17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

1

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31989L0666

---

L 395/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

JEDANAESTA DIREKTIVA VIJEĆA

od 21. prosinca 1989.

o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države

(89/666/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 54.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji sa Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da lakše ostvarivanje prava slobodnog osnivanja trgovačkih društava navedenih u članku 58. Ugovora, članku 54. stavku 3. točki (g) i općem programu za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana zahtijeva usklađivanje zaštitnih mjera koje se zahtijevaju od društava iz država članica za zaštitu interesa članova i ostalih;

budući da je do sada to usklađivanje izvršeno u pogledu objavljivanja podataka donošenjem Prve direktive 68/151/EEZ (4) koja se odnosi na društva kapitala, kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1985.; budući da se to nastavilo u području računovodstva Direktivom 78/660/EEZ (5) o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava, kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1985., Sedmom direktivom 83/349/EEZ (6) o konsolidiranim financijskim izvještajima, kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1985. i Osmom direktivom 84/253/EEZ (7) o osobama koje su odgovorne za provođenje zakonskih revizija računovodstvenih dokumenata;

budući da se te direktive primjenjuju na trgovačka društva kao takva, ali ne obuhvaćaju njihove podružnice; budući da je otvaranje podružnica, poput stvaranja društava kćeri, jedna od mogućnosti koja danas trgovačkim društvima omogućuje da ostvare svoje pravo poslovnog nastana u drugoj državi članici;

budući da, što se tiče podružnica, pomanjkanje usklađivanja, posebno u pogledu objavljivanja podataka, uzrokuje pojavu razlika u zaštiti dioničara i trećih strana između trgovačkih društava koja posluju u drugim državama članicama otvaranjem podružnica i onih koja ondje posluju osnivajući društva kćeri;

budući da na tom području razlike u zakonima država članica mogu ometati primjenu prava poslovnog nastana; budući da je stoga nužno ukloniti takve razlike da se zaštiti, između ostalog, primjena tog prava;

kako bi se osigurala zaštita osoba koje posluju s trgovačkim društvima posredstvom podružnica, u državi članici u kojoj se nalazi podružnica potrebno je uvesti mjere u vezi s objavljivanjem podataka; budući da se ekonomski i društveni utjecaj podružnica može donekle uspoređivati s onim društava kćeri, utoliko što postoji javni interes za objavljivanje podataka o trgovačkom društvu u podružnici; budući da je, da bi se izvršilo takvo objavljivanje, potrebno iskoristiti postupke koji su već uvedeni za društva s dioničkim kapitalom unutar Zajednice;

budući da se to objavljivanje odnosi na niz važnih dokumenata, podataka i izmjena;

budući da to objavljivanje, uz iznimku prava zastupanja, naziva i pravnog oblika te prestanka trgovačkog društva i stečajnog postupka kojemu podliježe, može biti ograničeno na podatke koji se tiču same podružnice, zajedno s uputom na registar trgovačkog društva kojem pripada ta podružnica, s obzirom na to da su prema postojećim pravilima Zajednice, svi podaci koji se tiču trgovačkog društva kao takvog dostupni u tom registru;

budući da nacionalne odredbe u vezi s objavljivanjem računovodstvenih dokumenata koji se odnose na podružnicu ne mogu više biti opravdane u pogledu izrade, revizije i objavljivanja računovodstvenih dokumenata trgovačkog društva nakon usklađivanja nacionalnog zakonodavstva; budući da je sukladno navedenom dovoljno objaviti, u registru podružnice, računovodstvene dokumente na način kako ih je revidiralo i objavilo trgovačko društvo;

budući da pisma i obrasci za narudžbu koje koristi podružnica moraju sadržavati iste podatke kao i pisma i obrasci za narudžbu koje koristi trgovačko društvo te u njima mora biti naveden registar u koji je podružnica upisana;

budući da, kako bi se osiguralo da se ciljevi ove Direktive u potpunosti ostvare te da se izbjegne bilo kakva diskriminacija po osnovi zemlje porijekla trgovačkog društva, ova Direktiva mora također obuhvatiti podružnice koje su otvorila trgovačka društva na koja se primjenjuje pravo država nečlanica te koje su ustrojene u pravne oblike koji se mogu usporediti s trgovačkim društvima na koja se primjenjuje Direktiva 68/151/EEZ; budući da je za te podružnice potrebno primijeniti neke odredbe koje se razlikuju od onih koje se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava na koja se primjenjuje pravo drugih država članica, s obzirom da se gore spomenute direktive ne primjenjuju na trgovačka društva iz država nečlanica;

budući da ova Direktiva ni na koji način ne utječe na zahtjeve o objavljivanju podataka za podružnice na temelju drugih odredbi, na primjer iz zakona u području zapošljavanja, prava radnika na pristup informacijama, poreznih zakona, ili u statističke svrhe,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK I.

Podružnice trgovačkih društava iz drugih država članica

Članak 1.

1.   Dokumenti i podaci koje se odnose na podružnicu koju je u državi članici otvorilo trgovačko društvo na koje se primjenjuje pravo druge države članice i na koje se primjenjuje Direktiva 68/151/EEZ objavljuju se prema pravu države podružnice, u skladu s člankom 3. te Direktive.

2.   Kada se zahtjevi za objavljivanje za podružnicu razlikuju od onih za trgovačko društvo, zahtjevi za objavljivanje podružnice imaju prvenstvo s obzirom na transakcije koje se izvode s podružnicom;

Članak 2.

1.   Obvezno objavljivanje propisano u članku 1. odnosi se samo na sljedeće dokumente i podatke:

(a)	adresu podružnice;

(b)	aktivnosti podružnice;

(c)	registar u kojem se čuva spis trgovačkog društva spomenut u članku 3. Direktive Vijeća 68/151/EEZ, zajedno s registracijskim brojem iz tog registra;

(d)	naziv i pravni oblik trgovačkog društva te naziv podružnice ako se on razlikuje od naziva trgovačkog društva;

(e)

imenovanje, razrješenje dužnosti i podaci o osobama koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo u poslovanju s trećim stranama te u pravnim postupcima; — kao tijelo trgovačkog društva koje je osnovano u skladu sa zakonom ili kao članovi takvog tijela, u skladu s obvezom objavljivanja od strane trgovačkog društva, kao što je propisano u članku 2. stavku 1. Direktive 68/151/EEZ, — kao stalni predstavnici trgovačkog društva za aktivnosti podružnice, s naznakom opsega njihovih ovlasti;

(f)

prestanak društva, imenovanje likvidatora, podatke koje se odnose na njih i njihove ovlasti te okončanje likvidacije u skladu s obvezom objavljivanja od strane trgovačkog društva kao što je propisano u članku 2. stavku 1. točkama (h), (j) i (k) Direktive 68/151/EEZ, — stečajne postupke, aranžmane, sastavljanja ili druge analogne postupke kojima trgovačko društvo podliježe;

(g)	računovodstvene dokumente u skladu s člankom 3.;

(h)	zatvaranje podružnice.

2.   Država članica u kojoj je podružnica otvorena može odrediti da se otkriju, kako je navedeno u članku 1.,

(a)	potpisi osoba koje se spominju u stavku 1. točkama (e) i (f) ovog članka;

(b)	dokument o osnivanju te statut ako se nalaze u posebnoj ispravi, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) Direktive 68/151/EEZ, zajedno s izmjenama tih dokumenata;

(c)	potvrda iz registra koji se spominje u stavku 1. točki (c) ovog članka, a odnosi se na postojanje trgovačkog društva;

(d)	postojanje vrijednosnica na teret imovine društva koje se nalazi u toj državi članici, pod uvjetom da se to objavljivanje odnosi na valjanost tih vrijednosnica.

Članak 3.

Obvezno objavljivanje koje je navedeno u članku 2. stavku 1. točki (g) ograničava se na računovodstvene dokumente društva, koji su izrađeni, revidirani i objavljeni u skladu s pravom države članice koje se primjenjuje na društvo, u skladu s direktivama 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 84/253/EEZ.

Članak 4.

Država članica u kojoj je podružnica otvorena može odrediti da dokumenti spomenuti u članku 2. stavku 2. točki (b) i članku 3. moraju biti objavljeni na drugom službenom jeziku Zajednice te da prijevod tih dokumenata mora biti ovjeren.

Članak 5.

