Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52018AE2008

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Strateškom razvoju industrijske politike do 2030. u cilju jačanja konkurentnosti i diversifikacije industrijske baze u Europi i veće usmjerenosti na dugoročne rezultate u okviru globalnih lanaca vrijednosti” (razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva)

EESC 2018/02008

SL C 62, 15.2.2019, p. 16–23 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

15.2.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 62/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Strateškom razvoju industrijske politike do 2030. u cilju jačanja konkurentnosti i diversifikacije industrijske baze u Europi i veće usmjerenosti na dugoročne rezultate u okviru globalnih lanaca vrijednosti”

(razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva)

(2019/C 62/03)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Suizvjestitelj:

Gerald KREUZER

Zahtjev za savjetovanje:

austrijsko predsjedništvo Vijeća, 12.2.2018.

Pravni temelj:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

 

Nadležno tijelo:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)

Datum usvajanja u CCMI-ju:

25.9.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

17.10.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

538

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

158/9/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

 U industrijskoj politici trebale bi se utvrditi i omogućiti prilike za održivi i uključivi budući rast na globalnoj razini. Nikoga se ne smije zapostaviti.

1.2.

 Europa mora zadržati svoju ambiciju da udio industrijske proizvodnje dovede na prethodni nivo, uz prilagođavanje tog cilja s pomoću ključnih pokazatelja uspješnosti. Potrebno je unaprijediti europsku industrijsku politiku (na razini glavnih uprava Komisije, država članica, regija) jer je ona dio složenih prekograničnih lanaca vrijednosti na sve globaliziranijem tržištu. Kako bi se pomirili izazovi u području rasta, klime i okoliša te društveni problemi u okviru „pravedne tranzicije” potreban je holistički pristup, uz uspješno povezivanje nacionalnih pokretača i pokretača iz EU-a.

1.3.

 rEUnesansa Europe podrazumijeva potpuno razrađen glavni plan za europsku industriju, uz uključivanje industrijske politike u sve politike EU-a, omogućavanje industrijske preobrazbe kako bi Europa postala najveće gospodarstvo znanja, stvaranje industrijske dodane vrijednosti kroz kreativnost i pametni dizajn, socijalne inovacije i poticanje novih održivih i uključivih industrijskih modela (marka „proizvedeno u Europi”).

1.4.

 Ako se europskom klimatskom politikom i politikom kružnog gospodarstva žele otvoriti nova radna mjesta u Europi, od ključne je važnosti da se glavni dijelovi lanca vrijednosti na kojem se zasnivaju te politike nalaze u Europi. Stoga je važno da se u strategiji EU-a prepozna važnost lanaca vrijednosti i razmotre ambiciozne mjere za njihov daljnji razvoj. Strategijom bi se, umjesto usmjerenosti na pojedinačne sektore, trebali osigurati privlačni radni uvjeti u Europi. Kako bi se Europi osigurala kontinuirana uloga u svjetskom gospodarstvu, mjera uspjeha trebao bi biti potencijal pojedinačnih europskih lanaca vrijednosti da se integriraju u globalne lance vrijednosti, odnosno da europski dobavljači budu konkurentni na globalnoj razini, a ne samo u Europi.

1.5.

 Poboljšano obrazovanje i osposobljavanje za nova radna mjesta i usluge trebalo bi također biti usko povezano s politikama istraživanja, razvoja i inovacija te s uvođenjem učenja kroz rad, uz proširenje Programa vještina (1) na ključne industrijske sektore kao što su građevinarstvo, industrija čelika, industrija papira, zelene tehnologije i energija iz obnovljivih izvora, proizvodnja i pomorski promet.

1.6.

 Kako bi se osigurala vodeća uloga Europe na tehnološkom planu, EGSO predlaže i da se povećaju ulaganja u revolucionarne i disruptivne tehnologije poput umjetne inteligencije i robotike, interneta stvari, analize podataka, 3D tiska, novih i nanomaterijala, poboljšane virtualne stvarnosti, biogospodarstva, održive hrane, digitalnih tehnologija, neurotehnologija, nanoelektronike, istraživanja oceana i svemira itd.

