Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o financiranju europskog stupa socijalnih prava

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 262/01)

Izvjestiteljica:

Anne DEMELENNE

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te gospodarsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	26.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	155/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Načela Europskog stupa socijalnih prava („socijalni stup”) i potreba za njegovom provedbom, zajedno s provedbom programa za održivi razvoj do 2030., trebaju služiti kao smjernice u pregovorima o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru EU-a nakon 2020.

1.2.

Da bi socijalni stup postao stvarnost, bit će potrebna poboljšanja u državama članicama. Pregled socijalnih pokazatelja, izrađen zajedno sa socijalnim stupom, upućuje na nedostatke i znatne razlike diljem EU-a. Za prevladavanje tih nedostataka bit će potrebna predanost na svim razinama, uključujući države članice, socijalne partnere i dionike civilnog društva. Isto tako bit će potrebna pouzdana proračunska osnovica, ulaganja i tekuća potrošnja. Potrebno je razmotriti kako će se to financirati.

1.3.

Potrebe potrošnje posebno su velike u zemljama s nižim dohotkom i zemljama koje posljednjih godina bilježe pad dohotka. Sve se suočavaju s određenim stupnjem ograničenja koja su rezultat pravila EU-a o proračunu i razinama duga. Okvir za veću potrošnju može se stvoriti u državama članicama i s pomoću različitih programa na razini EU-a.

1.4.

Ulaganja privatnog sektora mogu doprinijeti u nekim područjima, kao što je širenje digitalnog pristupa, kada se stvore odgovarajući regulatorni uvjeti. Međutim, ulaganja privatnog sektora neće biti dovoljna i ne mogu zajamčiti zaštitu od isključenja socijalno najslabijih osoba, što se smatra važnim pitanjem u okviru socijalnog stupa. Veća javna ulaganja unutar država članica mogu se olakšati upućivanjem na zlatno pravilo za javna ulaganja u socijalne svrhe, čime bi se omogućila veća fleksibilnost u proračunskim pravilima (1) radi postizanja ciljeva europskog stupa socijalnih prava.

1.5.

Veća javna ulaganja mogu se poduprijeti i uporabom postojećih instrumenata EU-a, posebno europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) koji se mogu jasnije usmjeriti na ciljeve istaknute u okviru socijalnog stupa. Potporu javnim ulaganjima može pružiti i Europska investicijska banka, potpomognuta Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU), koji joj je omogućio da zadrži svoju razinu kreditiranja tijekom posljednjih godina. Ta potpora izričito bi trebala uključivati ciljeve povezane sa socijalnim stupom, što je u skladu s njezinim mandatom.

1.6.

Odgovarajuće porezne politike, uključujući učinkovitu borbu protiv poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja, trebale bi državama članicama omogućiti da prikupe dodatna sredstva kojima će doprinijeti financiranju socijalnog stupa. Za učinkovitu uporabu dodatnih sredstava potrebna je provedba akcijskih programa i planova o provedbi socijalnog stupa kao sastavni dio europskog semestra, a posebno u izradi nacionalnih programa reformi i programa konvergencije. U tom pogledu EU također treba istražiti nove mogućnosti za povećanje vlastitih resursa.

1.7.

Provedba socijalnog stupa zahtijeva aktivno vlasništvo, odgovornost i sudjelovanje relevantnih dionika na svim različitim razinama, uključujući europske institucije, države članice te regionalne i lokalne vlasti, kao i socijalne partnere i druge dionike civilnog društva.

2.   Kontekst

2.1.

Europski stup socijalnih prava, koji su 17. studenoga 2017. donijeli i potpisali Vijeće EU-a, Europski parlament i Europska komisija, osmišljen je kao korak ka jačanju socijalnih prava i stvaranju kratkoročnog i dugoročnog pozitivnog učinka na živote ljudi. Uspostava socijalnog stupa zajednička je obveza i odgovornost EU-a, država članica i socijalnih partnera.

2.2.

Njime se odražava priznanje čelnika 27 država članica da je rješavanje gospodarske i socijalne nesigurnosti prioritet (2). Razlozi za hitnost socijalnog stupa uključuju lošu gospodarsku i socijalnu uspješnost u mnogim državama članicama od 2008., nove prilike i izazove koji proizlaze iz globalizacije, klimatskih promjena, migracija velikog opsega, digitalizacije i starenja stanovništva, veću raznolikost na gospodarskoj i socijalnoj razini u EU-u u svjetlu financijske i gospodarske krize, te politički razvoj u mnogim zemljama koji može upućivati na prijetnju za buduće europsko jedinstvo i koheziju. U listopadu 2014. novoizabrani predsjednik Europske komisije u svom je obraćanju u Europskom parlamentu izjavio da je postizanje „socijalnog rejtinga AAA” u EU-u „jednako važno kao i postizanje gospodarskog i financijskog rejtinga AAA” (3). Ostvarenje takvog cilja očito zahtjeva prihvaćanje odgovornosti na svim razinama unutar EU-a. Moglo bi se očekivati da bi ostvarenje takvog cilja poboljšalo koheziju, političku i socijalnu stabilnost i gospodarsku uspješnost bez zanemarivanja važnosti automatskih stabilizatora u slučaju gospodarskih šokova.

2.3.

Kao što je EGSO prepoznao (4), socijalni stup politička je izjava o namjeri jer još ne postoji jasan plan za njegovu provedbu. U tom pogledu socijalni stup ostaje nepotpun te nedostaje priznavanje novih prava i obveza. U kontekstu snažnog gospodarstva i poštenog oporezivanja potrebno je osigurati odgovarajuća financijska sredstva na razini država članica s potporom Europske unije. To će biti ključan aspekt provedbe socijalnog stupa.

2.4.

Europska komisija treba predstaviti svoje prijedloge za sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) u svibnju 2018. Ključno je da socijalni stup, kao i UN-ovi ciljevi održivog razvoja, služi kao smjernica europskim institucijama i državama članicama u pripremi sljedećeg dugoročnog proračuna EU-a za primjenu od 2020.

2.5.

Odgovarajuća provedba socijalnog stupa ovisit će o odgovarajućim političkim reformama u državama članicama, primjerice, kako bi se uspostavili odgovarajući mehanizmi za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, za poboljšanje vještina i osiguravanje učinkovite uporabe javnih sredstava. EGSO se u skladu sa svojim ranijim mišljenjima zalaže za strukturne reforme usmjerene na socijalni i gospodarski razvoj, uključujući veći broj boljih radnih mjesta, održivi rast, administrativnu i institucionalnu kvalitetu i održivost okoliša (5). Te bi reforme trebale biti prilagođene pojedinačnim državama i usklađene s nacionalnim programima reformi radi poboljšanja dobrobiti te imati demokratsku potporu, uz izbjegavanje univerzalnog pristupa za sve države članice (6).

2.6.

Za odgovarajuću provedbu socijalnog stupa također će biti potrebno povećati dostupna financijska sredstva (7). Trenutačno rashodi EU-a za socijalna pitanja čine prosječno 0,3 % ukupnih javnih socijalnih rashoda u EU-u, s time da se veći dio tih sredstava osigurava iz proračuna država članica (8). Odlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a imat će ozbiljne posljedice za proračun EU-a. EGSO naglašava da je potrebno osigurati dostatna sredstava za provedbu socijalnih politika. Podupire zahtjev Europskog parlamenta da se trenutačna gornja granica za rashode EU-a od 1 % poveća na 1,3 % BND-a (9) i vjeruje da bi povećanje vlastitih sredstava EU-a, na primjer povećanjem PDV-a, bilo osobito nepravedno u socijalnom smislu. EGSO također naglašava potrebu da se više sredstava usmjeri na podupiranje kohezijske politike, radnika i građana općenito. Posebna pozornost posvetit će se stjecanju kvalifikacija radnika kao izvoru gospodarskog jačanja. EGSO se istodobno slaže da povećanje financiranja ne treba biti ograničeno samo na sigurnost, obranu i nadzor vanjskih granica. Europski socijalni fond važan je pokretač za postizanje veće konvergencije i EGSO ponavlja svoj zahtjev da ga se ne smanjuje želi li se odgovoriti na buduće izazove u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a (10).

2.7.

Pregled socijalnih pokazatelja koji je Europska komisija predstavila uz socijalni stup (11) osmišljen je kao alat za praćenje napretka u ostvarivanju cilja pravednije Europe sa snažnijom socijalnom dimenzijom. Kritiziralo ga se zbog odabira određenih pokazatelja, zbog vremenskih razdoblja za usporedbu te, u nekim slučajevima, zbog pratećih tumačenja (12). EGSO je već pozvao na njegovo poboljšanje (13).

2.8.

U određenim su se slučajevima očito upotrijebili neodgovarajući pokazatelji. To se odnosi na napredak u smanjenju razlika u plaćama i zapošljavanju između muškaraca i žena. Jednima i drugima smanjen je broj radnih sati, ali više kod muškaraca nego kod žena, tako da smanjena razlika (pokazatelj iz pregleda socijalnih pokazatelja) ne odražava jasno poboljšanje. Osim toga, vremenska razdoblja za procjenu napretka razlikuju se, ponekad prikazuju samo jednu godinu, a ponekad dulje razdoblje koje se odnosi i na vrijeme prije krize koja je počela 2008. Dulji vremenski okviri prikladniji su za utvrđivanje dugoročnijih kretanja. Pokazatelji se također trebaju fleksibilno tumačiti i s vremenom prilagoditi, iskorištavanjem razvoja stručnosti i podataka iz izvora kao što je Eurofound. Revizija i ažuriranje pokazatelja trebaju proizaći iz otvorene rasprave koja uključuje socijalne partnere i druge dionike civilnog društva.

2.9.

Unatoč zadrškama, pregled pokazatelja utvrđuje opseg predstojećih zadataka ako se postignu navedeni ciljevi. Pokazuje nedostatke u svim državama članicama i znatne razlike u razinama među državama članicama, koje mogu dovesti do povećanja socijalnih nejednakosti. Odgovarajuća razina dohotka, životnog standarda, socijalne sigurnosti, socijalne skrbi, stjecanja obrazovanja i digitalnog pristupa očito nije postignuta u svim državama članicama.

2.10.

Brojke koje se odnose na razine zaposlenosti i nezaposlenosti pokazuju razmjer odstupanja. Stopa zaposlenosti u Grčkoj iznosila je 56 %, dok je u Švedskoj dosegla 81 %. Stopa nezaposlenosti u Grčkoj iznosila je 23 %, a u Njemačkoj 4 %, što je najniža razina u EU-u. Te brojke iz pregleda stanja upućuju na velike razlike u socijalnim uvjetima diljem EU-a, s mnogo višim razinama neiskorištenog potencijala u određenim zemljama.

2.11.

Mnogi drugi pokazatelji idu u istom smjeru. Tako, na primjer, udio osoba koje ranije napuštaju obrazovanje doseže 20 % stanovništva u dobi od 18 do 24 godine u Španjolskoj, dok je u Hrvatskoj ta brojka manja od 3 %. Potonji podatak razočaravajuć je u pogledu općenitog položaja mladih: pokazatelj stope nezaposlenosti mladih utvrđuje da je Hrvatska u ovom pogledu u jednom od najgorih položaja u EU-u. Udio stanovništva kojem prijeti rizik od siromaštva iznosi 40 % u Bugarskoj u odnosu na prosjek EU-a od 23 %.

2.12.

Stopa NEET-a (14) (postotak osoba u dobi od 15 do 24 godine koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju) u rasponu je od 20 % u Italiji do ispod 5 % u Nizozemskoj. Potporu za aktiviranje (uključujući osposobljavanje, poticaje za zapošljavanje i slične mjere) upotrebljava 54 % osoba koje žele raditi u Danskoj, a manje od 3 % osoba koje žele raditi u Bugarskoj.

2.13.

Udio djece u dobi od 0 do 3 godine koja su uključena u cjelodnevni sustav skrbi o djeci iznosi od 1,1 % u Slovačkoj do više od 77 % u Danskoj. Neispunjene zdravstvene potrebe, uglavnom zbog financijskih ograničenja, prijavilo je više od 12 % ljudi u Estoniji i Grčkoj, dok je u Austriji vrlo malo takvih slučajeva.

2.14.

U EU-u kao cjelini 44 % ljudi nema odgovarajuće digitalne vještine, u rasponu od 74 % u Bugarskoj do 14 % u Luksemburgu.

2.15.

Kada bi socijalni stup postao stvarnost, poboljšali bi se socijalni uvjeti i uvjeti na tržištu rada za mnoge građane te bi se stoga povećao gospodarski potencijal EU-a. To podrazumijeva veću konvergenciju zemalja koje trenutačno zaostaju. Određeni pokazatelji posljednjih godina utvrđuju poboljšanja, no ne svi, a čak su i ondje i dalje prisutne velike razlike.

2.16.

Ostvarivanje socijalnog stupa bit će ogroman izazov koji zahtijeva posvećenost država članica uz potporu Europske unije. Također će zahtijevati potpuno sudjelovanje socijalnih partnera te poticanje i promicanje njihovih zajedničkih aktivnosti, osobito sklapanje i širu primjenu kolektivnih ugovora, posebice u području sigurnosti radnih mjesta, kvalitete rada, uvjeta plaća te zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta na radu. Organizacije civilnog društva zbog svojeg iskustva i znanja o problemima mogu također dati ključan doprinos. Privatna poduzeća također mogu znatno pridonijeti preko javno-privatnih partnerstava, ulaganja u razvoj vještina i kvalifikacija unutar poduzeća.

3.   Područja politika

3.1.

Koraci za daljnju provedbu mogu uključivati nove zakonodavne i nezakonodavne mjere, uključujući osiguravanje da se već donesene politike doista provode u državama članicama, uporabu europskog semestra i preporuka za pojedine zemlje izdanih u okviru tog postupka (15). Sudjelovanje socijalnih partnera na svim razinama neophodno je za uspješnu provedbu tih inicijativa.

3.2.

Preporuke za pojedine zemlje 2015. i/ili 2016. obuhvaćale su područja koja se u socijalnom stupu navode osobito u vezi s mirovinama, javnim uslugama, socijalnom skrbi, zdravstvenom skrbi, skrbi o djeci, stanogradnjom, poboljšanjem vještina, aktivnim politikama tržišta rada i obrazovanjem.

3.3.

Međutim, da bi takve preporuke imale smisla, trebaju se temeljiti na pretpostavci da će potrebna financijska sredstva biti dostupna. EU ovdje može imati pozitivnu ulogu preko svojih različitih programa te zbog fleksibilnosti u pogledu pravila o državnom proračunu i razinama javnog duga.

3.4.

Pitanja ulaganja i financiranja pojavljuju se na različite načine u svim područjima obuhvaćenima socijalnim stupom. Pregled socijalnih pokazatelja također pomaže u utvrđivanju potrebe za ulaganjem u posebna područja diljem svih država članica, a posebice onih s niskim prihodima. Financiranje socijalnog stupa stoga se povezuje s pitanjima makroekonomske politike, s politikama gospodarskog upravljanja usmjerenima prema socijalnog konvergenciji, a ne socijalnoj divergenciji, s raspravama o upravljanju europodručjem te s politikama za promicanje ulaganja, uključujući socijalna ulaganja.

3.5.

EGSO je već zagovarao mnoge pozitivne učinke dobro planiranih, djelotvornih i učinkovitih socijalnih ulaganja usmjerenih prema budućnosti koja bi se, kako je prihvaćeno u paketu mjera za socijalna ulaganja Europske komisije, trebala promatrati kao ulaganja u europski potencijal za rast i otvaranje radnih mjesta, a ne kao trošak. EGSO je izrazio žaljenje zbog toga što se nije više toga učinilo za djelotvornu provedbu tih ciljeva. Socijalnim se ulaganjima s vremenom ostvaruju gospodarske i društvene koristi, u smislu većeg zapošljavanja ili većih dohodaka od rada, boljeg zdravlja, smanjenja nezaposlenosti, boljeg obrazovanja, manjeg siromaštva i socijalne isključenosti itd. Također se poboljšava blagostanje i dobrobit pojedinaca, dok se istovremeno potiče gospodarstvo jer se osigurava kvalificiranija radna snaga, veća produktivnost i zapošljavanje. Takvo ulaganje, posebice kada povećava održivi rast, također bi pridonijelo jačanju vještina i kvalifikacija pojedinaca, poboljšalo bi njihove mogućnosti u društvu i na tržištu rada te stimuliralo gospodarstvo, pomažući EU-u da iz krize izađe jači. Povrh toga, njime bi se osigurala učinkovitija i djelotvornija javna potrošnja, što bi srednjoročno i dugoročno (16) dovelo do uštede u javnim proračunima. EGSO je također naglasio dugoročni trošak nedjelovanja i neulaganja u socijalnom području. EGSO je u tom pogledu također naglasio važnost ulaganja u snažne sustave socijalne sigurnosti, uzimajući u obzir da oni djeluju kao automatski stabilizatori (17).

3.6.

Teme uključene u socijalni stup koje se ne mogu riješiti bez više ulaganja ili trenutačnom potrošnjom obuhvaćaju: pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje; potporu u potrazi za poslom; poboljšanje rodne ravnopravnosti i smanjenje razlike u plaćama između spolova; sprječavanje siromaštva zaposlenih osoba; pristup uslugama skrbi; pristupačno obrazovanje u ranom djetinjstvu; odgovarajuću socijalnu zaštitu; odgovarajuće naknade za nezaposlenost; mirovine kojima se jamči odgovarajući dohodak; dostojanstvo u starijoj dobi; pristupačnu i kvalitetnu preventivnu i kurativnu zdravstvenu skrb; pristupačne dugoročne kvalitetne usluge skrbi; kvalitetnu socijalnu stanogradnju ili potporu kod stanogradnje; te pristup vodi, sanitarnim uslugama, energiji, prometu, financijskim uslugama i digitalnim komunikacijama.

3.7.

Glavni fondovi EU-a za gospodarski i socijalni rast jesu europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF), inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI), programi konkurentnosti i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU). Ulaganja mogu biti i iz vlastitih proračuna država članica i iz privatnih izvora.

3.8.

Europski strukturni i investicijski fondovi najznačajniji su izvor sa složenim postupcima za nadzor i procjenu ulaganja, a u prethodnom mišljenju EGSO-a prepoznati su kao sredstvo za postizanje više ulaganja u realnom gospodarstvu. Doveli su do povećanog ulaganja javnog sektora u zemljama s nižim prihodima, ali nisu bili dovoljni da bi se nadoknadio manjak ulaganja iz drugih izvora ili zajamčila brza konvergencija na gospodarskoj i socijalnoj razini. Važno je zajamčiti da se ta sredstva ojačaju i povećaju kako bi se poduprli napori za provedbu socijalnog stupa. EGSO ponavlja svoju potporu reviziji propisa kojima se uređuju europski strukturni i investicijski fondovi te za bolje ocjenjivanje djelotvornosti i učinkovitosti njihova doprinosa (18)

3.9.

Moguće je zajamčiti da namjena ulaganja bude u skladu s ciljevima socijalnog stupa, u smislu poduzetih aktivnosti i u smislu uvjeta kojima bi se osigurale pravedne prakse zapošljavanja i potpora za skupine koje su inače isključene.

3.10.

EFSU pruža jamstvo Europskoj investicijskoj banci i omogućuje joj da održi razine kredita koje bi se inače smanjile. Kao i projekti EIB-a općenito, EFSU može poduprijeti projekte usklađene sa socijalnim stupom. U nekim slučajevima to i čini (pružanjem potpore socijalnom poduzetništvu i zdravstvenoj i socijalnoj skrbi). Predrasude su se pojavile u pogledu tipičnijih komercijalnih projekata u kojima su socijalne naknade nusproizvod, a ne cilj.

3.11.

EGSO je pozvao na jačanje socijalne dimenzije pri uvođenju EFSU-a, primjerice u obrazovanju, osposobljavanju i strukovnom osposobljavanju za vještine i cjeloživotno učenje, razvijanje kreativnih i kulturnih industrija, inovacije u zdravstvu i medicini te u području socijalnih usluga, socijalne stanogradnje i skrbi o djeci kao i turističke i ekološke infrastrukture. Plan ulaganja za Europu trebao bi jasno podupirati obveze preuzete na konferenciji COP21 (19).

3.12.

Također, slabo se naglašava procjena i nadzor projekata povezanih s uvjetima zapošljavanja, uključivanjem skupina u nepovoljnom položaju i ulaganjem u fizičku infrastrukturu za socijalne usluge.

3.13.

Na početku je postojala obveza da se izbjegnu bilo kakva zemljopisna razmatranja pri dodjeli sredstava EFSU-a, a brojne zemlje s niskim prihodima primaju vrlo malo, unatoč dokazanim visokim razinama potrebe. Odgovarajućim promjenama pravila može se zajamčiti da se prioritet daje slabije razvijenim zemljama u drugoj fazi djelovanja.

3.14.

Financiranje provedbe socijalnog stupa također će snažno ovisiti o sredstvima dostupnima na razini država članica. Zahtijevat će se financiranje iz državnih proračuna za ulaganja te za tekuće troškove aktivnosti tijekom nadolazećih godina. To se može ograničiti pravilima EU-a koja se odnose na proračun i dug (20). Kao što je EGSO više puta naglasio (21), potrebno je razmotriti načine povećanja fleksibilnosti dopuštene u okviru tih pravila, primjerice, s pomoću „zlatnog pravila” koje bi omogućilo javna ulaganja u socijalne svrhe radi postizanja ciljeva socijalnog stupa, i to: povećanjem razine dohotka, snažnijom socijalnom kohezijom i sprječavanjem isključenosti skupina u nepovoljnom položaju koje u suprotnom ne bi mogle potpuno sudjelovati u društvu, uz istodobno ostvarivanje održivog gospodarskog rasta.

3.15.

Poslovna i korporativna odgovornost također su ključne za financiranje socijalnih ciljeva. Samo privatnim ulaganjima neće se postići ciljevi socijalnog stupa, no privatna ulaganja trebaju biti dodatak javnoj odgovornosti kako bi se pridonijelo mnogim dotičnim područjima (uključujući na primjer, zapošljavanje, poboljšanje digitalnih vještina i socijalnu skrb), posebice uz odgovarajuće regulatorne okvire i financijsku potporu iz javnih izvora, kao što su europski strukturni i investicijski fondovi i/ili EIB.

3.16.

Potrebno je prepoznati i planirati potrebu za financijskim sredstvima za provedbu socijalnog stupa. Već postoje odgovarajući institucionalni okviri. Potrebno je objasniti smjernice za europske strukturne i investicijske fondove i EFSU kako bi se izričito uputilo na socijalni stup, a u okviru proračuna EU-a i država članica treba omogućiti troškove povezane s unaprjeđenjem njegovih ciljeva.

3.17.

Naposljetku, u kontekstu borbe protiv porezne prijevare, poreznih oaza i agresivnog poreznog planiranja te za smanjenje nepravednog poreznog natjecanja između država članica (22), potrebno je ojačati mjere povezane s pravednim oporezivanjem koje poduzima Europska komisija (a koje se odnose na multinacionalna poduzeća i na pojedince) (23), jednako kao i mjere za borbu protiv nezakonitog prisvajanja i pronevjere sredstava iz proračuna EU-a. U vezi s potragom za novim izvorima poreznih prihoda za financiranje socijalnog stupa, uz potpuno poštovanje načela supsidijarnosti, bilo bi prikladno promicati vrste oporezivanja kojima se u obzir uzimaju kapaciteti u pogledu pružanja doprinosa svake od njih, uz poštovanje poticaja za održivi gospodarski rast.

3.18.

Što se tiče financiranja proračuna EU-a, EGSO se slaže s analizom u izvješću skupine na visokoj razini za vlastita sredstva o budućem financiranju EU-a, kojim se poziva na uspostavu proračuna EU-a koji se uglavnom sastoji od autonomnih, transparentnih i pravednih vlastitih sredstava (24). Osim toga, EGSO smatra da je potrebno postignuti veći proračun.

---

(1)  ECO/401, „Izbjegavanje strogih politika štednje u EU-u na temelju stečenih iskustava”, točka 1.6, još nije objavljeno; ECO/444, „Ekonomska politika europodručja”, točke 1.8 i 3.6, još nije objavljeno; SL C 327, 12.11.2013., str. 11.; SC/050, „Godišnji pregled rasta za 2018.”, točka 1.4, još nije objavljeno; SL C 226, 16.7.2014., str. 21.

(2)  Publikacija European Pillar of Social Rights („Europski stup socijalnih prava”), str. 6. (ISBN 978-92-79-74092-3).

(3)  http://europa.eu/rapid/press-release_SPEECH-14-1525_hr.htm

(4)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(5)  Na primjer: unaprjeđenje poslovnog okruženja, financiranje poduzeća i izdataka za istraživanje i razvoj; povećanje produktivnosti poduzeća, sektora i gospodarstava; promicanje otvaranja kvalitetnih i bolje plaćenih radnih mjesta uz istodobno smanjenje privremenih, nestabilnih i loše plaćenih radnih mjesta; jačanje kolektivnog pregovaranja i autonomije socijalnih partnera koji u njemu sudjeluju te socijalni dijalog na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini; reformiranje javne uprave radi povećanja njezine učinkovitosti u pogledu gospodarskog i socijalnog rasta te njezine transparentnosti u korist građana; promicanje kvalitetnih sustava obrazovanja i osposobljavanja za radnike kako bi se svim društvenim skupinama omogućile jednake prilike i postizanje istih rezultata.

(6)  „Potpora strukturnim reformama u državama članicama”, točka 3.9, još nije objavljeno.

(7)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(8)  „Dokument za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe”, str. 24.

(9)  Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: Priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. – (2017/2052(INI)), suizvjestitelji: Jan Olbrycht, Isabelle Thomas, točka 14.

(10)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.; SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(11)  https://composite-indicators.jrc.ec.europa.eu/social-scoreboard/#

(12)  Galgoczi, B. et al, The Social Scoreboard Revisited („Preispitivanje socijalnih pokazatelja”), ETUI, 2017.

(13)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(14)  „Osobe koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju”

(15)  SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(16)  SL C 125, 21.4.2017, str. 10.

(17)  SL C 226, 16.7.2014., str. 21.

(18)  SL C 303, 19.8.2016., str. 94.

(19)  SL C 75, 10.3.2017., str. 57.

(20)  SL C 177, 18.5.2016., str. 35.

(21)  ECO/401, „Izbjegavanje strogih politika štednje u EU-u na temelju stečenih iskustava”, točka 1.6, još nije objavljeno; ECO/444, „Ekonomska politika europodručja”, točke 1.8 i 3.6, još nije objavljeno; SL C 327, 12.11.2013., str. 11.; SC/050, „Godišnji pregled rasta za 2018.”, točka 1.4, još nije objavljeno; SL C 226, 16.7.2014., str. 21.

(22)  SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

(23)  „Godišnji pregled rasta za 2018.”, točka 3.3.4, još nije objavljeno.

(24)  SL C 81, 2.3.2018., str. 131.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o strategiji LeaderSHIP 2020. kao viziji sektora pomorske tehnologije: ususret inovativnoj, održivoj i konkurentnoj pomorskoj industriji 2020.

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 262/02)

Izvjestitelj:	Marian KRZAKLEWSKI
Suizvjestitelj:	Patrizio PESCI

Odluka Plenarne skupštine:	1.6.2017.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	4.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	197/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO preporučuje da sve službe Komisije pojačaju napore za preuzimanje odgovornosti za dovršenje strategije LeaderSHIP 2020. te za pripremu i provedbu sljedeće strategije za taj sektor (LeaderSHIP 2030.), u suradnji s dionicima.

1.2.

Budući da je strategija LeaderSHIP 2020. usvojena 2013. godine, njezine zaključke i preporuke odredile su posljedice gospodarske krize 2008. godine. Međutim, mnoštvo promjena do kojih je došlo u posljednjih nekoliko godina stvorilo je ozbiljne izazove, ali i nove mogućnosti za pomorsku industriju u Europi. EGSO stoga poziva Komisiju da pruži jaču podršku pomorskoj industriji u suočavanju s tim izazovima i mogućnostima.

1.3.

Objavom strategije LeaderSHIP 2020. Komisija i dionici usuglasili su se oko 19 preporuka čiji je cilj provođenje strategije u djelo. Tijekom javnog savjetovanja dionici iz sektora ispunili su anketu u kojoj su ocijenili opseg u kojemu su te preporuke provedene. Zaključci ankete razmatraju se u odjeljku 3.

1.3.1.

EGSO napominje da je četiri godine nakon objave strategije napredak u provedbi svih preporuka neujednačen – prosječna stopa provedbe iznosi samo 25 %. Preporuke koje se odnose na stup istraživanja, razvoja i inovacija relativno su dobro provedene. Manje uspješna, ali ipak učinkovita, bila je provedba preporuka u okviru stupa zapošljavanja i vještina, uz iznimku informalnog učenja. Nakon toga slijedi provedba mjera koje se tiču poboljšanja pristupa tržištu i poštenog tržišnog natjecanja. Stopa provedbe tih mjera iznosi samo 20 %. Stup s najslabijom razinom provedbe (u prosjeku 15 %) jest pristup financiranju, uz iznimku mjera za poticanje financiranja EIB-a. EGSO poziva Komisiju i dionike da ubrzaju provedbu strategije i da ključne, neprovedene preporuke prenesu u novu strategiju za sektor (LeaderSHIP 2030.), što su predložili dionici.

1.4.

Na javnom savjetovanju je istaknuto da je europski sektor pomorske tehnologije ključni strateški sektor za Europu te da je u relativno dobrom stanju, unatoč mnogim teškoćama s kojima se suočavao, osobito nakon gospodarske krize. S druge strane, azijska su brodogradilišta pogođena brojnim problemima, među ostalim zbog politika pružanja snažne državne potpore. Međutim, konkurenti iz Azije, a posebno Kina, povećat će pritisak na Europu zbog svojih trenutačnih problema. EGSO preporučuje da Europska komisija donese okvir koji bi europskom sektoru pomorske tehnologije omogućio istinski ravnopravne uvjete na svjetskoj razini.

1.5.

