23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 337/1

(1)

Svjetska financijska kriza koja je izbila 2007.–2008. godine otkrila je prekomjerne špekulativne aktivnosti, važne regulatorne manjkavosti, neučinkovit nadzor, netransparentna tržišta i previše složene proizvode u financijskom sustavu. Unija je donijela niz mjera kako bi bankarski sustav učinila čvršćim i stabilnijim, uključujući strože kapitalne zahtjeve, pravila o poboljšanom upravljanju i nadzoru te mehanizme sanacije, te kako bi se osiguralo da financijski sustav ispunjava svoju ulogu u usmjeravanju kapitala na financiranje realnoga gospodarstva. U tom je kontekstu također odlučujući napredak postignut u uspostavi bankovne unije. Međutim, kriza je također naglasila potrebu za poboljšanjem transparentnosti i praćenja ne samo u tradicionalnom bankarskom sektoru, već i u područjima kreditnog posredovanja sličnom kreditnom posredovanju banaka poznatom kao „bankarstvo u sjeni”, čiji je razmjer zabrinjavajući s obzirom na to da se već procjenjuje na blizu polovine reguliranog bankarskog sustava. Svi nedostatci u vezi s tim aktivnostima, koje su slične aktivnostima koje provode kreditne institucije, mogu utjecati na ostatak financijskog sektora.

(2)

U kontekstu rada na ograničavanju bankarstva u sjeni, Odbor za financijsku stabilnost (FSB) i Europski odbor za sistemske rizike (ESRB), osnovani Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5), utvrdili su rizike koje nose transakcije financiranja vrijednosnih papira. Transakcijama financiranja vrijednosnih papira omogućuje se stvaranje financijske poluge, procikličnosti i međusobne povezanosti na financijskim tržištima. Osobito je nedostatak transparentnosti pri uporabi transakcija financiranja vrijednosnih papira sprečavao regulatorna i nadzorna tijela kao i ulagatelje da ispravno procijene i nadziru predmetne rizike slične bankovnima te razinu međusobne povezanosti u financijskom sustavu u razdoblju prije i tijekom financijske krize. U tom kontekstu FSB je 29. kolovoza 2013. donio okvir politika pod nazivom „Jačanje nadzora i uređenja bankarstva u sjeni” („okvir politika FSB-a”) za rješavanje rizikâ bankarstva u sjeni pri pozajmljivanju vrijednosnih papira i repo poslovima, a koji su u rujnu 2013. prihvatili čelnici skupine G20.

(3)

FSB je 14. listopada 2014. objavio regulatorni okvir za korektivne faktore za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane. U nedostatku poravnanja takve su operacije vrlo rizične ako nisu ispravno kolaterizirane. Dok bi povećanje transparentnosti u odnosu na ponovnu uporabu imovine klijenata bio prvi korak prema olakšavanju sposobnosti drugih ugovornih strana da analiziraju i sprečavaju rizike, FSB do 2016. treba dovršiti rad na skupu preporuka o korektivnim faktorima za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane s ciljem sprečavanja prekomjerne uporabe financijske poluge i ublažavanja rizika koncentracije i rizika neispunjavanja obveza.

(4)

Komisija je 19. ožujka 2012. objavila Zelenu knjigu o bankarstvu u sjeni. Na temelju primljenih opsežnih povratnih informacija i uzimajući u obzir međunarodna kretanja, Komisija je 4. rujna 2013. izdala Komunikaciju Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Usporedni bankarski sustav - Rješavanje novih izvora rizika u financijskom sektoru”. U Komunikaciji se naglašava da složenost i netransparentnost transakcija financiranja vrijednosnih papira otežavaju utvrđivanje drugih ugovornih strana i praćenje koncentracije rizika te ujedno dovode do stvaranja prekomjernog učinka financijske poluge u financijskom sustavu.

(5)

Stručna skupina na visokoj razini kojom je predsjedao Erkki Liikanen donijela je u listopadu 2012. izvješće o strukturnoj reformi bankarskog sektora Unije. Između ostalog razmatrala je međudjelovanje tradicionalnog bankarskog sustava i bankarskog sustava u sjeni. U izvješću su prepoznati rizici koje nose aktivnosti bankarstva u sjeni, kao što su snažan učinak financijske poluge i procikličnost, te se pozvalo na smanjenje međusobne povezanosti banaka i bankarskog sustava u sjeni koja je bila izvor širenja zaraze u bankarskoj krizi cijelog sustava. Uz to, u izvješću su predložene određene strukturne mjere za rješavanje preostalih slabosti u bankarskom sektoru Unije.

(6)

Strukturne reforme bankarskog sustava Unije razrađuju se u prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a. Međutim, uvođenje strukturnih mjera bankama moglo bi dovesti do prebacivanja određenih aktivnosti u manje regulirana područja kao što je sektor bankarstva u sjeni. Taj prijedlog trebalo bi stoga popratiti obvezujućim zahtjevima za transparentnošću i izvješćivanjem u pogledu transakcija financiranja vrijednosnih papira utvrđenima u ovoj Uredbi. Stoga pravila o transparentnosti utvrđena u ovoj Uredbi nadopunjuju taj prijedlog.

(7)

Ovom Uredbom odgovara se na potrebu za povećanjem transparentnosti tržišta financiranja vrijednosnih papira, a time i financijskog sustava. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i međunarodna konvergencija, ova Uredba slijedi okvir politika FSB-a. Njime se stvara okvir Unije na temelju kojeg se o pojedinostima transakcija financiranja vrijednosnih papira može učinkovito izvješćivati trgovinske repozitorije, a informacije o transakcijama financiranja vrijednosnih papira i ugovorima o razmjeni ukupnog prinosa objavljuju se ulagateljima u subjekte za zajednička ulaganja. Definicija transakcija financiranja vrijednosnih papira u ovoj Uredbi ne uključuje ugovore o izvedenicama kako su definirani u Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Međutim, ta definicija uključuje transakcije koje se obično nazivaju ugovorima o zamjeni likvidnosti i ugovorima o zamjeni kolaterala, a koje nisu obuhvaćene definicijom ugovora o izvedenicama iz Uredbe (EU) br. 648/2012. Potreba za međunarodnom konvergencijom pojačana je vjerojatnošću da bi se, nakon strukturne reforme bankarskog sektora Unije, aktivnosti koje trenutačno obavljaju tradicionalne banke mogle preseliti u sektor bankarstva u sjeni te bi ih obavljali financijski i nefinancijski subjekti. Stoga bi za regulatorna i nadzorna tijela moglo doći do dodatnog smanjenja transparentnosti u pogledu tih aktivnosti što bi ih sprečavalo da dobiju odgovarajući pregled rizika povezanih s transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Time bi se samo pogoršale već čvrste veze između reguliranog sektora i sektora bankarstva u sjeni na određenim tržištima.

