EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31980L0068

80/68/EEZ: Direktiva Vijeća od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima

SL L 20, 26.1.1980, p. 43–48 (DA, DE, EN, FR, IT, NL)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (EL, ES, PT, FI, SV, CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 21/12/2013; stavljeno izvan snage 300L0060

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1980/68/oj

15/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

10


31980L0068


L 020/43

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.1979.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 17. prosinca 1979.

o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima

(80/68/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 100. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da postoji žurna potreba za djelovanjem kako bi se podzemne vode Zajednice zaštitile od onečišćenja, posebno onih uzrokovanih nekim otrovnim, postojanim i bioakumulirajućim tvarima;

budući da program djelovanja Europske zajednice za okoliš iz 1973 (4)., dopunjen programom iz 1977 (5)., predviđa niz mjera za zaštitu podzemnih voda od određenih onečišćujućih tvari;

budući da se člankom 4. Direktive Vijeća 76/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodeni okoliš Zajednice (6) predviđa provođenje posebne Direktive o podzemnim vodama;

budući da bilo kakva razlika između odredaba o ispuštanju nekih opasnih tvari u podzemne vode koje su već u primjeni ili u pripremi u državama članicama može stvoriti nejednake uvjete tržišnog natjecanja i tako izravno utjecati na funkcioniranje zajedničkog tržišta; budući da je zato potrebno uskladiti zakone u tom području, kako je predviđeno člankom 100. Ugovora;

budući da je nužno da to usklađivanje zakona bude popraćeno djelovanjem Zajednice u području zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete života; budući da bi u tu svrhu trebalo utvrditi određene posebne odredbe; budući da bi se trebalo pozvati na članak 235. Ugovora jer potrebne ovlasti nisu predviđene Ugovorom;

budući da bi iz područja primjene ove Direktive trebalo isključiti sljedeće: kućne otpadne vode iz nekih izoliranih obitavališta i ispuštanja koja sadržavaju tvari iz popisa I. i II. u vrlo malim količinama i koncentracijama, radi niskog rizika od onečišćenja i teškoća pri kontroli takvih otpadnih voda; budući da bi trebalo isključiti i ispuštanje tvari koje sadrže radioaktivne tvari, koje će se riješiti zasebnim instrumentom Zajednice;

budući da je radi osiguravanja djelotvorne zaštite podzemnih voda u Zajednici potrebno spriječiti ispuštanje tvari iz popisa I. i ograničiti ispuštanje tvari iz popisa II.;

budući da bi trebalo povući razliku između izravnog ispuštanja opasnih tvari u podzemne vode i aktivnosti koje će vjerojatno rezultirati neizravnim ispuštanjima;

budući da, osim izravnih ispuštanja tvari iz popisa I. koje se automatski zabranjuju, sva ispuštanja moraju podlijegati sustavu odobrenja; budući da se takva odobrenja mogu dati tek nakon procjene okoliša u koji se te tvari ispuštaju;

budući da bi trebalo osigurati izuzeća od pravila koja zabranjuju ispuštanje tvari iz popisa I. u podzemne vode, nakon izvršene procjene okoliša u koji se te tvari ispuštaju i prije davanja odobrenja, ako se ispuštanje vrši u podzemne vode koje su trajno nepogodne za bilo koju drugu upotrebu, posebno u kućne ili poljoprivredne svrhe;

budući da bi umjetno dopunjavanje podzemnih voda namijenjenih za javnu vodoopskrbu trebalo podlijegati posebnim pravilima;

budući da bi nadležna tijela država članica trebala nadzirati usklađenost s uvjetima utvrđenima u odobrenjima i posljedice ispuštanja u podzemne vode;

budući da bi trebalo voditi popis odobrenja za ispuštanja tvari iz popisa I. u podzemne vode i izravnih ispuštanja tvari iz popisa II. u podzemne vode, te popis odobrenja umjetnih dopunjavanja za potrebe upravljanja podzemnim vodama;