Kineska vlada i banke pružat će sve vrste financijske potpore svojim državnim poduzećima radi provedbe nedavno najavljene strategije preuzimanja vodećeg položaja koji trenutačno zauzima Europa u izgradnji visokokvalitetnih brodova, kao što su brodovi za kružna putovanja, te visokotehnološke pomorske opreme. EGSO u tom kontekstu preporučuje da Europska komisija osmisli snažnu industrijsku i proizvodnu politiku na osnovi uzajamnosti kako bi se europskom sektoru pomorske tehnologije omogućilo da se odupre konkurenciji.

1.6.

Pomorske industrije trenutačno se suočavaju s regulatornim i društvenim pritiscima. U regulatornom smislu sektor je pritisnut zahtjevima za poboljšanje učinkovitosti u području zaštite okoliša, sigurnosti i zaštite. U pogledu društvenih pritisaka, digitalizacija, automatizacija, kibernetička sigurnost ili internet stvari potencijalno su disruptivne tehnologije koje bi mogle iz temelja promijeniti budućnost pomorskog sektora. Međutim, ti izazovi istodobno europskom sektoru pomorske tehnologije otvaraju zanimljive mogućnosti. EGSO stoga preporučuje da Europska komisija potiče ulaganje europskog sektora pomorske tehnologije u istraživanje, razvoj i inovacije, primjerice s pomoću javno-privatnih partnerstava, radi zadovoljavanja potreba sektora. Bez istraživanja, razvoja i inovacija europski sektor pomorske tehnologije više neće moći prednjačiti pred globalnim konkurentima.

1.7.

Europski sektor pomorske tehnologije pokazuje sve veće zanimanje za iskorištavanje gospodarskih potencijala mora i oceana na održiv način. Energija vjetra na moru, energija oceana ili akvakultura tek su neki od primjera. Kako bi se u potpunosti iskoristio taj potencijal i otvorile nove mogućnosti (npr. pohrana energije na moru), EGSO preporučuje da Europska komisija podupre europski sektor pomorske tehnologije s pomoću „plavog javno-privatnog partnerstva”.

1.8.

Za razliku od konkurenata iz Azije, brodogradilišta i proizvođači pomorske opreme iz Europe suočeni su sa znatnim problemom u pogledu pristupa financiranju. Postojeći su europski financijski alati ili nedovoljno poznati ili potpuno neprikladni za korištenje u sektoru koji u toj mjeri ovisi o kapitalu. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da uspostavi namjenski financijski instrument kojim bi se povećala ulaganja u sektore koji se u velikoj mjeri oslanjaju na rizični kapital, kao što je europski sektor pomorske tehnologije.

1.9.

EGSO smatra da mornarički podsektor ima vrlo važnu ulogu u održavanju „kritične mase” cijelog europskog sektora brodogradnje te da također predstavlja pokretačku silu za istraživanje i inovacije u sektoru pomorske tehnologije i šire. EGSO stoga poziva Komisiju da se pobrine za to da obrambena industrija postane jednim od stupova sljednice strategije LeaderSHIP.

1.10.

Kako bi i dalje bio konkurentan i inovativan, europskom sektoru pomorske tehnologije potrebna je provedba novih tehnologija te odgovarajuće kvalificirana i osposobljena radna snaga. EGSO Komisiji preporuča da pruži jaku podršku socijalnim partnerima iz sektora brodogradnje kako bi mogli nastaviti svoj rad u Europskom vijeću za znanja i vještine za sektor pomorske tehnologije. EGSO skreće pozornost Europske komisije na potrebu promicanja inicijativa koje predvodi industrija i stručnih znanja radi rješavanja neusklađenosti između postojećih i potrebnih vještina u tom sektoru.

1.11.

EGSO je primio na znanje zaključke izvješća New trends in the shipbuilding and marine supply industries („Novi trendovi u brodogradnji i pomorskoj opskrbnoj industriji”) (1) te poziva Europsku komisiju da surađuje s organizacijama SEA Europe i IndustriALL i drugim dionicima radi provedbe preporuka iz tog izvješća.

2.   Kontekst mišljenja

Postojeće stanje europskog sektora pomorske tehnologije

2.1.

Europski sektor pomorske tehnologije obuhvaća sva poduzeća uključena u projektiranje, izgradnju, održavanje i popravak plovila i drugih pomorskih struktura, uključujući cjelokupni lanac opskrbe sustavima, opremom i uslugama, uz potporu istraživačkih i obrazovnih institucija. Europska poduzeća vodeća su u području inovacija i proizvode otprilike polovicu svjetske pomorske opreme svake godine.

2.2.

Europska brodogradilišta uspješna su u izgradnji, popravljanju, održavanju ili prenamjeni vrlo složenih i tehnološki naprednih vrsta civilnih i mornaričkih brodova, kao što su brodovi za kružna putovanja, trajekti, odobalna plovila i instalacije, fregate, podmornice itd. Ona također proizvode i osiguravaju tehnologije povezane s razvojem „plavog rasta” (energije na moru, akvakultura, podmorsko rudarstvo itd.). Ostvaruju godišnji promet od otprilike 31 milijarde EUR, izravno zapošljavajući više od 200 000 osoba, a u Europi ih trenutačno ima otprilike 300 (2).

2.3.

Proizvođači i dobavljači pomorske opreme iz EU-a predvodnici su na svjetskom tržištu. Obuhvaćaju otprilike 22 000 velikih te malih i srednjih poduzeća koja osiguravaju razne materijale, sustave, tehnologije i opremu ili pružaju inženjerske i savjetodavne usluge. Ostvaruju godišnji promet od otprilike 60 milijardi EUR i izravno zapošljavaju više od 350 000 osoba. Njihov udio u svjetskom tržištu iznosi 50 %.

2.4.

Europski sektor pomorske tehnologije ulaže 9 % svoje dobiti od prodaje u istraživanje, razvoj i inovacije, što je najveća stopa ulaganja u to područje u Europi.

2.5.

Svjetska brodograđevna industrija suočena je s jednom od najtežih kriza, kakve nisu zabilježene već duže vrijeme, pri čemu je 2016. dosad bila najteža godina, a još teže stanje očekuje se u naredne dvije do tri godine. Smanjena potražnja za prijevozom robe u Aziji dovela je do znatnog smanjenja narudžbi. Europa je jedinstvena po tome što je rast narudžbi od 2012. godine mogla održati bez financijske potpore ili subvencija. Istodobno se europski proizvođači pomorske opreme suočavaju s negativnim posljedicama dramatičnog smanjenja narudžbi u Aziji.

2.6.

Nove narudžbe za europska brodogradilišta 2016. godine vrijedile su više od već dostavljenih jedinica. Europski ugovori za nova plovila iznosili su 14,7 milijardi USD, odnosno 55 % vrijednosti novih narudžbi u cijelom svijetu.

2.7.

Konkurentnost zemalja istočne Azije uglavnom se temelji na nacionalnim protekcionističkim politikama, uključujući subvencije, druge vrste financijskih potpora, zahtjeve za lokalnim sadržajima itd. Štoviše, za razliku od Europe, te zemlje dosljedno naručuju novu robu od vlastitih brodogradilišta. Suprotno tomu, europski su brodovlasnici svoje narudžbe za izgradnju teretnih plovila, kao i odobalnih potpornih plovila, preusmjerili s europskih na azijska brodogradilišta. Stoga je tijekom posljednjeg desetljeća došlo do promjena u strukturi europskog portfelja narudžbi, konkretno do preusmjeravanja na izgradnju sofisticiranih vrsta plovila s većom dodanom vrijednošću. Zanimljivo je da se ta nova tendencija pojavila u vrijeme kada se i sama europska industrija pomorskog prometa okoristila pogodnostima financijskih ili fiskalnih programa potpore.

Kontekst strategije LeaderSHIP 2020.

2.8.

Strategija LeaderSHIP 2020. (3) potekla je od inicijative LeaderSHIP 2015. koja je pokrenuta 2003. godine kako bi se zajamčio koordinirani odgovor na izazove s kojima se suočava brodograđevna industrija u Europi. Najveći naglasak bio je na djelatnostima koje se temelje na znanju te potrebi za većim povratom ulaganja na brodogradilištima u pogledu istraživanja, razvoja i inovacija.

2.9.

Godine 2008. europski sektor brodogradnje pogodila je kriza, čije se posljedice osjećaju do današnjeg dana. Stoga je bio potreban novi odgovor, u obliku strategije LeaderSHIP 2020.

2.10.

Dokument iz 2013. godine s pojedinostima o strategiji LeaderSHIP 2020. izradila je široka skupina dionika predvođenih predstavnicima sektora, Europskom komisijom, Parlamentom i socijalnim partnerima (SEA Europe i IndustriALL).

2.11.

U strategiji su istaknute sljedeće značajke te industrijske grane: ona bi trebala biti inovativna, „zelena”, specijalizirana za visokotehnološka tržišta, energetski učinkovita i sposobna za širenje na nova tržišta.

2.12.

U izvješću u kojem je predstavljena strategija LeaderSHIP 2020. utvrđena su sljedeća četiri stupa: — Zapošljavanje i vještine — Poboljšanje pristupa tržištu i pravedni tržišni uvjeti — Pristup financiranju — Istraživanje, razvoj i inovacije.

3.   Ocjenjivanje napretka u provedbi preporuka strategije LeaderSHIP 2020.

3.1.

Ocjenjivanje razmjera provedbe preporuka strategije LeaderSHIP 2020. provedeno je na osnovi ankete koju su ispunili sudionici javnog savjetovanja o strategiji uključeni u njezinu provedbu. Rezultati ankete iznose se u nastavku.

3.2.

Postignut je umjeren napredak u provedbi mjera koje se tiču stupa zapošljavanja i vještina u okviru strategije LeaderSHIP 2020. Najučinkovitije provedene preporuke – sa stopom od 30 % – bile su „stvoriti podskupinu za sektor pomorske tehnologije u okviru Europskog sustava klasifikacije vještina, kompetencija i zanimanja” i „promicati sektor pomorske tehnologije”. Planovi za studiju o informalnom učenju ocijenjeni su loše (stopa 0 %). Stope za ostale preporuke iz ove skupine iznosile su između 15 i 20 %.

3.3.

Provedba preporuka koje se tiču drugog stupa (poboljšanje pristupa tržištu i pošteno tržišno natjecanje) ocijenjena je prilično ograničenom. U tijeku je provedba triju mjera: Radna skupina OECD-a za brodogradnju; uža suradnja između industrije i EK-a na temama koje se tiču zaštite intelektualnog vlasništva i usklađenosti s pravilima Međunarodne pomorske organizacije; te iskorištavanje raznih instrumenata trgovinske politike i podupiranje napora za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini. Ocijenjeno je da je provedeno oko 20 % tih mjera. Provedba drugih mjera iz ove skupine zanemariva je.

3.4.

Kad je riječ o stupu pristupa financiranju, dionici su istaknuli napredak u pogledu samo jedne preporuke: „istražiti i promicati mogućnosti financiranja i proširenja kreditiranja koje nudi EIB” (stopa: 20 – 30 %). Ocijenjeno je da stopa provedbe preporuke „ispitati mogućnost „plavog javno-privatnog partnerstva”” iznosi 15 %, a preporuka „evaluirati mogućnosti dugoročnog financiranja koje nudi Komisija” gotovo uopće nije provedena u djelo (stopa: 5 %).

3.5.

Preporuke koje se odnose na istraživanje, razvoj i inovacije predstavljaju razlog za umjereni optimizam. Provedba triju preporuka došla je do pola, a možda i dalje. Ocijenjeno je da su stope provedbe preporuka iz ove skupine sljedeće: — ispitati izvedivost projekata javno-privatnog partnerstva u području istraživanja, razvoja i inovacija za sektor pomorske tehnologije – 50 %, — Komisijina namjera da odredbe koje obuhvaćaju istraživanje, razvoj i inovacije uvrsti u propise EU-a u kontekstu isteka Okvira za državne potpore u brodogradnji – 60 %, — ispitati mogućnost namjene sredstava iz strukturnih fondova za diversifikaciju sektora pomorske tehnologije, osobito u kontekstu regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju – 45 %, — u okviru sektora pomorske tehnologije razviti sveobuhvatno javno-privatno partnerstvo na razini EU-a radi usmjeravanja pomorskog istraživanja na, pored ostalog, nulte emisije i energetski učinkovite brodove – 30 %.

4.   Opće i posebne napomene o provedbi prioriteta strategije LeaderSHIP 2020.

Zapošljavanje i vještine

4.1.

Postoji snažna potreba za rješavanjem problema nedostatka kvalificirane radne snage, dokvalifikacijom radnika i pružanjem odgovarajućeg osposobljavanja i ponovnog osposobljavanja u cilju održavanja kritične mase stručnosti i znanja u europskom sektoru pomorske tehnologije. Stoga je važno podupirati i nastaviti rad koji su započeli socijalni partneri u okviru projekta vijeća za vještine (4). Štoviše, ključno je da Europske institucije uključe socijalne partnere u postupak kreiranja politika i svih inicijativa EU-a koje se tiču ovog sektora te da se s njima pritom savjetuju, kao i da profesionalne organizacije koje predstavljaju poslodavce i zaposlenike i dalje budu uključene u dijalog, pored ostalog i u kontekstu socijalnog dijaloga.

4.2.

Radnici moraju proći odgovarajuće osposobljavanje kako bi se mogli nositi s izazovima industrije 4.0 i budućim tehnološkim promjenama (npr. digitalizacijom). Budući radnici u industriji pomorske tehnologije morat će imati vještine koje će im omogućavati korištenje potencijala i prevladavanje izazova plavog gospodarstva.

4.3.

Potrebno je ojačati napore koji se ulažu u poboljšanje privlačnosti sektora. Potrebno je utvrditi i objediniti razne profesionalne mogućnosti radnika u ovom sektoru te povećati mobilnost studenata (u okviru programa Erasmus za sektor pomorske tehnologije). Europska komisija trebala bi i dalje u potpunosti podupirati aktivnosti organizacija SEA Europe i IndustriALL na europskoj razini, u okviru odbora za socijalni dijalog.

Poboljšavanje pristupa tržištu i pravedni tržišni uvjeti

4.4.

Europska industrija i dalje se suočava s nelojalnom konkurencijom iz trećih zemalja, kako u brodogradnji tako i, sve više, u sektoru pomorske opreme. Kriza u Aziji, uzrokovana prekomjernom proizvodnjom potaknutom uglavnom velikim državnim subvencijama, ukazuje na to da javne vlasti tih zemalja nastoje podupirati lokalna brodogradilišta te lokalne proizvođače pomorske opreme, što podrazumijeva sve veći izvoz i stoga dodatan konkurentski pritisak na europska brodogradilišta i proizvođače pomorske opreme.

4.5.

Azijska brodogradilišta sada svoju pozornost usmjeravaju na uspješna europska tržišta radi naprednijih vrsta plovila, kao što su brodovi za kružna putovanja i putnički brodovi. Nadalje, Kina je u svojim nedavno objavljenim službenim dokumentima Made in China 2025 i China Manufacturing 2025 najavila da nastoji postati svjetski predvodnik u proizvodnji visokokvalitetnih brodova, uključujući brodove za kružna putovanja, te visokotehnološke pomorske opreme, što znači da će se izravno natjecati s uspješnim europskim tržištima. Ta politika ma potpunu podršku vlade zahvaljujući državnim potporama. Također predstavlja prijetnju za europski sektor pomorske tehnologije.

4.6.

Tržište SAD-a i dalje je zatvoreno zbog Jonesova zakona. Kada bi se taj zakon ublažio i tržište SAD-a otvorilo, europskoj brodograđevnoj industriji pružile bi se neke zanimljive mogućnosti. Europska unija trebala bi ustrajati u tome unatoč činjenici da trenutačna politička klima u Sjedinjenim Američkim Državama više naginje prema protekcionizmu.

4.7.

Kao što je slučaj u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama, Japanu i Južnoj Koreji, donositelji odluka na europskoj razini i u državama članicama trebali bi uvidjeti da su europska brodograđevna industrija i proizvodnja pomorske opreme strateški sektori europskog gospodarstva koji iziskuju posebnu pozornost i posvećenost, i za potrebe trgovine i za potrebe pomorstva.

4.8.

Europska komisija trebala bi nastojati sklopiti sveobuhvatan sporazum u okviru OECD-a (uključujući Kinu) kojim bi se utvrdila pravila o subvencijama i, eventualno, cjenovna disciplina te bi trebala podupirati nastojanja u tom smjeru.

4.9.

Od ključne je važnosti uzajamnost između Europe i trećih zemalja i stoga bi ona trebala biti vodeće načelo i u bilateralnim i u multilateralnim trgovinskim pregovorima i pitanjima povezanima s pristupom tržištu. Ona je temelj za postizanje veće konkurentnosti europske industrije, uključujući sektor pomorske tehnologije, u odnosu na konkurente na svjetskoj razini. Stoga, ako europska poduzeća nailaze na protekcionističke mjere u određenim trećim zemljama, EU bi trebao postupati na isti način prema poduzećima iz tih zemalja koja žele trgovati s Europom. Jedino je tako moguće postići pravednije tržišno natjecanje za europska brodogradilišta i europsku industriju pomorske opreme.

Pristup financiranju

4.10.

Komisija često predstavlja EFSU, financijski alat u okviru Junckerova plana, kao financijski instrument za industriju, no njegovo područje primjene i pogodnosti nisu posve poznati (uglavnom je usmjeren na MSP-ove). Taj je alat, kao i njegove pogodnosti za sektor pomorske tehnologije, potrebno bolje objasniti i promovirati.

4.11.

Brodograđevna industrija zahtijeva velike količine kapitala, no europska brodogradilišta u posljednje vrijeme imaju sve teži pristup financiranju. Istodobno se strana brodogradilišta koriste pogodnostima znatnih financijskih poticaja, uključujući državnu potporu. Komisija bi stoga trebala razmotriti mogućnost stvaranja posebnog sustava s ciljem da se europskoj brodograđevnoj industriji koja zahtijeva znatan kapital olakša pristup financiranju.

4.12.

Potrebno je primijeniti financijske poticaje (npr. putem europskih programa financiranja kao što su Instrument za povezivanje Europe i poticaji za brodovlasnike da ulažu u plovila, opremu i tehnologije prihvatljive za okoliš) s povratom ulaganja u Europi.

4.13.

Trebalo bi razmotriti mogućnost uvođenja posebnog namjenskog režima za europski sektor pomorske tehnologije radi osiguravanja poticaja kojima bi se povećala njegova konkurentnost na svjetskoj razini, uz izbjegavanje situacija koje dovode do napetosti između država članica EU-a. U tom pogledu kao izvor nadahnuća u određenoj mjeri mogu poslužiti primjeri najboljih praksi iz drugih sektora, osobito iz sektora pomorskog prometa.

4.14.

Europska unija, zajedno s Norveškom, trebala bi razmotriti mogućnost uspostave posebnog programa za poticanje energetski učinkovitog pomorskog prometa na kraćim relacijama prihvatljivog za okoliš, posredstvom europske brodograđevne industrije i sektora pomorske opreme. EGSO smatra da bi od koristi moglo biti njegovo razmatračko mišljenje „Strategije diversifikacije nautičkog i pomorskog turizma” sastavljeno za malteško predsjedništvo (5).

4.15.

Također je potrebno razmotriti mogućnost uspostave financijskog programa uz pomoć kojeg bi se europskim postrojenjima za reciklažu omogućila demontaža većih vrsta brodova.

4.16.

Za visokotehnološki sektor pomorske tehnologije u EU-u financijski instrumenti za potporu javnoj nabavi za mornaricu predstavljaju snažan pokretač i pružaju ključan doprinos održavanju „kritične mase” proizvodnje za cijeli europski sektor brodogradnje te istodobno promiču istraživanje i inovacije u cijelom sektoru i s njim povezanim područjima. U tom kontekstu EGSO pozdravlja pozitivnu ulogu europskog akcijskog plana obrane koji je nedavno osmislila Komisija.

Istraživanje, razvoj i inovacije

4.17.

Europska komisija trebala bi uspostaviti ugovorno javno-privatno partnerstvo za pomorsku industriju kako bi se tom sektoru omogućilo daljnje ulaganje u cilju prevladavanja regulatornih i društvenih izazova s kojima se suočava industrija pomorskog prometa te iskorištavanja neiskorištenog gospodarskog potencijala djelatnosti u području „plavog rasta”. U okviru posebnog (europskog) programa za potporu inovacijama potrebno je promicati europske inovacije.

4.18.

Europa bi trebala osigurati financijsku potporu za svoja istraživanja i razvoj. Slično tomu, potrebno je na primjeren način zaštititi prava intelektualnog vlasništva nad europskim inovacijama. Europski patentni ured trebao bi učinkovito pratiti europske patente, pored ostalog i u europskom sektoru pomorske tehnologije, te nametati kazne u slučaju povrede prava.

4.19.

Budući (deveti) okvirni program trebao bi pomorskoj industriji pružati dovoljnu (financijsku) potporu kako bi se mogla nositi s najvećim regulatornim ili društvenim izazovima u budućnosti (na međunarodnoj ili europskoj razini), kao što su ekologizacija pomorskog prometa (6), digitalizacija, revolucionarne tehnologije te povezani ili automatizirani pomorski promet.

4.20.

EGSO smatra da bi budući, Deveti okvirni program također trebao obuhvaćati poglavlje o financijskoj potpori europskoj industriji kako bi ona mogla u potpunosti iskoristiti gospodarski potencijal plavog gospodarstva u Europi.

---

(1)  New trends in the shipbuilding and marine supply industries.

(2)  SEA Europe – The Voice of Maritime Civil & Naval Industries in Europe, bilten, 2017.

(3)  http://ec.europa.eu/growth/sectors/maritime/shipbuilding/ec-support_hr.

(4)  Vijeće za sektorske vještine.

(5)  Mišljenje EGSO-a (SL C 209, 30.6.2017., str. 1.).

(6)  Kao sektori koji se natječu na svjetskoj razini, pomorski promet i pomorske tehnologije iziskuju međunarodna rješenja – posredstvom Međunarodne pomorske organizacije sa sjedištem u Londonu – za stvaranje zelenog pomorskog prometa.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Ekonomskoj i socijalnoj koheziji i europskoj integraciji zapadnog Balkana – izazovi i prioriteti”

(razmatračko mišljenje)

(2018/C 262/03)

Izvjestitelj:	Andrej ZORKO
Suizvjestitelj:	Dimitris DIMITRIADIS

Zahtjev za savjetovanje:	bugarsko predsjedništvo, 5.9.2017.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pravilo 30. Poslovnika EGSO-a
Nadležna stručna skupina:	REX
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	189/2/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja činjenicu da su integracija zemalja zapadnog Balkana u EU te njihova ekonomska i socijalna kohezija među prioritetima bugarskog predsjedništva.

1.2.

EGSO je uvjeren da je proširenje Europske unije, osobito širenje njezinih demokratskih vrijednosti i pravnih standarda na regiju zapadnog Balkana, u interesu zemalja zapadnog Balkana kao i EU-a. Politika proširenja jedna je od ključnih sastavnica globalne strategije EU-a te ujedno i temelj europske stabilnosti i blagostanja. EGSO stoga predlaže da integracija zemalja zapadnog Balkana bude jedan od glavnih prioriteta EU-a u budućnosti pod uvjetom da te zemlje nastave ispunjavati nužne uvjete za članstvo u EU-u (1).

1.3.

EGSO pozdravlja sastanak na vrhu šefova država i vlada EU-a i zapadnog Balkana koji će se održati 17. svibnja u Sofiji. EGSO će uoči sastanka na vrhu u suradnji s partnerima suorganizirati Konferenciju civilnog društva zapadnog Balkana (15. svibnja, Sofija). EGSO je preuzeo obvezu da uoči svakog sastanka na vrhu organizira zajedničko događanje s predstavnicima organizacija civilnog društva (2) sa zapadnog Balkana i iz EU-a. EGSO poziva institucije i države članice EU-a da šefove država iz zemalja zapadnog Balkana redovito uključuju u sastanke na vrhu EU-a kao dokaz da EU tu regiju smatra dijelom svoje budućnosti.

1.4.

EGSO se nada da će se na sastanku na vrhu u Sofiji potvrditi novi zamah predanosti EU-a toj regiji te druga buduća predsjedništva potaknuti da integracija zemalja zapadnog Balkana ostane među njihovim glavnim prioritetima. Proširenje EU-a na zemlje zapadnog Balkana treba se odvijati usporedo s jačanjem političkog projekta EU-a i njegovih institucija.

1.5.

EGSO poziva šefove država da se na sastanku na vrhu EU-a u Sofiji jasno obvežu na pružanje dosljednije i izravnije potpore organizacijama civilnog društva na svim razinama. Na sastanku bi se trebala potaknuti i izravnija javna potpora neovisnim medijima.

1.6.

EGSO potiče šefove država da na sastanku na vrhu EU-a u Sofiji preuzmu proaktivnu ulogu u bilateralnim sporovima promicanjem ciljane suradnje s OESS-om i Vijećem Europe te podupiranjem uloge civilnog društva u rješavanju tih sporova.

1.7.

Osim toga, EGSO je uvjeren da se učinkovitim proširenjem Europske unije i promicanjem njezinih vrijednosti u zemljama zapadnog Balkana jamče sigurnost i stabilnost, jačaju socijalni i gospodarski razvoj i blagostanje, učvršćuju demokracija i vladavina prava, olakšava slobodno kretanje ljudi i robe te potiču politika ulaganja i mobilnost.

1.8.

EGSO smatra da je poštovanje vladavine prava i prava manjina iznimno važno za demokratski, gospodarski i socijalni razvoj zemalja zapadnog Balkana.

1.9.

EGSO smatra i da obrazovanje i slobodni i neovisni mediji imaju iznimno važnu ulogu u prevladavanju sporova iz prošlosti i unapređenju demokratskih vrijednosti.

1.10.

EGSO napominje da je proces pristupanja EU-u i dalje ključna motivacija za reforme u zemljama zapadnog Balkana. EGSO ističe da se, s obzirom na veliku razliku u pogledu ekonomske i socijalne sigurnosti građana između država članica EU-a i kandidatkinja za članstvo, gospodarskim i socijalnim učincima provedenih reformi ne pridaje dovoljno pozornosti. Stoga EGSO preporučuje da se pri ocjenjivanju ispunjenosti kriterija za članstvo u EU-u ocjenjuje i socijalna, gospodarska i teritorijalna kohezija.

1.11.

EGSO smatra da infrastrukturna, prometna i energetska pitanja moraju biti među glavnim prioritetima u pregovorima sa zemljama zapadnog Balkana. EGSO smatra i da bi uspostava digitalnog društva i razvoj digitalnih vještina u svim zemljama zapadnog Balkana trebali donijeti korist i javnom i privatnom sektoru. EU može i treba doprinijeti unapređenju infrastrukture i uvođenju širokopojasne mreže u tim zemljama, koja je u nekim slučajevima znatno ispod prosjeka EU-a.

1.12.

EGSO predlaže da institucije EU-a razmotre mogućnost da među kriterije za članstvo u EU-u uvrste i postojanje funkcionalnog socijalnog i civilnog dijaloga na nacionalnoj razini.

1.13.

EU bi trebao izraditi poseban plan za pregovore sa zemljama zapadnog Balkana koji bi sadržavao precizan vremenski okvir i konkretne obveze za svaku pojedinu zemlju zapadnog Balkana. Također bi trebalo osmisliti komunikacijsku strategiju za države članice EU-a, kojom bi se istaknule koristi koje politika proširenja EU-a donosi zemljama zapadnog Balkana, osobito kada je riječ o osiguravanju mira, stabilnosti, prosperiteta te gospodarskog i društvenog razvoja.

1.14.

EGSO potiče Komisiju da poštovanje prava manjina i rodnu ravnopravnost uključi među glavne prioritete pregovora o pristupanju EU-u sa zemljama zapadnog Balkana.

1.15.

EGSO pozdravlja novu strategiju Komisije za zapadni Balkan „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” (3), objavljenu 6. veljače 2018., i njezinih šest vodećih inicijativa, od jačanja vladavine prava i jačanja suradnje na području sigurnosti i migracija preko zajedničkih istražnih timova i europske granične i obalne straže do proširenja energetske unije EU-a na zapadni Balkan, smanjenja naknada za roaming i uvođenja širokopojasnog pristupa u regiji.

1.16.

EGSO izražava spremnost na suradnju s civilnim društvom iz zapadnog Balkana kako bi se doprinijelo poduzimanju konkretnih mjera na području vladavine prava, sigurnosti i migracija, socioekonomskog razvoja, povezanosti, digitalne agende te pomirenja i dobrosusjedskih odnosa, u skladu s utvrđenim u Akcijskom planu za potporu preobrazbi zapadnog Balkana za razdoblje 2018. – 2020.

1.17.

EGSO je uvjeren da bi Komisija mogla razviti posebne programe kojima bi se zemljama zapadnog Balkana omogućilo da brže ostvare socijalnu konvergenciju. Neujednačen i spor napredak u rješavanju tih pitanja nesumnjivo je važan čimbenik koji doprinosi općenitom sporom napretku njihove integracije u EU. Hitno je potrebno dati nov zamah procesu europeizacije.

1.18.

Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva, na razini EU-a i na nacionalnoj razini, moraju biti istinski uključeni u cijeli proces integracije zemalja zapadnog Balkana u EU. Potrebno je ojačati kapacitete organizacija civilnog društva, i to pružanjem tehničke i ekonomske pomoći, olakšavanjem njihova pristupa europskim izvorima financiranja (Komisija, Europska investicijska banka, EBRD itd.) te pravovremenim i detaljnim informiranjem tih organizacija o procesu pristupnih pregovora.

1.19.

EGSO potiče socijalne partnere i druge organizacije civilnog društva u zemljama zapadnog Balkana da tijekom procesa integracije u EU blisko surađuju, i na nacionalnoj i na regionalnoj razini.

2.   Političko stanje

2.1.

Zapadni Balkan i dalje je politički nestabilna regija, ali to je i regija koja raste i ima znatan potencijal.

2.2.

EGSO preporučuje da Komisija, Vijeće i Europski parlament pojačaju svoje komunikacijske aktivnosti kako bi europskim građanima objasnili prednosti i izazove politike proširenja, pri čemu bi organizacije civilnog društva trebale djelovati kao bliski partneri i prenositelji poruka (4).

2.3.

