23.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 22/17

1.

Tumači li se pravilo o primjeni diskrecijske klauzule iz članka 17. stavka 1. Uredbe Dublin III, uzimajući u obzir narav te odredbe, tako da je u konačnoj nadležnosti suda države članice odnosno da sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka oslobađa od obveze upućivanja predmeta Sudu na temelju članka 267. trećeg stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije?

2.

Je li ocjenjivanje okolnosti iz članka 3. stavka 2. Uredbe Dublin III (u slučaju poput onoga koji je predmet prethodnog pitanja) dovoljno za osiguravanje poštovanja odredbi članka 4. odnosno članka 19. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 33. Ženevske konvencije?

3.

Proizlazi li iz tumačenja članka 17. stavka 1. Uredbe Dublin III da je država članica obvezna primijeniti diskrecijsku klauzulu s ciljem osiguravanja učinkovite zaštite od kršenja prava predviđenih u članku 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u slučajevima poput onog koji je predmet prethodnog pitanja i da ta primjena sprečava transfer podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u odgovornu državu članicu koja je izjavila da je odgovorna u skladu s tom uredbom?

4.

Može li se diskrecijska klauzula iz članka 17. stavka 1. Uredbe Dublin III primijeniti kao osnova na temelju koje se podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili druga osoba u postupku transfera u smislu navedene uredbe može pozivati na primjenu te klauzule o kojoj moraju odlučiti nadležna upravna tijela i sudovi države članice ili su ta tijela i sudovi države članice dužni utvrditi navedene okolnosti po službenoj dužnosti?