52022PC0134

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Oznakama zemljopisnog podrijetla (OZP) označuju se proizvodi čija se kvaliteta, karakteristike ili ugled temelje na prirodnim i ljudskim čimbenicima povezanima s njihovim mjestom podrijetla. One predstavljaju pravo intelektualnog vlasništva kojim se promiče pošteno tržišno natjecanje među proizvođačima i sprečava upotreba naziva u zloj vjeri te prijevarne i obmanjujuće prakse. Oznake zemljopisnog podrijetla potrošačima jamče autentičnost i omogućuju razlikovanje proizvoda na tržištu, što omogućuje da se ostvari veća vrijednost prodaje i izvoza. Oznake zemljopisnog podrijetla međunarodno su priznate od 1883. 1 , a Unija ih je postupno zaštitila od 1970-ih (vino) do 1992. (poljoprivredni i prehrambeni proizvodi), s tim da su registri 2 dovršeni 2020. Danas registar oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a sadržava gotovo 3500 naziva vina, jakih alkoholnih pića, poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Sustav oznaka zemljopisnog podrijetla Unije dobar je, međutim evaluacija politike i postupak procjene učinka pokazali su da ima prostora za poboljšanje, posebno u smislu jačanja njegove ključne uloge u opskrbi visokokvalitetnom hranom i zaštiti kulturne, gastronomske i lokalne baštine u Uniji. To se uglavnom odnosi na sljedeća pitanja:

•kako najbolje zaštititi temeljno pravo proizvođača povezano s pravom intelektualnog vlasništva za njihove oznake zemljopisnog podrijetla. Proizvođači koji imaju oznaku zemljopisnog podrijetla kao nematerijalnu imovinu imaju pravo na njezinu zaštitu, koju Unija nastoji što učinkovitije i djelotvornije pružiti, pogotovo u vrijeme povećanog korištenja internetom,

•kako spriječiti gospodarske subjekte koji nemaju prava ili nisu povezani s autentičnim proizvodom u zloupotrebi naziva proizvoda. Potrebno je preispitati i provedbu, posebno na internetu, te provjeru pridržavanja propisa,

•kako povećati održivu proizvodnju proizvoda s oznakama zemljopisnog podrijetla. Kao instrument kojim se vrednuju proizvodi koji su neodvojivo povezani s prirodnim čimbenicima i znanjem i iskustvom proizvođača na lokalnom području, oznake zemljopisnog podrijetla u tu se svrhu nedovoljno upotrebljavaju,

•kako se potrošači mogu bolje informirati o autentičnim proizvodima kako bi se riješilo pitanje asimetričnih informacija. Prepoznatljivost posebnih simbola Unije među potrošačima vrlo je niska, što upućuje na teškoće u komunikaciji,

•kako osigurati da proizvođači ostvare pravedan povrat za svoj proizvod s obzirom na njegovu kvalitetu povezanu s proizvodnjom te ojačaju svoj položaj u lancu opskrbe hranom.

Sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta (ZTS) nakon 30 godina postojanja nije donio očekivane koristi za proizvođače i potrošače. U cilju boljeg prepoznavanja i promidžbe tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda u Uniji, sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta trebalo bi pojednostavniti i pojasniti.

Prijedlogom se pridonosi ciljevima zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), posebno poboljšanju odgovora poljoprivrede Unije na zahtjeve društva u pogledu gospodarske, socijalne i okolišne održivosti poljoprivredne proizvodnje. Ojačat će se postojeći sustav oznaka zemljopisnog podrijetla kao prava intelektualnog vlasništva. Prijedlogom će se poboljšati gospodarski, socijalni i okolišni rezultati proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla, proizvođačima dati veće ovlasti i odgovornosti, smanjiti novi oblici povreda (internet), poboljšati učinkovitost provedbe i provjera kojima se jamči autentičnost proizvoda, ukloniti zakonodavni nedostaci i povećati učinkovitost postupaka registracije. Osim oznaka zemljopisnog podrijetla, u prijedlogu se razmatraju i pravila za zajamčeno tradicionalne specijalitete, posebno pojašnjenjem njihove definicije. S druge strane, prijedlogom se ne mijenjaju pravila o neobveznim izrazima kvalitete; one su uvedene tek 2012., a države članice tek trebaju u potpunosti istražiti njihov potencijal. Naposljetku, prijedlog se ne odnosi na oznake zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode; namjera je Komisije predložiti zaseban zakonodavni akt za njih.

Opći je cilj revizije oznaka zemljopisnog podrijetla olakšati primjenu oznaka zemljopisnog podrijetla u cijeloj Uniji kao instrumenata intelektualnog vlasništva koji su dostupni svim poljoprivrednicima i proizvođačima proizvoda koji su povezani karakteristikama ili ugledom te njihovim mjestom proizvodnje. Ne predlažu se nikakve promjene temeljne strukture sustava oznaka zemljopisnog podrijetla, čime se zadržava uloga država članica u postupku podnošenja zahtjeva povezanih s oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima; visoka razina zaštite prava intelektualnog vlasništva; posebnosti oznaka zemljopisnog podrijetla u sektoru vina i jakih alkoholnih pića; i nacionalna provedba u okviru Uredbe o službenim kontrolama i alata za provedbu prava intelektualnog vlasništva.

Proizvodnja kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda jedna je od prednosti europske poljoprivrede, ali postoje geografske neravnoteže u pogledu broja registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla u Uniji. One odražavaju različita „polazišta” i iskustva u očuvanju gastronomske i kulturne baštine država članica. Pri reviziji oznaka zemljopisnog podrijetla posebnu pozornost trebalo bi posvetiti poticanju prihvaćanja oznaka zemljopisnog podrijetla u onim državama članicama u kojima je njihova primjena nedovoljno iskorištena. Oznakama zemljopisnog podrijetla proizvođači se nagrađuju za trud koji ulažu u proizvodnju raznovrsnih i kvalitetnih proizvoda, što može povoljno utjecati na ruralno gospodarstvo. To se posebno odnosi na područja u nepovoljnom položaju, planinska područja i najudaljenije regije, u kojima poljoprivredni sektor predstavlja važni dio gospodarstva, a troškovi proizvodnje su visoki i ograničenja znatna. Cilj je povećati i broj registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla za svaku državu članicu u kojoj je njihova primjena niža od prosjeka Unije.

Prijedlog je stoga usmjeren na sljedeće opće ciljeve:

1.osiguravanje djelotvorne zaštite prava intelektualnog vlasništva u Uniji, uključujući učinkovite postupke registracije, kako bi se proizvođače pravedno nagradilo za njihov trud;

2.povećanje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla u cijeloj Uniji čime bi se povoljno utjecalo na ruralno gospodarstvo.

Ta dva opća cilja detaljno su raščlanjena u šest posebnih ciljeva:

1.poboljšati provedbu pravila o oznakama zemljopisnog podrijetla kako bi se bolje zaštitila prava intelektualnog vlasništva i bolje zaštitile oznake zemljopisnog podrijetla na internetu, među ostalim od zlonamjernih registracija i prijevarnih i obmanjujućih praksi te upotreba u sustavu naziva domena, te kako bi se suzbilo krivotvorenje;

2.racionalizirati i pojasniti pravni okvir kako bi se pojednostavnili i uskladili postupci za podnošenje zahtjeva za registraciju novih naziva i izmjene specifikacija proizvoda;

3.pridonijeti većoj održivosti prehrambenog sustava Unije integriranjem posebnih kriterija održivosti;

4.osnažiti proizvođače i skupine proizvođača da bolje upravljaju vrijednošću svojih oznaka zemljopisnog podrijetla i poticati razvoj struktura i partnerstava u lancu opskrbe hranom;

5.povećati točnu tržišnu percepciju i svijest potrošača o politici oznaka zemljopisnog podrijetla i simbolima Unije kako bi se potrošačima omogućilo donošenje informiranih odluka o kupnji;

6.zaštititi tradicionalne nazive hrane kako bi se bolje vrednovali i očuvali tradicionalni proizvodi i metode proizvodnje.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Zakonodavstvom Unije predviđena je zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla za vina od početka 1970-ih, jaka alkoholna pića od 1989. te poljoprivredne i prehrambene proizvode od 1992. Njime se proizvođačima s priznatim znanjem i iskustvom omogućuje registracija vrijednih naziva proizvoda proizvedenih u skladu sa specifikacijom proizvoda na određenom zemljopisnom području. Prijedlog je u skladu s postojećim odredbama politike u području oznaka zemljopisnog podrijetla. Njegov je cilj poboljšati postojeće odredbe i osigurati pojednostavnjen i racionaliziran skup pravila uz istodobno jačanje određenih elemenata zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla, posebno osnaživanjem skupina proizvođača i povećanjem razine zaštite na internetu. Potiče skupine proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla da u specifikacije proizvoda dobrovoljno uključe ambicioznije zahtjeve gospodarske, socijalne i okolišnom održivosti. Kako bi se poboljšala kvaliteta registracija i obrada zahtjeva, Komisiji se dodjeljuju ovlasti za korištenje tehničke pomoći agencije pri ispitivanju zahtjeva, pri čemu Komisija zadržava odgovornost za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla i opću odgovornost za politiku o oznakama zemljopisnog podrijetla.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Prijedlog je u skladu s općim pravnim okvirom uspostavljenim za ZPP. Prijedlogom se dopunjuju druge mjere usmjerene na osiguravanje kvalitete i raznolikosti proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, vina i jakih alkoholnih pića u Uniji, pravedno nagrađivanje proizvođača za njihov trud, zaštitu temeljnih prava proizvođača u području vlasništva te informiranje građana i potrošača o prepoznatljivim posebnim karakteristikama proizvoda iz prethodno navedenih sektora, posebno onima povezanima s njihovim zemljopisnim podrijetlom.

Komisija se u strategiji „od polja do stola” 3 obvezala da će pridonijeti prelasku na održiv prehrambeni sustav, ojačati zakonodavni okvir o oznakama zemljopisnog podrijetla i prema potrebi u njega uključiti posebne kriterije održivosti. Oznake zemljopisnog podrijetla spominju se i u vezi s poboljšanim pravilima za jačanje položaja poljoprivrednika i skupina proizvođača u vrijednosnom lancu. U Akcijskom planu „od polja do stola” najavljuju se druge inicijative koje utječu na proizvode s oznakom zemljopisnog podrijetla, a posebno prijedlog zakonodavnog okvira za održive prehrambene sustave, koji će biti podnesen 2023. Ova inicijativa o oznakama zemljopisnog podrijetla uključena je u program rada Komisije za 2021. 4 u okviru inicijativa REFIT 5 u vezi s europskim zelenim planom 6 .

Kad je riječ o cilju klimatske neutralnosti i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i 2040., ovaj prijedlog neće negativno utjecati na klimu.

Osim toga, Komisija je u Komunikaciji o akcijskom planu za intelektualno vlasništvo 7 najavila da će ojačati sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla kako bi postao učinkovitiji, među ostalim u cilju borbe protiv povreda prava intelektualnog vlasništva.

U Zaključcima Vijeća o strategiji „od polja do stola” 8 pozdravljena je bolja integracija održivog razvoja u europsku politiku kvalitete te je Komisija pozvana da ponovno potvrdi relevantnost i važnost europskih sustava kvalitete te da ojača zakonodavni okvir o oznakama zemljopisnog podrijetla.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Prijedlog je obuhvaćen područjem primjene ZPP-a (članak 43. UFEU-a 9 ) i prava intelektualnog vlasništva (članak 118. UFEU-a).

U pogledu ZPP-a, zahtjevi i pravila za stavljanje poljoprivrednih proizvoda, prehrambenih proizvoda, vina, aromatiziranih proizvoda od vina i jakih alkoholnih pića na unutarnje tržište te osiguravanje cjelovitosti unutarnjeg tržišta u osnovi su u nadležnosti Unije.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Uredbom (EU) br. 1308/2013, Uredbom (EU) 2019/787 i Uredbom (EU) br. 1151/2012 Unija je uspostavila sveobuhvatan sustav zaštite naziva određenih proizvoda radi promicanja njihovih jedinstvenih karakteristika, povezanih s njihovim zemljopisnim podrijetlom te tradicionalnim znanjem i iskustvom u području poljoprivrednih proizvoda, vina i jakih alkoholnih pića. Države članice stoga ne mogu pojedinačno djelovati kako bi postigle taj cilj politike. Jačanje postojećeg sustava oznaka zemljopisnog podrijetla može se postići samo djelovanjem na razini Unije, odnosno revizijom tih uredbi.

•Proporcionalnost

Prijedlog obuhvaća ograničene i ciljane izmjene postojećeg zakonodavnog okvira za oznake zemljopisnog podrijetla koje ne nadilaze ono što je potrebno za postizanje cilja jačanja sustava oznaka zemljopisnog podrijetla. Zadržavaju se posebnosti sektora, a usklađuju se pravila koja su zajednička svim sektorima, posebno postupci za registraciju naziva ili izmjenu specifikacije proizvoda, zaštita naziva te provjere i provedba.

•Odabir instrumenta

Za politiku o oznakama zemljopisnog podrijetla nužna je njezina izravna primjenjivost u državama članicama. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća primjeren je instrument za reviziju sustava oznaka zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir činjenicu da se zakonodavstvo koje je trenutačno na snazi sastoji od:

•oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode – Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode 10 ,

•oznaka zemljopisnog podrijetla za vino – Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 11 ,

•oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića – Uredba (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008 12 .

Prijedlog iziskuje stavljanje izvan snage prve prethodno navedene uredbe i izmjene dviju potonjih.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Provedena je evaluacija politike Unije o oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima zaštićenima u Uniji. Njezini su nalazi objavljeni 21. prosinca 2021. u radnom dokumentu službi Komisije 13 . Njome je obuhvaćeno ukupno gotovo 3 400 oznaka zemljopisnog podrijetla i 64 zajamčeno tradicionalna specijaliteta podrijetlom iz država članica. Svrha evaluacije bila je procijeniti u kojoj je mjeri politika oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta postigla svoje ciljeve. Evaluacijom su ispitani djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, usklađenost i dodana vrijednost okvira za oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete na razini Unije.

Ciljevi oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta općenito su učinkovito postignuti. S politikom se povezuje širok raspon mogućih koristi za dionike, kao što su osiguravanje pravednog povrata i tržišnog natjecanja za proizvođače. Međutim, one nisu sustavne u svim državama članicama. Glavna su ograničenja niska razina osviještenosti i razumijevanja politike među potrošačima u nekim državama članicama i određeni nedostaci kontrola u kasnijim fazama lanca vrijednosti. Općenito su postignuti drugi ključni ciljevi politike – osiguravanje poštovanja oznaka zemljopisnog podrijetla kao prava intelektualnog vlasništva i cjelovitosti unutarnjeg tržišta, a u pogledu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, pomoć proizvođačima u zaštiti tradicionalnih metoda proizvodnje i recepata.

Procjenjuje se da je okvir za oznake zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalne specijalitete učinkovit. Oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta proizvođačima donose nekoliko koristi 14 , dok su troškovi za javna tijela (na razini Unije i na nacionalnoj razini) niski, procijenjeni na 0,12 % ukupne prodajne vrijednosti u okviru oznake zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnog specijaliteta. Međutim, ima prostora za pojednostavnjenje i smanjenje administrativnog opterećenja, posebno u pogledu dugotrajnih postupaka registracije i izmjene, kako na nacionalnoj razini tako i na razini Unije.

Procjenjuje se da je politika relevantna i za privatne dionike i za javna tijela. Ciljevi oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta odnose se na stvarne potrebe različitih dionika. Oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta smatraju se snažnom prednošću za ruralna područja i važnim instrumentom za promicanje regionalnog identiteta. Jačanjem oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta u okviru potpore ruralnom razvoju prvenstveno se odgovara na potrebu za poboljšanjem integracije. Iako zaštita okoliša i dobrobit životinja nisu glavni ciljevi proizvodnje proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, ispitane skupine proizvođača izjavile su da se u nekim specifikacijama proizvoda uzimaju u obzir pitanja okoliša i dobrobiti životinja.

S obzirom na pitanja usklađenosti, nije utvrđena veća neusklađenost u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla i žigova Unije, oznaka zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnih specijaliteta i nacionalnih/regionalnih sustava te oznaka zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnih specijaliteta i drugih politika Unije.

Osim toga, postoji jasna dodana vrijednost Unije jer oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalni specijaliteti posebno pridonose cjelovitosti unutarnjeg tržišta i poštenoj trgovini s trećim zemljama.

Kad je riječ o stečenim iskustvima, osim prethodno navedenih nedostataka u području kontrole i provedbe (silazno tržište) te niske razine osviještenosti i razumijevanja među potrošačima, mogu se istaknuti sljedeće točke:

•razlike u primjeni uzrokuju teškoće u provedbi prava intelektualnog vlasništva proizvođača izvan države članice proizvodnje. Osim toga, oznake zemljopisnog podrijetla obuhvaćaju široku paletu proizvoda i prodaju se putem različitih prodajnih mjesta (uključujući prodaju na internetu), što dodatno otežava njihovu učinkovitu provedbu,

•drugo je pitanje usko povezano s novim političkim ciljevima Komisije, posebno s europskim zelenim planom i strategijom „od polja do stola”. Pitanja održivosti posljednjih su godina dobila na važnosti, a ne uzimaju se u obzir ili se ne uzimaju sustavno u obzir u proizvodnji proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla i proizvodnji zajamčeno tradicionalnih specijaliteta,

•skupine proizvođača imaju ključnu ulogu u primjeni oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. Međutim, evaluacijom je utvrđeno da se zadaće za koje su ovlašteni znatno razlikuju među različitim sektorima i među državama članicama jer su na razini Unije definirane samo za poljoprivredno-prehrambeni sektor, ali ne i za vina i jaka alkoholna pića,

•dugotrajni i složeni postupci za registraciju i izmjene na nacionalnoj i europskoj razini smatraju se glavnom preprekom za proizvođače i izvorom administrativnog opterećenja,

•ograničen broj proizvoda registriranih kao zajamčeno tradicionalni specijaliteti, koji ne čine pravo intelektualnog vlasništva, upućuje na nedostatak interesa za taj sustav i na teškoće u zaštiti tradicionalnih metoda proizvodnje u Uniji.

•Savjetovanja s dionicima

Strategija savjetovanja razrađena za ovu inicijativu obuhvaćala je sve aspekte inicijative čiji je cilj jačanje sustava oznaka zemljopisnog podrijetla. Njome su obuhvaćene različite kategorije dionika: javna tijela, organizacije iz poljoprivrednog sektora, organizacije iz prerađivačkog sektora, europska, nacionalna i sektorska udruženja i privatna poduzeća, organizacije potrošača, organizacije iz sektora trgovine i maloprodaje; treće zemlje, akademski i istraživački instituti, šira javnost i drugi.

Sve aktivnosti najavljene u komunikacijskoj strategiji provedene su prema planu: povratne informacije o planu djelovanja – početnoj procjeni učinka, konferencija dionika, sastanci skupine za građanski dijalog i upitnik za tu skupinu, sastanci država članica i upitnik za države članice te ciljana savjetovanja sa stručnjacima iz nevladinog sektora.

Povratne informacije o planu djelovanja – početnoj procjeni učinka

Dionici su općenito pozdravili smjernice zacrtane u dokumentu „Planu djelovanja – početna procjena učinka” 15 objavljenom 28. listopada 2020. radi prikupljanja povratnih informacija. Zaprimljen je 51 odgovor o planu djelovanja.

Velika većina ispitanika pozdravila je inicijativu Komisije za jačanje Unijina sustava oznaka zemljopisnog podrijetla. Povratne informacije uglavnom su bile usmjerene na aspekte održivosti koje treba uključiti u specifikaciju proizvoda te na potrebu za boljom zaštitom i pojašnjenjem zakonodavstva. Oni koji su komentirali budućnost sustava zajamčeno tradicionalnih specijaliteta smatrali su da bi ga trebalo nastaviti, pojasniti i pojednostavniti. Manji broj ispitanika spomenuo je pitanja povezana s pojednostavnjenjem, kontrolama i provedbom, osnaživanjem skupina proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla i pitanjima povezanima s upotrebom simbola Unije na etiketi.

Konferencija o jačanju zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla, 25. i 26. studenoga 2020.

Komisija i Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zajednički su organizirali konferenciju na visokoj razini koja je dionicima poslužila kao središnja platforma za iznošenje stajališta o nizu pitanja kojima se bavi postupak revizije oznaka zemljopisnog podrijetla. To je događanje okupilo široku publiku, koja se sastojala od proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla, dionika u vrijednosnom lancu prehrambenih proizvoda, dužnosnika država članica, međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva, dužnosnika EU-a te studenata i zainteresirane javnosti.

Osim otvaranja i zatvaranja plenarne sjednice, održano je petnaest panela za raspravu o različitim pitanjima revizije oznaka zemljopisnog podrijetla. Raspravljalo se i o pitanjima održivosti i osnaživanju proizvođača kako bi se razmotrila inicijativa „od polja do stola”, kao i načini za povećanje privlačnosti oznaka zemljopisnog podrijetla te za modernizaciju i bolju provedbu oznaka zemljopisnog podrijetla u skladu s akcijskim planom za intelektualno vlasništvo.

Snimljena konferencija i sav materijal (PowerPoint prezentacija /video/audio/galerija) dostupan je na internetskoj stranici EUROPA do studenoga 2022. 16

Javno savjetovanje

Komisija je od 15. siječnja 2021. do 9. travnja 2021. provela otvoreno javno savjetovanje na svim službenim jezicima EU-a putem aplikacije EU SURVEY. Cilj mu je bio prikupiti stajališta javnih tijela, dionika i javnosti. Zaprimljena su 302 odgovora ispitanika iz 21 države članice.

Ispitanici su utvrdili glavne izazove za reviziju oznaka zemljopisnog podrijetla:

•zbog povećanog iskorištavanja ugleda oznaka zemljopisnog podrijetla na internetu potrebno je spriječiti prijevare i krivotvorenje proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla,

•skupine proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla trebale bi imati veće ovlasti i odgovornosti za upravljanje, promicanje i provedbu zaštite svojih oznaka. Zasad ne mogu donositi odluke koje bi bile obvezujuće za njihove članove,

•ne postoji dovoljna svijest o logotipu, što je posljedica nedostatka informacija i publiciteta o prednostima oznaka zemljopisnog podrijetla.

Savjetovanje sa Skupinom za građanski dijalog o kvaliteti i promidžbi

Članovi Skupine za građanski dijalog zastupaju interese proizvođača, prerađivača, trgovaca na malo, potrošača, aktivista za zaštitu okoliša i drugih. Komisija se savjetovala sa Skupinom za građanski dijalog o kvaliteti i promidžbi na sastancima:

•5. studenoga 2020.: informacije o postupku; prva rasprava o reviziji oznaka zemljopisnog podrijetla,

•9. ožujka 2021.: rasprava o glavnim potrebama za reviziju oznaka zemljopisnog podrijetla, s naglaskom na nekim elementima, uključujući održivost,

•1. srpnja 2021.: rezultati javnog savjetovanja i ciljanog savjetovanja sa Skupinom za građanski dijalog; rasprava o ciljevima i mogućnostima,

•30. studenoga 2021.: predstavljanje ishoda postupka procjene učinka.

Slično tome, kako je prethodno navedeno, Komisija se savjetovala i sa Skupinom za građanski dijalog o vinu na sastancima 5. svibnja i 8. studenoga 2021. te sa Skupinom za građanski dijalog o jakim alkoholnim pićima 9. ožujka i 29. listopada 2021.

Komisija se s članovima Skupine za građanski dijalog o kvaliteti i promidžbi savjetovala i putem pisanog upitnika o održivosti oznaka zemljopisnog podrijetla, označivanju i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Komisija se savjetovala sa stručnjacima iz država članica u okviru stručne skupine za kvalitetu i održivost poljoprivrede i ruralnog razvoja. Sastanci te stručne skupine održani su:

•23. veljače 2021.: kontekst, izazovi i ciljevi te povratne informacije o planu djelovanja,

•22. travnja 2021.: rezultati javnog savjetovanja i ciljanog savjetovanja sa stručnom skupinom; opći pristup,

•23. rujna 2021.: opcije politike.

Prije tih sastanaka Komisija je prikupila i iskustvo o provedbi sustava zajamčeno tradicionalnih specijaliteta na sastanku Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda 19. listopada 2020., među ostalim u obliku upitnika.

Komisija se savjetovala i s članovima stručne skupine putem pisanog upitnika o održivosti oznaka zemljopisnog podrijetla, pojednostavnjenju sustava oznaka zemljopisnog podrijetla s naglaskom na nacionalnom postupku, odnosima s politikom ruralnog razvoja i sustavom zajamčeno tradicionalnih specijaliteta.

Kad je riječ o održivosti, prevladavalo je mišljenje da se održivost ne bi trebala nametnuti proizvođačima s oznakom zemljopisnog podrijetla, već da bi se trebala poticati i pratiti. Potrebno je prepoznati i promicati postojeće prakse u pogledu održivosti. Stručnjaci iz država članica posebno su naglasili važnost postupne integracije zahtjeva održivosti. Postoji potreba za većom potporom (npr. certificiranje održivosti, relevantna ulaganja) i drugim oblicima poticaja (npr. prioritet u financiranju) te mjerama informiranja i promidžbe. Kad je riječ o pitanjima hranjive vrijednosti hrane i zdrave prehrane, glavno mišljenje bilo je da naglasak na hranjivim vrijednostima i prehrambenim potrebama ne bi smio oslabiti koncept podrijetla u oznakama zemljopisnog podrijetla, tj. kvalitete koja se postiže korelacijom između ljudskih i prirodnih čimbenika na određenom zemljopisnom području.