Iznimno je važno da integracija zapadnog Balkana ostane među prioritetima EU-a i u budućnosti, a ne samo tijekom bugarskog predsjedanja, te da EU aktivno doprinese uspostavi stabilnosti i mira na zapadnom Balkanu i otvori mogućnost za pristupanje euroatlantskim organizacijama. Članstvo u tim organizacijama može također doprinijeti uspostavi stabilnosti u regiji, i to jamčenjem sigurnosti i blagostanja u njoj, a narodima pružiti mogućnost ponovnog ujedinjenja u Europi bez granica.

2.4.

EGSO pozdravlja najavljeni sastanak na vrhu EU-a u Sofiji na kojem će sudjelovati čelnici iz EU-a i zemalja zapadnog Balkana, ali smatra i da bi se na tom sastanku trebala osigurati aktivnija uloga predstavnika organizacija civilnog društva na razini EU-a.

2.5.

EGSO pozdravlja nedavno najavljen program „Berlinski proces plus” (5), kojim se osiguravaju posebna sredstva za razvoj poduzeća, strukovno osposobljavanje, infrastrukturu i tehnologiju te projekte za uspostavu prometnih veza između najmanje povezanih zemalja regije. Očekuje se da će se tim „Marshallovim planom” ubrzati stvaranje carinske unije i zajedničkog tržišta na Balkanu. Međutim, ta regionalna suradnja ne bi trebala prouzročiti kašnjenje u procesu proširenja niti bi je trebalo smatrati njegovom zamjenom.

2.6.

EGSO napominje da u zemljama zapadnog Balkana postoji želja i spremnost u pogledu reformi koje bi dovele do integracije u Europsku uniju, ali naglašava da uspjeh i dalje ovisi o tome u kojoj su ih mjeri državne institucije sposobne doista provesti i osigurati njihovu primjenu, kao i o postignutom stupnju poistovjećivanja organizacija civilnog društva i šire javnosti s tim procesom. Poseban plan za pregovore o pristupanju EU-u koji bi sadržavao precizan vremenski okvir i konkretne obveze za svaku pojedinu zemlju zapadnog Balkana mogao bi te zemlje potaknuti da brže provedu potrebne reforme.

2.7.

EGSO naglašava da je razvio vrlo dobre odnose s društvenim organizacijama u zemljama zapadnog Balkana i da je vrlo dobro upoznat sa situacijom u tim zemljama. EGSO je uvjeren da bi zajednički savjetodavni odbori (ZSO-ovi) civilnog društva trebali pokušati popuniti praznine kojima se ne bave druga tijela u pregovaračkom procesu i usredotočiti se na određeni broj područja. EGSO u tu svrhu traži bolju razmjenu informacija između ZSO-ova i Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta. EGSO poziva na jačanje uloge ZSO-ova (6).

2.8.

Korupcija, učinak organiziranog kriminala, općenito slabe državne institucije i vladavina prava, bilateralni sporovi te diskriminacija manjinskih skupina također predstavljaju velike i trajne probleme za sudjelovanje i integraciju.

2.9.

Kopenhaški kriteriji pravila su kojima se utvrđuje ispunjava li pojedina zemlja uvjete za pridruživanje Europskoj uniji (7). Tim se kriterijima od države zahtijeva da ima institucije koje jamče demokratsko upravljanje i vladavinu prava, poštuje ljudska prava, ima djelotvorno tržišno gospodarstvo te prihvaća obveze i ulogu EU-a.

2.10.

Sve zemlje zapadnog Balkana ne mogu se istovremeno pridružiti EU-u. EGSO pozdravlja činjenicu da su Srbija i Crna Gora trenutačne predvodnice u procesu integracije. Također očekuje da bivša jugoslavenska republika Makedonija i Albanija započnu pregovore s EU-om što prije. Pozdravlja činjenicu da je Bosna i Hercegovina dostavila odgovore na upitnik Komisije i da Komisija trenutačno procjenjuje mogućnost dodjele statusa kandidatkinje za članstvo u EU-u toj zemlji.

2.11.

Zemlje zapadnog Balkana i dalje osjećaju posljedice ratova i sukoba, etničke mržnje, iredentističkih planova i zamrznutih sukoba koji opet mogu izbiti. Potrebno je snažno poticati rješavanje najprečih bilateralnih pitanja prije njihova pristupanja EU-u iako bi ustrajanje na rješavanju svih neriješenih pitanja moglo usporiti taj proces.

2.12.

EGSO smatra i da civilno društvo može imati važnu ulogu povezivanjem mladih iz različitih zemalja i uspostavljanjem javnog dijaloga o nizu pitanja koja su ključna za tu regiju. Gospodarski razvoj, poboljšanje životnog standarda, zapošljavanje i socijalna sigurnost vode u miran regionalni suživot.

2.13.

Zemlje zapadnog Balkana mogle bi osnovati nacionalna vijeća za europsku integraciju koja bi redovito okupljala političke vlasti na visokoj razini i ključne organizacije civilnog društva s namjerom da proces integracije u EU bude što transparentniji i stavljen na uvid široj javnosti (8).

2.14.

EGSO je već utvrdio ulogu civilnog društva u procesu pristupanja i vrlo jasno naveo da se uključenost civilnog društva u proces pristupanja sastoji od: 1. izravne uključenosti u same pregovore (tj. analitički pregled, pripremu nacionalnih stajališta, nadgledanje napretka), 2. socijalnog i civilnog dijaloga o formulaciji politika i usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom, 3. sudjelovanja u planiranju pretpristupnog financiranja i 4. neovisnog praćenja napretka i socijalnih učinaka procesa reformi. Izvršavanje tih zadaća zahtijeva odgovarajuću financijsku podršku nacionalnih vlada i pretpristupnih fondova EU-a (9).

2.15.

EGSO primjećuje da se interes EU-a za brzom i djelotvornom integracijom zemalja zapadnog Balkana u EU smanjio zbog drugih političkih prioriteta i nepostojanja europske strategije proširenja, ali i zbog različitih pristupa politici među državama članicama. U proteklih je nekoliko godina zbog neispunjenih očekivanja došlo do porasta euroskepticizma u zemljama zapadnog Balkana. To je dovelo do slabljenja učinka pristupnih kriterija i usporavanja reformi. To je osobito vidljivo u pogledu jamčenja vladavine prava, slobode medija i sprečavanja korupcije.

2.16.

Zemlje zapadnog Balkana provode reforme, ali vrlo različitom dinamikom. Potrebno je učiniti mnogo više u cilju borbe protiv sve raširenije korupcije, organiziranog kriminala i pranja novca. Neovisnost pravosuđa također je ključna za zdravu demokraciju.

2.17.

EGSO smatra da je u zemljama zapadnog Balkana potrebno ojačati borbu protiv terorizma te snažno podupire inicijativu za borbu protiv terorizma na zapadnom Balkanu (WBCTi) (10).

2.18.

EGSO smatra da bi se suradnja između zemalja zapadnog Balkana i EU-a i njegovih relevantnih agencija (npr. Europol) trebala dodatno proširiti kako bi se ubrzao proces proširenja. Ta je mjera posebno prijeko potrebna na područjima kao što su sigurnost i migracije.

3.   Gospodarska stabilnost i blagostanje

3.1.

Gospodarstva na zapadnom Balkanu nastavljaju rasti te se u toj regiji 2017. očekuje povećanje realnog BDP-a za 2,6 %. Očekivano povećanje za 2018. iznosi 3 %, a trebalo bi se zasnivati na privatnoj potrošnji i ulaganjima, kao i na postupnom oporavku na području kreditiranja, doznaka i velikih infrastrukturnih projekata. Životni standard znatno se povećao u svih šest zemalja zapadnog Balkana u usporedbi sa stanjem iz 1995. Unatoč tomu tih je šest zemalja i dalje među najsiromašnijima u Europi. Nadalje, gospodarska konvergencija država zapadnog Balkana izgubila je zamah nakon krize te zaostaje za konvergencijom novih država članica Europske unije iz srednjoistočne i jugoistočne Europe.

3.2.

Proces gospodarske konvergencije na zapadnom Balkanu izrazito je dug. Stoga je nužno stvoriti okruženje koje će omogućiti i ubrzati strana ulaganja, kao i usvojiti odgovarajuće gospodarske reforme, povećati konkurentnost i otvoriti visokokvalitetna radna mjesta.

3.3.

EGSO pozdravlja napredak ostvaren u gospodarskoj integraciji zapadnog Balkana s obzirom na to da su se čelnici regije obvezali produbiti veze i zajedno raditi na pridruživanju Europskoj uniji te poziva na veće uključivanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u izradu programa gospodarskih reformi, kao i zajedničkih zaključaka s posebnim preporukama za svaku zemlju regije (11).

3.4.

EGSO je uvjeren da su zemljama kandidatkinjama potrebni snažniji poticaji za reforme. Osobito je potrebno poticati tješnju regionalnu suradnju kako bi se olakšalo ispunjenje kriterija za članstvo u EU-u.

3.5.

EGSO smatra da se novi priljevi izravnih stranih ulaganja u proizvodne sektore trebaju iskoristiti podupiranjem lokalnih lanaca opskrbe i unapređenjem vještina i tehnoloških kapaciteta MSP-ova.

3.6.

Energija i promet trebaju biti čimbenici razvoja i međusobne povezanosti unutar regije. Time bi se građanima zemalja zapadnog Balkana pružila jasna predodžba o socijalnim i gospodarskim prednostima pristupanja EU-u, kao i o prednostima u pogledu okoliša. Primjerice, energetska učinkovitost i štednja energije čimbenici su koji stvaraju poslovnu aktivnost te otvaraju kako „zelena” tako i tradicionalna radna mjesta.

3.7.

EGSO podržava Ugovor o osnivanju Prometne zajednice koji su EU i zemlje zapadnog Balkana potpisali 12. srpnja 2017. i potiče potpisnike da ga nastave razvijati. U tom bi pogledu Europska komisija, Europska investicijska banka i zemlje zapadnog Balkana trebale usmjeriti svoja ulaganja u povezivanje osnovne mreže TEN-T mreže EU-a s infrastrukturom zapadnog Balkana. Zato je sada potreban zajednički program, s utvrđenim raspoloživim sredstvima i zajedničkim rasporedom.

3.8.

Poboljšanjem infrastrukture smanjit će se troškovi prijevoza i energetski troškovi te olakšati velika ulaganja u regiji. Nadalje, promicanje digitalne modernizacije zapadnog Balkana doprinijet će razvoju poduzeća, povećanoj produktivnosti i poboljšanju kvalitete života.

3.9.

EGSO smatra i da se ulaganjem u komplementarne pristupe tradicionalnim gospodarskim politikama (kružno gospodarstvo, socijalna ekonomija, uključivanje ciljeva održivog razvoja) mogu osigurati opći rast i zapošljavanje.

3.10.

EGSO primjećuje da u svim zemljama zapadnog Balkana država i dalje ima pretjerano veliku ulogu, a privatni je sektor manji nego u sedam malih europskih tranzicijskih gospodarstava (12).

3.11.

EGSO smatra da država mora postati učinkovitiji i pouzdaniji pružatelj javnih usluga te osigurati povoljno okruženje za privatna poduzeća.

3.12.

EGSO drži da bi mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju većinu svih poduzeća, mogla postati pokretači gospodarskog rasta u svih šest zemalja zapadnog Balkana. Kako bi se to postiglo, nužni su smanjenje birokracije, transparentnija javna uprava, borba protiv korupcije i u potpunosti neovisno sudstvo.

3.13.

EGSO podupire zaključke Šestog foruma civilnog društva zapadnog Balkana i izražava duboku zabrinutost zbog sve manjeg prostora za djelovanje civilnog društva u sve većem broju zemalja na zapadnom Balkanu. Napominje da su se EU i države članice obvezali da će promicati prostor za djelovanje civilnog društva i povećati potporu za izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva kako bi se osnažila njihova uloga u razvojnom procesu i unaprijedio politički, socijalni i gospodarski dijalog.

3.14.

EGSO ističe da organizacije civilnog društva moraju biti istinski uključene u proces gospodarske, socijalne, javne i zakonodavne reforme u svim zemljama zapadnog Balkana. Potrebno je ojačati njihove kapacitete, i to pružanjem tehničke i financijske pomoći, olakšavanjem pristupa europskim izvorima financiranja te pravovremenim informiranjem o procesu pristupanja.

4.   Socijalna stabilnost – nezaposlenost – emigracija

4.1.

Od početka gospodarske krize usporena je konvergencija prihoda i osobito socijalna konvergencija između siromašnijih i bogatijih zemalja u EU-u, a u nekim je slučajevima došlo do suprotnog trenda. Time se ugrožavaju vlastiti ciljevi EU-a i dovodi u pitanje njegova privlačnost budućim članicama. Posljedice siromaštva, visoke nezaposlenosti, neslužbenog gospodarstva, malih plaća, korupcije, nezakonitosti, emigracije kvalificiranih radnika, diskriminacije manjina i odljeva mozgova osjećaju se u svim zemljama zapadnog Balkana.

4.2.

Iako je u zemljama zapadnog Balkana vidljiva konvergencija prema razinama u 28 država članica EU-a, njihov je napredak poprilično spor te one zaostaju za regijom EU-a. Podaci upućuju na to da ostvarivanje potpune konvergencije sa životnim standardom u EU-u može potrajati čak 40 godina.

4.3.

Konvergencija plaća u zemljama zapadnog Balkana nije još ostvarena. U nekim su se zemljama razlike u plaćama u odnosu na EU povećale, što utječe na ekonomsku i socijalnu sigurnost ljudi u zemljama zapadnog Balkana. Od početka krize u većini zemalja zapadnog Balkana nije zabilježeno povećanje realnih plaća. Iako u svim državama zapadnog Balkana postoji propisana minimalna plaća, njome se u mnogim slučajevima ne uspije namiriti egzistencijalni minimum obitelji.

4.4.

EGSO također primjećuje da je migracija radnika iz svih šest zemalja zapadnog Balkana, kao posljedica visoke stope nezaposlenosti, i dalje središnje pitanje. Procjenjuje se da se u inozemstvo preselila jedna četvrtina stanovništva iz svih šest država zapadnog Balkana. Bez obzira na to što doznake radnika migranata predstavljaju važan izvor prihoda i kratkoročno doprinose domaćem gospodarstvu, masovna migracija i pad broja stanovnika imaju ozbiljne dugoročne posljedice za potencijal gospodarskog razvoja tih zemalja (13).

4.5.

U regiji zapadnog Balkana, uz iznimku Crne Gore, smanjenje razine nezaposlenosti najviše pogađa niskokvalificirane mlade ljude i žene. Ključna je i činjenica da je 2015. više od 70 % nezaposlenih u svih šest zemalja zapadnog Balkana bilo bez posla u prosjeku dulje od jedne godine (14).

4.6.

EGSO je uvjeren da bi EU i zemlje zapadnog Balkana veću pozornost trebale posvećivati kvaliteti života i socijalnoj sigurnosti građana tih zemalja. EGSO predlaže da se razmotri mogućnost primjene načela europskog stupa socijalnih prava pri ocjenjivanju toga jesu li ispunjeni kriteriji za članstvo u EU-u. Komisija bi također mogla razviti posebne programe kojima bi se zemljama zapadnog Balkana omogućilo da brže ostvare socijalnu konvergenciju.

4.7.

EGSO također očekuje da se utvrdi potreba za daljnjim jačanjem konkurentnosti i poboljšanjem strukturnih reformi u svih šest zemalja zapadnog Balkana kako bi se ojačalo tržište rad i usporila emigracija. Pri izradi strukturnih reformi potrebno je istinsko savjetovanje s organizacijama civilnog društva (15).

4.8.

EGSO ističe da kretanja na tržištima rada u regiji otkrivaju visoku stopu neaktivnosti među ženama te snažno potiče vlade na pružanje potpore kako bi se osiguralo dostizanje više stope zaposlenosti žena. EGSO također potiče Komisiju da rodnu ravnopravnost uključi među glavne prioritete pregovora o pristupanju EU-u sa zemljama zapadnog Balkana.

4.9.

EGSO je uvjeren da je poštovanje prava manjina i njihove kulture od temeljne važnosti za razvoj demokratskog civilnog društva u svim zemljama zapadnog Balkana.

4.10.

EGSO smatra da je uloga obrazovanja u svim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i jednak pristup obrazovnim sustavima, od presudne važnosti za promicanja europskih vrijednosti, njegovanje tolerancije prema manjinama, borbu protiv predrasuda i jačanje socijalne kohezije.

4.11.

EGSO smatra i da se uz pomoć „programa socijalne kohezije” moraju prevladati nedostatak kvalificirane radne snage i nesrazmjer ponude i potražnje u pogledu vještina, i to unapređenjem učinkovitosti i djelotvornosti sustava obrazovanja. Veća financijska potpora za programe strukovnog obrazovanja doprinijela bi rješavanju problema raskoraka u ponudi i potražnji vještina na tržištu rada i smanjenju visokih razina nezaposlenosti.

4.12.

EGSO pozdravlja inicijative državnih obrazovnih i kulturnih ustanova, sveučilišta ili organizacija civilnog društva za pomirenje, izgradnju dobrosusjedskih odnosa i kritički pristup prošlosti.

---

(1)  Komisija je osnovna načela strategije EU-a za zapadni Balkan utvrdila u Komunikaciji „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” od 6. veljače 2018., COM(2018) 65 final.

(2)  U skladu s postojećom terminologijom EGSO-a pojmovi „civilno društvo” i „organizacije civilnog društva” u ovom mišljenju obuhvaćaju socijalne partnere (tj. poslodavce i sindikate) i druge nedržavne aktere.

(3)  COM(2018) 65 final, 6.2.2018

(4)  SL C 133, 14.4.2016., str. 31.

(5)  http://shtetiweb.org/berlin-process/.

(6)  SL C 133, 14.4.2016., str. 31.

(7)  https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/policy/glossary/terms/accession-criteria_en.

(8)  SL C 133, 14.4.2016., str. 31.

(9)  SL C 133, 14.4.2016., str. 31.

(10)  http://wbcti.wb-iisg.com/, https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/ipa_ii_2016_039-858.13_mc_pcve.pdf.

(11)  Završna deklaracija Šestog foruma civilnog društva zapadnog Balkana.

(12)  Grupa Svjetske banke, The Western Balkans: Revving up the Engines of Growth and Prosperity („Zapadni Balkan: Oživljavanje pokretača rasta i blagostanja”), 2017.

(13)  „Nezaposlenost u regiji zapadnog Balkana znatno je viša od prosjeka 28 država članica EU-a, uz određena poboljšanja proteklih nekoliko godina. Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija i Crna Gora osobito su zahvaćene trajno visokom stopom nezaposlenosti, a čak je i trenutačna stopa nezaposlenosti od 13,5 % u Srbiji, koja je nakon nedavnih poboljšanja najbolja u regiji, previsoka u usporedbi s državama članicama EU-a. Unatoč iznimno visokoj stopi nezaposlenosti, u regiji je tijekom 12 mjeseci do lipnja 2017. otvoreno otprilike 230 000 radnih mjesta (povećanje od 3,8 %), od čega više od polovine u privatnom sektoru. Kao posljedica navedenoga zaposlenost se (u pogledu broja radnih mjesta, ali ne i odrađenih sati) vratila na razinu prije 2008. u svim zemljama zapadnog Balkana osim u Bosni i Hercegovini.” Grupa Svjetske banke, Western Balkans Regular Economic Report („Redovito gospodarsko izvješće o zapadnom Balkanu”), br. 12, jesen 2017.

(14)  Grupa Svjetske banke, Western Balkans Labor Market Trends 2017 („Kretanja na tržištima rada zapadnog Balkana 2017.”).

(15)  Kao što je navedeno u mišljenju EGSO-a „Strategija proširenja EU-a”, SL C 133, 14.4.2016., str. 31., i u završnoj deklaraciji šestog Foruma civilnog društva zapadnog Balkana u organizaciji EGSO-a održanog u Sarajevu 10. i 11. srpnja 2017.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Dovršetak Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata

(COM(2017) 651 final)

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 262/04)

Izvjestitelj:

Bernd DITTMANN

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	185/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da bi Agenda za bolju regulativu trebala postati stalan program za osiguravanje visoke kvalitete zakonodavstva Unije, pri čemu se ne smiju ugroziti ključni ciljevi politika ili vršiti pritisak u cilju deregularizacije. Komisija bi u novom sastavu nakon 2019. godine trebala nastaviti s radom na toj agendi, dodatno je razraditi i unaprijediti.

1.2.

EGSO poziva Komisiju da osigura detaljan plan o predstojećoj evaluaciji bolje regulative te da razjasni na koji je način predvidjela uključivanje EGSO-a i dionika.

2.   Komunikacija Komisije o boljoj regulativi

2.1.

Komisija je 24. listopada 2017. objavila komunikaciju „Dovršetak Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata” (1) (u daljnjem tekstu Komunikacija).

2.2.

Komisija u Komunikaciji iznosi pregled napretka u provedbi Agende za bolju regulativu (u daljnjem tekstu Agenda) od njezina usvajanja u svibnju 2015.

2.3.

Komisija će tijekom 2018. godine evaluirati sustav bolje regulative u cjelini. Ovo mišljenje sastavljeno je kao odgovor na Komunikaciju te kao doprinos pripremama za tu predstojeću evaluaciju.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja Komisijinu kontinuiranu predanost boljoj regulativi, kao i napore koje trenutno ulaže u ostvarivanje ciljeva iznesenih u Agendi u svibnju 2015., kao što je navedeno u Komunikaciji. Bolja regulativa proces je koji se neprestano unapređuje te iziskuje predanost i doprinos svih uključenih strana.

3.2.

Bolja regulativa trebala bi pridonijeti stvaranju odgovornog, participativnog i transparentnog postupka izrade politika kojim se osiguravaju jednostavna, jasna, dosljedna, svrsishodna i lako provediva pravila. To je osnovni preduvjet za osiguravanje povjerenja javnosti u EU i njegove institucije. Time bi se trebalo pridonijeti stvaranju djelotvornih i dosljednih regulatornih okvira koji omogućuju inoviranje i održiv rast te podupiru dovršenje i ispravno funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

3.3.

Bolja regulativa ne bi smjela prouzročiti pretjeranu birokratizaciju postupka izrade politika EU-a. Tehničke procedure ne smiju zamijeniti političke odluke.

3.4.

U prethodnom mišljenju (2) EGSO je naglasio da se, kad je posrijedi bolja regulativa, „ne radi o tome hoće li postojati „više” ili „manje” regulative u EU-u ili hoće li se određena politička područja deregulirati ili će se prednost dati drugim područjima, čime bi se u pitanje dovele vrijednosti za koje se EU zalaže: socijalna zaštita, zaštita okoliša i temeljna prava (3). Bolja regulativa u prvom je redu sredstvo kojim bi se trebalo osigurati da se politički ciljevi temeljem dokazanih osnova i u svjetlu gore navedenih vrijednosti zaista učinkovito ostvare, a da se pritom ne ograniče standardi zaštite okoliša, prava potrošača i socijalni standardi niti da se osnivanjem novih tijela premješta odgovornost unutar institucionalne strukture. Bolja regulativa ne može i ne smije nadomještati političke odluke.”

3.5.

EGSO prima na znanje dosad ostvaren napredak u provedbi Agende. Posebno pozdravlja metodičniju upotrebu procjena učinka i ex post evaluacija; sustavnije savjetovanje s dionicima; revidirane smjernice i paket instrumenata za bolju regulativu; program REFIT i platformu REFIT; te imenovanje Odbora za nadzor regulative.

3.6.

EGSO je aktivno uključen u bolju regulativu, naročito svojim sudjelovanjem u platformi REFIT i izradi ex post evaluacija. Upućuje na svoja brojna mišljenja o toj temi (4). Međutim, Odbor se ne spominje ni u Agendi ni u Komunikaciji, a nije ni strana u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva. To pokazuje da Komisija i zakonodavci i dalje nedovoljno uzimaju u obzir ulogu i funkciju Odbora utvrđene u Ugovorima, kao i znanje i stručnost njegovih članova i civilnog društva koje oni predstavljaju.

3.7.

Sudjelovanje u programu za bolju regulativu i njegovim instrumentima i postupcima iziskuje financijske i ljudske resurse s kojima ne raspolažu nužno sve organizacije civilnog društva (npr. generiranje podataka, sudjelovanje u javnim savjetovanjima itd.). To isto vrijedi i za mala poduzeća. EGSO traži od Komisije da osigura da program za bolju regulativu ostane otvoren i pristupačan svim organizacijama i interesnim skupinama, bez obzira na njihovu veličinu te njihove financijske i ljudske resurse.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO je institucijski glas europskog organiziranog civilnog društva i služi kao posrednik između zakonodavaca EU-a te organizacija civilnog društva i socijalnih partnera. EGSO je prikupio znatno iskustvo i stručnost u pogledu svih pitanja koja se tiču bolje regulative. Ovom bi prilikom želio podsjetiti Komisiju na neke specifične preporuke u vezi s pitanjima kojima se bavi Komunikacija, kao i u vezi s drugim aspektima koje smatra potrebnim naglasiti.

4.2.

EGSO smatra da Komunikacija osigurava dobar opći pregled napretka ostvarenog u provedbi Agende u različitim područjima bolje regulative. Međutim, suviše je nejasna u pogledu konkretnih mjera koje Komisija predviđa u cilju daljnjeg razvijanja programa za bolju regulativu. Povrh toga, u Komunikaciji se ne spominju ni ukratko opisuju predstojeća evaluacija programa za bolju regulativu tijekom 2018., ključno područje na koje će biti usredotočena i u kojem se obliku planira uključiti EGSO i dionike.

4.3.   Proporcionalnost i supsidijarnost

4.3.1.

EGSO pozdravlja usredotočenost Komisije na ključne prioritete i na načelo „veliki u velikim stvarima”. Ponovo naglašava da bi Unija trebala djelovati samo kad se poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i kad zajedničko djelovanje osigurava dodanu vrijednost za sve.

4.3.2.

Kao što je naveo u mišljenju (5), EGSO „podržava pojašnjenje načelā supsidijarnosti i proporcionalnosti koje protivnici zakonodavnih inicijativa ponekad upotrebljavaju kao argumente, ali ne obrazlažu u dostatnoj mjeri svoje temeljno mišljenje”.

4.3.3.

EGSO uzima na znanje imenovanje Radne skupine za supsidijarnost i proporcionalnost (6). Poziva Radnu skupinu da na odgovarajući način uzme u obzir mišljenja i preporuke Odbora o toj temi.

4.3.4.

EGSO poziva na bolje praćenje supsidijarnosti i proporcionalnosti te na veću uključenost država članica i njihovih parlamenata u ex post ocjene.

4.3.5.

EGSO poziva Komisiju da u svim svojim službama (horizontalno i vertikalno) na bolji način promiče instrument br. 5 iz paketa instrumenata za bolju regulativu („Pravna osnova, supsidijarnost i proporcionalnost”) kako bi se prilikom izrade procjena učinka u većoj mjeri postupalo u skladu s tim instrumentom.

4.4.   Procjene učinka

4.4.1.

EGSO se poziva na prijedloge koje je iznio u mišljenju (7) o mogućim načinima za poboljšanje europskog ekosustava procjena učinka.

4.4.2.

Procjene učinka trebale bi biti standardni postupak za sve nove zakonodavne prijedloge, uključujući delegirane i provedbene akte. Ako određenom prijedlogu nije priložena procjena učinka, Komisija to mora podrobno obrazložiti te osigurati sve podatke i činjenice koji su doveli do tog prijedloga i/ili mu idu u prilog.

4.4.3.

U smjernicama za bolju regulativu izričito se navodi da se za zakonodavne inicijative te delegirane i provedbene akte mogu i moraju provoditi procjene učinka. Stoga potičemo Komisiju da podrobnije i uz veću transparentnost prema dionicima i EGSO-u evaluira potrebu za provođenje procjena učinka u vezi s tim aktima. Činjenica da je za određeni zakonodavni dokument iz kojeg proizlaze delegirani i provedbeni akti provedena procjena učinka nije dovoljan razlog za to da se ne provede procjena učinka u vezi s proizlazećim aktima. Svaki pojedini akt mora se zasebno evaluirati, naročito zato što delegirani i provedbeni akti mogu imati presudne posljedice na dionike i civilno društvo u cjelini.

4.4.4.

Smjernice i paket instrumenata za bolju regulativu (8) glavni su priručnik za službe Komisije prilikom provođenja procjena učinka. Međutim, EGSO ističe da su smjernice i paket instrumenata razrađeni prvenstveno za specifičnu uporabu službi EU-a te da njihove specifikacije dionicima ne mogu omogućiti da shvate kako da se ispravno koriste instrumentima potrebnim za analizu učinka. EGSO stoga traži od Komisije da te instrumente stavi na raspolaganje javnosti u operativnoj verziji.

4.4.5.

Međutim, EGSO primjećuje da nedovoljno postupanje u skladu s tim smjernicama rezultira manjkavim procjenama učinka. To je potvrđeno i potkrijepljeno činjenicama u Godišnjem izvješću za 2016. Odbora za nadzor regulative (9). EGSO zbog toga potiče Komisiju da u svim svojim službama snažnije promiče načela bolje regulative, primjerice putem obaveznih redovnih programa osposobljavanja osoblja.

4.4.6.

Odbor za nadzor regulative u svom je Godišnjem izvješću za 2016. utvrdio da službe Komisije samo djelomično provode preporuke tog odbora nakon zaprimanja inicijalnog negativnog mišljenja. EGSO stoga predlaže da se Odboru za nadzor regulative dodijeli pravo suspendirajućeg veta za slučajeve kad izda dvostruko negativno mišljenje, čime bi se službe Komisije prisililo da revidiraju predmetnu procjenu učinka kako bi se ispunili nužni uvjeti u pogledu kvalitete. Odbor za nadzor regulative ne bi trebao imati pravo veta na političke odluke.

4.4.7.

EGSO podržava načelo „počnimo od malih” te potiče Komisiju da se prilikom izrade procjena učinka više usredotoči na MSP-ove, uključujući i mikropoduzeća i vrlo mala poduzeća.

4.5.   Transparentnost, legitimitet i odgovornost

4.5.1.

U pogledu registra transparentnosti EGSO pozdravlja prijedlog Komisije iz 2016. o zakonski obvezujućem međuinstitucijskom sporazumu o obaveznom registru transparentnosti koji bi, uz Komisiju i Parlament, obuhvaćao i Vijeće.

