Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš

(COM(2018) 340 final – 2018/0172(COD))

(2019/C 62/34)

Izvjestiteljica:

Maria NIKOLOPOULOU

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 15.6.2018. Europski parlament, 11.6.2018.
Pravni temelj:	članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	17.4.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.10.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.10.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	538
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	210/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire Prijedlog direktive o plastici za jednokratnu upotrebu i smatra ga ključnim elementom u okviru strategije za kružno gospodarstvo i za postizanje ciljeva održivog razvoja.

1.2.

Odbor osobito naglašava da je za prijelaz na održivost prije svega potrebno sudjelovanje svih političkih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i kulturnih dionika, uz uključivanje svakog građanina u novu paradigmu proizvodnje, potrošnje i recikliranja proizvoda. Stoga obrazovanje, osposobljavanje i kampanje za podizanje svijesti predstavljaju temeljne zahtjeve na svim razinama, s posebnim naglaskom na mladima školske dobi.

1.3.

Odbor smatra da je prijedlog Komisije važan pilot-projekt posebno usmjeren na plastične proizvode koji su najprisutniji u morima i oceanima. Međutim, prijedlog bi mogao biti još ambiciozniji te bi istodobno trebao biti popraćen planom i drugim inicijativama kako bi se zajamčila učinkovita provedba.

1.4.

Odbor osobito preporučuje:

1.4.1.

Ocijeniti proširenje popisa od deset proizvoda i uključiti druge proizvode za koje su održive alternative već dostupne na tržištu u dovoljnoj količini i po odgovarajućoj cijeni.

1.4.2.

Pojasniti načelo u skladu s kojim se svi biorazgradivi materijali također moraju moći kompostirati, uz konkretne rokove fotorazgradnje u tlu i moru.

1.4.3.

Ribari mogu biti jedan od ključnih čimbenika u čišćenju mora i oceana. Poticajima za vraćanje ribolovnog alata mora se što prije obuhvatiti sav otpad prikupljen tijekom ribolova. Za potpuni razvoj novog sustava čišćenja mora i oceana potrebno je sudjelovanje svih zainteresiranih strana i lokalnih tijela vlasti. Osim toga, sve luke, pa i one najmanje, moraju raspolagati naprednim sustavom za prikupljanje otpada i transparentno upravljanje njime.

1.4.4.

Iako je 90 % plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se nalaze na europskom tržištu proizvedeno u trećim zemljama, ključno je da se svim poduzećima iz tog sektora pomogne u prijelazu na održiviju proizvodnju. To se osobito odnosi na financijske i porezne alate kojima treba poticati inovacije i razvoj sektora kao što su ekološki dizajn, bioplastika i sekundarne sirovine. Na taj bi način EU mogao imati koristi od velikog rasta u trgovinskoj bilanci, poticati razvoj održivijih poduzeća i povećati broj kvalitetnih radnih mjesta.

1.4.5.

Prijedlog Komisije temelji se na načelu „onečišćivač plaća”, utvrđenom u Direktivi 2004/35/EZ, koje je osnova pravednije i uravnoteženije raspodjele tereta gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Ispravna provedba Direktive doprinijet će smanjenju tih troškova za poduzeća koja primjenjuju certificirane postupke sprečavanja onečišćenja ili izravne oporabe onečišćujućih proizvoda.

1.4.6.

Veću usklađenost s preostalim zakonodavstvom na području gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja, s posebnim naglaskom na odvajanju otpada. Osim toga, važno je da države članice uvedu usklađena odobrenja i sankcije.

1.4.7.

Strategija za plastiku za jednokratnu upotrebu imat će ograničeni učinak ako se Komisija ne uključi s ad hoc strategijom za održivije upravljanje unutarnjim vodama i nadzor nad njima (jezerima i rijekama) kroz koje prođe 80 % otpada prisutnog u morima. Odbor preporučuje poticanje širenja sustava upravljanja u kojima sudjeluju javna i privatna tijela te organizirano civilno društvo, kao što su „riječni ugovori” koje bi trebalo smatrati temeljnim zahtjevom za pristup određenim fondovima za zaštitu okoliša (npr. Interreg).