budući da se, zato što Helenska Republika treba postati članicom Europske ekonomske zajednice 1. siječnja 1981., u skladu s Aktom o uvjetima pristupanja Helenske Republike i prilagodbama Ugovorâ, čini potrebnim da se za tu državu razdoblje koje se državama članicama odobrava za stupanje na snagu zakona i ostalih propisa potrebnih za usklađivanje s ovom Direktivom produži od dvije na četiri godine, imajući na umu nedostatnost tehničke i administrativne infrastrukture te države,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Cilj je ove Direktive spriječiti onečišćavanje podzemnih voda tvarima koje pripadaju porodicama i skupinama tvari iz popisa I. ili II. u Prilogu, dalje u tekstu „tvarima iz popisa I. ili II.”, i koliko god je moguće spriječiti ili otkloniti posljedice onečišćenja do kojeg je već došlo.

2.   Za potrebe ove Direktive:

(a)

„podzemne vode” znači sve vode koje su ispod površine zemlje u zoni zasićenja i u izravnom doticaju s tlom ili podzemljem;

(b)

„izravno ispuštanje” znači unošenje tvari iz popisa I. ili II. u podzemne vode bez procjeđivanja kroz tlo ili podzemlje;

(c)

„neizravno ispuštanje” znači unošenje tvari iz popisa I. ili II. u podzemne vode nakon procjeđivanja kroz tlo ili podzemlje;

(d)

„onečišćenje” znači ispuštanje, od strane čovjeka, tvari ili energije u podzemne vode, izravno ili neizravno, s posljedicama koje su takve da ugrožavaju ljudsko zdravlje ili zalihe vode, štete živim resursima i vodenom ekosustavu ili ometaju druge oblike zakonskog korištenja voda.

Članak 2.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)

ispuštanja kućnih otpadnih voda iz izoliranih obitavališta nepovezanih sa sustavom kanalizacije i smještenih izvan područja koja su zaštićena radi crpljenja vode za ljudsku upotrebu;

(b)

ispuštanja za koja nadležna tijela dotične države članice utvrde da sadrže tvari iz popisa I. ili II. u količinama i koncentracijama koje su tako male da ne postoji nikakva sadašnja ili buduća opasnost od pogoršavanja kvalitete podzemnih voda u koje se ispuštaju;

(c)

ispuštanja koja sadrže radioaktivne tvari.

Članak 3.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da:

(a)

spriječe unošenje tvari iz popisa I. u podzemne vode; i

(b)

ograniče unošenje tvari iz popisa II. da bi izbjegle onečišćenje te vode tim tvarima.

Članak 4.

1.   Kako bi se uskladile s obvezom iz članka 3. točke (a), države članice:

zabranjuju svako izravno ispuštanje tvari iz popisa I.,

podvrgavaju prethodnom ispitivanju svako odlaganje ili uklanjanje otpadnog materijala u svrhu odlaganja tih tvari, koje bi moglo dovesti do neizravnog ispuštanja. S obzirom na to ispitivanje države članice zabranjuju takvu aktivnost ili daju odobrenje pod uvjetom da se poštuju sve tehničke mjere opreza potrebne da bi se spriječilo takvo ispuštanje,

poduzimaju sve odgovarajuće mjere koje smatraju potrebnima za sprečavanje bilo kakvog neizravnog ispuštanja tvari iz popisa I. zbog aktivnosti na ili u zemlji osim onih spomenutih u drugoj alineji. One o tim mjerama obavješćuju Komisiju koja, s obzirom na te informacije, može prijedloge za reviziju ove Direktive dostaviti Vijeću.

2.   Međutim, ako se prethodnim ispitivanjem otkrije da je podzemna voda u koju se planira ispuštati tvari iz popisa I. trajno nepogodna za druge namjene, posebno za kućanstva ili poljoprivredu, države članice mogu odobriti ispuštanje tih tvari pod uvjetom da njihova prisutnost ne sprečava iskorištavanje zemaljskih resursa.

