EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32016R2339

Uredba (EU) 2016/2339 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije, u pogledu robe koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

SL L 354, 23.12.2016, p. 32–34 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2016/2339/oj

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/32


UREDBA (EU) 2016/2339 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije, u pogledu robe koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da

(1)

U svrhu olakšavanja trgovinskih tokova, člankom 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) isključuje se primjena određenih odredbi te uredbe na robu koja je privremeno napustila carinsko područje Unije dok se kretala između dvije luke ili zračne luke u Uniji bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije. Tim se odredbama uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije, obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova, obveza prijevoza robe na određena mjesta i njenog podnošenja carini na mjestu na kojem se ona istovaruje ili pretovaruje, te privremeni smještaj robe.

(2)

Kao posljedica tog isključenja, nema pravne osnove za zahtijevanje da roba koju se istovaruje ili pretovaruje bude podnesena na mjestu na kojem ponovno uđe na carinsko područje Unije nakon što ga je privremeno napustila. Bez takvog podnošenja, carinskim tijelima moglo bi biti teže osigurati nadzor dotične robe pa postoji rizik da naplata uvozne carine i drugih davanja ne bude točno izvršena, kao i da nefiskalne mjere, kao što su veterinarske i fitosanitarne kontrole, ne budu pravilno primijenjene.

(3)

Članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se uzele u obzir različite situacije u pogledu robe koja nije roba Unije i robe Unije.

(4)

U svrhu osiguranja djelotvornog carinskog nadzora robe koja nije roba Unije, odredbe kojima se uređuje obveza prijevoza robe na određena mjesta, podnošenja carini pri istovaru ili pretovaru i čekanja odobrenja prije istovara ili pretovara, kao i odredbe o privremenom smještaju robe trebale bi se nastaviti primjenjivati na robu koja nije roba Unije. Stoga bi članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo izmijeniti na način da se u odnosu na robu koja nije roba Unije isključe samo pravila kojima se uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije i obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova.

(5)

U svrhu osiguranja djelotvornog nadzora robe Unije, u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo bi razlikovati situaciju u kojoj se status robe Unije treba dokazati prema članku 153. stavku 2. te uredbe od one u kojoj je roba Unije zadržala svoj status na temelju članka 155. stavka 2. te uredbe.

(6)

Kada je riječ o robi Unije čiji status treba dokazati prema članku 153. stavku 2. Uredbe (EU) br. 952/2013, treba se isključiti samo primjena pravila kojima se uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije i obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova, čime se omogućuje odgovarajući carinski nadzor.

(7)

Pravila utvrđena u članku 139. Uredbe (EU) br. 952/2013 kojima se uređuje obveza podnošenja robe carini po istovaru ili pretovaru i obveza čekanja odobrenja prije istovara ili pretovara robe prema članku 140. te uredbe također se ne bi trebala primjenjivati na robu Unije koja je zadržala svoj status na temelju članka 155. stavka 2. te uredbe uzimajući u obzir činjenicu da, čak i ako je roba privremeno napustila carinsko područje Unije, njezin se status nije promijenio i ne treba ga dokazivati.

(8)

Upućivanja u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članak 135. stavak 1. i članak 137. te uredbe trebalo bi izbrisati kako bi se osobe koje unose robu na carinsko područje Unije obvezalo da je prevezu na mjesto koje su odredila carinska tijela, kako bi se tim tijelima omogućilo da, ako je to potrebno, provjere radi li se o robi Unije ili o robi koja nije roba Unije.

(9)

Upućivanje u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članak 141. te uredbe trebalo bi izbrisati kako bi se pojasnilo da se članak 141. stavak 1. te uredbe, kojim se isključuje primjena određenih odredbi na robu koja se premješta u postupku provoza, primjenjuje i kada roba ponovno uđe na carinsko područje Unije nakon što ga je privremeno napustila morem ili zrakom izravnim putem.

(10)

Upućivanje u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članke od 144. do 149. te uredbe o privremenom smještaju također bi trebalo izbrisati. Iako se pravila utvrđena u tim članicima ne primjenjuju na robu Unije, trebala bi se primjenjivati na robu koja nije roba Unije. U tom pogledu, članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što prije kako bi se osigurao djelotvoran nadzor robe bez daljnje odgode,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 136.

Roba koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

1.   Članci od 127. do 130. te članak 133. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba koja nije roba Unije unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.

2.   Članci od 127. do 130. te članak 133. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba Unije čiji carinski status treba dokazati prema članku 153. stavku 2. unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.

3.   Članci od 127. do 130. te članci 133., 139. i 140. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba Unije koja se premješta bez promjene svog carinskog statusa u skladu s člankom 155. stavkom 2., unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećega dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. prosinca 2016.

(2)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).


Top