1.4.8.

Uvođenje sustava označivanja i sljedivosti za plastične proizvode moglo bi predstavljati dodanu vrijednost u procesima gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Oblikovanjem posebnog logotipa moglo bi se pojačati povjerenje potrošača, osobito za proizvode izrađene iz sekundarnih sirovina.

1.4.9.

Direktivu bi trebalo revidirati svake tri godine umjesto svakih šest godina. Ovaj je prijedlog opravdan zato što su mehanizmi praćenja već aktivni i ovjereni (metoda brojanja). Osim toga, predmetnom bi se mjerom mogli riješiti mogući problemi nastali tijekom provedbe i po potrebi izmijeniti ili proširiti popis deset proizvoda, ovisno o fazi provedbe Direktive i kretanjima na području ekološkog dizajna.

1.4.10.

Brojne postojeće dobre prakse u kružnom gospodarstvu trebale bi biti u široj upotrebi, uz jačanje EGSO-ove Europske platforme dionika kružnog gospodarstva kao učinkovitog alata za razmjenu iskustava među svim uključenim stranama.

2.   Uvod

2.1.

U Europskoj uniji plastični otpad predstavlja između 80 % i 85 % morskog otpada, od čega je 50 % plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, dok preostalih 27 % otpada na ribolovni alat koji sadrži plastiku, kao rezultat tradicionalnog ribolova i akvakulture, ostavljen ili izgubljen u moru.

2.2.

Deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu na koje se najčešće nailazi na europskim plažama čini 86 % svih pronađenih predmeta i 43 % ukupnog morskog otpada. Riječ je o predmetima iz svakodnevne upotrebe čiji sastav ne povezujemo uvijek s plastikom (1): posude za hranu, čaše, štapići za uši, tanjuri, slamke, držači za balone, spremnici za napitke i njihovi poklopci, filtri za duhanske proizvode, vlažne maramice i plastične vrećice. Ovih deset proizvoda, zajedno s ribolovnim alatom koji sadrži plastiku, čine približno 70 % ukupnog broja predmeta u morskom otpadu (2).

2.3.

Plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, koji se uglavnom proizvode od polietilena i polipropilena, treba u prosjeku 300 godina da se razgrade u okolišu, a u nekim slučajevima za njihovu je fotorazgradnju potrebno do 1 000 godina. Osim toga, razgradnja ne znači da plastika ulazi u životni ciklus prirode, već da se pretvara u mikroplastiku koja je nevidljiva ljudskom oku.

2.4.

Plastika je jedan od najvažnijih izuma 20. stoljeća koji je najviše utjecao na naše živote. Zahvaljujući svojim fizičkim svojstvima (rastezljivost, mala težina i izdržljivost), ovaj materijal ima brojne namjene, kao što je slučaj s plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, savršenima za upotrebu na otvorenom (npr. za piknike). To znači da su plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu proizvodi s visokim rizikom širenja u prirodi, bez obzira na namjere brojnih potrošača i učinkovitost sustava gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Riječ je o neproporcionalnom riziku i utjecaju na okoliš, osobito ako se uzme u obzir da predviđeno vrijeme upotrebe tih proizvoda može biti kraće od pet minuta.

2.5.

Ako plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu ne uđu u lanac gospodarenja otpadom, talože se u morima i oceanima i imaju štetan utjecaj na okoliš i na zdravlje ljudi jer ulaze u prehrambeni lanac. Osim toga, ova pojava utječe na brojne gospodarske sektore kao što su turizam, ribarstvo i pomorski prijevoz.

2.6.