Ta se odobrenja mogu dati samo ako su poduzete sve tehničke mjere opreza da bi se osiguralo da te tvari ne mogu doprijeti do drugih vodenih sustava ili štetiti drugim eko–sustavima.

3.   Države članice mogu, nakon prethodnog ispitivanja, zbog ponovnog upuštanja u isti vodonosnik odobriti ispuštanje vode koja se koristi za geotermalne svrhe, vode koja se crpi iz rudnika i kamenoloma ili vode koja se crpi za građevinske radove.

Članak 5.

1.   Da bi se uskladile s obvezom iz članka 3. točke (b), države članice uređuju da prethodnim ispitivanjima podliježu:

sva izravna ispuštanja tvari iz popisa II., da bi se takva ispuštanja ograničila,

odlaganje ili uklanjanje otpadnog materijala radi odlaganja tih tvari, koji mogu izazvati neizravno ispuštanje.

S obzirom na to ispitivanje države članice mogu dati odobrenje pod uvjetom da se poštuju sve tehničke mjere opreza za sprečavanje onečišćenja podzemnih voda tim tvarima.

2.   Nadalje, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere koje smatraju potrebnima kako bi ograničile sva neizravna ispuštanja tvari iz popisa II. koja nastaju zbog aktivnosti na ili u tlu, osim aktivnosti navedenih u prvom stavku.

Članak 6.

Neovisno o člancima 4. i 5., umjetna dopunjavanja u svrhu upravljanja podzemnim vodama podliježu posebnom odobrenju koje država članica izdaje za svaki slučaj zasebno. Takvo se odobrenje daje samo ako nema rizika od onečišćenja podzemnih voda.

Članak 7.

Prethodna ispitivanja iz članaka 4. i 5. uključuju pregled hidrogeoloških uvjeta predmetnog područja, mogućih sposobnosti tla i podzemlja za pročišćavanje i rizika onečišćenja i promjene kvalitete podzemnih voda zbog ispuštanja, te će se njima utvrditi je li ispuštanje tvari u podzemne vode zadovoljavajuće rješenje sa stajališta okoliša.

Članak 8.

Nadležna tijela država članica ne mogu izdavati odobrenja iz članaka 4., 5. i 6. dok se ne provjeri da će podzemne vode, a posebno njihova kvaliteta, biti podvrgnute potrebnom nadzoru.

Članak 9.

Kada je izravno ispuštanje odobreno u skladu s člankom 4. stavcima 2. i 3. ili člankom 5., ili kada je ispuštanje otpadne vode koje neminovno uzrokuje neizravno ispuštanje odobreno u skladu s člankom 5., tim se odobrenjem posebno utvrđuje:

mjesto ispuštanja,

način ispuštanja,

bitne mjere opreza, s tim da se posebna pozornost obrati na prirodu i koncentraciju tvari prisutnih u ispuštenim otpadnim vodama, značajke prihvatnog okoliša i blizinu slivnih područja, posebno onih za pitku, termalnu i mineralnu vodu,

maksimalnu dozvoljenu količinu tvari u ispuštanjima, tijekom jednog ili više određenih vremenskih razdoblja i odgovarajuće uvjete u pogledu koncentracija tih tvari,

postupke koji omogućuju nadzor ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode,

prema potrebi, mjere praćenja podzemnih voda, a posebno njihovu kvalitetu.

Članak 10.

