljudi, poticaj primjene hijerarhije otpada i, u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, zahtjev da troškove zbrinjavanja otpada moraju snositi posjednik otpada, prethodni posjednici ili proizvođači proizvoda od kojih je otpad nastao.

(2)

Odlukom br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog programa djelovanja Zajednice za okoliš (5) poziva se na izradu ili reviziju zakonodavstva o otpadu, uključujući pojašnjenje razlike između otpada i ne-otpada i na razvoj mjera koje se odnose na sprečavanje nastanka otpada i gospodarenje otpadom, uključujući postavljanje ciljeva.

(3)

U Priopćenju Komisije od 27. svibnja 2003.„Prema tematskoj strategiji o sprečavanju nastanka i recikliranju otpada” primijećena je potreba procjene postojećih definicija oporabe i zbrinjavanja, potreba za opće primjenjivom definicijom recikliranja i za raspravom o definiciji otpada.

(4)

U svojoj Rezoluciji od 20. travnja 2004. o gore navedenom Priopćenju (6), Europski je parlament pozvao Komisiju da razmotri proširenje Direktive Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (7) na sektor otpada u cjelini. Također je pozvao Komisiju da uvede jasnu razliku između oporabe i zbrinjavanja i pojasni što jest, a što nije otpad.

(5)

U svojim zaključcima od 1. srpnja 2004., Vijeće je pozvalo Komisiju da iznese prijedlog za reviziju određenih aspekata Direktive 75/442/EEZ, koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Direktivom 2006/12/EZ, kako bi se pojasnila razlika između otpada i ne-otpada te između oporabe i zbrinjavanja.

(6)

Prvi cilj svake politike o otpadu trebao bi biti smanjenje na najmanju moguću mjeru negativnih učinaka nastajanja otpada i gospodarenja otpadom na zdravlje ljudi i okoliš. Politikom o otpadu također bi trebalo težiti smanjivanju uporabe resursa te poticati praktičnu primjenu hijerarhije otpada.

(7)

U Rezoluciji od 24. veljače 1997. o strategiji Zajednice za gospodarenje otpadom (8), Vijeće je potvrdilo da bi sprečavanje nastanka otpada trebalo biti prvi prioritet u gospodarenju otpadom, a da bi ponovna uporaba i materijalna oporaba, odnosno recikliranje, trebali imati prioritet pred energetskom oporabom otpada, u onim slučajevima i u onoj mjeri u kojoj su to najbolja rješenja za okoliš.

(8)

Stoga je Direktivu 2006/12/EZ potrebno revidirati kako bi se razjasnili ključni pojmovi kao što su definicije otpada, oporabe i zbrinjavanja, ojačale mjere koje je potrebno poduzeti s obzirom na sprečavanje nastanka otpada, uveo pristup pri kojem se uzima u obzir cijeli životni ciklus proizvoda i materijala, a ne samo faza otpada, i težište stavilo na smanjenje utjecaja nastajanja otpada i gospodarenja otpadom na okoliš te time ojačala ekonomska vrijednost otpada. Nadalje bi trebalo poticati oporabu otpada i uporabu oporabljenih materijala kako bi se očuvali prirodni resursi. Radi jasnoće i čitljivosti, Direktivu 2006/12/EZ trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti novom direktivom.

(9)

Budući da su najznačajniji postupci gospodarenja otpadom sada obuhvaćeni zakonodavstvom Zajednice u području zaštite okoliša, važno je da ova Direktiva bude prilagođena tom pristupu. Isticanjem ciljeva iz područja zaštite okoliša predviđenih u članku 174. Ugovora omogućilo bi se da se učincima proizvodnje otpada i gospodarenja otpadom tijekom cijelog životnog ciklusa resursa pridaje više pažnje. S tim u skladu, članak 175. trebao bi biti pravna osnova za ovu Direktivu.

(10)

Podložno određenim izuzećima, učinkovita i dosljedna pravila o obradi otpada trebalo bi primjenjivati na pokretnu imovinu koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.

(11)

Status otpada neonečišćenog iskopanog tla i drugih materijala iz prirode koji se koriste na lokacijama različitima od onih na kojima su izvađeni sa stajališta otpada trebalo bi razmatrati u skladu s definicijom otpada i odredbama o nusproizvodima ili o ukidanju statusa otpada prema ovoj Direktivi.

(12)

Uredbom (EZ) br. 1774/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila u pogledu nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi (9) predviđaju se, među ostalim, razmjerne kontrole u pogledu skupljanja, prijevoza, prerade, uporabe i zbrinjavanja svih nusproizvoda životinjskog podrijetla uključujući otpad životinjskog podrijetla, kako bi se izbjegao rizik koji bi oni mogli predstavljati po zdravlje životinja i javno zdravlje. Stoga je potrebno pojasniti vezu s tom Uredbom izbjegavajući udvostručavanje pravila, tako da se iz područja primjene ove Direktive isključe nusproizvodi životinjskog podrijetla ako su namijenjeni uporabi koja se ne smatra postupkom gospodarenja otpadom.

(13)

S obzirom na iskustvo stečeno u primjeni Uredbe (EZ) br. 1774/2002, primjereno je pojasniti područje primjene zakonodavstva o otpadu i odredaba tog zakonodavstva o opasnom otpadu s obzirom na nusproizvode životinjskog podrijetla koje regulira Uredba (EZ) br. 1774/2002. Kad nusproizvodi životinjskog podrijetla predstavljaju potencijalan rizik za zdravlje, primjereni pravni instrument za rješavanje pitanja tih rizika je Uredba (EZ) br. 1774/2002 te nepotrebno preklapanje sa zakonodavstvom o otpadu trebalo bi izbjegavati.

