Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52017IR5048

Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba Europskog migracijskog programa

COR 2017/05048

SL C 247, 13.7.2018, p. 1–6 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

13.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 247/1

Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba Europskog migracijskog programa

(2018/C 247/01)

Izvjestitelj:

Dimitrios Kalogeropoulos (EL/EPP), politički odgovoran Vijeću općine Palaio Faliro

Referentni dokument:

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi Europskog migracijskog programa

COM(2017) 558 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Uvodne napomene

1.

 Ističe da su migracijska kretanja iz niza različitih razloga sastavni dio ljudske i, posebice, europske povijesti; naglašava da se gradovi i regije Europe trenutno nalaze pod pritiskom zbog visokog broja migranata uzrokovanog nestabilnošću u trećim zemljama. Europski kontinent, posebno kad je riječ o regijama na njegovim južnim i istočnim granicama, a posljednjih godinu dana i o zapadnom Sredozemlju te atlantskom dijelu juga Španjolske, oduvijek je bio polazna točka emigracija, ali je posljednjih godina postao glavna dolazna točka u migracijskim i izbjegličkim tokovima iz zemalja izvan EU-a.

2.

 U posljednjih nekoliko godina znatno se povećao broj migranata i izbjeglica koji pokušavaju ući u države članice Europske unije (EU), većinom iz afričkih i azijskih zemalja te s Bliskog istoka. U razdoblju od 2015. Europa je primila najveći broj migranata i izbjeglica od kraja Drugog svjetskog rata. Čimbenici kao što su dugotrajna kriza u Siriji, razvoj središta nemira u različitim regijama Afrike i Azije te pokušaj brojnih ljudi s tih kontinenata da potraže bolje životne uvjete u Europi, bili su ključni za pogoršanje tog trenda. Glavne zemlje ulaska u EU uključuju one s obalom na Sredozemlju, posebno Grčku i Italiju.

3.

 U cilju što učinkovitijeg suočavanja s tim dosad neviđenim izazovom, Europska unija je u svibnju 2015. najavila pokretanje Europskog migracijskog programa (1) Imajući u vidu humanitarne tragedije na Sredozemnom moru, osnovni prioritet je bio spašavanje života na moru, pa stoga razvijanje europskog djelovanja na sljedećim područjima: (1) poboljšanje operacija traganja i spašavanja; (2) suzbijanje nezakonitih lanaca za krijumčarenje i trgovinu ljudima; (3) premještanje izbjeglica unutar granica EU-a; (4) vraćanje raseljenih osoba u njihovo mjesto podrijetla; (5) suradnja s trećim zemlja u cilju rješavanja migracijskih tokova na izvoru i (6) pružanje pomoći državama članicama EU-a koje se prve izravno suočavaju s dolaskom migranata i izbjeglica. U okviru Europskog migracijskog programa također su utvrđena četiri stupa za donošenje sveobuhvatne migracijske politike EU-a: (1) smanjivanje poticaja za nezakonite migracije; (2) spašavanje života i osiguravanje vanjskih granica; (3) osiguravanje temelja za dosljednu provedbu zajedničkog europskog sustava azila; i (4) izrada nove politike u području zakonitih migracija.

4.

 Povijesno iskustvo ukazuje na to da su migranti zbog nedostatka legalnih migracijskih ruta prisiljeni tražiti opasnije rute do odredišta. Zbog toga su primorani prepustiti se mrežama krijumčara, riskirajući time vlastitu sigurnost i život. Pritom se znatno povećava ranjivost žena.

Posebne napomene

5.

 Europski odbor regija (OR) za početak napominje da, iako je Europski migracijski program prvenstveno u nadležnosti nacionalnih vlada, lokalne i regionalne vlasti u tom području igraju važnu ulogu;

6.

 ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju važnu ulogu u primanju povećanog broja izbjeglica i migranata. Naime, lokalne i regionalne vlasti tijela su koja primaju izbjeglice i migrante kojima moraju osigurati skrb, smještaj i zaštitu u uvjetima kojima se osigurava njihovo ljudsko dostojanstvo, često na neodređeno vremensko razdoblje, te kojima u mnogim slučajevima moraju pomoći da se integriraju. To osobito utječe na regije na vanjskim granicama EU-a (kao što su grčki egejski otoci u blizini turske obale i neke otočne regije Italije, obala Andaluzije, posebice regije Cádiz, Granada i Almería, područja Ceute i Melille te Kanarski otoki), gdje migranti ulaze na teritorij EU-a;

7.