Problem morskog otpada prekogranične je naravi, a njegov su simbol otoci smeća (3). Europska unija obvezala se na djelovanje protiv ove pojave u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (4) i Pariškim sporazumom (COP21). Strategija za plastiku (5) prvi je korak u tom smjeru u okviru akcijskog plana za kružno gospodarstvo (6).

3.   Sažetak prijedloga Komisije

3.1.

Svrha Prijedloga direktive jest spriječiti i smanjiti plastični otpad (makroplastiku) u morima koji je nastao od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata, kao nadopuna mjerama koje su već predviđene strategijom za plastiku i uz ispravljanje nedostataka utvrđenih u postojećim mjerama i zakonodavstvu.

3.2.

Direktiva je također povezana s inicijativom usmjerenom na uklanjanje plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu (u korist vrećica proizvedenih od bioplastike ili materijala koji se mogu kompostirati), a koja je u velikoj mjeri i u kratko vrijeme promijenila navike potrošača i doprinijela postizanju vrlo pozitivnih rezultata za okoliš (7).

3.3.   Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu

3.3.1.

Nakon brojanja provedenog na različitim europskim plažama, u prijedlogu se naglasak stavlja na deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se najčešće mogu pronaći na plažama. Komisija je predvidjela niz mjera na temelju dostupnosti alternativnih i cjenovno pristupačnih održivih proizvoda. Ako takvi proizvodi već postoje na tržištu, uklanjanju se njihovi najštetniji ekvivalenti (npr. slamke, tanjuri i štapići za uši). U suprotnom se uvodi skup mjera za smanjivanje potrošnje posredstvom kampanja za podizanje razine svijesti i poticanjem ekološkog dizajna kako bi se što prije proizveli alternativni, biorazgradivi materijali koji se mogu reciklirati (npr. posude za hranu, čaše za napitke, baloni, ambalaža i omoti, spremnici za napitke, filtri za duhanske proizvode, vlažne maramice i lagane plastične vrećice za nošenje).

3.3.2.

Direktivom se uspostavlja sustav proširene odgovornosti proizvođača za sve proizvode koji nisu obuhvaćeni mjerom ograničenja stavljanja na tržište kako bi se pridonijelo troškovima sprečavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom.

3.3.3.

Komisija također predlaže sustav označivanja kako bi se potrošače informiralo o gospodarenju otpadom radi poticanja odvojenog prikupljanja otpada i njegovog recikliranja. Ova mjera također podrazumijeva ukazivanje na prakse koja treba izbjegavati (npr. upotreba vlažnih maramica).

3.3.4.

Prijedlogom se uvode konkretne mjere za dizajn proizvoda (npr. čepovi pričvršćeni na boce) i ambiciozni ciljevi po pitanju reciklaže (kao što je cilj zasebnog recikliranja 90 % plastičnih boca za jednokratnu upotrebu).

3.4.   Ribolovni alat koji sadrži plastiku

3.4.1.

Direktivom se predlaže integrirani i suvremeniji sustav prikupljanja ribolovnog alata koji sadrži plastiku na temelju tri ključne stavke: uvođenje posebnog mehanizma i uređaje za odvojeno prikupljanje u lukama, poticaji za ribare koji vraćaju ribolovni alat koji sadrži plastiku ili koji predaju ostatke ostavljene u moru, uvođenje sustava proširene odgovornosti proizvođača za proizvođače ribolovnog alata koji sadrži plastiku, uključujući MSP-ove. Sredstva prikupljena putem sustava proširene odgovornosti proizvođača upotrijebit će se za pokrivanje troškova sprečavanja stvaranja otpada (kampanje za podizanje razine svijesti javnosti) i gospodarenje otpadom, uključujući čišćenje otpada koji čine plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu.

3.5.