(14)

Klasifikacija otpada kao opasnog otpada trebala bi se, među ostalim, temeljiti na zakonodavstvu Zajednice o kemikalijama, posebno s obzirom na klasifikaciju određenih pripravaka kao opasnih tvari, uključujući granične vrijednosti koncentracija koje se koriste u tu svrhu. Opasan bi otpad trebalo kontrolirati u skladu sa strogim specifikacijama kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječili ili ograničili negativni učinci neodgovarajućeg gospodarenja na okoliš i zdravlje ljudi. Nadalje, potrebno je održavati sustav u kojem se otpad i opasan otpad klasificiraju u skladu s listom vrsta otpada kako je posljednji put uspostavljena Odlukom Komisije 2000/532/EZ (10), s ciljem da se potakne usklađena klasifikacija otpada i osigura usklađeno određivanje opasnog otpada u Zajednici.

(15)

Potrebno je razlikovati privremeno skladištenje otpada prije njegova skupljanja, u tijeku procesa skupljanja otpada i skladištenje otpada prije obrade. Ustanove ili poduzeća koja proizvode otpad u okviru svojih djelatnosti ne bi trebalo smatrati subjektima koji se bave gospodarenjem otpadom i ne podliježu pribavljanju dozvole za skladištenje svojeg otpada prije njegova skupljanja.

(16)

Privremeno skladištenje otpada u okviru definicije skupljanja otpada podrazumijeva aktivnost skladištenja u tijeku njegova skupljanja u građevinama u kojima se otpad istovaruje kako bi se pripremio za daljnji prijevoz na oporabu ili zbrinjavanje na drugom mjestu. U pogledu cilja ove Direktive, privremeno skladištenje otpada u tijeku njegova skupljanja i skladištenje otpada prije njegove obrade trebalo bi razlikovati prema vrsti otpada, količini i razdoblju skladištenja, kao i cilju njegova skupljanja. To bi razlikovanje trebale provoditi države članice. Skladištenje otpada prije oporabe tijekom razdoblja od tri godine ili dulje i skladištenje otpada prije zbrinjavanja tijekom jedne godine ili dulje podliježe Direktivi Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (11).

(17)

Sustavi skupljanja otpada koji se ne vode na profesionalnoj osnovi ne bi trebali podlijegati registraciji jer predstavljaju manji rizik i doprinose odvojenom skupljanju otpada. Primjeri takvih sustava su skupljanje otpadnih lijekova u ljekarnama, sustavi povrata u trgovinama robe široke potrošnje i zajednički programi u školama.

(18)

U ovu bi Direktivu trebalo uključiti definicije sprečavanja, ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja, kako bi se pojasnilo područje primjene tih pojmova.

(19)

Definicije oporabe i zbrinjavanja potrebno je izmijeniti kako bi se osigurala jasna razlika između tih dvaju pojmova na temelju stvarne razlike učinka na okoliš putem zamjene prirodnih resursa u gospodarstvu, a prepoznajući koristi koje uporaba otpada kao resursa može imati za okoliš i zdravlje ljudi. Osim toga, potrebno je izraditi smjernice s ciljem pojašnjenja slučajeva kod kojih je tu razliku teško primijeniti u praksi ili slučajeve u kojima aktivnosti klasificirane kao postupci oporabe ne odgovaraju stvarnom učinku tog postupka na okoliš.

(20)

Ovom bi Direktivom također trebalo pojasniti u kojim je slučajevima spaljivanje krutog komunalnog otpada energetski učinkovito i može se smatrati postupkom oporabe.

(21)

Postupci zbrinjavanja koji obuhvaćaju ispuštanje u mora i oceane, uključujući odlaganje na morsko dno, također su regulirani međunarodnim konvencijama, posebno Konvencijom o sprečavanju onečišćenja mora potapanjem otpada i drugih tvari, sastavljenom u Londonu 13. studenoga 1972., te Protokolom uz Konvenciju iz 1996. godine kako je izmijenjen 2006. godine.

(22)

Ne bi smjelo biti nikakvih nejasnoća oko raznih aspekata definicije otpada, a odgovarajuće bi postupke prema potrebi trebalo primijeniti na nusproizvode koji nisu otpad, s jedne strane, ili na otpad koji prestaje biti otpadom, s druge strane. S ciljem pojašnjenja određenih aspekata definicije otpada, u ovoj bi Direktivi trebalo točno navesti:

(23)

Kako bi se moglo provjeriti ili izračunati jesu li zadovoljeni ciljevi recikliranja i oporabe utvrđeni u Direktivi 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (12), Direktivi 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (13), Direktivi 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (14) i Direktivi 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima kao i o otpadnim baterijama i akumulatorima (15), kao i u ostalom relevantnom zakonodavstvu Zajednice, količine otpada koje su prestale biti otpad trebalo bi izraziti kao reciklirani ili oporabljeni otpad ako su zahtjevi toga zakonodavstva u pogledu recikliranja ili oporabe zadovoljeni.

(24)

Na temelju definicije otpada, a s ciljem promicanja točnosti i dosljednosti, Komisija može donijeti smjernice u kojima će za određene slučajeve odrediti u kojem trenutku tvari ili predmeti postaju otpad. Takve se smjernice mogu izraditi, među ostalim, i za električnu i elektroničku opremu i vozila.

(25)

Primjereno je da se troškovi raspodjeljuju tako da ta raspodjela odražava stvarne troškove nastajanja otpada i gospodarenja otpadom s obzirom na zaštitu okoliša.

