23.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 242/48

Izvjestitelj:

José Isaías RODRÍGUEZ GARCÍA CARO

1.1.

EGSO uz napomene sadržane u ovom dokumentu pozdravlja Komunikaciju te poziva Komisiju i države članice da u najkraćem mogućem roku usklađeno rade na strateškim smjernicama koje predlaže dokument o kojem iznosimo ovo mišljenje.

1.2.

Smatramo da se, radi većeg blagostanja građana Unije, zdravstveni sustavi država članica Europske unije moraju temeljiti na načelima i vrijednostima poput univerzalnosti, pristupačnosti, jednakosti i solidarnosti. Bez tih temeljnih načela ne možemo stvoriti socijalnu dimenziju za Europu, stoga ih treba čuvati i zaštititi u svim politikama EU-a povezanim sa zdravljem građana.

1.3.

Čvrsto vjerujemo da se gospodarska kriza koja pogađa kako Europsku uniju u cjelini, tako i posebno određene države članice, ne može riješiti mjerama koje će u konačnici umanjiti prava na zdravstvenu zaštitu europskih građana. Zdravlje, unatoč troškovima i cijenama zdravstvenih usluga, nije roba te stoga ne smije ovisiti o kupovnoj moći građana.

1.4.

Poboljšanje učinkovitosti zdravstvenih sustava podrazumijeva osiguravanje vrijednosti sredstava tako da ih se koristi na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, uz povezivanje koncepta znanstveno-tehničke kvalitete s konceptom učinkovitosti i održivosti u svojstvu osnovnog pristupa zdravstvenoj organizaciji i stručnoj praksi te uvijek uz najveće moguće poštovanje pacijenta.

1.5.

Odbor smatra da je početkom 21. stoljeća nedopustivo da se još mora upozoravati na manjak usporedivih podataka. Bez valjanih i relevantnih podataka nije moguće ostvariti napredak i raspolagati homogenim pokazateljima koji bi podržavali donošenje odluka i znanstvenu analizu. Pozivamo Komisiju i države članice da ubrzaju usvajanje sustava pouzdanih pokazatelja koji bi omogućio analizu i usvajanje mjera na razini Zajednice.

1.6.

EGSO borbu protiv nejednakosti u zdravstvu smatra prioritetnom. Postojeće razlike na socijalnom, gospodarskom i političkom planu imaju presudan učinak na raspodjelu bolesti. Stoga se države članice moraju obvezati na jamčenje jednakosti u pružanju zdravstvenih usluga, neovisno o zemljopisnom položaju, rodu, invaliditetu, visini prihoda i ekonomskoj sposobnosti, dobi, rasi ili bilo kojoj drugoj dimenziji; kao i na jamčenje javnog financiranja za zdravstvene usluge (oporezivanje i zdravstvena osiguranja) u sklopu solidarne preraspodjele sredstava. Smatramo nužnim održavati najširi mogući spektar usluga po razumnim cijenama kako bi se spriječilo da participacija predstavlja prepreku u pogledu pristupa najugroženijih sektora društva skrbi.

1.7.

EGSO smatra kako su zdravstveni djelatnici osnovni element zdravstvenih sustava. Visoko kvalitetna stručna i znanstvena izobrazba neophodna je kako bismo raspolagali visoko obrazovanim stručnjacima koji se mogu uspješno nositi sa zdravstvenim potrebama građana Unije. Također smatramo da se etički aspekti njihove izobrazbe moraju jednako tako njegovati i promicati u državama članicama.

1.8.

Smatramo da promicanje primarne zdravstvene zaštite, kao osnovnog elementa zdravstvene skrbi koju pružaju zdravstveni sustavi, može biti sredstvo za poboljšanje zdravstvenih rezultata navedenih sustava te korektivni čimbenik u pogledu troškova, čime bi se omogućila veća financijska održivost tih sustava. Komisija mora razviti ulogu koordinatora u prijenosu nacionalnih iskustava između država članica.

1.9.

Odbor smatra da je potrebno uložiti napor u cilju obuzdavanja farmaceutskih troškova i troškova visoke tehnologije budući da ti elementi imaju presudan utjecaj na održivost zdravstvenih sustava. Nacionalne agencije i agencije Zajednice moraju igrati odlučujuću ulogu u procjeni djelotvornosti i sigurnosti lijekova i tehnologija koji se uvode na tržište u pogledu zdravlja.

1.10.