1.7.

 Višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. – 2027. mora se što konkretnije i što podrobnije predvidjeti dodjela dodatnih proračunskih sredstava svakom pojedinačnom sektoru, a posebno politici istraživanja, razvoja i inovacija te kohezijskoj politici.

1.8.

 ESGO ističe da bi se institucionalno upravljanje trebalo poboljšati, među ostalim u pogledu procjene učinka, i to ne samo gospodarskog već i okolišnog i društvenog, u okviru cijelog lanca vrijednosti,

1.9.

 Kako bi cijeli industrijski lanac vrijednosti postao održiviji, EGSO čvrsto podržava plan Komisije o financiranju održivog rasta (2), kojim se uspostavlja taksonomija održivog financiranja kojom se odgovorne uštede preusmjeravaju u održiva ulaganja te se povećavaju europska strateška ulaganja (ispravna kombinacija planiranog fonda InvestEU i privatnih financijskih izvora).

1.10.

 EGSO ponovno izražava snažnu podršku za zlatno pravilo za javna ulaganja, ne samo u sufinanciranju strateških investicijskih projekata već i u svim održivim investicijskim projektima u vezi s pozitivnim napretkom u pogledu jedinstvenog sustava klasifikacije održivih djelatnosti EU-a (ili taksonomije) kako bi se europskim zemljama koje su najviše pogođene krizom pružile nove mogućnosti za razvoj.

1.11.

 Financijski instrumenti: uspostava jednakih uvjeta za sve, financiranje projekata industrijskih razmjera javnim sredstvima (do 75 % troška ulaganja ili više, ako je opravdano), veći povlašteni zajmovi i pristup kreditu. Pristup javnim bespovratnim sredstvima za mjere usmjerene na „uklanjanje rizika” u slučaju suštinski visokorizičnih izuzetno inovativnih projekata.

1.12.

 Najproduktivniji sektori (s najvećom dodanom vrijednosti) ujedno su oni u kojima su inovacije na najvećoj razini. Nadalje, one sektore koji podliježu strožim propisima na području okoliša karakteriziraju i više razine patentiranja, vjerojatno kao rezultat regulatornog pritiska (3).

1.13.

 Jedan od glavnih uzroka regulatornog troška jest provedba politika EU-a putem delegiranih ili provedbenih akata. Tehnokratski postupci osiguravanja usklađenosti s propisima bez definiranja troškovno najučinkovitijih načina postizanja željenih regulatornih ishoda usporavaju inovacijski kapacitet industrijskih aktera, posebno MSP-ova.

1.14.

 Održivi razvoj i konkurentnost moraju ići ruku pod ruku. EGSO zahtijeva određivanje standarda za proizvode u EU-u koje moraju poštovati i domaći i strani proizvođači te koji su izvršivi na granici. Stoga uvoz proizvoda koji ne poštuju okolišna i socijalna pravila znači da će se industrijski sektori EU-a suočavati s ozbiljnim preprekama u odgovaranju na društvene potrebe i zahtjeve u pogledu održivosti.

1.15.

 EK treba strogo nadzirati ispravnu provedbu sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a, uključujući jednostavna i jasna pravila. U poglavljima o održivosti sporazumâ o slobodnoj trgovini mora se promicati provedba radnih standarda ILO-a i UN-ovih načela o poslovanju i ljudskim pravima (4) kojima se utvrđuju minimalni nezamjenjivi transverzalni uvjeti (prava ranjivih osoba, dobro fiskalno upravljanje itd.). U trgovinskim je odnosima potrebno zajamčiti reciprocitet (npr. ulaganja, javna nabava, subvencije).

1.16.

 Prošireni socijalni dijalog na različitim razinama potreban je kako bi se ispravno analizirali i pružili zajednički odgovori na globalne lance vrijednosti u održivim poduzećima u kojima se stajališta radnika uzimaju u obzir.