4.5.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da će javna savjetovanja o važnim inicijativama sada biti dostupna na svim službenim jezicima, dok će se ostala savjetovanja provoditi barem na francuskom, njemačkom i engleskom jeziku. EGSO podsjeća Komisiju na potrebu da se osigura prijevod sažetaka procjena učinka na svim službenim jezicima (10).

4.5.3.

Kad je riječ o uključivanju dionika, EGSO se poziva na svoje mišljenje (11) i na mišljenje platforme REFIT (12) u čijoj su izradi sudjelovali predstavnici EGSO-a u platformi REFIT. EGSO pozdravlja napore koje Komisija ulaže u poboljšanje mehanizama savjetovanja s dionicima, no vjeruje da su potrebni dodatni napori kako bi se povećao stupanj sudjelovanja, otvorenost i preuzimanje odgovornosti, kao i djelotvornost i dosljednost takvih savjetovanja. U tu svrhu EGSO potiče Komisiju da razmotri i u potpunosti provede prijedloge iznesene u dva gore navedena mišljenja.

4.5.4.

S obzirom na svoju predstavničku funkciju EGSO je u dobrom položaju da pomogne u utvrđivanju na koje dionike određena predložena mjera politike najviše utječe te da pridonese prikupljanju iskustava u vezi s već postojećim zakonodavstvom. Komisija bi se trebala podrobnije savjetovati s EGSO-om prilikom izrade strategija za savjetovanja i utvrđivanja relevantnih ciljanih skupina, kako ex ante tako i ex post.

4.6.   Pojednostavljivanje zakonodavstva i smanjenje nepotrebnih troškova

4.6.1.

U mišljenju (13) EGSO navodi: „Europski propisi ključan su čimbenik integracije, a ne opterećenje ili trošak koji treba smanjiti. Ako su proporcionalni, propisi su, naprotiv, važno jamstvo zaštite, promicanja i pravne sigurnosti za sve dionike i europske građane.”

4.6.2.

Istovremeno, u mišljenju (14) EGSO tvrdi sljedeće: „Svakako treba izbjeći nepotrebne troškove izrade zakonodavstva. Troškovi izrade zakonodavstva moraju biti proporcionalni koristima koje donose.”

4.6.3.

EGSO odlučno podržava načelo „prvo ocijeni”. U mišljenju (15) navodi se da EGSO može „imati korisnu ulogu kao posrednik između zakonodavaca i korisnika zakonodavstva EU-a. EGSO neprestano prilagođava svoje metode rada (…) kako bi sudjelovao u ocjenjivanju kvalitete primjene prava EU-a. Tako je nedavno odlučio aktivno sudjelovati u ocjenjivanju zakonodavnog ciklusa provodeći vlastito a posteriori ocjenjivanje stečevine Unije.”

4.6.4.

Kao što je iznio u mišljenju (16), Odbor se zalaže za kvalitativni pristup koji bi bio jednako zastupljen kao i kvantitativna analiza i kojim bi se u obzir uzimalo istraživanje očekivanih koristi od zakonodavstva. Uz regulatorne troškove potrebno je, kad je to moguće, kvantificirati i regulatornu korist, uključujući neto korist, te bi tu korist trebalo sustavnije uzimati u obzir u procjenama učinka Komisije.

4.6.5.

EGSO smatra da su određeni troškovi neizbježni kako bi se postigli ciljevi politika. Troškove je potrebno smanjiti samo kad je dokazano da nisu nužni za postizanje cilja određene politike. EGSO se slaže s Komisijom da bi se smanjenje nepotrebnih troškova trebalo temeljiti na podacima dobivenima procjenom pojedinačnih slučajeva, a ne samo na brojčanim ciljevima, kako bi se planirani ciljevi zakonodavstva u potpunosti zadržali.

4.6.6.

Kad je riječ o REFIT-u, EGSO se poziva na svoja relevantna mišljenja (17). EGSO sudjeluje u REFIT-u putem platforme REFIT u koju su uključena tri člana Odbora iz tri skupine koji prisustvuju sastancima platforme prema načelu rotacije. Članovi blisko surađuju na utvrđivanju političkih prioriteta za EGSO i pripremi zajedničkih stajališta za sastanke platforme na temelju usuglašenih stajališta iznesenih u dosadašnjim mišljenjima.

4.6.7.

EGSO ponavlja da je rad platforme REFIT usredotočen na ex post aspekt. Zadatak je platforme razmotriti prijedloge iznesene putem internetske stranice „Smanjenje opterećenja” te razraditi prijedloge o tome kako pojednostaviti već postojeće zakonodavstvo EU-a. Platformu se ne bi smjelo koristiti za predlaganje novog zakonodavstva.

4.6.8.

EGSO napominje da specifični interesi MSP-ova nisu izričito zastupljeni u okviru platforme REFIT. Odbor stoga poziva Komisiju da pozove odgovarajućeg predstavnika koji će sudjelovati u radu skupine dionika platforme REFIT.

4.7.   Ocjena alternativnih pristupa pojednostavljenju i smanjenju troškova

4.7.1.

Kad je riječ o određivanju ciljeva za smanjenje regulatornog opterećenja na području bolje regulative, EGSO smatra da bi ti ciljevi trebali biti određeni ex post u kontekstu programa REFIT te utemeljeni na sveobuhvatnim evaluacijama, uključujući dijalog s civilnim društvom i dionicima.

4.7.2.

Imajući u vidu koliko je teško pribaviti potrebne podatke za utvrđivanje znanstveno utemeljenog osnovnog izračuna za određivanje ex ante ciljeva za smanjenje regulatornog opterećenja, EGSO ne podržava određivanje takvih ciljeva, ni za pojedinačne sektore ni za gospodarstvo u cjelini. Isto vrijedi i za politički utvrđene brojčane ciljeve kao što je načelo „one-in-one-out” (jedan za jedan).

4.8.   Primjena i provedba prava Unije

4.8.1.

U pogledu primjene i provedbe prava Unije EGSO se poziva na svoja brojna mišljenja (18).

4.8.2.

Primjenjivost zakonodavstva Unije potrebno je uzeti u obzir u ranim fazama postupka izrade politika kao dio procjene učinka. EGSO potiče službe Komisije da se strogo pridržavaju smjernica za procjenu učinka iznesenih u Poglavlju IV. paketa instrumenata za bolju regulativu („Provedba, prenošenje i priprema prijedloga”). Potrebno je posvetiti posebnu pozornost specifičnim obilježjima različitih nacionalnih političkih i pravnih sustava te različitim resursima i kapacitetima koje države članice imaju na raspolaganju za prenošenje i primjenu europskog zakonodavstva.

4.8.3.

Regulatorno opterećenje nastaje uglavnom na nacionalnoj razini kad vlasti država članica prenose i primjenjuju zakonodavstvo Unije (prekomjerna regulacija). U mišljenjima (19) EGSO navodi da većina primjera neispravne primjene i provedbe zakonodavstva Unije proizlazi iz neodgovarajućeg prenošenja direktiva u nacionalno pravo. EGSO se stoga zalaže za korištenje uredbi, a ne direktiva, kako bi se izbjeglo stvaranje nedosljednih regulatornih okvira u EU-u (20). Međutim, postojeća razina zaštite građana, potrošača, radnika i okoliša ne smije se smanjiti ni u jednoj državi članici.

4.8.4.

EGSO smatra da ispravna provedba zakonodavstva Unije iziskuje zajednički i koordinirani napor glavnih aktera, odnosno Komisije, Europskog parlamenta, Vijeća i država članica, pri čemu je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri uključiti regionalnu i lokalnu razinu, kao i civilno društvo i dionike. EGSO smatra da Komisija ima glavnu ulogu u koordiniranju tih napora te, kao što je navedeno u mišljenju (21), u „poticanju povjerenja između provedbenih vlasti u podupiranju mreža javnih vlasti, sustavnoj procjeni njihovog rada te u utvrđivanju i širenju najboljih praksi”.

4.8.5.

Komisija u Komunikaciji predlaže nekoliko mjera za poboljšanje provedbe zakonodavstva Unije. Te mjere uključuju sustavniji pristup praćenju i evaluaciji uspješnosti zakonodavstva u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva; podršku državama članicama u izradi planova provedbe; i izradu izvješća po zemljama, u kojima se utvrđuju njihove jake strane i slabosti u vezi s provedbom. EGSO pozdravlja posebnu pozornost koju Komisija pridaje tom pitanju, kao i predložene mjere, no žali što se u tim mjerama ne predviđa uključivanje EGSO-a.

4.8.6.

Kao što je zatraženo u mišljenju (22), „u slučaju prenošenja određenih direktiva, Odbor želi na poseban način pridonijeti samoinicijativnom izvješću Europskog parlamenta o godišnjem izvješću koje se odnosi na način na koji države članice provode zakonodavstvo EU-a, usredotočujući se pritom na ono što države članice dodaju tijekom prijenosa”.

4.8.7.

Naposljetku, EGSO pozdravlja strateški pristup politici u pogledu povredâ prava koji je Komisija iznijela u komunikaciji „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (23). Potiče Komisiju da na brži i stroži način reagira kad države članice neispravno prenose zakonodavstvo EU-a u nacionalno pravo ili ako to uopće ne učine.

4.9.   Suradnja s drugim institucijama

4.9.1.

EGSO predstavlja organizirane krajnje korisnike prava Unije te bi ga kao takvog Vijeće, Europski parlament i Komisija trebali smatrati partnerom i dodatnim resursom za procjenu izvodivosti zakonodavnih projekata s praktičnog i iskustvenog stajališta.

4.9.2.

Imajući u vidu aktivnu ulogu koju EGSO ima u boljoj regulativi i izradi zakonodavstva, kao što je gore navedeno, Odbor snažno potiče Komisiju, Europski parlament i Vijeće da ga službeno uključi u Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva.

---

(1)  COM(2017) 651 final.

(2)  SL C 13, 15.1.2016., str. 192.

(3)  COM(2015) 215 final.

(4)  Vidjeti među ostalim: Ad hoc skupina „Nadzor nad primjenom zakonodavstva EU-a”; SL C 487, 28.12.2016., str. 51.; SL C 303, 19.8.2016., str. 45.; SL C 13, 15.1.2016., str. 192.; SL C 345, 13.10.2017., str. 67.; SL C 13, 15.1.2016., str. 145.; SL C 434, 15.12.2017., str. 11.; SL C 291, 4.9.2015., str. 29.; SL C 230, 14.7.2015., str. 66.; SL C 43, 15.2.2012., str. 14.; SL C 248, 25.8.2011., str. 87.; SL C 18, 19.1.2011., str. 95.; SL C 128, 18.5.2010., str. 103.; SL C 277, 17.11.2009., str. 6.; SL C 100, 30.4.2009., str. 28.; SL C 204, 9.8.2008., str. 9.

(5)  SL C 487, 28.12.2016., str. 51.

(6)  C(2017) 7810.

(7)  SL C 434, 15.12.2017., str. 11.

(8)  SWD (2017) 350 i https://ec.europa.eu/info/better-regulation-toolbox_hr.

(9)  Odbor za nadzor regulative, Godišnje izvješće za 2016., https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/2016-rsb-report_en.pdf. Vidjeti naročito str. 13. i str. 15.

(10)  SL C 434, 15.12.2017., str. 11. (točka 4.3.1).

(11)  SL C 383, 17.11.2015., str. 57.

(12)  Mišljenje platforme REFIT o podnescima XXII.4.a DIHK-a (Njemačka industrijska i trgovinska komora) i XXII.4.b građanina o mehanizmima savjetovanja s dionicima. Datum usvajanja: 7. lipnja 2017.

(13)  SL C 303, 19.8.2016., str. 45.

(14)  SL C 487, 28.12.2016., str. 51.

(15)  Ad hoc skupina, Europski revizorski sud – panoramski pregled: Putting EU law into practice („Provođenje prava EU-a u djelo”). Ad hoc skupina „Nadzor nad primjenom zakonodavstva EU-a”, SL C 81, 2.3.2018., str. 81.

(16)  SL C 434, 15.12.2017., str. 11.

(17)  SL C 230, 14.7.2015., str. 66.; SL C 303, 19.8.2016., str. 45.

(18)  Ad hoc skupina; SL C 303, 19.8.2016., str. 45.; SL C 291, 4.9.2015., str. 29.; SL C 18, 19.1.2011., str. 95.; SL C 175, 28.7.2009., str. 26.; SL C 204, 9.8.2008., str. 9.; SL C 325, 30.12.2006., str. 3.; SL C 24, 31.1.2006., str. 52.; SL C 24, 31.1.2006., str. 39.

(19)  Ad hoc skupina; SL C 13, 15.1.2016., str. 192.

(20)  SL C 18, 19.1.2011., str. 95.

(21)  SL C 24, 31.1.2006., str. 52.

(22)  SL C 303, 19.8.2016., str. 45.

(23)  C(2016) 8600 (SL C 18, 19.1.2017., p. 10.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci – Daljnje mjere za dovršetak europske ekonomske i monetarne unije: plan

(COM(2017) 821 final)

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci – Novi proračunski instrumenti za stabilno europodručje unutar okvira unije

(COM(2017) 822 final)

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci o europskom ministru gospodarstva i financija

(COM(2017) 823 final)

Prijedlogu direktive Vijeća o utvrđivanju odredaba za jačanje fiskalne odgovornosti i srednjoročnog proračunskog usmjerenja država članica

(COM(2017) 824 final – 2017/0335 (CNS))

Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda

(COM(2017) 827 final – 2017/0333 (APP))

(2018/C 262/05)

Izvjestitelj:	Mihai IVAŞCU
Suizvjestitelj:	Stefano PALMIERI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 12.2.2018. i 28.2.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	26.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja predloženi plan za dovršenje europske ekonomske i monetarne unije (EMU), ali njegova potpora nije potpuna niti snažna s obzirom na to da brojna socijalna, politička i gospodarska pitanja, istaknuta u našim prethodnim mišljenjima, nisu uzeta u obzir. Dovršenje EMU-u prije svega zahtijeva snažan politički angažman, učinkovito upravljanje i bolje korištenje dostupnih sredstava kako bismo se zaista mogli nositi kako sa smanjenjem rizika tako i s podjelom rizika među državama članicama. Stoga EGSO naglašava da na razini EU-a načela odgovornosti i solidarnosti trebaju ići ruku pod ruku.

1.2.

EGSO je iznimno razočaran zbog toga što su dva institucionalna savjetodavna odbora EU-a – EGSO i OR – izostavljena iz komunikacija i što je uloga Europskog parlamenta i dalje prilično ograničena. Nadalje, u evaluaciji europskog semestra nema spomena o pojačanom sudjelovanju socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva.

1.3.

EGSO je u više navrata tvrdio da postoji očit nedostatak strateške vizije budućnosti i kapaciteta za pružanje adekvatnog odgovora na druge gospodarske i financijske krize. Paket o EMU-u treba vrednovati i provesti, imajući na umu da Europljani trebaju više Europe i bolju Europu.

1.4.

Socijalna unija, koju zagovara EGSO, nije uvrštena na popis unija koje čine EMU, a nema niti obveze uključivanja europskog stupa socijalnih prava.

1.5.

EGSO je obvezan upozoriti da je, što dulje traje sadašnja politika štednje bez učinkovitog plana ulaganja, to više ugroženo blagostanje Europe.

1.6.

Od ključne je važnosti „popraviti krov dok sija sunce”, i to brzo nakon ažurnog utvrđivanja razloga zbog kojih je „krov oštećen” i odgovornosti za to. EGSO naglašava potrebu za razvojem novih financijskih instrumenata za sprečavanje kriza i borbu protiv procikličkih mjera.

1.7.

Dovršetak bankovne unije i unije tržišta kapitala treba ostati najveći prioritet na dnevnom redu. U sadašnjem prijedlogu nema nikakvih naznaka o europskom sustavu osiguranja depozita, iako je EGSO već objavio mišljenje o toj temi (1). Nadalje, potrebno je poduzeti korake kako bi se smjesta i učinkovito riješio problem loših kredita.

1.8.   Europski monetarni fond (EMF)

1.8.1.

Predložena zadaća novog Europskog monetarnog fonda – uspostava zajedničkog zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju – iznimno je važna i Odbor je u potpunosti podupire. Međutim, EGSO naglašava potrebu za osiguravanjem da ta mjera neće djelovati kao zlatni padobran koji će banke poticati da se upuštaju u nepotrebne i opasne rizike.

1.8.2.

Od najveće je važnosti za EMF da ima aktivniju ulogu u kontekstu EU-a, sličnu ulozi Međunarodnog monetarnog fonda na međunarodnoj razini: pružanje podrške gospodarskom razvoju i apsorbiranje šokova, a ne samo izbjegavanje bankovnih kriza.

1.9.   Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG)

1.9.1.

Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju trebalo bi uključiti u pravo EU-a, uz pretvaranje Europskog stabilizacijskog mehanizma u Europski monetarni fond, bez mogućnosti selektivnog pristupa za države članice.

1.9.2.

Premda uvažava fleksibilno tumačenje Pakta o stabilnosti i rastu (PSR), EGSO smatra da to nije dovoljno i preporučuje da se pokrenu rasprave na razini EU-a o izuzimanju javnih strateških ulaganja s dodanom vrijednošću iz područja primjene Pakta o stabilnosti i rastu. To se ne bi trebalo smatrati troškom, već izvorom budućih prihoda za neometani poslovni ciklus i osiguravanje kako otvaranja kvalitetnih radnih mjesta tako i smanjenja nejednakosti u skladu s pozivima iz prethodnih mišljenja EGSO-a (2) i ciljevima održivog razvoja UN-a (3).

1.9.3.

Javna ulaganja, uključujući socijalna ulaganja, uistinu bi dovela do snažnije kratkoročne potražnje, ali i do dugoročnog širenja potencijala rasta, čime bi se riješilo pitanje održivosti javnog duga.

1.10.   Novi proračunski instrumenti

1.10.1.

EGSO u potpunosti podržava prijedlog da se uvede poseban instrument konvergencije za države članice koje se nalaze na putu ulaska u europodručje. Tehnička potpora mora biti usmjerena na postizanje stvarne konvergencije.

1.10.2.

Makroekonomska stabilizacijska funkcija posebno je važna kako bi se smanjile postojeće razlike među gospodarstvima EU-a, s obzirom na to da države članice zbog ograničenja EMU-a imaju sve manje kapaciteta za samostalno djelovanje.

1.11.   Ministar gospodarstva i financija

1.11.1.

EGSO podržava uspostavu funkcije ministra gospodarstva i financija za EMU kao prvi korak za jačanje usklađenosti politika koje su trenutačno rascjepkane. Osoba koja obnaša tu funkciju trebala bi zastupati europodručje u okviru međunarodnih tijela, na potpuno transparentan način upravljati zasebnim proračunom europodručja te utvrditi željeni smjer fiskalne politike europodručja, kao i način na koji bi to trebalo ostvariti.

1.11.2.

Međutim, javlja se rizik da će prijedlog Komisije dovesti do prekomjerne konsolidacije izvršne vlasti u rukama jedne osobe. EGSO stoga poziva na daljnje promišljanje i jačanje demokratske odgovornosti predložene ministarske funkcije.

2.   Uvod i opće napomene

2.1.

Nakon godina upravljanja krizom u kojima je za prevladavanje institucionalnih nedostataka zbog nedovršene ekonomske i monetarne unije (EMU) prednost data međuvladinoj metodi, EGSO pozdravlja ovaj obnovljeni pristup pri kojem se koristi metoda zajednice, koja jedina može osigurati demokratski legitimitet postupka donošenja odluka na razini EU-a i produbljivanje integracije EU-a. U tom okviru dovršenje EMU-a zahtijeva snažan politički angažman, učinkovito upravljanje i bolje iskorištavanje raspoloživih financijskih sredstava.

2.2.

EGSO pozdravlja to što je predloženi plan ambiciozan u pogledu područja primjene kao i u pogledu vremena i što ide u pravom smjeru, kao što je navedeno u njegovim prethodnim mišljenjima (4). Međutim, njegova potpora nije potpuna niti entuzijastična s obzirom na to da brojna socijalna, politička i gospodarska pitanja, također istaknuta u prethodnim mišljenjima, nisu uzeta u obzir u ovom paketu.

2.3.

Kao prvo, uloga Europskog parlamenta (EP) i dalje je vrlo ograničena, a dva savjetodavna odbora institucija EU-a – EGSO i OR – izostavljena su. Ne spominje se poboljšani socijalni i civilni dijalog o europskom semestru u vidu aktivnijeg sudjelovanja socijalnih partnera i civilnog društva. EGSO je u svom prethodnom mišljenju predložio da „zbog demokratske odgovornosti i poistovjećivanja s procesima europskog semestra, u njih treba uključiti Europski parlament, nacionalne parlamente, socijalne partnere i civilno društvo. Socijalna dimenzija treba se uključiti pod jednakim uvjetima kao i ekonomska dimenzija (5).”

2.4.

Brzo i učinkovito dovršenje bankovne unije od ključne je važnosti za jamčenje konkurentnog europskog poslovnog okruženja i stvaranje istinske jedinstvene europske valute.

2.5.

Osim toga, socijalna unija, koju zagovara EGSO, nije uvrštena na popis unija koje čine EMU. Plan ne sadrži obvezu uključivanja europskog stupa socijalnih prava, najavljenu u studenomu 2017. u Göteborgu (6), u upravljanje europodručjem. Socijalna prava trebala bi imati istu razinu važnosti kao ekonomske slobode, kako bi se ostvario koncept „socijalne tržišne ekonomije” sadržan u Ugovoru.

2.6.

Osim toga, čini se da Komisija odbija ili se boji koristiti izraz „politička unija”, već ga zamjenjuje blažim i manje jasnim izrazima kao što su „demokratska odgovornost” i „ojačano upravljanje”. To nije opravdano ako je izričito objašnjeno da „politička unija” ne znači nužno jedno političko tijelo, već niz malih koraka kojima se uviđa potreba za zajedničkim političkim upravljanjem na razini EU-a u određenim područjima. Taj je koncept EGSO veoma jasno objasnio u svojim mišljenjima (7).

2.7.

Paket mjera za ekonomsku i monetarnu uniju treba vrednovati i provesti, imajući na umu da Europljanima treba više Europe i bolja Europa. EGSO je u više navrata tvrdio da postoji nedostatak strateške vizije budućnosti i kapaciteta za pružanje adekvatnog odgovora na gospodarsku i financijsku krizu. Osnovno načelo gospodarskog upravljanja EU-a trebalo bi biti postizanje veće dodane vrijednosti na razini EU-a, a ne putem pojedinačnog djelovanja država članica (8).

2.8.

Unatoč oporavku koji je u tijeku, posljedice gospodarske krize još su prisutne u svakodnevnom životu i u aktualnim politikama država članica. EGSO je upozorio da će – što se duže nastavi sa sadašnjom politikom štednje koja je usmjerena prvenstveno na rezanje izdataka, a ne sadrži učinkovit plan ulaganja za stvaranje prihoda s pomoću rasta, socijalne kohezije i solidarnosti – postajati sve jasnije da povećanje socijalne nejednakosti ugrožava gospodarsku integraciju i blagostanje Europe (9).

2.9.

Nadalje, tržišta kapitala nisu ni približno integrirana niti su u stanju apsorbirati simetrične i asimetrične šokove, kao što je bio slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na razvoj pregovora o Brexitu i buduće povlačenje jednog od najvećih tržišta u svijetu iz jedinstvenog europskog tržišta kapitala, očekuju se daljnje fragmentacije. Potrebno je poduzeti korake protiv toga.

3.   Osnivanje Europskog monetarnog fonda (EMF)

3.1.

EGSO pozdravlja pretvaranje Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) u Europski monetarni fond, smatrajući da će predloženo jačanje institucijskih temelja dodatno povećati povjerenje u sposobnost EU-a da odgovori na buduće financijske i gospodarske krize.

3.2.

EGSO naglašava potrebu za razvojem novih financijskih instrumenata za sprečavanje kriza i poticanje protucikličkih mjera. Metafora „popravljanja krova dok sija sunce” primjenjiva je i u ovom slučaju kao i na cijeli paket. S obzirom na to da će EMF naslijediti ESM zajedno s njegovom trenutačnom financijskom i institucijskom strukturom, vrlo je važno da se njegove sposobnosti i kapaciteti razviju pod izravnim nadzorom Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta te u bliskoj suradnji s Europskom središnjom bankom.

3.3.

Nova, veoma važna stavka u Komisijinu prijedlogu jest sposobnost EMF-a da pruži zajednički zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju, u skladu s dogovorom država članica iz 2013. Iako priznaje da će zaštitni mehanizam povećati povjerenje u bankarski sektor, EGSO naglašava potrebu za osiguravanjem da predložena mjera neće djelovati kao zlatni padobran koji će banke poticati da se upuštaju u nepotrebne i opasne rizike.

3.4.

EU ne treba ojačati financijsku kontrolu nad državama članicama već postojeće financijske instrumente učiniti učinkovitijima i održivijima. Novi EMF trebao bi imati aktivniju ulogu u kontekstu EU-a, sličnu ulozi Međunarodnog monetarnog fonda na međunarodnoj razini: pružanje podrške gospodarskom razvoju diljem EU-a i apsorbiranje simetričnih i asimetričnih šokova, a ne samo izbjegavanje bankovnih kriza.

3.5.

Konkretno, EMF trebao bi moći brzo intervenirati i suzbiti sve asimetrične šokove koji se ne mogu rješavati na razini države članice i koji bi se mogli proširiti na druge zemlje EU-a, čime bi se ugrozila cjelovitost europodručja i jedinstvenog tržišta. Države članice čija valuta nije euro, a koje su dio bankovne unije, također bi trebale imati koristi od EMF-a, pod uvjetom da su upisale i uplatile doprinos u odobreni kapital.

3.6.

Rastuće razine loših kredita i dalje opterećuju bankovne bilance i predstavljaju veliko opterećenje za daljnje financiranje gospodarstva EU-a. Oni ograničavaju ponudu kredita, narušavaju raspodjelu kredita, pogoršavaju povjerenje u tržište i usporavaju gospodarski rast. Potrebne su hitne mjere za smanjenje razina loših kredita i trebale bi ostati glavni prioritet na dnevnom redu europskih institucija.

3.7.

Potreba jačanja vjerodostojnosti novog EMF-a trebala bi biti praćena mjerama za sprečavanje kriza i zaštitu poreznih obveznika od odgovornosti za dugove nesolventnih banaka.

3.8.

EMF bi trebao djelovati u suradnji s Europskom središnjom bankom (ESB) jer bi mogao pomoći spriječiti špekulativne napade na države članice, a ESB može aktivirati financijska sredstva samo u obranu od napada na velike gospodarske sustave. U tom smislu, EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija u paketu nije predložila pokretanje rasprave o poboljšanju statuta ESB-a kako bi se gospodarski rast i puna zaposlenost uveli kao drugi cilj monetarne politike, pored cilja stabilnosti cijena.

3.9.

EGSO podržava savjetodavnu ulogu Europskog parlamenta u procesu imenovanja glavnog direktora EMF-a i godišnju obvezu izvješćivanja Parlamentu, Vijeću i Komisiji.

3.10.

U sadašnjem prijedlogu nema nikakvih naznaka o europskom sustavu osiguranja depozita – Komisija je, doduše, podnijela prijedlog o toj temi u studenom 2015., ali se zakonodavci zasad nisu uspjeli o njoj dogovoriti, iako je EGSO već objavio svoje mišljenje (10).

4.   Ugrađivanje Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG) u pravni okvir EU-a

4.1.

EGSO čvrsto vjeruje da su i TSCG i ESM uspostavljeni na vrhuncu krize kao međuvladina rješenja kojima se naširoko promiču načela odgovornosti i solidarnosti na razini EU-a. Odbor smatra da ta načela idu ruku pod ruku i da je nemoguće napredovati u provođenju jednoga bez provođenja drugoga. Stoga moraju biti zajedno ugrađena u pravo EU-a i uživati jednak položaj, bez selektivnog pristupa država članica. Odgovornost i solidarnost trebalo bi ujediniti u paket.

4.2.

Iako se predloženom direktivom o ugrađivanju TSCG-a u pravo EU-a u obzir uzima fleksibilno tumačenje pravila Pakta o stabilnosti i rastu (PSR) od strane Komisije, EGSO je već iznio mišljenje da ta fleksibilnost nije dovoljna i da bi trebalo pokrenuti rasprave na razini EU-a o uvođenju punopravnog pravila koje isključuje javna ulaganja visoke dodane vrijednosti iz područja primjene PSR-a, opće poznato kao „zlatno pravilo”.

4.3.

Stoga EGSO problematičnim smatra prijedlog da se TSCG, a posebice Fiskalni ugovor, integrira u pravni okvir EU-a bez dodatne fleksibilnosti, osobito u pogledu javnog ulaganja i socijalnih pitanja. Ta bi vrsta ulaganja, prema potrebi, trebala biti usmjerena na povećanje produktivnosti i konkurentnosti putem financiranja projekata koji se odnose na istraživanje i razvoj, fizičku i socijalnu infrastrukturu, digitalizaciju gospodarstva i kontinuirani razvoj vještina za prilagodbu tehnološkim promjenama i globalnoj otvorenosti.

4.4.

Uravnoteženi proračuni koji ne dozvoljavaju javna ulaganja koja se financiraju dugovima, negativno će utjecati na gospodarski razvoj (povećanjima poreza i rezovima u javnoj potrošnji). Javna ulaganja, koja se nalaze na najnižoj razini u EU-u u posljednjih 20 godina, ne bi trebalo promatrati kao trošak, i stoga kao dio javnog deficita, već kao izvor budućih prihoda kako bi se osigurali neometani poslovni ciklus i rast te otvaranje radnih mjesta.

4.5.

EGSO podržava izvješće Radne skupine na visokoj razini pod predsjedanjem Romana Prodija i Christiana Sauttera o poticanju ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi kako bi se ubrzalo otvaranje radnih mjesta i unaprijedili dobrobit, zdravlje, stanovanje i vještine građana (11).

4.6.

Ako se postigne dogovor o tome da produktivna javna ulaganja usmjerena na budućnost dobiju povoljniji tretman, ugrađivanje TSCG-a zajedno s EMF-om u pravni okvir EU-a ima potencijal za jačanje naših fiskalnih instrumenata i poticanje učinkovitijeg, legitimnijeg i demokratskijeg upravljanja Europskom monetarnom unijom.