Informacijsko-komunikacijske tehnologije moraju i dalje igrati sve jaču ulogu u zdravstvenim sustavima država članica, no pritom se ne smije zaboraviti da ljudska dimenzija mora biti u središtu e-zdravstva.

1.11.

Kako bi se promicalo dobro upravljanje zdravstvenim sustavima diljem EU-a i osiguralo da se stavovi pacijenata propisno uzmu u obzir, potrebno je pri prikupljanju, praćenju i procjeni podataka u pogledu dostupnosti, produktivnosti i otpornosti zdravstvenih sustava u potpunosti iskoristiti povratne informacije pacijenata uz potpuno i aktivno sudjelovanje udruga pacijenata, organizacija civilnog društva i socijalnih partnera.

2.1.

Članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da će djelovanje Unije na području javnog zdravstva poštovati odgovornosti država članica u pogledu određivanja vlastitih zdravstvenih politika, kao i u pogledu organizacije i pružanja zdravstvenih usluga i medicinske skrbi. Isto tako, u sedmom se stavku tog članka navodi da spomenute odgovornosti uključuju upravljanje zdravstvenim uslugama i medicinskom skrbi te dodjelu sredstava za te usluge.

2.2.

S obzirom na takav manevarski prostor, djelovanje Zajednice u pogledu zdravstvenih sustava država članica ograničava se na pitanja o javnom zdravstvu koja se spominju u navedenom članku Ugovora. Međutim, u ulozi tijela koje podupire te financira i usklađuje napore, Komisija može donijeti znatnu dodanu vrijednost drugim aspektima povezanim za zdravstvenom skrbi koji će državama članicama omogućiti daljnju konsolidaciju i unapređenje njihovih nacionalnih zdravstvenih sustava. Ti se sustavi temelje na nizu zajedničkih europskih vrijednosti, poput univerzalnosti, pristupa kvalitetnoj skrbi, jednakosti i solidarnosti, kao što navodi Vijeće Europske unije u lipnju 2006. (1) U svojoj Deklaraciji, ministri zdravstva država članica zaključili su da su zdravstveni sustavi bitan dio europske socijalne infrastrukture.

2.3.

Komisija u svojoj komunikaciji utvrđuje niz teškoća s kojima su se europski zdravstveni sustavi morali suočiti, a koje je gospodarska kriza dodatno pogoršala. Te teškoće uključuju: povećanje zdravstvenih troškova, postupno starenje naših društava, a time i porast kroničnih bolesti, kao i povećanu potražnju za zdravstvenim uslugama, nejednaku raspodjelu zdravstvenih stručnjaka, kojih u nekim državama nedostaje, te neravnomjeran pristup zdravstvenoj skrbi.

2.4.

S obzirom na navedeno te na temelju zaključaka Vijeća Europske unije iz lipnja 2011. (2) i prosinca 2013. (3), Komisija je sastavila Komunikaciju o kojoj se traži mišljenje EGSO-a. Tu je Komunikaciju u svojim zaključcima o gospodarskoj krizi i zdravstvenoj skrbi (4) pozdravilo Vijeće Europske unije koje se sastalo u lipnju 2014.

2.5.

U Komunikaciji se predlaže Plan rada Europske unije za učinkovite, pristupačne i otporne zdravstvene sustave, uz poštivanje nadležnosti država članica, pri čemu bi se doprinos Unije ogledao u smjernicama te instrumentima za nadzor i vrednovanje. Plan uključuje sljedeće elemente:

2.5.1.

Podupiranje povećanja učinkovitosti zdravstvenih sustava. Taj element ima tri vida: vrednovanje uspješnosti sustava; kvalitetu skrbi i sigurnost pacijenata; te integraciju usluga. Povećanje pristupa zdravstvenoj skrbi. To se planira postići putem mjera za zdravstvene djelatnike, isplativim korištenjem lijekova te optimalnom primjenom Direktive 2011/24/EU. Unapređenje otpornosti zdravstvenih sustava. To uključuje prijedloge u pogledu vrednovanja zdravstvenih tehnologija; zdravstvenih informacijskih sustava; te e-zdravstva.

3.1.