1.17.

 EGSO poziva Europsku komisiju da konkurentnost i vodeću ulogu industrije utvrdi kao jedan od glavnih političkih prioriteta i da pokrene program industrijske strategije EU-a. Snažno potiče Komisiju na objavljivanje godišnjeg izvješća o rezultatima industrijske strategije EU-a koje bi obuhvaćalo sva relevantna područja politike Komisije.

2.   Megatrendovi – samo jedan svijet

2.1.

 Danas se industrija suočava s korjenitim promjenama povezanim s golemim opsegom digitalne transformacije i niskougljičnog gospodarstva. Obnovljivi izvori energije zamijenit će fosilna goriva, podaci postaju nova dominantna sirovina, a internet (stvari) postao je najvažniji način komunikacije. Linearne modele proizvodnje zamijenit će kružniji sustavi proizvodnje, potrošnje i recikliranja, a masovnu proizvodnju prilagođeni proizvodni procesi. Moderna industrija podrazumijeva proizvodnju i inovacije u mreži aktera koji blisko surađuju, od velikih poduzeća preko MSP-ova pa sve do povezanih usluga u vrijednosnom lancu. Znanje je zamijenilo rad ili kapital kao najvažniji čimbenik. Europska dugoročna industrijska strategija mora obuhvatiti sve te (disruptivne) izazove kako bi se ušlo u fazu koja se u ljudskoj povijesti može usporediti samo s prijelazom iz paleolitika u neolitik: infolitik (5).

2.2.

 Većina akademskih istraživanja upozorava na to da će 20 – 50 % radnih mjesta, ovisno o sektoru, do otprilike 2030. zamijeniti tehnologije i robotika (6). Doći će do stvaranja novih radnih mjesta, ali s većim razlikama u pogledu geografije, sektora i vještina. Izazov koji stoji pred europskom industrijskom politikom jest spriječiti da EU, njegove regije i građani budu isključeni.

2.3.

 Digitalna transformacija utječe na sve glavne industrijske resurse: prirodu i okoliš, radnu snagu i kapital (fizički, tehnološki i institucionalni). Kako bi se propisno upravljalo njezinim socijalnim posljedicama, potrebno je novo vrednovanje glavnih resursa ili zaliha kapitala koji će biti glavni izvori prihoda, i to po zemljama i po sektorima.

2.4.

 Velik dio europske industrije sve više ovisi o vanjskom izvozu ili je dio složenih prekograničnih lanaca vrijednosti na sve globaliziranijem tržištu. Istodobno se EU suočava sa širenjem politika čiji je zajednički nazivnik moto „Amerika na prvome mjestu”, a posljedica toga sve je veći rizik od trgovinskih ratova u kojima ne bi bilo pobjednika, samo gubitnika. Te politike ujedno predstavljaju prijetnju poslijeratnom multilateralnom gospodarskom poretku. Naposljetku, u porastu su centralizirani gospodarski modeli kojima upravlja država.

2.5.

 Kako bi Europa do 2050. ostvarila pravedan prijelaz na održiviju industriju (7), mora se suočiti sa sljedećim izazovima:

—

stalnim klimatskim promjenama i sve lošijim okolišnim uvjetima

—

iscrpljivanjem prirodnih resursa Zemlje i gubitkom biološke raznolikosti

—

digitalizacijom koja će u većini industrijskih sektora zamagliti granice među sektorima te između fizičkog i virtualnog svijeta, a sektori će se otvoriti novim subjektima, uz smanjenje fizičkog rada kao posljedicu

—

socijalnim nejednakostima, uključujući sve veću polarizaciju na tržištima rada i nezaposlenost mladih, uz zapostavljanje osoba u regijama čiji industrijski sektori propadaju

—

gubitkom povjerenja javnosti u vladu, političku vlast, EU i njegove upravljačke strukture, kao i druge institucije

—

demografskim promjenama: starenjem stanovništva, migracijama, velikim porastom svjetskog stanovništva i novom ekološkom osviještenošću

—

koncentracijom stanovništva u megagradovima, uz integraciju infrastrukturnih mreža, umjetne inteligencije, strojnog i dubokog učenja

—

promjenama u sklonostima potrošača (promjene u ponašanju potrošača, veća ekološka osviještenost, regulacija ponašanja potrošača od strane javnih tijela).