(8)

Razvoj tržišnih praksi i tehnološki razvoj omogućuju sudionicima na tržištu da upotrebljavaju transakcije koje nisu transakcije financiranja vrijednosnih papira kao izvorom financiranja, za upravljanje likvidnošću i kolateralom, kao strategiju povećanja prinosa, kako bi se pokrile kratke prodaje ili za arbitražu poreza na dividendu. Takve transakcije mogle bi imati istovrijedan gospodarski učinak i nositi slične rizike kao i transakcije financiranja vrijednosnih papira, uključujući procikličnost nastalu fluktuacijom vrijednosti imovine i volatilnošću, promjenu dospijeća ili likvidnosti nastalu financiranjem dugotrajne ili nelikvidne imovine kratkotrajnom ili likvidnom imovinom; i širenje financijske zaraze zbog međusobne povezanosti lanaca transakcija koje uključuju ponovnu uporabu kolaterala.

(9)

Kako bi odgovorile na pitanja iznesena u okviru politika FSB-a i kretanja predviđena nakon strukturne reforme bankarskog sektora Unije, države članice mogle bi donijeti različite nacionalne mjere koje bi mogle biti prepreka za nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i štetne za sudionike na tržištu i financijsku stabilnost. Osim toga, nedostatak usklađenih pravila o transparentnosti otežava nacionalnim tijelima usporedbu podataka iz različitih država članica na mikro razini, a time i razumijevanje stvarnih rizika koje pojedini sudionici na tržištu predstavljaju za sustav. Stoga je potrebno spriječiti nastajanje takvih poremećaja i prepreka u Uniji. Slijedom toga, odgovarajuća pravna osnova za ovu Uredbu je članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako se tumači u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije.

(10)

Stoga bi se novim pravilima o transparentnosti trebalo predvidjeti izvješćivanje o pojedinostima u vezi s transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje su sklopili svi sudionici na tržištu, neovisno o tome jesu li financijski ili nefinancijski subjekti, uključujući sastav kolaterala, može li se kolateral ponovno upotrebljavati ili je već ponovno upotrijebljen, zamjenu kolaterala na kraju dana te primijenjene korektivne faktore. S ciljem smanjenja dodatnih operativnih troškova za sudionike na tržištu na najmanju moguću mjeru, nova pravila i norme trebali bi se zasnivati na postojećim infrastrukturama, operativnim postupcima i obrascima koji su uvedeni u pogledu izvješćivanja trgovinskih repozitorija o ugovorima o izvedenicama. U tom bi kontekstu europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) trebalo, u mjeri u kojoj je to izvedivo i relevantno, svesti preklapanja na najmanju moguću mjeru i izbjegavati nedosljednosti između tehničkih standarda donesenih na temelju ove Uredbe i onih koji su doneseni na temelju članka 9. Uredbe (EU) br. 648/2012. Pravni okvir utvrđen ovom Uredbom u najvećoj bi mogućoj mjeri trebao biti jednak onome iz Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu izvješćivanja trgovinskih repozitorija registriranih u tu svrhu o ugovorima o izvedenicama. Time bi se trgovinskim repozitorijima koji su registrirani ili priznati u skladu s tom Uredbom ujedno omogućilo ispunjavanje funkcije repozitorija dodijeljene ovom Uredbom ako ispunjavaju određene dodatne kriterije, pod uvjetom da se dovrši pojednostavnjeni postupak registracije.

(11)

Radi osiguranja dosljednosti i učinkovitosti ovlasti ESMA-e za izricanje sankcija, sudionici na tržištu obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe trebali bi, upućivanjem na Uredbu (EU) br. 648/2012, podlijegati odredbama o ovlastima ESMA-e utvrđenima u toj Uredbi kako su određene, u pogledu postupovnih pravila, delegiranim aktima donesenima na temelju članka 64. stavka 7. te Uredbe.

(12)

Transakcije s članovima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) trebalo bi izuzeti od obveze izvješćivanja trgovinskih repozitorija o transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Međutim, kako bi se osiguralo da regulatorna i nadzorna tijela dobiju odgovarajući pregled rizika povezanih s transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje su sklopili subjekti koje ona reguliraju ili nadziru, mjerodavna tijela i članovi ESSB-a trebali bi blisko surađivati. Takvom bi se suradnjom regulatornim i nadzornim tijelima omogućilo obavljanje njihovih zadaća i mandata. Takva suradnja trebala bi biti povjerljiva i uvjetovana opravdanim zahtjevom mjerodavnih nadležnih tijela te bi se trebala upotrebljavati samo kako bi navedenim tijelima omogućila ispunjavanje njihovih odgovornosti, pritom uzimajući u obzir načela i zahtjeve neovisnosti središnjih banaka i obavljanje njihovih dužnosti monetarnih vlasti, uključujući izvođenje operacija monetarne politike, valutne politike i politike financijske stabilnosti koje su članovi ESSB-a pravno ovlašteni provoditi. Članovi ESSB-a trebali bi moći odbiti pružiti informacije ako transakcije sklapaju u okviru obavljanja dužnosti monetarnih vlasti. Oni bi trebali obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o svakom takvom odbijanju zajedno s obrazloženjem.