Iako su stručnjaci pozdravili daljnje pojednostavnjenje postupaka i smanjenje administrativnog opterećenja, naveli su i da je važnije temeljito i točno razmatranje zahtjeva za oznake zemljopisnog podrijetla od njihova brzog rješavanja. Nekoliko stručnjaka zagovaralo je bolje usklađivanje postupovnih pravila za sve sektore i zalagalo se za bolje smjernice i razmjenu informacija kako bi se olakšalo širenje najboljih praksi, u kombinaciji s učinkovitijom informatičkom aplikacijom.

Kad je riječ o glavnim teškoćama u nacionalnom postupku, ističu se dva glavna elementa. Prvo, čini se da je povezivanje proizvođača u aktivnu organizaciju teško zbog ograničenog vremena i ograničenih resursa. Proizvođači nisu skloni surađivati u ranoj fazi registracije oznake zemljopisnog podrijetla i moguća su neslaganja s definicijom proizvodnog postupka u specifikaciji proizvoda. Izrada specifikacije proizvoda druga je teškoća s kojom se susreću proizvođači: poteškoće u prikupljanju dokaza o tome da proizvod ispunjava zahtjeve za oznaku zemljopisnog podrijetla, nejasan opis posebnosti proizvoda, nedostatak znanja o tome koje su informacije potrebne itd.

Kad je riječ o odnosu s intervencijama u području ruralnog razvoja, većina stručnjaka navela je da cilj ne bi trebao biti samo podizanje svijesti potrošača i promicanje politike oznaka zemljopisnog podrijetla, već i povećanje konkurentnosti proizvođača, poticanje proizvođača na podnošenje zahtjeva za zaštitu i poboljšanje održivosti.

Stručnjaci su objasnili da se postupak registracije zajamčeno tradicionalnih specijaliteta smatra složenim i opterećujućim te bi se stoga moglo predvidjeti pojašnjenje kriterija. Ustrajali su na činjenici da proizvođači nisu skloni sudjelovati u tom sustavu zbog toga što je omogućena slobodna proizvodnja zajamčeno tradicionalnih specijaliteta izvan zemlje njihova podrijetla te oni stoga ne uviđaju korist od preuzimanja tereta registracije.

•Procjena učinka

Na procjeni učinka radilo se od listopada 2020. do rujna 2021. te se u tom razdoblju međusektorska upravljačka skupina sastala četiri puta. U skupini su sudjelovali predstavnici dvanaest glavnih uprava i službi Komisije te EUIPO-a. Sadržaj izvješća o procjeni učinka dorađen je i poboljšan doprinosima i komentarima službi koje su aktivno sudjelovale u toj skupini.

Odbor za nadzor regulative izdao je negativno mišljenje o nacrtu izvješća o procjeni učinka nakon sastanka 30. lipnja 2021. Glavne primjedbe Odbora bile su:

•u izvješću se ne navode jasni argumenti i dostatni dokazi kojima bi se potkrijepila potreba za djelovanjem u području održivosti, zdrave prehrane, upotrebe logotipa i neravnoteža u lancu opskrbe,

•u izvješću nisu dovoljno jasno istaknute opcije politike koje je moguće odabrati. Nisu dovoljno istražene alternativne kombinacije mjera politike koje bi mogle ponuditi bolju kombinaciju mjera ili koje su politički najrelevantnije,

•izvješće nije dovoljno jasno u pogledu sudjelovanja agencije i povezanih troškova,

•u izvješću se stajališta različitih dionika o ključnim pitanjima ne razlikuju u dovoljnoj mjeri.

U razdoblju od 10. do 15. rujna 2021. s međusektorskom upravljačkom skupinom provedeno je pisano savjetovanje o revidiranoj verziji izvješća o procjeni učinka nakon primjedbi Odbora za nadzor regulative. Primjedbe su na odgovarajući način uzete u obzir u revidiranoj verziji.

Potrebna pojašnjenja i dopune dodani su u izvješće o procjeni učinka i njegove priloge te su ponovno dostavljeni Odboru 25. rujna 2021. Na temelju toga, Odbor je 24. listopada 2021. dao pozitivno mišljenje sa zadrškama 17 . Iako priznaje poboljšanja u izvješću, Odbor je zatražio dodatna pojašnjenja o sljedećim pitanjima:

•odabir najpoželjnijeg skupa mjera politike nije usklađen s ostatkom izvješća. U izvješću se ne navodi jasan opis i dosljedna procjena i usporedba paketa alternativnih mjera politike,

•u izvješću nije dostatno obrazložena najpoželjnija mjera politike u pogledu uključivanja agencije,

•stajališta različitih kategorija dionika nisu u dovoljnoj mjeri uzeta u obzir u glavnom izvješću.

Sve primjedbe Odbora uzete su u obzir u konačnoj verziji izvješća o procjeni učinka i njegovu sažetku 18 .

U postupku procjene učinka ispitane su tri opcije politike za reviziju oznaka zemljopisnog podrijetla.

U prvoj opciji – poboljšanje i potpora – namjerava se poboljšati postojeće instrumente i pružiti dodatna potpora proizvođačima, tijelima država članica i drugim dionicima. Glavni je naglasak na smjernicama (npr. povezanima s provedbom, ocjenom dokumentacije i pravnim tumačenjem/pojašnjenjem), pojačanoj suradnji među državama članicama i aktivnostima izgradnje kapaciteta, među ostalim u pogledu pitanja održivosti. Postupci će se poboljšati njihovim usklađivanjem među sektorima. Fleksibilniji pristup logotipima Unije usmjeren je na njihovu povećanu upotrebu među proizvođačima.

Sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta zamjenjuje se sustavom u kojem nadležna tijela država članica službeno priznaju tradicionalne poljoprivredne i prehrambene proizvode, s ograničenim popisom kriterija koje treba utvrditi na razini Unije, dok države članice obavješćuju Komisiju o nazivima tradicionalnih proizvoda radi njihove objave.

U drugoj opciji – bolje definiranje i jačanje – jača se zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i poboljšava ravnopravnost uvjeta za gospodarske subjekte jedinstvenim skupom postupaka kontrole za sve sektore i izradom detaljnih pravila o poštovanju oznaka zemljopisnog podrijetla u internetskoj prodaji. Definira se i uloga koju skupine proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla mogu imati, na dobrovoljnoj osnovi, u rješavanju društvenih pitanja u pogledu održivosti, uključivanjem kriterija održivosti u specifikacije proizvoda, te u poboljšanju upravljanja vrijednošću njihovih oznaka zemljopisnog podrijetla i jačanju njihove provedbe. Posebne uloge skupina proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla koje priznaju nadležna tijela država članica proširile bi se na sve sektore. Upotreba logotipa na etiketi proizvoda nije obvezna i proizvođači mogu odlučiti o njegovoj veličini i mjestu na etiketi. Zakonodavstvo će se poboljšati pojašnjenjima pravne terminologije, ugrađenom fleksibilnošću u pogledu postupka proizvodnje i stvaranjem jedinstvenog skupa pojednostavnjenih postupovnih pravila.

U okviru ove opcije ojačale bi se upravljačke strukture Unije za ocjenjivanje oznaka zemljopisnog podrijetla uključivanjem postojeće agencije u postupak registracije. Iako bi ocjena na nacionalnoj razini ostala u nadležnosti država članica, agencija bi Komisiji pružila tehničku pomoć tijekom razmatranja zahtjeva i prigovora na razini EU-a. Iako se u izvješću o procjeni učinka implicitno predviđa i da agencija donosi odluke, Komisija radi zadržavanja strogog zakonodavnog nadzora donosi sve pravne odluke.

U trećoj opciji – usklađenost i modernizacija – osigurava se potpuna usklađenost stvaranjem jedinstvene uredbe koja sadržava jedinstvena pravila o provedbi i kontroli. Isto tako, odredbe koje se odnose na zaštitu i postupovna pravila objedinjuju se u jedinstvenom temeljnom aktu. Upotreba propisanih logotipa obvezna je u svim sektorima. Međutim, usklađivanje neće utjecati na definicije oznaka zemljopisnog podrijetla i zadržat će se posebnosti pojedinih sektora. Kriteriji održivosti za proizvodnju proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla definirali bi se u zakonodavstvu Unije i provodili bi se njihovim uključivanjem u specifikaciju proizvoda, čime bi podlijegali službenim kontrolama. Uz mjere predviđene prethodnom opcijom politike, posebnim smjernicama o funkcioniranju skupina proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla ojačat će se njihov položaj u lancima vrijednosti oznaka zemljopisnog podrijetla i omogućiti bolje upravljanje vrijednošću njihovih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Ovom se opcijom predviđa da se postupak registracije u cijelosti povjeri postojećoj agenciji i pruža se mogućnost žalbe žalbenom tijelu. Omogućuju se različiti stupnjevi uključenosti država članica: početna procjena na nacionalnoj razini u skladu s postojećim pravilima, savjetovanje s državama članicama ili neuključivanje država članica.

Odustalo bi se od sustava zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. Ti tradicionalni nazivi hrane koji mogu ispuniti kriterije ZOI-ja ili ZOZP-a mogli bi se registrirati kao takvi, dok bi se drugi tradicionalni nazivi mogli registrirati kao žig.

U procjeni učinka zaključeno je da druga opcija ima najviše prednosti. Ta je opcija dobila najvišu ocjenu kad je riječ o usporedbi troškova i koristi za proizvođače s oznakom zemljopisnog podrijetla. Dok će proizvođači imati koristi od brže i bolje zaštite, smanjit će se troškovi, posebno povezani s trajanjem postupka registracije i potrebnim resursima. Dobrovoljno uključivanje kriterija prihvatljivosti u specifikaciju proizvoda podrazumijevalo bi dodatne troškove usklađivanja i certificiranja za skupine proizvođača s oznakom zemljopisnog podrijetla koji to učine, a ti bi se troškovi djelomično mogli kompenzirati mjerama potpore u okviru politike ruralnog razvoja; time bi se ispunila očekivanja potrošača u pogledu proizvoda s većim ambicijama po pitanjima održivosti.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Prijedlog se temelji na provjeri primjerenosti propisa i analizi potencijala za pojednostavnjenje.

Predloženom uredbom pojednostavnjuje se upravljanje oznakama zemljopisnog podrijetla jer se osigurava jedinstven skup postupovnih pravila i pravila kontrole za sve sektore. Njome se usklađuju i odredbe o zaštiti za sve sektore. Time se osigurava dosljednost, a sustav oznaka zemljopisnog podrijetla postat će razumljiviji dionicima.

Glavni su elementi pojednostavnjenja sljedeći:

•jedinstveni skup pravila za postupke podnošenja zahtjeva i kontrole, s koristima u smislu usklađenosti pravila među sektorima, čime se staje na kraj postojećim razlikama u postupcima,

•uvode se pojašnjenja, posebno u vezi s pravima intelektualnog vlasništva,

•uvode se jednostavniji koncepti, posebno u sustavu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, kako bi se poboljšalo njihovo razumijevanje među proizvođačima i potrošačima.

Kad je riječ o smanjenju administrativnog opterećenja, prijedlogom se predviđa tehnička pomoć postojeće agencije EU-a u postupku registracije i opsežno korištenje digitalnih alata. Procjena učinka pokazuje da će tehnička pomoć dovesti do poboljšanja u pogledu potrebnog vremena, kvalitete zahtjeva (zbog sustava povratnih informacija), kvalitete ocjenjivanja i smanjenja opterećenja za proizvođače i države članice. Za to će biti potrebno manje kapaciteta i resursa javne uprave te će se skratiti vrijeme registracije.

Novi sustav informiranja i upozoravanja o nazivima domena koji će uspostaviti EUIPO osigurava podnositeljima zahtjeva za oznaku zemljopisnog podrijetla dodatni digitalni alat kao dio postupka podnošenja zahtjeva, u cilju bolje zaštite i provedbe njihovih prava na oznake zemljopisnog podrijetla.

•Temeljna prava

Unija je na temelju Povelje EU-a o temeljnim pravima 19 (članak 17. stavak 2.) obvezna štititi intelektualno vlasništvo. Predviđenim mjerama stvorit će se bolji uvjeti za zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla i smanjiti rizik od prisvajanja, oponašanja i aludiranja na oznake zemljopisnog podrijetla, čime će se pridonijeti osiguravanju prihoda proizvođača. Usklađeniji pristup postupovnim pravilima trebao bi dovesti do učinkovitijeg postupka registracije, s kraćim rokovima registracije, smanjenjem opterećenja za proizvođače i većom kvalitetom postupaka registracije, čime bi se poštovala obveza Komisije da zahtjeve za oznaku zemljopisnog podrijetla rješava nepristrano, pravedno i u razumnom roku.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog nema utjecaja na proračun.

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Provedba mjera pratit će se i o njoj će se izvješćivati na temelju ključnih pokazatelja praćenja glavnih operativnih ciljeva navedenih u izvješću o procjeni učinka.

Radi praćenja doprinosa oznaka zemljopisnog podrijetla održivom razvoju i osiguravanja transparentnosti, baza podataka GIview sadržava odjeljak za svaku registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla u koji će nadležna tijela država članica uključiti izjavu o održivosti.

U Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. navodi se da su tri institucije suglasne da sustavno razmotre primjenu klauzula o preispitivanju u zakonodavstvu te uzmu u obzir vrijeme potrebno za provedbu i skupljanje dokaza o rezultatima i učincima. Na temelju toga Komisija provodi evaluaciju najranije pet godina nakon datuma početka primjene uredbe. Evaluacija će se provoditi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Prijedlog se sastoji od niza pravila osmišljenih za uspostavu usklađenog sustava za oznake zemljopisnog podrijetla čiji je cilj pomoći proizvođačima da bolje komuniciraju o kvaliteti, karakteristikama i svojstvima svojih proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla te osigurati odgovarajuće informiranje potrošača. Nadalje, prijedlogom se pojašnjava i poboljšava sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, a sustav neobveznih izraza kvalitete se ne mijenja.

Prijedlog uključuje sljedeće odredbe:

Glava I.: Opće odredbe

U općim odredbama definira se područje primjene kao oznake zemljopisnog podrijetla i zaštita naziva vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda. U njima se navode i definicije posebnih pojmova koji se upotrebljavaju u Uredbi te pravila o zaštiti podataka.

Glava II.: Oznake zemljopisnog podrijetla

Poglavlje 1.: Opće odredbe

Općim odredbama objašnjava se da je cilj sustava oznaka zemljopisnog podrijetla da se osigura jedinstven i ekskluzivan sustav zaštite naziva vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda koji imaju karakteristike, svojstva i ugled koji su povezani s njihovim mjestom proizvodnje. [LS: U njima se utvrđuje klasifikacija obuhvaćenih proizvoda. U njima se navode i definicije posebnih pojmova koji se upotrebljavaju u toj glavi.

Poglavlje 2.: Registracija oznaka zemljopisnog podrijetla

U tom se poglavlju posebno propisuju jedinstvena pravila za registraciju, kako na nacionalnoj razini tako i na razini Unije, uključujući postupak prigovora; definira se podnositelj zahtjeva i navode se uvjeti za podnositelja zahtjeva; određuje se sadržaj dokumentacije zahtjeva i definira uloga registra. Utvrđuju se prijelazna zaštita i prijelazne mjere. Poglavlje sadržava i odredbe o izmjenama specifikacije proizvoda i poništenju registrirane oznake zemljopisnog podrijetla.

Poglavlje 3.: Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla

U tom se poglavlju utvrđuje razina zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla. Utvrđuju se i pravila za oznake zemljopisnog podrijetla kad se upotrebljavaju kao sastojci, pojašnjavaju se generički nazivi i registracija homonimnih oznaka zemljopisnog podrijetla, kao i odnos prema žigovima. Utvrđuju se pravila za priznate skupine proizvođača. Definira se odnos prema upotrebi izraza u nazivima internetskih domena. Naposljetku, to poglavlje uključuje pravila za upotrebu simbola Unije, oznaka i kratica na etiketama i promidžbenom materijalu predmetnog proizvoda.

Poglavlje 4.: Provjere i provedba

U tom se poglavlju utvrđuju pravila o provjerama, uključujući provjeru je li proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla proizveden u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda, te praćenje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu. Propisuje se i uzajamna pomoć među tijelima država članica. Naposljetku, zahtijeva se da provedbena tijela na zahtjev proizvođača dostave dokaz o certificiranju.

Poglavlje 5.: Dodatni elementi postupka registracije

U tom poglavlju utvrđuju se kriteriji za praćenje rada Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) koji će Komisiji pružati tehničku pomoć u vezi s razmatranjem zahtjeva.

Poglavlje 6.: Oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda

U tom se poglavlju utvrđuje definicija zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne proizvode. Propisuje se sadržaj specifikacije proizvoda i jedinstvenog dokumenta za oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda. Osim toga, poglavlje sadržava posebna pravila za taj sektor, posebno o biljnim sortama i životinjskim pasminama, podrijetlu hrane za životinje i sirovina.

Poglavlje 7.: Postupovne odredbe

Tim se poglavljem utvrđuje da Komisiji pomaže Odbor za oznake zemljopisnog podrijetla.

Poglavlje 8.: Prijelazne i završne odredbe (oznake zemljopisnog podrijetla)

Tim se poglavljem utvrđuje da Komisiji pomaže Odbor za oznake zemljopisnog podrijetla. Osigurava se i kontinuitet registara te se pojašnjavaju pravila za zahtjeve podnesene prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Glava III.: Sustavi kvalitete

Poglavlje 1.: Zajamčeno tradicionalni specijaliteti

U tom se poglavlju utvrđuju pravila za sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. U usporedbi s postojećim pravilima pojašnjavaju se kriteriji za registraciju zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; konkretno, više se ne postavlja zahtjev da ti specijaliteti imaju specifična svojstva. Osim toga, pojašnjavaju se i pojednostavnjuju postupovna pravila.

Poglavlje 2.: Neobvezni izrazi kvalitete

U tom se poglavlju utvrđuju pravila za neobvezne izraze kvalitete. Postojeće zakonodavstvo u tom području nije izmijenjeno.

Poglavlje 3.: Postupovne odredbe

Tim se poglavljem utvrđuje da Komisiji pomaže Odbor za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda.

Glava IV.: Izmjene uredbi (EU) br. 1308/2013, (EU) 2019/787 i (EU) 2017/1001 [BT: redoslijed uredbi]

Ta glava sadržava odredbe o izmjeni Uredbe (EU) br. 1308/2013 i Uredbe (EU) 2019/787, posebno zbog novog usklađenog skupa pravila o zaštiti, postupku registracije te kontroli i provedbi utvrđenih u prethodnim poglavljima ove Uredbe. Uredba (EU) 2017/1001 izmjenjuje se kako bi se EUIPO-u dodijelile zadaće upravljanja oznakama zemljopisnog podrijetla.

Glava V.: Prijelazne i završne odredbe

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u uredbi. U tom se poglavlju osim toga pojašnjavaju prijelazna pravila, posebno da zahtjevi podneseni prije stupanja na snagu ove Uredbe moraju biti u skladu s pravilima koja se primjenjuju prije njezina stupanja na snagu. Određuje se stupanje na snagu Uredbe [...] dana od objave u Službenom listu Europske unije.

2022/0089 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o oznakama zemljopisnog podrijetla Europske unije za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode i sustavima kvalitete za poljoprivredne proizvode, o izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013, (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/787 te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1151/2012

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2. i prvi stavak članka 118.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 20 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 21 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Europskim zelenim planom 22 među politikama za preobrazbu gospodarstva Unije za održivu budućnost navodi se osmišljavanje pravednog, zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava („od polja do stola”).

(2)U Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. o strategiji „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav uz prelazak na održive prehrambene sustave poziva se i na jačanje zakonodavnog okvira o oznakama zemljopisnog podrijetla, u koji bi se prema potrebi uključili posebni kriteriji održivosti. Komisija se u Komunikaciji obvezala da će, među ostalima, ojačati položaj proizvođača proizvoda s oznakama zemljopisnog podrijetla, njihovih zadruga i organizacija proizvođača u lancu opskrbe hranom.

(3)U Komunikaciji od 25. studenoga 2020. naslovljenoj „Iskorištavanje inovacijskog potencijala EU-a – Akcijski plan za intelektualno vlasništvo za oporavak i otpornost EU-a” Komisija se obvezala razmotriti načine za jačanje, modernizaciju, pojednostavnjenje i bolju zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne proizvode, vino i jaka alkoholna pića.

(4)Kvaliteta i raznovrsnost proizvodnje vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda u Uniji jedna je od njezinih važnih prednosti koja proizvođačima Unije daje konkurentsku prednost i uvelike pridonosi njezinoj živućoj kulturnoj i gastronomskoj baštini. To se može zahvaliti vještinama i odlučnosti proizvođača Unije koji su sačuvali običaje u isto vrijeme uvažavajući razvoj novih proizvodnih metoda i materijala.

(5)Građani i potrošači Unije sve više zahtijevaju kvalitetne i tradicionalne proizvode. Osim toga, zainteresirani su za održavanje raznolikosti poljoprivredne proizvodnje u Uniji. Time se stvara potražnja za vinima, jakim alkoholnim pićima i poljoprivrednim proizvodima s prepoznatljivim posebnim karakteristikama, pogotovo onima povezanima s njihovim zemljopisnim podrijetlom.

(6)Zaštita fizičkih osoba pri obradi osobnih podataka temeljno je pravo. Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća 23 propisuje pravila o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka. Potrebno je jasno definirati ulogu Komisije i država članica u vezi s obradom osobnih podataka u postupcima za koje su nadležne kako bi se osigurala visoka razina zaštite. Obrada osobnih podataka zakonita je kad je nužna za izvršavanje zadaća koje se obavljaju u javnom interesu. Trebalo bi pravilno provesti postupke za registraciju, izmjenu ili poništenje oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta koji se provode u okviru ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 24 i Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća 25 . Za ispravno upravljanje tim postupcima potrebno je obraditi podatke o podnositeljima zahtjeva u postupku registracije, izmjene ili poništenja, podnositeljima prigovora, korisnicima prijelaznih razdoblja te tijelima i fizičkim osobama kojima su delegirane određene zadaće službenih kontrola u kontekstu postupaka registracije, izmjene ili poništenja oznaka zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. Osim toga, ti su postupci javni. Potrebna je transparentnost kako bi se omogućilo pošteno tržišno natjecanje među gospodarskim subjektima i javno utvrdili privatni i javni gospodarski interesi povezani s tim postupcima. Kako bi se smanjila količina otkrivenih osobnih podataka, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći da se u dokumentima koji se podnose u relevantnim postupcima zahtijevaju osobni podaci. Ipak, Komisija i države članice možda će morati obrađivati informacije koje sadržavaju osobne podatke, kao što su osobna imena i podaci za kontakt. U tom okviru, zbog javnog interesa i u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725, Komisiji i državama članicama trebalo bi dopustiti obradu takvih osobnih podataka i njihovo otkrivanje ili objavu ako je to potrebno za identifikaciju podnositelja zahtjeva u postupku registracije, izmjene ili poništenja, podnositelja prigovora u postupku prigovora, korisnika prijelaznog razdoblja kojima je odobreno odstupanje u pogledu zaštite registriranog naziva te tijela ovlaštenih za provjeru usklađenosti sa specifikacijom proizvoda.

(7)Za potrebe primjene Uredbe (EU) 2018/1725 Komisija je tijelo kod kojeg vlasnici osobnih podataka mogu ostvarivati povezana prava slanjem primjedbi, postavljanjem pitanja, iznošenjem nedoumica ili podnošenjem pritužbe u vezi s prikupljanjem i upotrebom osobnih podataka. Stoga bi trebalo pojasniti da se Komisija smatra voditeljem obrade u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 kad je riječ o obradi osobnih podataka u postupcima za koje je nadležna u skladu s ovom Uredbom, Uredbom (EU) br. 1308/2013, Uredbom (EU) 2019/787 i odredbama donesenima na temelju njih.

(8)Uredba (EU) 2016/679 26 Europskog parlamenta i Vijeća primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provode države članice u okviru relevantnih postupaka. Za potrebe primjene te uredbe nadležna tijela država članica tijela su kod kojih vlasnici osobnih podataka mogu ostvarivati povezana prava slanjem primjedbi, postavljanjem pitanja, iznošenjem nedoumica ili podnošenjem pritužbe u vezi s prikupljanjem i upotrebom osobnih podataka. Stoga bi trebalo pojasniti da se države članice smatraju voditeljem obrade u smislu Uredbe (EU) 2016/679 kad je riječ o obradi osobnih podataka u postupcima za koje su nadležne u skladu s ovom Uredbom, Uredbom (EU) br. 1308/2013, Uredbom (EU) 2019/787 i odredbama donesenima na temelju njih.