 s obzirom na te činjenice, ističe da lokalne i regionalne vlasti moraju biti uključene u sve faze izrade i provedbe Europskog migracijskog programa, uključujući određivanje prioriteta, evaluaciju rezultata i praćenje posljedica vladinih politika, s kojima se na tom području suočavaju lokalne i regionalne vlasti; u taj bi proces trebalo na transparentan način uključiti sve razine upravljanja, počevši od općina i lokalnih vlasti;

8.

 pozdravlja napore EU-a da pruži potporu uspostavi održivih političkih i administrativnih struktura u vezi s pitanjima migracija i azila te smatra da bi ti napori trebali uključivati potporu izgradnji ili jačanju regionalnih i lokalnih institucija osiguravanjem djelotvornog financiranja, tehničke pomoći i osposobljavanja za lokalne i regionalne vlasti kako bi se, prvenstveno pri prvom prihvatu, na optimalan način iskoristila humanitarna pomoć te postojeća i buduća financijska sredstva; u tom je kontekstu važno da regije koje su najpogođenije migracijskim tokovima ili imaju visok postotak migranata, imaju izravan pristup fondovima Europske unije za integraciju;

9.

 ističe da podnacionalna tijela zastupljena u OR-u ulažu znatne napore i resurse u rješavanje humanitarnih problema na terenu uzrokovanih izbjegličkim i migracijskim tokovima. OR se u tom kontekstu već dokazao kao vrijedni partner drugih relevantnih tijela (uključujući Europsku komisiju) u provedbi Europskog migracijskog programa;

Prioriteti

10.

 smatra očiglednim da je, s jedne strane, zbog složenosti ovog pitanja nužna bliska suradnja među državama članicama EU-a i da se, s druge strane, sve mjere koje poduzimaju EU i države članice uvijek moraju zasnivati na temeljnim načelima poštovanja međunarodnog prava i zaštite ljudskih prava;

11.

 smatra da je apsolutno neophodno da EU nastavi ulagati napore u uspostavu i jačanje zajedničkog europskog okvira za migracije i azil, kao i svojeg preventivnog djelovanja, kako bi se pridonijelo rješavanju problema nezakonitih migracija i pomoglo promicati stabilnost i poštovanje temeljnih prava u susjednim zemljama. EU mora biti u mogućnosti ponuditi pomoć onim državama članicama koje nose veći teret povezan s migracijskim i izbjegličkim tokovima, zasnivajući svoje politike na temeljnim načelima solidarnosti, a sredozemnom su bazenu u tom kontekstu potrebni širi napori, kao i španjolskim prekomorskim područjima, poput Ceute i Mellile;

12.

 naglašava potrebu intenziviranja preventivnog djelovanja u vezi s nezakonitim migracijama kako bi se pomoć mogla usredotočiti na one kojima je zaštita uistinu potrebna. Također izražava duboku zabrinutost zbog trgovine robljem koja se razvila u nekim afričkim državama kao rezultat nezakonitih aktivnosti i krijumčarenja migranata, posebice trgovina ženama i djevojčicama u svrhu seksualnog iskorištavanja;

13.

 smatra da Europska unija, kao najveći međunarodni donator, treba uložiti napore kako bi migracijska politika i politika međunarodne razvojne suradnje bile usklađene javne politike. EGSO istodobno smatra opasnim trend nekih međunarodnih tijela (poput Odbora za razvojnu pomoć OECD-a) da omoguće da se troškovi razvijenih zemalja za primanje izbjeglica smatraju službenom pomoći za razvoj;

14.

 ističe ključnu važnost međunarodne razvojne suradnje kao javne politike namijenjene poboljšanju životnih uvjeta u trećim zemljama, kojom se nastoji ukloniti nejednakosti te, u okviru humanitarnog djelovanja, utjecati na situacije koje dovode do prisilne migracije;

15.

 s obzirom na trenutačne okolnosti, utvrđuje šest područja djelovanja: 1. hitne mjere intervencije i pružanje pomoći državama članicama u kojima vlada hitna situacija zbog povećanih izbjegličkih ili migracijskih tokova; 2. smanjivanje poticaja za nastavak nezakonitih migracija; 3. upravljanje vanjskim granicama EU-a; 4. politički azil; 5. upravljanje zakonitim migracijama i integracija migranata u društvo; i 6. suradnja sa zemljama podrijetla;

Odgovor na hitne situacije

16.

 pozdravlja mjere koje je EU do sada poduzeo u pogledu rješavanja kritičnih situacija uzrokovanih povećanim priljevom migranata i izbjeglica tijekom proteklih godina, a one uključuju:

—

zajedničke operacije Triton u središnjem i Poseidon u istočnom Sredozemlju,

—

pružanje posebne financijske pomoći državama članicama u najnepovoljnijem položaju, koje trebaju osnažiti osnovne zdravstvene, socijalne i pravne usluge koje regije pružaju migrantima i izbjeglicama,

—

uspostavljanje i vođenje objekata za prihvat i identifikaciju („žarišne točke”) u Grčkoj i Italiji, među koje je potrebno ubrojiti i mjesta dolaska u Andaluziji,

—

sporazum između EU-a i Turske, s posljedicom znatnog ograničavanja nekontroliranih migracijskih tokova iz Turske u Grčku (iako ne bi trebao biti uzet za primjer kada je riječ o rješavanju migracijskih problema), pri čemu izražava određenu zabrinutost u pogledu njegove usklađenosti s međunarodnim standardima na području ljudskih prava i njegove „održivosti” kao dijela sveobuhvatnog političkog odgovora EU-a na krizu,

—

pružanje pomoći libijskoj obalnoj straži, koja je odigrala ključnu ulogu u smanjenju priljeva u Italiju u okviru operacije EUNAVFOR Med Sophia,

—

povećanje sredstava za europski Fond za azil, migracije i integraciju, koji je omogućio pružanje veće pomoći državama članicama; ta sredstva trebaju stići do regija;

17.

 prepoznaje potrebu za tim da EU poduzme još odlučnije mjere usmjerene na:

—

jačanje pomoći državama članicama koje su izravno izložene dolasku migranata i izbjeglica, s posebnim naglaskom na potporu lokalnim i regionalnim vlastima u regijama (poput grčkih egejskih otoka i Italije te južne španjolske obale i otoka) koje zbog svog geografskog položaja primaju najveći dio izbjeglica i migranata,

—

smanjenje pritiska na regije koje primaju najveći dio izbjeglica i migranata, uzimajući u obzir čimbenike poput specifičnih okolnosti otoka,

—

osiguravanje provedbe sporazuma između EU-a i Turske, uključujući odredbe za vraćanje osoba u Tursku, uz puno poštovanje standarda humanitarnog i međunarodnog prava te osiguravanje pristupa odgovarajućem postupku azila onima koji na to imaju pravo,

—

pružanje pomoći koja je potrebna skupinama koje su na teži način pogođene raseljavanjem, posebice maloljetnicima bez pratnje;

18.

 skreće pozornost na pozitivnu ulogu pojedinih nevladinih organizacija (NVO) u rješavanju akutnih problema s osiguravanjem smještaja, prehrane, zdravstvene skrbi itd. za izbjeglice i migrante, posebice u regijama s najvećim priljevom izbjeglica i migranata, ali upozorava na potrebu za boljom koordinacijom djelovanja NVO-a u bliskoj suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima kako bi se postiglo da doprinos NVO-a bude usmjereniji i djelotvorniji te usklađen s lokalnim potrebama i okolnostima, a da oni pritom podliježu i potrebnim zahtjevima u pogledu transparentnosti i društvene odgovornosti; smatra da bi u suradnji s NVO-ima ili javnim upravama uloga Europske volonterske službe mogla biti ključna pri prihvatu izbjeglica i migranata;

19.

 ističe važnost međunarodne humanitarne pomoći koju EU i njegove države članice pružaju trećim zemljama čija je izvanredna situacija usko povezana s povećanjem migracijskih tokova;

Odvraćanje od nezakonitih migracija

20.

 smatra neophodnim da EU nastavi ulagati napore u suradnju s trećim zemljama u cilju suzbijanja mreža nezakonitih migracija, posebno u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama;

21.

 naglašava potrebu za čvrstom pravnom osnovom za operaciju EUNAVFOR Med Sophia kako bi se poboljšala njezina učinkovitost i unaprijedila sposobnost ometanja poslovnog modela krijumčara ljudi i trgovaca ljudima; na primjer, poziva institucije EU-a da surađuju s libijskom obalnom stražom u sprečavanju nezakonitog kretanja plovila na put prema EU-u. Napominje da su aktivnosti patroliranja, uključujući potporu aktivnostima traganja i spašavanja, postupno prebačene iz voda u blizini talijanskog državnog područja u vode bliže Libiji. Priznaje da jednu od izravnih posljedica toga predstavlja promjena radnog modela krijumčara koji nezakonite migrante i izbjeglice ukrcavaju u jeftine čamce na napuhavanje koji su potpuno neprimjereni za plovidbu morem te koji nemaju nikakvih izgleda da stignu do talijanske obale, pod pretpostavkom da će ti ljudi biti preuzeti u libijskim teritorijalnim vodama ili njihovoj blizini;

22.

 pozdravlja vrlo produktivan korak osnivanja Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata;