(26)

Načelo „onečišćivač plaća” vodeće je načelo na europskoj i međunarodnoj razini. Proizvođač otpada i posjednik otpada trebali bi gospodariti otpadom na način koji jamči visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

(27)

U ovoj Direktivi uvodi se šira odgovornost proizvođača kao jedan od načina pružanja potpore takvom dizajnu i proizvodnji robe pri kojima se u potpunosti uzima u obzir efikasnost i jednostavnost uporabe resursa tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda uključujući njihov popravak, ponovnu uporabu, rastavljanje i recikliranje, a da se pri tome ne ugrožava slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu.

(28)

Ova bi Direktiva trebala pomoći EU-u da se približi pojmu „društva koje svoj otpad reciklira”, koje nastoji stvarati što manje otpada i otpad koristiti kao resurs. Posebno, Šesti program djelovanja Zajednice za okoliš poziva na uvođenje mjera koje imaju za cilj osigurati odvajanje na mjestu nastanka, skupljanje i recikliranje prioritetnih tijekova otpada. U skladu s tim ciljem, kao i radi olakšavanja ili povećanja potencijala za oporabu, otpad bi trebalo skupljati odvojeno ako je to tehnički, ekonomski i okolišno izvedivo, prije podvrgavanja postupcima oporabe koji daju najbolji mogući cjelokupni rezultat u pogledu okoliša. Države članice trebale bi poticati odvajanje opasnih komponenti iz tijekova otpada, ako je to potrebno, kako bi se postiglo gospodarenje na okolišu prihvatljiv način.

(29)

Države članice trebale bi podržavati uporabu recikliranih proizvoda, kao što je npr. oporabljeni papir, u skladu s hijerarhijom otpada i s ciljem da postanu društvo koje svoj otpad reciklira, a kad god je to moguće ne bi trebale podržavati odlaganje ili spaljivanje takvih oporabljivih materijala.

(30)

S ciljem primjene načela predostrožnosti i načela preventivnog djelovanja koja su visoko vrednovana u članku 174. stavku 2. Ugovora, za gospodarenje otpadom u Zajednici potrebno je postaviti opće ciljeve zaštite okoliša. Na temelju tih načela, Zajednici i državama članicama pripada obveza da donošenjem mjera kojima se uklanjanju prepoznati rizici, uspostave okvir za sprečavanje, smanjivanje, i u onoj mjeri u kojoj je to moguće, uklanjanje izvora onečišćenja ili smetnji od samog početka.

(31)

Hijerarhijom otpada općenito se utvrđuje redoslijed prioriteta elemenata koji na području zakonodavstva i politike o otpadu predstavljaju najbolje cjelokupno rješenje za okoliš, ali odstupanje od te hijerarhije može biti potrebno za specifične tijekove otpada ako je to opravdano zbog, među ostalim, tehničke provedivosti, ekonomske održivosti i zaštite okoliša.

(32)

Kako bi se Zajednici u cjelini omogućilo da u zbrinjavanju otpada i oporabi mješovitog komunalnog otpada koji se skuplja iz privatnih kućanstava postane samodostatna te kako bi se državama članicama omogućilo da se prema ostvarenju toga cilja kreću pojedinačno, potrebno je predvidjeti osnivanje mreže za suradnju u pogledu postrojenja za zbrinjavanje i postrojenja za oporabu miješanog komunalnog otpada koji se skuplja iz privatnih kućanstava, uzimajući u obzir geografske okolnosti i potrebu za uvođenjem specijaliziranih postrojenja za određene vrste otpada.

(33)

Radi primjene Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (16), miješani komunalni otpad kako je naveden u članku 3. stavku 5. te Uredbe ostaje miješani komunalni otpad čak i ako je podvrgnut postupku obrade otpada kojom se njegova svojstva bitno ne mijenjaju.

(34)

Važno je da opasan otpad bude označen u skladu s međunarodnim normama i normama Zajednice. Međutim, ako se takav otpad iz privatnih kućanstava skuplja odvojeno, to ne bi smjelo rezultirati obvezom kućanstava da ispunjavaju određenu dokumentaciju.

(35)

Važno je, u skladu s hijerarhijom otpada a radi smanjenja emisija stakleničkih plinova koji potječu od otpada odloženog na odlagalištima, olakšati odvojeno skupljanje i odgovarajuću obradu biootpada kako bi se dobili kompost siguran za okoliš i drugi materijali koji se temelje na biootpadu. Komisija će nakon procjene gospodarenja biootpadom dostaviti prijedloge zakonodavnih mjera, ako je to potrebno.

(36)

Minimalni tehnički standardi s obzirom na djelatnosti obrade otpada koje nisu obuhvaćene Direktivom 96/61/EZ mogu se donijeti ako se dokaže da bi to bilo korisno u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te ako bi se koordiniranim pristupom u primjeni te Direktive osigurala zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

(37)

Nadalje, potrebno je dodatno odrediti područje primjene i sadržaj obveze izrade planova gospodarenja otpadom, a u postupak izrade ili revizije planova gospodarenja otpadom integrirati potrebu da se uzmu u obzir učinci proizvodnje otpada i gospodarenja otpadom na okoliš. Prema potrebi, potrebno je voditi računa o zahtjevima u pogledu izrade planova za otpad predviđenim u članku 14. Direktive 94/62/EZ i zahtjevima strategije za smanjenje biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagališta, iz članka 5. Direktive 1999/31/EZ.

(38)

Države članice mogu za proizvođače određenog otpada propisati odobrenja ili opće propise u pogledu zaštite okoliša u mjeri u kojoj time ne ugrožavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(39)

Prema Uredbi (EZ) br. 1013/2006, države članice mogu poduzeti mjere potrebne za sprečavanje isporuke pošiljaka otpada koje nisu u skladu s njihovim planovima gospodarenja otpadom. Iznimno od odredaba te Uredbe, državama članicama trebalo bi omogućiti ograničavanje ulaznih pošiljaka za spaljivanje klasificirano kao oporaba ako je utvrđeno da je potrebno zbrinuti nacionalni otpad ili da bi otpad trebalo zbrinuti na način koji nije usklađen s njihovim planovima gospodarenja otpadom. Prepoznaje se da određene države članice možda nisu u mogućnosti na svojem teritoriju osigurati mrežu koja obuhvaća cijeli niz postrojenja za konačnu oporabu.