(9)Osiguravanje jednakog priznavanja i zaštite prava intelektualnog vlasništva u cijeloj Uniji u vezi s nazivima zaštićenima u Uniji prioritet je koji se može učinkovito ostvariti samo na razini Unije. Oznake zemljopisnog podrijetla kojima se štite nazivi vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda koji imaju karakteristike, svojstva ili ugled povezan s mjestom proizvodnje u isključivoj su nadležnosti Unije. Stoga je potrebno osigurati jedinstven i ekskluzivan sustav oznaka zemljopisnog podrijetla. Oznake zemljopisnog podrijetla kolektivno su pravo koje imaju svi prihvatljivi proizvođači na određenom području koji se žele pridržavati specifikacije proizvoda. Proizvođači koji djeluju zajednički imaju veće ovlasti od pojedinačnih proizvođača i preuzimaju kolektivnu odgovornost za upravljanje svojim oznakama zemljopisnog podrijetla, među ostalim odgovarajući na potražnju društva za proizvodima iz održive proizvodnje. Upravljanjem oznakama zemljopisnog podrijetla proizvođači se pravedno nagrađuju za svoj trud u proizvodnji raznovrsnih i kvalitetnih proizvoda. Istodobno, to može biti korisno za ruralno gospodarstvo, posebno na područjima s prirodnim ograničenjima ili drugim posebnim ograničenjima, kao što su planinska područja i najudaljenija područja, u kojima poljoprivredni sektor čini znatan dio gospodarstva, a troškovi proizvodnje su visoki. Na taj način sustavi kvalitete mogu pridonijeti politici ruralnog razvoja te politici potpore tržištu i dohotku u okviru ZPP-a te ih dopuniti. Posebno mogu pridonijeti razvoju u poljoprivrednom sektoru, prije svega u područjima s otežanim uvjetima gospodarenja. Okvir Unije kojim se štite oznake zemljopisnog podrijetla na temelju njihova upisa u registar na razini Unije potiče razvoj poljoprivrednog sektora jer ujednačeniji pristup koji iz njega proizlazi osigurava pošteno tržišno natjecanje među proizvođačima proizvoda koji nose takve oznake i povećava povjerenje potrošača u te proizvode. Cilj je sustava oznaka zemljopisnog podrijetla potrošačima omogućiti donošenje informiranijih odluka o kupnji te im označivanjem i oglašavanjem pomoći da ispravno identificiraju proizvode na tržištu. Oznake zemljopisnog podrijetla, kao vrsta prava intelektualnog vlasništva, pomažu gospodarskim subjektima i poduzećima da vrednuju svoju nematerijalnu imovinu. Kako bi se izbjeglo stvaranje nepoštenih uvjeta tržišnog natjecanja i održalo unutarnje tržište, svaki bi proizvođač, uključujući proizvođače iz trećih zemalja, trebao moći upotrebljavati registrirani naziv i stavljati na tržište proizvode koji nose oznake zemljopisnog podrijetla u cijeloj Uniji i u elektroničkoj trgovini, pod uvjetom da predmetni proizvod ispunjava zahtjeve odgovarajuće specifikacije i da je taj proizvođač obuhvaćen sustavom kontrola. S obzirom na iskustvo stečeno provedbom uredaba (EU) br. 1308/2013, (EU) 2019/787 i (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća 27 , potrebno je riješiti određena pravna pitanja, pojasniti i pojednostavniti neka pravila te racionalizirati postupke.

(10)Radi usklađivanja s definicijom poljoprivrednih proizvoda u međunarodnom okviru, tj. Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, trebalo bi predvidjeti upotrebu kombinirane nomenklature za oznake zemljopisnog podrijetla.

(11)Unija već neko vrijeme nastoji pojednostavniti regulatorni okvir zajedničke poljoprivredne politike. Taj bi pristup trebalo primijeniti i na propise u području oznaka zemljopisnog podrijetla, a da se pritom ne dovode u pitanje posebne karakteristike svakog sektora. Kako bi se pojednostavnili dugotrajni postupci registracije i izmjene, trebalo bi u jednom pravnom instrumentu utvrditi usklađena postupovna pravila za oznake zemljopisnog podrijetla za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode, uz zadržavanje odredbi specifičnih za pojedine proizvode, i to za vino iz Uredbe (EU) br. 1308/2013, za jaka alkoholna pića iz Uredbe (EU) 2019/787 i za poljoprivredne proizvode iz ove Uredbe. Postupke za registraciju, izmjene specifikacije proizvoda i poništenje registracije oznaka zemljopisnog podrijetla iz Unije, uključujući postupke prigovora, trebale bi provoditi države članice i Komisija. Države članice i Komisija trebale bi biti odgovorne za različite faze svakog postupka. Države članice trebale bi biti odgovorne za prvu fazu postupka, koja se sastoji od zaprimanja zahtjeva skupine proizvođača, njegove ocjene, uključujući provođenje nacionalnog postupka prigovora, a nakon rezultata te ocjene podnošenja zahtjeva Komisiji. Komisija bi trebala biti odgovorna za razmatranje zahtjeva u drugoj fazi postupka, uključujući provođenje postupka prigovora na globalnoj razini, i za donošenje odluke o odobravanju ili neodobravanju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla. Oznake zemljopisnog podrijetla trebale bi se registrirati samo na razini Unije. Međutim, s učinkom od datuma podnošenja zahtjeva Komisiji za registraciju na razini Unije, državama članicama trebalo bi omogućiti da odobre prijelaznu zaštitu na nacionalnoj razini bez utjecaja na unutarnje tržište ili međunarodnu trgovinu. Zaštita koja se nakon registracije pruža na temelju ove Uredbe trebala bi biti jednako dostupna oznakama zemljopisnog podrijetla trećih zemalja koje ispunjavaju odgovarajuće kriterije i koje su zaštićene u njihovoj zemlji podrijetla. Komisija bi trebala provoditi odgovarajuće postupke za oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja.

(12)Kako bi se pridonijelo prelasku na održiv prehrambeni sustav i odgovorilo na zahtjeve društva za održivim, ekološki i klimatski prihvatljivim metodama proizvodnje kojima se osigurava dobrobit životinja i koje su resursno učinkovite i društveno i etički odgovorne, proizvođače s oznakom zemljopisnog podrijetla trebalo bi poticati da se pridržavaju standarda održivosti koji su stroži od obveznih standarda i nadilaze dobru praksu. Takvi posebni zahtjevi mogli bi se utvrditi u specifikaciji proizvoda.

(13)Kako bi se osiguralo usklađeno donošenje odluka o zahtjevima za zaštitu i u sudskim postupcima u kojima se oni osporavaju, Komisiju bi trebalo pravodobno i redovito obavješćivati o pokretanju postupaka pred nacionalnim sudovima ili drugim tijelima u vezi sa zahtjevom za registraciju koji je država članica proslijedila Komisiji te o njihovim konačnim rezultatima. Iz istog razloga, ako država članica smatra da će nacionalna odluka na kojoj se temelji zahtjev za zaštitu vjerojatno biti poništena kao rezultat nacionalnog sudskog postupka, trebala bi o tome obavijestiti Komisiju. Ako država članica zatraži suspenziju razmatranja zahtjeva na razini Unije, Komisija bi trebala biti izuzeta od obveze poštovanja roka za razmatranje koji je u njemu utvrđen. Kako bi se podnositelja zahtjeva zaštitilo od obijesnog parničenja i kako bi se očuvalo pravo podnositelja zahtjeva na osiguravanje zaštite naziva u razumnom roku, izuzeće bi trebalo ograničiti na slučajeve u kojima je zahtjev za registraciju na nacionalnoj razini poništen odmah primjenjivom, ali ne i konačnom sudskom odlukom ili slučajeve u kojima država članica smatra da se postupak za osporavanje valjanosti zahtjeva temelji na valjanim razlozima.

(14)Kako bi se gospodarskim subjektima na čije interese utječe registracija naziva omogućilo da nastave upotrebljavati taj naziv tijekom ograničenog razdoblja u suprotnosti sa sustavom zaštite utvrđenim u članku 27., trebalo bi odobriti posebna odstupanja za upotrebu naziva u obliku prijelaznih razdoblja. Takva se razdoblja mogu odobriti i radi prevladavanja privremenih poteškoća te za ostvarivanje dugoročnog cilja da svi proizvođači budu usklađeni sa specifikacijom proizvoda.

(15)Kako bi se osigurala transparentnost i ujednačenost u državama članicama, potrebno je uspostaviti i održavati elektronički registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije registriranih kao zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla. Registar bi trebao osigurati informacije potrošačima i onima koji sudjeluju u trgovini. Registar bi trebao biti elektronička baza podataka pohranjena u informacijskom sustavu i trebao bi biti dostupan javnosti.

(16)Unija pregovara sa svojim trgovinskim partnerima o međunarodnim sporazumima, uključujući one koji se odnose na zaštićene oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla. Kako bi se omogućilo obavješćivanje javnosti o nazivima zaštićenima tim međunarodnim sporazumima te posebno radi osiguranja zaštite i nadzora nad upotrebom tih naziva, nazivi se mogu upisati u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije. Osim ako su u takvim međunarodnim sporazumima posebno označeni kao oznake izvornosti, nazive treba upisati u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

(17)Za optimalno funkcioniranje unutarnjeg tržišta važno je da proizvođači i drugi uključeni gospodarski subjekti, nadležna tijela i potrošači mogu brzo i lako pristupiti relevantnim informacijama o registriranoj zaštićenoj oznaci izvornosti ili zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla. Te bi informacije trebale uključivati, prema potrebi, podatke o identitetu skupine proizvođača priznate na nacionalnoj razini.

(18)Trebalo bi zaštititi nazive upisane u Unijin registar oznaka zemljopisnog podrijetla kako bi se osiguralo da se oni pošteno upotrebljavaju i spriječile prakse koje bi potrošače mogle dovesti u zabludu. Kako bi se ojačala zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i učinkovitije borilo protiv krivotvorenja, zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla trebala bi se primjenjivati i na nazive domena na internetu.

(19)Kako bi se utvrdilo jesu li proizvodi usporedivi s proizvodima koji su registrirani kao proizvodi s oznakom zemljopisnog podrijetla, trebalo bi uzeti u obzir sve relevantne čimbenike. Među ostalim, trebalo bi razmotriti imaju li proizvodi zajedničke objektivne karakteristike, kao što su metoda proizvodnje, fizički izgled ili upotreba iste sirovine; u kojim se okolnostima proizvodi koriste sa stajališta relevantne javnosti; distribuiraju li se često istim kanalima; te podliježu li sličnim tržišnim pravilima.

(20)S obzirom na poslovnu praksu i sudsku praksu Unije potrebna je jasnoća u pogledu upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla u prodajnom nazivu prerađenog proizvoda čiji je sastojak proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla. Trebalo bi osigurati da je ta upotreba u skladu s poštenom poslovnom praksom te da ne umanjuje i ne narušava ugled proizvoda koji nosi oznaku zemljopisnog podrijetla niti mu šteti. Kako bi se omogućila takva upotreba, trebalo bi zahtijevati suglasnost velike većine predmetnih proizvođača proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla.

(21)Pravila koja se odnose na daljnju upotrebu generičkih naziva trebalo bi pojasniti tako da generički nazivi koji su slični ili su dio naziva ili izraza koji je zaštićen sačuvaju svoj generički status.

(22)Trebalo bi pojasniti opseg zaštite koja se dodjeljuje na temelju ove Uredbe, posebno u pogledu ograničenja registracije novih žigova utvrđenih u Direktivi (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća 28 koji su u suprotnosti s registracijom oznaka zemljopisnog podrijetla. Takvo pojašnjenje potrebno je i u pogledu nositelja prava prvenstva za intelektualno vlasništvo, posebno onih koja se odnose na žigove i homonime registrirane kao oznake zemljopisnog podrijetla.

(23)Skupine proizvođača imaju ključnu ulogu u postupku podnošenja zahtjeva za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla, kao i u izmjeni specifikacija i zahtjevima za poništenje. Trebalo bi im omogućiti da bolje označe posebne karakteristike svojih proizvoda i utrže ih. Stoga bi trebalo pojasniti ulogu skupine proizvođača.

(24)Budući da su proizvođači proizvoda koji nose oznake zemljopisnog podrijetla uglavnom mala ili srednja poduzeća, suočavaju se s konkurencijom drugih gospodarskih subjekata u lancu opskrbe hranom, što može dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja između lokalnih proizvođača i onih koji imaju širi opseg poslovanja. U tom kontekstu, u interesu svih predmetnih proizvođača, potrebno je omogućiti da jedna skupina proizvođača provodi određene aktivnosti u ime proizvođača. U tu bi svrhu trebalo utvrditi kategoriju priznate skupine proizvođača, zajedno s kriterijima na temelju kojih bi se priznata skupina proizvođača kvalificirala kao takva i povezanim posebnim dodatnim pravima, posebno kako bi se priznatim skupinama proizvođača osigurali odgovarajući alati za bolju provedbu zaštite njihovih prava intelektualnog vlasništva od nepoštenih praksi.

(25)Trebalo bi pojasniti odnos između naziva internetskih domena i zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla s obzirom na područje primjene korektivnih mjera, priznavanje oznaka zemljopisnog podrijetla u rješavanju sporova i pravednu upotrebu naziva domena. Osobe s legitimnim interesom u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla koje su podnijele zahtjev za registraciju prije registracije naziva domene trebale bi moći zatražiti opoziv ili prijenos naziva domene u slučaju sukoba.

(26)Trebalo bi pojasniti odnos između žigova i oznaka zemljopisnog podrijetla s obzirom na kriterije za odbijanje prijava za registraciju žiga, poništenja žigova i istodobno postojanje žigova i oznaka zemljopisnog podrijetla.

(27)Kako bi se izbjeglo stvaranje nepoštenih uvjeta tržišnog natjecanja, svaki bi proizvođač, uključujući proizvođače iz trećih zemalja, trebao moći upotrebljavati registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da je dotični proizvod u skladu sa zahtjevima odgovarajuće specifikacije proizvoda ili jedinstvenog dokumenta ili jednakovrijednog dokumenta, tj. s cjelovitim sažetkom specifikacije proizvoda. Sustav koji uspostave države članice trebao bi jamčiti da proizvođači koji poštuju pravila imaju pravo biti obuhvaćeni provjerom sukladnosti sa specifikacijom proizvoda.

(28)Simboli, oznake i kratice kojima se označuju registrirane oznake zemljopisnog podrijetla te s njima povezana prava koja pripadaju Uniji trebalo bi zaštiti u Uniji i u trećim zemljama kako bi se osiguralo da se upotrebljavaju na izvornim proizvodima i da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu kvalitete proizvoda.

(29)Označivanje vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda trebalo bi podlijegati općim pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 29 , a posebno odredbama usmjerenima na sprečavanje označivanja koje bi moglo zbuniti potrošača ili ga dovesti u zabludu.

(30)Upotreba simbola ili oznaka Unije na ambalaži proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla trebala bi biti obvezna kako bi se potrošači bolje upoznali s tom kategorijom proizvoda i s njima povezanim jamstvima te kako bi se omogućila lakša identifikacija tih proizvoda na tržištu i tako olakšale provjere. Međutim, s obzirom na posebnu prirodu proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom, trebalo bi zadržati posebne odredbe o označivanju vina i jakih alkoholnih pića. Upotreba takvih simbola ili oznaka trebala bi ostati dobrovoljna za oznake zemljopisnog podrijetla trećih zemalja i oznake izvornosti.

(31)Dodana vrijednost oznaka zemljopisnog podrijetla temelji se na povjerenju potrošača. Sustav oznaka zemljopisnog podrijetla u velikoj se mjeri oslanja na samokontrolu, dužnu pažnju i individualnu odgovornost proizvođača, dok je uloga nadležnih tijela država članica da poduzmu potrebne korake za sprečavanje ili zaustavljanje upotrebe naziva proizvoda kojom se krše pravila kojima su uređene oznake zemljopisnog podrijetla. Uloga je Komisije intervenirati u slučaju sustavnog neprimjenjivanja prava Unije. Oznake zemljopisnog podrijetla trebale bi podlijegati sustavu službenih kontrola, u skladu s načelima utvrđenima u Uredbi (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća 30 , koji bi trebao uključivati sustav kontrola u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. Svaki gospodarski subjekt trebao bi podlijegati sustavu kontrole kojim se provjerava sukladnost sa specifikacijom proizvoda. Uzimajući u obzir činjenicu da vino podliježe posebnim kontrolama definiranima u sektorskom zakonodavstvu, ovom bi se Uredbom trebale utvrditi kontrole samo za jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode.

(32)Da bi se osigurala njihova nepristranost i učinkovitost, nadležna tijela imenovana za provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda trebala bi ispunjavati niz operativnih kriterija. Trebalo bi predvidjeti odredbe o delegiranju određenih nadležnosti za obavljanje posebnih zadaća kontrole tijelima za certificiranje proizvoda kako bi se olakšala zadaća kontrolnih tijela i povećala učinkovitost sustava.

(33)Informacije o nadležnim tijelima i tijelima za certificiranje proizvoda trebalo bi objaviti kako bi se osigurala transparentnost i zainteresiranim stranama omogućilo da s njima stupe u kontakt.

(34)Europske norme koje je razvio Europski odbor za normizaciju i međunarodne norme koje je razvila Međunarodna organizacija za normizaciju trebale bi se primjenjivati za akreditaciju kontrolnih tijela, a ona bi ih trebala primjenjivati u svojem radu. Akreditacija tih tijela trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća 31 .

(35)Provedba oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu važna je kako bi se spriječile prijevarne i obmanjujuće prakse, čime se osigurava da proizvođači budu primjereno nagrađeni za dodanu vrijednost svojih proizvoda koji nose oznaku zemljopisnog podrijetla i da se nezakonitim korisnicima tih oznaka onemogući prodaja njihovih proizvoda. Kontrole bi se trebale provoditi na temelju procjene rizika ili obavijesti gospodarskih subjekata te bi trebalo poduzeti odgovarajuće administrativne i pravosudne korake kako bi se spriječila ili zaustavila upotreba naziva na proizvodima ili uslugama koja bi bila protivna zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla.

(36)Internetske platforme sve se više upotrebljavaju za prodaju proizvoda, uključujući proizvode označene oznakom zemljopisnog podrijetla, a u nekim slučajevima mogu predstavljati važan prostor za sprečavanje prijevara. U tom bi pogledu ovom Uredbom trebalo utvrditi pravila kako bi se osiguralo odgovarajuće označivanje proizvoda koji se prodaju putem internetskih platformi i kako bi se državama članicama dale ovlasti za onemogućavanje pristupa sadržaju koji je u suprotnosti s pravilima. Tim se pravilima ne bi smjela dovoditi u pitanje Uredba (EU) br. 2022/XX Europskog parlamenta i Vijeća 32 .

(37)Uzimajući u obzir činjenicu da se proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla proizveden u jednoj državi članici može prodavati u drugoj državi članici, trebalo bi osigurati administrativnu pomoć među državama članicama kako bi se omogućile učinkovite kontrole te bi trebalo utvrditi praktične aspekte takve pomoći.

(38)Da bi unutarnje tržište moglo optimalno funkcionirati, važno je da proizvođači u raznim situacijama, na primjer pri provjerama koje provode carinski službenici, tržišnim inspekcijama ili na zahtjev trgovačkih subjekata, brzo i jednostavno dokažu da su ovlašteni upotrebljavati zaštićeni naziv. U tu bi svrhu proizvođaču trebalo staviti na raspolaganje službeni certifikat ili drugi dokaz o certificiranju iz kojeg je vidljivo da imaju pravo na proizvodnju proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla.

(39)Postupci registracije, izmjene i poništenja oznaka zemljopisnog podrijetla, uključujući postupak razmatranja i prigovora, trebali bi se provoditi na najučinkovitiji način. To se može postići korištenjem pomoći Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) pri razmatranju zahtjeva. Iako je razmatrano djelomično povjeravanje tih zadaća EUIPO-u, Komisija bi i dalje bila odgovorna za registraciju, izmjenu i poništenje zbog snažne povezanosti sa zajedničkom poljoprivrednom politikom i stručnog znanja potrebnog kako bi se osigurala odgovarajuća procjena posebnosti vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda.

(40)Trebalo bi utvrditi kriterije za ocjenjivanje rezultata rada EUIPO-a. Tim bi se kriterijima trebala osigurati kvaliteta, dosljednost i učinkovitost pružene pomoći. Komisija bi trebala pripremiti izvješće Parlamentu i Vijeću o rezultatima i iskustvima u vezi s EUIPO-vim izvršavanjem tih zadaća.

(41)Imajući u vidu postojeću praksu, potrebno je zadržati dva različita instrumenta za označivanje povezanosti između proizvoda i njegova zemljopisnog podrijetla, odnosno oznaku izvornosti i oznaku zemljopisnog podrijetla. Trebalo bi pojasniti pravila i definicije biljnih sorti i životinjskih pasmina kako bi se bolje razumjela njihova povezanost s oznakama zemljopisnog podrijetla u slučaju sukoba. Pravila o podrijetlu hrane za životinje i sirovina trebala bi ostati nepromijenjena.

(42)Proizvod koji nosi oznaku zemljopisnog podrijetla trebao bi ispunjavati određene uvjete utvrđene u specifikaciji proizvoda. Kako bi te informacije bile lako razumljive i zainteresiranim stranama, specifikaciju proizvoda trebalo bi sažeti u jedinstvenom dokumentu.

(43)U provedbi pravila o oznakama zemljopisnog podrijetla Komisiji bi trebao pomagati odbor sastavljen od delegata država članica.

(44)Poseban je cilj sustava zajamčeno tradicionalnih specijaliteta pružiti pomoć proizvođačima tradicionalnih proizvoda u informiranju potrošača o svojstvima dodane vrijednosti njihovih proizvoda. Kako bi se izbjeglo stvaranje nepoštenih uvjeta tržišnog natjecanja, svaki proizvođač, uključujući proizvođače iz trećih zemalja, trebao bi moći koristiti registrirani naziv zajamčeno tradicionalnog specijaliteta, pod uvjetom da predmetni proizvod ispunjava zahtjeve odgovarajuće specifikacije i da je proizvođač obuhvaćen sustavom kontrola.

(45)Budući da je registrirano samo nekoliko naziva, postojeći sustav zajamčeno tradicionalnih specijaliteta nije uspio ostvariti svoj potencijal. Stoga je potrebno poboljšati, pojasniti i precizirati postojeće odredbe da bi sustav postao razumljiviji, funkcionalniji i privlačniji potencijalnim podnositeljima zahtjeva. Kako bi se osigurala registracija naziva izvornih tradicionalnih proizvoda, trebalo bi prilagoditi kriterije i uvjete za registraciju naziva, posebno ukidanjem uvjeta da zajamčeno tradicionalni specijaliteti imaju specifična svojstva.

(46)Kako bi se osigurala sukladnost zajamčeno tradicionalnih specijaliteta sa specifikacijom i njihova dosljedna kvaliteta, proizvođači organizirani u skupine trebali bi u specifikaciji proizvoda sami definirati proizvod. Mogućnost registracije naziva kao zajamčeno tradicionalnog specijaliteta trebala bi biti dostupna proizvođačima iz trećih zemalja.

(47)Kako bi se osigurala transparentnost, zajamčeno tradicionalne specijalitete trebalo bi upisati u registar.

(48)Kako bi se izbjeglo stvaranje nepoštenih uvjeta tržišnog natjecanja, svaki proizvođač, uključujući proizvođače iz trećih zemalja, trebao bi moći koristiti registrirani naziv zajamčeno tradicionalnog specijaliteta, pod uvjetom da predmetni proizvod ispunjava zahtjeve odgovarajuće specifikacije i da je proizvođač obuhvaćen sustavom kontrola. Za zajamčeno tradicionalne specijalitete proizvedene u Uniji na etiketi bi se trebao nalaziti simbol Unije te bi ga trebalo biti moguće povezati s oznakom „zajamčeno tradicionalni specijalitet”. Upotrebu naziva, simbola Unije i oznake trebalo bi regulirati kako bi se osigurao jedinstven pristup na cijelom unutarnjem tržištu.

(49)Zajamčeno tradicionalne specijalitete trebalo bi učinkovito zaštiti na tržištu kako bi njihovi proizvođači bili na odgovarajući način nagrađeni za njihovu dodanu vrijednost i kako bi se spriječilo da nezakoniti korisnici oznake zajamčeno tradicionalnih specijaliteta prodaju svoje proizvode.

(50)Kako se potrošače ne bi dovelo u zabludu, registrirane zajamčeno tradicionalne specijalitete trebalo bi zaštititi od svake zloupotrebe ili imitacije, što uključuje i proizvode koji se upotrebljavaju kao sastojci, ili od bilo koje druge prakse koja bi potrošača mogla dovesti u zabludu. S istim bi ciljem trebalo utvrditi pravila za posebne upotrebe oznake zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, posebno u pogledu upotrebe generičkih naziva u Uniji te označivanja koje sadržava naziv biljne sorte ili životinjske pasmine i žigova ili se od njih sastoji.

(51)Sudjelovanje u sustavu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta trebalo bi osigurati da svaki gospodarski subjekt koji poštuje pravila tog sustava ima pravo biti obuhvaćen provjerom sukladnosti sa specifikacijom proizvoda.

(52)Države članice i Komisija trebale bi provoditi postupke za registraciju, izmjene specifikacije proizvoda i poništenje registracije za zajamčeno tradicionalne specijalitete podrijetlom iz Unije, uključujući postupke prigovora. Države članice i Komisija trebale bi biti odgovorne za različite faze svakog postupka. Države članice trebale bi biti odgovorne za prvu fazu postupka, koja se sastoji od zaprimanja zahtjeva skupine proizvođača i njegove ocjene, uključujući provođenje nacionalnog postupka prigovora, te, nakon rezultata te ocjene, podnošenja zahtjeva na razini Unije Komisiji. Komisija bi trebala biti odgovorna za razmatranje zahtjeva, uključujući provođenje postupka prigovora na globalnoj razini, i za donošenje odluke o odobravanju ili neodobravanju zaštite zajamčeno tradicionalnog specijaliteta. Zaštita koja se nakon registracije pruža na temelju ove Uredbe trebala bi biti jednako dostupna zajamčeno tradicionalnim specijalitetima trećih zemalja koji ispunjavaju odgovarajuće kriterije i koji su zaštićeni u njihovoj zemlji podrijetla. Komisija bi trebala provoditi i odgovarajuće postupke za zajamčeno tradicionalne specijalitete podrijetlom iz trećih zemalja.

(53)Sustav neobveznih izraza kvalitete uveden je Uredbom (EU) br. 1151/2012. Odnosi se na posebne horizontalne karakteristike jedne ili više kategorija proizvoda, metoda uzgoja ili svojstava prerade koji se primjenjuju na određenim područjima. Neobvezni izraz kvalitete „planinski proizvod” ispunjava uvjete utvrđene za neobvezne izraze kvalitete i utvrđen je tom uredbom. Time je proizvođačima s planinskih područja osiguran učinkovit instrument koji im omogućuje da bolje prodaju svoje proizvode i da smanje rizik od zbunjivanja potrošača u pogledu planinskog podrijetla proizvoda na tržištu. Trebalo bi zadržati mogućnost da proizvođači upotrebljavaju neobvezne izraze kvalitete jer program još nije u potpunosti ispunio svoj potencijal u državama članicama zbog kratkog razdoblja njegove primjene.