(13)

Informacije o rizicima prisutnima na tržištima financiranja vrijednosnih papira trebale bi se čuvati na središnjem mjestu te bi im jednostavno i izravno trebali moći pristupiti, među ostalim, ESMA, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8), europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) („EIOPA”) osnovano Uredbom (EU) 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9), mjerodavna nadležna tijela, ESRB i mjerodavne središnje banke ESSB-a, uključujući Europsku središnju banku (ESB) pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (10), za potrebe utvrđivanja i praćenja rizika za financijsku stabilnost koje nose aktivnosti bankarstva u sjeni reguliranih i nereguliranih subjekata. Prilikom izrade regulatornih tehničkih standarda predviđenih ovom Uredbom ili predlaganja njihovog revidiranja ESMA bi trebala razmotriti tehničke standarde donesene na temelju članka 81. Uredbe (EU) br. 648/2012 kojima se reguliraju trgovinski repozitoriji za ugovore o izvedenicama te razvoj tih tehničkih standarda u budućnosti. ESMA bi se također trebala usmjeriti na to da osigura mjerodavnim nadležnim tijelima, ESRB-u i mjerodavnim središnjim bankama ESSB-a, uključujući ESB, izravan i neposredan pristup informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihovih dužnosti, uključujući za određivanje i provođenje monetarne politike te obavljanje aktivnosti nadzora infrastruktura financijskog tržišta. Kako bi to osigurala, ESMA bi u nacrtima regulatornih tehničkih standarda trebala utvrditi uvjete za pristup takvim informacijama.

(14)

Potrebno je uvesti odredbe o razmjeni informacija među nadležnim tijelima i osnažiti njihove dužnosti međusobne pomoći i suradnje. S obzirom na rastuću prekograničnu aktivnost, nadležna bi tijela trebala međusobno razmjenjivati informacije relevantne za obavljanje svojih zadaća kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, među ostalim i u situacijama kada kršenja ili sumnja na kršenja mogu biti važna za tijela u dvije ili više država članica. Prilikom razmjene informacija potrebno je strogo čuvati profesionalne tajne kako bi se osigurao nesmetan prijenos tih informacija i zaštita pojedinačnih prava. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno ili porezno pravo, nadležna tijela, ESMA, druga tijela te fizičke ili pravne osobe osim nadležnih tijela, koji primaju povjerljive informacije trebali bi se tim informacijama koristiti samo u obavljanju svojih dužnosti i pri izvršavanju svojih funkcija. Međutim, time se ne sprečava izvršavanje funkcija, u skladu s nacionalnim pravom, nacionalnih tijela odgovornih za prevenciju, istražne radnje ili ispravljanje nepravilnosti.

(15)

Transakcije financiranja vrijednosnih papira u velikoj mjeri upotrebljavaju upravitelji subjekata za zajednička ulaganja za učinkovito upravljanje portfeljem. Takva uporaba može imati značajan utjecaj na uspješnost tih subjekata za zajednička ulaganja. Transakcije financiranja vrijednosnih papira mogu se upotrebljavati za ostvarivanje ciljeva ulaganja ili za povećanje prinosa. Upravitelji također upotrebljavaju ugovore o razmjeni ukupnog prinosa čiji je učinak istovrijedan transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Transakcije financiranja vrijednosnih papira i ugovore o razmjeni ukupnog prinosa u velikoj mjeri upotrebljavaju upravitelji subjekata za zajednička ulaganja kako bi postigli izloženost određenim strategijama ili povećali njihove prinose. Uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovora o razmjeni ukupnog prinosa mogla bi povećati opći profil rizičnosti subjekta za zajednička ulaganja, a informacije o njihovoj uporabi ne objavljuju se ulagateljima na odgovarajući način. Bitno je osigurati da ulagatelji u takve subjekte za zajednička ulaganja mogu donositi informirane odluke i procijeniti ukupni profil rizičnosti i uspješnosti subjekata za zajednička ulaganja. Pri procjeni transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa subjekt za zajednička ulaganja trebao bi, pored njezinog pravnog oblika, razmotriti i sadržaj transakcije.

(16)

Ulaganja na osnovi nepotpunih ili netočnih informacija u vezi sa strategijom ulaganja subjekta za zajednička ulaganja mogu ulagatelju prouzročiti značajne gubitke. Stoga je bitno da subjekti za zajednička ulaganja objave sve relevantne detaljne informacije povezane s njihovim upotrebljavanjem transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovora o razmjeni ukupnog prinosa. Osim toga, potpuna transparentnost osobito je važna u području subjekata za zajednička ulaganja s obzirom na to da sva imovina koja podliježe transakcijama financiranja vrijednosnih papira i ugovorima o razmjeni ukupnog prinosa nije u vlasništvu upraviteljâ subjekata za zajednička ulaganja, već njihovih ulagatelja. Stoga je objava svih podataka u pogledu transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa ključno sredstvo za zaštitu od mogućih sukoba interesa.

(17)

Nova pravila o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa usko su povezana s direktivama 2009/65/EZ (11) i 2011/61/EU (12) Europskog parlamenta i Vijeća jer te direktive čine pravni okvir kojim se uređuje osnivanje subjekata za zajednička ulaganja, upravljanje njima i trgovanje njihovima udjelima.

(18)

Subjekti za zajednička ulaganja mogu poslovati kao subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) kojima upravljaju društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili kao alternativni investicijski fondovi (AIF-ovi) kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF-ovi) s odobrenjem za rad ili registrirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Novim pravilima o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa koje uvodi ova Uredba dopunjuju se odredbe tih direktiva te bi se ona trebala primjenjivati uz odredbe tih direktiva.

(19)

Kako bi se omogućilo da ulagatelji postanu svjesni rizika povezanih s uporabom transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa, upravitelji subjekata za zajednička ulaganja trebali bi u periodična izvješća uključiti detaljne informacije o svakoj primjeni tih tehnika. Postojeća periodična izvješća koja moraju sastavljati društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije i UAIF-ovi trebala bi se dopuniti dodatnim informacijama o uporabi transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa. ESMA bi pri dodatnom određivanju sadržaja tih periodičnih izvješća u obzir trebala uzeti administrativno opterećenje i pojedinosti različitih vrsta transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa.