(40)

Kako bi se poboljšao način na koji se aktivnosti sprečavanja nastanka otpada provode u državama članicama i olakšalo širenje informacija o najboljoj praksi u tom području, potrebno je ojačati odredbe koje se odnose na sprečavanje nastanka otpada i za države članice uvesti obvezu izrade programa za sprečavanje nastanka otpada u kojima će se usredotočiti na ključne učinke na okoliš i uzeti u obzir cjelokupni životni vijek proizvoda i materijala. Te mjere trebale bi imati za cilj prekid veze između gospodarskog rasta i učinaka na okoliš koji se povezuju s proizvodnjom otpada. Dionici, kao i šira javnost, trebali bi imati mogućnost sudjelovati u izradi programa, i trebali bi imati pristup programima nakon dovršetka njihove izrade u skladu s Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš (17). Trebalo bi razviti ciljeve sprečavanja i odvajanja otpada koji će prema potrebi obuhvaćati smanjenje štetnih učinaka otpada i količine proizvedenog otpada.

(41)

Kako bi mogao započeti razvoj prema europskom društvu koje svoj otpad reciklira uz visoku razinu iskoristivosti resursa, trebalo bi postaviti ciljeve za pripremu za ponovnu uporabu i za recikliranje otpada. Države članice imaju različite pristupe skupljanju otpada iz kućanstva i otpada sličnih svojstava i sastava. Stoga je primjereno da se pri postavljanju tih ciljeva uzmu u obzir različiti sustavi skupljanja u različitim državama članicama. Tijekovi otpada iz drugih izvora slični otpadu iz kućanstva obuhvaćaju otpad naveden u poglavlju 20. popisa uspostavljenog Odlukom Komisije 2000/532/EZ.

(42)

Ekonomski instrumenti mogu imati presudnu ulogu u postizanju ciljeva sprečavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom. Otpad često ima vrijednost kao resurs, a dodatna primjena ekonomskih instrumenata može maksimalno povećati koristi za okoliš. Uporabu takvih instrumenata na odgovarajućoj razini stoga bi trebalo poticati, ali uz napomenu da države članice pojedinačno mogu odlučivati o njihovoj uporabi.

(43)

Određene odredbe o gospodarenju otpadom utvrđene u Direktivi Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (18) trebalo bi izmijeniti kako bi se uklonile zastarjele odredbe, a tekst postao jasniji. U interesu pojednostavnjenja zakonodavstva Zajednice te bi odredbe trebalo ugraditi u ovu Direktivu. Kako bi se pojasnila zabrana postupka miješanja utvrđena u Direktivi 91/689/EEZ, a radi zaštite okoliša i zdravlja ljudi, izuzeća od zabrane miješanja trebala bi, među ostalim, biti u skladu i s najboljim raspoloživim tehnikama u smislu Direktive 96/61/EZ. Direktivu 91/689/EEZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(44)

U interesu pojednostavljenja zakonodavstva Zajednice i odražavanja koristi za okoliš, odgovarajuće odredbe Direktive Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o zbrinjavanju otpadnih ulja (19) trebalo bi ugraditi u ovu Direktivu. Direktivu 75/439/EEZ trebalo bi stoga staviti izvan snage. Otpadnim uljima trebalo bi gospodariti u skladu s prioritetima hijerarhije otpada, a prednost bi trebalo dati rješenjima koja nude najbolji cjelokupni ishod za okoliš. Odvojeno skupljanje otpadnih ulja ostaje od presudne važnosti za pravilno gospodarenje otpadnim uljima i sprečavanje štetnog djelovanja na okoliš zbog njihovog nepravilnog zbrinjavanja.

(45)

Države članice trebale bi osigurati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije koje se određuju fizičkim i pravnim osobama odgovornim za gospodarenje otpadom, primjerice proizvođačima, posjednicima, posrednicima, trgovcima, prijevoznicima i skupljačima otpada koji obavljaju postupke obrade otpada i provode programe gospodarenja otpadom, za kršenje odredaba ove Direktive. Države članice također mogu poduzeti radnje za naknadu troškova nastalih zbog nepoštovanja tih odredbi, kao i mjere sanacije, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (20).

(46)

Mjere potrebne za primjenu ove Direktive trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (21).

(47)

Komisiju bi trebalo posebno ovlastiti za utvrđivanje kriterija u pogledu niza pitanja kao što su uvjeti pod kojima neki predmet treba smatrati nusproizvodom, prestanak statusa otpada, i određivanje koji se otpad smatra opasnim, kao za utvrđivanje detaljnih pravila o metodama izračuna i njihovoj primjeni za provjeru usklađenosti s ciljevima recikliranja utvrđenim u ovoj Direktivi. Nadalje, Komisiju bi trebalo ovlastiti da izvrši prilagodbu priloga u skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom te da odredi formulu koja će se primjenjivati za postrojenja za spaljivanje otpada iz Priloga II. R1. Budući da su te mjere općenitog područja primjene, a namijenjene su izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni i dopunjuju je novim elementima koji nisu ključni, potrebno ih je donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(48)

U skladu sa stavkom 34. međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (22), države članice se potiče da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrađuju vlastite tablice kojima ilustriraju, koliko se to može, korelaciju između ove Direktive i mjera prenesenih u nacionalna zakonodavstva te da ih javno objavljuju.

