EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62013CA0143

Predmet C-143/13: Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei protiv SC Volksbank România SA (Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača — Članak 4. stavak 2. — Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi — Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene — Ugovorne odredbe koje sadrže ‘proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu)

SL C 138, 27.4.2015, p. 4–5 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/4


Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei protiv SC Volksbank România SA

(Predmet C-143/13) (1)

((Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača - Članak 4. stavak 2. - Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi - Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene - Ugovorne odredbe koje sadrže ‘proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu))

(2015/C 138/04)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Specializat Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei

Tuženik: SC Volksbank România SA

Izreka

Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da u okolnostima poput onih u glavnom postupku izrazi „glavni predmet ugovora” i „primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe na drugoj” načelno ne obuhvaćaju odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između poslovnog subjekta i potrošača, poput odredaba u glavnom postupku, koje, s jedne strane, davatelju kredita omogućuju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu i, s druge strane, predviđaju da on primi „proviziju za rizik”. Međutim, sud koji je uputio zahtjev dužan je provjeriti tu kvalifikaciju navedenih ugovornih odredaba s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe predmetnih ugovora kao i činjenični i pravni kontekst tih odredaba.


(1)  SL C 171, 15.6.2013.


Top