5.   Novi proračunski instrumenti za stabilno europodručje

5.1.

Funkcija makroekonomske stabilizacije posebno je važna s obzirom na to da je njezin nedostatak jedan od uzroka strateške krize u EU-u. Iako, s jedne strane, države članice imaju manje kapaciteta za samostalno djelovanje i utjecanje na tržište rada i socijalne sustave, s druge strane, na europskoj razini još nisu stvorene mreže socijalne zaštite koje bi svim građanima omogućile da imaju koristi od rasta i globalnog tržišnog natjecanja (12).

5.2.

EGSO u potpunosti podržava prijedlog za uvođenje instrumenta za konvergenciju namijenjenog državama članicama koje su na putu pristupanja europodručju. Time bi se ojačala uloga europodručja na međunarodnoj razini i povećalo korištenje eura kao valute. Tehnička potpora mora biti usmjerena na dobivanje stvarne konvergencije kako bi se izbjegli i ublažili rizici za opću dobrobit građana i gospodarstva država kandidatkinja za europodručje.

5.3.

Dobre fiskalne politike i potrošnja usmjerena na ulaganja moraju biti daljnji koraci, imajući na umu da su visoki omjeri javnog duga u odnosu na BDP često posljedica gospodarske krize i recesije. Stoga EGSO poziva na uvođenje neometanog mehanizma koji je moguće brzo aktivirati u slučaju krize i smatra da su predložene stope od 1 % BDP-a odgovarajuće.

5.4.

EGSO podržava uspostavu proračuna za europodručje u sklopu proračuna EU-a. Time bi se izbjeglo osnivanje novih institucija koje bi mogle dovesti do političkog jaza između europodručja i država članica koje nisu dio europodručja. Ozbiljna reforma proračuna EU-a u svakom je slučaju potrebna.

5.5.

Samostalan i konkretan proračun europodručja s vlastitim namjenskim prihodima od poreza omogućio bi privremeno, ali značajno prenošenje sredstava u slučaju regionalnih šokova i suprotstavljanje ozbiljnim recesijama na cijelom području te osigurao potrebnu financijsku stabilnost, uz funkciju makroekonomske stabilizacije radi zaštite ulaganja i borbe protiv nezaposlenosti i nesigurnih radnih mjesta, kao što je EGSO već tvrdio (13).

6.   Europski ministar gospodarstva i financija

6.1.

EGSO je u više navrata ukazivao (14) na potrebu uspostave funkcije ministra gospodarstva i financija za EMU kao prvog koraka za jačanje usklađenosti politika koje su trenutačno rascjepkane zbog broja različitih institucija koje u tome sudjeluju. Osoba koja obnaša tu funkciju trebala bi zastupati EMU u okviru međunarodnih tijela i upravljati vlastitim namjenskim proračunom, u skladu s načelima jednostavnosti, transparentnosti, jednakosti i demokratske odgovornosti. Ona bi također trebala biti odgovorna za utvrđivanje željenog smjera fiskalne politike europodručja, kao i za način na koji bi to trebalo ostvariti.

6.2.

Funkcije i karakteristike opisane u Komunikaciji Komisije više su u skladu s onima ministra financija europodručja nego cijelog EU-a. Međutim, u prijedlogu Komisije ta funkcija nije istinska i učinkovita funkcija ministra financija te takav neispravan opis može stvoriti pogrešna očekivanja i nejasnoće.

6.3.

EGSO smatra da bi spajanje funkcije zadužene za zastupanje europodručja na razini EU-a s funkcijom predsjednika Euroskupine, predsjednika Vijeća guvernera novog EMF-a i potpredsjednika Europske komisije predstavljalo pretjeranu konsolidaciju izvršne vlasti u rukama jedne osobe. Osim toga, EGSO smatra da je nedemokratski predložiti da predsjednik Euroskupine automatski dobije dva mandata kako bi mogao uskladiti svoj mandat u Euroskupini s mandatom u Europskoj komisiji.

6.4.

EGSO smatra da bi, u svom aktualnom obliku, predložena struktura dovela do zamjene uloge Komisije s ulogom Vijeća, čime se ugrožava osjetljiva ravnoteža između interesa Zajednice i nacionalnih interesa, na kojoj počiva EU. EGSO stoga poziva na daljnje promišljanje i jačanje demokratske odgovornosti predložene ministarske funkcije.

6.5.

U Komunikaciji je također nejasno hoće li biti stvoreno više funkcija ministara ili se radi o jedinstvenom slučaju. Ta će funkcija imati smisla samo kada EU bude imao vlastiti proračun i vlastite prihode od poreza, uz instrumente i politike upravljanja proračunom, a time i sposobnost poticanja gospodarskog rasta i društvene jednakosti.

---

(1)  Europski sustav osiguranja depozita (SL C 177, 18.5.2016., str. 21.).

(2)  Ekonomska politika europodručja iz 2016. (SL C 177, 18.5.2016., str. 41.), ekonomska politika europodručja iz 2017. (SL C 173, 31.5.2017., str. 33.) i ekonomska politika europodručja iz 2017. (dodatno mišljenje) (SL C 81 2.3.2018., str. 216.).

(3)  Ciljevi održivog razvoja.

(4)  „Instrument za konvergenciju i konkurentnost / Glavne reforme ekonomske politike” (SL C 271, 19.9.2013., str. 45.), „Dovršenje EMU-a – iduće europsko zakonodavno razdoblje” (SL C 451, 16.12.2014., str. 10.) i „Dovršenje EMU-a: politički stup” (SL C 332, 8.10.2015., str. 8.).

(5)  „Produbljenje EMU-a do 2025.”, točka 1.5 (SL C 81, 2.3.2018., str. 124.).

(6)  Europski stup socijalnih prava

(7)  „Dovršenje EMU-a – politički stup” (SL C 332, 8.10.2015., str. 8.), i „Produbljenje EMU-a do 2025.” (SL C 81, 2.3.2018., str. 124.).

(8)  „Financije EU-a do 2025.”, točke 1.2 i 1.3 (SL C 81, 2.3.2018., str. 131.).

(9)  „Metoda Zajednice za demokratsku i socijalnu ekonomsku i monetarnu zajednicu”, točka 1.2 (SL C 13, 15.1.2016, str. 33.).

(10)  Europski sustav osiguranja depozita (SL C 177, 18.5.2016., str. 21.).

(11)  L. Fransen, G. del Bufalo i E. Reviglio, Boosting Investment in Social Infrastructure in Europe. Report of the High-Level Task Force on Investing in Social Infrastructure in Europe, European Economy Discussion Paper, br. 74, siječanj 2018.

(12)  „Financije EU-a do 2025.”, točka 3.3.1 (SL C 81, 2.3.2018., str. 131.).

(13)  „Financije EU-a do 2025.”, točka 3.3 (SL C 81, 2.3.2018., str. 131.).

(14)  „Buđenje rasta”, točka 3.2 (SL C 143, 22.5.2012., str. 10.); „Dovršenje EMU-a – politički stup”, točke 4.3.1 i 4.3.4 (SL C 332, 8.10.2015., str. 8.); „Ekonomska politika europodručja (2016.)”, točka 3.5 (SL C 177, 18.5.2016., str. 41.); „Ekonomska politika europodručja (2017.)”, točka 1.13 (SL C 173, 31.5.2017.,str. 33.) i „Produbljenje EMU-a do 2025.”, točka 1.11 (SL C 81, 2.3.2018., str. 124.).

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredbi (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 1093/2010”

(COM(2017) 790 final – 2017/0359 (COD))

i

„Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2013/36/EU i 2014/65/EU”

(COM(2017) 791 final – 2017/0358 (COD))

(2018/C 262/06)

Izvjestitelj:

Jarosław MULEWICZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament: COM(2017) 790 final: 18.1.2018. i COM(2017) 791 final: 18.1.2018. Vijeće Europske unije: COM(2017) 790 final: 14.2.2018. i COM(2017) 791 final: 14.2.2018.
Pravni temelj:	članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	26.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	193/2/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedloge Komisije i nada se da će oni učinkovito pridonijeti postizanju ciljeva Komisije.

1.1.1.

EU-u su potrebna snažnija tržišta kapitala kako bi se promicala ulaganja, iskoristili postojeći izvori financiranja, poduzećima omogućili novi izvori financiranja, kućanstvima ponudile bolje financijske mogućnosti i ojačala ekonomska i monetarna unija. Komisija se obvezala okončati rad na svim sastavnicama do 2019. radi dovršenja izgradnje unije tržišta kapitala.

1.1.2.

Drugi cilj odnosi se na Brexit i potrebu EU-a da privuče investicijska društva. Zbog odluke Ujedinjene Kraljevine o napuštanju EU-a potrebno je ažurirati regulatorni okvir EU-a kako bi EU postao privlačniji za financijska društva. Ujedinjena Kraljevina važno je središte tržišta kapitala i investicijskih aktivnosti i ondje se nalazi većina investicijskih društava iz Europskoga gospodarskog prostora (EGP). Tamo je i sjedište otprilike polovine tih društava, a nešto ih je manje u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Investicijska društva iz EGP-a većinom su mala i srednja poduzeća. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) procjenjuje da osam investicijskih društava smještenih uglavnom u Ujedinjenoj Kraljevini kontrolira otprilike 80 % imovine svih investicijskih društava u EGP-u.

1.1.3.

Treći cilj jest uspostava posebnog pravnog okvira za investicijska društva. Postojeći bonitetni okvir ponajprije je usmjeren na kreditne institucije i rizike povezane s njima. Investicijska društva ne primaju depozite i ne daju zajmove. To znači da su znatno manje izložena kreditnom riziku i riziku iznenadnog povlačenja depozita. Njihove se usluge odnose na financijske instrumente koji, za razliku od depozita, nisu plativi po nominalnoj vrijednosti, nego variraju ovisno o tržišnim kretanjima. Ta su društva, međutim, konkurenti kreditnim institucijama u pružanju investicijskih usluga, koje kreditne institucije svojim klijentima mogu pružati na temelju odobrenja za pružanje bankovnih usluga. Dakle, kreditne institucije i investicijska društva dvije su različite vrste institucija. Sistemska investicijska društva ostaju obuhvaćena područjem primjene Uredbe o kapitalnim zahtjevima i Direktive o kapitalnim zahtjevima IV (CRR/CDR IV) (1) i smatraju se financijskim institucijama. Ta društva postaju kreditne institucije te bi stoga trebala, na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, podlijegati nadzoru tijela nadležnih za kreditne institucije, uključujući ESB, u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma.

1.1.4.

Četvrti cilj Komisije jest uspostava jedinstvenog europskog integriranog bonitetnog okvira za investicijska društva. Zbog različitih poslovnih profila investicijskih društava postoje brojne pravne iznimke ovisno o državi njihova poslovnog nastana. Zbog toga se brojna društva suočavaju s regulatornom složenošću, osobito društva koja posluju u više zemalja. To podrazumijeva dodatne rizike. Provedba sadašnjeg pravnog okvira u državama članicama uzrokuje rascjepkanost regulatornog okruženja za investicijska društva, što otvara prostor štetnoj regulatornoj arbitraži. To bi moglo ugroziti integritet i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Bonitetna pravila za investicijska društva koja je predložila Komisija primjenjuju se na većinu malih i srednjih investicijskih društava u svim državama članicama EU-a.

1.2.

EGSO zaključuje da bi se poslovanje investicijskih društava s nastanom u Ujedinjenoj Kraljevini moralo prinudno premjestiti u državu članicu unutar bankovne unije odnosno europodručja, prije svega u financijska središta država europodručja, kao što su Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Irska. Države članice EU-a izvan europodručja ne bi došle u obzir.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da bi mala i srednja poduzeća vjerojatno ostvarila najveću korist od direktive i uredbe. Proporcionalniji i primjereniji bonitetni okvir trebao bi pridonijeti poboljšanju uvjeta njihova poslovanja i ukloniti prepreke ulasku na tržište. To se osobito odnosi na kapitalne zahtjeve i administrativno opterećenje. EGSO ističe da bi ta pravila mogla dati novi poticaj inovativnim poduzećima koja svoj rast nastoje ostvariti digitalizacijom. To uključuje i pojednostavnjenje pristupa izvorima financiranja za mala i srednja poduzeća koja nisu banke ili investicijska društva. Prikladniji bonitetni okvir također bi trebao pridonijeti oslobađanju kapitala vezanog zbog neproduktivnih regulatornih postupaka te omogućiti malim investicijskim društvima da svojim klijentima – uključujući druga mala i srednja poduzeća – pruže bolje usluge. Time bi se investicijskim društvima trebalo omogućiti da djeluju kao posrednici pri mobilizaciji ulaganja štediša u cijelom EU-u i tako europskim društvima olakšaju pristup alternativnim izvorima financiranja izvan bankovnog sektora.

1.4.

U Prijedlogu direktive o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i Prijedlogu uredbe o bonitetnim zahtjevima utvrđuju se nužni propisi i zahtjevi u pogledu inicijalnog i postojećeg kapitala, nadzornih ovlasti, zahtjeva za objavljivanje i primitaka. Tako se smanjuje rizik povezan s financijskim aktivnostima investicijskih društava. Ostaje pitanje u kojem se opsegu rizik investicijskih društava prenosi na njihove klijente, odnosno pojedinačne ulagatelje i poduzeća. Ako investicijska društva za svoje klijente obavljaju isključivo djelatnosti posrednika i ako su ograničena na investicijsko savjetovanje ili upravljanje portfeljem, tada rizik povezan s financijskim instrumentima uglavnom snose klijenti.

1.5.

Ostaje otvoreno pitanje hoće li jednostranost uvođenja posebnog pravnog okvira koje provodi Unija za investicijska društva koja posluju u EU-u, ne uzimajući pritom u obzir tržišta kao što su SAD, Japan, Kina i Indija s obzirom na globalizaciju i elektroničku trgovinu, dovesti do odlaska ulagača iz Europe. Vrlo složen pravni okvir MiFID-a II i obveza registracije financijskih proizvoda doveli su do povlačenja iz ponude 20 do 50 % proizvoda. Stoga je potrebno nadzirati i fleksibilno mijenjati nove odredbe posebnog pravnog okvira za investicijska društva u slučaju negativnih reakcija financijskih tržišta. EGSO se slaže da su financijske transakcije, koje čine do 54 % globalnog BDP-a, znatan rizik. Međutim, one su i velika prilika za financiranje razvoja. Ako se pravni okvir fleksibilno ne izmijeni, investicijska društva iz Ujedinjene Kraljevine premjestit će se u SAD, a ne u EU, unatoč dobrim namjerama.

2.   Kontekst

2.1.

U EU-u postoji mnogo različitih vrsta investicijskih društava koja pružaju razne usluge različitim klijentima. Prema podacima EBA-e u EGP-u je krajem 2015. poslovalo 6 051 investicijsko društvo. Većinom je riječ o malim i srednjim poduzećima. EBA procjenjuje da otprilike osam investicijskih društava, koja su koncentrirana u Ujedinjenoj Kraljevini, kontrolira otprilike 80 % imovine svih investicijskih društava u EGP-u. Prema EBA-inim informacijama poslovanje otprilike 40 % investicijskih društava u EGP-u ograničeno je na investicijsko savjetovanje. Poslovanje 80 % investicijskih društava u EGP-u ograničeno je na investicijsko savjetovanje, zaprimanje i prijenos naloga, upravljanje portfeljima i izvršavanje naloga. Otprilike 20 % investicijskih društava ima odobrenje za trgovanje za vlastiti račun ili provedbu ponude. Te usluge trenutačno podliježu najstrožim bonitetnim zahtjevima.

2.2.

Ujedinjena Kraljevina važno je središte tržišta kapitala i investicijskih aktivnosti i tamo je sjedište većine, otprilike polovine, investicijskih društava iz EGP-a, a nešto ih je manje u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. Investicijska društva iz EGP-a većinom su mala i srednja poduzeća. Sistemska investicijska društva trenutačno su uglavnom društva kćeri bankovnih grupacija ili posrednika-trgovaca sa sjedištem u SAD-u, Švicarskoj ili Japanu.

2.3.

EBA za sada razlikuje 11 kategorija investicijskih društava, ponajprije na temelju investicijskih usluga koje ta društva mogu pružati u skladu s Direktivom o tržištima financijskih instrumenata (2) te na temelju toga drže li novac i vrijednosne papire klijenata. Investicijska društva koja pružaju širok niz usluga podliježu istim zahtjevima koji se primjenjuju na kreditne institucije kad je riječ o kapitalnim zahtjevima za zajmove, tržište i operativni rizik, mogućoj likvidnosti, isplati primitaka i pravilima o upravljanju. Međutim, društva s ograničenim ovlastima (koje su u pravilu manje riskantne, kao što su investicijsko savjetovanje te zaprimanje i prijenos naloga) ne podliježu većini tih zahtjeva. EBA predlaže novu klasifikaciju investicijskih društava s tri umjesto 11 kategorija. Prema prvotnim preporukama sistemska investicijska društva pripadaju 1. kategoriji te i dalje podliježu okviru CRR-a/CRD-a IV. Kategoriji 2. pripadaju društva koja ispunjavaju jedan od sljedećih kriterija: trguju za vlastiti račun i podliježu tržišnim rizicima i rizicima od neispunjavanja obveza svojih drugih ugovornih strana; drže i administriraju imovinu klijenata; drže novčana sredstva klijenata ili prelaze određene pragove u pogledu veličine (imovina kojom se upravlja u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem i u okviru nediskrecijskih savjetodavnih aranžmana veća je od 1,2 milijarde EUR; izvršeni nalozi klijenata iznose najmanje 100 milijuna EUR dnevno za promptne transakcije i/ili najmanje 1 milijardu EUR dnevno za izvedenice; raspolažu imovinom koja je ukupno veća od 100 milijuna EUR; njihovi ostvareni ukupni bruto primici veći su od 30 milijuna EUR). Ta društva moraju izračunavati kapitalne zahtjeve na temelju parametara za nove rizike (K-faktori). Kategoriji 3. pripadaju društva koja ne obavljaju navedene djelatnosti i koja se nalaze ispod navedenih pragova. Ta društva ne moraju ispunjavati kapitalne zahtjeve na temelju K-faktora.

2.4.

Regulatorni okvir EU-a za investicijska društva sastoji se od dvaju glavnih dijelova: Direktive o tržištima financijskih instrumenata (MiFID) i od siječnja 2018. MiFID-a II/MiFIR-a (3) u kojima se utvrđuju uvjeti za izdavanje odobrenja za rad te propisi o organizaciji i poslovanju. Investicijska društva, kao i kreditne institucije, podliježu bonitetnom okviru CRR-a/CRD-a IV jer ta društva mogu biti konkurenti kreditnim institucijama u pružanju investicijskih usluga, koje kreditne institucije mogu svojim klijentima pružati na temelju svojeg odobrenja za pružanje bankovnih usluga. S druge strane, kreditne institucije podliježu ključnim propisima MiFID-a, pri čemu se izjednačuju uvjeti za pružanje investicijskih usluga za investicijska društva i kreditne institucije, kao i uvjeti zaštite ulagatelja, pravila poslovnog ponašanja u skladu s MiFID-om te ključni bonitetni zahtjevi CRR-a/CRD-a IV.

2.5.

Kako je predviđeno odredbama CRR-a, preispitivanje bonitetnog okvira za investicijska društva provedeno je u savjetovanju s EBA-om, Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i nacionalnim nadležnim tijelima. Nakon što je Komisija u prosincu 2014. pozvala na izradu mišljenja, EBA je u prosincu 2015. objavila izvješće o postojećem bonitetnom okviru za investicijska društva i zatražila izmjene postojećeg pristupa. Nakon drugog poziva Komisije na izradu mišljenja iz lipnja 2016., EBA je u studenome 2016. objavila dokument za raspravu o eventualnom novom bonitetnom režimu koji bi se primjenjivao na prevladavajuću većinu investicijskih društava. Tijekom tri mjeseca bilo je moguće iznijeti primjedbe na taj dokument. Uzevši u obzir povratne informacije i dodatne podatke, koje je zajednički s nacionalnim nadležnim tijelima prikupila od investicijskih društava, EBA je u rujnu 2017. objavila svoje završne preporuke i zatražila primjedbe dionika. Precizno podešavanje preporuka o novim kapitalnim zahtjevima potkrijepljeno je prikupljenim detaljnim podacima o investicijskim društvima. U ime EBA-e nacionalna nadležna tijela prikupljala su podatke dva puta, 2016. i 2017.

2.6.

Izvješće EBA-e sadržava opsežnu i javno dostupnu analizu statusa quo s podacima o brojkama i vrstama investicijskih društava u državama članicama. U izvješću se također predlaže novi režim za većinu investicijskih društava pri čemu se na njih više uopće ne primjenjuje okvir iz CRR-a/CRD-a IV te samo sistemska investicijska društva ostaju obuhvaćena područjem primjene tog okvira u skladu s revidiranim pristupom za njihovo utvrđivanje koji je sadržan u ovom Prijedlogu. Prijedlog je u skladu i s MiFID-om i MiFID-om II/MiFIR-om. Uspostavljaju se bonitetni zahtjevi prilagođeni načinu poslovanja investicijskih društava i njihovim rizicima i pojašnjava se kada se i zašto ti zahtjevi primjenjuju. Tako bi se riješili određeni slučajevi proizvoljne primjene bonitetnih zahtjeva koji se pojavljuju jer se zahtjevi prije svega utvrđuju u vezi s investicijskim uslugama navedenima u MiFID-u za banke, umjesto u vezi s poslovanjem investicijskih društava.

2.7.

O rezultatima EBA-ina preispitivanja (4) raspravljalo se s državama članicama u okviru Odbora za financijske usluge u ožujku i listopadu 2017. te Stručne skupine za bankarstvo, plaćanja i osiguranja u lipnju i rujnu 2017. Uzeti su u obzir i doprinosi dionika o početnoj procjeni učinka koju je Komisija objavila u ožujku 2017. Konačno, Komisija je razmotrila i mišljenja koja je prethodno primila u postupku sveobuhvatnog poziva na dostavu očitovanja o učinkovitosti, sukladnosti i dosljednosti cjelokupnog regulatornog okvira EU-a za financijske usluge. S obzirom na iscrpno javno savjetovanje i podatke koje je prikupila EBA, Komisija je smatrala da istovremeno savjetovanje sa širom javnošću nije potrebno. Umjesto toga, službe Komisije provele su ciljana savjetovanja s dionicima. Ta savjetovanja uključivala su sljedeće: — forum za raspravu održan 27. siječnja 2017. o temi EBA-ina nacrta prijedloga budućeg režima na kojemu su sudjelovali dionici iz sektora (investicijska društva, ulagatelji, odvjetnički uredi, savjetnici), — radionicu o troškovima postojećeg režima koja je održana 30. svibnja 2017. i — radionicu o EBA-inu nacrtu završnih preporuka koja je održana 17. srpnja 2017.

2.8.

EBA procjenjuje da bi se novim režimom kapitalni zahtjevi ukupno i za sva nesistemska investicijska društva u EU-u povećali za 10 % u odnosu na sadašnje zahtjeve, a smanjili za 16 % u odnosu na ukupne zahtjeve koji proizlaze iz dodatnih zahtjeva iz stupa 1. Raspodjela tih učinaka među investicijskim društvima ovisila bi o njihovoj veličini, investicijskim uslugama koje pružaju i o tome kako se na njih primjenjuju novi kapitalni zahtjevi. EBA smatra da samo nekoliko društava ne raspolaže s dovoljno vlastitog kapitala za ispunjavanje novih zahtjeva. To uključuje tek manji broj investicijskih savjetnika, trgovinskih društava i društava koja nude više usluga. Međutim, ako bi razina povećanja za društva te skupine bila više nego dvostruko veća u odnosu na postojeće zahtjeve, mogla bi se odobriti gornja granica za razdoblje od nekoliko godina.

2.9.

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije EU-u se dodjeljuje nadležnost za donošenje odgovarajućih propisa kojima je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta (članak 114. UFEU-a). Donose se direktive radi olakšavanja pokretanja i obavljanja djelatnosti u EU-u (članak 53. UFEU-a). To se odnosi i na zakonodavstvo o bonitetnom nadzoru nad pružateljima financijskih usluga, u ovom slučaju nad investicijskim društvima. Odredbe iz CRD-a IV koje se odnose na investicijska društva, a temelje se na članku 53. UFEU-a, zamjenjuju se odgovarajućim odredbama predložene direktive. Odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se odnose na investicijska društva, a temelje se na članku 114. UFEU-a, zamjenjuju se odredbama predložene uredbe.

2.10.

Nova pravila neće utjecati na proračun EU-a.

3.   Napomene i primjedbe

3.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u Prijedlogu utvrđuju zahtjevi u vezi s imenovanjem tijela za bonitetni nadzor, inicijalnim i postojećim kapitalom investicijskih društava, likvidnošću, koncentracijskim rizikom, nadzornim ovlastima i instrumentima za bonitetni nadzor investicijskih društava koji provode nadležna tijela kao i zahtjevi u vezi s izvješćivanjem i objavljivanjem, nadzornom provjerom i evaluacijom te upravljanjem društvima i primicima. Direktiva sadržava pravila o praćenju i kontroli investicijskih društava i pridonosi smanjenju svih vrsta rizika koji mogu nastati poslovanjem tih društava. Direktiva se primjenjuje na sva investicijska društva koja su obuhvaćena MiFID-om II, koji bi se trebao početi primjenjivati od siječnja 2018.

3.2.

EGSO ističe da se Prijedlogom od država članica zahtijeva da imenuju tijelo koje će izvršavati ovlasti za bonitetni nadzor na temelju ove Direktive. Države članice mogu ih dodijeliti postojećem tijelu u obliku ovlasti dodijeljenih na temelju CRD-a IV ili ih mogu dati novom tijelu. Nadležna bi tijela trebala imati ovlasti za preispitivanje i evaluaciju bonitetnog stanja investicijskih društava te prema potrebi ovlasti da zahtijevaju promjene u područjima kao što su unutarnje upravljanje i kontrola nad poduzećima, postupci upravljanja rizicima te, prema potrebi, za utvrđivanje dodatnih zahtjeva, posebno onih koji se tiču kapitala i likvidnosti.

3.3.

EGSO smatra važnim da nadležna tijela blisko surađuju s javnim tijelima ili tijelima koja su u njihovoj državi članici odgovorna za nadzor nad kreditnim institucijama i financijskim institucijama. Države članice morat će osigurati da nadležna tijela, kao stranke u Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS), međusobno surađuju, posebno pri osiguranju protoka primjerenih i pouzdanih informacija između njih i drugih stranaka u ESFS-u. Nadležna tijela trebala bi osigurati razmjenu informacija koje osobito obuhvaćaju sljedeće: informacije o upravljačkoj i vlasničkoj strukturi investicijskog društva, usklađenosti s kapitalnim zahtjevima, koncentracijskom riziku i likvidnosti investicijskog društva, administrativnim i računovodstvenim postupcima investicijskog društva i mehanizmima njegove unutarnje kontrole, kao i sve druge relevantne čimbenike koji mogu utjecati na rizik koji predstavlja investicijsko društvo. EGSO smatra da će to pridonijeti većoj transparentnosti europskoga tržišta za ulaganja.

3.4.

Nadležna tijela mogu dostaviti povjerljive informacije EBA-i, ESMA-i, Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB), središnjim bankama država članica, Europskom sustavu središnjih banaka (ESSB) i ESB-u kao monetarnim tijelima i, kada je to primjereno, javnim tijelima odgovornima za nadzor nad sustavima plaćanja i namire, ako su te informacije potrebne za izvršavanje njihovih zadaća. EGSO smatra da bi se tako uspostavio europski sustav informacija o investicijskim društvima kojime bi se društvima koja provode nepoštenu poslovnu praksu teoretski onemogućilo obavljanje financijskih transakcija.

3.5.

Inicijalni kapital investicijskog društva koje ne pohranjuje novac ili vrijednosne papire klijenata, osobito u slučaju malih i srednjih poduzeća, povećan je s 50 000 na 75 000 EUR. Zahtjevi za inicijalni kapital sistemskih investicijskih društava utvrđuju se s pomoću CRR-a/CRD-a IV. EGSO ponovno zaključuje da je Prijedlog direktive o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima prilika za mala i srednja poduzeća, osobito ona koja svoj rast nastoje ostvariti digitalizacijom.

3.6.

Na temelju podataka o više od 1 200 društava utvrđeno je da 80 % društava ispunjava predložene likvidnosne zahtjeve. Otprilike 70 % društava raspolaže iznosima koji su više nego trostruko veći od zahtijevanog. Stoga EGSO smatra da novi režimi neće dovesti do nestanka prevladavajuće većine trenutačnih investicijskih društava s tržišta.

3.7.

Politike primitaka u investicijskim društvima moraju biti transparentne te povezane s rizicima i ostvarenom dobiti. Sustavi primitaka podliježu nadzoru i odobrenju nadzornih tijela. Države članice zahtijevaju da investicijska društva objave svoje politike primitaka i osiguravaju da nadležnim tijelima na zahtjev dostave informacije o broju fizičkih osoba čiji primici u financijskoj godini iznose 1 milijun EUR ili više. U takvim se slučajevima nadležnim tijelima moraju dostaviti i informacije o njihovim odgovornostima na radnom mjestu, relevantnom poslovnom području i glavnim elementima plaće, bonusa, dugoročnih nagrada i mirovinskih doprinosa. Te se informacije prosljeđuju EBA-i te ih ona objavljuje. EGSO smatra da je to postupanje u cilju povezivanja plaća s ekonomskim rezultatima investicijskih društava u cijelosti opravdano.

3.8.

EGSO pozdravlja nadzor nad podružnicama inozemnih investicijskih društava i zahtjev da one jednom godišnje dostave sljedeće informacije: naziv, vrstu djelatnosti i lokaciju svakog društva kćeri i podružnice, promet, broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punog radnog vremena, dobit ili gubitak prije oporezivanja, porez na dobit ili gubitak i primljene javne subvencije.

3.9.