(49)

Budući da cilj ove Direktive, konkretno zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka ove Direktive taj cilj može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određen u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je utvrđen u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje toga cilja,

(a)

plinovite tvari koje se ispuštaju u atmosferu;

(b)

zemlja/tlo (in situ) uključujući neiskopano onečišćeno tlo i građevine trajno povezane sa zemljištem;

(c)

neonečišćeno tlo i drugi materijali iz prirode iskopani tijekom građevinskih aktivnosti ako je nedvojbeno da će se taj materijal koristiti za građevinske svrhe u svojem prirodnom obliku na lokaciji s koje je iskopan;

(d)

radioaktivni otpad;

(e)

deaktivirani eksplozivi;

(f)

fekalije, ako nisu obuhvaćene stavkom 2. točkom (b), slama i drugi neopasni poljoprivredni ili šumski materijal koji se nalazi u prirodi i koji se koristi u poljoprivredi, šumarstvu ili za proizvodnju energije iz takve biomase postupcima ili metodama koje ne štete okolišu i ne ugrožavaju zdravlje ljudi.

(a)

otpadne vode;

(b)

nusproizvodi životinjskog podrijetla uključujući prerađene proizvode obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1774/2002, osim proizvoda namijenjenih spaljivanju, odlaganju na odlagališta ili uporabi u postrojenjima na bioplin ili kompost;

(c)

strvine životinja koje nisu zaklane nego su uginule, uključujući životinje usmrćene radi istrebljenja epizootskih bolesti, koje se zbrinjavaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002;

(d)

otpad koji nastaje pri istraživanju, eksploataciji, oplemenjivanju i skladištenju mineralnih sirovina te pri radu kamenoloma obuhvaćen Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od istraživanje i eksploatacije mineralnih sirovina (23).

1.

„otpad” znači svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti;

2.

„opasan otpad” znači otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava navedenih u Prilogu III.;

3.

„otpadna ulja” znači mineralna ili sintetička ulja za podmazivanje ili industrijska ulja koja su postala neprikladna za uporabu za koju su prvobitno bila namijenjena, primjerice ulja iz motora s unutarnjim izgaranjem i ulja reduktora, ulja za podmazivanje, ulja za turbine i hidraulička ulja;

4.

„biootpad” znači biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i sličan otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda;

5.

„proizvođač otpada” znači svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač otpada) ili svaka osoba koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada;

6.

„posjednik otpada” znači proizvođač otpada odnosno fizička ili pravna osoba koja posjeduje otpad;

7.

„trgovac” znači svako poduzeće koje u nabavci, a kasnije i prodaji otpada, djeluje u ulozi nalogodavca, uključujući i posrednike koji otpad ne preuzimaju u fizički posjed;

8.

„posrednik” znači svako poduzeće koje organizira oporabu ili zbrinjavanje otpada u ime drugih, uključujući posrednike koji otpad ne preuzimaju u fizički posjed;

9.

„gospodarenje otpadom” znači skupljanje, prijevoz, oporaba i zbrinjavanje otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima i naknadno održavanje lokacija zbrinjavanja, a obuhvaća i radnje koje poduzimaju trgovac ili posrednik;

10.

„skupljanje” znači prikupljanje otpada, uključujući prethodno razvrstavanje i privremeno skladištenje otpada u svrhu prijevoza do postrojenja za obradu otpada;

11.

„odvojeno skupljanje” znači skupljanje prilikom kojega se tijekovi otpada drže odvojeno prema njegovoj vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada;

12.

„sprečavanje” znači mjere koje se poduzimaju prije nego je tvar, materijal ili proizvod postao otpad, kojima se smanjuju:

13.

„ponovna uporaba” znači svaki postupak kojim se proizvodi ili dijelovi koji nisu otpad ponovno koriste u istu svrhu za koju su izvorno načinjeni;

14.

„obrada” znači postupci oporabe ili zbrinjavanja, uključujući i postupke pripreme prije oporabe ili zbrinjavanja;

15.

„oporaba” znači svaki postupak čiji glavni rezultat je otpad koji je koristan jer zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo upotrijebiti za tu određenu svrhu, ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu. U Prilogu II. naveden je neiscrpan popis postupaka oporabe;

16.

„priprema za ponovnu uporabu” znači postupci oporabe kao što su provjera, čišćenje ili popravak, kojim se proizvodi ili dijelovi proizvoda koji su postali otpad pripremaju kako bi se mogli ponovno uporabiti bez dodatne predobrade;

17.

„recikliranje” znači svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Recikliranje obuhvaća preradu organskog materijala, ali ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje;

18.

„regeneracija otpadnih ulja” znači svaki postupak oporabe (recikliranja) kojim se bazna ulja mogu proizvesti rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem nečistoća, proizvoda oksidacije i aditiva sadržanih u takvim uljima;

19.

„zbrinjavanje” znači svaki postupak koji nije oporaba, čak i kad postupak ima za sekundarnu posljedicu obnovu tvari ili energije. U Prilogu I. nalazi se neiscrpan popis postupaka zbrinjavanja:

20.

„najbolje raspoložive tehnike” znači najbolje raspoložive tehnike prema definiciji iz članka 2. stavka 11. Direktive 96/61/EZ.

(a)

sprečavanje;

(b)

priprema za ponovnu uporabu;

(c)

recikliranje;

(d)

drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba; i

(e)

zbrinjavanje.