Povećanje zdravstvenih troškova, sve veće starenje stanovništva i prijelaz određenih bolesti koje uglavnom pogađaju starije osobe u kronične nisu teškoće koje su se razvile tijekom prošlog desetljeća, već je posrijedi stanje koje potječe još iz prethodnih desetljeća i koje je trenutačna kriza dodatno pogoršala zbog ograničenja dodjele sredstava ovoj vrsti politika. Zbog toga se strateško planiranje mora usmjeriti na to kako učinkovito i djelotvorno riješiti pitanje sredstava koja će zdravstveni sustavi neprestano iziskivati u narednim godinama kako bi se mogla pružiti skrb stanovništvu koje je zbog produženja očekivanog životnog vijeka sve starije i ima sve veće zdravstvene potrebe.

3.1.1.

Promicanje zdravlja i sprečavanje bolesti, kao osnovne mjere za zaštitu zdravlja, moraju imati važnu ulogu u djelovanju naših nacionalnih zdravstvenih sustava. Troškove zdravstvenih usluga je moguće smanjiti ulaganjem u edukaciju o zdravlju te poticanjem aktivnijeg i zdravijeg životnog stila u cilju smanjenja pretilosti, pušenja i konzumacije alkohola. Redovni preventivni pregledi za otkrivanje raka i sistematski pregledi mogu omogućiti dugu i zdravu mirovinu većem broju starijih osoba.

3.2.

Odbor se slaže da se zdravstveni sustavi država članica Europske unije moraju temeljiti na načelima i vrijednostima poput univerzalnosti, pristupačnosti za sve, pravednosti i solidarnosti. Ta načela svim građanima Europske unije jamče pravo na zdravstvenu zaštitu i skrb, kao i na odgovarajuće i pravovremeno korištenje zdravstvenih usluga kako bi se polučili najbolji zdravstveni rezultati; nadalje, jamče pružanje zdravstvenih usluga uz poštovanje načela jednakosti, neovisno o zemljopisnom položaju, rodu, invaliditetu, visini prihoda, dobi, rasi ili bilo kojoj drugoj dimenziji, kao i javno financiranje za zdravstvene usluge (oporezivanje i/li zdravstvena osiguranja) u sklopu solidarne preraspodjele sredstava.

3.3.

Smatramo da gospodarska kriza koja pogađa kako Europsku uniju u cjelini, tako i posebno određene države članice, ne smije biti izlika za stvaranje jaza između građana prvog i drugog reda u pogledu prava na zdravstvenu zaštitu koje nam je svima zajedničko. U tom smislu Odbor mora paziti da različiti kapaciteti i kvaliteta zdravstvenih usluga u različitim državama članicama obuhvaćaju i državljane EU-a koji ne rade u svojoj matičnoj zemlji već su na privremenom radu u inozemstvu. Ne može se postići učinkovitost i održivost zdravstvenih sustava zanemare li se korisnici tih sustava. Zdravlje nije roba, unatoč troškovima i cijenama zdravstvenih usluga, te stoga nikako ne smije ovisiti o kupovnoj moći građana.

3.4.

Europski gospodarski i socijalni odbor u svojem mišljenju (5) o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o temi „Solidarnost na području zdravlja: smanjivanje zdravstvenih nejednakosti u EU-u” (6) izričito tvrdi: „Komisija mora na najbolji mogući način iskorištavati instrumente koje ima na raspolaganju (poput otvorene metode usklađivanja, procjena učinka, istraživačkih programa, pokazatelja ili suradnje s međunarodnim organizacijama), dok s državama članicama mora razmatrati nove metode kako bi se zajamčilo da politikama i mjerama EU-a budu obuhvaćeni čimbenici koji stvaraju ili doprinose stvaranju zdravstvenih nejednakosti među stanovništvom EU-a.” Potvrđujemo sadržaj tog mišljenja i podržavamo sve preporuke koje je Odbor iznio u cilju smanjenja nejednakosti na području zdravlja.

3.5.

U sklopu mišljenja (7) EGSO-a o „Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Zdravlje za rast, trećeg višegodišnjeg programa djelovanja EU-a na području zdravlja za razdoblje 2014. – 2020.” (8), Odbor je imao priliku izjasniti se o određenim aspektima Komunikacije. U tom smislu potvrđujemo valjanost napomena o vrednovanju zdravstvenih tehnologija, izobrazbi zdravstvenih djelatnika, uvođenju medicine utemeljene na dokazima te razmjeni dobrih praksi.

3.6.