Dugoročna bi vizija trebala istodobno voditi računa o svim tim trendovima. Razumijevanje izazova i načina kako ih pretvoriti u prilike bit će jedan od glavnih prioriteta europske industrijske politike. Složeno oblikovanje odgovora zahtijeva uključenost svih relevantnih dionika, uz zajedničku odgovornost. Uspjeh toga ovisi o naporima i suradnji institucija EU-a, država članica, regija i, najvažnije, o aktivnoj ulozi same industrije.

3.   Tranzicija: predanost EU-a očuvanju konkurentnosti uz pomoć održivosti

3.1.

 Kako bi se suočila s brojnim i dosad nezabilježenim izazovima na industrijskom planu, Europa je odlučila povećati svoju konkurentnost unapređenjem kvalitete svojih proizvoda i usluga te provođenjem strategije diferencijacije po regijama i industrijskim sektorima u cilju ostvarivanja rasta i zapošljavanja kroz dodanu vrijednost s pomoću kreativnosti i pametnog dizajna, socijalnih inovacija i novih održivih i uključivih industrijskih modela.

3.2.

 U Europi se već pojavljuju neki ohrabrujući pokazatelji, kao što je udio od 40 % svjetskih patenata u području obnovljivih tehnologija. Međutim, javljaju se nove i ozbiljne neusklađenosti između obrazovanja i osposobljavanja, poslovnih inicijativa i novih vještina koje su potrebne industriji.

3.3.

 Druga važna kočnica industrijskog razvoja diljem Europe može se objasniti fragmentiranom prirodom politika Europske unije, i u geografskom i u sektorskom pogledu. Prijelaz s 28 različitih politika za svaki industrijski sektor na globalnu usredotočenost u okviru industrijske politike EU-a zahtijeva sinkronizaciju s mjerama za dovršenje EMU-a (posebice fiskalne i bankovne unije), razvoj europskog tržišta rizičnog kapitala i usvajanje održivog modela financiranja, čime će se osigurati uravnotežen i usklađen rast diljem Europske unije.

3.4.

 Razumjeti potiču li povećane zelene inovacije inovacije u drugim sektorima, kao i kako utječu na ulazne cijene u industriji, važan je korak prema procjeni utjecaja politike okoliša na konkurentnost različitih zemalja, kao i prema boljem planiranju te politike.

3.5.

 Zahtijeva i snažnu usredotočenost na potencijal MSP-ova u granama koje pružaju inovativne usluge visoke razine utemeljene na znanju. Inovacije u Europi često potječu iz malih struktura, a izvoz usluga visoke razine utemeljenih na znanju ima pionirsku ulogu u tržišnom pozicioniraju povezanih industrija.

3.6.

 Želi li Europa ponovno zauzeti vodeći položaj u pogledu industrije znanja ili nematerijalnog kapitala, pri razvoju europskih inovacija ključna je industrijska suradnja i koordinacija među državama članicama. EGSO želi naglasiti važnost zajedničkog europskog interesa, inovativnih javno-privatnih partnerstava i regionalne suradnje u svim strategijama pametne specijalizacije.

4.   Globalna i holistička strategija

4.1.

 Gospodarstva koja su više uključena u globalne lance vrijednosti lakše stvaraju dodanu vrijednost. EU bi se stoga trebao odlučnije suprotstaviti neoprotekcionizmu, koji bi mogao pogoršati nedavni zastoj u uključivanju sve većeg broja aktera u te lance.

4.2.