(a)

daljnja uporaba tih tvari ili predmeta je osigurana,;

(b)

tvar ili predmet mogu se upotrijebiti izravno, bez dodatne obrade osim uobičajenim industrijskim postupcima;

(c)

tvar ili predmet nastaje kao sastavni dio proizvodnog procesa; i

(d)

daljnja uporaba tvari ili predmeta je u skladu s propisima, tj. tvar ili predmet ispunjava sve relevantne zahtjeve u pogledu proizvoda, zaštite okoliša i zaštite zdravlja za tu konkretnu uporabu i neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

(a)

tvar ili predmet uobičajeno se koriste za posebne namjene;

(b)

za takvu stvar ili predmet postoji tržište i potražnja;

(c)

tvar ili predmet ispunjavaju tehničke zahtjeve za posebne namjene i zadovoljavaju postojeće propise i norme koje važe za proizvode; i

(d)

uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

(a)

do kraja 2011., izradu privremenog izvješća o razvoju proizvodnje otpada i opsegu sprečavanja nastanka otpada, uključujući utvrđivanje smjernica razvoja ekoloških proizvoda koje nastoje riješiti kako proizvodnju otpada, tako i pitanje prisutnosti opasnih tvari u otpadu, s ciljem promicanja tehnologija usmjerenih na trajnost proizvoda, pogodnosti za ponovnu uporabu i recikliranje;

(b)

do kraja 2011., utvrđivanje akcijskog plana za daljnje mjere potpore na europskoj razini, posebno s ciljem promjene postojećih obrazaca potrošnje;

(c)

do kraja 2014., utvrđivanje ciljeva sprečavanja nastanka otpada i odvajanja otpada do 2020., na temelju najbolje dostupne prakse uključujući, ako je potrebno, reviziju pokazatelja koji se spominju u članku 29. stavku 4.

(a)

do 2020. godine, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih materijala kao što su barem papir, metal, plastika i staklo iz kućanstava, a po mogućnosti i iz drugih izvora do mjere u kojoj su ti tijekovi otpada slični otpadu iz kućanstava treba povećati na minimalno 50 % cjelokupne mase;

(b)

do 2020. godine, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući postupke nasipavanja u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale, neopasnog građevinskog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrđen ključnim brojem 17 05 04 na listi otpada, treba povećati na minimalno 70 % mase otpada.

(a)

ne ugrožava voda, zrak, tlo, biljke ili životinje;

(b)

ne uzrokuju neugodnosti u pogledu buke ili neugodnih mirisa; i

(c)

bez štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa.

(a)

se postupak miješanja obavlja u ustanovi ili poduzeću koje je za to dobilo dozvolu u skladu s člankom 23.;

(b)

se poštuju odredbe članka 13. i da ne dolazi do povećanja štetnog učinka gospodarenja otpadom na zdravlje ljudi i okoliš; i

(c)

da je postupak miješanja u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama.

(a)

otpadna ulja odvojeno skupljaju, kad je to tehnički provedivo;

(b)

s otpadnim uljima postupa u skladu s člancima 4. i 13.;

(c)

kad je to tehnički i ekonomski održivo, ne miješaju otpadna ulja različitih karakteristika i da se otpadna ulja ne miješaju s drugim vrstama otpada ili tvarima, ako to miješanje sprečava njihovu obradu.

(a)

odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja i digestije biootpada;

(b)

obradu biootpada na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša;

(c)

uporabu materijala proizvedenih iz biootpada koji su sigurni za okoliš.

(a)

vrste i količine otpada koji se smije obrađivati;

(b)

tehničke i sve druge bitne uvjete za rad na dotičnoj lokaciji za svaki pojedini postupak koji se odobrava;

(c)

mjere sigurnosti i predostrožnosti koje je potrebno poduzeti;

(d)

metoda koja se primjenjuje pri svakoj vrsti postupaka;

(e)

postupci nadzora i kontrole prema potrebi;

(f)

odredbe o zatvaranju i kasnijem održavanju, prema potrebi.

(a)

zbrinjavanje vlastitog neopasnog otpada na mjestu nastanka ili

(b)

oporabu otpada.

(a)

ustanova ili poduzeća koje se skupljanjem ili prijevozom otpada bave na profesionalnoj osnovi;

(b)

trgovaca odnosno posrednika; i

(c)

ustanova ili poduzeća koje podliježu izuzećima od obveze ishođenja dozvole u skladu s člankom 24.

(a)

usmjerene su na glavne učinke postupaka obrade otpada na okoliš;

(b)

osiguravaju obradu otpada u skladu s člankom 13.;

(c)

uzimaju u obzir najbolje raspoložive tehnike;

(d)

prema potrebi, uključuju elemente u pogledu kvalitete obrade i zahtjeve u pogledu tehnološkog postupka.

(a)

vrstu, količinu i podrijetlo otpada proizvedenog unutar tog područja, otpada za koji postoji vjerojatnost da će se otpremati iz nacionalnog teritorija ili na nacionalni teritorij i procjenu razvoja tijekova otpada u budućnosti;

(b)

postojeće sustave za skupljanje otpada i velika postrojenja za zbrinjavanje i oporabu otpada, uključujući sve posebne programe za otpadna ulja, opasan otpad ili tijekove otpada koje Zajednica rješava posebnim zakonodavstvom;

(c)

procjenu potrebe uvođenja novih sustava skupljanja, zatvaranja postojećih postrojenja za otpad, potrebe za dodatnom infrastrukturom u postrojenjima za obradu otpada u skladu s člankom 16., i prema potrebi, povezanih ulaganja;

(d)

dostatne podatke o kriterijima za određivanje lokacija i kapaciteta budućih postrojenja za zbrinjavanje ili velikih postrojenja za oporabu, prema potrebi;

(e)

opća pravila gospodarenja otpadom, uključujući planirane tehnologije i metode gospodarenja otpadom, ili pravila za otpad koji predstavlja posebne probleme u gospodarenju.