Ako je društvo otvorilo više od jedne podružnice u državi članici, objavljivanje iz članka 2. stavka 2. točke (b) i članka 3. može se izvršiti u registru podružnice koju izabere društvo.

U tom slučaju, obvezno objavljivanje od strane drugih podružnica obuhvaća podatke o registru podružnice koji se objavljuje, zajedno s brojem te podružnice u tom registru.

Članak 6.

Države članice propisuju da se u pismima i obrascima narudžbi koje koristi podružnica navode, osim podataka koje propisuje članak 4. Direktive 68/151/EEZ, registar u kojem se čuva spis o podružnici zajedno s brojem podružnice u tom registru.

ODJELJAK II.

Podružnice trgovačkih društava iz trećih zemalja

Članak 7.

1.   Dokumenti i podaci koji se odnose na podružnicu koju je u državi članici otvorilo trgovačko društvo na koje se primjenjuje pravo države članice, ali ima pravni oblik koji se može usporediti s vrstama trgovačkih društava na koje se primjenjuje Direktiva 68/151/EEZ, objavljuju se u skladu s pravom države podružnice, kao što je navedeno u članku 3. te Direktive.

2.   Primjenjuje se članak 1. stavak 2.

Članak 8.

Obvezno objavljivanje navedeno u članku 7. obuhvaća najmanje sljedeće dokumente i podatke:

(a)	adresu podružnice;

(b)	aktivnosti podružnice;

(c)	država čije se pravo primjenjuje na trgovačko društvo;

(d)	gdje to zakon propisuje, registar u koji je trgovačko društvo upisano i registracijski broj trgovačkog društva u tom registru:

(e)	dokumente o osnivanju i statut ako je sadržan u posebnoj ispravi, sa svim izmjenama tih dokumenata;

(f)	pravni oblik trgovačkog društva, glavno mjesto i predmet poslovanja te najmanje jednom godišnje iznos upisanog kapitala, ako ti podaci nisu navedeni u dokumentima navedenima u podstavku (e);

(g)	naziv trgovačkog društva i naziv podružnice ako se razlikuje od naziva trgovačkog društva;

(h)

imenovanje, razrješenje dužnosti i podatke o osobama koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo u poslovanju s trećim stranama te u pravnim postupcima;; — kao tijelo trgovačkog društva koje je osnovano u skladu sa zakonom ili kao članovi takvog tijela, — kao stalni predstavnici trgovačkog društva za aktivnosti podružnice. Moraju biti navedene ovlasti osoba koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo te mogu li one to činiti samostalno ili moraju djelovati zajedno s drugim osobama;

(i)	— prestanak društva, imenovanje likvidatora, podatke koje se odnose na njih i njihove ovlasti te okončanje likvidacije, — stečajne postupke, aranžmane, nagodbe ili druge analogne postupke kojima društvo podliježe;

(j)	računovodstvene dokumente u skladu s člankom 7.;

(k)	zatvaranje podružnice.

Članak 9.

1.   Obvezno objavljivanje propisano u članku 8. stavku 1. podstavku (j) primjenjuje se na računovodstvene dokumente trgovačkog društva kako su izrađeni, revidirani i objavljeni u skladu s pravom države članice koje se primjenjuje na društvo. Ako nisu izrađeni u skladu s ili na način ekvivalentan direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ, države članice mogu zahtijevati da se izrade i objave računovodstveni dokumenti koji se odnose na aktivnosti podružnice.

2.   Primjenjuju se članci 4. i 5.

Članak 10.

Države članice propisuju da se u pismima i obrascima narudžbi koje koristi podružnica navodi registar u kojem se čuva spis o podružnici, zajedno s brojem podružnice u tom registru. Ako pravo države koje se primjenjuje na trgovačko društvo zahtijeva upis u registar, potrebno je navesti i registar u koji je trgovačko društvo upisano, kao i registracijski broj trgovačkog društva u tom registru.

ODJELJAK III.

Navođenje podružnica u godišnjem izvješću trgovačkog društva

Članak 11.

Članku 46. stavku 2. Direktive 78/660/EEZ dodaje se sljedeći podstavak:

„(e)	postojanje podružnice trgovačkog društva”.

ODJELJAK IV.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 12.

Države članice određuju odgovarajuće sankcije u slučaju da se ne ispuni obveza objavljivanja sadržaja navedenih u člancima 1., 2., 3., 7., 8. i 9. te ako se u pismima i obrascima za narudžbu ispuste obvezni podaci navedeni u člancima 6. i 10.

Članak 13.

Svaka od država članica određuje tko provodi postupak objavljivanja kako je propisano u Direktivi.

Članak 14.

1.   Članci 3. i 9. se ne primjenjuju na podružnice koje su otvorile kreditne i financijske institucije koje obuhvaća Direktiva 89/117/EEZ (8).

2.   Do naknadnog usklađivanja, države članice ne moraju primjenjivati članke 3. i 9. na podružnice koje su otvorila osiguravajuća društva.

Članak 15.

Članak 54. Direktive 78/660/EEZ i članak 48. Direktive 83/349/EEZ brišu se.

Članak 16.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1992. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice određuju da se odredbe koje se navode u stavku 1. primjenjuju od 1. siječnja 1993., a odredbe u vezi s računovodstvenim dokumentima prvi se put primjenjuju na godišnje financijske izvještaje za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 1993. ili tijekom 1993.

3.   Države članice Komisiji šalju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 17.

Odbor za kontakt osnovan na temelju članka 52. Direktive 78/660/EEZ također:

(a)	olakšava, ne dovodeći u pitanje članke 169. i 170. Ugovora, usklađenu primjenu ove Direktive, kroz redovite sastanke na kojima se razmatraju praktični problemi koji nastaju u vezi s primjenom Direktive;

(b)	savjetuje Komisiju, ako je to potrebno, da Direktivi nešto doda ili u njoj nešto izmijeni.

Članak 18.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 105, 21.4.1988., str. 6.

(2)  SL C 345, 21.12.1987., str. 76. i SL C 256, 9.10.1989., str. 27.

(3)  SL C 319, 30.11.1987., str. 61.

(4)  SL L 65, 14.3.1968., str. 8.

(5)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

(6)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(7)  SL L 126, 12.5.1984., str. 20.

(8)  SL L 44, 16.2.1989., str. 40.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

7

---

31990L0604

---

L 317/57

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 8. studenoga 1990.

o izmjeni Direktive 78/660/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i Direktive 83/349/EEZ o konsolidiranim financijskim izvještajima u vezi s izuzećima za mala i srednja trgovačka društva te objavom izvještaja u ECU

(90/604/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 54.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je predmet Direktive 78/660/EEZ (4), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Španjolske i Portugala, posebno bilo usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na podnošenje i sadržaj godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, metode procjene vrijednosti te objava tih dokumenata, posebno u vezi s dioničkim društvima i društvima s ograničenom odgovornošću;

budući da bi trebalo pojednostavniti administrativne postupke koji vrijede za mala i srednja poduzeća u skladu s Odlukom Vijeća od 3. studenoga 1986. o programu djelovanja za mala i srednja poduzeća (5) i Odlukom Vijeća od 30. lipnja 1988. o unapređenju poslovnog okruženja i djelovanja za promicanje razvoja poduzeća, posebno malih i srednjih poduzeća u Zajednici (6), što zahtijeva posebno značajno pojednostavnjenje obveza koje proizlaze iz Direktive 78/660/EEZ;

budući da je na temelju članka 53. stavka 2. Direktive 78/660/EEZ, prikladno provesti drugo preispitivanje pragova pomoću kojih se definiraju mala i srednja poduzeća;

budući da bi trebalo povećati izuzeća u vezi s osnivanjem, revizijom i objavom financijskih izvještaja koja države članice sukladno Direktivi 78/660/EEZ mogu dopustiti za mala trgovačka društva;

budući da bi svim državama članicama trebalo dati mogućnost da dopuste društvima neuključivanje u bilješke uz financijski izvještaj određenih podataka u vezi s naknadama odobrenim članovima upravnih i upravljačkih tijela društva, kada takvi podaci omogućuju utvrđivanje položaja spomenutog člana tih tijela;