 Postoji mogućnost povezivanja globalnih lanaca vrijednosti s lokalnim gospodarskim tkivom, čime bi se potaknuo razvoj lokalnih gospodarstava, zajedno s disruptivnim tehnologijama (lanac blokova, 3D pisači, robotika, internet stvari, skladištenje energije, energija iz obnovljivih izvora, velika količina podataka, genetika, nanotehnologija itd.), uz naglasak na uključivosti: to ujedno može otvoriti put lokalnoj proizvodnji s nižim ulaznim troškovima, posebno ako se usvoji (i dobro regulira) profil proizvođača potrošača, uz promicanje produktivnih i uključivih mikropoduzeća zajedno s velikim globalnim lancima vrijednosti.

4.3.

 Novom paradigmom održivosti kao čimbenika konkurentnosti, usmjerenom na dugoročni pristup, želi se mobilizirati, uskladiti i osigurati dovoljno javnih i privatnih resursa za postizanje ciljeva utvrđenih u politikama EU-a. Dovoljna količina resursa ključna je za osiguravanje poštene, uravnotežene i uključive transformacije u kojoj nitko nije zapostavljen ili isključen iz tržišnog nadmetanja i u kojoj su javni interesi kao što su zaštita potrošača, zdravlje, sigurnost i kvaliteta i dalje među glavnim prioritetima.

4.4.

 Sektorske inicijative i savezi europske industrije za oblikovanje Novog programa vještina i sastavljanje kataloga dobro strukturiranih inicijativa čiji je cilj jačanje ili prilagođavanje postojećih programa (Erasmus+, Nova europska agenda za kulturu i dr.) i provedba novih moraju se što prije proširiti na svih 27 država članica EU-a, uz osiguravanje geografske raznolikosti i velike uključenosti lokalnih tijela.

4.5.

 Istodobno, EGSO snažno podržava poticanje uspostave foruma za dijalog više dionika, zajednički razvoj inovativnih strategija i pilot-programa ilustrativne vrijednosti, zajedničko eksperimentiranje, razmjenu primjera najbolje prakse i spremnost na daljnje postupanje u vezi s projektima i njihovu podrobnu evaluaciju. Ujedno naglašava da se moraju uključiti svi akteri u industrijskom lancu vrijednosti, kao i potrošači. U tom se pogledu moraju spomenuti okrugli stol na visokoj razini o industriji, skupina na visokoj razini za energetski intenzivne industrije i skupina na visokoj razini o konkurentnosti i rastu.

4.6.

 Od ključne je važnosti poboljšati investicijske kapacitete EU-a i premostiti jaz između izrade sektorskih politika i financijskih ulaganja, i to povećanjem sredstava dodijeljenih fondu EFSU 2.0 i strukturnim fondovima povezanim s ulaganjima kako bi se doprlo do regija i skupina stanovništva koje su zaostale tijekom godina krize te usmjeravanjem najnovijeg vanjskog viška EU-a i javnih tijela u ulaganja kojima se modernizira naša industrijska infrastruktura i time doprinosi povećanju produktivnosti i gospodarskog rasta.

5.   Institucionalno upravljanje industrijom EU-a

5.1.

 Dugoročni akcijski planovi EU-a (Europa 2020., klimatski planovi itd.) trebali bi se odražavati u industrijskim akcijskim planovima. Stvaranjem sinergije između različitih inicijativa politika (kružno gospodarstvo, inovacije, prometna politika, trgovina, vještine, regionalna politika) nesumnjivo bi se doprinijelo povećanju njihova učinka.

5.2.

 Transparentnost je odlučujući čimbenik u osiguravanju uspjeha tog procesa. Industrija kao cjelina treba „djelovati i komunicirati” pružanjem visokokvalitetnih informacija (relevantnih, provjerljivih i usporedivih) kako bi se omogućilo precizno mjerenje financijskih i nefinancijskih posljedica u cijelom globalnom lancu vrijednosti proizvoda.

5.3.