Velik dio plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizveden je izvan EU-a. To znači da bi prijedlog direktive mogao pogodovati održivom europskom proizvodnom razvoju zahvaljujući velikoj unutarnjoj potražnji. Stoga se očekuje da ovaj propis također potakne brži rast konkurentnog, održivog i dekarboniziranog gospodarstva, uz jasnu prednost u trgovinskoj bilanci s trećim zemljama i pozitivnim učincima na stvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

4.   Opće napomene

4.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) jedan je od predvodnika održivog razvoja koji se temelji na osvješćivanju građana, ali i svih političkih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i kulturnih dionika. Iz tog razloga obrazovanje na svim razinama ima glavnu ulogu u postavljanju temelja za novi oblik proizvodnje, potrošnje i življenja u skladu s okolišem. U okviru društveno odgovornog poslovanja poduzeća su ključni čimbenik u podizanju razine svijesti i obrazovanju. Organizirano civilno društvo već je poduzelo brojne dobrovoljne mjere koje bi mogle predstavljati važnu dodatnu vrijednost inicijativi Komisije.

4.2.

EGSO podsjeća da je onečišćenje globalni problem. Niti jedna europska inicijativa, bez obzira na viziju i doseg, neće biti dovoljna ako ne bude popraćena opsežnijim projektom održivog razvoja koji bi uključivao velike konkurente Unije, ali i zemlje u razvoju. Osobito se preporučuje uspostaviti sinergije sa susjednim trećim zemljama na području održivog upravljanja zatvorenim morima kao što su Crno more i Sredozemno more. Stoga Odbor očekuje da će EU preuzeti još važniju ulogu kao predvodnik procesa održivog razvoja.

4.3.

EGSO podupire prijedlog za sprečavanje i smanjenje plastičnog otpada u moru nastalog od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i ribolovnog alata. Odbor razumije zamisao da pozornost treba usmjeriti na ograničeni broj proizvoda s velikim utjecajem na okoliš prema logici „pilot-projekta” i smatra da je ta inicijativa važan korak prema stvaranju uistinu održivog gospodarstva u okviru akcijskog plana za kružno gospodarstvo (8) i kao nadopuna strategije za plastiku (9). Međutim, Odbor smatra da bi inicijativa Komisije mogla biti ambicioznija te da bi se popis mogao proširiti uvrštavanjem svih održivih proizvoda koji su već dostupni u dovoljnoj količini i po odgovarajućoj cijeni (npr. kapsule za automate za kavu) i osigurati njihova zdravstvena ispravnost, uz uključivanje Europske agencije za sigurnost hrane.

4.4.

EGSO smatra da je prijedlog o primjeni ograničavanja stavljanja na tržište prikladan samo u slučaju kada već postoje održivi alternativni proizvodi, sigurni za okoliš i ljude i cjenovno pristupačni za potrošače.

4.5.

Za rješavanje problema nagomilavanja plastičnog otpada, uz gospodarenje otpadom podjednako su važne potrošačke navike i model proizvodnje. Stoga je ključno da nacionalne vlade pokrenu sve instrumente nužne za poticanje upotrebe održivih plastičnih proizvoda, promičući i podupirući racionalnije postupke proizvodnje i potrošnje. Istodobno je važno podizati svijest građana od školske dobi kako bi se ponašali odgovorno i sudjelovali u odvojenom prikupljanu otpada.

4.6.

Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu proizvodi su s visokim rizikom širenja u okolišu, bez obzira na namjere brojnih potrošača i učinkovitost sustava gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Nemogućnost uspostave 100 % učinkovitog mehanizma prikupljanja i recikliranja otpada nameće potrebu za što hitnijim osmišljavanjem održivih alternativnih proizvoda i poduzimanjem mjera za smanjivanje razine nastalog onečišćenja (10).

4.7.