budući da je također prikladno omogućiti državama članicama da učine manje strogim obveze koje vrijede za mala trgovačka društva u vezi sa sastavljanjem i objavom bilješki uz financijske izvještaje; budući da bi države članice trebale moći izuzeti spomenuta trgovačka društva od obveze da u bilješkama uz financijski izvještaj iskazuju određene podatke koji se mogu ocijeniti manje važnima za mala trgovačka društva; budući da bi, s istom namjerom, državama članicama trebalo omogućiti izuzeće spomenutih društava od obveze sastavljanja godišnjeg izvješća ako ona u bilješkama uz financijski izvještaj uključe podatke iz članka 22. stavka 2. Direktive 77/91/EEZ (7) u vezi sa stjecanjem vlastitih dionica;

budući da je važno promicati europsku monetarnu integraciju dopuštajući trgovačkim društvima barem da objavljuju svoje financijske izvještaje u ECU-ima, budući da je to samo dodatna pogodnost koja ne mijenja poziciju trgovačkih društava koja već mogu sastavljati i objavljivati financijske izvještaje u ECU-ima; budući da bi u vezi s tim pitanjem odredbe direktiva 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (8), kako su izmijenjene Aktom o pristupanju Španjolske i Portugala, trebale biti pojašnjene obvezujući trgovačka društva koja se koriste tom pogodnošću da u bilješkama uz financijski izvještaj navedu tečaj korišten pri konverziji,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Članak 11. Direktive 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	„ukupan iznos bilance: ECU 1 550 000” mijenja se u „ukupan iznos bilance: ECU 2 000 000”;

2.	„neto promet: ECU 3 200 000” zamjenjuje se riječima „neto promet: ECU 4 000 000”;

3.	dodaje se sljedeći podstavak:

Revizija prije navedenih iznosa u ECU-ima predstavlja drugu petogodišnju reviziju određenu člankom 53. stavkom 2. Direktive 78/660/EEZ.

Članak 2.

Članak 27. Direktive 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	„ukupan iznos bilance: ECU 6 200 000” mijenja se u „ukupan iznos bilance: ECU 8 000 000”;

2.	„neto promet: ECU 12 800 000” mijenja se u „neto promet: ECU 16 000 000”;

Revizija prije navedenih iznosa u ECU-ima predstavlja drugu petogodišnju reviziju određenu člankom 53. stavkom 2. Direktive 78/660/EEZ.

Članak 3.

Članak 53. stavak 1. Direktive 78/660/EEZ zamjenjuje se slijedećim:

Članak 4.

Sljedeći stavak dodaje se članku 43. Direktive 78/660/EEZ:

Članak 5.

Članak 44. Direktive 78/660/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

Članak 6.

Sljedeći stavak dodaje se članku 46. Direktive 78/660/EEZ;

Članak 7.

Članak 47. stavak 2. točka (b) Direktive 78/660/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	skraćenim bilješkama uz financijski izvještaj sukladno članku 44.”

Članak 8.

Sljedeći članak umeće se u Direktivu 78/660/EEZ:

Članak 9.

Sljedeći članak umeće se u Direktivu 83/349/EEZ:

Članak 10.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 1993. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice mogu odrediti da se ova Direktiva prvi put primjenjuje na financijske izvještaje za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 1995. ili tijekom kalendarske 1995.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 287, 11.11.1986., str. 5.; SL C 318, 20.12.1989., str. 12.

(2)  SL C 158, 26.6.1989., str. 257., Odluka od 24. listopada 1990. (još nije objavljena u Službenom listu)

(3)  SL C 139, 5.6.1989., str. 42.

(4)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

(5)  SL C 287, 14.11.1986., str. 1.

(6)  SL C 197, 27.7.1988., str. 6.

(7)  SL L 26, 31.1.1977., str. 1.

(8)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(9)  SL L 379, 30.12.1978., str. 1.

(10)  SL L 247, 16.9.1984., str. 1.

(11)  SL L 189, 4.7.1989., str 1.”

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

10

---

31993D0016

---

L 011/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 21. prosinca 1992.

o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz Sjedinjenih Američkih Država i iz određenih područja

(93/16/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 87/54/EEZ od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da pravo na pravnu zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda u Zajednici imaju osobe koje ispunjavaju uvjete za zaštitu prema članku 3. stavcima 1. do 5. Direktive 87/54/EEZ;

budući da se to pravo može proširiti Odlukom Vijeća na osobe koje ne uživaju zaštitu prema spomenutim odredbama;

budući da bi o proširenju dotične zaštite trebala, koliko je to moguće, odlučiti Zajednica kao cjelina;

budući da je takva zaštita već prethodno, samo na privremenoj osnovi, proširena na određene zemlje i određena državna područja u skladu s Odlukom 90/511/EEZ (2), koja prestaje važiti 31. prosinca 1992.;

budući da je takva zaštita proširena na trgovačka društva i druge pravne osobe u Sjedinjenim Američkim Državama jer je Odlukom Komisije 90/541/EEZ (3) utvrđeno da Sjedinjene Države ispunjavaju, do 31. prosinca 1992., uvjet uzajamnosti utvrđen člankom 1. stavkom 2. Odluke 90/511/EEZ;

budući da Sjedinjene Države imaju odgovarajuće zakonodavstvo i da se od njih očekuje da nastave sa zaštitom topografija poluvodičkih proizvoda prema svojem nacionalnom zakonodavstvu i omoguće da ta zaštita bude dostupna osobama iz država članica Zajednice koje uživaju pravo na zaštitu prema Direktivi 87/54/EEZ;

budući da se od određenih državnih područja koja nemaju odgovarajuće zakonodavstvo očekuje da ga utvrde i da ga što je prije moguće stave na raspolaganje navedenim osobama iz država članica Zajednice;

budući da su sve države članice Zajednice sada donijele nacionalne mjere primjenjujući Direktivu 87/54/EEZ;

budući da je prikladno nastaviti s proširenjem dotične zaštite na Sjedinjene Države još samo godinu dana kako bi se osiguralo vrijeme da se postupak priznavanja međusobne neograničene zaštite završi;

budući da je također prikladno da se privremeno nastavi s proširenjem takve zaštite na gore navedena područja kako bi se osiguralo dodatno vrijeme potrebno da se stvore uvjeti za međusobnu neograničenu zaštitu,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Države članice proširuju pravnu zaštitu predviđenu Direktivom 87/54/EEZ kako slijedi:

(a)	s fizičkim osobama koje su državljani Sjedinjenih Američkih Država ili koje su iz područja navedenih u Prilogu ovoj Odluci ili koje imaju uobičajeno boravište na državnom području Sjedinjenih Američkih Država ili na nekom od spomenutih područja postupat se kao s državljanima država članica;

(b)

s trgovačkim društvima ili s pravnim osobama iz Sjedinjenih Američkih Država ili iz područja navedenih u Prilogu, a koji imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan u toj državi ili na tom području, postupa se kao s onima koji imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan na državnom području države članice.

2.   Podstavak 1. točka (b) primjenjuje se pod uvjetom da trgovačka društva ili druge pravne osobe države članice koji imaju pravo na zaštitu prema Direktivi 87/54/EEZ uživaju zaštitu u Sjedinjenim Državama ili u navedenim područjima.

3.   Ispunjavaju li Sjedinjene Američke Države ili područja navedena u Prilogu uvjete utvrđene stavkom 2., utvrđuje Komisija koja o tome obavješćuje države članice.

Članak 2.

Odluka se primjenjuje od 1. siječnja 1993.

Države članice proširuju zaštitu prema ovoj Odluci na osobe navedene u članku 1. do 31. prosinca 1994.

U odnosu na Sjedinjene Američke Države taj je datum 31. prosinca 1993.

Sva isključiva prava stečena prema Odluci 90/511/EEZ ili ovoj Odluci nastavljaju proizvoditi učinke u razdoblju utvrđenom Direktivom 87/54/EEZ.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 24, 27.1.1987., str. 36.

(2)  SL L 285, 17.10.1990., str. 31.

(3)  SL L 307, 7.11.1990., str. 21. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 92/20/EEZ (SL L 9, 15.1.1992., str. 22.).