(54)U provedbi pravila o zajamčeno tradicionalnim specijalitetima i neobveznim izrazima kvalitete utvrđenih u ovoj Uredbi Komisiji bi trebao pomagati odbor sastavljen od delegata država članica.

(55)Odredbe o oznakama zemljopisnog podrijetla iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 koje se odnose na sektor vina i Uredbe (EU) 2019/787 koje se odnose na sektor jakih alkoholnih pića potrebno je izmijeniti kako bi se uskladile sa zajedničkim pravilima o registraciji, izmjeni, prigovoru, poništenju, zaštiti i kontrolama oznaka zemljopisnog podrijetla utvrđenima u ovoj Uredbi. Posebno za vino potrebne su dodatne izmjene definicije zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla u skladu sa Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva. Radi dosljednosti s ovom Uredbom trebalo bi izmijeniti i odredbu o zadaćama EUIPO-a iz Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća 33 .

(56)Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s definiranjem standarda održivosti i utvrđivanjem kriterija za priznavanje postojećih standarda održivosti; pojašnjenjem ili dodavanjem elemenata koje treba dostaviti kao dio popratnih informacija; povjeravanjem EUIPO-u zadaća povezanih s razmatranjem prigovora i postupkom prigovora, radom registra, objavom standardnih izmjena specifikacije proizvoda, savjetovanjem u kontekstu postupka poništenja, uspostavom i upravljanjem sustavom upozoravanja kojim se podnositelji zahtjeva obavješćuju o dostupnosti njihove oznake zemljopisnog podrijetla kao naziva domene, razmatranjem oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja, osim oznaka zemljopisnog podrijetla u skladu sa Ženevskim aktom Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla 34 , predloženih za zaštitu na temelju međunarodnih pregovora ili međunarodnih sporazuma; utvrđivanjem odgovarajućih kriterija za praćenje rezultata rada EUIPO-a u izvršavanju zadaća koje su mu povjerene; utvrđivanjem dodatnih pravila o upotrebi oznaka zemljopisnog podrijetla za označivanje sastojaka u prerađenim proizvodima; utvrđivanjem dodatnih pravila za generički status naziva; utvrđivanjem ograničenja i odstupanja u pogledu izvora hrane za životinje u slučaju oznake izvornosti; utvrđivanjem ograničenja i odstupanja u pogledu klanja živih životinja i u pogledu izvora sirovina; utvrđivanjem pravila za određivanje upotrebe naziva biljne sorte ili životinjske pasmine; utvrđivanjem pravila kojima se ograničavaju informacije sadržane u specifikaciji proizvoda za oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete; utvrđivanjem dodatnih pojedinosti o kriterijima prihvatljivosti za zajamčeno tradicionalne specijalitete; utvrđivanjem dodatnih pravila kako bi se predvidjeli odgovarajući postupci certificiranja i akreditacije koji se primjenjuju u pogledu tijela za certificiranje proizvoda; utvrđivanjem dodatnih pravila za detaljnije određivanje zaštite zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; utvrđivanjem dodatnih pravila za zajamčeno tradicionalne specijalitete za određivanje generičkog statusa naziva, uvjeta za upotrebu naziva biljnih sorti i životinjskih pasmina te odnosa s pravima intelektualnog vlasništva; utvrđivanjem dodatnih pravila za zajedničke zahtjeve koji se odnose na više od jednog državnog područja i dopunjavanjem pravila postupka podnošenja zahtjeva za zajamčeno tradicionalne specijalitete; dopunjavanjem pravila za postupak prigovora za zajamčeno tradicionalne specijalitete radi utvrđivanja detaljnih postupaka i rokova; dopunjavanjem pravila o postupku podnošenja zahtjeva za izmjenu za zajamčeno tradicionalne specijalitete; dopunjavanjem pravila o postupku poništenja za zajamčeno tradicionalne specijalitete; utvrđivanjem detaljnih pravila o kriterijima za neobvezne izraze kvalitete; rezerviranjem dodatnog neobveznog izraza kvalitete te utvrđivanjem uvjeta njegove upotrebe; utvrđivanjem odstupanja u pogledu upotrebe izraza „planinski proizvod” i utvrđivanjem metoda proizvodnje i drugih kriterija za primjenu tog neobveznog izraza kvalitete, posebno utvrđivanjem uvjeta pod kojima sirovine ili hrana za životinje mogu dolaziti s područja koja nisu planinska. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva 35 od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(57)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu definiranja tehničkog prezentiranja i internetskog pristupa klasifikaciji proizvoda označenih oznakama zemljopisnog podrijetla u skladu s kombiniranom nomenklaturom; utvrđivanja usklađenog prezentiranja obveza održivosti; utvrđivanja formata i prikaza na internetu prateće dokumentacije te propisivanja izuzimanja ili anonimizacije zaštićenih osobnih podataka; utvrđivanja detaljnih pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za registraciju na razini Unije, uključujući zahtjeve koji se odnose na više od jednog državnog područja; utvrđivanja formata i prikaza na internetu prigovora i službenih primjedbi te propisivanja izuzimanja ili anonimizacije zaštićenih osobnih podataka; odobravanja prijelaznog razdoblja kako bi se omogućila upotreba registriranog naziva uz druge nazive koja bi inače bila protivna registriranom nazivu te produljenja tog prijelaznog razdoblja; odbijanja zahtjeva; odlučivanja o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla ako nije postignut sporazum; registriranja oznaka zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode trećih zemalja koje su zaštićene u Uniji na temelju međunarodnog sporazuma čija je ugovorna stranka Unija; utvrđivanja sadržaja i prezentiranja registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije; utvrđivanja formata i prikaza na internetu izvadaka iz registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije te propisivanja izuzimanja ili anonimizacije zaštićenih osobnih podataka; utvrđivanja detaljnih pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za izmjenu na razini Unije te o postupcima i obliku standardnih izmjena i njihovu priopćavanju Komisiji; poništenja registracije oznake zemljopisnog podrijetla; utvrđivanja detaljnih pravila o postupcima i obliku poništenja registracije te prezentiranju zahtjeva za poništenje; utvrđivanja simbola Unije za oznake zemljopisnog podrijetla, određivanja tehničkih karakteristika simbola Unije i oznaka kao i pravila za njihovu upotrebu na proizvodima koji se stavljaju na tržište pod registriranom oznakom zemljopisnog podrijetla, uključujući pravila o odgovarajućim jezičnim inačicama koje će se upotrebljavati; detaljnog navođenja prirode i vrste informacija koje se razmjenjuju te metoda razmjene informacija u okviru uzajamne pomoći za potrebe kontrola i provedbe; utvrđivanja pravila o obliku specifikacije proizvoda za oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda; utvrđivanja formata i prikaza na internetu jedinstvenog dokumenta za oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda i propisivanja izuzimanja ili anonimizacije zaštićenih osobnih podataka; za zajamčeno tradicionalne specijalitete: utvrđivanja pravila o obliku specifikacije proizvoda; utvrđivanja detaljnih pravila o obliku i sadržaju registra zajamčeno tradicionalnih specijaliteta Unije; utvrđivanja simbola Unije za zajamčeno tradicionalne specijalitete; utvrđivanja pravila za ujednačenu zaštitu oznaka, kratica i simbola Unije, pravila o njihovoj upotrebi i o tehničkim karakteristikama simbola Unije; utvrđivanja postupovnih i formalnih zahtjeva za zaštitu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; utvrđivanja detaljnih pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za registraciju, uključujući zahtjeve koji se odnose na više od jednog državnog područja, prigovora i zahtjeva za izmjene specifikacije proizvoda te zahtjeva za poništenje registracije; prijelaznih razdoblja za upotrebu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; odbijanja zahtjeva za registraciju; odlučivanja o registraciji zajamčeno tradicionalnog specijaliteta ako nije postignut sporazum; poništenja registracije zajamčeno tradicionalnog specijaliteta; za neobvezne izraze kvalitete i sustave kvalitete: utvrđivanja tehničkih detalja potrebnih za obavješćivanje o neobveznim izrazima kvalitete i sustavima kvalitete; utvrđivanja pravila povezanih s obrascima, postupcima ili drugim tehničkim detaljima; utvrđivanja pravila za upotrebu neobveznih izraza kvalitete. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 36 .

(58)Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih akata bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011 u pogledu: registriranja naziva ako nema prihvatljivog prigovora ili ako je, u slučaju da prihvatljivi prigovor postoji, postignut sporazum za oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete te, prema potrebi, u pogledu izmjena objavljenih podataka, pod uvjetom da te izmjene nisu znatne; uspostavljanja i održavanja javno dostupnog elektroničkog registra oznaka zemljopisnog podrijetla i elektroničkog registra zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; odobrenja prijelaznog razdoblja za upotrebu oznaka zemljopisnog podrijetla nakon podnošenja prigovora u nacionalnom postupku; poništenja oznaka zemljopisnog podrijetla registriranih protivno potpuno ili djelomično homonimnoj oznaci zemljopisnog podrijetla za koju je već podnesen zahtjev ili je registrirana; utvrđivanja načina objave imena i adresa nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda za zajamčeno tradicionalne specijalitete.

(59)Uredbe (EU) br. 1308/2013, (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/787 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti, a Uredbu (EU) br. 1151/2012 trebalo bi staviti van snage.

(60)Zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalni specijaliteti koji su već registrirani u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012, zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koje su već registrirane u skladu s Uredbom (EU) br. 1308/2013 te oznake zemljopisnog podrijetla koje su već registrirane u skladu s Uredbom (EU) 2019/787 trebale bi i dalje biti zaštićene u skladu s ovom Uredbom te bi ih trebalo automatski uključiti u odgovarajući registar.

(61)Trebalo bi predvidjeti odgovarajuće aranžmane kako bi se omogućio neometan prelazak s pravila utvrđenih u uredbama (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 1308/2013 i (EU) 2019/787 na pravila utvrđena ovom Uredbom,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Glava I.
Opće odredbe

Članak 1.

Područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o:

(a) oznakama zemljopisnog podrijetla za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode;

(b) zajamčeno tradicionalnim specijalitetima i neobveznim izrazima kvalitete za poljoprivredne proizvode.

Članak 2.

Definicije

1.Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„skupina proizvođača” znači svako udruženje, bez obzira na njihov pravni oblik, sastavljeno uglavnom od proizvođača ili prerađivača istog proizvoda;

(b)„tradicionalan” i „tradicija”, u vezi s proizvodom podrijetlom s određenog zemljopisnog područja, znači dokazanu povijesnu upotrebu od strane proizvođača u zajednici u razdoblju koje omogućava prijenos s generacije na generaciju; to razdoblje mora trajati najmanje 30 godina, a navedena upotreba može uključivati izmjene koje su bile potrebne zbog promjene higijenskih i sigurnosnih praksi

(c)definicija „označivanja” iz članka 2. stavka 2. točke (j) Uredbe (EU) br. 1169/2011;

(d)„faza proizvodnje” znači bilo koji korak u proizvodnji, preradi, pripremi ili starenju, do točke u kojoj je proizvod u obliku u kojem se stavlja na unutarnje tržište;

(e)„prerađeni proizvodi” znači hrana nastala preradom neprerađenih proizvoda u smislu članka 2. točaka (m) i (o) Uredbe 852/2004;

(f)„tijela za certificiranje proizvoda” znači tijela u smislu glave II. poglavlja III. Uredbe (EU) 2017/625 koja potvrđuju da su proizvodi označeni oznakama zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalni specijaliteti u skladu sa specifikacijom proizvoda;

(g)„generički naziv” znači:

i. naziv proizvoda koji je, unatoč povezanosti s mjestom, regijom ili zemljom u kojoj se proizvod prvotno proizvodio ili stavljao na tržište, postao uobičajeni naziv proizvoda u Uniji; i

ii. uobičajeni izraz kojim se opisuju vrste proizvoda, svojstva proizvoda ili drugi izrazi koji se ne odnose na određeni proizvod;

(h)„naziv biljne sorte” znači oznaka određene sorte koja je u širokoj primjeni ili je službeno registrirana u skladu s direktivama Vijeća 2002/53/EZ 37 , 2002/55/EZ 38 , 2008/90/EZ 39 ili Uredbom Vijeća (EU) br. 2100/94 40 , na jeziku ili jezicima na kojima se tako upotrebljava odnosno na kojima je tako navedena, na dan podnošenja zahtjeva za registraciju predmetne oznake zemljopisnog podrijetla;

(i)„naziv životinjske pasmine” znači nazivi pasmina u smislu članka 2. Uredbe (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća 41 koji su navedeni u matičnim knjigama ili uzgojnim upisnicima, na jeziku ili jezicima na kojima su tako navedeni, na dan podnošenja zahtjeva za registraciju predmetne oznake zemljopisnog podrijetla.

Članak 3.

Zaštita podataka

1.Komisija i države članice obrađuju i objavljuju osobne podatke zaprimljene tijekom postupaka registracije, odobrenja izmjena, poništenja, prigovora, odobrenja prijelaznog razdoblja i kontrole u skladu s ovom Uredbom, Uredbom (EU) br. 1308/2013 i Uredbom (EU) 2019/787 te uredbama (EU) 2018/1725 i (EU) 2016/679.

2.Komisija je voditelj obrade u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 kad je riječ o obradi osobnih podataka u postupku za koji je nadležna u skladu s Uredbom (EU) 2019/787, Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/1235 42 i ovom Uredbom.

3.Nadležna tijela država članica voditelji su obrade u smislu Uredbe (EU) 2016/679 kad je riječ o obradi osobnih podataka u postupcima za koje su nadležna u skladu s Uredbom (EU) 2019/787, Delegiranom uredbom (EU) 2021/1235 i ovom Uredbom.

Glava II.
Oznake zemljopisnog podrijetla

Poglavlje 1.
Opće odredbe

Članak 4.

Ciljevi

1.Ovom se glavom predviđa jedinstven i ekskluzivan sustav oznaka zemljopisnog podrijetla kojim se štite nazivi vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda koji imaju karakteristike, svojstva ili ugled povezan s mjestom proizvodnje, čime se osigurava sljedeće:

(a)da proizvođači koji djeluju kolektivno imaju potrebne ovlasti i odgovornosti za upravljanje svojom oznakom zemljopisnog podrijetla, među ostalim za odgovor na potražnju društva za proizvodima iz održive proizvodnje u njezinim trima dimenzijama gospodarske, okolišne i društvene vrijednosti, te za poslovanje na tržištu;

(b)pošteno tržišno natjecanje za proizvođače u lancu stavljanja na tržište;

(c)da potrošači dobiju pouzdane informacije i jamstvo autentičnosti takvih proizvoda i da ih mogu lako identificirati na tržištu, među ostalim u elektroničkoj trgovini;

(d)učinkovita registracija oznaka zemljopisnog podrijetla uzimajući u obzir odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva; i

(e)učinkovita provedba propisa i stavljanje na tržište u cijeloj Uniji i u elektroničkoj trgovini, čime se osigurava cjelovitost unutarnjeg tržišta.

Članak 5.

Područje primjene

1.Ova glava obuhvaća vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode, uključujući prehrambene proizvode i proizvode ribarstva i akvakulture navedene u poglavljima od 1. do 23. kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 43 , te dodatne poljoprivredne proizvode pod tarifnim brojevima i oznakama kombinirane nomenklature iz Priloga I. ovoj Uredbi.

2.Registracijom i zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla ne dovodi se u pitanje obveza proizvođača da se pridržavaju drugih propisa Unije, osobito onih koji se odnose na stavljanje proizvoda na tržište, sanitarna i fitosanitarna pravila, zajedničku organizaciju tržišta, pravila tržišnog natjecanja i pružanje informacija o hrani potrošačima.

3.Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća 44 ne primjenjuje se na sustav oznaka zemljopisnog podrijetla utvrđen u ovoj Uredbi.

Članak 6.

Klasifikacija

1.U skladu s kombiniranom nomenklaturom, proizvodi označeni oznakama zemljopisnog podrijetla klasificiraju se na dvoznamenkastoj, četveroznamenkastoj ili šesteroznamenkastoj razini. Ako oznaka zemljopisnog podrijetla obuhvaća proizvode iz više od jedne kategorije, navodi se svaki unos. Klasifikacija proizvoda upotrebljava se samo u svrhu registracije, statistike i vođenja evidencije. Navedena klasifikacija ne upotrebljava se za određivanje usporedivih proizvoda u svrhu zaštite od izravne i neizravne komercijalne upotrebe iz članka 27. stavka 1. točke (a).

2.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje tehničko prezentiranje klasifikacije iz stavka 1. i internetski pristup toj klasifikaciji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 7.

Definicije

1.Za potrebe ove glave primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„oznaka zemljopisnog podrijetla”, osim ako je drukčije navedeno, znači oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla vina kako su definirane u članku 93. Uredbe (EU) br. 1308/2013, oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda kako su definirane u članku 48. ove Uredbe te oznake zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića kako su definirane u članku 3. točki 4. Uredbe (EU) 2019/787 za koje je podnesen zahtjev za registraciju ili koje su upisane u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije iz članka 23.;

(b)„vino” znači proizvodi iz dijela II. točke 1., točaka od 3. do 6. te točaka 8., 9., 11. 15. i 16. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013;

(c)„jaka alkoholna pića” kako su definirana u članku 2. Uredbe (EU) 2019/787;

(d)„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi iz članka 5. stavka 1., osim vina i jakih alkoholnih pića;

(e)„kombinirana nomenklatura” znači nomenklatura robe utvrđena člankom 1. Uredbe (EEZ) br. 2658/87;

(f)„priznata skupina proizvođača” znači formalno udruženje koje ima pravnu osobnost i koje su nadležna nacionalna tijela priznala kao jedinu skupinu koja djeluje u ime svih proizvođača;

(g)„proizvođač” znači gospodarski subjekt koji sudjeluje u bilo kojoj fazi proizvodnje proizvoda zaštićenog oznakom zemljopisnog podrijetla i obuhvaćenog specifikacijom proizvoda, uključujući aktivnosti prerade.

Poglavlje 2.
Registracija oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 8.

Podnositelj zahtjeva

1.Zahtjeve za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla može podnijeti samo skupina proizvođača proizvoda („skupina proizvođača koja podnosi zahtjev”) čiji se naziv predlaže za registraciju. Regionalna ili lokalna javna tijela mogu pomoći u pripremi zahtjeva i u povezanom postupku.

2.Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića, tijelo koje imenuje država članica može se za potrebe ove glave smatrati skupinom proizvođača koja podnosi zahtjev ako predmetni proizvođači zbog svojeg broja, geografske lokacije ili organizacijskih karakteristika ne mogu formirati skupinu. U tom se slučaju razlozi za to navode u zahtjevu iz članka 9. stavka 2.

3.Za potrebe ove glave pojedinačni proizvođač može se smatrati skupinom proizvođača koja podnosi zahtjev ako se dokaže da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)dotična osoba jedini je proizvođač koji je voljan podnijeti zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla; i

(b)predmetno zemljopisno područje određeno je prirodnim obilježjima, bez upućivanja na granice posjeda, te ima karakteristike koje se znatno razlikuju od karakteristika susjednih područja ili su karakteristike proizvoda različite od karakteristika proizvoda proizvedenih na susjednim područjima.

4.U slučaju oznake zemljopisnog podrijetla kojom se označuje prekogranično zemljopisno područje, nekoliko skupina proizvođača iz različitih država članica ili trećih zemalja može podnijeti zajednički zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

Članak 9.

Nacionalna faza postupka registracije

1.Zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla za proizvod podrijetlom iz Unije upućuje se nadležnim tijelima države članice podrijetla proizvoda.

2.Zahtjev iz stavka 1. sadržava:

(a)specifikaciju proizvoda iz članka 11.;

(b)jedinstveni dokument iz članka 13.;

(c)prateće dokumente iz članka 14. stavka 1. točaka (b), (c) i (d).

3.Država članica razmatra zahtjev za registraciju kako bi provjerila ispunjava li uvjete za registraciju iz odgovarajućih odredbi o vinu, jakim alkoholnim pićima ili poljoprivrednim proizvodima, ovisno o slučaju.

4.U okviru razmatranja zahtjeva iz stavka 3. država članica provodi nacionalni postupak prigovora. U okviru nacionalnog postupka prigovora osigurava se objava zahtjeva za registraciju i utvrđuje razdoblje od najmanje dva mjeseca od datuma objave u kojem svaka fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom i poslovnim nastanom ili boravištem na državnom području države članice podrijetla proizvoda toj državi članici može podnijeti prigovor na zahtjev za registraciju.

5.Država članica utvrđuje modalitete postupka prigovora. Ti modaliteti mogu uključivati kriterije za prihvatljivost prigovora, razdoblje savjetovanja između skupine proizvođača koja podnosi zahtjev i svakog podnositelja prigovora te podnošenje izvješća skupine proizvođača koja podnosi zahtjev o ishodu savjetovanja, uključujući izmjene koje je skupina proizvođača koja podnosi zahtjev unijela u zahtjev za registraciju.

6.Ako nakon razmatranja zahtjeva za registraciju, ocjene rezultata zaprimljenih prigovora i izmjena zahtjeva dogovorenih sa skupinom proizvođača koja podnosi zahtjev država članica smatra da su zahtjevi iz ove Uredbe ispunjeni, ona može donijeti pozitivnu odluku i podnijeti zahtjev na razini Unije iz članka 15.

7.Država članica osigurava da se njezina odluka, bez obzira na to je li ona pozitivna ili ne, objavi te da svaka fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom može podnijeti žalbu. Država članica osigurava i objavu specifikacije proizvoda na kojoj se temelji njezina pozitivna odluka, kao i elektronički pristup specifikaciji proizvoda.

Članak 10.

Prijelazna nacionalna zaštita

1.Država članica može na privremenoj osnovi odobriti prijelaznu zaštitu naziva na nacionalnoj razini s učinkom od datuma podnošenja zahtjeva za registraciju na razini Unije Komisiji.

2.Takva nacionalna zaštita prestaje na dan stupanja na snagu provedbenog akta kojim se odlučuje o zahtjevu za registraciju, donesenog u skladu s člankom 22., ili na dan povlačenja zahtjeva za registraciju.

3.Ako se naziv ne registrira u skladu s ovom Uredbom, posljedice prijelazne nacionalne zaštite isključiva su odgovornost predmetne države članice.

4.Mjere koje države članice poduzimaju u skladu s ovim člankom proizvode učinke samo na nacionalnoj razini i nemaju nikakvog učinka na unutarnje tržište niti na međunarodnu trgovinu.

Članak 11.

Specifikacija proizvoda

Za potrebe ove glave „specifikacija proizvoda” oznake zemljopisnog podrijetla dokument je iz:

(a)članka 94. Uredbe (EU) br. 1308/2013 za vino;

(b)članka 22. Uredbe (EU) 2019/787 za jaka alkoholna pića;

(c)članka 51. ove Uredbe za poljoprivredne proizvode.

Članak 12.

Obveze održivosti

1.Skupina proizvođača može dogovoriti obveze održivosti koje se moraju poštovati u proizvodnji proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla. Cilj je takvih obveza primjenjivati viši standard održivosti od onog koji je propisan pravom Unije ili nacionalnim pravom i u bitnim aspektima nadmašiti dobru praksu u pogledu socijalnih, okolišnih ili gospodarskih obveza. Takve su obveze specifične, njima se uzimaju u obzir postojeće održive prakse koje se primjenjuje za proizvode označene oznakama zemljopisnog podrijetla te mogu upućivati na postojeće sustave održivosti.

2.Obveze održivosti iz stavka 1. uključuju se u specifikaciju proizvoda.

3.Obvezama održivosti iz stavka 1. ne dovode se u pitanje zahtjevi u pogledu usklađenosti s higijenskim i sigurnosnim standardima te pravilima tržišnog natjecanja.

4.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se definiraju standardi održivosti u različitim sektorima i utvrđuju kriteriji za priznavanje postojećih standarda održivosti kojih se mogu pridržavati proizvođači proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla.

5.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje usklađeno prezentiranje obveza održivosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 13.

Jedinstveni dokument

1.„Jedinstveni dokument” za oznaku zemljopisnog podrijetla odnosi se na:

(a)dokument koji sadržava sažetak specifikacije proizvoda iz članka 94. Uredbe (EU) br. 1308/2013 za vino;

(b)dokument iz članka 23. Uredbe (EU) 2019/787 za jaka alkoholna pića;

(c)dokument iz članka 52. ove Uredbe za poljoprivredne proizvode.

Članak 14.

Prateća dokumentacija

1.Prateća dokumentacija uz zahtjev za registraciju sadržava:

(a)informacije o svim predloženim ograničenjima upotrebe ili zaštite oznake zemljopisnog podrijetla i, prema potrebi, svim prijelaznim mjerama koje predlaže skupina proizvođača koja podnosi zahtjev ili nadležna nacionalna tijela, posebno nakon nacionalnog postupka razmatranja i prigovora;

(b)ime i podatke za kontakt skupine proizvođača koja podnosi zahtjev;

(c)ime i podatke za kontakt nadležnog tijela i/ili tijela za certificiranje proizvoda koje provjerava sukladnost s odredbama specifikacije proizvoda u skladu s:

i.člankom 116.a Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu vina;

ii. člankom 39. ove Uredbe u pogledu poljoprivrednih proizvoda i jakih alkoholnih pića;

(d)sve druge informacije koje država članica ili, prema potrebi, skupina proizvođača koja podnosi zahtjev smatra primjerenima.

2.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje odredbama kojima se pojašnjavaju zahtjevi ili navode dodatni elementi prateće dokumentacije koju treba dostaviti.