Usto, EGSO pozdravlja činjenicu da u skladu s člankom 33. Prijedloga direktive nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere ako se na temelju provjere i ocjene iz stavka 1. točke (e) utvrdi da se ekonomska vrijednost vlasničkoga kapitala investicijskog društva smanjila za više od 15 % njegova osnovnoga kapitala. Ta se odredba općenito primjenjuje i na investicijska društva koja povećavaju vlasnički kapital.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO ističe da su proširenjem MiFID-a na sva tržišta izvedenica 2007. neka poduzeća specijalizirana za trgovanje robnim izvedenicama u cijelosti izuzeta iz MiFID-a i bonitetnih propisa. Poslovanje mnogih od navedenih društava koja se bave financijskim instrumentima uglavnom je usmjereno na zaštitu svojih matičnih društava od rizika koji se odnose na materijalnu proizvodnju, prijenos, skladištenje ili stjecanje osnovnih materijalnih sirovina. Mjere zaštite mogu poprimiti znatan opseg ovisno o sektoru (npr. energetika, poljoprivreda), što prema trenutačnom pravnom okviru ima veći utjecaj na kapitalne zahtjeve. Ta su društva sad obuhvaćena Prijedlogom direktive o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima.

4.2.

EGSO smatra da se Prijedlogom direktive i Prijedlogom uredbe sada stvaraju parametri za nove rizike (K-faktori) kao i mogućnost za postupno uvođenje i ograničenje viših zahtjeva. K-faktorima obuhvaćeni su rizici za klijenta (RtC), odnosno rizici za tržište (RtM) i rizici za društvo (RtF) kad je riječ o društvima koja trguju za vlastiti račun i izvršavaju naloge klijenata u svoje ime.

4.3.

EGSO ističe da je u svojem mišljenju o izmjeni Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) kako bi se u nju unijele izmjene bazelskog okvira (ECO/424) (5), mišljenju o MiFID-u/MiFIR-u (INT/790) (6) te u prethodnim mišljenjima o CRR-u/CDR-u IV podržao bonitetna pravila za tržišta kapitala u EU-u.

---

(1)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.). koja zajedno s Direktivom 2013/36/EU (Direktiva o kapitalnim zahtjevima IV ili CRD IV) (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.) čini postojeći bonitetni okvir za investicijska društva.

(2)  Direktiva o tržištima financijskih instrumenata (MiFID): Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(3)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.) i Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

(4)  Izvješće EBA-e o investicijskim društvima, odgovor na poziv Komisije na savjetovanje iz prosinca 2014. (EBA/Op/2015/20). U skladu sa zahtjevima iz relevantnih članaka CRR-a, preispitivanje je provedeno u savjetovanju s EBA-om, ESMA-om i nacionalnim nadležnim tijelima koja su zastupljena u tim europskim nadzornim tijelima.

(5)  SL C 209, 30.6.2017., str. 36.

(6)  SL C 303, 19.8.2016., str. 91.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu preporuke Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja

(COM(2017) 563 final – 2017/0244 (NLE))

(2018/C 262/07)

Izvjestiteljica:	Imse SPRAGG NILSSON
Suizvjestiteljica:	Vladimíra DRBALOVÁ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 17.11.2017.
Pravni temelj:	članak 29. stavak 1. UFEU-a
Odluka Plenarne skupštine:	17.10.2017.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.3.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	194/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO cijeni to što je ova Preporuka nastala u pravo vrijeme s obzirom na to da se u većini država članica provode značajne reforme u pogledu naukovanja te pohvaljuje nastojanje Europske komisije da utvrdi zajedničko shvaćanje o tome što čini kvalitetno i učinkovito naukovanje.

1.2.

Odbor se slaže da pravni instrument koji je odabrala Europska komisija potiče usklađivanje zajedničkih napora kako bi se poboljšala kvaliteta i učinkovitost naukovanja. Istodobno na nacionalnoj razini ostavlja se dovoljno fleksibilnosti.

1.3.

EGSO primjećuje da se u definiciji i kriterijima koje je Europska komisija iznijela u Prijedlogu preporuke Vijeća poštuje raznolikost nacionalnih programa u području naukovanja.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da se ovim Prijedlogom preporuke Vijeća poziva države članice da potiču aktivno uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje programa naukovanja, upravljanje tim programima i njihovu provedbu, u skladu s nacionalnim sustavima industrijskih odnosa te praksama u obrazovanju i osposobljavanju.

1.5.

Odbor smatra da bi u osmišljavanje programa naukovanja, upravljanje tim programima i njihovu provedbu trebali biti uključeni te aktivno sudjelovati i oni koje se nije tradicionalno smatralo prirodnim dionicima u tom području, ali su jednako bitni za taj proces, kao što su organizacije mladih i roditelja, udruženja studenata i sami naučnici.

1.6.

EGSO prepoznaje pozitivnu ulogu koju naukovanja mogu imati u poboljšanju vještina i zapošljivosti, posebice mladih osoba, ali naglašava da je nezaposlenost složen fenomen za koji je potreban svestran pristup kako bi se problemi riješili u samom korijenu, a to pitanje obuhvaća mnogo više od same nepodudarnosti vještina.

1.7.

EGSO smatra da bi Prijedlog preporuke trebao više istaknuti načine na koje sami naučnici mogu preuzeti veću odgovornost za osmišljavanje i upravljanje svojim naukovanjem. Davanjem mogućnosti naučniku da utječe na svoje iskustvo učenja stvorilo bi produktivnije iskustvo učenja, što bi bilo također u korist pružatelju naukovanja.

1.8.

Odbor poziva na jasne poveznice te učinkovito usklađivanje i sinergije s inicijativama koje je mreža EQAVET (1) već pokrenula i koje su povezane s mrežom EURES (2).

1.9.

EGSO poziva na inicijative koje istražuju potencijal transnacionalne mobilnosti naukovanja u EU-u. One bi trebale u obzir uzeti napredak ostvaren u državama, posebice u pogledu izazova koji se javljaju prilikom stvaranja potrebnih uvjeta za podupiranje mobilnosti naučnika.

1.10.

EGSO pozdravlja namjeru praćenja provedbe Preporuke uz podršku Savjetodavnog odbora za strukovnu izobrazbu (ACVT), kao i putem europskog semestra, te predlaže da se razviju pokazatelji koji će poslužiti za procjenu učinka na nacionalnoj razini. Odbor je spreman za procjenu provedbe Preporuke u državama članicama, iz perspektive organizacija civilnog društva.

2.   Kontekst prijedloga preporuke Vijeća

2.1.

Predloženi Europski okvir za kvalitetna i učinkovita naukovanja nadovezuje se na Novi program vještina za Europu iz 2016 (3). i pridonosi primjeni prioriteta EU-a u pogledu rasta, radnih mjesta i ulaganja. Prijedlog nadopunjuje načela sadržana u Europskom stupu socijalnih prava i podupire njegovu provedbu na nacionalnoj razini. Kvalitetna i učinkovita naukovanja ključna su i za uspješnu provedbu Garancije za mlade, a Prijedlog je odgovor na rastuću nužnost jamčenja kvalitetnije radne prakse u okviru inicijative Garancija za mlade.

2.2.

U okviru programa EU-a za socijalni dijalog o integriranim projektima 2014. – 2016., europski socijalni partneri proveli su odvojene projekte za naukovanja: ETUC se usredotočio na kvalitetu naukovanja, dok su se BusinessEurope, UEAPME, CEEP usredotočili na troškovnu učinkovitost. Iz njihova rada proizašla je zajednička izjava „Prema zajedničkoj viziji naukovanja” (4), u kojoj se naglašava važnost i kvalitete i troškovne učinkovitosti naukovanja.

2.3.

U srpnju 2013. godine osnovan je Europski savez za naukovanje kao jedinstvena platforma koja spaja vlade i dionike (poduzeća, socijalne partnere, komore, pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, regije, predstavnike mladih i skupine za promišljanje) s ciljem jačanja kvalitete, ponude i privlačnosti naukovanja u Europi (5).

2.4.

Predloženi instrument, preporuka Vijeća, u skladu je s načelima i supsidijarnosti i proporcionalnosti. Kao pravni instrument znači obvezu država članica da primjenjuju mjere iz ove Preporuke te je čvrst politički temelj za suradnju na europskoj razini u tom području. Budući da se naukovanja zasnivaju na ugovoru u radu ili nekoj drugoj vrsti ugovornog odnosa, naučnici se smatraju i učenicima koji uče kroz rad i radnicima. Stoga su pravna osnova za ovu inicijativu članci 153., 166. i 292. UFEU-a.

2.5.

Opći je cilj ove Preporuke „poboljšati zapošljivost i osobni razvoj naučnika te pridonijeti razvoju visokokvalificirane radne snage koja odgovara potrebama tržišta rada” (6). Konkretan je cilj „stvoriti usklađen okvir za naukovanje koji se temelji na zajedničkom shvaćanju kvalitete i učinkovitosti, uzimajući u obzir raznolikost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama”.

2.6.

Za potrebe ove Preporuke naukovanje se tumači kako slijedi: „formalni program strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koji povezuje konkretno učenje kroz rad u poduzećima i na drugim radnim mjestima s učenjem u ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje, a kojim se stječu nacionalno priznate kvalifikacije. Obilježava ga ugovorni odnos naučnika, poslodavca i/ili ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, pri čemu naučnik dobiva plaću ili naknadu za svoj rad”.

2.7.

Kako bi se zajamčilo da programi naukovanja odgovaraju na potrebe tržišta rada i predstavljaju korist i za naučnike i za poslodavce, u Prijedlogu su izrađeni i preporučeni kriteriji za kvalitetu i učinkovita naukovanja u dvama komplementarnim područjima. U prvom području, „učenju i radnim uvjetima”, posebni kriteriji jesu: pisani ugovor, rezultati učenja, pedagoška potpora, učenje u stvarnim radnim uvjetima, plaća i/ili naknada, socijalna zaštita i zdravstveni i sigurnosni uvjeti. U drugom području, „okvirnim uvjetima”, posebni kriteriji jesu: regulatorni okvir, uključenost socijalnih partnera, potpora poduzećima, fleksibilni putevi učenja i mobilnost, profesionalno usmjeravanje i osvješćivanje, transparentnost, osiguranje kvalitete i praćenje osoba s s diplomom.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja i podržava prijedlog preporuke koji je proizašao iz nedavnih inicijativa i koje on nadopunjuje na svim razinama usredotočenima na ponovno pokretanje kvalitetnog i učinkovitog naukovanja u Europskoj uniji.

3.2.

U Rimskoj deklaraciji iz 2017. europski čelnici država i vlada obvezali su se da će raditi na „Uniji u kojoj se mladima pruža najbolje obrazovanje i osposobljavanje te u kojoj oni mogu studirati i pronaći posao diljem kontinenta”. Bitna sastavnica te obveze jest pružiti mladima vještine za lakši pristup tržištu rada. Učinkoviti način za postizanje toga su naukovanja.

3.3.

Jasno je da naukovanja ne mogu biti rješenje za nezaposlenost. Naukovanja mogu biti korisna za usavršavanje i doškolovanje nezaposlenih ljudi svih dobi s namjerom da ih se ponovno uključi na tržište rada Naukovanja bi također trebalo nuditi osobama migrantskog podrijetla kao učinkoviti pristup politike za promicanje socijalne uključenosti i integrirane radne snage. Istovremeno, potrebno je izbjeći da naukovanja budu usmjerena na radna mjesta za niskokvalificirane radnike te obuhvaćaju lošu kvalitetu osposobljavanja, čime bi se mogao narušiti njihov ugled.

3.4.

Naukovanje kao oblik učenja kroz rad omogućuje pojedincima da steknu službene kvalifikacije kao i specifične stručne vještine i kompetencije koje odgovaraju potrebama tržišta rada, čime oni poboljšavaju svoju zapošljivost i proširuju mogućnosti zapošljavanja (7). Iskustvo učenja trebalo bi dovesti do čvrstih vještina i kompetencija koje se mogu koristiti i izvan specifičnog mjesta naukovanja. Ono je način kojim se podupire osobni razvoj pojedinaca i pomaže im se da kroz integrirani pristup steknu tehničke, digitalne, meke i socijalne vještine.

3.5.

Ono može biti naročito učinkovit alat za olakšanje prijelaza iz obrazovanja i osposobljavanja u radni odnos (8). Razdoblje tog prijelaza sve je dulje za mnoge mlade osobe i potrebno je posvetiti više pažnje njegovu skraćivanju. Stoga bi mogućnostima osposobljavanja kao što je naukovanje trebalo dati još veću relevantnost, s pomoću uspostave standarda kvalitete i uvođenja učinkovitih programa.

3.6.

Iako su naučnici često mlade osobe, Odbor bi htio naglasiti da bi programe naukovanja trebalo oblikovati da budu privlačni i za odrasle. Naukovanja odraslima pružaju mogućnost stjecanja kvalifikacija koje povećavaju zapošljivost i stvaraju nove prilike za razvoj karijere.

3.7.

Poslodavci se suočavaju sa sve većim nedostatkom radnika s relevantnim vještinama za ispunjenje svojih potreba i održavanje konkurentnosti. Naukovanje naučnicima može pružiti vještine kojima se poboljšava njihova zapošljivost i koje su istovremeno potrebne na tržištu rada. Ako se vještine koje trebaju i naučniku i poslodavcu podudaraju, programi naukovanja mogu biti privlačni objema stranama. Nadalje, naukovanja omogućavaju poslodavcima da osposobe ljude i ulažu u njih i s vremenom zadrže kvalificirane i motivirane zaposlenike (9).

3.8.

EGSO prima na znanje da poduzeća proučavaju načine za sudjelovanje u programima naukovanja kako bi ti programi postali privlačniji i korisniji za njih. Nadalje, Odbor naglašava da je učinkovitost naukovanja koncept s mnogo aspekata, a ne samo analiza troškova i koristi. S jedne strane, učinkovitost se odražava u prepoznavanju toga da pružatelji naukovanja ulažu u stvaranje iskustva učenja i „s vremenom očekuju povrat ulaganja u smislu boljeg vladanja vještinama, čime se potiče i podupire ponuda mjesta za naukovanje” (10). S druge strane, radi se o učinkovitoj pomoći ljudima u prelasku na tržište rada na kvalitetan način.

4.   Izrada i provedba programa naukovanja – partnerski pristup

4.1.

U mnogim zemljama potrebno je poboljšanje postojećih sustava naukovanja i njihove privlačnosti. Izazovi uključuju negativnu percepciju naukovanja u javnosti, vrijednost učenja, pomanjkanje privlačnosti za poslodavce i ograničeno ili nepostojeće partnerstvo s organizacijama civilnog društva u postupcima osmišljavanja, provedbe i evaluacije programa.

4.2.

Naukovanja su prije svega i ponajviše prilika za obrazovanje i trebala bi se stoga temeljiti na pristupu koji je usmjeren na naučnika te oblikovati se prema interesima naučnika i njihovih sposobnosti i mogućnosti, a istodobno uzimati u obzir i potrebe tržišta rada. To bi značilo osiguranje da naučnici postignu svoj puni potencijal i ciljeve učenja, od čega bi imali koristi i poslodavci.

4.3.

Stajališta naučnika trebalo bi uzeti u obzir pri donošenju odluka koje bi mogle izravno utjecati na njih i njihova prava prije, tijekom i nakon njihova namještenja. Oni bi trebali imati pravo na suodlučivanje o ciljevima svojeg naukovanja te priliku za davanje povratnih informacija o kvaliteti i učinkovitosti naukovanja. Nedostatak predstavničkih struktura prepreka je naučnicima da se čuje i njihov glas.

4.4.

Naukovanja imaju potencijal za pomoć mladima, kao i odraslima, da u potpunosti razviju kompetencije i sposobnosti u zvanju ili zanimanju i povećaju svoju zapošljivost. Međutim, u mnogim slučajevima takav se potencijal ne iskoristi jer naukovanje nije kvalitetno, njegova vrijednost učenja nije postavljena kao prioritet i prava naučnika ne poštuju se onako kako bi trebalo.

4.5.

Osim toga, EGSO vjeruje da dinamičnom tržištu rada više trebaju kompetencije nego vještine. Stoga bi rezultate učenja trebalo usmjeriti prema trajnim kompetencijama umjesto kratkoročnim vještinama.

4.6.

Naukovanja bi trebala uključivati snažnu dimenziju rada tako da se najmanje polovica trajanja obrazovanja posvećuje praktičnom učenju o specifičnostima posla, a to bi trebalo spojiti s međunarodnim iskustvom kad je god moguće.

4.7.

Voditelji osposobljavanja i mentori trebali bi biti certificirani i posjedovati specifične vještine, kako pedagoške tako i stručne, za obučavanje naučnika. Nadalje, također bi trebali imati pristup kontinuiranom osposobljavanju u skladu s načelom cjeloživotnog učenja.

4.8.

Sinergija kvalitete, učinkovitosti i privlačnosti naukovanja može se osigurati samo kroz blisku suradnju svih dionika – pružatelja osposobljavanja, socijalnih partnera i drugih organizacija civilnog društva i naučnika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

4.9.

Potrebno je uspostaviti strukture na svim razinama vlasti, uz uključenost svih relevantnih socio-ekonomskih dionika (npr. pružatelja naukovanja, organizacija poslodavaca, sindikata, komora, organizacija mladih, udruženja studenata, naučnika), s jasnim postupcima i ulogama čiji je cilj utjecati na odluke i sudjelovati u njima u pogledu osmišljavanja, provedbe i praćenja programa naukovanja.

5.   Promicanje naukovanja

5.1.

Kako bi se odgovorilo na činjenicu da se naukovanja smatraju manje privlačnim ili manje prestižnim obrazovnim putem, osobito za mlade osobe, potrebno je promicati naukovanja kao vrijedan izbor i mogućnost učenja jednake kvalitete, a ne kao aktivni instrument tržišta rada.

5.2.

Promicanje naukovanja trebalo bi se kombinirati s naporima da se riješi pitanje rodnih stereotipa koji se temelje na tradicionalnim društvenim ulogama, što još uvijek negativno utječe na namještenja, iskorištenost te promicanje i reklamiranje naukovanja.

5.3.

Svi relevantni dionici, od tvoraca politika do socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i obrazovnih institucija, imaju ključnu ulogu u povećanju privlačnosti naukovanja i moraju međusobno surađivati. Promicanje boljeg diskursa u vezi s naukovanjima mora biti popraćeno poboljšanjem kvalitete i učinkovitosti programa, i mora biti uvjetovano njima.

5.4.

Javna tijela trebala bi uložiti više sredstava u provedbu mjera za promicanje naukovanja kod potencijalnih naučnika na lokalnoj razini i poticati poslodavce da nude mogućnosti naukovanja.

5.5.

EGSO smatra da postoji mogućnost korištenja ESF-a za pomoć pri uspostavi ili daljnjem razvoju kvalitetnih i učinkovitih programa naukovanja u državama članicama kojima je potrebna veća financijska i tehnička pomoć za postizanje ciljeva okvira.

5.6.

Ključno je pružiti poslodavcima, osobito MSP-ovima i mikropoduzećima, financijsku i nefinancijsku potporu koja im treba za uspostavu kvalitetnih i učinkovitih namještenja i programa za naukovanje.

5.7.

Proces izgradnje nove percepcije naukovanja trebao bi se temeljiti na pravednom, uključivom, nediskriminirajućem i inovativnom pristupu. Osobe u najnepovoljnijem položaju u našem društvu trebale bi imati pristup najboljoj potpori i usmjeravanju prema kvalitetnom obrazovanju i učenju kroz rad koje odgovara njihovim interesima i težnjama. Potrebno je uvesti mjere na svim razinama kako bi se suzbijala diskriminacija na osnovi migrantskog statusa, socio-ekonomskog podrijetla, etničke pripadnosti, religije, dobi, roda ili drugog statusa, koja onemogućuje pristup mogućnostima naukovanja.

6.   Uvjeti učenja i rada

6.1.

EGSO smatra da bi se naukovanja trebala zasnivati na pisanom i zakonski obvezujućem dokumentu, bilo sporazumu o učenju ili pisanom ugovoru, između poslodavca, naučnika i ustanove za obrazovanje ili osposobljavanje. U tom bi se dokumentu trebali jasno odrediti prava i obveze svih stranaka te uključiti opis ciljeva učenja, zadatke i druge relevantne informacije o namještenju (uključujući, ali ne i ograničujući se, na trajanje, radno vrijeme, primitke itd.).

6.2.

EGSO čvrsto vjeruje da naučnici imaju pravo na dostojanstveni primitak i/ili naknadu, koji se pregovaraju putem kolektivnih ugovora u skladu s nacionalnim ili sektorskim zahtjevima. Primjereni primitak ili naknada mogu omogućiti većem broju građana prihvaćanje naukovanja, pogotovo onima s niskim primanjima, te smanjiti zloupotrebu naukovanja kao neplaćenog i izrazito fleksibilnog oblika zapošljavanja.

6.3.

EGSO ponovno naglašava važnost obveze da se naučnike primjereno i pravodobno obavijesti o svakom zdravstvenom i sigurnosnom riziku kojem se mogu izložiti tijekom naukovanja, i da ih se potpuno obuhvati odredbama o zaštiti zdravlja i sigurnosti.

7.   Praćenje i evaluacija programa naukovanja

7.1.

Svi pružatelji naukovanja trebali bi se obvezati na standarde kvalitete. Mentorstvo stručnog supervizora potrebno je uvijek pružati naučnicima prije, tijekom i nakon njihova naukovanja kako bi se osiguralo da su ciljevi učenja postignuti, prava naučnika poštovana i da je kvaliteta zajamčena.

7.2.

Kako bi se pratio napredak naučnika u postizanju ciljeva učenja, kao i kvaliteta i učinkovitost iskustva učenja, potrebno je uspostaviti sustav praćenja. Rezultate takvog procesa evaluacije trebalo bi podijeliti s naučnicima, a pružatelj naukovanja trebao bi im omogućiti poboljšanje ako je to potrebno. Kad je moguće, sustav praćenja trebao bi se koristiti kao metoda za praćenje broja naukovanja koja su se pretvorila u zaposlenje.

8.   Priznavanje kvalifikacija

8.1.

Programe naukovanja trebalo bi zaključiti službenim kvalifikacijama koje se priznaju na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini u skladu s Europskim okvirom kvalifikacija. Priznate kvalifikacije poboljšale bi zapošljivost i mobilnost naučnika u njihovoj zemlji i unutar EU-a. Trebale bi nuditi propustljivost i omogućiti naučnicima da uđu u sustav višeg obrazovanja nakon što zaključe naukovanje.

---

(1)  EQAVET – Europski referentni okvir za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.

(2)  EURES – Europski portal za mobilnost zapošljavanja.

(3)  COM(2016) 381 final

(4)  Europski socijalni partneri, Zajednička izjava, Prema zajedničkoj viziji naukovanja, 30. svibnja 2016..

(5)  Europski savez za naukovanje.

(6)  COM(2017) 563 final

(7)  Mišljenje EGSO-a „Poboljšanje uspješnosti nacionalnih dvojnih sustava obrazovanja” (SL C 13, 15.1.2016., str. 57.).

(8)  Dokazi ukazuju na to da 60 – 70 % naučnika prijeđe izravno na radno mjesto nakon što završe s naukovanjem, a u nekim slučajevima ovaj broj raste do 90 %. (Stranica Komisije o naukovanju)

(9)  Cedefop, 2015., Informativna bilješka – Omogućivanje naukovanja za mala i srednja poduzeća (Making apprenticeships work for small and medium enterprises).

(10)  Mišljenje Savjetodavnog odbora za strukovno osposobljavanje „Zajednička vizija kvalitetnog i učinkovitog naukovanja i učenja kroz rad”, 2. prosinca 2016.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima

(COM(2017) 647 final – 2017/0288 (COD))

(2018/C 262/08)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 29.11.2017 Vijeće, 22.11.2017.
Pravni temelj:	članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva Odbora:	17.10.2017.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	200/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podržava cilj Komisije da poboljša mobilnost građana koji na velikim udaljenostima putuju običnim i turističkim autobusima, da potiče upotrebu održivih oblika prijevoza i da omogući bolju prilagodbu usluga potrebama građana, osobito onih s niskim primanjima.

1.2.

Međutim, predloženo proširivanje područja primjene zajedničkih pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima na sve usluge linijskog prijevoza uz naknadu, uključujući nacionalne usluge koje obavlja strani prijevoznik, u nekim se državama članicama smatra problematičnim.

1.3.

Te zemlje smatraju da bi se primjenom novih pravila za pristup tržištu usluga međunarodnog i nacionalnog linijskog prijevoza običnim i turističkim autobusima na udaljenostima manjima od 100 ili 120 kilometara zračne linije na usluge gradskog i prigradskog prijevoza moglo u velikoj mjeri ugroziti ispunjavanje zadaće i obveza javne usluge od općeg gospodarskog interesa.

1.4.

Prijedlogom uredbe ne uzimaju se u obzir znatne razlike među državama članicama u pogledu organizacije njihovih usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i u pogledu određivanja cijena, osobito za gradske i prigradske usluge koje se često pružaju besplatno ili po nižim cijenama za sve putnike ili za određene kategorije putnika te odgovaraju potrebama i ograničenjima društva i okoliša zbog kojih su potrebni posebni i raznoliki propisi. Međutim, postoje i države članice koje su u većoj mjeri deregulirale pristup tržištu javnog prijevoza.

1.5.

Predložena odredba, u skladu s kojom se za usluge međunarodnog i nacionalnog prijevoza (uključujući gradski i prigradski prijevoz) na udaljenosti manjoj od 100 km zračne linije pristup tržištu može odbiti samo ako bi predložena usluga ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, u nekim bi se slučajevima teško mogla uskladiti s uslugom od općeg interesa koja mora svima biti financijski pristupačna i odgovarajuće kvalitete. Tržište u skladu sa zakonodavstvom o poštenom tržišnom natjecanju može jedino predložiti cijenu temeljenu na troškovima. Međutim, određene države članice imaju u potpunosti ili djelomično deregulirano tržište, uz relativno dobre rezultate. Prijedlog bi u tim slučajevima mogao predstavljati korak unatrag.

1.6.

EGSO dovodi u pitanje usklađenost Prijedloga uredbe s člankom 5. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o načelu supsidijarnosti s obzirom na to da se protokolom 26. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima daje široko diskrecijsko pravo u pružanju, naručivanju i organiziranju usluga od općeg gospodarskog interesa kako bi se osigurala visoka razina kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ. Međutim, budući da su usluge prijevoza običnim i turističkim autobusima na udaljenostima većim od 100 km već deregulirane u nekim državama članicama, težnja za slobodnim pristupom tržištu usluga autobusnog prijevoza kao takva ne može se dovesti u pitanje.

1.7.

EGSO naglašava da se, u skladu s takvom primjenom načela supsidijarnosti, državama članicama ostavlja široko diskrecijsko pravo koje imaju na temelju Ugovora da organiziraju usluge od općeg interesa ovisno o potrebama svojih građana, što svakako znači i da države članice s dereguliranim tržištem autobusnog prijevoza mogu i dalje zadržati to stanje i da se time neće postići cilj Komisije u pogledu jedinstvenog tržišta za te usluge.

1.8.

EGSO na kraju ističe da bi otvaranje novih linija za obične i turističke autobuse moglo štetno utjecati na javne usluge održivijih oblika prijevoza. EGSO stoga smatra opravdanim da tijela vlasti osiguraju da se za pružanje usluga koriste učinkovita niskougljična vozila koja ne povećavaju emisije, osobito željeznički promet. Stoga EGSO poziva Komisiju da liberalizaciju tržišta cestovnog prijevoza poveže s jasnijom primjenom načela „onečišćivač plaća” u svim vrstama prijevoza.

2.   Uvod

2.1.

U skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (g) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Unija ima podijeljenu nadležnost s državama članicama u području prometa te utvrđuje, među ostalim, na temelju članka 91. UFEU-a: (a) zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega odnosno promet preko državnog područja jedne države članice ili više njih; (b) uvjete pod kojima prijevoznici nerezidentni u nekoj državi članici mogu pružati prometne usluge unutar te države članice; […] 2. Kada se usvajaju mjere iz stavka 1. vodi se računa o slučajevima kada bi njihova primjena mogla ozbiljno utjecati na životni standard i na razinu zaposlenosti u određenim regijama kao i na odvijanje prometa.

2.2.

Izmjenom Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o pristupu međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima Komisija želi, kako sama tvrdi, poboljšati mobilnost građana na velikim udaljenostima i potaknuti upotrebu održivih oblika prijevoza te omogućiti bolju prilagodbu usluga potrebama građana, osobito onih s niskim primanjima.

2.3.

U nekim europskim jezicima ne postoji razlika između „običnih autobusa” i „turističkih autobusa”. Udaljenost je često jedan od glavnih kriterija koji se navode u propisima o uslugama prijevoza autobusima na velikim udaljenostima. Na primjer, u Ujedinjenoj Kraljevini mora biti veća od 50 milja, a u Francuskoj i Švedskoj mora biti veća od 100 kilometara.

2.4.

U nekim državama članicama tržište usluga autobusnog prijevoza na velikim udaljenostima već je, barem djelomično, liberalizirano. Tako je, na primjer, njemačko tržište liberalizirano pod dvama uvjetima: linije moraju biti duge najmanje 50 kilometara i ne smiju predstavljati konkurenciju željeznici. U Francuskoj se Macronovim zakonom svakom prijevozniku dopušta pružanje usluga linijskog prijevoza za dionice dulje od 100 kilometara.

3.   Pravila Zajednice koja su trenutačno na snazi

3.1.

Uredba (EZ) br. 1073/2009 od 21. listopada 2009. primjenjuje se na prijevoz više od devet osoba običnim i turističkim autobusima u okviru usluga međunarodnog linijskog prijevoza putnika te, pod određenim uvjetima i privremeno, na uvjete pod kojima nerezidentni prijevoznici mogu pružati usluge cestovnog prijevoza putnika u određenoj državi članici.

3.2.

Prijevoz s polazištem u državama članicama i odredištem u trećim zemljama u velikoj je mjeri obuhvaćen bilateralnim sporazumima između država članica i tih trećih zemalja. Međutim, pravila Zajednice primjenjuju se na područje država članica kroz koje se prolazi u tranzitu.

3.3.

Zajednička pravila ne primjenjuju se na usluge gradskog i prigradskog prijevoza običnim i turističkim autobusima. Kabotaža koju obavlja strani prijevoznik u državi članici domaćinu dopuštena je, osim usluga prijevoza za potrebe gradskog središta ili aglomeracije ili za potrebe prijevoza između tog gradskog središta ili te aglomeracije i predgrađa. Kabotaža se ne smije obavljati neovisno o međunarodnom prijevozu.