Ekološki dizajn ključni je čimbenik u osmišljavanju biorazgradivih proizvoda koji služe kao zamjena za one koji više onečišćuju. Odbor preporučuje da se u novom financijskom okviru EU-a ulože odgovarajuća sredstva u ovaj sektor, osobito posredstvom novog programa Obzor. EGSO smatra da zelene inovacije u području bioplastike i sekundarnih sirovina ili upotreba enzima poput „PETase” koji „jedu” plastiku mogu predstavljati dodatnu vrijednost za cijelu Uniju s gospodarskog, socijalnog i okolišnog aspekta.

4.8.

Odbor preporučuje da se posebna pozornost posveti plastičnim proizvodima koji će biti prerađeni u sekundarne sirovine. Osobito je važno da plastika ne sadrži otrovne kemijske aditive koji bi mogli onemogućiti njezino recikliranje i time uzrokovati štetu ljudima, poduzećima i okolišu. Također je važno utvrditi kraj životnog vijeka tih proizvoda, s obzirom na to da ih nije moguće beskonačno reciklirati.

4.9.

EGSO smatra da je jedno od najočitijih ograničenja te inicijative nedostatak propisa kojima bi se mogao poduprijeti koncept biorazgradivosti. Naime, ako je određeni plastični proizvod biorazgradiv, to ne podrazumijeva ekološku održivost. Plastični proizvodi, a osobito plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu, mogu se pretvoriti u mikroplastiku koja onečišćuje okoliš i ulazi u prehrambeni lanac. Iz tog razloga Odbor preporučuje da se što prije pojasni načelo prema kojem se svi „biorazgradivi” plastični proizvodi uz to mogu i kompostirati, odnosno da ne budu ni otrovni ni štetni za okoliš. U tom kontekstu također je važno odrediti konkretne rokove biorazgradivosti u moru i u tlu u skladu s usklađenom normom EN 13432 (11). Naposljetku je potrebno uspostaviti europski način označivanja, uz odgovarajuće mehanizme nadzora za sprečavanje prijevara.

4.10.

EGSO podržava prijedlog da se povrat ribolovnog alata promiče poticajima za ribare. Odbor ističe da je razvrstavanje otpada zahtjevan i dugotrajan postupak i stoga se nada da će poticaji biti razmjerni vremenu koje ribari ulažu u odvajanje otpada.

4.10.1.

Navedenom bi se mjerom trebao obuhvatiti povrat cjelokupnog otpada prikupljenog tijekom ribolova za koji su, prema zakonima na snazi, ribari obvezni platiti istovar u lukama. To znači da danas ribari plaćaju da bi čistili more i na kopno istovarivali otpad koji nisu proizveli već prikupili. Stoga se predlaže da se u okviru novog Europskog fonda za ribarstvo za razdoblje 2021. – 2026. revidiraju postojeće mjere u području gospodarenja otpadom, na način da se potiče proaktivno i odgovorno ponašanje.

4.10.2.

Budući da je količina otpada velika, kako na površini tako i pod vodom, ribari mogu predstavljati veliku dodanu vrijednost u njegovu prikupljanju. Zbog nedavnog uvođenja ograničenja za brojne riblje stokove ovi se poticaji mogu smatrati elementom materijalne naknade (12). Na taj bi se način čišćenje, nakon odgovarajućeg osposobljavanja i izravnog sudjelovanja udruženja ribara, moglo pretvoriti u drugu zanimljivu gospodarsku aktivnost kao što je ribolovni turizam (plavo gospodarstvo) koji je vrlo učestala pojava u razdobljima prirodnog prekida ribolova. Tu bi mjeru trebalo uključiti u novi Europski fond za ribarstvo te bi u svrhu njezine provedbe trebalo pokrenuti posebnu europsku zakonodavnu inicijativu.

4.11.

Odbor pozdravlja uvođenje sustava proširene odgovornosti proizvođača koji je u skladu s načelom „onečišćivač plaća”. Do sada su drugi proizvodni sektori (turizam (13), pomorski prijevoz, ribarstvo) i građani (kroz veće poreze za prikupljanje, gospodarenje otpadom i njegovu reciklažu) plaćali troškove zagađenja mora. Prilikom provedbe spomenutog načela, bit će važno dokazati da se ono primjenjuje na poduzeća koja uistinu proizvode onečišćujuće proizvode, a ne da ga kroz konačnu cijenu plaćaju potrošači (14).