3.Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju formata i prikaza na internetu prateće dokumentacije iz stavka 1. i izuzimanju ili anonimizaciji zaštićenih osobnih podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 15.

Zahtjev za registraciju na razini Unije

1.Za oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode podrijetlom iz Unije, zahtjev za registraciju na razini Unije sadržava:

(a)jedinstveni dokument iz članka 13.;

(b)prateću dokumentaciju iz članka 14.;

(c)izjavu države članice kojoj je zahtjev prvotno upućen kojom se potvrđuje da zahtjev ispunjava uvjete za registraciju; i

(d)upućivanje na elektroničku objavu specifikacije proizvoda, koja se redovito ažurira.

2.Za oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode podrijetlom izvan Unije, zahtjev za registraciju na razini Unije sadržava:

(a)specifikaciju proizvoda i upućivanje na njezinu objavu;

(b)jedinstveni dokument iz članka 13.;

(c)prateću dokumentaciju iz članka 14.;

(d)pravni dokaz o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla u zemlji podrijetla; i

(e)punomoć, ako podnositelja zahtjeva predstavlja zastupnik.

3.Zajednički zahtjev za registraciju iz članka 8. stavka 4. Komisiji podnosi jedna od predmetnih država članica ili skupina proizvođača koja podnosi zahtjev u trećoj zemlji, i to izravno ili preko tijela te treće zemlje.

4.Zajednički zahtjev za registraciju iz članka 8. stavka 4. uključuje, prema potrebi, dokumente navedene u stavku 1. ili 2. iz svih država članica i predmetnih trećih država. Povezani nacionalni postupci, uključujući fazu prigovora, provode se u svim predmetnim državama članicama.

5.Dokumenti iz ovog članka sastavljaju se na jednom od službenih jezika Unije.

6.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se utvrđuju postupci i uvjeti primjenjivi na pripremu i podnošenje zahtjeva za registraciju na razini Unije.

7.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za registraciju na razini Unije, uključujući zahtjeve koji se odnose na više od jednog državnog područja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 16.

Podnošenje zahtjeva za registraciju na razini Unije

1.Zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla na razini Unije podnosi se Komisiji elektronički putem digitalnog sustava. Digitalni sustav omogućuje podnošenje zahtjeva nacionalnim tijelima države članice te omogućuje da ga država članica upotrebljava u svojem nacionalnom postupku.

2.Ako se zahtjev za registraciju odnosi na zemljopisno područje izvan Unije, zahtjev se podnosi Komisiji, izravno ili posredovanjem nadležnih tijela predmetne treće zemlje. Digitalni sustav iz stavka 1. omogućuje podnošenje zahtjeva skupina proizvođača s poslovnim nastanom izvan Unije i nacionalnih tijela u predmetnim trećim zemljama.

3.Komisija objavljuje zahtjev za registraciju na razini Unije putem digitalnog sustava iz stavka 1.

Članak 17.

Razmatranje od strane Komisije i objava u svrhu prigovora

1.Komisija razmatra svaki zahtjev za registraciju koji zaprimi u skladu s člankom 16. stavkom 1. Razmatranje se sastoji od provjere ima li očitih pogrešaka, jesu li informacije dostavljene u skladu s člankom 15. potpune te je li jedinstveni dokument iz članka 13. precizan i tehničke prirode. Pritom uzima u obzir ishod nacionalnog postupka koji je provela predmetna država članica. Posebno se usredotočuje na jedinstveni dokument iz članka 13.

2.Razmatranje ne bi smjelo trajati dulje od šest mjeseci. U slučaju da razmatranje traje dulje od šest mjeseci ili je vjerojatno da će premašiti taj rok, Komisija u pisanom obliku obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja.

3.Komisija može od podnositelja zahtjeva zatražiti dodatne informacije.

4.Ako na temelju razmatranja provedenog u skladu sa stavkom 1. Komisija smatra da su uvjeti propisani ovom Uredbom te uredbama (EU) br. 1308/2013 i (EU) 2019/787, ovisno o slučaju, ispunjeni, u Službenom listu Europske unije objavljuje jedinstveni dokument i upućivanje na objavu specifikacije proizvoda.

5.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o povjeravanju zadaća utvrđenih u ovom članku EUIPO-u.

Članak 18.

Osporavanje zahtjeva za registraciju na nacionalnoj razini

1.Države članice obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim upravnim ili sudskim postupcima koji bi mogli utjecati na registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

2.Komisija se izuzima od obveze poštovanja roka za provedbu razmatranja iz članka 17. stavka 2. i obavješćivanja podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja ako primi obavijest države članice u vezi sa zahtjevom za registraciju u skladu s člankom 9. stavkom 6. kojom se:

(a) Komisiju obavješćuje da je odluka iz članka 9. stavka 6. poništena na nacionalnoj razini odmah primjenjivom, ali ne i konačnom sudskom odlukom; ili

(b) od Komisije traži da suspendira razmatranje jer je započet nacionalni upravni ili sudski postupak kako bi se osporila valjanost zahtjeva, a država članica smatra da se taj postupak temelji na valjanim razlozima.

3.Izuzeće proizvodi učinke dok država članica ne obavijesti Komisiju da je valjanost prvotnog zahtjeva potvrđena ili da država članica povlači svoj zahtjev za suspenziju.

4.Ako je zahtjev poništen konačnom odlukom nacionalnog suda, država članica prema potrebi razmatra odgovarajuće mjere kao što su povlačenje ili izmjena zahtjeva za registraciju na razini Unije.

Članak 19.

Postupak prigovora na razini Unije

1.U roku od tri mjeseca od datuma objave jedinstvenog dokumenta i upućivanja na specifikaciju proizvoda u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 17. stavkom 4., tijela države članice ili treće zemlje, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan ili boravište u trećoj zemlji, mogu Komisiji podnijeti prigovor ili obavijest o primjedbama.

2.Svaka fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan ili boravište u državi članici koja nije država članica iz koje je podnesen zahtjev za registraciju na razini Unije može podnijeti prigovor državi članici u kojoj ima poslovni nastan ili boravište u roku koji omogućuje podnošenje prigovora ili obavijesti o primjedbama u skladu sa stavkom 1.

3.U prigovoru se izjavljuje da bi zahtjevom mogli biti prekršeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi, Uredbi (EU) br. 1308/2013 ili Uredbi (EU) 2019/787, ovisno o slučaju, te se navodi obrazloženje. Prigovor koji ne sadržava navedenu izjavu ništavan je.

4.Komisija provjerava prihvatljivost prigovora. Ako smatra da je prigovor prihvatljiv, Komisija u roku od pet mjeseci od datuma objave u Službenom listu Europske unije poziva tijelo ili osobu koja je podnijela prigovor i tijelo ili skupinu proizvođača koja podnosi zahtjev da pristupe odgovarajućim savjetovanjima tijekom razumnog razdoblja koje nije dulje od tri mjeseca. U bilo kojem trenutku tijekom tog razdoblja Komisija može na zahtjev tijela ili skupine proizvođača koja podnosi zahtjev produljiti rok za savjetovanje za najviše tri mjeseca.

5.Tijelo ili osoba koja je podnijela prigovor i tijelo ili skupina proizvođača koja je podnijela zahtjev bez odlaganja započinju odgovarajuće savjetovanje. Oni si međusobno dostavljaju relevantne informacije kako bi mogli procijeniti je li zahtjev za registraciju u skladu s ovom Uredbom, Uredbom br. 1308/2013 ili Uredbom (EU) 2019/787, ovisno o slučaju.

6.U roku od mjesec dana od završetka savjetovanja iz stavka 4. skupina proizvođača koja podnosi zahtjev s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ili tijela države članice ili treće zemlje iz koje je podnesen zahtjev za registraciju na razini Unije obavještavaju Komisiju o rezultatima savjetovanja, uključujući sve razmijenjene informacije, o tome je li postignut sporazum s jednim ili svim podnositeljima prigovora te o svim posljedičnim izmjenama zahtjeva za registraciju. Tijelo ili osoba koja je podnijela prigovor Komisiji isto tako može obavijestiti Komisiju o svojem stajalištu na kraju savjetovanja.

7.Ako su nakon završetka savjetovanja iz stavka 4. podaci objavljeni u skladu s člankom 17. stavkom 4. izmijenjeni, Komisija ponovno razmatra izmijenjeni zahtjev za registraciju. Ako je zahtjev za registraciju znatno izmijenjen, a Komisija smatra da izmijenjeni zahtjev ispunjava uvjete za registraciju, ponovno objavljuje zahtjev u skladu s tim stavkom.

8.Dokumenti iz ovog članka sastavljaju se na jednom od službenih jezika Unije.

9.Nakon završetka postupka prigovora Komisija dovršava ocjenu zahtjeva za registraciju na razini Unije, uzimajući u obzir sve zahtjeve za prijelazna razdoblja, ishod postupka prigovora, sve obavijesti o primjedbama i sva druga pitanja koja se pojave nakon razmatranja i koja bi mogla podrazumijevati izmjenu jedinstvenog dokumenta.

10.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje detaljnim postupcima i rokovima za postupak prigovora, za službeno podnošenje primjedbi nacionalnih tijela i osoba s legitimnim interesom kojima se ne pokreće postupak prigovora te pravilima o povjeravanju njezinih zadaća iz ovog članka EUIPO-u.

11.Prema potrebi, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje format i prikaz na internetu prigovora i službenih primjedbi te propisuje izuzimanje ili anonimizacija zaštićenih osobnih podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 20.

Razlozi za prigovor

1.Prigovor podnesen u skladu s člankom 19. prihvatljiv je samo ako podnositelj prigovora dokaže:

(a)da predložena oznaka zemljopisnog podrijetla nije u skladu s definicijom oznake zemljopisnog podrijetla ili sa zahtjevima iz ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1308/2013 ili Uredbe (EU) 2019/787, ovisno o slučaju;

(b)da bi registracija predložene oznake zemljopisnog podrijetla bila spriječena jednom ili više okolnosti iz članka 29., članka 30., članka 31. ili članka 49. stavka 1.;

(c)da bi registracija predložene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozila opstojnost posve ili djelomično identičnog naziva ili žiga ili opstojnost proizvoda koji su zakonito dostupni na tržištu najmanje pet godina prije datuma objave iz članka 17. stavka 4.

2.Komisija ocjenjuje prihvatljivost prigovora u odnosu na područje Unije.

Članak 21.

Prijelazno razdoblje za upotrebu oznaka zemljopisnog podrijetla

1.Komisija može donijeti provedbene akte o odobravanju prijelaznog razdoblja od najviše pet godina kako bi se za proizvode podrijetlom iz države članice ili treće zemlje čija se oznaka sastoji od naziva koji je u suprotnosti s člankom 27. stavkom 1. ili sadržava takav naziv omogućila daljnja upotreba te oznake pod kojom su stavljeni na tržište, pod uvjetom da se prihvatljivim prigovorom u skladu s člankom 9. stavkom 4. ili člankom 19. na zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla s čijom je zaštitom u suprotnosti dokaže:

(a)da bi registracija predmetne oznake zemljopisnog podrijetla ugrozila opstojnost posve ili djelomično identičnog naziva u oznaci proizvoda; ili

(b)da su se takvi proizvodi s tim nazivom u oznaci proizvoda na predmetnom državnom području zakonito stavljali na tržište najmanje pet godina prije objave iz članka 17. stavka 4. točke (a).

2.Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2., osim onih u vezi s kojima je prihvatljivi prigovor podnesen u skladu s člankom 9. stavkom 4., koji se donose bez primjene tog postupka ispitivanja.

3.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se prijelazno razdoblje odobreno na temelju stavka 1. produljuje do 15 godina ili kojima se dopušta daljnja upotreba do najviše 15 godina pod uvjetom da se dodatno dokaže:

(a)da se naziv u oznaci iz stavka 1. ovog članka zakonito i pošteno neprekidno upotrebljava najmanje 25 godina prije podnošenja zahtjeva za registraciju predmetne oznake zemljopisnog podrijetla Komisiji;

(b)da svrha upotrebe naziva u oznaci iz stavka 1. ni u jednom trenutku nije bila iskorištavanje ugleda naziva proizvoda registriranog kao oznaka zemljopisnog podrijetla; i

(c)da potrošači nisu bili niti su mogli biti u zabludi u vezi s pravim podrijetlom proizvoda.

4.Provedbeni akti iz stavka 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2., osim onih u vezi s kojima je prihvatljivi prigovor podnesen u skladu s člankom 9. stavkom 4., koji se donose bez primjene tog postupka ispitivanja.

5.Pri upotrebi oznake iz stavaka 1. i 3. na etiketi se mora jasno i vidljivo navesti zemlja podrijetla.

6.Kako bi se prevladale privremene poteškoće u pogledu dugoročnog cilja osiguravanja da svi proizvođači proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla na predmetnom području udovoljavaju povezanoj specifikaciji proizvoda, država članica može odobriti prijelazno razdoblje za usklađivanje u trajanju do 10 godina, koje počinje od dana podnošenja zahtjeva Komisiji, pod uvjetom da su predmetni gospodarski subjekti zakonito stavljali na tržište te proizvode uz upotrebu predmetnih naziva u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva tijelima države članice i da su to naveli u nacionalnom postupku prigovora iz članka 9. stavka 4.

7.Stavak 6. primjenjuje se mutatis mutandis na oznaku zemljopisnog podrijetla koja se odnosi na zemljopisno područje koje se nalazi u trećoj zemlji, osim postupka prigovora.

Članak 22.

Odluka Komisije o zahtjevu za registraciju

1.Ako na temelju informacija koje su joj dostupne iz razmatranja provedenog u skladu s člankom 17. smatra da bilo koji od zahtjeva iz tog članka nije ispunjen, Komisija donosi provedbene akte kojima se odbija zahtjev za registraciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

2.Ako ne zaprimi ni jedan prihvatljivi prigovor, Komisija bez primjene postupka iz članka 53. stavka 2. donosi provedbene akte o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla. Komisija može uzeti u obzir obavijesti o primjedbama zaprimljene u skladu s člankom 19. stavkom 1.

3.Ako Komisija zaprimi prihvatljivi prigovor, ona, nakon savjetovanja iz članka 19. stavka 4. te uzimajući u obzir rezultate savjetovanja:

(a)ako je postignut sporazum, nakon provjere usklađenosti sporazuma s pravom Unije donosi provedbeni akt o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla bez primjene postupka iz članka 53. stavka 2. i, prema potrebi, izmjenjuje informacije objavljene u skladu s člankom 17. stavkom 4., pod uvjetom da takve izmjene nisu znatne; ili

(b)ako sporazum nije postignut, donosi provedbene akte kojima se odlučuje o zahtjevu za registraciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

4.Aktima o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla propisuju se uvjeti koji se primjenjuju na registraciju te ponovna objava, u informativne svrhe, jedinstvenog dokumenta objavljenog u svrhu prigovora u Službenom listu Europske unije u slučaju bilo kakvih potrebnih izmjena koje nisu znatne.

5.Uredbe o registraciji i odluke o odbijanju objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji L.

Članak 23.

Registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije

1.Komisija bez primjene postupka iz članka 53. stavka 2. donosi provedbene akte koji sadržavaju odredbe o uspostavljanju i održavanju javno dostupnog elektroničkog registra oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih u skladu s ovom Uredbom („registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije”). Registar se sastoji od tri dijela koji se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla vina, jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda.

2.Svaka oznaka zemljopisnog podrijetla vina i poljoprivrednih proizvoda navodi se u registru oznaka zemljopisnog podrijetla Unije kao „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla”, ovisno o slučaju, a svaka oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića kao „oznaka zemljopisnog podrijetla”.

3.Oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode iz trećih zemalja koji su zaštićeni u Uniji na temelju međunarodnog sporazuma čija je ugovorna stranka Unija mogu se upisati u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije. Komisija registrira takve oznake zemljopisnog podrijetla provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2. Kad je riječ o vinima i poljoprivrednim proizvodima, osim ako su u tim sporazumima posebno označeni kao zaštićene oznake izvornosti, nazivi takvih proizvoda upisuju se u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

4.Svaka oznaka zemljopisnog podrijetla upisuje se u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije na svojem izvornom pismu. Ako izvorno pismo nije latinica, oznaka zemljopisnog podrijetla transkribira se na latinicu, a obje inačice oznake zemljopisnog podrijetla upisuju se u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije i imaju jednak status.

5.Komisija objavljuje i redovito ažurira popis međunarodnih sporazuma iz stavka 3., kao i popis oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih na temelju tih sporazuma.

6.Komisija čuva dokumentaciju koja se odnosi na registraciju oznake zemljopisnog podrijetla u digitalnom ili papirnatom obliku tijekom razdoblja valjanosti oznake zemljopisnog podrijetla, a u slučaju njezina poništenja 10 godina nakon poništenja.

7.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o povjeravanju EUIPO-u upravljanja registrom oznaka zemljopisnog podrijetla Unije.

8.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju sadržaj i prezentiranje registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 24.

Izvadci iz registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije

1.Svaka osoba može preuzeti službeni izvadak iz registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije kojim se dokazuje registracija oznake zemljopisnog podrijetla, kao i relevantne podatke, uključujući datum podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla ili drugi datum prvenstva. Taj se službeni izvadak može upotrebljavati kao vjerodostojna potvrda u sudskim postupcima na sudu, arbitražnom sudu ili pri sličnom tijelu.

2.Ako su skupinu proizvođača priznala nacionalna tijela u skladu s člankom 33., ta se skupina navodi kao nositelj prava na oznaku zemljopisnog podrijetla u registru oznaka zemljopisnog podrijetla Unije i u službenom izvatku iz stavka 1.

3.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje format i prikaz na internetu izvadaka iz registra oznaka zemljopisnog podrijetla Unije te propisuje izuzimanje ili anonimizacija zaštićenih osobnih podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 25.

Izmjene specifikacije proizvoda

1.Skupina proizvođača s legitimnim interesom može podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda registrirane oznake zemljopisnog podrijetla.

2.Izmjene specifikacije proizvoda dijele se u dvije kategorije:

(a)izmjene na razini Unije za koje je propisan postupak prigovora na razini Unije; i

(b)standardne izmjene koje se rješavaju na razini države članice ili treće zemlje.

3.Izmjena se smatra izmjenom na razini Unije ako podrazumijeva izmjenu jedinstvenog dokumenta i:

(a)uključuje promjenu naziva ili upotrebe naziva ili, za vino i jaka alkoholna pića, promjenu kategorije proizvoda ili proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla ili, za jaka alkoholna pića, promjenu pravnog naziva; ili

(b)postoji rizik od gubitka povezanosti sa zemljopisnim područjem iz jedinstvenog dokumenta; ili

(c)podrazumijeva daljnja ograničenja u pogledu stavljanja proizvoda na tržište.

4.Svaka druga izmjena specifikacije proizvoda registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, koja nije izmjena na razini Unije u skladu sa stavkom 3., smatra se standardnom izmjenom.

5.Standardna izmjena smatra se privremenom izmjenom kad se odnosi na privremenu izmjenu specifikacije proizvoda do koje je došlo jer su javna tijela uvela obvezne sanitarne i fitosanitarne mjere ili privremenu izmjenu koja je potrebna zbog prirodnih katastrofa ili nepovoljnih vremenskih uvjeta koje su službeno priznala nadležna tijela.

6.Izmjene na razini Unije odobrava Komisija. Postupak odobrenja slijedi mutatis mutandis postupak utvrđen u člancima od 8. do 22.

7.Zahtjevi za izmjenu na razini Unije koje podnose treća zemlja ili proizvođači iz treće zemlje sadržavaju dokaz da je tražena izmjena u skladu s propisima o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla koji su na snazi u toj trećoj zemlji.

8.Ako zahtjev za izmjenu specifikacije proizvoda registrirane oznake zemljopisnog podrijetla na razini Unije uključuje i standardne izmjene ili privremene izmjene, Komisija razmatra samo izmjenu na razini Unije. Smatra se da standardne izmjene ili privremene izmjene nisu podnesene. Razmatranje takvih zahtjeva usmjereno je na predložene izmjene na razini Unije. Komisija ili predmetna država članica može prema potrebi pozvati podnositelja zahtjeva da izmijeni druge elemente specifikacija proizvoda.

9.Standardne izmjene odobravaju države članice ili treće zemlje na čijem se državnom području nalazi zemljopisno područje predmetnog proizvoda te ih priopćuju Komisiji. Komisija objavljuje te izmjene.

10.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje odredbama kojima se EUIPO-u povjerava objava standardnih izmjena iz stavka 9.

11.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za izmjenu na razini Unije te o postupcima, obliku i priopćavanju standardnih izmjena Komisiji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 26.

Poništenje registracije

1.Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na valjano obrazložen zahtjev države članice, treće zemlje ili bilo koje fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, donijeti provedbene akte za poništenje registracije oznake zemljopisnog podrijetla u sljedećim slučajevima:

(a)ako se više ne može osigurati sukladnost sa zahtjevima za specifikaciju proizvoda; ili

(b)ako najmanje sedam uzastopnih godina nijedan proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla nije stavljen na tržište.

2.Komisija može donijeti i provedbene akte kojima se poništava registracija na zahtjev proizvođača proizvoda koji se stavlja na tržište pod registriranim nazivom.

3.Provedbeni akti iz stavaka 1. i 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

4.Na postupak poništenja primjenjuju se mutatis mutandis članak 9., članci od 15.do 20. i članak 22..

5.Prije donošenja provedbenih akata iz stavaka 1. i 2. Komisija se savjetuje s tijelima države članice, tijelima treće zemlje ili, ako je to moguće, proizvođačem iz treće zemlje koji je prvotno podnio zahtjev za registraciju predmetne oznake zemljopisnog podrijetla, osim ako poništenje izravno traže ti prvotni podnositelji zahtjeva.

6.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o povjeravanju EUIPO-u zadaća utvrđenih u stavku 5.

7.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima i obliku poništenja registracije, kao i o prezentiranju zahtjeva iz stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Poglavlje 3.
Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 27.

Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla

1.Oznake zemljopisnog podrijetla upisane u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije zaštićene su od:

(a)svake izravne ili neizravne komercijalne upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom, ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima registriranima pod tim nazivom ili ako se upotrebom naziva iskorištava, umanjuje ili narušava ugled zaštićenog naziva ili mu se šteti;

(b)svake zloupotrebe, imitacije ili aludiranja, čak i ako je pravo podrijetlo proizvoda ili usluga navedeno ili ako je zaštićeni naziv preveden ili ako mu je dodan izraz kao što je „stil”, „vrsta”, „metoda” „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „kao” ili slično;

(c)svake druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu u pogledu izvora, podrijetla, prirode ili ključnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenom materijalima, u dokumentima ili informacijama na internetskim stranicama koje se odnose na predmetni proizvod te od pakiranja proizvoda u ambalažu koja može stvoriti pogrešnu predodžbu o njegovu podrijetlu;

(d)svih drugih postupaka kojima bi se potrošača moglo dovesti u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

2.Za potrebe stavka 1. točke (b), o aludiranju na oznaku zemljopisnog podrijetla riječ je posebno ako su po mišljenju razumno opreznog potrošača naziv, znak ili drugo sredstvo za označivanje ili pakiranje izravno i jasno povezani s proizvodom obuhvaćenim registriranom oznakom zemljopisnog podrijetla, čime se iskorištava, umanjuje ili narušava ugled zaštićenog naziva ili mu se šteti.

3.Stavak 1. primjenjuje se i na naziv domene koji sadržava registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla ili se od nje sastoji.

4.Zaštita iz stavka 1. primjenjuje se i na:

(a)robu koja ulazi na carinsko područje Unije, a nije puštena u slobodan promet unutar tog područja; i

(b)robu koja se prodaje na daljinu, primjerice u okviru elektroničke trgovine.

5.Priznata skupina proizvođača ili bilo koji gospodarski subjekt koji ima pravo upotrebljavati zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ima pravo spriječiti sve treće strane da u okviru trgovine u Uniju unose robu koja u njoj nije puštena u slobodan promet ako ta roba, uključujući ambalažu, dolazi iz trećih zemalja, a njome se krši stavak 1..

6.Oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene u skladu s ovom Uredbom ne postaju generičke u Uniji.

7.Ako je oznaka zemljopisnog podrijetla složenica koja sadržava naziv koji se smatra generičkim, upotreba tog naziva ne predstavlja postupanje iz stavka 1. točaka (a) i (b).

Članak 28.

Sastojci u prerađenim proizvodima

1.Člankom 27. ne dovodi se u pitanje upotreba oznake zemljopisnog podrijetla od strane gospodarskih subjekata u skladu s člankom 36. kako bi se naznačilo da prerađeni proizvod sadržava, kao sastojak, proizvod označen tom oznakom zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da je takva upotreba u skladu s poštenom poslovnom praksom i da ne umanjuje i ne narušava ugled oznake zemljopisnog podrijetla niti mu šteti.

2.Oznaka zemljopisnog podrijetla kojom se označava sastojak proizvoda ne smije se upotrebljavati u nazivu hrane povezanog prerađenog proizvoda, osim u slučaju sporazuma sa skupinom proizvođača koja čini dvije trećine proizvođača.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pravilima o upotrebi oznaka zemljopisnog podrijetla za označivanje sastojaka u prerađenim proizvodima iz stavka 1. ovog članka.

Članak 29.

Generički nazivi

1.Generički nazivi ne registriraju se kao oznake zemljopisnog podrijetla.

2.Kako bi se utvrdilo je li neki naziv postao generički, potrebno je voditi računa o svim važnim čimbenicima, a posebno o:

(a) postojećoj situaciji u području potrošnje;

(b) relevantnim nacionalnim pravnim aktima ili pravnim aktima Unije.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pravilima za određivanje generičkog statusa naziva iz stavka 1. ovog članka.