Odbor uključivanje zdravstvenog sektora u Europski semestar smatra vrlo važnim. Bitan udio tog sektora u BDP-u država članica, veličina radne snage u njemu i njegov kapacitet za razvoj inovacija dovoljni su motivi za njegovo uključivanje. Međutim, preporuke koje proizlaze iz ocjena Europskog semestra moraju se ostvariti na način da se ne umanjuju načela i vrijednosti na kojima se temelje zdravstveni sustavi država članica Europske unije.

3.7.

Povećanje uspješnosti zdravstvenih sustava samo s gledišta postizanja dobrih rezultata zanemaruje druge aspekte koje, u kontekstu oskudnih sredstava i proračunskih ograničenja, treba uzeti u obzir. Dakle, učinkovit zdravstveni sustav visoke vrijednosti omogućuje najvišu moguću kvalitetu skrbi i optimalne rezultate u okviru raspoloživih sredstava. To jest, ne možemo jačati uspješnost zdravstvenog sustava ne uzimajući u obzir njegovu učinkovitost. Osigurati vrijednost sredstava znači koristiti ih na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, povezujući koncept znanstveno-tehničke kvalitete s konceptom učinkovitosti i održivosti u svojstvu osnovnog pristupa zdravstvenoj organizaciji i stručnoj praksi.

3.8.

Podržavamo rad Komisije i država članica na uvođenju pokazatelja na razini Zajednice za mjerenje uspješnosti zdravstvenih mjera. Zbog toga sve države članice moraju uspostaviti i primjenjivati ovjerene sustave za transparentno i objektivno prikupljanje podataka u cilju omogućavanja sveobuhvatnih analiza. Time će se olakšati usvajanje mjera za suradnju na smanjenju nejednakosti u zdravstvu koje postoje između i unutar samih država članica. Početkom 21. stoljeća nedopustivo je da još moramo upozoravati na nedostatak usporedivih podataka. Bez valjanih, relevantnih i pravodobnih podataka nije moguće ostvariti napredak i raspolagati homogenim pokazateljima koji bi podržavali donošenje odluka i znanstvenu analizu.

3.9.

Korisnost zdravstvenih pokazatelja temelji se na njihovoj pouzdanosti, a to je preduvjet za usporedivost. Komisija u Komunikaciji prepoznaje nedostatak pouzdanosti, zbog čega su dobiveni rezultati teško usporedivi. Zbog toga Odbor podupire sustav Europskih temeljnih pokazatelja zdravlja koji pruža usporedive podatke o zdravlju i ponašanjima koja na njega utječu, kao i o bolestima i zdravstvenim sustavima, što određenim državama članicama može omogućiti unapređenje informacijskih sustava kao i uvođenje zasad nepostojećih pokazatelja, čime će se općenito olakšati razmjena dobrih praksi. Isto tako pozitivno vrednujemo Zajednički ocjenjivački okvir za zdravlje, koji je osmislila Podskupina za pokazatelje Odbora za socijalnu zaštitu.

3.10.

Odbor smatra da problemi u pogledu dostupnosti zdravstvenih sustava mogu ugroziti stvarno priznanje univerzalnosti skrbi. U slučaju da postoje, problemi u pogledu pristupa uvijek najviše pogađaju najsiromašnije dijelove stanovništva. Želimo li smanjiti nejednakosti u zdravstvu, prvo moramo poduzeti korake na području pristupačnosti. Stvarno uvođenje primarne zdravstvene zaštite u ruralnim krajevima, postojanje službi hitne pomoći u blizini, primjerena infrastruktura za prijevoz i komunikaciju, pristup uslugama specijalizirane skrbi i odmjerenost u uvođenju oblika participacije (uzimajući u obzir visinu prihoda) neki su od osnovnih elemenata kojima se građanima jamči pristup zdravstvenim uslugama te u pogledu kojih bi države članice trebale djelovati.

3.11.

EGSO dijeli bojazan Komisije te je svjestan da nas potpisivanje Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom također obvezuje na poduzimanje svih odgovarajućih mjera kako bi se osobama s invaliditetom osigurao pristup zdravstvenim uslugama, uključujući osiguranje dostupnosti objekata osobama koje ograničava određeni vid invaliditeta.

3.12.