(20)

Politika ulaganja subjekta za zajednička ulaganja koja se odnosi na transakcije financiranja vrijednosnih papira i ugovore o razmjeni ukupnog prinosa trebala bi se jasno objaviti u predugovornim dokumentima kao što su prospekt kod UCITS-a i predugovorna objava podataka ulagateljima kod AIF-ova. Time bi se trebalo osigurati da ulagatelji razumiju i procijene prisutne rizike prije nego što odluče ulagati u određeni UCITS ili AIF.

(21)

Ponovnom uporabom kolaterala osigurava se likvidnost i omogućuje drugim ugovornim stranama smanjenje troškova financiranja. Međutim, njome se mogu stvoriti složeni lanci kolaterala između tradicionalnog bankarstva i bankarstva u sjeni koji izazivaju rizik za financijsku stabilnost. Nedostatak transparentnosti o tome u kojoj se mjeri financijski instrumenti dani kao kolateral ponovno upotrebljavaju i pripadajući rizici u slučaju stečaja mogu narušiti povjerenje u druge ugovorne strane i povećati rizik za financijsku stabilnost.

(22)

Kako bi se povećala transparentnost u vezi s ponovnom uporabom, trebali bi se uvesti minimalni zahtjevi za informacijama. Ponovna uporaba trebala bi se provoditi samo ako je druga ugovorna strana koja daje kolateral izričito informirana i suglasna. Stoga bi se ostvarivanje prava na ponovnu uporabu trebalo odraziti na računu vrijednosnih papira druge ugovorne strane koja daje kolateral, osim ako se na taj račun primjenjuje pravo treće zemlje kojim se na drugi odgovarajući način omogućuje odražavanje ponovne uporabe.

(23)

Iako je područje primjene pravila u vezi s ponovnom uporabom u ovoj Uredbi šire od područja primjene Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), ovom Uredbom ne mijenja se područje primjene te direktive, nego bi se trebalo shvaćati kao dodatak toj direktivi. Uvjeti pod kojima druge ugovorne strane imaju pravo na ponovnu uporabu i ostvarivanje tog prava ni na koji način ne bi trebali umanjiti zaštitu koja se pruža ugovoru o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva na temelju Direktive 2002/47/EZ. U tom kontekstu, svako kršenje zahtjeva za transparentnošću u vezi s ponovnom uporabom ne bi trebalo utjecati na nacionalno pravo u vezi s valjanošću ili učinkom transakcije.

(24)

Ovom Uredbom utvrđuju se stroga pravila o informiranju za druge ugovorne strane o ponovnoj uporabi kojima se ne bi smjela dovoditi u pitanje primjena sektorskih pravila prilagođenih određenim dionicima, strukturama i situacijama. Stoga bi se pravila o ponovnoj uporabi predviđena ovom Uredbom trebala primjenjivati, na primjer, na subjekte za zajednička ulaganja i depozitorije ili klijente investicijskih društava samo ako nema strožih pravila o ponovnoj uporabi predviđenih pravnim okvirom za subjekte za zajednička ulaganja ili za zaštitu imovine klijenata koja čine lex specialis i imaju prednost pred pravilima sadržanima u ovoj Uredbi. Osobito, ovom Uredbom ne bi se smjelo dovoditi u pitanje ni jedno pravilo u okviru prava Unije ili nacionalnog prava kojim se ograničava mogućnost drugih ugovornih strana da ponovno upotrijebe financijske instrumente koje su druge ugovorne strane ili osobe koje nisu druge ugovorne strane dale kao kolateral. Kako bi se drugim ugovornim stranama dalo dovoljno vremena da prilagode svoje neizvršene ugovore o kolateralu, uključujući okvirne sporazume, te kako bi se osiguralo da su novi ugovori o kolateralu u skladu s ovom Uredbom, primjena zahtjeva ponovne uporabe trebala bi se odgoditi za šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(25)

Radi promicanja međunarodne terminološke dosljednosti uporaba termina „ponovna uporaba” u ovoj Uredbi u skladu je s okvirom politika FSB-a. Međutim, zbog toga ne bi trebalo doći do nedosljednosti s pravnom stečevinom Unije, a posebno ne bi trebalo dovoditi u pitanje značenje termina „ponovno korištenje” koji je upotrijebljen u direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU.

(26)

Kako bi se osiguralo da druge ugovorne strane poštuju obveze koje proizlaze iz ove Uredbe i da se prema njima slično postupa u cijeloj Uniji, države članice trebale bi osigurati da su nadležna tijela ovlaštena izricati administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Stoga bi se administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama utvrđenima ovom Uredbom trebali zadovoljiti određeni temeljni zahtjevi koji se odnose na adresate, kriterije koji se trebaju uzeti u obzir kada se primjenjuje sankcija ili mjera, objavljivanje sankcija ili mjera, ključne ovlasti izricanja sankcija i razine administrativnih novčanih sankcija. Prikladno je da se sankcije i druge mjere utvrđene direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU primjenjuju na kršenja obveza transparentnosti koje se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u skladu s ovom Uredbom.

(27)

Ovlasti izricanja sankcija dodijeljene nadležnim tijelima ne bi trebale dovoditi u pitanje isključivu nadležnost ESB-a, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, u odnosu na oduzimanje odobrenja za rad kreditnim institucijama za potrebe bonitetnog nadzora.