Članak 30.

Homonimne oznake zemljopisnog podrijetla

1.Oznaka zemljopisnog podrijetla za koju je podnesen zahtjev nakon što je u Uniji podnesen zahtjev za potpuno ili djelomično homonimnu oznaku zemljopisnog podrijetla ili nakon što je takva oznaka zaštićena u Uniji ne registrira se, osim ako u praksi postoji dovoljna razlika između uvjeta lokalne i tradicionalne upotrebe i prezentacije dviju homonimnih oznaka, uvažavajući potrebu da se osigura pravično postupanje prema predmetnim proizvođačima i da se potrošači ne dovode u zabludu u pogledu pravog identiteta ili zemljopisnog podrijetla proizvoda.

2.Potpuno ili djelomično homonimni naziv kojim se potrošač dovodi u zabludu tako da vjeruje da proizvodi dolaze s drugog područja ne registrira se čak ni ako je naziv za stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla predmetnih proizvoda točan.

3.Za potrebe ovog članka, homonimna oznaka zemljopisnog podrijetla za koju je u Uniji podnesen zahtjev za zaštitu ili je zaštićena u Uniji odnosi se na:

(a)oznake zemljopisnog podrijetla upisane u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije;

(b)oznake zemljopisnog podrijetla za koje je podnesen zahtjev za zaštitu, pod uvjetom da su naknadno upisane u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije;

(c)oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene u Uniji u skladu s Uredbom (EU) 2019/1753 Europskog parlamenta i Vijeća 45 ; i

(d)oznake zemljopisnog podrijetla, oznake izvornosti i jednakovrijedne nazive zaštićene na temelju međunarodnog sporazuma između Unije i jedne ili više trećih zemalja.

4.Komisija poništava oznake zemljopisnog podrijetla registrirane protivno stavcima 1. i 2.

5.Provedbeni akti iz stavka 4. donose se bez primjene postupka iz članka 53. stavka 2.

Članak 31.

Žigovi

Naziv se ne registrira kao oznaka zemljopisnog podrijetla ako bi, s obzirom na ugled i poznatost žiga, registracija naziva predloženog kao oznaka zemljopisnog podrijetla mogla potrošača dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta proizvoda.

Članak 32.

Skupine proizvođača

1.Skupina proizvođača osniva se na inicijativu zainteresiranih dionika, uključujući poljoprivrednike, dobavljače koji opskrbljuju poljoprivredna gospodarstva, međuprerađivače i krajnje prerađivače, kako su odredila nacionalna tijela i u skladu s prirodom predmetnog proizvoda. Države članice provjeravaju djeluje li skupina proizvođača na transparentan i demokratski način te imaju li svi proizvođači proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla pravo članstva u skupini. Države članice mogu predvidjeti da i javni službenici i drugi dionici, kao što su skupine potrošača, trgovci na malo i dobavljači, sudjeluju u radu skupine proizvođača.

2.Skupina proizvođača može izvršavati ponajprije sljedeće ovlasti i odgovornosti:

(a)izraditi specifikaciju proizvoda i upravljati unutarnjim kontrolama kojima se osigurava sukladnost proizvodnih faza proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla s navedenom specifikacijom;

(b)poduzeti pravne radnje kako bi se osigurala zaštita oznake zemljopisnog podrijetla i prava intelektualnog vlasništva koja su s njom izravno povezana;

(c)dogovoriti obveze održivosti, bez obzira na to jesu li uključene u specifikaciju proizvoda ili su dio zasebne inicijative, uključujući mehanizme za provjeru usklađenosti s tim obvezama, te im osigurati primjeren publicitet, posebno u informacijskom sustavu koji osigurava Komisija;

(d)poduzeti mjere za poboljšanje rezultata oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući:

i.razvoj, organizaciju i provođenje zajedničkih marketinških i promidžbenih kampanja;

ii.širenje informacija i promotivne aktivnosti čiji je cilj informiranje potrošača o svojstvima proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla;

iii.provođenje analiza gospodarskih rezultata, održivosti proizvodnje, nutritivnog profila i organoleptičkog profila proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla;

iv.širenje informacija o oznaci zemljopisnog podrijetla i odgovarajućem simbolu Unije; i

v.savjetovanje i osposobljavanje sadašnjih i budućih proizvođača, među ostalim o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti;

(e)suzbijati krivotvorenje i moguće prijevarne upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla na unutarnjem tržištu za označivanje proizvoda koji nisu u skladu sa specifikacijom proizvoda praćenjem upotrebe oznake zemljopisnog podrijetla na cijelom unutarnjem tržištu i na tržištima trećih zemalja na kojima su oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene, među ostalim i na internetu, te, prema potrebi, obavijestiti tijela za izvršavanje zakonodavstva koristeći se dostupnim povjerljivim sustavima.

Članak 33.

Priznate skupine proizvođača

1.Na zahtjev skupina proizvođača koje ispunjavaju uvjete iz stavka 3., države članice u skladu sa svojim nacionalnim pravom imenuju jednu skupinu proizvođača kao priznatu skupinu proizvođača za svaku oznaku zemljopisnog podrijetla koja potječe s njihova državnog područja, a koja je registrirana ili je predmet zahtjeva za registraciju, ili za nazive proizvoda koji su mogući predmet zahtjeva za registraciju.

2.Skupina proizvođača može se imenovati priznatom skupinom proizvođača podložno prethodnom sporazumu sklopljenom između najmanje dvije trećine proizvođača proizvoda koji nosi oznaku zemljopisnog podrijetla, a koji obuhvaćaju najmanje dvije trećine proizvodnje tog proizvoda na zemljopisnom području navedenom u specifikaciji proizvoda. Iznimno, tijelo iz članka 8. stavka 2. i pojedinačni proizvođač iz članka 8. stavka 3. smatraju se priznatom skupinom proizvođača.

3.Osim ovlasti i odgovornosti iz članka 32. stavka 2., priznata skupina proizvođača može izvršavati sljedeće ovlasti i odgovornosti:

(a)surađivati s tijelima za provedbu prava intelektualnog vlasništva i tijelima za borbu protiv krivotvorenja te sudjelovati u mrežama za provedbu prava intelektualnog vlasništva kao nositelj prava na oznaku zemljopisnog podrijetla;

(b)poduzimati provedbene mjere, među ostalim podnositi zahtjeve za postupanje carinskim tijelima, kako bi se spriječile ili suzbile sve mjere koje su štetne ili bi mogle biti štetne za ugled njihovih proizvoda;

(c)preporučiti nadležnim nacionalnim tijelima obvezujuće propise koje treba donijeti u skladu s člankom 166.a Uredbe (EU) br. 1308/2013 za uređivanje opskrbe proizvodima označenima oznakom zemljopisnog podrijetla;

(d)s ciljem zaštite oznake zemljopisnog podrijetla u sustavima naziva internetskih domena izvan nadležnosti Unije, registrirati pojedinačni, zajednički ili certifikacijski žig, ovisno o predmetnom sustavu žigova, koji kao jedan od istaknutih elemenata sadržava oznaku zemljopisnog podrijetla i ograničen je na proizvod koji je u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda.

4.Ovlasti i odgovornosti iz stavka 2. podliježu prethodnom sporazumu sklopljenom između najmanje dvije trećine proizvođača proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla koji obuhvaćaju najmanje dvije trećine proizvodnje tog proizvoda na zemljopisnom području navedenom u specifikaciji proizvoda.

5.Države članice provode provjere kako bi osigurale da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. Ako nadležna nacionalna tijela utvrde da ti uvjeti nisu ispunjeni, države članice poništavaju odluku o priznavanju skupine proizvođača.

Članak 34.

Zaštita prava na oznaku zemljopisnog podrijetla u nazivima domena

1.Registri naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljeni u Uniji mogu na zahtjev fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom ili pravima opozvati ili prenijeti naziv domene registriran pod takvom nacionalnom vršnom domenom priznatoj skupini proizvođača proizvoda s predmetnom oznakom zemljopisnog podrijetla, nakon odgovarajućeg postupka alternativnog rješavanja sporova ili sudskog postupka, ako je taj naziv domene registrirao njezin nositelj bez prava na oznaku zemljopisnog podrijetla ili legitimnog interesa za nju ili ako je registrirana ili se upotrebljava u zloj vjeri i ako je njezina upotreba u suprotnosti s člankom 27.

2.Registri naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljeni u Uniji osiguravaju da se u svakom postupku alternativnog rješavanja sporova uspostavljenom za rješavanje sporova povezanih s registracijom naziva domena iz stavka 1. priznaju oznake zemljopisnog podrijetla kao prava na temelju kojih se može spriječiti registracija ili upotreba naziva domene u zloj vjeri.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje odredbama kojima se EUIPO-u povjerava uspostava sustava informiranja i upozoravanja o nazivima domena te upravljanje tim sustavom kojim bi se podnositelju zahtjeva, nakon podnošenja zahtjeva za oznaku zemljopisnog podrijetla, pružile informacije o dostupnosti oznake zemljopisnog podrijetla kao naziva domene te, na dobrovoljnoj osnovi, o registraciji naziva domene koji je identičan njegovoj oznaci zemljopisnog podrijetla. Taj delegirani akt uključuje i obvezu registara naziva nacionalnih vršnih domena uspostavljenih u Uniji da EUIPO-u dostave relevantne informacije i podatke.

Članak 35.

Suprotstavljeni žigovi

1.Registracija žiga čija bi upotreba bila u suprotnosti s člankom 27. odbija se ako je zahtjev za registraciju žiga podnesen nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla Komisiji.

2.EUIPO i, prema potrebi, nadležna nacionalna tijela poništavaju žigove registrirane u suprotnosti sa stavkom 1.

3.Žig čija je upotreba u suprotnosti s člankom 27., a za koji je podnesen zahtjev ili je registriran ili, ako je ta mogućnost predviđena u predmetnom zakonodavstvu, uspostavljen upotrebom u dobroj vjeri na području Unije prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla Komisiji može se i dalje upotrebljavati i obnavljati neovisno o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla, uz uvjet da ne postoje razlozi za poništenje ili opoziv žiga na temelju Direktive (EU) 2015/2436 ili Uredbe (EU) 2017/1001. U tim slučajevima dopuštena je upotreba oznake zemljopisnog podrijetla, ako je tada registrirana, i oznake relevantnog žiga.

4.Za oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u Uniji bez podnošenja zahtjeva za registraciju na razini Unije, prvi dan zaštite jest dan podnošenja Komisiji zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla za potrebe stavaka 1. i 3.

5.Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1169/2011, jamstveni ili certifikacijski žigovi iz članka 28. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2436 i zajednički žigovi iz članka 29. stavka 3. te direktive mogu se upotrebljavati na etiketama zajedno s oznakom zemljopisnog podrijetla.

Članak 36.

Pravo upotrebe

Registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla može upotrebljavati svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod koji je u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda ili jedinstvenim dokumentom ili njemu jednakovrijednim dokumentom.

Države članice osiguravaju da svaki gospodarski subjekt koji poštuje pravila utvrđena u ovoj glavi bude obuhvaćen provjerom sukladnosti sa specifikacijom proizvoda uspostavljenom u skladu s člankom 39. Države članice mogu zaračunati naknadu za pokrivanje svojih troškova upravljanja sustavom kontrola.

Okolnost da se oznaka zemljopisnog podrijetla sastoji od imena gospodarstva pojedinačnog proizvođača koji je podnio zahtjev ili da sadržava takvo ime ne sprečava druge proizvođače i gospodarske subjekte da upotrebljavaju registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla pod uvjetom da se upotrebljava za označivanje proizvoda koji je u skladu sa specifikacijom proizvoda.

Članak 37.

Simboli Unije, oznake i kratice

1.Utvrđuju se sljedeći simboli Unije namijenjeni označivanju oznaka zemljopisnog podrijetla i informiranju javnosti o njima:

(a)simbol kojim se označuju zaštićene oznake izvornosti vina i poljoprivrednih proizvoda; i

(b)simbol kojim se označuju zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla vina i poljoprivrednih proizvoda te oznake zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića.

2.U slučaju proizvoda podrijetlom iz Unije koji se stavljaju na tržište pod oznakom zemljopisnog podrijetla, na etiketi i promidžbenom materijalu mora se nalaziti simbol Unije koji je s njom povezan. Oznaka zemljopisnog podrijetla mora se nalaziti u istom vidnom polju kao i simbol Unije. Zahtjevi u pogledu označivanja utvrđeni u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 za prezentiranje obveznih podataka primjenjuju se na oznaku zemljopisnog podrijetla.

3.Odstupajući od stavka 2., u slučaju vina i jakih alkoholnih pića podrijetlom iz Unije koja se stavljaju na tržište pod oznakom zemljopisnog podrijetla, simboli Unije mogu se izostaviti s etikete i iz promidžbenog materijala predmetnog proizvoda.

4.Simbol Unije za zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla utvrđen u skladu sa stavkom 1. može se upotrebljavati za opisivanje, prezentiranje i označivanje jakih alkoholnih pića čiji su nazivi oznake zemljopisnog podrijetla.

5.Ako su vino, poljoprivredni proizvodi ili jaka alkoholna pića označeni oznakom zemljopisnog podrijetla, oznake „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” moraju se navesti na etiketi vina, oznake „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se navesti na etiketi poljoprivrednih proizvoda, a oznaka „oznaka zemljopisnog podrijetla” može se navesti na etiketi jakih alkoholnih pića.

Kratice „ZOI” ili „ZOZP” koje odgovaraju oznakama „zaštićena oznaka izvornosti” i „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se nalaziti na etiketama vina i poljoprivrednih proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla.

6.Oznake, kratice i simboli Unije mogu se upotrebljavati na etiketi i promidžbenom materijalu prerađenih proizvoda ako se oznaka zemljopisnog podrijetla odnosi na sastojak tih proizvoda. U tom se slučaju oznaka, kratica ili simbol Unije navodi uz naziv sastojka koji je jasno naveden kao sastojak. Simbol Unije ne smije se navesti u vezi s nazivom hrane u smislu članka 17. Uredbe (EU) br. 1169/2011 niti na način koji bi potrošača upućivao na to da je prerađeni proizvod, a ne sastojak, predmet registracije.

7.Nakon podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla na razini Unije proizvođači mogu na etiketi i pri prezentiranju proizvoda navesti da je podnesen zahtjev za registraciju u skladu s pravom Unije.

8.Simboli Unije koji označuju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla i oznake Unije „zaštićena oznaka izvornosti”, „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” i „oznaka zemljopisnog podrijetla” te, prema potrebi, kratice „ZOI” ili „ZOZP” mogu se označiti na etiketi tek nakon objave akta o registraciji te oznake zemljopisnog podrijetla.

9.Ako se zahtjev odbije, svi proizvodi koji su označeni u skladu sa stavkom 6. mogu se stavljati na tržište do isteka zaliha.

10.Na etiketi se može nalaziti i sljedeće:

(a)prikaz zemljopisnog područja podrijetla iz specifikacije proizvoda; i

(b)tekst, grafički prikazi ili simboli koji se odnose na državu članicu i regiju u kojoj je to zemljopisno područje podrijetla smješteno.

11.Simboli Unije povezani s oznakama zemljopisnog podrijetla upisanima u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije kojima se označuju proizvodi podrijetlom iz trećih zemalja mogu se nalaziti na etiketi i promidžbenom materijalu proizvoda, pri čemu se simboli upotrebljavaju u skladu sa stavcima 2. i 4.

12.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju simboli Unije za oznake zemljopisnog podrijetla te određuju tehničke karakteristike simbola Unije za oznake zemljopisnog podrijetla, kao i pravila o njihovoj upotrebi i upotrebi oznaka i kratica na proizvodima koji se stavljaju na tržište pod registriranom oznakom zemljopisnog podrijetla, uključujući pravila o odgovarajućim jezičnim verzijama koje će se upotrebljavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Poglavlje 4.
Kontrole i provedba

Članak 38.

Područje primjene

1.Ovo poglavlje obuhvaća kontrole i provedbu oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića i poljoprivrednih proizvoda.

2.Za potrebe ovog poglavlja kontrole uključuju:

(a)provjeru je li proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla proizveden u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda; i

(b)praćenje upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu.

3.Pri obavljanju kontrola i provedbenih aktivnosti predviđenih ovom glavom odgovorna nadležna tijela i tijela za certificiranje proizvoda postupaju u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2017/625. Međutim, glava VI. poglavlje 1. Uredbe (EU) 2017/625 ne primjenjuje se na kontrole oznaka zemljopisnog podrijetla.

Članak 39.

Provjera sukladnosti sa specifikacijom proizvoda

1.Države članice sastavljaju i ažuriraju popis proizvođača proizvoda označenih oznakama zemljopisnog podrijetla koje su upisane u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije i koje potječu s njihova državnog područja.

2.Proizvođači su odgovorni za unutarnje kontrole kojima se osigurava sukladnost sa specifikacijom proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla prije stavljanja proizvoda na tržište.

3.Osim unutarnjih kontrola iz stavka 2., prije stavljanja na tržište proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla podrijetlom iz Unije sukladnost sa specifikacijom proizvoda provjerava treća strana, i to:

(a)jedno ili više nadležnih tijela u smislu članka 3. točke 3. Uredbe (EU) 2017/625; ili

(b)jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda kojima su delegirane odgovornosti kako je navedeno u glavi II. poglavlju III. Uredbe (EU) 2017/625.

4.Kad je riječ o oznakama zemljopisnog podrijetla kojima se označuju proizvodi podrijetlom iz treće zemlje, provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište provodi:

(a)javno nadležno tijelo koje je imenovala treća zemlja; ili

(b)jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda.

5.Ako, u skladu sa specifikacijom proizvoda, određenu fazu proizvodnje provode jedan ili više proizvođača u zemlji koja nije zemlja podrijetla oznake zemljopisnog podrijetla, u specifikaciji proizvoda utvrđuju se odredbe za provjeru sukladnosti tih proizvođača. Ako se odgovarajuća faza proizvodnje odvija u Uniji, o proizvođačima se obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se odvija ta faza proizvodnje te oni podliježu provjeri kao proizvođač proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla.

6.Ako država članica primjenjuje članak 8. stavak 2., provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda osigurava tijelo koje se ne smatra skupinom proizvođača u skladu s tim stavkom.

7.Troškove provjere sukladnosti sa specifikacijom proizvoda mogu snositi gospodarski subjekti koji podliježu tim kontrolama. Tim troškovima mogu doprinijeti i države članice.

Članak 40.

Javne informacije o nadležnim tijelima i tijelima za certificiranje proizvoda

1.Države članice objavljuju nazive i adrese nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz članka 39. stavka 3. i ažuriraju te informacije.

2.Komisija objavljuje imena i adrese nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz članka 39. stavka 4. i periodički ažurira te informacije.

3.Komisija može uspostaviti digitalni portal na kojem se objavljuju imena i adrese nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz stavaka 1. i 2.

Članak 41.

Akreditacija tijela za certificiranje proizvoda

1.Tijela za certificiranje proizvoda iz članka 39. stavka 3. točke (b) i članka 39. stavka 4. točke (b) moraju biti usklađena i akreditirana u skladu s:

(a)europskom normom ISO/IEC 17065:2012 „Ocjenjivanje sukladnosti — Zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju proizvoda, procesa i usluga”, uključujući europsku normu ISO/IEC 17020:2012 „Ocjenjivanje sukladnosti — Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju”; ili

(b)drugim prikladnim, međunarodno priznatim normama, uključujući sve revizije ili izmijenjene verzije europskih normi iz točke (a).

2.Akreditaciju iz stavka 1. provodi akreditacijsko tijelo priznato u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 koje je član Europske organizacije za akreditaciju ili akreditacijsko tijelo izvan Unije koje je član Međunarodnog akreditacijskog foruma.

Članak 42.

Kontrole i provedba oznaka zemljopisnog podrijetla na tržištu

1.Države članice imenuju jedno ili više provedbenih tijela, koja mogu biti istovjetna nadležnim tijelima iz članka 39. stavka 3., odgovornih za kontrole na tržištu i provedbu oznaka zemljopisnog podrijetla nakon što je proizvod označen oznakom zemljopisnog podrijetla prošao sve faze proizvodnje, bez obzira na to je li u skladištu, provozu, distribuciji ili je ponuđen na prodaju na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini, uključujući elektroničku trgovinu.

2.Provedbeno tijelo provodi kontrole proizvoda označenih oznakama zemljopisnog podrijetla kako bi se osigurala sukladnost sa specifikacijom proizvoda ili jedinstvenim dokumentom ili njemu jednakovrijednim dokumentom.

3.Države članice poduzimaju odgovarajuće administrativne i pravosudne korake radi sprečavanja ili zaustavljanja upotrebe naziva proizvoda ili usluga koji se proizvode, pružaju ili stavljaju na tržište na njihovu državnom području, a koja je u suprotnosti sa zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla predviđenom u člancima 27. i 28.

4.Nadležno tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1. koordinira provedbu oznaka zemljopisnog podrijetla među relevantnim službama, agencijama i tijelima, uključujući policiju, agencije za borbu protiv krivotvorenja, carinu, urede za intelektualno vlasništvo, tijela nadležna za propise o hrani i maloprodajne inspektore.

Članak 43.

Obveze koje se primjenjuju na pružatelje usluga posredovanja

1.Prodaja robe kojoj osobe s poslovnim nastanom u Uniji imaju pristup, a koja je u suprotnosti s člankom 27., smatra se nezakonitim sadržajem u smislu članka 2. točke (g) Uredbe (EU) 2022/xxx Europskog parlamenta i Vijeća 46 .

2.Nadležna tijela država članica mogu izdati nalog za postupanje u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2022/xxx protiv nezakonitog sadržaja kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.

3.U skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2022/xxx svaka osoba ili subjekt može obavijestiti pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju o prisutnosti određenog sadržaja koji je u suprotnosti s člankom 27. ove Uredbe.

4.Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2022/xxx.

Članak 44.

Uzajamna pomoć i razmjena informacija

1.Države članice uzajamno si pomažu u obavljanju kontrola i provedbi propisanima u ovom poglavlju u skladu s Uredbom (EU) 2017/625.

2.Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se detaljno navode priroda i vrsta informacija koje se razmjenjuju te načini razmjene informacija za potrebe kontrola i provedbe u skladu s ovim poglavljem. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

3.Administrativna pomoć može uključivati, prema potrebi i dogovorom predmetnih nadležnih tijela, sudjelovanje nadležnih tijela države članice u provjerama na terenu koje provode nadležna tijela druge države članice.

4.U slučaju moguće povrede zaštite dodijeljene oznaci zemljopisnog podrijetla, države članice poduzimaju mjere za olakšavanje prijenosa informacija o takvoj mogućoj povredi od tijela za izvršavanje zakonodavstva, javnih tužitelja i pravosudnih tijela nadležnim tijelima iz članka 39. stavka 3.

5.U posebnu svrhu olakšavanja razmjene informacija o neusklađenosti ili prijevarama povezanima s registriranim oznakama zemljopisnog podrijetla, države članice upotrebljavaju sustav za upravljanje informacijama uspostavljen Uredbom (EU) 2017/625 ili bilo koji drugi sustav koji bi se u budućnosti mogao uspostaviti u tu svrhu.

Članak 45.

Certifikati o odobrenju proizvodnje

1.Proizvođač za čiji je proizvod nakon provjere sukladnosti iz članka 39. utvrđeno da je u skladu sa specifikacijom proizvoda oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene u skladu s ovom Uredbom ima pravo na službeni certifikat, ili drugi dokaz o certificiranju, o prihvatljivosti za proizvodnju proizvoda označenog predmetnom oznakom zemljopisnog podrijetla u pogledu faza proizvodnje koje provodi navedeni proizvođač.

2.Dokaz o certificiranju iz stavka 1. stavlja se na raspolaganje, na njihov zahtjev, provedbenim tijelima, carinskim ili drugim tijelima u Uniji nadležnima za provjeru upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla na robi koja je deklarirana za slobodan promet ili stavljena na unutarnje tržište. Dokaz o certificiranju proizvođač može dati na uvid javnosti ili svakoj osobi koja takav dokaz zatraži u sklopu redovnog poslovanja.

Poglavlje 5.
Tehnička pomoć

Članak 46.

Razmatranje oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja

Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o povjeravanju EUIPO-u razmatranja oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja, osim oznaka zemljopisnog podrijetla u skladu sa Ženevskim aktom Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla, predloženih za zaštitu na temelju međunarodnih pregovora ili međunarodnih sporazuma.

Članak 47.

Praćenje i izvješćivanje

1.Ako Komisija izvrši bilo koju od ovlasti predviđenih ovom Uredbom za povjeravanje zadaća EUIPO-u, ovlaštena je i donijeti delegirane akte u skladu s člankom 84. radi dopune ove Uredbe kriterijima za praćenje izvršavanja tih zadaća. Ti kriteriji mogu uključivati:

(a)opseg uključivanja poljoprivrednih čimbenika u postupak razmatranja;

(b)kvalitetu ocjenjivanja;

(c)usklađenost ocjena oznaka zemljopisnog podrijetla iz različitih izvora;

(d)učinkovitost zadaća; i

(e)zadovoljstvo korisnika.

2.Najkasnije pet godina nakon prvog delegiranja bilo koje zadaće EUIPO-u, Komisija priprema i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o rezultatima i iskustvima u vezi s EUIPO-vim izvršavanjem tih zadaća.

Poglavlje 6.
Oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda

Članak 48.

Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla

1.„Oznaka izvornosti” poljoprivrednog proizvoda naziv je kojim se označava proizvod:

(a)koji potječe iz određenog mjesta, određene regije ili, u iznimnim slučajevima, određene zemlje;

(b)čija kvaliteta ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određenog zemljopisnog okruženja; i

(c)čije se sve faze proizvodnje odvijaju na definiranom zemljopisnom području.