Odbor se slaže s Komisijom u pogledu nužnosti održavanja stabilnih mehanizama za financiranje zdravstvenih usluga. U tom smislu kombinirano financiranje koje uključuje doprinose i poreze može pružiti okvir za financijsku stabilnost zdravstvenih sustava. Smatramo da je unapređenje otpornosti ili izdržljivosti tih sustava povezano i s vrlo profesionalnim upravljanjem utemeljenim na učinkovitim informacijskim sustavima, u sklopu kojeg je moguć točan izračun troškova zdravstvene skrbi. Sve spomenuto, zajedno s visoko kvalificiranim i motiviranim zdravstvenim osobljem, može biti čvrsta i stabilna podloga za održiv zdravstveni sustav.

3.13.

EGSO se slaže s mišljenjem Komisije da je manjak zdravstvenih djelatnika među glavnim teškoćama s kojima se suočavaju neki zdravstveni sustavi država članica. Taj manjak dodatno otežava veliko iseljavanje tih radnika u druge države Unije i izvan nje. S obzirom na raznovrsne i složene uzroke, smatramo da bi Plan rada koji Komisija predlaže trebao sadržavati mjere koje će pogodovati povećanju privlačnosti zdravstvenih zanimanja među mladima, kako ne bi samo bilo više kandidata koji se žele obrazovati za ta zanimanja, već i kako bi bavljenje tim zanimanja bilo privlačno kako s profesionalnog stajališta tako i sa stajališta radnih uvjeta.

4.1.

Danas se u najnaprednijim društvima ocjena uspješnosti zdravstvenih sustava shvaća, između ostaloga, kao instrument za odgovornost pružatelja zdravstvenih usluga pred korisnicima tih usluga te kao alat za buduće planiranje. U cilju nadogradnje obveza iz Povelje iz Tallina, Odbor podržava pružanje državama članicama instrumenata i metodologija za ujednačavanje zdravstvenih sustava i smanjenje njihovih unutarnjih i vanjskih nejednakosti.

4.2.

Sigurnost pacijenta podrazumijeva smanjenje rizika nepotrebne povrede pacijenta, odnosno sprečavanje slučajnih ozljeda nastalih tijekom pružanja skrbi ili kao posljedica liječničke pogreške. Promicanje sigurnosti pacijenata podrazumijeva upravljanje rizicima, prijavu, analizu i praćenje nezgoda te primjenu rješenja za smanjenje rizika od njihova ponavljanja. EGSO potvrđuje valjanost svojih preporuka iz mišljenja (9) o „Prijedlogu preporuke Vijeća o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi” (10) te ih proširuje i na sve rizike koji nisu povezani s infektivnim procesima, s posebnim naglaskom na nužnost prijave nuspojava, kao i na poduzimanje mjera za njihovo ispravljanje. Buduće djelovanje treba ići u tom smjeru.

4.3.

Vjerujemo da zdravstvena zaštita pacijenta mora biti usklađena na svim razinama skrbi kako bi primarna zdravstvena zaštita imala veću ulogu u otkrivanju i liječenju zdravstvenih problema. Dobra i razvijena mreža primarne zdravstvene zaštite s visokim stupnjem stručnosti omogućuje bližu vezu sa zdravstvenim problemima, sprečava nepotrebne specijalističke zahvate i smanjuje troškove zdravstvene skrbi jer se sprečava veća ovisnost o bolničkoj skrbi. Komisija mora razviti ulogu koordinatora u prijenosu nacionalnih iskustava između država članica.

4.4.

Udio zdravstvenih djelatnika u sveukupnom zaposlenom stanovništvu zemalja Europske unije dovoljno je relevantan da bi se u slučaju nedovoljnog broja tih stručnjaka smatrao zdravstvenim problemom. U cilju sprečavanja takvih okolnosti planiranje u zdravstvenoj izobrazbi, iako u nadležnosti država članica, mora biti predmet praćenja i analize Europske unije kako bi s državama članicama surađivala na održavanju kritične mase djelatnika koja omogućava pružanje skrbi stanovništvu čije su potrebe za zdravstvenom skrbi sve veće. Odbor smatra kako je za razvoj potrebnih obrazovnih i sveučilišnih kapaciteta također nužno pružanje financijske potpore.

4.5.

EGSO smatra da je visokokvalitetna stručna i znanstvena izobrazba neophodna želimo li raspolagati visoko kvalificiranim zdravstvenim djelatnicima koji se mogu uspješno nositi sa zdravstvenim potrebama građana Unije. Također smatramo da se etički aspekti njihove izobrazbe moraju jednako tako njegovati i promicati u državama članicama.

4.6.