(28)

Odredbe ove Uredbe koje se odnose na zahtjev za registraciju trgovinskih repozitorija i oduzimanje registracije ne utječu na pravne lijekove predviđene u poglavlju V. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(29)

Tehničkim standardima u sektoru financijskih usluga trebalo bi deponentima, ulagateljima i potrošačima širom Unije osigurati dosljednu usklađenost i odgovarajuću zaštitu. Budući da je ESMA visokospecijalizirano stručno tijelo, učinkovito je i primjereno da joj se povjeri zadaća izrade nacrta regulatornih tehničkih i provedbenih standarda koji ne uključuju odluke o politikama. Pri sastavljanju nacrta tehničkih standarda ESMA bi trebala osigurati učinkovite administrativne i izvještajne postupke. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u odnosu na sljedeće: pojedinosti koje se dostavljaju za različite vrste transakcija financiranja vrijednosnih papira; pojedinosti zahtjeva za registraciju ili proširenje registracije trgovinskog repozitorija; pojedinosti postupaka koje trgovinski repozitoriji primjenjuju za provjeru pojedinosti o transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje im se dostavljaju; učestalost i pojedinosti o objavi podataka trgovinskih repozitorija te zahtjeve za podatke trgovinskih repozitorija i pristup njima; i, ako je potrebno, dodatno određivanje sadržaja Priloga.

(30)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izrađuje ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010 s obzirom na format i učestalost izvješćâ, format zahtjeva za registraciju ili proširenje registracije trgovinskog repozitorija te postupke i oblike razmjene informacija o sankcijama i drugim mjerama s ESMA-om.

(31)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom popisa subjekata koji su isključeni iz područja primjene ove Uredbe te u vezi s vrstama naknada, slučajevima u kojima se naplaćuju naknade, iznosom naknada i načinom na koji ih trgovinski repozitoriji trebaju platiti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje odluka o procjeni pravila trećih zemalja za potrebe priznavanja trgovinskih repozitorija iz trećih zemalja te radi izbjegavanja mogućih dvostrukih ili proturječnih zahtjeva. Procjena na kojoj se temelje odluke o istovrijednosti zahtjeva za izvješćivanjem u trećoj zemlji ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovinskog repozitorija s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji i koji je priznala ESMA da pruža usluge izvješćivanja subjektima s poslovnim nastanom u Uniji, s obzirom na to da bi odluka o priznavanju trebala biti neovisna o takvoj procjeni za potrebe odluke o istovrijednosti.

(33)

U slučaju povlačenja provedbenog akta o istovrijednosti na druge ugovorne strane trebali bi se automatski ponovno primjenjivati svi zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom.

(34)

Kada je to prikladno, Komisija bi trebala surađivati s tijelima trećih zemalja radi pronalaženja rješenja koja se međusobno nadopunjuju kako bi se osigurala usklađenost ove Uredbe sa zahtjevima koje utvrđuju te treće zemlje i na taj način izbjeglo eventualno udvostručavanje u tom smislu.

(35)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest povećanje transparentnosti određenih aktivnosti na financijskim tržištima kao što su uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovna uporaba kolaterala kako bi se omogućilo praćenje i utvrđivanje pripadajućih rizika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(36)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na obranu i načelo ne bis in idem, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo te pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje. Ova Uredba mora se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(37)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te je on dao mišljenje 11. srpnja 2014. (15).

(38)

Nadležna tijela država članica ili trgovinski repozitoriji trebali bi provoditi svaku razmjenu ili prijenos osobnih podataka u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako su utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16). ESMA, EBA ili EIOPA trebale bi provoditi svaku razmjenu ili prijenos osobnih podataka u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako su utvrđena u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(39)

Uz pomoć ESMA-e Komisija bi trebala pratiti i pripremati izvješća za Europski parlament i Vijeće o međunarodnoj primjeni obveze izvješćivanja utvrđene ovom Uredbom. Rokom predviđenim za podnošenje izvješćâ Komisije trebala bi se omogućiti prethodna učinkovita primjena ove Uredbe.

(40)

Slijedom rezultata rada relevantnih međunarodnih foruma te uz pomoć ESMA-e, EBA-e i ESRB-a, Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o napretku u međunarodnim nastojanjima da se ublaže rizici povezani s transakcijama financiranja vrijednosnih papira, uključujući preporuke FSB-a za korektivne faktore za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane, te o prikladnosti tih preporuka za tržišta Unije.

(41)

Primjena zahtjeva za transparentnošću utvrđenih ovom Uredbom trebala bi se odgoditi kako bi se trgovinskim repozitorijima dalo dovoljno vremena za podnošenje zahtjeva za odobrenje za rad i priznavanje njihovih aktivnosti kako je predviđeno ovom Uredbom te kako bi se drugim ugovornim stranama i subjektima za zajednička ulaganja dalo dovoljno vremena da se usklade s tim zahtjevima. Osobito je prikladno odgoditi primjenu dodatnih zahtjeva za transparentnošću za subjekte za zajednička ulaganja, uzimajući u obzir Smjernice za nadležna tijela i društva za upravljanje UCITS-ima koje je izdala ESMA 18. prosinca 2012., a kojima se utvrđuje fakultativni okvir za društva za upravljanje UCITS-ima u pogledu obveza objavljivanja, i potrebu smanjenja administrativnog opterećenja upravitelja subjekata za zajednička ulaganja. Kako bi se osigurala učinkovita provedba izvješćivanja o transakcijama financiranja vrijednosnih papira, potrebna je postupna primjena zahtjeva po vrsti drugih ugovornih strana. Takav bi pristup trebao uzeti u obzir realnu sposobnost druge ugovorne strane da ispuni obveze izvješćivanja utvrđene ovom Uredbom.

(42)

Nova jedinstvena pravila o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i određenih OTC izvedenica, odnosno ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa, utvrđena u ovoj Uredbi usko su povezana s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012 jer su te OTC izvedenice obuhvaćene područjem primjene zahtjeva za izvješćivanjem utvrđenih u toj Uredbi. Kako bi se osiguralo dosljedno područje primjene obaju skupova zahtjeva za transparentnošću i izvješćivanjem, potrebno je jasno razgraničiti OTC izvedenice od izvedenica kojima se trguje na burzi neovisno o tome trguje li se tim ugovorima u Uniji ili na tržištima treće zemlje. Definiciju OTC izvedenica iz Uredbe (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se osiguralo da ista vrsta ugovora o izvedenicama bude utvrđena ili kao OTC izvedenice ili izvedenice kojima se trguje na burzi neovisno o time trguje li se tim ugovorima u Uniji ili na tržištima treće zemlje.