4.12.

U skladu s kriterijima Direktive 2004/35/EZ (15), Odbor poziva Komisiju i države članice da ispitaju mogućnost smanjivanja financijskih opterećenja za poduzeća koja osmišljavaju certificirane mjere za izravan oporavak od onečišćenja uzrokovana njihovim proizvodima (npr. sustav povratne ambalaže). Ocjenjivanje tih dobrih praksi, iako je u izravnoj nadležnosti nacionalnih vlasti, također bi trebalo biti podvrgnuto europskom nadzoru drugog stupnja.

4.13.

EGSO je svjestan da će prijelaz na kružno gospodarstvo uzrokovati niz visokih troškova za brojna poduzeća. Iz tog razloga, Odbor se nada da će navedeni proces, koji je toliko neophodan iz perspektive zaštite okoliša, biti popraćen financijskim i poreznim poticajima kako bi se poduzećima omogućilo da prijeđu na održivu proizvodnju. Važno je da se ovim postupkom upravlja i da ga se nadzire na europskoj razini kako bi se spriječile situacije nepoštene konkurencije na unutarnjem tržištu.

4.14.

Prijelaz na kružno gospodarstvo može biti prilika za cijelu Europsku uniju kada je riječ o konkurentnosti i stvaranju radnih mjesta. Kako bi se ova prilika iskoristila, potrebno je razviti napredni sustav obrazovanja i osposobljavanja. Za to je također potreban odgovarajući sustav aktivnih politika rada za ažuriranje kompetencija radnika.

4.15.

Odbor se slaže s idejom izrade direktive na temelju koje bi svaka država članica mogla provoditi propise u skladu sa svojim nacionalnim posebnostima, iako je važno da se što prije ograniče razlike u pogledu odobrenja i sankcija (16). U tom kontekstu važno je da nacionalne vlade uključe organizirano civilno društvo u sve faze, od izrade zakonodavstva do njegove provedbe, praćenja i ocjenjivanja. Kada je riječ o primjeni Direktive, iako za neke slučajeve postoje vremenska ograničenja za postizanje utvrđenih ciljeva, za brojne druge (kao što je npr. recikliranje PET ambalaže) ne postoje utvrđeni rokovi. EGSO smatra da nepostojanje jasnih i jednakih datuma za sve može dovesti do povećanja situacija neravnoteže u fazi prijenosa propisa.

4.16.

Odbor ističe da su mehanizmi praćenja već aktivni i potvrđeni (metoda brojanja). Iz tog se razloga preporučuje da se revizija Direktive provodi svake tri godine umjesto svakih šest kako je prvotno preporučeno. Predmetnom bi se mjerom mogli riješiti mogući problemi nastali tijekom provedbe i po potrebi izmijeniti ili proširiti popis deset plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, ovisno o fazi provedbe Direktive i kretanjima na području ekološkog dizajna.

5.   Posebne napomene

5.1.

Prema UNEP-u (17), 80 % otpada koji se nakupio u morima i oceanima proizvedeno je na kopnu, a u more ga donose rijeke. To znači da treba djelovati s pomoću još usklađenijih mjera kako bi se spriječilo da otpad dopre do mora. Mjere za plastične proizvode za jednokratnu upotrebu poboljšat će situaciju u jezerima i rijekama; međutim, ne postoji posebna odredba u pogledu ribolovnih alata. EGSO stoga preporučuje da se ovim propisom obuhvate jezera i rijeke s pomoću strategije na europskoj razini za održivije upravljanje unutarnjim vodama.

5.2.