(a)

organizacijske aspekte gospodarenja otpadom, uključujući opis raspodjele odgovornosti između javnih i privatnih subjekata koje se bave gospodarenjem otpadom;

(b)

procjenu korisnosti i prikladnosti uporabe ekonomskih i drugih instrumenata u rješavanju različitih problema vezanih za otpad, uzimajući u obzir potrebu da se održi nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(c)

primjenu kampanja za podizanje svijesti i pružanje informacija namijenjenih široj javnosti ili posebnoj skupini potrošača;

(d)

stare onečišćene lokacije za zbrinjavanje otpada i mjere za njihovu sanaciju.

(a)

članak 10. stavak 4. Direktive 75/439/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Referentnu mjernu metodu za određivanje sadržaja polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) u otpadnim uljima određuje Komisija. Ta mjera, koja je namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, dopunjujući je, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4. Direktive 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (28).

(b)

Direktiva 91/689/EEZ mijenja se kako slijedi:

(c)

Direktiva 2006/12/EZ mijenja se kako slijedi:

D 1

Odlaganje otpada u ili na tlo (npr. odlagalište itd.)

D 2

Obrada otpada na ili u tlu (na primjer, biološka razgradnja tekućeg ili muljevitog otpada u tlu itd.),

D 3

Duboko utiskivanje otpada (na primjer, utiskivanje otpada crpkama u bušotine, iscrpljena ležišta soli, prirodne šupljine itd.),

D 4

Odlaganje otpada u površinske bazene (na primjer, odlaganje tekućeg ili muljevitog otpada u jame, bazene, lagune itd.),

D 5

Odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okoliša itd.),

D 6

Ispuštanje otpada u kopnene vode isključujući mora/oceane,

D 7

Ispuštanje otpada u mora/oceane uključujući i ukapanje u morsko dno

D 8

Biološka obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima a koja za posljedicu ima konačne sastojke i mješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 – D 12

D 9

Fizikalno-kemijska obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima a koja za posljedicu ima konačne sastojke i mješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 – D 12 (na primjer isparavanje, sušenje, kalciniranje itd.),

D 10

Spaljivanje otpada na kopnu

D 11

Spaljivanje otpada na moru (1)

D 12

Trajno skladištenje otpada (npr. smještanje spremnika u rudnike itd.)

D 13

Spajanje ili miješanje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D 1 – D 12 (2),

D 14

Ponovno pakiranje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D 1 – D 13

D 15

Skladištenje otpada prije primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja D 1 – D 14 (osim privremenog skladištenja otpada na lokaciji na kojoj je nastao, prije skupljanja) (3).

R 1

Korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije (1)

R 2

Obnavljanje/regeneracija otpadnog otapala

R 3

Recikliranje/obnavljanje otpadnih organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući kompostiranje i druge procese biološke pretvorbe) (2)

R 4

Recikliranje/obnavljanje otpadnih metala i spojeva metala

R 5

Recikliranje/obnavljanje drugih otpadnih anorganskih materijala (3)

R 6

Regeneracija otpadnih kiselina ili lužina

R 7

Oporaba otpadnih sastojaka koji se koriste za smanjivanje onečišćenja

R 8

Oporaba otpadnih sastojaka iz katalizatora

R 9

Ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi načini ponovne uporabe otpadnih ulja

R 10

Tretiranje tla otpadom u svrhu poljoprivrednog ili ekološkog poboljšanja

R 11

Oporaba otpada nastalog bilo kojim postupkom R 1 do R 10

R 12

Razmjena otpada radi primjene bilo kojeg od postupaka oporabe R 1 do R 11 (4)

R 13

Skladištenje otpada prije bilo kojeg od postupaka oporabe R 1 do R 12 (osim privremenog skladištenja otpada na lokaciji na kojoj je nastao, prije skupljanja) (5).

—

0,60 za postrojenja u radu i odobrena u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Zajednice prije 1. siječnja 2009.,

—

0,65 za postrojenja koja su odobrena nakon 31. prosinca 2008.,

Ep označava godišnju proizvodnju energije kao toplinske energije ili električne energije. Izračunava se tako da se energija u obliku električne energije pomnoži s 2,6, a toplinska energija proizvedena u komercijalne svrhe množi se s 1,1 (GJ/godina)

Ef označava količinu energije koja godišnje ulazi u sustav a dobivena je iz goriva i služi proizvodnji pare (GJ/godina)

Ew označava godišnju količinu energije sadržane u obrađenom otpadu izračunanu primjenom neto kalorične vrijednosti otpada (GJ/godina)

Ei označava godišnju uvezenu količinu energije bez Ew i Ef (GJ/godina)

0,97 je faktor obračuna gubitaka energije zbog pepela na dnu peći i isijavanja.

H 1

„Eksplozivno”: tvari i pripravci koji mogu eksplodirati pod utjecajem vatre ili koji su osjetljiviji na udarce i trenje od dinitrobenzena.

H 2

„Oksidirajuće”: tvari i pripravci koji pokazuju visoko egzotermne reakcije u dodiru s drugim tvarima, posebno zapaljivim tvarima.

H 3-A

„Jako zapaljivo”:

H 3-B

„Zapaljivo”: tekuće tvari i pripravci koji imaju temperaturu plamišta jednaku ili višu od 21 °C, odnosno nižu ili jednaku 55 °C.

H 4

„Nadražujuće”: nenagrizajuće tvari i pripravci koji u neposrednom, dužem ili ponovljenom dodiru s kožom ili sluznicom mogu prouzročiti upalnu reakciju.

H 5

„Štetno”: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti ograničeni rizik za zdravlje.

H 6

„Toksično”: tvari i pripravci (uključujući vrlo otrovne tvari i pripravke) koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu prouzročiti ozbiljni, akutni ili kronični rizik za zdravlje, pa čak i smrt.

H 7

„Karcinogeno”: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu uzrokovati rak ili povećati njegovu učestalost.