2. „Oznaka zemljopisnog podrijetla” poljoprivrednog proizvoda naziv je kojim se označava proizvod:

(a)koji potječe iz određenog mjesta, određene regije ili određene zemlje;

(b)čija se kvaliteta, ugled ili druge karakteristike u bitnom pripisuju njegovom zemljopisnom podrijetlu; i

(c)kod kojeg se najmanje jedna faza proizvodnje odvija na definiranom zemljopisnom području.

3.Sljedeći poljoprivredni proizvodi ne mogu biti obuhvaćeni zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla:

(a)proizvodi kojima se zbog njihove prirode ne može trgovati na unutarnjem tržištu i koji se mogu konzumirati samo u mjestu proizvodnje ili blizu njega, kao što su restorani;

(b)proizvodi koji su, ne dovodeći u pitanje pravila iz članka 5. stavka 2., protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima i ne smiju se stavljati na unutarnje tržište.

4.Neovisno o stavku 1., određeni nazivi registriraju se kao oznake izvornosti čak i ako sirovine za predmetne proizvode dolaze sa zemljopisnog područja koje je veće ili različito od definiranog zemljopisnog područja, pod uvjetom:

(a)da je područje proizvodnje sirovina točno određeno;

(b)da postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina;

(c)da postoje sustavi kontrole koji osiguravaju ispunjavanje uvjeta iz točke (b); i

(d)da su predmetne oznake izvornosti bile priznate kao oznake izvornosti u zemlji podrijetla prije 1. svibnja 2004.

Samo žive životinje, meso i mlijeko mogu se smatrati sirovinama za potrebe ovog stavka.

5.Za potrebe stavka 2. točke (b) „ostale karakteristike” mogu uključivati tradicionalne postupke proizvodnje, tradicionalna svojstva proizvoda i poljoprivredne prakse kojima se štiti ekološka vrijednost, uključujući bioraznolikost, staništa, nacionalno priznate ekološke zone i krajolik.

6.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte o ograničenjima i odstupanjima u pogledu podrijetla hrane za životinje u slučaju oznake izvornosti.

7.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte o ograničenjima i odstupanjima u pogledu klanja živih životinja ili u pogledu podrijetla sirovina. Tim se ograničenjima i odstupanjima, na temelju objektivnih kriterija, uzimaju u obzir kvaliteta ili upotreba i priznato znanje i iskustvo ili prirodni čimbenici.

Članak 49.

Biljne sorte i životinjske pasmine

1.Naziv se ne može registrirati kao oznaka zemljopisnog podrijetla ako je u sukobu s nazivom biljne sorte ili životinjske pasmine, što bi potrošača moglo dovesti u zabludu u pogledu pravog identiteta ili podrijetla proizvoda označenog oznakom zemljopisnog podrijetla ili dovesti do zabune između proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla i predmetne sorte ili pasmine.

2.Uvjeti iz stavka 1. ocjenjuju se u odnosu na stvarnu upotrebu naziva koji su u sukobu, među ostalim na upotrebu naziva biljne sorte ili životinjske pasmine izvan njezina područja podrijetla i upotrebu naziva biljne sorte zaštićene oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice.

3.Ovom se Uredbom ne sprečava stavljanje na tržište proizvoda koji nije u skladu sa specifikacijom proizvoda registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, a čije označivanje uključuje naziv ili dio naziva te oznake zemljopisnog podrijetla koji sadržava naziv biljne sorte ili životinjske pasmine ili se od njega sastoji, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)predmetni proizvod sastoji se od navedene sorte ili pasmine ili je dobiven iz nje;

(b)potrošači se ne dovode u zabludu;

(c)upotreba naziva sorte ili pasmine podrazumijeva pošteno tržišno natjecanje;

(d)upotrebom se ne iskorištava ugled registrirane oznake zemljopisnog podrijetla; i

(e)proizvodnja i stavljanje na tržište predmetnog proizvoda proširili su se izvan područja podrijetla prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

4.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte o pravilima za određivanje upotrebe naziva biljnih sorti i životinjskih pasmina.

Članak 50.

Posebna pravila o podrijetlu hrane za životinje i sirovina

1.Za potrebe članka 48. hrana za životinje mora u cijelosti potjecati s definiranog zemljopisnog područja kad je riječ o proizvodima životinjskog podrijetla čiji je naziv registriran kao oznaka izvornosti.

2.Ako nije tehnički izvedivo da hrana za životinje u cijelosti potječe s definiranog zemljopisnog područja, hrana za životinje podrijetlom izvan tog područja može se dodati pod uvjetom da nema utjecaja na kvalitetu ili karakteristike proizvoda koji u bitnom nastaju pod utjecajem zemljopisnog okruženja. Hrana za životinje podrijetlom izvan definiranog zemljopisnog područja ne smije premašiti 50 % suhe tvari na godišnjoj osnovi.

3.Sva ograničenja podrijetla sirovina navedena u specifikaciji proizvoda čiji je naziv registriran kao oznaka zemljopisnog podrijetla moraju biti opravdana s obzirom na povezanost iz članka 51. stavka 1. točke (f).

Članak 51.

Specifikacija proizvoda

1.Proizvodi čiji su nazivi registrirani kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla moraju biti u skladu sa specifikacijom proizvoda koja uključuje barem:

(a)naziv koji se zaštićuje kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, koji može biti ili zemljopisni naziv mjesta proizvodnje određenog proizvoda ili naziv koji se koristi u trgovini ili svakodnevnom govoru za opis određenog proizvoda na određenom zemljopisnom području;

(b)opis proizvoda, uključujući, prema potrebi, predmetne sirovine, biljne sorte i životinjske pasmine, uključujući trgovački naziv vrste i njezin znanstveni naziv, kao i glavna fizikalna, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva proizvoda;

(c)definiciju ograničenog zemljopisnog područja kojom se stvara povezanost iz točke (f) podtočaka i. ili ii. te, prema potrebi, pojedinosti koje upućuju na usklađenost sa zahtjevima iz članka 48. stavka 4.;

(d)dokaz da proizvod potječe s definiranog zemljopisnog područja utvrđenog u skladu s člankom 48. stavkom 1. točkom (c) ili člankom 48. stavkom 2. točkom (c);

(e)opis metode dobivanja proizvoda i, prema potrebi, tradicionalnih metoda i posebnih praksi koje se koriste; kao i podatke o pakiranju ako skupina koja podnosi zahtjev tako odredi i navede dovoljne razloge, specifične za proizvod, zbog kojih se pakiranje mora obaviti na definiranom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kvaliteta ili osigurala izvornost ili kontrola, uvažavajući pravo Unije, posebno ono o slobodnom kretanju robe i slobodnom pružanju usluga;

(f)pojedinosti kojima se uspostavlja sljedeće:

i.s obzirom na oznake izvornosti, povezanost kvalitete ili karakteristika proizvoda i zemljopisnog okruženja iz članka 48. stavka 1. točke (b). Pojedinosti koje se odnose na ljudske čimbenike tog zemljopisnog okruženja mogu se, prema potrebi, ograničiti na opis upravljanja tlom i krajobrazom, uzgojnih praksi ili bilo kojeg drugog relevantnog ljudskog doprinosa održavanju prirodnih čimbenika zemljopisnog okruženja iz te odredbe;

ii.s obzirom na oznaku zemljopisnog podrijetla, povezanost specifične kvalitete, ugleda ili druge karakteristike proizvoda i zemljopisnog podrijetla iz članka 48. stavka 2. točke (b);

(g)specifična pravila označivanja predmetnog proizvoda;

(h)druge primjenjive zahtjeve, ako tako predvide države članice ili skupina proizvođača, prema potrebi, uzimajući u obzir činjenicu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni, nediskriminirajući i usklađeni s nacionalnim pravom i pravom Unije.

2.Specifikacija proizvoda može uključivati i obveze održivosti.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte o pravilima kojima se ograničavaju informacije sadržane u specifikaciji proizvoda iz stavka 1. ovog članka kad je takvo ograničenje nužno za izbjegavanje pretjerano opsežnih zahtjeva za registraciju.

4.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o obliku specifikacije proizvoda. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Članak 52.

Jedinstveni dokument

1.Jedinstveni dokument sadržava:

(a)glavne točke specifikacije proizvoda, konkretno: naziv, opis proizvoda, uključujući, prema potrebi, specifična pravila koja se odnose na pakiranje i označivanje te sažetu definiciju zemljopisnog područja;

(b)opis povezanosti između proizvoda i zemljopisnog okruženja ili zemljopisnog podrijetla iz članka 51. stavka 1. točke (f), uključujući, prema potrebi, specifične elemente opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju tu povezanost.

2.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje format i prikaz na internetu jedinstvenog dokumenta iz stavka 1. te propisuje izuzimanje ili anonimizacija zaštićenih osobnih podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 53. stavka 2.

Poglavlje 7.
Postupovne odredbe

Članak 53.

Postupak odbora

1.Komisiji pomaže odbor pod nazivom Odbor za oznake zemljopisnog podrijetla. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Glava III.
Sustavi kvalitete

Poglavlje 1.
Zajamčeno tradicionalni specijaliteti

Članak 54.

Cilj i opseg

1.Sustav za zajamčeno tradicionalne specijalitete uspostavlja se kako bi se sačuvale tradicionalne metode proizvodnje i recepti i proizvođačima tradicionalnog proizvoda pomoglo pri stavljanju na tržište i informiranju potrošača o svojstvima dodane vrijednosti njihovih tradicionalnih recepata i proizvoda.

2.Ovo se poglavlje primjenjuje na poljoprivredne proizvode.

Za potrebe ovog poglavlja poljoprivredni proizvodi znači poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi koji su navedeni u Prilogu I. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije te drugi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na jaka alkoholna pića, aromatizirana vina i proizvode od vinove loze kako su definirani u Prilogu VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013, uz iznimku vinskog octa.

3.Registracijom i zaštitom zajamčeno tradicionalnih specijaliteta ne dovodi se u pitanje obveza proizvođača da se pridržavaju drugih propisa Unije, osobito onih koji se odnose na stavljanje proizvoda na tržište, jedinstvenu zajedničku organizaciju tržišta i označivanje hrane.

Članak 55.

Kriteriji prihvatljivosti

1.Naziv je prihvatljiv za registraciju kao zajamčeno tradicionalni specijalitet ako opisuje specifični proizvod:

(a)čiji način proizvodnje, prerada ili sastav odgovara tradicionalnoj praksi za taj proizvod ili prehrambeni proizvod; ili

(b)koji se proizvodi od sirovina ili sastojaka koji se tradicionalno upotrebljavaju.

2.Da bi se registrirao kao naziv za zajamčeno tradicionalni specijalitet, naziv mora:

(a)biti tradicionalno upotrebljavan za označivanje proizvoda; ili

(b)opisivati tradicionalna svojstva proizvoda.

3. Ako se u postupku prigovora iz članka 62. dokaže da se naziv upotrebljava i u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji, odlukom o registraciji donesenom u skladu s člankom 65. stavkom 3. može se predvidjeti da naziv zajamčeno tradicionalnog specijaliteta bude popraćen tvrdnjom „proizvedeno prema tradiciji”, nakon koje neposredno slijedi naziv zemlje ili regije predmetnog proizvoda, kako bi se razlikovali usporedivi proizvodi ili proizvodi istog ili sličnog naziva.

4.Naziv se ne može registrirati ako se odnosi samo na tvrdnje općenite prirode koje se upotrebljavaju za niz proizvoda ili tvrdnje propisane posebnim zakonodavstvom Unije.

5.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pojedinostima o kriterijima prihvatljivosti iz ovog članka.

Članak 56.

Specifikacija proizvoda

1.Zajamčeno tradicionalni specijalitet mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda koja uključuje:

(a)naziv proizvoda koji se predlaže za registraciju, u odgovarajućim jezičnim inačicama;

(b)opis proizvoda, uključujući njegova glavna fizikalna, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva;

(c)opis metode proizvodnje koju proizvođači moraju slijediti, uključujući, prema potrebi, prirodu i karakteristike upotrijebljenih sirovina ili sastojaka te, ako je relevantno, trgovački naziv uključene vrste i njezin znanstveni naziv, kao i metodu pripreme proizvoda; i

(d)ključne elemente koji određuju tradicionalna svojstva proizvoda.

2.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se utvrđuju pravila kojima se ograničavaju informacije sadržane u specifikaciji iz stavka 1. ovog članka kad je takvo ograničenje nužno za izbjegavanje podnošenja pretjerano opsežnih zahtjeva za registraciju.

3.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o obliku specifikacije proizvoda. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 57.

Nacionalna faza postupka registracije

1.Zahtjeve za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta mogu podnijeti samo skupine proizvođača proizvoda s nazivom koji treba zaštititi. Nekoliko skupina iz različitih država članica ili trećih zemalja može podnijeti zajednički zahtjev za registraciju.

2.Zahtjev za registraciju naziva kao zajamčeno tradicionalnog specijaliteta sadržava:

(a) naziv i adresu skupine proizvođača koja podnosi zahtjev;

(b) specifikaciju proizvoda iz članka 56.

3.Ako zahtjev priprema skupina proizvođača s poslovnim nastanom u državi članici, zahtjev se upućuje tijelima te države članice. Država članica razmatra zahtjev kako bi provjerila je li opravdan i ispunjava li uvjete kriterija prihvatljivosti iz članka 55. U okviru razmatranja država članica vodi nacionalni postupak prigovora. Ako država članica smatra da su zahtjevi iz ovog poglavlja ispunjeni, može donijeti pozitivnu odluku i Komisiji podnijeti zahtjev za registraciju na razini Unije.

4.Država članica osigurava da se njezina odluka, bez obzira na to je li ona pozitivna ili ne, objavi te da je svaka fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom može osporiti. Država članica osigurava i objavu specifikacije proizvoda na kojoj se temelji njezina pozitivna odluka, kao i elektronički pristup specifikaciji proizvoda.

5.Ako zahtjev, uključujući zajednički zahtjev, pripremaju skupina ili skupine proizvođača s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, zahtjev se podnosi izravno ili preko tijela predmetne treće zemlje.

Članak 58.

Zahtjev za registraciju na razini Unije

1.Zahtjev za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta na razini Unije sastoji se od:

(a) elemenata iz članka 57. stavka 2.; i

(b) samo za države članice, izjave države članice da smatra da zahtjev koji je podnijela skupina koja podnosi zahtjev ispunjava uvjete za registraciju.

2.Ako se podnese zajednički zahtjev iz članka 57. stavka 1., zahtjev Komisiji podnosi jedna od predmetnih država članica. Uključuje, prema potrebi, elemente iz članka 57. stavka 2. kao i izjavu iz stavka 1. točke (b) ovog članka svih predmetnih država članica. Povezani nacionalni postupci, uključujući fazu prigovora, provode se u svim predmetnim državama članicama.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pravilima za zajedničke zahtjeve za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta koji se odnose na više od jednog nacionalnog područja i postupak podnošenja zahtjeva.

4.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za registraciju, uključujući zahtjeve za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta koji se odnose na više od jednog nacionalnog područja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 59.

Podnošenje zahtjeva za registraciju na razini Unije

1.Zahtjev za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta na razini Unije podnosi se Komisiji elektronički putem digitalnog sustava. Digitalni sustav omogućuje podnošenje zahtjeva nacionalnim tijelima države članice te omogućuje da ga država članica upotrebljava u svojem nacionalnom postupku.

2.Digitalni sustav omogućuje podnošenje zahtjeva podnositelja zahtjeva s poslovnim nastanom izvan Unije i nacionalnih tijela trećih zemalja.

3.Komisija objavljuje informacije o zahtjevima za registraciju na razini Unije nakon njihova podnošenja putem digitalnog sustava iz stavka 1.

Članak 60.

Razmatranje od strane Komisije i objava u svrhu prigovora

1.Komisija razmatra svaki zahtjev koji zaprimi u skladu s člankom 65. stavkom 1. kako bi provjerila da u njemu nema očitih pogrešaka, da su informacije dostavljene u skladu s člankom 58. potpune, da je specifikacija proizvoda precizna i tehničke prirode te da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 55. i 56. Pri takvom razmatranju uzima se u obzir ishod nacionalne faze postupka koju je provela predmetna država članica.

3.Komisija može od podnositelja zahtjeva zatražiti dodatne informacije.

4.Ako na temelju razmatranja provedenog u skladu sa stavkom 1. Komisija smatra da su uvjeti propisani ovim poglavljem ispunjeni, specifikaciju proizvoda objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 61.

Osporavanje zahtjeva za registraciju na nacionalnoj razini

1.Države članice obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim upravnim ili sudskim postupcima koji bi mogli utjecati na registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta. U tom slučaju države članice mogu zatražiti od Komisije da suspendira postupak ispitivanja na razdoblje od 12 mjeseci, koje se može obnoviti.

2.Država članica bez odgode obavješćuje Komisiju ako je zahtjev Komisiji poništen na nacionalnoj razini odmah primjenjivom, ali ne i konačnom sudskom odlukom. U tom se slučaju Komisija izuzima od obveze poštovanja roka za provedbu razmatranja iz članka 60. stavka 2. i obavješćivanja podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja.

3.Ako je zahtjev Komisiji poništen konačnom odlukom koju je donio nacionalni sud, država članica razmatra odgovarajuće mjere kao što su povlačenje ili izmjena zahtjeva, prema potrebi.

Članak 62.

Postupak prigovora na razini Unije

1.Tijela države članice ili treće zemlje, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom i poslovnim nastanom u trećoj zemlji, mogu podnijeti prigovor Komisiji u roku od tri mjeseca od datuma objave specifikacije proizvoda u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 60. stavkom 4.

2.Svaka fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom koja ima poslovni nastan ili boravište u državi članici koja nije država članica iz koje je podnesen zahtjev za registraciju na razini Unije može podnijeti prigovor državi članici u kojoj ima poslovni nastan u roku koji omogućuje podnošenje prigovora u skladu s prvim stavkom.

3.U prigovoru se izjavljuje da bi zahtjevom mogli biti prekršeni uvjeti utvrđeni u ovom poglavlju i navodi se obrazloženje. Prigovor koji ne sadržava navedenu izjavu ništavan je.

4.Komisija provjerava prihvatljivost prigovora. Ako smatra da je prigovor prihvatljiv, Komisija u roku od pet mjeseci od datuma objave specifikacije proizvoda u Službenom listu Europske unije poziva tijelo ili osobu koja je podnijela prigovor te tijelo ili podnositelja zahtjeva koji je podnio zahtjev da se uključe u savjetovanje u razumnom roku koji nije dulji od tri mjeseca. U bilo kojem trenutku tijekom tog razdoblja Komisija može na zahtjev tijela ili podnositelja zahtjeva produljiti rok za savjetovanje za najviše tri mjeseca.

5.Tijelo ili osoba koja je podnijela prigovor i tijelo ili podnositelj zahtjeva koji je podnio zahtjev bez odlaganja započinju savjetovanje. Oni si međusobno dostavljaju relevantne informacije kako bi mogli procijeniti je li zahtjev za registraciju u skladu s uvjetima ove Uredbe.

6.U roku od mjesec dana od završetka savjetovanja iz stavka 4. podnositelj zahtjeva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ili tijela države članice ili treće zemlje iz koje je podnesen zahtjev za registraciju na razini Unije obavješćuju Komisiju o rezultatima savjetovanja, uključujući sve razmijenjene informacije, o tome je li postignut sporazum s jednim ili svim podnositeljima prigovora te o svim posljedičnim izmjenama zahtjeva. Tijelo ili osoba koja je podnijela prigovor Komisiji isto tako može obavijestiti Komisiju o svojem stajalištu na kraju savjetovanja.

7.Ako je nakon završetka savjetovanja specifikacija proizvoda koja je objavljena u skladu s člankom 60. stavkom 4. izmijenjena, Komisija ponovno razmatra izmijenjeni zahtjev za registraciju. Ako je zahtjev znatno izmijenjen, a Komisija smatra da izmijenjeni zahtjev ispunjava uvjete za registraciju, ponovno objavljuje zahtjev u skladu s tim stavkom.

8.Dokumenti iz ovog članka sastavljaju se na jednom od službenih jezika Unije.

9.Nakon završetka postupka prigovora Komisija dovršava ocjenu zahtjeva za registraciju na razini Unije, uzimajući u obzir sve zahtjeve za prijelazna razdoblja, ishod postupka prigovora i sva druga pitanja koja se pojave nakon razmatranja i koja bi mogla podrazumijevati izmjenu specifikacije proizvoda.

10.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se dopunjuju pravila za postupak prigovora kako bi se utvrdili detaljni postupci i rokovi.

11.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju prigovora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 63.

Razlozi za prigovor

1.Prigovor podnesen u skladu s člankom 62. prihvatljiv je samo ako podnositelj prigovora:

(a) navede valjano obrazložene razloge za neusklađenost predložene registracije s odredbama ovog poglavlja; ili

(b) dokaže da je upotreba naziva zakonita, opće poznata i gospodarski značajna za slične poljoprivredne proizvode.

2.Kriteriji iz stavka 1. točke (b) ocjenjuju se u odnosu na područje Unije.

Članak 64.

Prijelazna razdoblja za upotrebu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta

1.Komisija može provedbenim aktima odobriti prijelazno razdoblje od najviše pet godina kako bi se za proizvode čija se oznaka sastoji od naziva koji je u suprotnosti s člankom 69. ili sadržava takav naziv omogućila daljnja upotreba te oznake pod kojom su stavljeni na tržište, pod uvjetom da se prihvatljivim prigovorom u skladu s člankom 57. stavkom 3. ili člankom 62. na zahtjev za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta s čijom je zaštitom u suprotnosti dokaže da se takva oznaka zakonito upotrebljavala na unutarnjem tržištu najmanje pet godina prije datuma objave iz članka 60. stavka 4.

2.Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2., osim onih u vezi s kojima je prihvatljivi prigovor podnesen u skladu s člankom 57. stavkom 3., koji se donose bez primjene tog postupka ispitivanja.

Članak 65.

Odluka Komisije o zahtjevu za registraciju

1.Ako na temelju informacija koje su joj dostupne iz razmatranja provedenog u skladu s člankom 58. stavkom 3. smatra da bilo koji od zahtjeva iz tog članka nije ispunjen, Komisija donosi provedbene akte kojim se odbija zahtjev. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

2.Ako ne zaprimi ni jedan prihvatljivi prigovor, Komisija bez primjene postupka iz članka 80. stavka 2. donosi provedbene akte o registraciji zajamčeno tradicionalnog specijaliteta.

3.Ako je zaprimljen prihvatljivi prigovor, Komisija:

(a) ako je postignut sporazum, nakon provjere usklađenosti sporazuma s pravom Unije registrira naziv provedbenim aktima donesenima bez primjene postupka iz članka 80. stavka 2. i, prema potrebi, izmjenjuje informacije objavljene u skladu s člankom 60. stavkom 4. pod uvjetom da takve izmjene nisu znatne; ili

(b) ako sporazum nije postignut, donosi provedbene akte kojima se odlučuje o zahtjevu za registraciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

4.Aktima o registraciji zajamčeno tradicionalnog specijaliteta propisuju se uvjeti koji se primjenjuju na registraciju te ponovna objava, u informativne svrhe, jedinstvenog dokumenta objavljenog u svrhu prigovora u Službenom listu Europske unije u slučaju bilo kakvih potrebnih izmjena koje nisu znatne.

5.Uredbe o registraciji i odluke o odbijanju objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji L.

Članak 66.

Registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta Unije

1.Komisija bez primjene postupka iz članka 80. stavka 2. donosi provedbene akte o uspostavi i održavanju javno dostupnog elektroničkog registra zajamčeno tradicionalnih specijaliteta priznatih u skladu s ovom Uredbom („registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta Unije”).

2.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o obliku i sadržaju registra zajamčeno tradicionalnih specijaliteta Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 67.

Izmjene specifikacije proizvoda

1.Skupina proizvođača s legitimnim interesom može podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda zajamčeno tradicionalnog specijaliteta. U zahtjevima se opisuju i navode razlozi zatraženih izmjena.

2.Postupak izmjene specifikacije proizvoda slijedi mutatis mutandis postupak utvrđen u člancima od 57. do 65.

3.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se dopunjuju pravila u pogledu postupka izmjene specifikacije proizvoda.

4.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za izmjenu specifikacije proizvoda. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 68.

Poništenje registracije

1.Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev bilo koje fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, donijeti provedbene akte za poništenje registracije zajamčeno tradicionalnog specijaliteta u sljedećim slučajevima:

(a)ako nije osigurana sukladnost sa specifikacijom proizvoda;

(b)ako najmanje sedam godina na tržište nije stavljen nijedan proizvod pod nazivom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta.

2.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se poništava registracija i na zahtjev proizvođača proizvoda koji se stavlja na tržište pod registriranim nazivom.

3.Provedbeni akti iz stavaka 1. i 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

4. Članci od 57. do 63. i članak 65. primjenjuju se mutatis mutandis na postupak poništenja.

5.Prije donošenja provedbenih akata iz stavaka 1. i 2. Komisija se savjetuje s tijelima predmetne države članice, tijelima predmetne treće zemlje ili, ako je to moguće, proizvođačem iz treće zemlje koji je prvotno podnio zahtjev za registraciju zajamčeno tradicionalnog specijaliteta, osim ako poništenje izravno traže ti prvotni podnositelji zahtjeva.

6.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se dopunjuju pravila u pogledu postupka poništenja.

7.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupcima, obliku i prezentiranju zahtjeva za poništenje registracije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 69.

Ograničenje upotrebe registriranih zajamčeno tradicionalnih specijaliteta

1.Registrirani zajamčeno tradicionalni specijaliteti zaštićeni su od svake zloupotrebe ili imitacije, među ostalim u pogledu proizvoda koji se upotrebljavaju kao sastojci, i od svake druge prakse koja potrošača može dovesti u zabludu.