---

PRILOG

Anguilla

Bermudi

Britansko područje Indijskog oceana

Britanski Djevičanski Otoci

Kajmanski Otoci

Kanalski Otoci

Falklandski Otoci

Hong Kong

Otok Man

Montserrat

Pitcairn

Sv. Helena

Sv. Helena i pridružena područja (Ascension, Tristan da Cunha)

Južna Georgia i otoci Južni Sandwich

Otoci Turks i Caicos

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

12

---

31993D0520

---

L 246/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 27. rujna 1993.

o izmjeni Odluke 93/16/EEZ o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz Sjedinjenih Američkih Država i iz određenih područja

(93/520/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 87/45/EEZ od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da pravo na zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda u Zajednici imaju osobe koje ispunjavaju uvjete za zaštitu prema članku 3. stavcima 1. do 5. Direktive 87/54/EEZ;

budući da se pravo na zaštitu može proširiti odlukom Vijeća na osobe koje se ne koriste zaštitom prema spomenutim odredbama;

budući da bi o proširenju zaštite trebala, koliko je to moguće, odlučiti Zajednica kao cjelina;

budući da je takva zaštita već prethodno, samo na privremenoj osnovi, proširena na Sjedinjene Američke Države i određena područja u skladu s Odlukom Vijeća 93/16/EEZ od 21. prosinca 1992. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz Sjedinjenih Američkih Država i iz određenih područja (2);

budući da je u Arubi i na Nizozemskim Antilima pravna zaštita topografija poluvodičkih proizvoda predviđena, među ostalim, člankom 10. Zakona o autorskom pravu Nizozemskih Antila od 17. prosinca 1912. (s izmjenama);

budući da se očekuje da će područja koja još nemaju posebno zakonodavstvo donijeti takvo zakonodavstvo i da će ga u što kraćem roku proširiti na osobe iz država članica Zajednice koje imaju pravo na zaštitu prema Direktivi 87/54/EEZ;

budući da je prikladno takvu zaštitu proširiti na privremenoj osnovi na ta područja da se osigura više vremena za stvaranje uvjeta za međusobnu neograničenu zaštitu,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilog Odluci 93/16/EEZ zamjenjuje se Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje od 1. studenoga 1993.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 24, 27.1.1987., str. 36.

(2)  SL L 11, 19.1.1993., str. 20.

---

PRILOG

Anguilla

Aruba

Bermudi

Britansko područje Indijskog oceana

Britanski Djevičanski otoci

Kajmanski otoci

Kanalski otoci

Falklandski otoci

Hong Kong

Otok Man

Montserrat

Nizozemski Antili

Pitcairn

Sv. Helena

Sv. Helena i pridružena područja (Ascension, Tristan da Cunha)

Južna Georgia i otoci Južni Sandwich

Otoci Turks i Caicos

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

14

---

31994L0008

---

L 082/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA VIJEĆA 94/8/EZ

od 21. ožujka 1994.

o izmjeni Direktive 78/660/EEZ vezano uz promjenu iznosa izraženih u ECU

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Četvrtu direktivu Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (1), a posebno njezin članak 53. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da članci 11. i 27. Direktive 78/660/EEZ, pozivajući se na članak 6. Direktive 83/349/EEZ (2) i članke 20. i 21. Direktive 84/253/EEZ (3), sadrže limite izražene u ECU za ukupni iznos bilance i neto prihod unutar kojih države članice mogu dopustiti odstupanja od ovih Direktiva;

budući da sukladno članku 53. stavku 2. Direktive 78/660/EEZ Vijeće svakih pet godina, postupajući na prijedlog Komisije, treba ispitati i prema potrebi revidirati iznose izražene u ECU-ima u toj Direktivi, s obzirom na ekonomska i monetarna kretanja u Zajednici;

budući da je do danas Vijeće, sukladno članku 53. stavku 2. Direktive 78/660/EEZ, dva puta promijenilo spomenute iznose, i to prema direktivama 84/569/EEZ (4) i 90/604/EEZ (5);

budući da je treće petogodišnje razdoblje završilo 24. srpnja 1993., stoga je opravdano preispitivanje tih iznosa;

budući da je tijekom zadnjih pet godina ECU djelomično izgubio na stvarnoj vrijednosti; budući da je zbog ekonomskih i monetarnih kretanja u Zajednici nužno povećanje iznosa izraženih u ECU,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Članak 11. Direktive 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

—	u prvoj alineji „ukupni iznos bilance: 2 000 000 ECU” zamjenjuje se sljedećim „ukupni iznos bilance: 2 500 000 ECU”,

—	u drugoj alineji „neto prihod: 4 000 000 ECU” zamjenjuje se sljedećim „neto prihod: 5 000 000 ECU”.

2.   Članak 27. Direktive 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

—	u prvoj alineji „ukupni iznos bilance: 8 000 000 ECU” zamjenjuje se sljedećim „ukupni iznos bilance: 10 000 000”,

—	u drugoj alineji „neto prihod: 16 000 000 ECU” zamjenjuje se sljedećim „neto prihod: 20 000 000 ECU”.

3.   Promjena gore navedenih iznosa predstavlja treću petogodišnju promjenu predviđenu člankom 53. stavkom 2. Direktive 78/660/EEZ.

Članak 2.

Protuvrijednost ECU-a u nacionalnoj valuti je vrijednost koja se dobije na dan 21. ožujka 1994. kako je objavljeno u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 3.

1.   One države članice koje namjeravaju iskoristiti mogućnosti iz članaka 11. i 27. Direktive 78/660/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, donose propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive bilo kada nakon njezine objave. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Način tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/605/EEZ (SL L 317, 16.11.1990., str. 60.).

(2)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(3)  SL L 126, 12.5.1984., str. 20.

(4)  SL L 314, 4.12.1984., str. 28.

(5)  SL L 317, 16.11.1990., str. 57.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

16

---

31994D0700

---

L 284/61

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 24. listopada 1994.

o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz Kanade

(94/700/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 87/54/EEZ od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da pravo na pravnu zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda u Zajednici imaju osobe koje ispunjavaju uvjete za zaštitu prema članku 3. stavcima od 1. do 5. Direktive 87/54/EEZ;

budući da se to pravo može proširiti Odlukom Vijeća na osobe koje se ne koriste zaštitom prema spomenutim odredbama;

budući da bi o proširenju zaštite trebala, koliko je to moguće, odlučiti Zajednica kao cjelina;

budući da se zaštita prethodno priznavala pod uvjetima uzajamnosti osobama iz određenih zemalja i s određenih državnih područja izvan Zajednice, u nekim slučajevima trajno prema Odluci 90/510/EEZ (2), a u drugim slučajevima privremeno prema Odluci 93/16/EEZ (3);

budući da Kanada ima propise kojima se proizvođačima topografija priznaje odgovarajuća zaštita i da je najavila da od 1. studenoga 1994. namjerava njihovu primjenu proširiti na državljane Zajednice te na fizičke i pravne osobe koje tamo imaju stvarni i djelatni poslovni nastan s ciljem izrade topografija ili proizvodnje integriranih sklopova;

budući da se Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koji je rezultat Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, obuhvaćen Marakeškim završnim aktom od 15. travnja 1994., zahtijeva od članica da priznaju zaštitu topografija integriranih sklopova u skladu s vlastitim odredbama i odredbama Ugovora o intelektualnom vlasništvu s obzirom na integrirane sklopove na koje se odnosi;

budući da Sporazum, zajedno sa Sporazumom o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije stupa na snagu 1. siječnja 1995. ili što je moguće prije nakon tog datuma; budući da razvijene zemlje koje su članice Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije imaju razdoblje od godinu dana od stupanja na snagu tog Sporazuma u kojem trebaju primijeniti Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva;

budući da bi, imajući na umu obveze kanadskih tijela, pravo na zaštitu prema Direktivi 87/54/EEZ trebalo proširiti od 1. studenoga 1994. do primjene Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva na fizičke osobe, trgovačka društva ili ostale pravne osobe iz Kanade,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice proširuju pravnu zaštitu predviđenu u skladu s Direktivom 87/54/EEZ kako slijedi:

(a)	s fizičkim osobama koje su državljani Kanade ili koje imaju uobičajeno boravište na državnom području Kanade, postupa se kao s državljanima države članice;

(b)	s trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama iz Kanade koji imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan u toj državi postupa se kao s onima koji imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan na državnom području države članice.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje od 1. studenoga 1994.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 24, 27.1.1987., str. 36.

(2)  SL L 285, 17.10.1990., str. 29. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 93/17/EEZ (SL L 11, 19.1.1993., str. 22.).