Riječni ugovori (18) dobra su te vrlo uspješna i uobičajena praksa u Europi koja se može pokazati vrlo učinkovitom za upravljanje unutarnjim vodama kada je riječ o hidrogeološkim i okolišnim rizicima. Snaga ovog alata odražava se u otvorenom upravljanju koje omogućuje da se na teritorijalnoj razini osigura sudjelovanje svih javnih i privatnih dionika, kao i dionika civilnog društva. Ova se iskustva trebaju prikupljati u vidu uspostave europske baze podataka kako bi se potaknuo organski i strukturirani razvoj u cijelom EU-u. U skladu s novim programom Obzor Europa, prema kojem 35 % proračuna treba namijeniti mjerama u području klime i okoliša, Odbor preporučuje da predmetni ugovori budu glavni preduvjet za pristupanje određenim europskim fondovima na polju istraživanja i inovacija za okolišnu održivost, kao i fondovima za teritorijalnu zaštitu u pitanjima povezanima s hidrogeološkim i okolišnim rizicima (npr. Interreg).

5.3.

Odbor smatra da je najvažnija dosljedna provedba Direktive u skladu s ostatkom zakonodavstva EU-a u području otpada i voda, posebice s Okvirnom direktivom o otpadu (19), Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu (20), Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji (21) i Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (22). Osobitu pozornost treba posvetiti europskim propisima u području gospodarenja otpadom (23).

5.3.1.

Važno je raspolagati odgovarajućim strukturama za gospodarenje otpadom (npr. odvojeno prikupljanje razgradivog otpada koji se na učinkovit i pravilan način obrađuje u pogonima za recikliranje), u kombinaciji s pružanjem jasnih informacija potrošačima. Pravilnim odvajanjem potaknut će se upotreba 3-D tiskarske tehnike, s obzirom na to da plastika lako može poslužiti kao sirovina za izradu novih predmeta.

5.3.2.

Iako ne spadaju među plastične proizvode za jednokratnu upotrebu, Odbor poziva Komisiju da uzme u obzir sve učestaliju pojavu bioloških filtera na mnogim europskim plažama koji su posljedica propusta u upravljanju otpadnim vodama.

5.4.

Digitalizacija može biti snažan saveznik u suzbijanju onečišćenja i djelovati u korist održivog gospodarstva. Uvođenje sustava označivanja i sljedivosti za plastične proizvode moglo bi predstavljati dodanu vrijednost u procesima gospodarenja otpadom i njegovog recikliranja. Oblikovanjem posebnog logotipa moglo bi se pojačati povjerenje potrošača, osobito za proizvode proizvedene od sekundarnih sirovina (24).

5.5.

Odbor preporučuje uspostavu zajedničkog visokokvalitetnog okvira za certificiranje u području zaštite okoliša. Ova je inicijativa od temeljne važnosti kako bi se poduzećima omogućilo da postignu najviše norme održivosti, izbjegavajući preklapanja zahtjeva i dodatnih financijskih opterećenja.

5.6.

EGSO ponovno ukazuje na problem postojanja različitih lučkih sustava u EU-u (25). U Europi postoje stotine malih luka koje predstavljaju ključni čimbenik za razvoj malih lokalnih zajednica koje žive od mora i ribarstva. Prijedlogom Komisije uvodi se postupak modernizacije (metode, tehnologije i infrastrukture) koji će se teško moći provesti na lokalnoj razini bez financijske potpore Europske unije. Predmetni postupak ključan je za borbu protiv depopulacije i očuvanje lokalnih proizvodnih posebnosti kao i samih zajednica.

5.6.1.

Odbor preporučuje da se, na temelju Direktive (EU) 2018/851, sredstva prikupljena kroz proširenu odgovornost proizvođača također usmjere na obnovu lučke infrastrukture u skladu s najvišim standardima za prikupljanje otpada i gospodarenje njime. EGSO istodobno smatra da je ključno uključiti institucije i civilno društvo na lokalnoj razini pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti malim obalnim općinama (s manje od 5 000 stanovnika) kako bi udruženim snagama pronašli zajednička i povoljnija dugoročna rješenja.