Kada je u skladu s člancima 4. i 5. odobreno odlaganje ili uklanjanje koje može izazvati neizravno ispuštanje, tim se odobrenjem posebno utvrđuje:

mjesto gdje se vrši takvo odlaganje ili uklanjanje otpadnog materijala,

korišteni načini odlaganja ili uklanjanja otpadnog materijala,

bitne mjere opreza, s tim da se posebna pozornost obrati na prirodu i koncentraciju tvari prisutnih u ispuštenim otpadnim vodama, značajke prihvatnog okoliša i blizinu slivnih područja, posebno onih za pitku, termalnu i mineralnu vodu,

maksimalnu dozvoljenu količinu materije koja sadrži tvari iz popisa I. ili II., tijekom jednog ili više određenih vremenskih razdoblja te, gdje je to moguće, samih tih tvari koje se odlažu ili uklanjaju i odgovarajuće uvjete što se tiče koncentracija tih tvari,

u slučajevima iz članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1., tehničke mjere opreza koje će se primjenjivati radi sprečavanja bilo kakvog ispuštanja u podzemne vode tvari iz popisa I. i bilo koje onečišćenje takvih voda tvarima iz popisa II.,

prema potrebi, mjere nadzora podzemne vode, a posebno njezine kvalitete.

Članak 11.

Odobrenja iz članaka 4. i 5. mogu se davati samo za ograničeno razdoblje i preispitivat će se najmanje svake četiri godine. Ona tada mogu biti obnovljena, izmijenjena ili povučena.

Članak 12.

1.   Ako osoba koja traži odobrenje iz članaka 4. i 5. izjavi da ne može poštovati utvrđene uvjete ili ako je takva situacija očita nadležnom tijelu u predmetnoj državi članici, izdavanje odobrenja se odbija.

2.   Ako se uvjeti utvrđeni u odobrenju ne poštuju, nadležno tijelo predmetne države članice poduzima odgovarajuće korake da bi osiguralo ispunjavanje tih uvjeta; ako je potrebno, odobrenje se opoziva.

Članak 13.

Nadležna tijela država članica prate poštovanje uvjeta utvrđenih u odobrenju i učinke ispuštanja na podzemne vode.

Članak 14.

Što se tiče ispuštanja tvari iz popisa I. ili II. do kojih je već došlo u vrijeme priopćenja ove Direktive, države članice mogu odrediti razdoblje koje ne prelazi četiri godine nakon stupanja na snagu odredaba iz članka 21. stavka 1., po isteku kojih predmetna ispuštanja moraju biti u skladu s ovom Direktivom.

Članak 15.

Nadležna tijela država članica vode popis odobrenja ispuštanja tvari iz popisa I. iz članka 4., odobrenja izravnih ispuštanja tvari iz popisa II. iz članka 5. i odobrenja iz članka 6.

Članak 16.

1.   Za potrebe provedbe ove Direktive države članice dostavljaju Komisiji, na njezin zahtjev i za svaki slučaj zasebno, sve potrebne informacije, a posebno:

(a)

rezultate prethodnih ispitivanja iz članaka 4. i 5.;

(b)

pojedinosti iz danih odobrenja;

(c)

rezultate izvršenih nadzora i inspekcija;

(d)

popise predviđene člankom 15.

2.   Podaci prikupljeni primjenom ovog članka koriste se samo u svrhu za koju su zatražene.

3.   Komisija i nadležna tijela država članica, njihovi dužnosnici i drugi službenici ne smiju otkrivati informacije koje su stekli sukladno ovoj Direktivi i koje spadaju u vrstu informacija na koje se odnosi obveza profesionalne tajne.

4.   Odredbe stavaka 2. i 3. ne sprečavaju objavljivanje općih informacija ili izvještaja koji ne sadrže informacije koje se odnose na određene poduzetnike ili udruženja poduzetnika.

Članak 17.

U pogledu ispuštanja u prekogranične podzemne vode, nadležno tijelo države članice koja namjerava dati odobrenje za takva ispuštanja obavješćuje druge predmetne države članice prije izdavanja odobrenja. Na zahtjev jedne od predmetnih država članica i prije nego što je izdano odobrenje, održavaju se konzultacije u kojima može sudjelovati Komisija.

Članak 18.