(3)  SL L 11, 19.1.1993., str. 20. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 93/520/EEZ (SL L 246, 2.10.1993., str. 31.) kojom se priznaje privremena zaštita osobama iz Sjedinjenih Američkih Država (do 31.12.1993.) i iz određenih državnih područja (do 31.12.1994.), i Odluka 94/373/EZ (SL L 170, 5.7.1994., str. 34.) kojom se produljuje trajanje zaštite u odnosu na Sjedinjene Američke Države do 1. srpnja 1995.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

18

---

31994D0824

---

L 349/201

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 22. prosinca 1994.

o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz članica Svjetske trgovinske organizacije

(94/824/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 87/54/EEZ od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je u ime Zajednice potpisan Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (dalje u tekstu „Sporazum o WTO-u”); budući da Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasništva (dalje u tekstu „Sporazum TRIPS”), koji se nalazi u prilogu Sporazuma o WTO-u, sadrži detaljne odredbe o zaštiti prava intelektualnog vlasništva čija je namjena osnivanje međunarodnih disciplina u tom području radi promicanja međunarodne trgovine i sprečavanja narušavanja i razdora tržišta zbog nedostatka odgovarajuće i djelotvorne zaštite intelektualnog vlasništva;

budući da, kako bi se osigurala usklađenost cjelokupnog odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice sa Sporazumom TRIPS, Zajednica mora poduzeti odgovarajuće mjere vezane za postojeće propise Zajednice o zaštiti prava intelektualnog vlasništva; budući da te mjere povlače za sobom izmjene ili promjene nekih dijelova zakonodavstva Zajednice; budući da te mjere također povlače za sobom dopune postojećih akata Zajednice;

budući da se Direktiva 87/54/EEZ odnosi na pravnu zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda; budući da se člancima od 35. do 38. Sporazuma TRIPS utvrđuju obveze članica WTO-a s obzirom na zaštitu planova rasporeda (topografija) integriranih sklopova; budući da u skladu s člankom 1. stavkom 3. i člankom 3. Sporazuma TRIPS Zajednica mora osigurati da državljani svih drugih članica WTO-a uživaju takvu zaštitu i primjenu nacionalnog tretmana; budući da je zbog toga potrebno da se zaštita prema Direktivi 87/54/EEZ proširi na državljane članica WTO-a, bez potrebe ispunjenja zahtjeva uzajamnosti; budući da je u tu svrhu prikladno primjenjivati postupke prema članku 3. stavku 7. Direktive,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Države članice proširuju pravnu zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda predviđenu Direktivom 87/54/EEZ kako slijedi:

(a)	s fizičkim osobama koje su državljani članice Sporazuma o WTO-u ili koje imaju domicil na državnom području te članice postupa se kao s državljanima države članice;

(b)

s pravnim ili fizičkim osobama koje imaju stvarni i djelatni poslovni nastan za proizvodnju topografija poluvodičkih proizvoda ili proizvodnju integriranih sklopova na državnom području članice Sporazuma o WTO-u postupa se kao s pravnim ili fizičkim osobama koje imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan na državnom području države članice.

Članak 2.

1.   Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 1995.

2.   Primjenjuje se od 1. siječnja 1996.

3.   Odluka Vijeća 90/510/EEZ od 9. listopada 1990. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz određenih zemalja i s određenih područja (2) zamjenjuje se, od dana primjene ove Odluke, u onoj mjeri u kojoj se odnosi na proširenje zaštite prema Direktivi 87/54/EEZ na zemlje ili na državna područja članica Sporazuma o WTO-u.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 24, 27.1.1987., str. 36.

(2)  SL L 258, 17.10.1990., str. 29. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 93/17/EEZ (SL L 11, 19.1.1993., str. 22.).

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

20

---

31996D0644

---

L 293/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 11. studenoga 1996.

o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe s Otoka Mana

(96/644/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 87/54/EEZ (1) od 16. prosinca 1986. o pravnoj zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda, a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da pravo na pravnu zaštitu topografija poluvodičkih proizvoda u Zajednici imaju osobe koje ispunjavaju uvjete za zaštitu prema članku 3. stavcima od 1. do 5. Direktive 87/54/EEZ;

budući da se to pravo može proširiti Odlukom Vijeća na osobe koje se ne koriste zaštitom prema spomenutim odredbama;

budući da bi o proširenju zaštite trebala odlučiti Zajednica kao cjelina;

budući da je Zajednica od 7. studenoga 1987. proširila tu zaštitu na osobe s Otoka Mana slijedom privremenih Odluka Vijeća, od kojih je posljednja Odluka 94/828/EZ (2);

budući da se ta Odluka primjenjivala do 31. prosinca 1995.;

budući da Otok Man ima odgovarajuće zakonodavstvo (3) o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda; budući da je to zakonodavstvo stupilo na snagu 1. siječnja 1994.; budući da ono primjenjuje Direktivu 87/54/EEZ i omogućuje provedbu prethodnih odluka Vijeća po tom pitanju; budući da Otok Man proširuje primjenu tog zakonodavstva na državljane država članica Zajednice;

budući da Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, sklopljen 15. travnja 1994., traži od članica Svjetske trgovinske organizacije da priznaju zaštitu topografija integriranih sklopova u skladu s vlastitim odredbama i odredbama Ugovora o intelektualnom vlasništvu s obzirom na integrirane sklopove na koje se odnosi;

budući da je Sporazum, zajedno s onim o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, kojem je priložen, stupio na snagu 1. siječnja 1995.;

budući da je moguće predvidjeti da će vlada Ujedinjene Kraljevine primijeniti na Otok Man Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i da će se u odnosu na Otok Man primijeniti Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva;

budući da su odredbe koje jamče zaštitu topografija na Otoku Manu osobama iz Zajednice tamo još uvijek na snazi;

budući da bi se zaštita prema Direktivi 87/54/EEZ trebala i dalje proširivati na Otok Man s učinkom od 1. siječnja 1996. do trenutka kad Otok Man postane obvezan odredbama Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva nakon proširenja Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije na Otok Man,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice proširuju pravo na pravnu zaštitu prema Direktivi 87/54/EEZ kako slijedi:

(a)	s fizičkim osobama koje su državljani Otoka Mana ili koje imaju uobičajeno boravište na području Otoka Mana postupa se kao s državljanima država članica;

(b)	s trgovačkim društvima ili s drugim pravnim osobama s Otoka Mana koje imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan na Otoku Manu postupa se kao s onima koji imaju stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan na državnom području države članice.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje od 1. siječnja 1996.

Države članice proširuju pravo na zaštitu prema ovoj Odluci na osobe iz članka 1. do datuma na koji Otok Man postane obvezan odredbama Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva nakon proširenja Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije na Otok Man.

Sva isključiva prava stečena prema odlukama 87/532/EEZ, 90/511/EEZ, 94/828/EZ ili prema ovoj Odluci nastavljaju proizvoditi učinke u razdoblju utvrđenom Direktivom 87/54/EEZ.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 24, 27.1.1987., str. 36.

(2)  Odluka Vijeća 87/532/EEZ od 26. listopada 1987. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz određenih država i s određenih područja (SL L 313, 4.11.1987., str. 22.); Odluka Vijeća 90/511/EEZ od 9. listopada 1990. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz određenih država i s određenih područja (SL L 285, 17.10.1990., str. 31.); Odluka Vijeća 93/16/EEZ od 21. prosinca 1992. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz Sjedinjenih Američkih Država i iz određenih područja (SL L 11, 19.1.1993., str. 20.), kako je izmijenjena Odlukom 93/520/EEZ (SL L 246, 2.10.1993., str. 31.); Odluka Vijeća 94/828/EZ od 19. prosinca 1994. o proširenju pravne zaštite topografija poluvodičkih proizvoda na osobe iz određenih područja (SL L 351, 31.12.1994., str. 12.).

(3)  Uredba o pravu dizajna (topografije poluvodiča) od 14. prosinca 1993. i Pravilnik o pravu dizajna (topografije poluvodiča) od 18. siječnja 1994.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

22

---

32001L0084

---

L 272/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA 2001/84/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. rujna 2001.

o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora (3) i s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 6. lipnja 2001.,

budući da:

(1)	U području autorskog prava, pravo slijeđenja neprenosivo je i neotuđivo pravo, koje uživa autor izvornika djela grafičke i likovne umjetnosti, s imovinskim interesom u uzastopnim prodajama dotičnog djela.