23.

 poziva Komisiju da pokrene više inicijativa za uspostavu dosljednog akcijskog plana, uključujući sve države članice EU-a, mjerodavna tijela EU-a, kao i druga relevantna tijela kako bi se osigurao učinkovitiji odgovor na djelovanje krijumčarskih mreža;

24.

 smatra da je ključno poboljšati učinkovitost europskog okvira za vraćanje osoba koje nemaju pravo na ostanak kako bi se povećao broj vraćanja, u skladu s europskim i međunarodnim pravilima;

Upravljanje granicama

25.

 pozdravlja osnivanje Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu kao izrazito važan događaj i odlučan ciljani korak prema učinkovitijoj zaštiti vanjskih granica EU-a. Rad Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu omogućava bolju koordinaciju između država članica EU-a te osigurava brz i djelotvoran odgovor u situacijama koje iziskuju hitno djelovanje na vanjskim granicama;

26.

 uviđa da Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu ima više prostora za djelovanje i pomoć u područjima kao što su: (1) pružanje tehničke i operativne pomoći radi potpore operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji na moru tijekom operacija nadzora granica; (2) organizacija, koordinacija i provedba operacija i intervencija vraćanja; (3) promicanje operativne suradnje između država članica i trećih zemalja u odnosu na upravljanje vanjskim granicama EU-a; ističe hitnu potrebu smanjenja broja prelazaka te sprečavanja čamaca i brodica u ilegalnom odlasku s tih područja prema EU-u;

27.

 poziva Europsku komisiju da izradi niz smjernica za uspostavu i vođenje centara za prihvat i identifikaciju („žarišne točke”) na vanjskim granicama svih država članica EU-a, odnosno smjernica koje bi, među ostalim, osigurale puno poštovanje temeljnih europskih i međunarodnih prava i služile uspostavljanju posebnog administrativnog okvira za te objekte. To će podrazumijevati oslanjanje na iskustva (uključujući iskustva relevantnih lokalnih i regionalnih vlasti) stečena uspostavom i vođenjem centara za prihvat i identifikaciju u Grčkoj i Italiji, čime se, među ostalim, naglašava potreba za razmatranjem mogućnosti posebnog postupanja s izbjeglicama i migrantima;

Zajednička politika azila

28.

 smatra ključnim da se zajednički europski sustav azila prilagodi trenutačnim hitnim potrebama te u tom kontekstu smatra da je prijeko potrebno preispitati stanje Dublinskog sustava, kojim se utvrđuju kriteriji i mehanizmi za odlučivanje o tome koja država članica EU-a snosi odgovornost za obradu zahtjeva za azil; u tom kontekstu poziva države članice da ostvare napredak u pogledu predložene reforme relevantnog zakonodavstva EU-a koja, iako vjerojatno nije dovoljna, predstavlja korak u pravom smjeru;

29.

 ističe da postojeći sustav dovodi do nejednake raspodjele izbjeglica i migranata među državama članicama, s time da su države članice (posebno Grčka i Italija) čiji geografski položaj podrazumijeva primanje najvećeg broja dolazaka izložene većem pritisku. Trenutačna situacija pridonosi povećanju socijalne napetosti i nezadovoljstva u zemljama koje se suočavaju s nerazmjernim brojem pristiglih izbjeglica i nezakonitih migranata, naročito na lokalnoj razini, te uzrokuje naknadna sekundarna migracijska kretanja unutar EU-a. Za učinkovito rješavanje tog problema ključno je razmotriti dugoročnu mogućnost prijenosa odgovornosti za obradu zahtjeva za azil s nacionalne razine na razinu EU-a, uz sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti koje su najviše pogođene. Povrh toga, OR poziva države članice EU-a da ubrzaju postupke za razmatranje zahtjeva za azil, pri čemu se ne smije dovesti u pitanje pravna sigurnost;

30.

 smatra konstruktivnim plan za proporcionalnu raspodjelu izbjeglica među svim državama članicama EU-a premda priznaje da, iako je postignut napredak u ovom području, sustav i dalje ne funkcionira 100 % učinkovito;

31.

 stoga tvrdi da je primjena načela solidarnosti među državama članicama preduvjet za učinkovito upravljanje velikim brojem podnositelja zahtjeva za azil;

32.

 naglašava da posebnu pažnju treba obratiti na zaštitu žena (posebno majki i trudnica) i djece (posebno djece bez pratnje) koji spadaju u najranjivije skupine izbjeglica; u državama u kojima je skrbništvo nad maloljetnicima bez pratnje u administrativnoj nadležnosti regija, tim regijama treba dodijeliti financijsku pomoć kako bi primile maloljetne izbjeglice;