(43)

Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

(a)

drugu ugovornu stranu u transakciji financiranja vrijednosnih papira s poslovnim nastanom:

(b)

društva za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i UCITS-e osnovane kao društva za investicije u skladu s Direktivom 2009/65/EZ;

(c)

upravitelje alternativnih investicijskih fondova (UAIF-ovi) s odobrenjem u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(d)

drugu ugovornu stranu uključenu u ponovnu uporabu s poslovnim nastanom:

(a)

članove Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), ostala tijela država članica koja obavljaju slične zadaće i ostala javna tijela Unije zadužena za upravljanje ili koja posreduju pri upravljanju javnim dugom;

(b)

Banku za međunarodne namire.

1.

„trgovinski repozitorij” znači pravna osoba koja na središnjem mjestu prikuplja i vodi evidenciju o transakcijama financiranja vrijednosnih papira;

2.

„druge ugovorne strane” znači financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane;

3.

„financijska druga ugovorna strana” znači:

4.

„nefinancijska druga ugovorna strana” znači društvo s poslovnim nastanom u Uniji ili u trećoj zemlji osim subjekata navedenih u točki 3.;

5.

„s poslovnim nastanom” znači:

6.

„podružnica” znači mjesto poslovanja različito od središnje uprave koje je dio druge ugovorne strane i koje nema pravnu osobnost;

7.

„pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani” ili „pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane” znači transakcija kojom druga ugovorna strana prenosi vrijednosne papire ili robu što podliježe obvezi zajmoprimca da vrati istovrijedne vrijednosne papire ili robu na određeni datum u budućnosti ili na zahtjev prenositelja, pri čemu se ta transakcija za drugu ugovornu stranu koja prenosi vrijednosne papire ili robu smatra pozajmljivanjem vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani, a za drugu ugovornu stranu na koju se vrijednosni papiri ili roba prenose smatra se pozajmljivanjem vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane;

8.

„transakcija kupnje i ponovne prodaje (buy-sell back)” ili „transakcija prodaje i ponovne kupnje (sell-buy back)” znači transakcija kojom druga ugovorna strana kupuje ili prodaje vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava koja se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom te pritom pristaje na ponovnu prodaju odnosno ponovnu kupnju vrijednosnih papira, robe ili takvih zajamčenih prava jednakog opisa po određenoj cijeni na određeni datum u budućnosti, pri čemu takva transakcija predstavlja transakciju kupnje i ponovne prodaje za drugu ugovornu stranu koja kupuje vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava te transakciju prodaje i ponovne kupnje za drugu ugovornu stranu koja ih prodaje, pri čemu takve transakcije kupnje i ponovne prodaje ili transakcije prodaje i ponovne kupnje ne podliježu repo ugovoru ili obratnom repo ugovoru u smislu točke 9.;

9.

„repo transakcija” znači transakcija uređena ugovorom kojom druga ugovorna strana prenosi vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava koja se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom, kada to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i kada ugovor drugoj ugovornoj strani ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa, ili otkupa zamjenskih vrijednosnih papira ili robe koji odgovaraju istom opisu, po određenoj cijeni na datum u budućnosti koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za drugu ugovornu stranu koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za drugu ugovornu stranu koja ih kupuje;

10.

„maržni kredit” znači transakcija u kojoj druga ugovorna strana odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje vrijednosnih papira ili trgovanje njima, ali ne uključuje druge vrste kredita osigurane kolateralom u obliku vrijednosnih papira;

11.

„transakcija financiranja vrijednosnih papira” znači:

12.

„ponovna uporaba” znači uporaba financijskih instrumenata primljenih u okviru ugovora o kolateralu od strane druge ugovorne strane koja prima kolateral, u vlastito ime i za vlastiti račun ili za račun druge ugovorne strane, uključujući svaku fizičku osobu; pri čemu takva uporaba obuhvaća prijenos prava vlasništva ili korištenje pravom uporabe u skladu s člankom 5. Direktive 2002/47/EZ, ali ne uključuje likvidaciju financijskog instrumenta u slučaju neispunjavanja obveza druge ugovorne strane koja daje kolateral;

13.

„ugovor o kolateralu s prijenosom prava vlasništva” znači ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2002/47/EZ sklopljen između drugih ugovornih strana kako bi se osigurala svaka obveza;

14.

„ugovor o kolateralu u vrijednosnim papirima” znači ugovor o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (c) Direktive 2002/47/EZ sklopljen između drugih ugovornih strana kako bi se osigurala svaka obveza;

15.

„ugovor o kolateralu” znači ugovor o kolateralu s prijenosom prava vlasništva i ugovor o kolateralu u vrijednosnim papirima;

16.

„financijski instrument” znači financijski instrument kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 15. Direktive 2014/65/EU;

17.

„roba” znači roba kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 (22);

18.

„ugovor o razmjeni ukupnog prinosa” znači ugovor o izvedenicama kako je definiran u članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 kojim jedna druga ugovorna strana prenosi ukupan prinos, uključujući prihode od kamata i naknada, dobiti i gubitke koji proizlaze iz tržišnih kretanja te kreditne gubitke, referentne obveze na drugu ugovornu stranu.

(a)

sklopljene prije relevantnog datuma početka primjene iz članka 33. stavka 2. točke (a) i na taj datum nisu izvršene, ako:

(b)

sklopljene na relevantni datum početka primjene iz članka 33. stavka 2. točke (a) ili nakon tog datuma.

(a)

stranke u transakcijama financiranja vrijednosnih papira i, ako je različit, korisnika prava i obveza koje proizlaze iz njih;

(b)

glavnicu; valutu; imovinu korištenu kao kolateral i njezinu vrstu, kvalitetu i vrijednost; metodu davanja kolaterala; je li kolateral dostupan za ponovnu uporabu; u slučaju kada se kolateral razlikuje od ostale imovine, je li ponovno upotrijebljen; svaku zamjenu kolaterala; repo stopu, naknadu za pozajmljivanje ili stopu maržnog kredita; svaki korektivni faktor; datum valute; datum dospijeća; prvi mogući datum opoziva i tržišni segment;

(c)

ovisno o transakciji financiranja vrijednosnih papira, pojedinosti o sljedećem:

(a)

globalne identifikatore pravnih osoba (LEI) ili prethodnike tih identifikatora do pune provedbe sustava globalnih identifikatora pravnih osoba;

(b)

međunarodne identifikacijske brojeve vrijednosnih papira (ISIN); i

(c)

jedinstvene identifikatore transakcije.