(2)	Pravo slijeđenja pravo je proizvodnog karaktera koje omogućuje autoru/umjetniku dobivanje naknade za uzastopne prijenose djela. Predmet prava slijeđenja materijalno je djelo, odnosno medij u koji je ugrađeno zaštićeno djelo.

(3)

Pravo slijeđenja ima za cilj osigurati autorima djela grafičke i likovne umjetnosti udio u gospodarskom uspjehu izvornika svojih umjetničkih djela. Ono pomaže uspostavi ravnoteže između imovinskog stanja autora djela grafičke i likovne umjetnosti i ostalih stvaratelja koji imaju korist od uzastopnog iskorištavanja svojih djela.

(4)	Pravo slijeđenja sastavni je dio autorskog prava i bitna povlastica autora. Uvođenje takvog prava u svim državama članicama zadovoljava potrebu da se stvarateljima osigura odgovarajuća i ujednačena razina zaštite.

(5)	Prema članku 151. stavku 4. Ugovora, Zajednica mora uzeti u obzir kulturne aspekte u svom djelovanju prema drugim odredbama Ugovora.

(6)

Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela određuje da je pravo slijeđenja raspoloživo samo ako to dopušta zakonodavstvo zemlje kojoj autor pripada. Pravo je stoga neobvezatno i podložno pravilu uzajamnosti. Ono proizlazi iz prakse Suda o primjeni načela nediskriminacije utvrđenog člankom 12. Ugovora, što je vidljivo u presudi od 20. listopada 1993. u spojenim predmetima C-92/92 i C-326/92 Phil Collins i drugi (4), kojom je odlučeno da se ne može pozivati na domaće odredbe koje sadrže klauzule o uzajamnosti kako bi se državljanima drugih država članica odbilo priznavanje prava koja se priznaju nacionalnim autorima. Primjena takvih klauzula u kontekstu Zajednice suprotna je načelu jednakog postupanja iz kojeg proizlazi zabrana svake diskriminacije na temelju nacionalnosti.

(7)

U postupku internacionalizacije tržišta Zajednice modernom i suvremenom umjetnošću koji se sada ubrzava pod utjecajem nove ekonomije, u regulatornom kontekstu u kojem vrlo malo država izvan Europske unije priznaje pravo slijeđenja, prijeko je potrebno da Europska zajednica, u okviru svoje vanjske politike, započne pregovore s ciljem da članak 14.b Bernske konvencije postane obvezan.

(8)

Činjenica da to međunarodno tržište postoji i da je povezano s nepostojanjem prava slijeđenja u nekoliko država članica i da postoji nejednakost u pogledu nacionalnih sustava koji priznaju to pravo, nužno je da se utvrde i prijelazne odredbe o stupanju na snagu i temeljne odredbe koje će očuvati konkurentnost europskog tržišta.

(9)

Pravo slijeđenja trenutačno je propisano domaćim zakonodavstvima većine država članica. Takvi zakoni, kad oni postoje, pokazuju određene razlike, posebno u pogledu djela na koja se odnose, onih koji imaju pravo na udio u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela, primijenjenih stopa, transakcija podložnih plaćanju udjela u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela i osnove po kojoj se to sve obračunava. Primjena ili izostanak primjene takvog prava ima značajan utjecaj na okružje tržišnog natjecanja u okviru unutarnjeg tržišta, budući da je postojanje ili nepostojanje obveze plaćanja na temelju prava slijeđenja element koji svaki pojedinac, koji želi prodati umjetničko djelo, mora uzeti u obzir. To je pravo dakle čimbenik koji pridonosi narušavanju tržišnog natjecanja kao i premještanju prodaje unutar Zajednice.

(10)

Takve nejednakosti u pogledu prava slijeđenja i njegove primjene od strane država članica imaju izravan negativan utjecaj na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta umjetničkim djelima kao što je predviđeno člankom 14. Ugovora. U toj okolnosti članak 95. Ugovora predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu.

(11)

Ciljevi Zajednice određeni Ugovorom uključuju postavljanje temelja sve bliskije unije naroda Europe, promičući bliskije odnose među državama članicama u Zajednici i osiguravajući njihov ekonomski i socijalni napredak zajedničkim djelovanjem na uklanjanju prepreka koje dijele Europu. S tim ciljem Ugovor predviđa uspostavu unutarnjeg tržišta koje pretpostavlja uklanjanje prepreka slobodnom kretanju roba, slobodi pružanja usluga i slobodi poslovnog nastana, i uvođenje sustava koji će osigurati da se ne narušava tržišno natjecanje na zajedničkom tržištu. Usklađivanje zakonodavstava država članica o pravu slijeđenja pridonosi postizanju tih ciljeva.

(12)

Šesta direktiva Vijeća (77/388/EEZ) od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnova procjene (5), progresivno uvodi sustav oporezivanja Zajednice primjenjiv između ostalog na umjetnička djela. Mjere ograničene na područje poreza nisu dovoljan jamac usklađenog funkcioniranja tržišta umjetninama. Ovaj se cilj ne može postići bez usklađivanja u području prava slijeđenja.

(13)	Postojeće razlike između zakona trebalo bi ukloniti kada one narušavaju rad unutarnjeg tržišta i spriječiti nastanak novih razlika te vrste. Nije potrebno otklanjati ili spriječiti nastanak razlika za koje se ne smatra da će utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(14)

Preduvjet pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta je postojanje nenarušenih uvjeta tržišnog natjecanja. Postojanje razlika između nacionalnih odredbi o pravu slijeđenja stvara prepreke tržišnom natjecanju i premješta prodaju unutar Zajednice i dovodi do nejednakog postupanja među umjetnicima ovisno o tome gdje su prodana njihova djela. Predmet razmatranja stoga ima transnacionalne aspekte koji se ne mogu zadovoljavajuće regulirati djelovanjem država članica. Izostanak djelovanja Zajednice sukobilo bi se sa zahtjevom Ugovora da se ispravi narušavanje tržišnog natjecanja i nejednako postupanje.

(15)

S obzirom na različitost nacionalnih odredaba, potrebno je donijeti mjere za njihovo usklađivanje kojima bi se riješile nejednakosti u zakonodavstvima država članica u područjima u kojima bi te nejednakosti mogle stvoriti ili održavati narušene uvjete tržišnog natjecanja. Potrebno je međutim uskladiti svaku odredbu zakonodavstava država članica o pravu slijeđenja i, kako bi se ostavilo što više prostora za nacionalne odluke, dovoljno je ograničiti provedbu usklađivanja na one domaće odredbe koje imaju najizravniji utjecaj na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(16)	Ova Direktiva stoga u potpunosti udovoljava načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti utvrđenima člankom 5. Ugovora.

(17)

Sukladno Direktivi Vijeća 93/98/EEZ od 29. listopada 1993. o usklađivanju trajanja zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (6), autorsko pravo traje 70 godina nakon smrti autora. Isto bi se razdoblje trebalo odrediti za pravo slijeđenja. Dakle, samo izvornici umjetničkih djela moderne i suvremene umjetnosti mogu biti obuhvaćeni pravom slijeđenja. Međutim, kako bi se dozvolilo pravnim sustavima država članica koje u vrijeme donošenja ove Direktive primjenjuju pravo slijeđenja u korist umjetnika da uključe ovo pravo u njihove pojedine pravne sustave i tim više da omoguće da se gospodarski subjekti u tim državama članicama postupno prilagode na spomenuto pravo održavajući svoju ekonomsku održivost, dotičnim državama članicama treba dozvoliti ograničeno prijelazno razdoblje tijekom kojeg mogu odabrati da ne primijene pravo slijeđenja u korist onih koji na to imaju pravo nakon umjetnikove smrti.

(18)

Područje primjene prava slijeđenja trebalo bi se proširiti na svaku radnju preprodaje uz iznimku onih obavljenih izravno između osoba koje postupaju u privatnom svojstvu bez sudjelovanja osobe koja se profesionalno bavi trgovinom umjetninama. To se pravo ne treba proširiti na radnje preprodaje od strane osoba koje djeluju u privatnom svojstvu muzejima, koji nisu za dobit i koji su otvoreni za javnost. S obzirom na posebnu okolnost umjetničkih galerija koje stječu djela izravno od autora, državama članicama bi trebala biti dana mogućnost izuzimanja od prava slijeđenja radnji preprodaje djela koje se obavljaju u razdoblju kraćem od tri godine od stjecanja djela. Interesi umjetnika također se trebaju uzeti u obzir ograničavanjem tog izuzeća na one radnje preprodaje u kojima prodajna cijena nije veća od 10 000 eura.