 Ciljevi održivog razvoja (17 ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih konkretnih ciljeva) i Pariški sporazum o klimatskim promjenama služe kao putokaz prema općem boljitku, ali postoji hitna potreba za prilagodbom i proširivanjem pokazatelja s pomoću zajedničke metodologije koja kombinira kvantitativne i kvalitativne parametre te valorizira vanjske učinke. Novi niz pokazatelja mora uključivati one koji se tiču dimenzije lanca globalne vrijednosti, uz odražavanje vrijednosti EU-a.

5.4.

 EGSO poziva na uvođenje kodeksa postupanja za internacionalizirane segmente europskih lanaca vrijednosti proizvoda ili usluga, kao u slučaju održive hrane, od kojih mnogi nisu obuhvaćeni pravnim upravljanjem. Poziva i na pomniji nadzor tržišta i na uvođenje odvraćajućih mjera ili kazni za prakse koje štete održivosti, kao što je planirano zastarijevanje.

5.5.

 Poziva na jačanje odgovornog istraživanja i inovacija u sklopu pristupa „odozdo prema gore” te na točnija predviđanja za konkretne sektore, po regijama, i usklađivanje ulaganja sa strateškim ciljevima EU-a za 2030. i prognozama za 2050 (8). EU bi također trebao osigurati da do prve primjene rezultata istraživanja i razvoja financiranih javnim sredstvima dođe unutar EU-a. Potrebno je napokon ostvariti cilj od 3 % u pogledu ulaganja u istraživanje i razvoj (ta ulaganja trenutačno iznose tek 1,9 %, što je niže nego u Kini, gdje dosežu 2,2 %). Disruptivne tehnologije trebaju pratiti planovi u kojima se razmatraju izazovi i okolnosti povezani s njihovim uvođenjem (uključujući gospodarski, regulatorni i socijalni učinak).

5.6.

 Višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. – 2027. mora se što konkretnije i što podrobnije predvidjeti dodjela dodatnih proračunskih sredstava svakom pojedinačnom sektoru, a posebno politici istraživanja, razvoja i inovacija te kohezijskoj politici. Potrebno je povećati javnu potporu u svim fazama inovacijskog ciklusa, uključujući potporu novoosnovanim poduzećima, demonstracijskim i pilot-projektima, suradničkim projektima na polju istraživanja, tehnologije i razvoja, širenju tehnologije itd.

5.7.

 Unija tržišta kapitala u EU-u i industrijski razvoj trebali bi omogućavati iskorištavanje javnih i privatnih ušteda putem sigurnih kanala, od društveno odgovornog ulaganja do društveno odgovornog poslovanja. I certifikacija u sustavu EMAS mogla bi optimizirati i uravnotežiti financijske prihode s vektorima održivosti.

5.8.

 Pravedna tranzicija politike do 2030. podrazumijeva ne samo inoviranje za ljude i ulaganje u radna mjesta za radnike već i inoviranje s ljudima i radnicima, uz osiguravanje pristojnih radnih mjesta za njih. U tom pogledu EGSO naglašava da proizvodnja mora ostati tehnološki neutralna.

6.   Ambiciozniji akcijski plan za europsku industriju

6.1.

 Izgradnja društva utemeljenog na učenju jedan je od osnovnih preduvjeta inovativne i konkurentne industrije. Europa se s gospodarstvima u usponu ne može natjecati na osnovi plaća; mora biti pametnija. Za zaposlenike su od ključne važnosti i vještine, ne samo kako bi povećali svoju zapošljivost već i za postizanje sigurnosti zaposlenja, socijalne integracije i boljih mogućnosti u životu, uz ulaganja u trajnu dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radnika te promicanje kvalitetnog obrazovanja, osposobljavanja i stručnog usavršavanja tijekom cijelog radnog vijeka. Potreban je ambiciozniji „Novi program vještina za Europu”, uz preispitivanje Europskog okvira ključnih kompetencija kako bi se osiguralo da osobe steknu znanja i vještine koji su industriji potrebni radi jačanja europske gospodarske otpornosti te uz promicanje održivog razvoja (cilj 4. u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a).