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

zahtjev za proširenje registracije za potrebe članka 4. ove Uredbe u slučaju da je trgovinski repozitorij već registriran u skladu s glavom VI. poglavljem 1. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(a)

postupcima iz stavka 2. ovog članka koje trgovinski repozitoriji trebaju primijeniti kako bi provjerili potpunost i točnost pojedinosti koje im se dostavljaju u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(b)

zahtjevu za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(c)

pojednostavnjenom zahtjevu za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b) kako bi se izbjeglo udvostručavanje zahtjeva.

(a)

zahtjeva za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(b)

zahtjeva za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b).

(a)

se trgovinski repozitorij izričito odrekne registracije ili u posljednjih šest mjeseci nije pružao usluge;

(b)

je trgovinski repozitorij dobio registraciju na temelju lažnih navoda ili na neki drugi nezakonit način;

(c)

trgovinski repozitorij više ne ispunjava uvjete pod kojima je registriran.

(a)

ESMA;

(b)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”);

(c)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) („EIOPA”);

(d)

ESRB;

(e)

nadležno tijelo odgovorno za nadzor mjesta trgovanja prijavljenih transakcija;

(f)

relevantni članovi ESSB-a, uključujući Europsku središnju banku (ESB) pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe (EU) br. 1024/2013;

(g)

mjerodavna tijela treće zemlje u odnosu na koje je donesen provedbeni akt u skladu s člankom 19. stavkom 1.;

(h)

nadzorna tijela određena u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24);

(i)

mjerodavna tijela Unije za vrijednosne papire i tržište čije zadaće i mandati nadzora obuhvaćaju transakcije, tržišta, sudionike i imovinu koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe;

(j)

Agencija za suradnju energetskih regulatora osnovana Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (25);

(k)

sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26);

(l)

Jedinstveni sanacijski odbor osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (27);

(m)

nadležna tijela iz članka 16. stavka 1.

(a)

učestalost i pojedinosti o zbirnim pozicijama iz stavka 1. i pojedinosti o transakcijama financiranja vrijednosnih papira iz stavka 2.;

(b)

operativni standardi potrebni radi omogućavanja pravodobnog, strukturiranog i sveobuhvatnog:

(c)

pojedinosti o informacijama kojima subjekti iz stavka 2. trebaju imati pristup, uzimajući u obzir njihov mandat i posebne potrebe;

(d)

uvjeti u skladu s kojima subjekti iz stavka 2. trebaju imati izravan i neposredan pristup podatcima u trgovačkim repozitorijima.

(a)

društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije u polugodišnjim i godišnjim izvješćima iz članka 68. Direktive 2009/65/EZ;

(b)

UAIF-ovi u godišnjem izvješću iz članka 22. Direktive 2011/61/EU.

(a)

druga ugovorna strana koja prima kolateral propisno je u pisanom obliku informirala drugu ugovornu stranu koja daje kolateral o rizicima i posljedicama koji mogu biti prisutni pri jednom od sljedećeg:

(b)

druga ugovorna strana koja daje kolateral dala je prethodnu izričitu suglasnost, što se dokazuje u pisanom obliku ili na drugi zakonski istovjetan način potpisom druge ugovorne strane koja daje kolateral na ugovoru o kolateralu u vrijednosnim papirima čiji uvjeti omogućuju pravo uporabe u skladu s člankom 5. Direktive 2002/47/EZ, ili je dala izričitu suglasnost davanju kolaterala posredstvom ugovora o kolateralu s prijenosom prava vlasništva.

(a)

ponovna uporaba provodi se u skladu s uvjetima navedenima u ugovoru o kolateralu iz stavka 1. točke (b);

(b)

financijski instrumenti primljeni u okviru ugovora o kolateralu prenose se s računa druge ugovorne strane koja daje kolateral.

(a)

za financijske druge ugovorne strane, nadležna tijela ili nacionalna nadležna tijela u smislu uredbi (EU) br. 648/2012, (EU) br. 1024/2013 i (EU) br. 909/2014 te direktiva 2003/41/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU i 2014/65/EU te nadzorna tijela u smislu Direktive 2009/138/EZ;

(b)

za nefinancijske druge ugovorne strane, nadležna tijela određena u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(c)

za potrebe članaka 13. i 14. ove Uredbe, u odnosu na društva za upravljanje UCITS-ima i UCITS-e osnovane kao društva za investicije, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 97. Direktive 2009/65/EZ;

(d)

za potrebe članaka 13. i 14. ove Uredbe, u odnosu na UAIF-ove, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 44. Direktive 2011/61/EU.

(a)

kada je već pokrenut sudski postupak u vezi s istim radnjama i protiv istih osoba pred tijelima države članice nadležnog tijela koje je primilo zahtjev; ili

(b)

kada je tim osobama već izrečena konačna presuda za iste radnje u državi članici nadležnog tijela koje je primilo zahtjev.

(a)

usklađenost trgovinskih repozitorija s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi;

(b)

stalan učinkovit nadzor trgovinskih repozitorija i stalno učinkovito izvršavanje njihovih obveza u toj trećoj zemlji;

(c)

postojanje jamstva čuvanja profesionalne tajne, uključujući zaštitu poslovnih tajni koje trećim stranama otkrivaju tijela, te barem istovrijednost tih jamstava onima utvrđenima u ovoj Uredbi; i

(d)

podlijeganje trgovinskih repozitorija s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji pravno obvezujućoj i izvršivoj obvezi davanja izravnog i neposrednog pristupa podatcima subjektima iz članka 12. stavka 2.