(19)	Trebalo bi pojasniti da se usklađivanje koje je pokrenuto ovom Direktivom ne primjenjuje na izvornike rukopisa pisaca i skladatelja.

(20)

Učinkovita pravila trebala bi se utvrditi na temelju iskustva stečenog u području prava slijeđenja na nacionalnoj razini. Udio autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela primjereno je izračunati kao postotak od prodajne cijene, a ne od povećanja vrijednosti djela čija se izvorna vrijednost povećala.

(21)	Kategorije umjetničkih djela podložnih pravu slijeđenja trebale bi se uskladiti.

(22)

Neprimjena udjela autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela ispod najnižeg iznosa može pomoći da se izbjegnu nerazmjerno visoki troškovi naplate i administracije u usporedbi s koristi za umjetnika. Međutim, u skladu s načelom supsidijarnosti, državama članicama potrebno je dopustiti da uspostave nacionalne najniže iznose niže od najnižeg iznosa Zajednice, kako bi se promicali interesi novih umjetnika. Budući da se radi o malim iznosima ovo odstupanje neće imati značajniji utjecaj na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(23)	Stope koje su odredile različite države članice za primjenu prava slijeđenja trenutačno se značajno razlikuju. Učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta djelima moderne i suvremene umjetnosti zahtjeva utvrđivanje jedinstvenih stopa u najširem mogućem opsegu.

(24)	Poželjno je uspostaviti, s namjerom usklađivanja različitih interesa uključenih u tržište izvornika umjetničkih dijela, sustav koji se sastoji od ljestvice stopa za nekoliko cjenovnih raspona. Važno je smanjiti rizik od premještanja prodaja i izbjegavanja propisa Zajednice o pravu slijeđenja.

(25)	Osoba koja plaća udio autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela trebala bi u načelu biti prodavatelj. Države članice trebale bi imati mogućnost odstupanja od ovog načela u vezi s odgovornošću za plaćanje. Prodavatelj je osoba ili poduzeće u čije se ime sklapa kupoprodaja.

(26)

Trebalo bi predvidjeti mogućnost periodičnog prilagođavanja najnižih iznosa i stopa. S tim ciljem primjereno je Komisiji povjeriti zadatak sastavljanja periodičnih izvještaja o stvarnoj primjeni prava slijeđenja u državama članicama i o utjecaju na tržište umjetninama u Zajednici i prema potrebi podnošenja prijedloga za izmjene ove Direktive.

(27)

Osobe koje imaju pravo na udio u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela moraju biti navedene, sukladno načelu supsidijarnosti. Nije primjereno poduzimati mjere putem ove Direktive vezano uz nasljedno pravo država članica. Međutim, oni koji na to imaju pravo nakon autorove smrti moraju moći imati potpunu korist od prava slijeđenja, barem nakon isteka gore spomenutog prijelaznog razdoblja.

(28)

Države članice odgovorne su urediti ostvarivanje prava slijeđenja, osobito s obzirom na način na koji se to pravo ostvaruje. S tim u vezi ostvarivanje prava posredstvom udruga za kolektivno ostvarivanje prava jedna je od mogućnosti. Države članice trebaju osigurati da udruge za kolektivno ostvarivanje prava rade transparentno i učinkovito. Države članice trebaju također osigurati da se iznosi namijenjeni autorima državljanima drugih država članica zaista naplate i raspodjele. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje aranžmane država članica o naplati i raspodjeli.

(29)

Uživanje prava slijeđenja trebalo bi ograničiti na državljane Zajednice kao i na strane autore čije zemlje pružaju takvu zaštitu autorima koji su državljani država članica. Država članica trebala bi imati mogućnost proširenja uživanja toga prava na strane autore koji imaju uobičajeno boravište u toj državi članici.

(30)

Trebalo bi uvesti odgovarajući postupci praćenja transakcija kako bi se na praktičan način osiguralo da države članice učinkovito primjenjuju pravo slijeđenja. To razumijeva i pravo autora ili njegova ovlaštenog zastupnika na dobivanje svih potrebnih podataka od fizičke ili pravne osobe odgovorne za plaćanje udjela autora od prodajne cijene izvornika umjetničkog djela. Države članice koje predviđaju kolektivno ostvarivanje prava slijeđenja mogu također predvidjeti da tijela koja su odgovorna za takvo kolektivno ostvarivanje i sama imaju pravo dobivati podatke,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Predmet prava slijeđenja

1.   Države članice moraju predvidjeti autoru izvornika umjetničkog djela pravo slijeđenja, koje se definira kao neotuđivo pravo, kojeg se ne može odreći, čak ni unaprijed, na udio u prodajnoj cijeni ostvarenoj svakom preprodajom toga djela koja uslijedi nakon prvog otuđenja djela od strane autora.

2.   Pravo iz stavka 1. odnosi se na sve radnje preprodaje u koje su uključeni kao prodavatelji, kupci ili posrednici osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama, kao što su javne aukcije, umjetničke galerije i, općenito, svi trgovci umjetninama.

3.   Države članice mogu predvidjeti da se pravo iz stavka 1. ne primjenjuje na radnje preprodaje kad je prodavatelj stekao djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije te preprodaje i kad prodajna cijena nije veća od 10 000 eura.

4.   Udio autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela plaća prodavatelj. Države članice mogu propisati da je fizička ili pravna osoba iz članka 2., koja nije prodavatelj, sama ili solidarno s prodavateljem odgovorna za plaćanje iznosa koji pripada autoru.

Članak 2.

Umjetnička djela na koja se odnosi pravo slijeđenja

1.   U smislu ove Direktive „izvornik umjetničkog djela” znači djelo grafičke ili likovne umjetnosti, kao što su slike, kolaži, bojane slike, crteži, gravure, otisci, litografije, skulpture, tapiserije, keramika, staklovina i fotografije pod uvjetom da ih je izradio sam umjetnik ili da su umnoženi primjerci koji se smatraju izvornicima umjetničkog djela.

2.   Umnoženi primjerci umjetničkih djela obuhvaćeni ovom Direktivom, koje je u ograničenom broju izradio sam umjetnik ili su izrađeni uz njegovo ovlaštenje, smatraju se izvornicima umjetničkih djela u smislu ove Direktive. Takvi će umnoženi primjerci biti na uobičajeni način označeni brojkama, potpisani ili na drugi način propisno označeni od umjetnika.

POGLAVLJE II.

POSEBNE ODREDBE

Članak 3.

Najniži iznos

1.   Države članice moraju odrediti najnižu prodajnu cijenu, iznad koje su prodaje iz članka 1. podložne pravu slijeđenja.

2.   Ta najniža prodajna cijena ne smije ni u kakvim okolnostima biti veća od 3 000 eura.

Članak 4.

Stope

1.   Udio autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela predviđen člankom 1. određuje se prema sljedećim stopama:

(a)	4 % od dijela prodajne cijene u iznosu do 50 000 eura;

(b)	3 % od dijela prodajne cijene u iznosu od 50 000,01 do 200 000 eura;

(c)	1 % od dijela prodajne cijene u iznosu od 200 000,01 do 350 000 eura;

(d)	0,5 % od dijela prodajne cijene u iznosu od 350 000,01 do 500 000 eura;

(e)	0,25 % od dijela prodajne cijene u iznosu većem od 500 000 eura.

Međutim, ukupan iznos udjela autora u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela ne može biti veći od 12 500 eura.

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1., države članice mogu primijeniti stopu od 5 % na dio prodajne cijene iz stavka 1. točke (a).

3.   Ako bi iznos najniže prodajne cijene bio manji od 3 000 eura, države članice također određuju stopu primjenjivu na dio prodajne cijene u iznosu do 3 000 eura; ta stopa ne može biti niža od 4 %.

Članak 5.

Osnova za izračun

Prodajne cijene iz članaka 3. i 4. su bez obračunatog poreza.

Članak 6.