6.2.

 Poboljšani mehanizmi za prijenos znanja između sveučilišta i istraživačkih centara te industrijskih sektora i njihovih zaposlenika.

6.3.

 MSP-ovi su vrlo često predvodnici u razvoju inovativnih dobara i usluga na visokoj razini, no često im nedostaju sredstva kako bi ih ponudili na većem tržištu. U skladu s prioritetima industrijske politike EU-a za 2030., potreban je širok raspon mogućih poticaja i prednosti kojima se iskorištava snaga paneuropskog javnog okvira utemeljenog na nagradama, koji su posebno usmjereni na MSP-ove, ali uključuju i slobodna zanimanja kao predvodnike u pružanju i izvozu inovativnih usluga na visokoj razini utemeljenih na znanju:

—

strateška javna nabava važan je pokretač industrijske politike. Njezin je potencijal potrebno u potpunosti iskoristiti uključivanjem inovativnih, ekoloških i socijalnih kriterija u javna nadmetanja umjesto da cilj bude isključivo najniža cijena. EU bi trebao podupirati vlasti u tom pogledu, i to davanjem smjernica, uspostavom službe za podršku, pružanjem potpore u planiranju velikih infrastrukturnih projekata i unapređenjem razmjene primjera najbolje prakse

—

potpora za internacionalizaciju

—

testno okruženje za eksperimentiranje više dionika, potpora za prethodnu validaciju inovativnih rješenja

—

grupiranje (sektorsko, horizontalno i vertikalno) i inkubatori za novoosnovana poduzeća, jačanje veza između industrijskih aktera kako bi dijelili i razmjenjivali resurse

—

specijalizirano mentorstvo s visokom dodanom vrijednošću, redoviti sastanci između novoosnovanih poduzeća i etabliranih poduzeća u sektoru kako bi se dogovarali o planovima i inicijativama

—

porezne olakšice i javna jamstva za potporu ulaganjima

—

itd.

6.4.

 Poticanje znanja i jačanje novih održivih gospodarskih modela (9), uz poticanje socijalnih inovacija (novi načini ispunjavanja potreba društva usmjereni na ljude) kao rezultat primjene novih metoda.

6.5.

 Posebnu pozornost treba posvetiti slabije razvijenim regijama i regijama zahvaćenima industrijskom tranzicijom. Agencije za lokalni razvoj i niz alata kojima raspolažu moraju služiti kao pokretači za stvaranje „mikroklima” ili „ekosustava” koji objedinjuju i potiču sve veće sinergije između proizvodnje i usluga, počevši od potreba pojedinaca i pojedinačnih područja.

6.6.

 Uloga međunarodne trgovine ključna je kako bi se prevladali izazovi koje postavlja održiva industrija. Preispitivanje i poboljšanje povlaštenih ugovora i sporazuma o slobodnoj trgovini (od GATT-a do TTIP-a), uz uvođenje određenih uvjeta u pogledu obveza u području održivosti. Utvrđivanje „crvenih linija”: pravno i fiskalno upravljanje, rješavanje pitanja razlika na području odobalnih djelatnosti, minimalni pragovi u pogledu socijalnih i okolišnih aspekata. U trgovinskim je odnosima potrebno zajamčiti reciprocitet (npr. ulaganja, javna nabava, subvencije).

6.7.

 Izrada sektorskog plana za uravnoteženo upravljanje prijelazom na niskougljično kružno gospodarstvo: utvrđivanje ciljeva za sektore i geografska područja, uz uvođenje planova koji odražavaju stvarne okolnosti te učinak troška energije i drugih ulaznih resursa.

6.8.