2.Države članice osiguravaju da nazivi hrane koji se upotrebljavaju na nacionalnoj razini ne dovode do zabune u odnosu na registrirane zajamčeno tradicionalne specijalitete.

3.Zaštita iz stavka 1. primjenjuje se i u vezi s proizvodima koji se prodaju na daljinu, primjerice u okviru elektroničke trgovine.

4.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se utvrđuju dodatna pravila za detaljnije određivanje zaštite zajamčeno tradicionalnih specijaliteta.

5.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju postupovni i formalni zahtjevi za zaštitu zajamčeno tradicionalnih specijaliteta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 70.

Iznimke za određene upotrebe

1.Odredbama ovog poglavlja ne dovodi se u pitanje:

(a)upotreba naziva koji su generički u Uniji, čak i ako je generički naziv dio naziva koji je zaštićen kao zajamčeno tradicionalni specijalitet;

(b)stavljanje na tržište proizvoda čije označivanje sadržava ili se sastoji od naziva biljne sorte ili životinjske pasmine koji se upotrebljava u dobroj vjeri;

(c)primjenu pravila Unije ili pravila država članica kojima se uređuje intelektualno vlasništvo, a posebno onih koja se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla i žigove te prava dodijeljena u skladu s tim pravilima.

2.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pravilima za određivanje generičkog statusa naziva, uvjeta za upotrebu naziva biljnih sorti i životinjskih pasmina za zajamčeno tradicionalni specijalitet te njihova odnosa s pravima intelektualnog vlasništva iz ovog članka.

Članak 71.

Naziv, simbol Unije i oznaka zajamčeno tradicionalnog specijaliteta

1.Naziv registriran kao zajamčeno tradicionalni specijalitet može upotrebljavati svaki gospodarski subjekt koji na tržište stavlja proizvod koji je u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda.

2.Utvrđuje se simbol Unije koji se upotrebljava za označivanje proizvoda koji su označeni kao zajamčeno tradicionalni specijalitet. Oznaka „zajamčeno tradicionalni specijalitet”, kratica „ZTS” i simbol Unije koji se odnosi na zajamčeno tradicionalni specijalitet mogu se upotrebljavati samo u vezi s proizvodima proizvedenima u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda.

3.U slučaju proizvoda podrijetlom iz Unije koji se stavljaju na tržište kao zajamčeno tradicionalni specijalitet registriran u skladu s ovom Uredbom, simbol Unije iz stavka 2. ovog članka nalazi se na etiketi i promidžbenom materijalu. Na registrirani zajamčeno tradicionalni specijalitet primjenjuju se pravila o označivanju utvrđena u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 za prezentiranje obveznih podataka. Oznaka „zajamčeno tradicionalni specijalitet” ili odgovarajuća kratica „ZTS” može se nalaziti na etiketi.

4.Kod označivanja zajamčeno tradicionalnih specijaliteta proizvedenih izvan Unije upotreba simbola Unije nije obvezna.

5.Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje simbol Unije i uvjeti za njegovu obveznu upotrebu, propisuju pravila za ujednačenu zaštitu oznake, kratice i simbola Unije iz stavka 2., njegovu upotrebu i tehničke karakteristike. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 72.

Sudjelovanje u sustavima kvalitete

1.Države članice osiguravaju da svaki gospodarski subjekt koji poštuje pravila utvrđena u ovom poglavlju bude obuhvaćen provjerom sukladnosti sa specifikacijom proizvoda utvrđenom u skladu s člankom 73. Države članice mogu zaračunati naknadu za pokrivanje svojih troškova provjere sukladnosti.

2.Gospodarski subjekti koji pripremaju i skladište proizvod koji se stavlja na tržište kao zajamčeno tradicionalni specijalitet ili koji takve proizvode stavljaju na tržište isto tako podliježu kontrolama i provedbenim mjerama iz članka 73.

Članak 73.

Kontrole i provedba

1. Kontrole zajamčeno tradicionalnih specijaliteta uključuju:

(a)provjeru je li proizvod označen kao zajamčeno tradicionalni specijalitet proizveden u skladu s odgovarajućom specifikacijom proizvoda; i

(b)praćenje upotrebe zajamčeno tradicionalnog specijaliteta na tržištu, među ostalim na internetu.

2.U skladu s Uredbom (EU) 2017/625 države članice imenuju:

(a)jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za kontrole zajamčeno tradicionalnih specijaliteta; i

(b)jedno ili više provedbenih tijela, koja mogu biti istovjetna nadležnim tijelima iz točke (a), odgovornih za provedbu pravila o zajamčeno tradicionalnim specijalitetima.

3.Zadaće iz stavka 2. točke (a) mogu se delegirati jednom ili više tijela za certificiranje proizvoda u skladu s Uredbom (EU) 2017/625.

4.Države članice provode kontrole na temelju analize rizika kako bi osigurale usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja te u slučaju kršenja primjenjuju odgovarajuće sankcije.

5.Pri obavljanju kontrola i provedbenih aktivnosti predviđenih ovim člankom nadležna tijela i tijela za certificiranje proizvoda postupaju u skladu s odgovarajućim zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2017/625. Međutim, glava VI. poglavlje I. Uredbe (EU) 2017/625 ne primjenjuje se na kontrole zajamčeno tradicionalnih specijaliteta.

6.Za proizvode podrijetlom iz trećih zemalja koji su označeni kao zajamčeno tradicionalni specijalitet provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište provodi:

(a)jedno ili više javnih tijela koja imenuje treća zemlja; i/ili

(b)jedno ili više tijela za certificiranje proizvoda.

7.Države članice objavljuju imena i adrese nadležnih tijela iz stavka 2. točke (a) i tijela za certificiranje proizvoda iz stavka 3. i ažuriraju te informacije.

8.Komisija objavljuje imena i adrese nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz stavka 6. i periodički ažurira te informacije.

9.Komisija može uspostaviti digitalni portal na kojem se objavljuju imena i adrese nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz stavka 2. točke (a) te stavaka 3. i 6.

10.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje dodatnim pravilima kako bi se predvidjeli odgovarajući postupci certificiranja i akreditacije koji se primjenjuju u pogledu tijela za certificiranje proizvoda iz stavaka 2. i 5.

11.Komisija može donijeti provedbene akte bez primjene postupka iz članka 80. stavka 2. kojima se utvrđuju načini objave imena i adresa nadležnih tijela i tijela za certificiranje proizvoda iz ovog članka.

Poglavlje 2.
Neobvezni izrazi kvalitete

Članak 74.

Cilj i područje primjene

1.Uspostavlja se sustav neobveznih izraza kvalitete kako bi se proizvođačima poljoprivrednih proizvoda olakšalo pružanje informacija o karakteristikama ili svojstvima dodane vrijednosti svojih proizvoda na unutarnjem tržištu.

2.Ovo poglavlje obuhvaća poljoprivredne proizvode.

Za potrebe ovog poglavlja poljoprivredni proizvodi znači poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi koji su navedeni na popisu u Prilogu I. Ugovoru te drugi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na jaka alkoholna pića, aromatizirana vina i proizvode od vinove loze kako su definirani u dijelu II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013, uz iznimku vinskog octa.

Članak 75.

Nacionalna pravila

1.Države članice mogu zadržati nacionalna pravila o neobveznim izrazima kvalitete i sustavima kvalitete koji nisu obuhvaćeni ovom Uredbom, pod uvjetom da su ta pravila u skladu s pravom Unije.

2.Komisija može uspostaviti digitalni sustav koji će sadržavati izraze i sustave iz stavka 1. u cilju poticanja znanja o proizvodima i sustavima diljem Unije. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke pojedinosti potrebne za obavješćivanje o neobveznim izrazima kvalitete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

Članak 76.

Neobvezni izrazi kvalitete

1.Neobvezni izrazi kvalitete moraju ispunjavati sljedeće kriterije:

(a)odnose se na karakteristiku jedne ili više kategorija proizvoda ili na svojstvo poljoprivredne proizvodnje ili prerade koja se primjenjuje na određenim područjima;

(b)njihova upotreba dodaje vrijednost proizvodu u usporedbi s proizvodima sličnog tipa; i

(c)od značaja su za cijelu Uniju.

2.Neobvezni izrazi kvalitete kojima se opisuju tehničke značajke proizvoda s ciljem provođenja obveznih tržišnih standarda i čija namjera nije informiranje potrošača o značajkama tih proizvoda nisu obuhvaćeni područjem primjene ovog poglavlja.

3.Neobvezni izrazi kvalitete ne uključuju neobvezne rezervirane izraze koji podržavaju i dopunjuju specifične tržišne standarde utvrđene na sektorskoj osnovi ili na osnovi kategorije proizvoda.

4.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se ova Uredba dopunjuje detaljnim pravilima o kriterijima iz stavka 1.

5.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila povezana s obrascima, postupcima ili drugim tehničkim detaljima potrebnima za primjenu ovog poglavlja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

6.Pri donošenju delegiranih i provedbenih akata u skladu sa stavcima 4. i 5. Komisija uzima u obzir sve relevantne međunarodne standarde.

Članak 77.

Rezervacija dodatnih neobveznih izraza kvalitete

1.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se rezerviraju dodatni neobvezni izrazi kvalitete i utvrđuju uvjeti njihove upotrebe.

Članak 78.

Planinski proizvod

1.Izraz „planinski proizvod” utvrđuje se kao neobvezni izraz kvalitete. Taj se izraz upotrebljava samo za opisivanje proizvoda namijenjenih prehrani ljudi koji su navedeni na popisu u Prilogu I. Ugovoru:

(a)za koje sirovine i hrana za životinje na poljoprivrednom gospodarstvu dolaze pretežno s planinskih područja;

(b)u slučaju prerađenih proizvoda, čija se prerada također tako odvija na planinskim područjima.

2.Za potrebe ovog članka, planinska područja u Uniji su područja razgraničena u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 47 . Za proizvode trećih zemalja, planinska područja uključuju područja koja je treća zemlja službeno označila kao planinska područja ili koja ispunjavaju kriterije istovjetne onima iz tog stavka.

3.U opravdanim slučajevima Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se utvrđuju odstupanja od uvjeta upotrebe iz stavka 1. ovog članka, osobito uvjeti pod kojima sirovine ili hrana za životinje mogu dolaziti s područja koja nisu planinska, uvjeti pod kojima se prerada proizvoda može odvijati izvan planinskih područja na zemljopisnom području koje treba definirati te definicija tog zemljopisnog područja.

4.Komisija je u skladu s člankom 84. ovlaštena donijeti delegirane akte o utvrđivanju metoda proizvodnje i drugih kriterija relevantnih za primjenu neobveznog izraza kvalitete utvrđenog u stavku 1. ovog članka.

Članak 79.

Ograničenja upotrebe i praćenje

1.Neobvezni izraz kvalitete smije se upotrebljavati samo za opisivanje proizvoda koji su u skladu s odgovarajućim uvjetima upotrebe.

2.Komisija može donijeti provedbene akte kojima se propisuju pravila upotrebe neobveznih izraza kvalitete. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 80. stavka 2.

3.Države članice provode kontrole na temelju analize rizika kako bi osigurale usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja te u slučaju kršenja primjenjuju odgovarajuće administrativne sankcije.

Poglavlje 3.
Postupovne odredbe

Članak 80.

Postupak odbora

1.Komisiji pomaže odbor pod nazivom Odbor za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Glava IV.
Izmjene uredbi (EU) br. 1308/2013, (EU) 2017/1001 i (EU) 2019/787

Članak 81.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1308/2013

Uredba (EU) br. 1308/2013 mijenja se kako slijedi:

1. U članku 93. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) „oznaka zemljopisnog podrijetla” znači naziv, uključujući tradicionalno korišteni naziv, kojim se označava proizvod iz članka 92. stavka 1.:

i. čija se specifična kvaliteta, ugled ili druge karakteristike mogu pripisati zemljopisnom podrijetlu;

ii. koji potječe iz određenog mjesta, određene regije ili određene zemlje;

iii. u kojem najmanje 85 % grožđa upotrijebljenog za njegovu proizvodnju potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;

iv. čija se proizvodnja odvija na tom zemljopisnom području; i

v. koji je dobiven od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera s drugim vrstama iz roda Vitis.”;

2. Članak 94. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 94.

Specifikacija proizvoda

1. Specifikacija proizvoda omogućuje zainteresiranim stranama da provjere relevantne uvjete proizvodnje u odnosu na oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla. Specifikacija proizvoda sadržava:

(a)naziv koji se želi zaštititi;

(b)vrstu oznake zemljopisnog podrijetla, odnosno zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

(c)opis vina ili vinâ, uključujući glavna analitička organoleptička svojstva;

(d)prema potrebi, posebne enološke postupke koji se upotrebljavaju pri proizvodnji vina ili vinâ te relevantna ograničenja u njihovoj proizvodnji;

(e)definiciju zemljopisnog područja, ograničenog s obzirom na povezanost iz točke (h);

(f)maksimalne prinose po hektaru;

(g)sortu ili sorte vinove loze od kojih je proizvedeno vino odnosno vina;

(h)detalje o povezanosti iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i. ili, ovisno o slučaju, točke (b) podtočke i.:

i.u pogledu zaštićene oznake izvornosti, povezanost između kvalitete ili karakteristika proizvoda i zemljopisnog okruženja iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i.; pojedinosti koje se odnose na ljudske čimbenike tog zemljopisnog okruženja mogu se, ako je to relevantno, ograničiti na opis upravljanja tlom, biljnim materijalom i krajobrazom, uzgojnih praksi ili bilo kojeg drugog relevantnog ljudskog doprinosa održavanju prirodnih čimbenika zemljopisnog okruženja iz te točke;

ii.u pogledu zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, povezanost određene kvalitete, ugleda ili druge karakteristike proizvoda i zemljopisnog podrijetla iz članka 93. stavka 1. točke (b) podtočke i.;

(i)druge primjenjive zahtjeve, ako tako predvide države članice ili priznata skupina proizvođača, prema potrebi, uzimajući u obzir činjenicu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni, nediskriminirajući i usklađeni s nacionalnim pravom i pravom Unije.

2. Specifikacija proizvoda može sadržavati obveze održivosti u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o oznakama zemljopisnog podrijetla]*.

3. Ako se vino ili vina mogu djelomično dealkoholizirati, specifikacija proizvoda sadržava i opis djelomično dealkoholiziranog vina odnosno vinâ u skladu sa stavkom 2. točkom (c) mutatis mutandis i, prema potrebi, posebne enološke postupke koji se upotrebljavaju za proizvodnju djelomično dealkoholiziranog vina ili vinâ, kao i relevantna ograničenja u njihovoj proizvodnji.

* Uredba (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća od […][…] (SL L […, str. …]).”;

3. Članci od 95. do 99., članci od 101. do 106. i članak 107. brišu se.

Članak 82.

Izmjene Uredbe (EU) 2017/1001

Uredba (EU) 2017/1001 mijenja se kako slijedi:

1. U članku 151. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

„(f) upravljanje oznakama zemljopisnog podrijetla, posebno zadaće koje su mu dodijeljene delegiranim aktima Komisije donesenima u skladu s člankom […] Uredbe (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o oznakama zemljopisnog podrijetla]*

* Uredba (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća od […][…] (SL L […, str. …]).”.

Članak 83.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/787

Uredba (EU) 2019/787 mijenja se kako slijedi:

1. u članku 3. točke 6. i 7. brišu se;

2. članci 16. i 21. brišu se;

3. članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Jedinstveni dokument

Jedinstveni dokument sadržava sljedeće:

(a) glavne točke specifikacije proizvoda, uključujući naziv koji se zaštićuje, kategoriju kojoj jako alkoholno piće pripada ili izraz „jako alkoholno piće”, metodu proizvodnje, opis svojstava jakog alkoholnog pića, sažetu definiciju zemljopisnog područja i, po potrebi, posebna pravila koja se odnose na pakiranje i označivanje;

(b) opis povezanosti između jakog alkoholnog pića i njegova zemljopisnog podrijetla kako je navedeno u članku 3. točki 4., uključujući, prema potrebi, posebne elemente opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju tu povezanost.”;

4. članci od 24. do 33. i članci od 35. do 40. brišu se.

Glava V.
Delegiranje ovlasti, prijelazne i završne odredbe

Članak 84.

Delegiranje ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. stavka 4., članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 6., članka 17. stavka 5., članka 19. stavka 10., članka 23. stavka 7., članka 25. stavka 10., članka 26. stavka 6., članka 28. stavka 3., članka 29. stavka 3., članka 34. stavka 3., članka 46. stavka 1., članka 46., članka 47. stavka 1., članka 48. stavka 6., članka 48. stavka 7., članka 49. stavka 4., članka 51. stavka 3., članka 55. stavka 5., članka 56. stavka 2., članka 73. stavka 10., članka 69. stavka 4., članka 70. stavka 2., članka 58. stavka 3., članka 62. stavka 10., članka 67. stavka 3., članka 68. stavka 6., članka 76. stavka 4., članka 77. stavka 1., članka 78. stavka 3., članka 78. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka iz stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članaka iz stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 85.

Prijelazna odredba za klasifikaciju oznaka zemljopisnog podrijetla

Klasifikacija iz članka 6. stavka 1. oznaka zemljopisnog podrijetla koje su registrirane ili za koje je podnesen zahtjev prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe provodi se u skladu s tablicom iz Priloga III.

Članak 86.

Prijelazne odredbe za zahtjeve u postupku

1.Pravila primjenjiva prije stupanja na snagu ove Uredbe nastavljaju se primjenjivati na zahtjeve za registraciju, zahtjeve za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda na razini Unije i zahtjeve za poništenje oznaka zemljopisnog podrijetla koje je Komisija zaprimila prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

2.Međutim, članci od 19. do 22. primjenjuju se na one zahtjeve koji se objave u Službenom listu Europske unije u svrhu prigovora na zahtjev za registraciju, zahtjev za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda na razini Unije ili zahtjev za poništenje oznake zemljopisnog podrijetla nakon [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.Pravila primjenjiva prije stupanja na snagu ove Uredbe nastavljaju se primjenjivati na zahtjeve za registraciju, zahtjeve za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda na razini Unije i zahtjeve za poništenje zajamčeno tradicionalnih specijaliteta koje je Komisija zaprimila prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

4.Međutim, članci od 62. do 65. primjenjuju se na one zahtjeve koji se objave u Službenom listu Europske unije u svrhu prigovora na zahtjev za registraciju, zahtjev za odobrenje izmjene specifikacije proizvoda na razini Unije ili zahtjev za poništenje zajamčeno tradicionalnog specijaliteta nakon [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 87.

Kontinuitet registara

1.Svaka oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla vina i poljoprivrednih proizvoda te svaka oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića, zajedno sa svim relevantnim podacima i podacima o zahtjevima za registraciju, izmjenu ili poništenje koji su u postupku, a koji su upisani u odgovarajuće registre oznaka zemljopisnog podrijetla, automatski se unose u registar oznaka zemljopisnog podrijetla Unije.

2.Svaki zajamčeno tradicionalni specijalitet koji je na dan prije početka primjene ove Uredbe upisan u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, zajedno sa svim relevantnim podacima i podacima o zahtjevima za izmjenu ili poništenje registracije koji su u postupku, automatski se unosi u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta Unije.

Članak 88.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 1151/2012 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 89.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu […] dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednica Predsjednik

[…] […]

(1) https://www.wipo.int/treaties/en/ip/paris/

(2) https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/food-safety-and-quality/certification/quality-labels/geographical-indications-register/

(3) https://ec.europa.eu/food/horizontal-topics/farm-fork-strategy_en

(4) https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/2021_commission_work_programme_annexes_en.pdf

(5) https://ec.europa.eu/info/law/law-making-process/evaluating-and-improving-existing-laws/refit-making-eu-law-simpler-less-costly-and-future-proof_hr

(6) https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_hr

(7) https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/have-your-say/initiatives/12510-Intellectual-property-action-plan_hr

(8) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-12099-2020-INIT/hr/pdf

(9) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:12012E/TXT&from=EN

(10) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(11) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(12) SL L 130, 17.5.2019., str. 1.

(13) https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/key-policies/common-agricultural-policy/cmef/products-and-markets/geographical-indications-and-traditional-specialities-guaranteed-protected-eu_hr

(14) Prosječna cijena proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnog specijaliteta dvostruko je viša od cijene usporedivih proizvoda koji nisu obuhvaćeni oznakom zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnog specijaliteta; relativna niža varijabilnost cijena za proizvode s oznakom zemljopisnog podrijetla; pošteno tržišno natjecanje za proizvođače u vrijednosnom lancu oznaka zemljopisnog podrijetla/zajamčeno tradicionalnog specijaliteta; diversifikacija djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima, npr. prerada, nove vrste prodaje (izravna prodaja, e-prodaja) i agroturizam.

(15) file:///C:/Users/dufouva/Downloads/090166e5d5274a42%20(1).pdf

(16) https://ec.europa.eu/info/events/strengthening-geographical-indications-digital-conference-2020-nov-25_en

(17) Umetnuti poveznicu nakon objave.

(18) Umetnuti poveznicu nakon objave.

(19) https://ec.europa.eu/info/aid-development-cooperation-fundamental-rights/your-rights-eu/eu-charter-fundamental-rights_hr

(20) SL C XX, XX.X.2022., str. XX.

(21) SL C XX, XX.X.2022., str. XX.

(22) https://ec.europa.eu/info/publications/communication-european-green-deal_en

(23) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ, SL L 295, 21.11.2018., str. 39.–98.

(24) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007, SL L 347, 20.12.2013., str. 671.–854.

(25) Uredba (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008, SL L 130, 17.5.2019., str. 1.–54.

(26) referenti dokumenti.

(27) Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(28) SL L 336, 23.12.2015., str. 1.

(29) SL L 304, 22.11.2011., str. 18.

(30) SL L 95, 7.4.2017., str. 1.

(31) SL L 218, 13.8.2008., str. 30.

(32) Uredba (EU) [...] Europskog parlamenta i Vijeća od [...] o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (DSA) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (SL L …, XXX, dd.mm.gggg., str. X.).

(33) Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.6.2017., str. 1.).

(34) https://www.wipo.int/publications/en/details.jsp?id=3983

(35) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(36) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(37) Direktiva Vijeća 2002/53/EZ od 13. lipnja 2002. o zajedničkom katalogu sorata poljoprivrednih biljnih vrsta (SL L 193, 20.7.2002., str. 1.).

(38) Direktiva Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (SL L 193, 20.7.2002., str. 33.).

(39) Direktiva Vijeća 2008/90/EZ od 29. rujna 2008. o stavljanju na tržište reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih proizvodnji voća (SL L 267, 8.10.2008., str. 8.).

(40) Uredba Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (SL L 227, 1.9.1994., str 1.).

(41) Uredba (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”) (SL L 171, 29.6.2016., str. 66.).

(42) Delegirana uredba Komisije (EU) 2021/1235 od 12. svibnja 2021. o dopuni Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća pravilima koja se odnose na zahtjeve za registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića, izmjene specifikacije proizvoda, poništenje registracije i registar (SL L 270, 29.7.2021., str. 1.).

(43) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(44) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(45) Uredba (EU) 2019/1753 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (SL L 271, 24.10.2019., str. 1).

(46) Uredba (EU) [...] Europskog parlamenta i Vijeća od [...] o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (DSA) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (SL L …, XXX, dd.mm.gggg., str. X.).

(47) Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

Postojeća klasifikacija proizvoda	Tarifni brojevi kombinirane nomenklature koji odgovaraju postojećoj klasifikaciji proizvoda
Vina	KN 22 04
Jaka alkoholna pića	KN 22 08
Razred 1.1. Svježe meso (i klaonički proizvodi)	KN 02
Razred 1.2. Mesni proizvodi (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)	KN 16
Razred 1.3. Sirevi	KN 04 06
Razred 1.4. Ostali proizvodi životinjskog podrijetla (jaja, med, različiti mliječni proizvodi osim maslaca itd.)	KN 04
Razred 1.5. Ulja i masti (maslac, margarin, ulje itd.)	KN 15
Razred 1.6. Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni	KN 07; KN 08; KN 10; KN 11; KN 20
Razred 1.7. Svježa riba, mekušci i rakovi te proizvodi dobiveni od njih	KN 03; KN 16
Razred 1.8. Ostali proizvodi navedeni na popisu u Prilogu I. Ugovoru (začini itd.)	Razred 1.8. obuhvaća razne brojeve kombinirane nomenklature
Razred 2.1. Pivo	KN 22 03
Razred 2.2. Čokolada i čokoladni proizvodi	KN 18 06
Razred 2.3. Kruh, fino pecivo, kolači, slastice, keksi i drugi pekarski proizvodi	KN 19 05
Razred 2.4. Napici proizvedeni od biljnih ekstrakata	KN 22 05; KN 22 06
Razred 2.5. Tjestenina	KN 19 02
Razred 2.6. Sol	KN 25 01
Razred 2.7. Prirodne gume i smole	KN 13 01
Razred 2.8. Senf	KN 21 03
Razred 2.9. Sijeno	KN 12 14 90
Razred 2.10. Eterična ulja	KN 33 01
Razred 2.11. Pluto	KN 45 01
Razred 2.12. Košenil	KN 32 03
Razred 2.13. Cvijeće i ukrasno bilje	KN 06 02; KN 06 03; KN 06 04
Razred 2.14. Pamuk	KN 52 01
Razred 2.15. Vuna	KN 51 01
Razred 2.16. Pleter	KN 14 01
Razred 2.17. Trljan lan	KN 53 01 21
Razred 2.18. Koža	KN 41
Razred 2.19. Krzno	KN 43 01
Razred 2.20. Perje	KN 05 05
Razred 2.21. Aromatizirana vina	KN 22 05
Razred 2.22. Druga alkoholna pića	KN 22 06
Razred 2.23. Pčelinji vosak	KN 15 21 90