3.4.

Nasuprot tome, odredbe o upućivanju radnika u okviru pružanja usluge primjenjuju se na poduzeća za prijevoz običnim i turističkim autobusima koja obavljaju uslugu kabotaže.

3.5.

Države članice svake godine moraju obavijestiti Europsku komisiju o broju prijevoznika koji na dan 31. prosinca prethodne godine imaju licenciju Zajednice i o broju ovjerenih preslika koje odgovaraju vozilima koja na taj dan prometuju. U Uniji je 31. 12. 2016. bilo 34 390 licencija za cestovni prijevoz ljudi i 300 155 običnih i turističkih autobusa, od kojih se oko 46 000 upotrebljavalo uglavnom za prijevoz putnika na velikim udaljenostima.

4.   Nove mjere koje predlaže Komisija

4.1.

Područje primjene znatno se proširilo i primjenjuje se na sav linijski prijevoz (međunarodni i nacionalni) običnim i turističkim autobusima u cijeloj Uniji koji u okviru linijskog prijevoza obavlja strani prijevoznik.

4.2.

Sadašnji propisi u kojima se kabotaža definira kao unutarnji cestovni prijevoz putnika uz naknadu, koji privremeno obavlja prijevoznik u državi članici domaćinu mijenja se brisanjem opisa „privremeno”. Iz tog je razloga kabotaža dio linijskog prijevoza.

4.3.

Od sada je linijska kabotaža dopuštena pod uvjetom posjedovanja licencije Zajednice. Privremena kabotaža dopušta se samo ako je obuhvaćena ugovorom između organizatora i prijevoznika i ako je riječ o povremenoj usluzi.

4.4.

Kada je riječ o linijskom prijevozu, u novoj uredbi postoji razlika između, s jedne strane, međunarodnog i nacionalnog prijevoza putnika na udaljenosti do 100 kilometara zračne linije, i s druge strane, tog istog prijevoza na udaljenosti od najmanje 100 kilometara zračne linije.

4.5.

Za međunarodni linijski prijevoz putnika i nacionalni linijski prijevoz, za udaljenost od najmanje 100 kilometara zračne linije pristup tržištu u potpunosti je liberaliziran.

4.6.

Za međunarodni i nacionalni linijski prijevoz (uključujući gradski i prigradski prijevoz) na udaljenosti do 100 km zračne linije pristup tržištu može se odbiti ako predložena usluga ugrožava ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Udaljenost do 100 kilometara može se povećati na 120 km ako se nova usluga linijskog prijevoza uvodi između polazišta i odredišta koja su već obuhvaćena uslugama na temelju najmanje dvaju ugovora o javnim uslugama.

4.7.

Ekspresni prijevoz, odnosno usluge prijevoza putnika uzduž određenih dionica na kojima nema usputnih postaja, odsad se smatra „linijskim prijevozom”, jednako kao i usluge prijevoza na kojima se putnici ukrcavaju i iskrcavaju na unaprijed određenim postajama.

4.8.

Za sektor prijevoza putnika običnim i turističkim autobusima uspostavlja se neovisno regulatorno tijelo zaduženo za: — provođenje ekonomskih analiza kojima utvrđuje hoće li nova usluga ugroziti ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Zaključci regulatornog tijela obvezujući su za nadležna tijela koja izdaju dozvolu kada je riječ o pristupu međunarodnom i nacionalnom tržištu. Odluke regulatornog tijela podliježu sudskom preispitivanju, — prikupljanje i davanje informacija o pristupu terminalima, — odlučivanje o žalbama na odluke upravitelja terminala.

4.9.

Tehničke prilagodbe u vezi s licencijama Zajednice, odobrenjima za pristup tržištu i ostalim potvrdama provode se delegiranim aktom Komisije.

4.10.

Prijevoznici imaju pravo pristupa parkiralištima koje upotrebljavaju obični i turistički autobusi (terminali) u skladu s pravičnim, jasnim i nediskriminacijskim uvjetima.

5.   Opće napomene

5.1.

Proširenje područja primjene predmetne uredbe na sav linijski prijevoz uz naknadu koji obavlja strani prijevoznik znači da on može obavljati usluge linijskog prijevoza pod istim uvjetima kao i nacionalni prijevoznici i da se kabotaža, kada je neprekidna i trajna, smatra linijskim prijevozom. Iz tog razloga predmetna se uredba primjenjuje na sav međunarodni i nacionalni linijski prijevoz običnim i turističkim autobusima.

5.2.

Za ugovore o međunarodnom i nacionalnom prijevozu na udaljenosti od najmanje 100 kilometara zračne linije tržište je stoga u potpunosti liberalizirano i eventualni ugovori o javnim uslugama ne mogu se više uzimati u obzir radi odbijanja pristupa tržištu.

5.3.

Pristup tržištu međunarodnog i nacionalnog linijskog prijevoza običnim i turističkim autobusima na udaljenosti do 100 ili 120 kilometara zračne linije može se odbiti ako je ugrožena ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama i ako neovisno regulatorno tijelo zaduženo za provedbu odgovarajuće ekonomske analize da svoj pristanak.

5.4.

Za razliku od uredbe koja je sada na snazi, novim prijedlogom Komisije ne isključuje se izričito prijevoz običnim i turističkim gradskim i prigradskim autobusima, na koje će se stoga primjenjivati novi propisi.

5.5.

Osim toga, nadležna tijela koja odlučuju o pristupu tržištu ne smiju odbaciti zahtjev samo zato što prijevoznik nudi niže cijene od drugih prijevoznika. Naime, utvrđeno je da prijevoznici iz privatnog sektora, koji ne podliježu obvezama javne usluge, nude cijene (na primjer, 1 euro za putovanje na velikoj udaljenosti) koje su očito dampinške. Općenita formulacija predmetne odredbe bez ikakvih ograničenja mogla bi se smatrati zelenim svjetlom za nepošteno tržišno natjecanje.

5.6.

Prijedlogom uredbe ne uzimaju se u obzir znatne razlike među državama članicama u pogledu organizacije njihovih usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima kao i u pogledu određivanja cijena, osobito za gradske i prigradske usluge koje se često pružaju besplatno ili po nižim cijenama za sve putnike ili za određene kategorije putnika te odgovaraju potrebama i ograničenjima društva i okoliša zbog kojih su potrebni posebni i raznoliki propisi. Međutim, postoje i države članice koje su u većoj mjeri deregulirale pristup tržištu javnog prijevoza.

5.7.

EGSO dovodi u pitanje usklađenost Prijedloga uredbe s člankom 5. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o načelu supsidijarnosti i smatra da argumenti sadržani u izjavi (predviđenoj člankom 5. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti) nisu u potpunosti uvjerljivi. Međutim, budući da su usluge prijevoza običnim i turističkim autobusima na udaljenostima većim od 100 km već deregulirane u nekim državama članicama, težnja za slobodnim pristupom tržištu usluga autobusnog prijevoza kao takva ne može se dovesti u pitanje.

5.8.

Međutim, prijevoz putnika također predstavlja uslugu od općeg gospodarskog interesa predviđenu Ugovorom, koja kao takva podliježe članku 106. stavku 2. UFEU-a, kojim je predviđeno da „[p]oduzeća kojima je povjereno obavljanje usluga od općega gospodarskog interesa ili koja su po svojoj naravi monopoli koji ostvaruju prihod, podliježu pravilima sadržanima u Ugovoru, a osobito pravilima o tržišnom natjecanju, i to u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ne sprečava, de iure ili de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene”.

5.9.

Svrha tog članka jest postići da dobro ispunjavanje zadaće ima prednost i ne ovisi o pristupu koji se temelji na ekonomskoj ravnoteži.

5.10.

Zajedničke vrijednosti primjenjive na zadaće usluga od općeg ekonomskog interesa sadržane u Protokolu br. 26 o uslugama od općeg interesa (u vezi s člankom 14. UFEU-a) među ostalim su: ključna uloga i široko diskrecijsko pravo nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u pružanju, naručivanju i organiziranju usluga od općeg gospodarskog interesa, visoka razina kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ.

5.11.

Iz tog proizlazi da ekonomska ravnoteža nije dio vrijednosti kojih se javne usluge od općeg gospodarskog interesa nužno moraju pridržavati. Uostalom, u nekim se slučajevima ekonomska ravnoteža teško može uskladiti s uslugom koja mora biti svima financijski pristupačna. Tržište jedino može predložiti cijenu temeljenu na troškovima, čime se ne može zajamčiti da će svi imati pristup usluzi po pristupačnoj cijeni. Međutim, valja napomenuti i da određene države članice imaju u potpunosti ili djelomično deregulirano tržište, uz relativno dobre rezultate. Prijedlog bi u tim slučajevima mogao predstavljati korak unatrag.

5.12.

Stoga bi nadzorno tijelo osnovano predmetnom uredbom moglo samo ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 106. stavka 2. UFEU-a i Protokola br. 26, što je ovlast (utvrđivanje očite pogreške) koja je dosad pripadala samo Komisiji, s time da ta odluka podliježe žalbi koja se podnosi Sudu Europske unije.

5.13.

Suprotno novom prijedlogu Komisije, članak 8. stavak 4. točka (d) sadašnje Uredbe (EZ) br. 1073/2009 (čije brisanje Komisija predlaže) u skladu je s Ugovorom kada se njime propisuje da država članica na temelju podrobne analize odlučuje da bi na direktnim dionicama o kojima je riječ, dotična usluga prijevoza ozbiljno utjecala na održivost usporedivoga prijevoza koji se obavlja na temelju jednog ugovora, ili više njih, o pružanju javnih usluga u skladu s pravom Zajednice.

5.14.

EGSO stoga smatra da ne treba mijenjati prethodno navedenu odredbu članka 8., već da u skladu s načelom supsidijarnosti državama članicama treba ostaviti široko diskrecijsko pravo koje imaju na temelju Ugovora da prema svojim potrebama organiziraju usluge od općeg interesa, osim ako Komisija ne utvrdi očitu pogrešku.

5.15.

EGSO ističe da bi otvaranje novih linija za obične i turističke autobuse moglo štetno utjecati na javne usluge održivijih oblika prijevoza, osobito željezničkog prometa. Stoga se usluga željezničkog prometa na istoj dionici ni u kojem slučaju ne smije zanemariti iz isključivo ekonomskih razloga.

5.16.

U tom kontekstu EGSO podsjeća na to da je cilj propisa o jedinstvenom europskom željezničkom prostoru stvoriti europski željeznički prostor koji održivo može konkurirati drugim oblicima prijevoza.

5.17.

Naime, valja utvrditi da je konkurencija željezničkog i cestovnog sektora u velikoj mjeri nepoštena zbog željezničkih naknada koje moraju plaćati željeznički prijevoznici, a troškovi poslovanja približno su tri puta viši od troškova prijevoznika koji obavljaju prijevoz autobusima. Najava Komisije o „mjerama za usklađenu i uravnoteženu internalizaciju vanjskih troškova prijevoza za sve oblike prijevoza kako bi se pri određivanju cijena uzela u obzir razina vanjskih troškova koji opterećuju društvo” dosad nije imala značajnijih rezultata.

5.18.

Stoga EGSO poziva Komisiju da liberalizaciju tržišta cestovnog prijevoza poveže s jasnijom primjenom načela „onečišćivač plaća” u svim vrstama prijevoza.

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 92/106/EEZ o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica”

(COM(2017) 648 final/2 – 2017/0290 (COD))

(2018/C 262/09)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 29.11.2017. Europsko vijeće, 4.12.2017.
Pravni temelj:	članak 91. stavak 1. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	159/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire inicijativu za ažuriranje Direktive 92/106/EEZ (dalje u tekstu: Direktiva) u cilju povećanja učinkovitosti i privlačnosti koncepta kombiniranog prijevoza te povećanja održivosti prijevoza u skladu s ciljevima utvrđenima u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. i obvezama koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

1.2.

EGSO podupire proširenje područja primjene Direktive na domaći prijevoz kako bi se dodatno rasteretio cestovni prijevoz.

1.3.

EGSO također ima pozitivan stav prema naporima u pogledu pojednostavljenja Direktive radi povećanja privlačnosti koncepta i poboljšanja pravne sigurnosti.

1.4.

EGSO osobito korisnim smatra pojednostavljenje razgraničenja dionica cestovnog prijevoza, uključujući opciju fleksibilnosti koja se nudi državama članicama i omogućuje prilagodbu lokalnim uvjetima. Unatoč tomu, EGSO ističe da bi ograničenje od 20 % udaljenosti između početne točke utovara i krajnje točke istovara moglo dovesti do udaljenosti u cestovnom prijevozu znatno većih od 300 kilometara; u tom se slučaju u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. preporučuje postupan prelazak s cestovnog na druge vrste prijevoza.

1.5.

Radi olakšavanja pristupa informacijama o provedbi Direktive u pojedinoj državi članici te olakšavanja planiranja usluga kombiniranog prijevoza, EGSO predlaže uvođenje obveze za države članice kojom se od njih zahtijeva da na posebnoj internetskoj stranici stave na raspolaganje sve relevantne informacije o provedbi Direktive.

1.6.

EGSO odobrava objašnjenja i pojednostavljenja koja proizlaze iz opširne dokumentacije koja bi trebala biti dostupna u svrhu nadzora usklađenosti te iz odredbe kojom se propisuje da ti dokumenti mogu biti u elektroničkom obliku. EGSO predlaže da, gdje god je primjenjivo, sve nacionalne odluke o odobravanju duljih cestovnih dionica također budu uključene u dokumente koje je potrebno staviti na raspolaganje.

1.7.

EGSO cijeni predloženu obvezu država članica koja se odnosi na ulaganja u terminale za pretovar, a osobito obvezu koordinacije ulaganja sa susjednim državama članicama. Ipak, EGSO izražava sumnju u to da je cilj najveće udaljenosti od 150 kilometara između bilo koje lokacije u EU-u i najbližeg terminala realan, imajući na umu stanje u područjima s niskom gustoćom naseljenosti i slabo razvijenom željezničkom i lučkom mrežom te stoga predlaže jasnu opciju fleksibilnosti.

1.8.

Kako bi se povećala sigurnost i ubrzali učinci poticaja za tu vrstu prijevoza, u mišljenju EGSO-a razmatrat će se mjere potpore za kombinirani prijevoz koje bi bile spojive s unutarnjim tržištem i izuzete od obveze prijavljivanja koju iziskuju pravila o državnim potporama, pod uvjetom da je iznos potpore manji od prethodno utvrđenog praga.

1.9.

EGSO dvoji oko korisnosti predložene odredbe iz članka 1. stavka 2. drugog podstavka kojom se iz usluga kombiniranog prijevoza izuzimaju određene dionice putovanja unutarnjim plovnim putovima i pomorskim prijevozom. EGSO smatra da je taj prijedlog nejasan i podložan različitim tumačenjima te dvoji oko njegove korisnosti jer u željezničkom prijevozu nisu potrebni slični kriteriji odabira, koji se jasno temelje na isključivanju izbora koje ne treba poticati.

1.10.

Usto, EGSO ne razumije zašto takozvano „izuzimanje od kabotaže” iz članka 4. Direktive nije izmijenjeno. Kad je riječ o prometnoj politici, EGSO najprije upućuje na prijedloge koji se trenutačno razmatraju i koji se odnose na pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza robe u pogledu kabotaže i trenutačnu raspravu o pristupu tržištu i tržišnom natjecanju, uključujući socijalne aspekte. EGSO također upućuje na opće načelo prema kojemu bi pružanje usluga u zemlji u kojoj pružatelj usluga nema poslovni nastan trebalo biti privremeno. EGSO smatra da ništa ne sprečava usvajanje odredbe kojom se dionice cestovnog prijevoza tereta u okviru usluga kombiniranog prijevoza definiraju kao zasebne usluge prijevoza – osim u slučaju kad se usluga prijevoza u cijelosti obavlja pomoću jedne kombinacije kamiona ili vozila, uključujući traktor – i kojom se propisuje da se Uredba (EZ) br. 1072/2009 primjenjuje na sve usluge. Članak 4. Direktive potrebno je izmijeniti u tom smislu.

1.11.

EGSO je iznenađen što u prijedlog o izmjeni Direktive nije uključena odredba iz članka 2. Direktive kojom se od država članica zahtijeva da do 1. srpnja 1993. usluge kombiniranog prijevoza iz članka 1. izuzmu iz svih sustava kvota i odobrenja. Prema trenutačnoj formulaciji i s obzirom na prošireno područje primjene Direktive, moglo bi se protumačiti da taj članak ima širi učinak nego što je to vjerojatno planirano, osobito u pogledu pristupa tržištu. EGSO stoga predlaže preformuliranje ili brisanje tog članka.

1.12.

EGSO prima na znanje da se u prijedlogu o izmjeni Direktive ne razmatra primjenjivost Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika na kombinirani prijevoz. EGSO pretpostavlja da će se Direktiva primjenjivati i na usluge kombiniranog prijevoza te da to također vrijedi i za predloženi lex specialis o upućivanju radnika u cestovnom prijevozu koji predlaže Komisija (COM(2017) 278).

1.13.

EGSO također ističe znatan potencijal digitalizacije u pogledu olakšavanja i promicanja kombiniranog prijevoza. Prethodno je navedeno nekoliko primjera mogućih daljnjih koraka. U tom području postoji golem potencijal za razvoj prijevoza u cjelini, uključujući kombinirani prijevoz.

1.14.

EGSO preporučuje Komisiji da i u slučaju Cipra i Malte za pronalaženje rješenja za troškove prijevoza razmotri mogućnost sličnu onoj iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006.

2.   Kontekst

2.1.

Europska komisija predstavila je 8. studenoga 2017. drugi dio svojeg paketa o mobilnosti na čelu s glavnom komunikacijom naslovljenom „Ostvarivanje mobilnosti s niskom razinom emisija” (COM(2017) 675).

2.2.

Drugi dio paketa sadržava sljedeće prijedloge: — prijedlog novih normi za CO2 za osobna i dostavna vozila nakon 2020. te prijedlog o reviziji Uredbe (EZ) 715/2007 s povećanim normama za emisije; — prijedlog o reviziji Direktive 2009/33/EZ o čistim vozilima u cilju postroživanja odredaba kojima se promiče javna nabava takvih vozila; — prijedlog o izmjeni Direktive 92/106/EEZ o kombiniranom prijevozu u cilju daljnjeg promicanja te vrste prijevoza i poticanja koncepata prijevoza kojima se smanjuje cestovni promet; — prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o pristupu međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima u cilju daljnjeg otvaranja tog tržišta i promicanja jeftinijeg javnog prijevoza autobusom kako bi se smanjilo putovanje automobilom; — paket sadržava i akcijski plan o infrastrukturi za alternativna goriva u cilju povećanja ulaganja u izgradnju takve infrastrukture kako bi se olakšala prekogranična mobilnost u EU-u uz korištenje tih goriva.

2.3.

Paket obuhvaća kombinaciju mjera usredotočenih na ponudu i potražnju radi usmjeravanja Europe prema mobilnosti s niskom razinom emisije te jačanje konkurentnosti europskog automobilskog ekosustava i ekosustava mobilnosti. Njime se nastoje omogućiti veća politička i regulatorna sigurnost te stvoriti jednaki uvjeti za sve.

2.4.

Prijedlog sadržan u ovom mišljenju odnosi se na izmjenu Direktive 92/106/EEZ o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (Direktiva) (COM(2017)648) (prijedlog). Obuhvaća sljedeće glavne dijelove: — Kombinirani prijevoz više ne mora biti prekograničnog karaktera. Komisija procjenjuje da u državama članicama postoji znatan potencijal za domaći kombinirani prijevoz. — Ukida se zahtjev za najmanju udaljenost u necestovnom prijevozu. S druge strane, novom odredbom predviđa se da se pomorski prijevoz ili prijevoz unutarnjim plovnim putovima ne uzimaju u obzir ako ne postoji alternativa. — Za kombinirani prijevoz može se upotrebljavati svaka utovarna jedinica usklađena s kriterijima utvrđenima normama ISO6346 ili EN13044 ili cestovno vozilo koje se prevozi željeznicom, unutarnjim ili morskim plovnim putovima. — Pravilo o ograničavanju cestovnog prijevoza izmijenjeno je na taj način da propisana najveća izravna udaljenost između početne i/ili završne cestovne dionice u EU-u sada iznosi 150 km ili 20 % zračne udaljenosti u izravnoj liniji između početne točke utovara i krajnje točke istovara. To se ograničenje ne primjenjuje na prazne utovarne jedinice ili prijevoz do točke preuzimanja ili s točke isporuke. — Države članice mogu odobriti udaljenosti dulje od onih iz prethodne točke kako bi se omogućio dolazak do najbližeg terminala s odgovarajućom opremom i kapacitetom. — Kako bi cestovni prijevoz postao dio usluga kombiniranog prijevoza, prijevoznik mora pokazati da je prijevoz dio usluga kombiniranog prijevoza. U prijedlogu se navodi koje informacije treba pružiti o usluzi prijevoza u cjelini i o njezinim različitim dijelovima. Ne smiju se zahtijevati dodatne informacije. Informacije se mogu pružiti u obliku različitih putnih isprava, uključujući u elektroničkom obliku. Informacije se moraju moći pružiti tijekom pregleda vozila na cesti. — Prihvaćaju se propisno opravdana odstupanja od planirane rute. — Države članice moraju poduzeti mjere za potporu ulaganjima u terminale za pretovar u suradnji sa susjednim državama članicama. — Svaka država članica mora imenovati jedno ili više nadležnih tijela koja će biti zadužena za provedbu Direktive i služiti kao kontaktna točka za pitanja provedbe. — Prijedlogom se od država članica također zahtijeva poštovanje obveze izvješćivanja o razvoju kombiniranog prijevoza. — Trenutačno izuzeće od pravila o kabotaži i dalje se primjenjuje na usluge cestovnog prijevoza (cestovne dionice), dio prekograničnog prijevoza između država članica koji se u cijelosti odvija na državnom području države članice. Komisija to izuzeće opravdava navodom da je u održanim savjetovanjima pokazano da ta odredba pridonosi povećanju privlačnosti rješenja u području kombiniranog prijevoza. Komisija također upućuje na presudu Suda u predmetu C-2/84 (Komisija protiv Italije), u kojoj se navodi da bi kombinirani prijevoz trebalo smatrati jedinstvenom povezanom uslugom međunarodnog prijevoza. — U razlozima prijedloga Komisija također ističe da će se pravila o upućivanju radnika primjenjivati na nacionalni kombinirani prijevoz, kao što se primjenjuju na kabotažu. Međutim, nema jasnih navoda o pravilima o upućivanju radnika i uslugama međunarodnog kombiniranog prijevoza.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO podupire inicijativu za ažuriranje Direktive o kombiniranom prijevozu kao sredstvo za povećanje učinkovitosti i privlačnosti koncepta kombiniranog prijevoza. Time će se povećati održivost prijevoza, rasteretiti cestovni prijevoz i smanjiti emisije stakleničkih plinova te pridonijeti ciljevima utvrđenima u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. i poštovanju obveza koje su EU i njegove države članice preuzeli u sklopu Pariškog sporazuma.

3.2.

EGSO podupire proširenje područja primjene Direktive uključivanjem usluga domaćeg prijevoza, čiji je potencijal za razvoj kombiniranog prijevoza nedovoljno iskorišten, baš kao i posljedično rasterećenje cestovnog prijevoza.

3.3.

EGSO ima pozitivan stav i prema pojednostavljenju regulatornog okvira za kombinirani prijevoz, kojim se nastoji povećati dostupnost koncepta i poboljšati pravna sigurnost, a to bi trebalo pridonijeti povećanju njegove privlačnosti.

3.4.

U tom je kontekstu osobito korisna poboljšana jasnoća kriterija o razgraničenju dionica cestovnog prijevoza: kriteriji su jednostavni, jasni i onemogućuju različita tumačenja. Unatoč tomu, EGSO zaključuje da bi ograničenje od 20 % zračne udaljenosti između početne točke utovara i krajnje točke istovara moglo dovesti do udaljenosti u cestovnom prijevozu većih od 300 kilometara; u tom se slučaju u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. preporučuje postupan prelazak s cestovnog na druge vrste prijevoza, osobito u regijama sa slabo razvijenim mrežama ili velikim udaljenostima između terminala. Međutim, EGSO daje prednost općem interesu u okviru kojega se koncept kombiniranog prijevoza nastoji učiniti zanimljivim za korisnike i dodanoj vrijednosti jasne i jednostavne definicije te stoga odobrava predloženo rješenje.

3.5.

EGSO također cijeni fleksibilnost država članica u pogledu proširenja dionica cestovnog prijevoza koliko je to potrebno radi dolaska do zemljopisno najbližeg prijevoznog terminala koji ima potreban operativni kapacitet za utovar ili istovar u smislu opreme za pretovar, kapaciteta terminala ili odgovarajućih usluga željezničkog prijevoza tereta.

3.5.1

EGSO napominje da države članice mogu odlučiti hoće li to odobrenje dodijeliti s pomoću odredbe opće primjenjivosti ili na temelju pojedinačnog slučaja. EGSO ističe važnost transparentnosti i stoga smatra da bi nacionalne odredbe u vezi s tim pitanjem te odluke o pojedinačnim slučajevima, gdje god je to primjenjivo, trebale biti dostupne na posebnoj internetskoj stranici u skladu s drugim stavkom novog članka 9.a na koji se upućuje u članku 1. stavku 7. prijedloga.

3.6.

Kako bi se olakšalo planiranje usluga kombiniranog prijevoza i kako bi se koncept učinio privlačnijim, EGSO predlaže da sve relevantne informacije o provedbi Direktive u pojedinoj državi članici budu dostupne na posebnoj internetskoj stranici u svakoj državi članici te da se u članak 9.a drugi stavak prijedloga uvede odredba u tu svrhu.

3.7.

EGSO odobrava objašnjenje iz članka 3. prijedloga koje se odnosi na dokumente koji se moraju pružiti u svrhu provjera usklađenosti, zabranu zahtijevanja dodatnih dokumenata i mogućnost pružanja potrebnih dokumenata u elektroničkom obliku. Ta odredba pridonosi olakšavanju usluga i povećanju pravne sigurnosti. Ipak, EGSO se pita treba li na raspolaganje staviti i odluku donesenu u slučajevima kad je država članica odobrila dulju cestovnu dionicu u skladu s člankom 1. stavkom 3. i kad je to odobrenje izdano u obliku posebne odluke.

3.8.

EGSO sa zadovoljstvom prima na znanje usredotočenost na ulaganja u terminale za pretovar i obvezu koordinacije takvih ulaganja sa susjednim državama članicama i Komisijom kako bi se zajamčila ravnomjerna i dostatna zemljopisna raspoređenost, osobito u mreži TEN-T, te kako bi se naglasak stavio na osiguravanje da nijedna lokacija u EU-u ne bude udaljena više od 150 km od takvog terminala. Međutim, EGSO sumnja u izvedivost tog cilja u područjima s niskom gustoćom naseljenosti i slabo razvijenom željezničkom i lučkom mrežom.

3.9.

Potpore za kombinirani prijevoz prije dodjele moraju biti prijavljene Europskoj komisiji i odobrene u skladu s pravilima o državnim potporama. Zbog dugotrajnih postupaka, korisnik potporu najčešće prima tri godine nakon što nacionalno javno tijelo donese odluku o potpori, a u nekim slučajevima, kada programi moraju biti izmijenjeni, korisnik snosi rizik od gubitka svih naknada. Kako bi se smanjila neizvjesnost i ubrzao postupak, EGSO smatra da potpore niže od određenog iznosa, na primjer 35 % ukupnih troškova, treba automatski smatrati sukladnima Ugovoru te da one trebaju biti izuzete od obveze prijavljivanja.

3.10.

Usto, EGSO usmjerava pozornost na mogućnosti daljnjeg razvoja kombiniranog prijevoza s pomoću digitalizacije. U prijedlogu se poduzimaju mjere tako što se omogućuje uporaba dokumenata u elektroničkom obliku i uspostava posebnih internetskih stranica u svim državama članicama.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO napominje da se u članku 1. drugom stavku prijedloga iz koncepta kombiniranog prijevoza izuzimaju sve vrste prijevoza unutarnjim plovnim putovima ili sve vrste pomorskog prijevoza za koje ne postoji odgovarajuća alternativa cestovnog prijevoza ili koje nije moguće izbjeći u komercijalno isplativoj usluzi. Ta je odredba povezana s ukidanjem zahtjeva za najmanju udaljenost koji se odnosi na prijevoz unutarnjim plovnim putovima i pomorski prijevoz te ispunjavanjem odredbe iz uvodne izjave 9. sadržane u preambuli u kojoj se navodi da bi „stoga bilo korisno ukinuti tu najmanju udaljenost, a istodobno zadržati isključenost određenih usluga poput onih koje uključuju dubokomorski prijevoz ili kratke trajektne linije”. EGSO izražava sumnje u sadržaj i formulaciju te odredbe.

4.1.1

Prema trenutačnoj formulaciji u Direktivi, jedan od učinaka koji zahtjev za udaljenost od 100 km ima na prijevoz unutarnjim plovnim putovima i pomorski prijevoz jest izuzeće kratkog trajektnog prijevoza i dubokomorske plovidbe, koja se razlikuje od priobalne plovidbe. To proizlazi iz činjenice da se zahtjev od 100 km primjenjuje na prijevoz unutar EU-a. Očito je da bi prijedlog sadržan u članku 2. drugom stavku trebao imati jednak učinak.

4.1.2

Međutim, predložena odredba mogla bi prouzročiti nesigurnost u pogledu primjene, a možda i stvoriti regulatorne prepreke provedbi projekata u području kombiniranog prijevoza. Stoga kriterij koji se odnosi na nepostojanje „odgovarajuće alternative cestovnog prijevoza” ne daje odgovor na pitanje treba li se istovjetnost procijeniti na temelju potrebnog vremena, duljine u kilometrima ili troškova. Jednako tako, kriterij koji se odnosi na dionicu „koju nije moguće izbjeći u komercijalno isplativoj usluzi” može se široko tumačiti.

4.1.3

Stoga EGSO dvoji oko korisnosti predložene odredbe, osobito jer u željezničkom prijevozu nisu potrebni slični kriteriji odabira, koji se jasno temelje na isključivanju izbora koje nije potrebno poticati.