Farmaceutski troškovi čine jedan od osnovnih elemenata koji utječu na trošak zdravstvenih usluga, a time i na njihovu održivost. Farmaceutski izdaci mogu se između ostaloga smanjiti propisivanjem lijekova prema aktivnom sastojku (na temelju međunarodnog nezaštićenog imena Svjetske zdravstvene organizacije), a ne prema komercijalnom nazivu lijeka. U Europskoj uniji, u određenim zdravstvenim organizacijama, postoje primjeri propisivanja lijekova na taj način te se to iskustvo može primijeniti u drugim državama. Međutim, svaka usvojena mjera mora uzimati u obzir potrebe u pogledu istraživanja novih lijekova i financiranje tih aktivnosti.

4.7.

Odbor se slaže sa stavovima Komisije, iznesenim u Komunikaciji koja je tema ovog mišljenja, u pogledu optimalne primjene Direktive 2011/24/EU (11), ali smatra da to nije glavni problem u pogledu dostupnosti nacionalnih zdravstvenih sustava građanima, niti da će optimalna primjena Direktive povećati pristup građana njihovim nacionalnim sustavima. Držimo da se u okviru Komunikacije povećanje pristupačnosti prvenstveno mora usredotočiti na povećanje pokrivenosti stanovništva dok se ne dostigne univerzalna pokrivenost, na sastavljanje najšireg mogućeg spektra usluga po razumnim cijenama te na sprečavanje stanja u kojem participacija predstavlja prepreku u pogledu pristupa najugroženijih sektora društva skrbi. Jamčenje sigurne i kvalitetne prekogranične skrbi građaninu ne jamči osnovnu zdravstvenu uslugu u vlastitoj zemlji podrijetla.

4.8.

Istraživanja i medicinske inovacije dovode do pojave novih zdravstvenih tehnologija u svrhu odgovaranja na dijagnostičke i terapeutske izazove s kojima se medicina mora uhvatiti u koštac. Visoke cijene tih tehnologija i njihova navodna učinkovitost iziskuju snažan sustav za njihovo vrednovanje. Odbor smatra vrlo važnim da Europska mreža za procjenu zdravstvene tehnologije (EUnetHTA) pruži dodanu vrijednost nacionalnim i regionalnim agencijama država članica na način da potiče sinergiju i olakšava širenje njihovih ocjena.

4.9.

Napredak ostvaren na području primjene informacijskih tehnologija u korištenju zdravstvenih kartona pacijenata trebao bi se iz zdravstvenih centara prenijeti i na druga područja. Digitalni zdravstveni karton pacijenta, dostupan svim zdravstvenim stručnjacima koji ga liječe, trebao bi biti krajnji cilj, premda se danas čini relativno dalek. Europska unija mora podupirati zdravstvene informacijske sustave i sustave e-zdravstva koji će omogućavati da zdravstveni karton pacijenta prati gdje god bio. Elektronički zdravstveni karton iznimno je koristan alat za pacijente, ali istodobno predstavlja izazov za vlasti u pogledu uključivanja u svoje zdravstvene sustave kompatibilnih aplikacija koje će bilo kojem zdravstvenom djelatniku omogućiti uvid u zdravstvene problema pojedinca, neovisno o tome gdje se on nalazi. To je golem izazov, ali smatramo da će njegovo uspješno rješavanje poboljšati zdravlje europskih građana.

4.10.

EGSO smatra iznimno važnim da građani imaju pristup digitalnim zdravstvenim informacijskim sustavima. Kao primjer valja istaknuti pristup informacijama o zdravstvenim proizvodima za ljudsku uporabu koja su regulatorna tijela odobrila. Te informacije moraju biti razumljive, točne, ažurirane i sigurne kako bi građanin koji im želi pristupiti pomoću njih mogao dopuniti informacije primljene od svog zdravstvenog djelatnika.

4.11.

U sklopu mišljenja (12) o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o „Akcijskom planu za e-zdravstvo 2012. – 2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” (13), Odbor je imao priliku izjasniti se o „e-zdravstvu”. Iz tog mišljenja potvrđujemo sljedeću rečenicu: „E-zdravstvo mora promicati uzajamno povjerenje između pacijenata i stručnjaka kako bi se spriječili rizici od impersonalnosti i nepridavanja pozornosti psihološkim čimbenicima. Ljudska dimenzija mora biti u središtu e-zdravstva”. U tom smislu, zaključujemo s tvrdnjom da je građanin u središtu zdravstvenog sustava.