Zakonite migracije i integracija

33.

 naglašava potrebu otvaranja sigurnih putova prema EU-u za zakonite migrante ili osobe koje ispunjavaju uvjete za status međunarodne zaštite u skladu s međunarodnim pravom, kao što su humanitarne vize, preseljenje, prošireno spajanje obitelji ili programi privatnog sponzoriranja. Kako bi se to postiglo, od ključne je važnosti uspostaviti i proširiti postojeće oblike suradnje s trećim zemljama, bez obzira na to je li riječ o zemljama podrijetla raseljenih osoba ili zemljama kroz koje te osobe putuju radi dolaska u EU. Osnivanje žarišnih centara na teritoriju trećih zemalja važan je korak u tom smjeru i stoga EU treba poduzeti sve potrebne mjere kako bi se postigli relevantni sporazumi s tim zemljama, uz osiguravanje punog poštovanja zakonodavstva EU-a i međunarodnih standarda na polju ljudskih prava. U isto vrijeme potrebno je osmisliti dosljedan okvir smjernica i pravila kako bi se osiguralo djelovanje svih ključnih elemenata potrebnih za nesmetano funkcioniranje tih centara;

34.

 smatra da prednost treba dati što bržoj i što potpunijoj integraciji državljana trećih zemalja (zakonitih migranata i izbjeglica) u društva država članica EU-a. Integracija bi se trebala odvijati na različitim razinama i trebala bi biti sveobuhvatna. Međutim, moraju se uzeti u obzir lokalne specifičnosti u zemljama domaćinima te posebnosti i različitosti (nacionalne, jezične, vjerske itd.) državljana trećih zemalja. Pristup stoga treba prilagoditi posebnim okolnostima u svakom pojedinačnom slučaju;

35.

 napominje da će se uspjeh integracijskih politika uvijek temeljiti na načelima demokracije, poštovanju ljudskih prava, rodnoj jednakosti, toleranciji, slobodi izražavanja i vladavini prava, koji su temelj europskih vrijednosti;

36.

 smatra ključnim uključivanje civilnog društva i privatnog sektora na lokalnoj i regionalnoj razini u čitav proces kojem je cilj integracija imigranata, no pritom se ne smije zaboraviti da je dostojanstveni rad nužan preduvjet za uspješnost svih projekata za integraciju. U tom pogledu skreće pozornost Komisije na postojeće dobre prakse na međunarodnoj razini koje svoj uspjeh uvelike duguju uključivanju stanovnika područja prihvata od prvog trenutka;

37.

 smatra ključnom ulogu lokalnih i regionalnih uprava u izradi „planova djelovanja” čiji je cilj potpuna integracija imigranata i izbjeglica. U tom pogledu potiče Komisiju da vodi računa o dobrim praksama i iskustvima prikupljenima u okviru pilot-projekata koje su ocijenile međunarodne organizacije poput UNHCR-a, a lokalne i regionalne vlasti provele;

Uloga lokalnih i regionalnih vlasti i OR-a

38.

 naglašava posebnu ulogu koju lokalne i regionalne vlasti mogu i moraju imati u svim prethodno navedenim područjima. Lokalne i regionalne vlasti upravljaju svim pitanjima povezanima s migracijskim i izbjegličkim tokovima na terenu i stoga je ključno da im se osiguraju financijski resursi potrebni za savladavanje tih izazova; to iziskuje proračun EU-a koji je u skladu s povećanim potrebama, te čija bi sredstva bila raspodijeljena među tijelima u skladu s aktivnostima koje doista provode, u okviru odgovornosti EU-a za zaštitu vanjskih granica Unije i za migracije. Snažno uključivanje podnacionalnih uprava i tijela doprinijelo bi stvaranju upravljanja uz pomoć kojeg bi se mogle osmišljati i provoditi dosljedne politike koordinirane među različitim razinama. U tom bi smislu lokalne i regionalne vlasti trebale preuzeti dio upravljanja Fondom za azil, migracije i integraciju;

39.

 naposljetku, naglašava ulogu OR-a kao primarnog službenog tijela koje predstavlja lokalne i regionalne vlasti na razini EU-a te kao tijela koje može učinkovito promicati dijalog sa zemljama podrijetla i/ili tranzita izbjeglica i migranata, putem organizacija kao što su Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti (ARLEM) i Konferencija lokalnih i regionalnih vlasti za Istočno partnerstvo (CORLEAP).

Bruxelles, 22. ožujka 2018.

Predsjednik Europskog odbora regija

Karl-Heinz LAMBERTZ

(1)  COM(2015) 240 final.

Top