5.7.

EGSO je u suradnji s Komisijom pokrenuo platformu za kružno gospodarstvo (26) koja je već postigla značajne rezultate poticanjem prikupljanja i razmjene brojnih postojećih iskustava i dobrih praksi između različitih već uključenih aktera, kao i poticanjem širenja i primjene tih iskustava i praksi. Navedena platforma alat je od ključne važnosti čiju upotrebu valja proširiti.

---

(1)  95 % filtera za cigarete napravljeno je od plastike. https://www.noordzee.nl/hele-noordzeekust-schoon-2764-vrijwilligers-ruimen-11163-kilo-afval-op/

(2)  Brojanje predmeta pronađenih u otpadu na plažama prihvaćena je metoda na međunarodnoj razini za mjerenje sastava morskog otpada. Znanstvena zajednica ga smatra vrlo pouzdanim pokazateljem za izradu politika. Metoda brojanja temelji se na izvješćima koja su sastavile države članice i koja je objedinio Zajednički istraživački centar u kontekstu provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ. Izvor podataka: UNEP, 2017.

(3)  Otoci smeća nalaze se u međunarodnim vodama i za njihovo uklanjanje potreban je sporazum na globalnoj razini. Stvorile su ih morske struje tijekom godina i na njima se taloži veliki dio plastike iz zemalja u razvoju (osobito jugoistočne Azije).

(4)  Ciljevi održivog razvoja br. 3, 9, 12 i 14 (zdravlje i dobrobit; industrija, inovacije i infrastruktura, odgovorna potrošnja i proizvodnja; život ispod vode).

(5)  COM(2018) 28 final.

(6)  COM(2015) 614 final.

(7)  Direktiva (EU) 2015/720 (SL C 214 od 8.7.2014., str. 40.).

(8)  SL C 264, 20.7.2016., str. 98., SL C 367, 10.10.2018., str. 97.

(9)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(10)  SL C 230 od 14.7.2015., str. 33.

(11)  Norma UNI EN 13432:2002 usklađena je norma Europskog odbora za normizaciju o svojstvima koja određeni materijal mora posjedovati kako bi ga moglo okarakterizirati biorazgradivim ili pogodnim za kompostiranje.

(12)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(13)  SL C 209, 30.6.2017., str. 1.

(14)  SL C 81, 2.3.2018., str. 22.

(15)  Direktivom 2004/35/EZ utvrđeno je načelo „onečišćivač plaća”. To znači da je poduzeće koje uzrokuje štetu u okolišu odgovorno za nju, zbog čega mora poduzeti potrebne preventivne ili korektivne mjere i podmiriti sve povezane troškove.

(16)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(17)  UNEP, Marine plastic debris and microplastics („Morski plastični otpad i mikroplastika”), 2016.

(18)  Riječni ugovori dobra su praksa koja se prvi put proširila u Francuskoj devedesetih godina. Na Svjetskom forumu o vodama, održanom 2000., utvrđena je njihova važnost i korisnost. Svrha riječnih ugovora u prvoj je fazi bilo sprečavanje hidrogeološkog rizika. U zadnjim fazama u brojnim su zemljama EU-a postali glavno sredstvo za odgovorno i održivo upravljanje unutarnjim vodama u skladu s pristupom „odozdo prema gore”.

(19)  Direktiva 2008/98/EZ.

(20)  Direktiva 1994/62/EZ.

(21)  Direktiva 2008/56/EZ.

(22)  Direktiva 91/271/EEZ.

(23)  Direktiva 2008/98/EZ.

(24)  SL C 283, 10.8.2018., str. 61.

(25)  SL C 288, 31.8.2017., str. 68.

(26)  https://circulareconomy.europa.eu/platform/en