(a)

zahtjev za priznavanje;

(b)

zahtjev za proširenje registracije za potrebe članka 4. ove Uredbe u slučaju da je trgovinski repozitorij već priznat u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

(a)

Komisija je putem provedbenog akta u skladu sa stavkom 1. utvrdila da treća zemlja ima istovrijedni i izvršivi regulatorni i nadzorni okvir;

(b)

mjerodavna tijela treće zemlje sklopila su dogovore o suradnji s ESMA-om kojima se određuje barem sljedeće:

(a)

da su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u članku 4.;

(b)

da osiguravaju zaštitu čuvanja profesionalne tajne koja je istovrijedna onoj utvrđenoj u ovoj Uredbi;

(c)

da se učinkovito primjenjuju i izvršavaju na pravedan način i bez narušavanja tržišnog natjecanja s ciljem osiguravanja učinkovitog nadzora i izvršenja u toj trećoj zemlji; i

(d)

da osiguravaju da subjekti iz članka 12. stavka 2. imaju ili izravan pristup pojedinostima o transakcijama financiranja vrijednosnih papira u skladu s člankom 19. stavkom 1. ili neizravni pristup pojedinostima o transakcijama financiranja vrijednosnih papira u skladu s člankom 20.

(a)

naloga kojim se zahtijeva da osoba odgovorna za kršenje prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje ne ponavlja;

(b)

javne izjave u kojoj se navodi odgovorna osoba i priroda kršenja u skladu s člankom 26.;

(c)

oduzimanja ili suspenzije odobrenja za rad;

(d)

privremene zabrane obnašanja upravljačkih funkcija svakoj osobi koja obavlja upravljačke zadaće ili svakoj fizičkoj osobi koju se smatra odgovornom za takvo kršenje;

(e)

najviših administrativnih novčanih sankcija koje su barem trostruko veće od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja, ako ih mjerodavno tijelo može utvrditi, čak i ako te sankcije premašuju iznose iz točaka (f) i (g);

(f)

u slučaju fizičke osobe, najviših administrativnih novčanih sankcija u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, u odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti 12. siječnja 2016.;

(g)

u slučaju pravnih osoba, najviših administrativnih novčanih sankcija od najmanje:

(a)

težinu i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijsku snagu osobe odgovorne za kršenje, uzimajući u obzir čimbenike kao što su ukupni promet u slučaju pravne osobe ili godišnji prihod u slučaju fizičke osobe;

(d)

značaj ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka osobe odgovorne za kršenje, ako ih je moguće utvrditi;

(e)

razinu suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka te osobe;

(f)

prethodna kršenja osobe odgovorne za kršenje.

(a)

posebne postupke za primitak izvješća o kršenjima članka 4. ili 15. i daljnje postupanje, uključujući uspostavu sigurnih komunikacijskih kanala za ta izvješća;

(b)

prikladnu zaštitu osoba koje su zaposlene na temelju ugovora o radu, a koje prijave kršenja članka 4. ili 15. ili su optužena za kršenja tih članaka, od zastrašivanja, diskriminacije i drugih vrsta nepoštenog postupanja;

(c)

zaštitu osobnih podataka osobe koja prijavljuje kršenje članka 4. ili 15. i osobe koja je navodno počinila kršenje, uključujući zaštitu u pogledu čuvanja povjerljivosti njihova identiteta, u svim fazama postupka, ne dovodeći u pitanje objavu informacija koja se zahtijeva na temelju nacionalnog prava u okviru istraga ili daljnjih sudskih postupaka.

(a)

odgađa objavu odluke dok razlozi za tu odgodu ne prestanu postojati;

(b)

anonimno objavljuje odluku u skladu s nacionalnim pravom ako se tom objavom osigurava djelotvorna zaštita dotičnih osobnih podataka i, prema potrebi, odgađa objavu relevantnih podataka na razuman rok ako je predvidivo da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati u tom razdoblju;

(c)

ne objavljuje odluku u slučaju da nadležno tijelo smatra da je objava u skladu s točkom (a) ili (b) nedostatna kako bi se osiguralo:

(a)

dovodi li uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira do stvaranja značajne financijske poluge koja nije predmet postojećih propisa;

(b)

prema potrebi, dostupne mogućnosti da se to stvaranje riješi;

(c)

jesu li daljnje mjere za smanjenje procikličnosti te poluge potrebne.

1.

U članku 2. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Odluke o istovrijednosti za potrebe definicije OTC izvedenica

1.   Za potrebe članka 2. točke 7. ove Uredbe tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ ako je usklađeno s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi III. te direktive i ako podliježe stalnom djelotvornom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji, kako je utvrdila Komisija u skladu s postupkom iz stavka 2. ovog članka.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuje da je tržište treće zemlje usklađeno s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi III. Direktive 2004/39/EZ te da podliježe stalnom djelotvornom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji za potrebe stavka 1.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 86. stavka 2. ove Uredbe.

3.   Komisija i ESMA objavljuju na svojim internetskim stranicama popis onih tržišta koja se smatraju istovrijednima u skladu s provedbenim aktom iz stavka 2. Taj popis redovito se ažurira.”

3.

U članku 81. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Trgovinski repozitorij stavlja na raspolaganje potrebne informacije sljedećim subjektima kako bi im omogućio ispunjavanje njihovih odnosnih odgovornosti i mandata:

(30)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)."

(31)  Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.)."

(32)  Uredba (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (SL L 211, 14.8.2009., str. 1.)."

(33)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Šeste direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).”"

(a)

članka 4. stavka 1., koji se počinje primjenjivati:

(b)

članka 13., koji se primjenjuje od 13. siječnja 2017.;

(c)

članka 14., koji se primjenjuje od 13. srpnja 2017. u slučaju subjekata za zajednička ulaganja koji podliježu Direktivi 2009/65/EZ ili Direktivi 2011/61/EU i koji su osnovani prije 12. siječnja 2016.;

(d)

članka 15., koji se primjenjuje od 13. srpnja 2016., uključujući za ugovore o kolateralu koji postoje na taj datum.