 Unapređenjem industrije za digitalno doba europska će se industrija preobraziti u proizvodni sustav u velikoj mjeri utemeljen na informacijama i znanju. Stoga EGSO želi naglasiti sljedeće prioritete:

—

svesrdno promicanje uporabe informacijskih tehnologija u svladavanju društvenih izazova

—

razvijanje digitalne infrastrukture „visokih performansi” na razini EU-a

—

prevladavanje velikih razlika u stupnju digitalizacije među regijama te između velikih i malih poduzeća

—

ubrzavanje razvoja normi IKT-a

—

uzimanje u obzir socijalne dimenzije digitalizacije: učinak na kvalitetu i kvantitetu radnih mjesta, regulacija ekonomije dijeljenja kako bi se spriječilo nepošteno tržišno natjecanje

—

digitalnu inteligenciju treba povećati na svim profesionalnim razinama; digitalne vještine trebaju se promicati na svim razinama obrazovanja (od škole do cjeloživotnog učenja)

—

određivanje novih pravila za oporezivanje digitalnoga gospodarstva

—

osiguravanje kibersigurnosti.

6.9.

 Sigurna, dostatna i održiva energija među ključnim je prioritetima za industriju i društvo. Energija iz obnovljivih izvora treba biti dostupna po konkurentnoj cijeni, za što će biti potrebna golema ulaganja u pametne mreže i međupovezanost te u izuzetno inovativne tehnologije u području skladištenja energije. Pametna uporaba ugljika također će pomoći u ponovnoj uporabi otpadnog ugljika i vodika, koji se trenutačno spaljuju, u svrhu proizvodnje energije, sintetičkih goriva i kemikalija. Uporaba tih proizvoda može znatno ubrzati opće smanjenje emisija CO2 u sektorima čelika, kemikalija i prometa zajedno. Ta sintetička goriva ili sirovine trebaju se promicati u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora.

6.10.

 EGSO želi naglasiti važnost akcijskih planova za sektore i lance vrijednosti s velikim potencijalom rasta, za strukturno unapređenje tradicionalnih industrija i za podupiranje dekarbonizacije u energetski intenzivnim industrijama.

6.11.

 U industrijskoj će se politici morati posvetiti posebna pozornost prometnom sektoru koji je na pragu sasvim nove paradigme jer istodobno dolazi do brojnih tehnoloških disruptivnih promjena odvijaju istodobno: elektrifikacija, digitalizacija proizvodnje, povezani i automatizirani automobili, integracija osobnog i kolektivnog prijevoza.

Bruxelles, 17. listopada 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1)  Tekuća provedba Plana za sektorsku suradnju u području vještina.

(2)  COM(2018) 97 final.

(3)  ftp://ftp.unibocconi.it/pub/RePEc/bcu/papers/iefewp69.pdf

(4)  Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. o doprinosu EU-a obvezujućem instrumentu UN-a za transnacionalne korporacije i druga trgovačka društva s transnacionalnim obilježjima u pogledu ljudskih prava (2018/2763(RSP)) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P8-TA-2018-0382+0+DOC+XML+V0//HR

(5)  Litik, od „-liza”, rastaviti (usp. elektroliza), širiti. Širenje informacija.

(6)  Acemoglu, D. i P. Restrepo (2017.), Robots and jobs: evidence from US labour markets („Roboti i radna mjesta: činjenično stanje na tržištima rada u SAD-u”), Radni dokument NBER-a br. 23285. Arntz, M., T. Gregory i U. Zierahn (2016.), The risk of automation for jobs in OECD countries: a comparative analysis („Rizik automatizacije za radna mjesta u zemljama OECD-a: komparativna analiza”), Radni dokumenti OECD-a o socijalnim pitanjima, zapošljavanju i migraciji br. 189.

(7)  Vidjeti SC/047 SL C 81, 2.3.2018., str. 44.

(8)  Kako je navedeno u mišljenju EGSO-a SC/047 SL C 81, 2.3.2018., str. 44.

(9)  Vidjeti mišljenje EGSO-a SC/048 (SL C 81, 2.3.2018., str. 57.).

Top