H 8

„Nagrizajuće”: tvari i pripravci koji u kontaktu mogu uništiti živo tkivo.

H 9

„Zarazno”: tvari i pripravci koji sadrže održive mikroorganizme ili njihove toksine za koje se vjeruje ili se pouzdano zna da uzrokuju bolesti kod ljudi i drugih živih organizama.

H 10

„Reproduktivno toksično”: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu uzrokovati nenasljedne urođene deformacije ili povećati njihovu učestalost.

H 11

„Mutageno”: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili proguta ili ako prodru u kožu, mogu uzrokovati nasljedne genetske defekte ili povećati njihovu učestalost.

H 12

Otpad koji u dodiru s vodom, zrakom ili kiselinom oslobađa toksične ili vrlo toksične plinove.

H 13 (1)

„Senzibilizirajuće”: tvari i pripravci koji, ako ih se udiše ili ako prodru u kožu, imaju sposobnost izazvati reakciju hipersenzibilizacije, tako da pri daljnjem izlaganju toj tvari ili pripravku dolazi do karakterističnih štetnih učinaka.

H 14

„Ekotoksično”: otpad koji predstavlja ili može predstavljati neposredne ili odgođene rizike za jedan ili više sektora okoliša.

H 15

Otpad sposoban na bilo koji način, nakon zbrinjavanja, rezultirati drugom tvari, primjerice procjedna voda, koja posjeduje bilo koje od gore navedenih svojstava.

1.

Opasna svojstva „toksično” (i „vrlo toksično”), „štetno”, „nagrizajuće”, „nadražujuće”, „karcinogeno”, „reproduktivno toksično”, „mutageno” i „eko-toksično” dodijeljena su na temelju kriterija utvrđenih Prilogom VI. Direktivi Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (2).

2.

Kad je to relevantno, primjenjuju se granične vrijednosti navedene u Prilogu II. i III. Direktivi 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 1999. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih pripravaka (3).

1.

Primjena mjera planiranja ili drugih ekonomskih instrumenata kojima se promiče učinkovita uporaba resursa.

2.

Promicanje istraživanja i razvoja na području postizanja čistijih tehnologija i proizvoda s manje otpada, te širenje i uporaba rezultata takvog istraživanja i razvoja.

3.

Razvoj učinkovitih i sadržajnih pokazatelja opterećenja na okoliš povezanih s proizvodnjom otpada s u cilju doprinosa sprečavanju nastanka otpada na svim razinama, od uspoređivanja proizvoda na razini Zajednice, preko djelovanja lokalnih vlasti, do nacionalnih mjera.

4.

Promicanje ekodizajna (sustavne integracije aspekata zaštite okoliša u dizajn proizvoda s ciljem unapređenja ponašanja proizvoda s obzirom na zaštitu okoliša u cijelom životnom vijeku proizvoda).

5.

Pružanje informacija o tehnikama sprečavanja nastanka otpada s ciljem jednostavnije primjene najboljih dostupnih tehnika u industriji.

6.

Organiziranje izobrazbe nadležnih tijela u pogledu uključivanja zahtjeva za sprečavanje nastanka otpada u dozvole na temelju ove Direktive i Direktive 96/61/EZ.

7.

Uključivanje mjera za sprečavanje proizvodnje otpada u postrojenjima koja nisu obuhvaćena Direktivom 96/61/EZ. Ako je potrebno, te mjere mogu obuhvaćati procjene ili planove sprečavanja nastanka otpada.

8.

Organiziranje kampanja za podizanje svijesti ili pružanje pomoći poduzećima u pogledu financijske potpore, savjeta pri donošenju odluka i drugo. Te će mjere vjerojatno biti posebno učinkovite ako su usmjerene na mala i srednja poduzeća i prilagođene njima te kad djeluju putem dobro uhodanih poslovnih mreža.

9.

Sklapanje dobrovoljnih sporazuma, organiziranje foruma potrošača/proizvođača ili sektorskih pregovora kako bi se relevantni poslovni ili industrijski sektori potaknuli na izradu vlastitih planova ili ciljeva sprečavanja nastanka otpada ili zamjenu proizvoda ili njihove ambalaže koji proizvode previše otpada.

10.

Promicanje provjerenih sustava za gospodarenje okolišem, uključujući sustave EMAS i ISO 14001.

11.

Ekonomski instrumenti kao što su inicijative za odgovornije ponašanje potrošača prema okolišu u smislu kupnje proizvoda sa što manje ambalaže ili uvođenje obveze plaćanja ambalaže za potrošače za inače besplatni ambalažni artikl ili element.

12.

Organizacija kampanja podizanja svijesti i pružanje informacija usmjereno na širu javnost ili određenu kategoriju potrošača.

13.

Promicanje provjerenih ekonaljepnica.

14.

Postizanje dogovora s industrijom, putem studija o proizvodima poput onih koji se organiziraju u okviru integriranih politika za proizvode, ili s trgovcima na malo o dostupnosti informacija o sprečavanju nastanka otpada i dostupnosti proizvoda koji u manjoj mjeri utječu na okoliš.

15.

U kontekstu javnih i korporativnih nabava, integracija kriterija zaštite okoliša i sprečavanja nastanka otpada u pozive na dostavu ponuda i ugovore, u skladu s Priručnikom za javne nabave s obzirom na zaštitu okoliša koji je izdala Komisija 29. listopada 2004.

16.

Promicanje ponovne uporabe i/ili popravka odgovarajućih odbačenih proizvoda ili njihovih sastavnih dijelova, posebno putem obrazovnih, gospodarskih, logističkih i drugih mjera kao što su pružanje potpore ovlaštenim centrima i mrežama za popravak i ponovnu uporabu, posebno u gusto naseljenim regijama.