Primjena mjera poduzetih na temelju ove Direktive ne smije ni u kom slučaju voditi, bilo izravno ili neizravno, onečišćenju voda iz članka 1.

Članak 19.

Kada je primjereno, jedna ili više država članica mogu pojedinačno ili zajednički poduzeti oštrije mjere od onih predviđenih ovom Direktivom.

Članak 20.

Vijeće, odlučujući na prijedlog Komisije, na temelju iskustva revidira i prema potrebi dopunjuje popise I. i II., kada je to primjereno, premještajući određene tvari s popisa II. na popis I.

Članak 21.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom unutar dvije godine od dana njezina priopćavanja. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Međutim, ovo se razdoblje povećava na četiri godine za Helensku Republiku, podložno njezinom pristupanju 1. siječnja 1981.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.   Nakon što država članica provede mjere iz stavka 1., odredbe Direktive 76/464/EEZ u vezi s podzemnim vodama više se ne primjenjuju za tu državu članicu.

Članak 22.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 1979.

Za Vijeće

Predsjednik

S. BARRETT


(1)  SL C 37, 14.2.1978., str. 3.

(2)  SL C 296, 11.12.1978., str. 35.

(3)  SL C 283, 27.11.1978., str. 39.

(4)  SL C 112, 20.12.1973., str. 3.

(5)  SL C 139, 13.6.1977., str. 3.

(6)  SL L 129, 18.5.1976., str. 23.


PRILOG

POPIS I. PORODICA I SKUPINA TVARI

Popis I. sadrži pojedinačne tvari koje pripadaju niže navedenim porodicama i skupinama tvari, izuzimajući one koje se smatraju neodgovarajućima za popis I. na temelju niskog rizika toksičnosti, postojanosti i biološke akumulacije.

Tvari koje su s obzirom na toksičnost, postojanost i biološku akumulaciju primjerene popisu II. treba razvrstati u popis II.

1.   Organohalogeni spojevi i tvari koje mogu tvoriti takve spojeve u vodenom okolišu.

2.   Organofosforni spojevi

3.   Organokositreni spojevi

4.   Tvari koje sadrže karcinogena, mutagena ili teratogena svojstva u vodenom okolišu ili preko vodnog okoliša (1)

5.   Živa i njezini spojevi

6.   Kadmij i njegovi spojevi

7.   Mineralna ulja i ugljikovodici

8.   Cijanidi

POPIS II. PORODICA I SKUPINA TVARI

Popis II. sadrži pojedinačne tvari i kategorije tvari koje pripadaju porodicama i skupinama dolje navedenih tvari, koje mogu imati štetan utjecaj na podzemne vode.

1.   Sljedeći metaloidi i metali i njihovi spojevi:

1.

Cink

2.

Bakar

3.

Nikal

4.

Krom

5.

Olovo

6.

Selen

7.

Arsen

8.

Antimon

9.

Molibden

10.

Titan

11.

Kositar

12.

Barij

13.

Berilij

14.

Bor

15.

Uran

16.

Vanadij

17.

Kobalt

18.

Talij

19.

Telur

20.

Srebro.

2.   Biocidi i njihove prerađevine kojih nema na popisu I.

3.   Tvari koje imaju štetan učinak na okus i/ili miris podzemnih voda i spojevi koji mogu uzrokovati tvorbu takvih tvari u takvoj vodi i koji je čine neprimjerenom za ljudsku uporabu.

4.   Toksični ili postojani organski spojevi silicija, te tvari koje mogu uzrokovati tvorbu takvih spojeva u vodi, isključujući one koji su biološki neškodljivi ili se u vodi brzo pretvaraju u neškodljive tvari.

5.   Anorganski spojevi fosfora i prirodnog fosfora.

6.   Fluoridi.

7.   Amonijak i nitriti.


(1)  Ako su određene tvari s popisa II. karcinogene, mutagene ili teratogene, uvrštene su u kategoriju 4 ovog popisa.


Top