4.2.

Usto, EGSO ne razumije zašto takozvano „izuzimanje od kabotaže” iz članka 4. Direktive nije izmijenjeno. Kad je riječ o prometnoj politici, EGSO najprije upućuje na prijedloge koji su u postupku i koji se odnose na pristup tržištu u međunarodnom cestovnom prijevozu robe u pogledu kabotaže i trenutačnu raspravu o pristupu tržištu i tržišnom natjecanju, uključujući socijalne aspekte. EGSO također ima na umu opće načelo prema kojemu bi pružanje usluga u zemlji u kojoj pružatelj usluga nema poslovni nastan trebalo biti privremeno.

4.2.1

EGSO prima na znanje dva argumenta Komisije kojima podupire odabrano rješenje. Prvi je taj da odgovori koje su poduzeća dala tijekom savjetovanja pokazuju da trenutačno rješenje pridonosi privlačnosti kombiniranog prijevoza. Drugi je taj da se usluga kombiniranog prijevoza, u okviru definicije sadržane u trenutačnoj formulaciji Direktive, smatra jedinstvenom uslugom međunarodnog prijevoza. Komisija podupire taj argument pozivajući se na sudsku praksu Suda, točnije na predmet C-2/84 (Komisija protiv Italije).

4.2.2

EGSO smatra da se argument o sudskoj praksi Suda temelji na činjenici da je Sud bio ograničen odlukom zakonodavca da kombinirani prijevoz definira tako da se on smatra jedinstvenom uslugom ili prijevozom. Stoga je riječ samo o tome hoće li zakonodavac uslugu kombiniranog prijevoza promatrati u cjelini ili kao niz različitih usluga u okviru koncepta prijevoza. U svakom slučaju, EGSO ističe da je zakonodavac u trenutku donošenja Direktive smatrao da je prijevoznicima potrebno omogućiti slobodan pristup tržištu „u okviru početnih i/ili završnih dionica cestovnog prijevoza koje su sastavni dio kombiniranog prijevoza i koje mogu ili ne moraju uključivati prelazak granice”.

4.2.3

EGSO smatra da ništa ne sprečava donošenje odredbe kojom se predviđa da su dionice cestovnog prijevoza tereta u okviru usluga kombiniranog prijevoza zasebne usluge prijevoza i da se Uredba (EZ) br. 1072/2009 primjenjuje na sve usluge cestovnog prijevoza. Članak 4. Direktive potrebno je izmijeniti u tom smislu.

4.3.

U tom kontekstu također iznenađuje što u prijedlog nije uključena odredba iz članka 2. Direktive kojom se od država članica zahtijeva da do 1. srpnja 1993. usluge kombiniranog prijevoza iz članka 1. oslobode svih sustava kvota i ovlaštenja, osobito uzimajući u obzir činjenicu da se područje primjene Direktive proširuje kako bi se njime obuhvatio nacionalni kombinirani prijevoz.

4.3.1

Proširenjem područja primjene Direktive na usluge nacionalnog kombiniranog prijevoza ta će se odredba primjenjivati i na takve usluge. Odredba je formulirana prilično široko te se može protumačiti da se njome kombinirani prijevoz izuzima iz pravila o pristupu profesiji utvrđenih Uredbom (EZ) br. 1071/2009 i svih ograničenja pristupu tržištu u pogledu kombiniranog prijevoza.

4.3.2

EGSO pretpostavlja da su takvi učinci nenamjerni i stoga predlaže brisanje ili preformuliranje tog članka kako bi se objasnilo da se oslobađanje od sustava kvota i ovlaštenja primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila o pristupu profesiji ili tržištu koja se odnose na sve uključene vrste prijevoza.

4.4.

Nadalje, EGSO napominje da prijedlog ne obuhvaća pitanje primjenjivosti Direktive o upućivanju radnika na usluge kombiniranog prijevoza, uz iznimku navoda iz obrazloženja o primjenjivosti predloženog lex specialisa na upućivanje radnika u cestovnom prijevozu. To bi značilo da se pravila o upućivanju radnika iz Direktive 96/71/EZ primjenjuju na cestovni prijevoz u kontekstu nacionalnog kombiniranog prijevoza.

4.4.1

EGSO pretpostavlja da se pravila o upućivanju radnika primjenjuju i na svako upućivanje u okviru usluga kombiniranog prijevoza koje ispunjavaju kriterije iz članka 1. Direktive 96/71/EZ i predloženog lex specialisa ako i kad ga se odobri.

4.5.

EGSO prima na znanje zabrinutost zbog troškova pomorskih veza na dugim relacijama za periferne otoke poput Cipra i Malte te ističe važnost koju u tom pogledu ima režim potpore uspostavljen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1405/2006 s ciljem naknade troškova prijevoza u vezi s poljoprivredom na određenim manjim egejskim otocima. EGSO predlaže da Komisija razmotri mogućnost sličnog rješenja i za Cipar i Maltu.

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu”

(COM(2017) 653 final – 2017/0291 (COD))

(2018/C 262/10)

Izvjestitelj:

Ulrich SAMM

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 30.11.2017. Vijeće Europske unije, 4.12.2017.
Pravni temelj:	članak 192. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	206/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže s obrazloženjem Direktive o čistim vozilima, kao dio Paketa za čistu mobilnost, iako će ona imati samo mali učinak u usporedbi s općim naporima potrebnima za postizanje klimatskih ciljeva EU-a, osobito dekarbonizacije prometa, jer je područje primjene te Direktive ograničeno samo na javnu nabavu. Direktiva ima za cilj promicati određene kategorije vozila (s nultom stopom emisija iz ispušne cijevi) koje se temelje na najčišćim (a ne samo čistim) tehnologijama, i to putem postavljanja minimalnih ciljnih vrijednosti za javnu nabavu takvih vozila.

1.2.

EGSO kritizira nedostatak jasnoće u ovoj Direktivi, posebice raspršenost informacija, različite definicije i komplicirano računanje za čista vozila tijekom dva različita vremenska razdoblja u okviru kojih će se definicije graničnih vrijednosti emisija vrlo vjerojatno ponovno promijeniti. Ta kompliciranost će izazvati veliku nesigurnost među dionicima.

1.3.

EGSO sumnja, s obzirom na nesigurnosti u vezi s graničnim vrijednostima emisija, da će prijelazno razdoblje do 2025. zaista pomoći u premošćivanju tehnološkog jaza dok tehnologija za nultu stopu emisije iz ispušne cijevi ne postane široko dostupna i vjeruje da će to samo dodatno zbunjivati donositelje odluka u području javne nabave. Kao posljedica toga, pri javnoj nabavi moglo bi doći ili do znatnih zastoja ili čak do ubrzanja, ali sa starom tehnologijom koja bi u tom slučaju blokirala moguća buduća ulaganja u nove tehnologije bez emisija.

1.4.

Najveće nesigurnosti postoje za teška vozila. Ne postoje emisijske norme koje bi se mogle koristiti u prijelaznom razdoblju, a tehnologija nulte stope emisije iz ispušne cijevi manje je razvijena u odnosu na odgovarajuću tehnologiju za laka vozila. Tijekom prve faze prijelaznog razdoblja prirodni plin s dodacima iz biometana prihvatljiv je, ali sa smanjenim faktorom ponderiranja, dok za kasnije faze ne postoje nikakve granične vrijednosti ili definicije te se ne pružaju nikakve informacije o načinima za postavljanje novih graničnih vrijednosti emisija. EGSO na temelju tih činjenica zaključuje da je Direktiva preuranjena u odnosu na teška vozila i preporučuje da se taj dio odvoji od sadašnjeg prijedloga i obradi u kasnijoj fazi.

1.5.

EGSO pozdravlja opći tehnološko neutralan pristup, otvoren novim kretanjima koja možemo očekivati s obzirom na snažne napore koji se uz potporu EU-a trenutačno poduzimaju u području istraživanja i razvoja. Međutim, želi napomenuti da Direktiva nije u potpunosti u skladu s tim pristupom. Velik potencijal za čistu mobilnost, pored električnih vozila na baterijski pogon, imaju i druge pogonske tehnologije. EGSO izražava žaljenje zbog toga što se o njima u Direktivi ne vodi dovoljno računa. To je, primjerice, slučaj s potpuno nefosilnim gorivima ili sintetičkim gorivima koja će se u budućnosti možda proizvoditi od otpada ili CO2, primjenom viška električne energije.

1.6.

S obzirom na aktualne promjene u modernoj prometnoj tehnologiji, EGSO za predstojeće godine preporučuje pristup koji će biti fleksibilniji od utvrđenih graničnih vrijednosti emisija i ciljeva javne nabave. Na primjer, sredinom programskog razdoblja trebalo bi provesti barem preispitivanje minimalnih ciljeva kako bi se omogućila njihova prilagodba u kasnijoj fazi.

1.7.

Velik dio javne nabave povezan je s lokalnim javnim prijevoznicima koji su u nadležnosti gradova i općina, čije su financijske sposobnosti vrlo ograničene. EGSO želi izraziti ozbiljnu zabrinutost u pogledu proporcionalnosti tog pristupa jer se u okviru njega uopće ne uzimaju u obzir dodatna financijska opterećenja za ta javna tijela i ne uspoređuje prijedlog s drugim opcijama industrijske politike. Stoga se ne može tvrditi da dodatno opterećenje u pogledu javne nabave, koje će uglavnom pogoditi gradove i općine, predstavlja najučinkovitiji način za poticanje industrijskih djelatnosti i kretanja na tržištu.

1.8.

EGSO naglašava da dodatni troškovi mogu dovesti do znatnog opterećenja za građane putem viših cijena karata, viših lokalnih poreza ili čak smanjenja ponude javnog prijevoza. Osim toga, potrebno je priznati velike napore za čisti zrak koje su već uložili gradovi i općine, među ostalim putem proširenja upotrebe javnog prijevoza, a ne otežavati ih novim pravilima za javnu nabavu koja zahtijevaju minimalne ciljeve na razini država članica, koje je teško ispuniti i kontrolirati na razini općina s obzirom na izrazitu raznolikost u pogledu veličine njihovih poduzeća javnog prijevoza.

1.9.

Budući da podugovaranje također spada u opseg Komisijinog prijedloga, EGSO je zabrinut zbog posljedica prijedloga za mala i srednja poduzeća; zapravo, brojni mali lokalni autobusni prijevoznici sudjeluju u pružanju usluga prijevoza u većim urbanim područjima u svojstvu podugovaratelja za lokalne javne prijevoznike; ta poduzeća možda neće na raspolaganju imati vozila propisana Direktivom, zbog čega više neće smjeti djelovati kao podugovaratelji.

1.10.

EGSO zaključuje da je glavna prepreka modernizaciji javnog prijevoza i javne nabave čistih vozila nedostatak financijske potpore i poziva Komisiju da ponovno razmotri ovaj prijedlog s naglaskom na financiranju, posebno uzimajući u obzir postojeće instrumente. Posebna financijska potpora mora uzeti u obzir raznolikost zemalja, gradova i regija u pogledu gospodarske moći i udjela stanovništva koji živi u urbanim područjima s ciljem usklađivanja javne nabave čistih vozila u svim državama članicama.

1.11.

EGSO napominje da je, uz potrebu za povećanjem udjela čistih vozila u javnom prijevozu, od presudne važnosti pridobiti što više građana za korištenje te vrste prijevoza, i to tako da se znatno poveća njezina privlačnost (povezanost, udobnost), umjesto usredotočenosti na niske cijene karata.

2.   Uvod

2.1.

EU se zalaže za dekarbonizirani energetski sustav opisan u „paketu za čistu energiju”, kojim se nastoji ubrzati, preobraziti i učvrstiti prijelaz gospodarstva EU-a na čistu energiju u skladu s obvezama koje je EU preuzeo na konferenciji COP21, uz istodobno zadržavanje važnih ciljeva gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta.

2.2.

EU je u tom pogledu već učinio mnogo. Emisije stakleničkih plinova u EU-u smanjene su za 23 % od 1990. do 2016., dok je u istom razdoblju gospodarstvo raslo za 53 %. Taj uspjeh postignut je u mnogim sektorima, osim u prometu, sektoru koji za otprilike 24 % pridonosi emisijama stakleničkih plinova u Europi (2015.) i u kojemu se čak dogodio rast emisija dok se gospodarski oporavak u Europi nastavlja. Nadalje, hitnost u pogledu ograničavanja onečišćenja zraka u gradovima stvara dodatni pritisak na potrebu za čistim prometom.

2.3.

Kao posljedica toga, EGSO je podupro Europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije (1), (2), uključujući njezine ciljeve i metode koji su u skladu s Bijelom knjigom EU-a o prometnoj politici iz 2011 (3). Osim toga, paket „Čista energija za sve Europljane” iz studenoga 2016. i strategija „Europa u pokretu” (2017.) sadržavaju mjere za ubrzanje uporabe čistih vozila, što je EGSO pozdravio (4), (5).

2.4.

Nedavno objavljeni Paket za čistu mobilnost (6) sada obuhvaća posebne zakonodavne inicijative, kao što je Direktiva o čistim vozilima (obuhvaćena ovim mišljenjem), nove standarde CO2 za vozila, akcijski plan za transeuropsku uporabu infrastrukture alternativnih goriva, reviziju Direktive o kombiniranom prijevozu, Uredbu o uslugama putničkog autobusnog prijevoza i inicijativu za baterije kao važnu strategiju za integriranu industrijsku politiku EU-a.

2.5.

Među mnogim instrumentima za dekarbonizaciju prometa, javna nabava čistih vozila kao poticaj na strani potražnje može imati važnu ulogu. Javna nabava može biti okidač za razvoj tržišta, kao što je slučaj, na primjer, u segmentu tržišta gradskih autobusa. Javna nabava čistog voznog parka također bi mogla utjecati na privatne odluke o kupnji čistih vozila.

3.   Nedostaci postojeće (stare) Direktive

3.1.

Komisija je u svrhu promicanja javne nabave čistih vozila 2009. predstavila Direktivu 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu, koju EGSO pozdravlja (7) (8).

3.2.

Međutim, javna tijela u Europi kupila su razmjerno male količine vozila s niskim emisijama ili bez emisija i drugih vozila na alternativna goriva u okviru područja primjene Direktive o čistim vozilima. Na primjer, u razdoblju 2009. – 2015., prosječno je samo 1,7 % svih novih autobusa predstavljalo potpuno električna vozila, električna vozila s pogonom na gorivne ćelije, hibridna vozila punjiva na utičnici ili vozila na prirodni plin.

3.3.

Određene države članice ili pojedine regije ili gradovi već su uspostavili ambiciozne okvire za javnu nabavu kojima se postavljaju minimalni zahtjevi u pogledu javne nabave za čista vozila, tj. vozila s niskim emisijama ili bez emisija ili druga vozila na alternativna goriva. Međutim, to nije dovoljno za postizanje motivacije i tržišnih poticaja unutar cijele Unije.

3.4.

Ex post evaluacijom provedenom 2015. utvrđeni su znatni nedostaci Direktive. Direktiva je imala slab učinak na uvođenje čistih vozila na tržište u cijelom EU-u jer se njome dosad nije potaknula javna nabava čistih vozila. Glavni utvrđeni nedostaci jesu sljedeći: — U Direktivi se ne iznosi jasna definicija pojma „čista vozila”. — Direktivom je obuhvaćena isključivo izravna kupnja od strane javnih tijela, ali ne i druge prakse, kao što su iznajmljivanje, najam ili najam s pravom otkupa vozila, te ugovori o uslugama prijevoza koji se ne odnose sam ona javni prijevoz putnika. — Javna tijela rijetko upotrebljavaju metodologiju izražavanja novčanom vrijednošću navedenu u Direktivi jer je previše složena.

3.5.

U okviru procjene učinka 2016. i 2017. godine provedeno je savjetovanje s dionicima o različitim mogućnostima predloženima za poboljšanje Direktive. Kao posljedica toga predložen je niz amandmana kako bi se definirao pojam „čistih vozila” i utvrdili minimalni ciljevi javne nabave za laka i teška vozila. Na razini EU-a još nisu navedeni takvi usklađeni kriteriji.

4.   Prijedlozi revidirane Direktive

4.1.

Revizijom se jamči da nova Direktiva sadržava definiciju „čistih vozila” i obuhvaća sve relevantne prakse javne nabave s jednostavnijim i učinkovitijim postupcima. Važni novi elementi jesu sljedeći: — definicija „čistih vozila” na temelju pristupa s nultom stopom emisija iz ispušne cijevi za laka vozila i na temelju alternativnih goriva za teška vozila, — prijelazno razdoblje do 2025. tijekom kojeg će se vozila s niskim emisijama također smatrati čistim vozilima, međutim, obračunavat će se samo uz težinski faktor od 0,5, — odredba za donošenje delegiranog akta u skladu s ovom Direktivom kako bi se navedeni pristup mogao prilagoditi za teška vozila, kao i za laka vozila kada se na razini EU-a donesu standardi emisija za takva vozila, — proširenje na oblike javne nabave koji nisu kupnja, to jest na leasing vozila, na ugovore o pružanju usluga javnog cestovnog prijevoza, na izvanredni prijevoz putnika i na iznajmljivanje autobusa s vozačem, — definicija minimalnih ciljeva javne nabave na razini države članice koji se razlikuju po državama članicama i prema kategorijama segmenta vozila, — ukidanje metodologije izražavanja novčane vrijednosti vanjskih učinaka, — uvođenje sustava izvješćivanja za države članice o provedbi Direktive svake tri godine počevši od privremenog izvješća 2023. i potpunog izvješća 2026. o provedbi cilja za 2025.

5.   Posebne napomene

5.1.

EGSO se slaže s obrazloženjem Direktive o čistim vozilima, iako će to imati samo mali učinak u usporedbi s općim naporima potrebnima za postizanje klimatskih ciljeva EU-a, jer Direktiva obuhvaća samo javnu nabavu, a ne i kupovinu vozila u privatne ili komercijalne svrhe. Ipak, Direktiva može imati važnu ulogu jer javna ulaganja mogu biti uzor i pridonijeti razvoju infrastrukture kojom bi se mogao koristiti i privatni sektor te bi se stoga mogla potaknuti privatna ulaganja. Javna ulaganja u čista vozila ujedno imaju izravan učinak na čist zrak za građane, posebice u središtima gradova (na primjer u blizini autobusnih terminala).

5.2.

EGSO kritizira nedostatak jasnoće u ovoj Direktivi (9), posebice raspršenost informacija, s različitim definicijama i kompliciranim metodama računanja za čista vozila tijekom dva različita vremenska razdoblja (do 2025. i 2025. – 2030.), tijekom kojih će se definicije graničnih vrijednosti emisija vrlo vjerojatno ponovno promijeniti. Ta kompliciranost će izazvati veliku nesigurnost među dionicima.

5.3.

Jedino jednostavno pravilo u Direktivi jest definicija i računanje vozila s nultom stopom emisija iz ispušne cijevi. To se u većini slučajeva odnosi na vozila koja su 100 % električna, međutim dozvoljeno je i odstupanje od tog načela prihvaćanjem teških vozila s pogonom na plin kao čistih pod uvjetom da je taj plin 100 % biometan. Sva ostala pravila su složenija, primjerice računanje određenih vozila kao samo pola vozila te raznovrsnost vrsti goriva ovisno o kategoriji vozila i normama za emisije, što će biti podložno promjenama u bliskoj budućnosti.

5.4.

U prijelaznom razdoblju (do 2025.) laka vozila s emisijama nižima od određene granične vrijednosti stope emisija iz ispušne cijevi također se smatraju čistim vozilima; međutim, ona se obračunavaju s faktorom ponderiranja od samo 0,5. Granične vrijednosti iznose 40 CO2 g/km za kombije i 25 CO2 g/km za kombije za prijevoz putnika, što u ovom trenutku mogu postići samo hibridna vozila na punjenje. Ovi pragovi bit će promijenjeni čim se provede novi globalni usklađeni postupak testiranja za laka vozila, što će biti znatno prije 2025. Stoga je prijelazno razdoblje podijeljeno na dva dijela. Dionici na temelju informacija navedenih u Direktivi neće moći predvidjeti posljedice tih promjena. EGSO sumnja, s obzirom na te nesigurnosti, da će prijelazno razdoblje do 2025. zaista pomoći u premošćivanju tehnološkog jaza dok tehnologija za nultu stopu emisija iz ispušne cijevi ne postane široko dostupna i vjeruje da će to samo dodatno zbunjivati donositelje odluka u području javne nabave. Kao posljedica toga, pri javnoj nabavi moglo bi doći ili do znatnih zastoja ili čak do ubrzanja, ali sa starom tehnologijom koja bi u tom slučaju blokirala moguća buduća ulaganja u nove tehnologije bez emisija.

5.5.

Još veće nesigurnosti postoje za teška vozila. Ne postoje emisijske norme koje bi se mogle koristiti u prijelaznom razdoblju, a tehnologija nulte stope emisije iz ispušne cijevi manje je razvijena u odnosu na odgovarajuću tehnologiju za laka vozila. Tijekom prve faze prijelaznog razdoblja prirodni plin s dodacima iz biometana prihvatljiv je, ali sa smanjenim faktorom ponderiranja, dok za kasnije faze ne postoje nikakve granične vrijednosti ili definicije. Komisija želi provesti te granične vrijednosti putem delegiranog akta nakon što budu definirane, ali nema informacija o kriterijima za utvrđivanje tih novih graničnih vrijednosti emisija. EGSO na temelju tih činjenica zaključuje da je Direktiva preuranjena u odnosu na teška vozila i preporučuje da se taj dio odvoji od sadašnjeg prijedloga i obradi u kasnijoj fazi.

5.6.

EGSO pozdravlja opći tehnološko neutralan pristup, otvoren novim kretanjima koja možemo očekivati s obzirom na snažne napore koji se uz potporu EU-a trenutačno poduzimaju u području istraživanja i razvoja. Međutim, EGSO želi napomenuti da Direktiva nije u potpunosti u skladu s tim pristupom, s obzirom na to da su isključena potpuno nefosilna tekuća goriva.

5.7.

Promicanje električnih vozila na baterijski pogon (EV) trenutačno se snažno potiče u mnogim državama diljem svijeta, u suradnji sa sve većim brojem proizvođača automobila. Međutim, jačanje tržišta električnih vozila ovisi o mnogim čimbenicima na koje automobilska industrija može utjecati samo u ograničenoj mjeri, kao što su troškovi baterija, recikliranje baterija, infrastruktura za punjenje, cijene goriva i nabava javnog sektora, kako se promiče dotičnom Direktivom.

5.8.

Veliki potencijal za čistu mobilnost, pored električnih vozila na baterijski pogon, imaju i druge pogonske tehnologije. EGSO izražava žaljenje zbog toga što se o njima ne vodi dovoljno računa u Direktivi. To je, primjerice, slučaj s potpuno nefosilnim gorivima (kao što je biodizel HVO100 koji je već u širokoj uporabi u Švedskoj i drugim zemljama) ili sintetičkim gorivima koja će se u budućnosti možda proizvoditi od otpada ili CO2, primjenom viška električne energije koji je zbog sadašnjeg širenja energije iz promjenjivih obnovljivih izvora dostupan u sve većim količinama.

5.9.

S obzirom na to da se u predstojećim godinama očekuju brze promjene u modernoj prometnoj tehnologiji, EGSO preporučuje pristup koji će biti fleksibilniji od utvrđenih graničnih vrijednosti emisija ili ciljeva javne nabave. Na primjer, sredinom programskog razdoblja trebalo bi provesti barem preispitivanje minimalnih ciljeva kako bi se omogućila njihova prilagodba u kasnijoj fazi.

6.   Zaštita klime ili industrijska politika

6.1.

Očigledno je da ova Direktiva, unatoč naslovu, nije prvenstveno usmjerena na čista vozila, zaštitu klime i čisti zrak, već na javnu nabavu i industrijsku politiku, s ciljem promicanja nabave određenih kategorija vozila koje su najčišće (a ne samo čiste). Detaljniji uvid u različite vrste čistih vozila i alternativnih goriva definiranih u ovoj Direktivi otkriva tu proturječnost. Određene vrste goriva mogu pridonijeti poboljšanju kvalitete zraka u gradovima, ali nisu dobre za klimu, primjerice kada se električna energija ili vodik za električna vozila dobivaju iz elektrana na ugljen. S druge strane, vozila s niskim emisijama na prirodni plin iz biometana klimatski su prihvatljiva, ali svejedno mogu pridonijeti lokalnom onečišćenju zraka. U razdoblju do 2030. koje je obuhvaćeno Direktivom, potpuno nefosilna biogoriva imat će ključnu ulogu u ispunjavanju klimatskih ciljeva EU-a iako u ovoj Direktivi nisu prihvaćena. Osim toga, pristupom nulte stope emisije iz ispušnoj cijevi uopće se ne odražava ugljični otisak vozila tijekom njegova ukupnog životnog ciklusa.

6.2.

Glavni naglasak Direktive je na industrijskoj politici koja koristi javnu nabavu čistih vozila kao poticaj na strani potražnje kako bi se potaknuo tržišni razvoj, primjerice u segmentu gradskih autobusa. Komisija pretpostavlja da javna nabava čistih vozila može utjecati i na privatnu kupnju čistih vozila jer će potrošači biti pod utjecajem većeg povjerenja javnosti u to da su tehnologije razvijene i pouzdane i, najvažnije, pod utjecajem poboljšane javne infrastrukture za punjenje i opskrbu gorivom (pametni sustavi punjenja) koja će biti dostupna privatnim korisnicima, posebice osobama koje nemaju privatnu garažu.

6.3.

EGSO želi izraziti ozbiljnu zabrinutost u pogledu proporcionalnosti tog pristupa. U prijedlogu se navodi da je on u skladu s načelom proporcionalnosti. Međutim, uopće se ne uzimaju u obzir dodatna financijska opterećenja za javna tijela, a sam se prijedlog ne uspoređuje s drugim opcijama industrijske politike. Stoga se ne može tvrditi da dodatno opterećenje u pogledu javne nabave, koje će uglavnom pogoditi gradove i općine, predstavlja najučinkovitiji način za poticanje industrijskih djelatnosti i kretanja na tržištu. Organizacije lokalnog javnog prijevoza kao i predstavnici gradova i općina izrazili su snažnu zabrinutost. Glavne primjedbe tih dionika: — za ulaganja su potrebna znatna dodatna financijska sredstva, što je daleko izvan njihovih mogućnosti, — mnogi gradovi već su puno učinili za čisti promet, međutim Direktiva ne uzima u obzir sva ta nastojanja, — moderni autobusi na dizelski pogon kategorije Euro VI zanemaruju se, iako su 2011. postavljeni kao nova norma (10) i mogu doprinijeti troškovno učinkovitim smanjenjima emisija u javnom prijevozu, — hibridna vozila na punjenje nisu prihvatljiva nakon 2025., — infrastruktura za punjenje električnih autobusa i kamiona vrlo je različita od one za punjenje lakih vozila poput privatnih automobila, stoga je sinergija prilično ograničena, — izuzeća se moraju omogućiti za vatrogasne postrojbe, policiju, vozila hitne pomoći, — u nekim općinama, javna nabava uključuje relativno malen broj vozila (manje od 10), zbog čega će biti teško ostvariti minimalne ciljeve, — predloženo izvješćivanje moguće je samo uz prihvatljive administrativne napore i pod uvjetom da kategorija čistih vozila bude unesena u službeni registar automobila.

6.4.

Velik dio javne nabave povezan je s lokalnim javnim prijevoznicima koji su u nadležnosti gradova i općina, čije su financijske sposobnosti vrlo ograničene. Sva dodatna ulaganja u najnaprednije tehnologije uz veće troškove (i rizike) mogu dovesti do znatnog opterećenja za građane kroz više cijene karata, više lokalne poreze ili čak smanjenje ponude javnog prijevoza. Osim toga, potrebno je priznati velike napore za čisti zrak koje su već uložili gradovi i općine, među ostalim putem proširenja upotrebe javnog prijevoza, a ne otežavati ih novim pravilima za javnu nabavu koja zahtijevaju minimalne ciljeve na razini država članica, koje je teško ispuniti i kontrolirati na razini općina s obzirom na izrazitu raznolikost u pogledu veličine njihovih poduzeća javnog prijevoza.

6.5.

Budući da podugovaranje također spada u opseg Komisijinog prijedloga, EGSO je zabrinut zbog posljedica prijedloga za mala i srednja poduzeća; zapravo, brojni mali lokalni autobusni prijevoznici sudjeluju u pružanju usluga prijevoza u većim urbanim područjima u svojstvu podugovaratelja za lokalne javne prijevoznike; ta poduzeća možda neće na raspolaganju imati vozila propisana Direktivom, zbog čega više neće smjeti djelovati kao podugovaratelji.

6.6.

EGSO zaključuje da je glavna prepreka modernizaciji javnog prijevoza i javne nabave čistih vozila nedostatak financijske potpore i poziva Komisiju da ponovno razmotri ovaj prijedlog s naglaskom na financiranju, posebno uzimajući u obzir postojeće instrumente, poput strateških i strukturnih fondova (EFSU, ESIF) i Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), te, što je najvažnije, postavi prave prioritete za sljedeći VFO. Ova posebna financijska potpora mora u obzir uzeti raznolikost zemalja, gradova i regija u odnosu na gospodarsku moć i udio stanovništva koje živi u gradskim područjima s ciljem usklađivanja javne nabave čistih vozila u svim državama članicama. EGSO napominje da je, uz potrebu za povećanjem udjela čistih vozila u javnom prijevozu, od presudne važnosti pridobiti što više građana za korištenje te vrste prijevoza, i to tako da se znatno poveća njezina privlačnost (povezanost, udobnost), umjesto usredotočenosti na niske cijene karata.

---

(1)  COM(2016) 501 final.

(2)  SL C 173, 31.5.2017., str. 55.

(3)  COM(2011) 144 final.

(4)  SL C 246, 28.7.2017., str. 64.

(5)  SL C 81, 2.3.2018., str. 195.

(6)  COM(2017) 675 final

(7)  SL C 51, 17.2.2011., str. 37.

(8)  SL C 424, 26.11.2014., str. 58.

(9)  COM(2017) 653 final, Prilog 1.

(10)  Uredba Komisije (EU) br. 582/2011.