Osobe koje imaju pravo na udio u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela

1.   Udio u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela predviđen člankom 1. plaća se autoru djela i, podložno članku 8. stavku 2., onima koji na to imaju pravo nakon autorove smrti.

2.   Države članice mogu predvidjeti obvezno ili neobvezno kolektivno ostvarivanje udjela u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela predviđenog člankom 1.

Članak 7.

Državljani trećih zemalja koji imaju pravo na udio u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela

1.   Države članice moraju predvidjeti da autori koji su državljani trećih zemalja i, podložno članku 8. stavku 2., njihovi pravni slijednici uživaju pravo slijeđenja u skladu s ovom Direktivom i zakonodavstvom dotične države članice, samo ako zakonodavstvo zemlje, čiji je autor ili njegov pravni slijednik državljanin, dopušta zaštitu prava slijeđenja u toj zemlji autorima iz država članica i njihovim pravnim slijednicima.

2.   Na temelju podataka koje dostave države članice Komisija objavljuje, što je prije moguće, indikativan popis onih trećih zemalja koje ispunjavaju uvjet određen stavkom 1. Taj se popis mora ažurirati.

3.   Svaka država članica može postupati prema autorima koji nisu državljani države članice, a koji imaju boravište u toj državi članici, na isti način kao što postupa prema svojim državljanima s ciljem zaštite prava slijeđenja.

Članak 8.

Rok trajanja zaštite prava slijeđenja

1.   Rok trajanja zaštite prava slijeđenja mora odgovarati onome utvrđenom člankom 1. Direktive 93/98/EEZ.

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1., od država članica koje ne primjenjuju pravo slijeđenja (datum stupanja na snagu navodi se u članku 13.), ne zahtijeva se da tijekom razdoblja koje istječe najkasnije 1. siječnja 2010. primjenjuju pravo slijeđenja na one koji na to imaju pravo nakon umjetnikove smrti.

3.   Država članica na koju se odnosi stavak 2. može dobiti najviše još dvije godine, ako je potrebno da omogući gospodarstvenicima u toj državi članici da se postupno prilagode sustavu prava slijeđenja, istovremeno održavajući svoje gospodarstvo, prije nego se zatraži primjena prava slijeđenja u korist onih koji na to imaju pravo nakon umjetnikove smrti. Najmanje 12 mjeseci prije kraja razdoblja iz stavka 2., dotična država članica mora o tome obavijestiti Komisiju navodeći svoje razloge kako bi Komisija mogla dati mišljenje, nakon odgovarajućih savjetovanja, u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti. Ako država članica ne slijedi mišljenje Komisije, ona u roku od mjesec dana o tome obavješćuje Komisiju i opravdava svoju odluku. Obavijest i opravdanje države članice i mišljenje Komisije objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica i prosljeđuju Europskom parlamentu.

4.   Ako unutar razdoblja koja se navode u članku 8. stavcima 2. i 3. dođe do uspješnog završetka međunarodnih pregovora s ciljem proširenja prava slijeđenja na međunarodnu razinu, Komisija podnosi odgovarajuće prijedloge.

Članak 9.

Pravo na dobivanje informacija

Države članice moraju predvidjeti da u razdoblju od tri godine od preprodaje, osobe ovlaštene prema članku 6. mogu zahtijevati od svake osobe koja se profesionalno bavi trgovinom umjetninama iz članka 1. stavka 2. bilo koju informaciju koja mu je potrebna za osiguranje naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 10.

Vremenska primjena

Ova se Direktiva primjenjuje na sve izvornike umjetničkih djela kako su definirani člankom 2., koji su 1. siječnja 2006. još uvijek zaštićeni zakonodavstvima država članica u području autorskog prava ili na taj datum zadovoljavaju kriterije za zaštitu prema odredbama ove Direktive.

Članak 11.

Klauzula o prilagodbi

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru najkasnije 1. siječnja 2009. i svake četiri godine nakon toga izvješće o provedbi i učinku ove Direktive, pridajući osobitu pažnju konkurentnosti na tržištu moderne i suvremene umjetnosti u Zajednici, posebno vezano uz položaj Zajednice u odnosu na važna tržišta koja ne primjenjuju pravo slijeđenja i poticanje umjetničke kreativnosti i postupaka upravljanja u državama članicama. Ona posebno ispituje njegov utjecaj na unutarnje tržište i učinak uvođenja prava slijeđenja u one države članice koje nisu primjenjivale to pravo u nacionalnom zakonodavstvu prije stupanja na snagu ove Direktive. Prema potrebi, Komisija podnosi prijedloge o prilagođavanju najmanjeg iznosa i stopa udjela u prodajnoj cijeni izvornika umjetničkog djela promjenama u tom sektoru, prijedloge vezane uz najveći iznos utvrđen člankom 4. stavkom 1. i bilo koje druge prijedloge koje smatra potrebnima za povećanje učinkovitosti ove Direktive.

2.   Ovime se uspostavlja kontaktni odbor. Sastoji se od predstavnika nadležnih tijela država članica. Njime predsjeda predstavnik Komisije i sastaje se na inicijativu predsjednika ili na zahtjev delegacije država članica.

3.   Zadaće odbora su sljedeće:

—	organizirati savjetovanja o svim pitanjima koja proizlaze iz primjene ove Direktive;

—	olakšati razmjenu podataka između Komisije i država članica o bitnom razvoju na tržištu umjetninama u Zajednici.

Članak 12.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. siječnja 2006. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju odredbe nacionalnog zakonodavstva koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 14.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 178, 21.6.1996., str. 16. i SL C 125, 23.4.1998., str. 8.

(2)  SL C 75, 10.3.1997., str. 17.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. travnja 1997. (SL C 132, 28.4.1997., str. 88.), potvrđeno 27. listopada 1999., Zajedničko stajalište Vijeća od 19. lipnja 2000. (SL C 300, 20.10.2000., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 13. prosinca 2000. (SL C 232, 17.8.2001., str. 173.). Odluka Europskog parlamenta od 3. srpnja 2001. i Odluka Vijeća od 19. srpnja 2001.

(4)  [1993] ECR I-5145.

(5)  SL L 145, 13.6.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 1999/85/EZ (SL L 277, 28.10.1999., str. 34.).

(6)  SL L 290, 24.11.1993., str. 9.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

27

---

32001L0065

---

L 283/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA 2001/65/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. rujna 2001.

o izmjeni direktiva 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 86/635/EEZ u vezi s pravilima vrednovanja za godišnje financijske i konsolidirane financijske izvještaje određenih vrsta trgovačkih društava, kao i banaka i drugih financijskih institucija

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 44. stavak 2. točku (g),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Članak 32. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (4) zahtijeva da stavke prikazane u godišnjim izvještajima budu vrednovane na temelju načela nabavne cijene ili troška proizvodnje.

(2)	Članak 33. Direktive 78/660/EEZ ovlašćuje države članice da dopuste ili zahtijevaju od trgovačkih društava da revaloriziraju neku imovinu po zamjenskom trošku ili da primijene druge metode koje uzimaju u obzir učinke inflacije na stavke prikazane u godišnjim financijskim izvještajima.

(3)	Članak 29. Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (5) zahtijeva da se aktiva i pasiva uključene u konsolidirane financijske izvještaje vrednuju u skladu s člancima 31. do 42. i člankom 60. Direktive 78/660/EEZ.

(4)

Članak 1. Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (6) zahtijeva da se aktiva i pasiva vrednuje u skladu s člancima 31. do 42. Direktive 78/660/EEZ, osim ako Direktiva 86/635/EEZ ne predviđa drukčije.

(5)

Godišnji financijski i konsolidirani izvještaji osiguravajućih društava pripremaju se u skladu s Direktivom Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim i konsolidiranim financijskim izvještajima osiguravajućih društava (7). Izmjene Direktiva 78/660/EEZ i 83/349/EEZ ne odnose se na odredbe Direktive 91/674/EEZ, ali Komisija može iznijeti slične prijedloge za izmjene te Direktive nakon konzultacija s nadležnim savjetodavnim odborom.

(6)	Dinamična priroda međunarodnih financijskih tržišta rezultirala je širokom upotrebom ne samo tradicionalnih primarnih financijskih instrumenata kao što su dionice i obveznice, već i raznih drugih oblika izvedenih financijskih instrumenata kao što su ročnice, opcije, terminski ugovori i swapovi.

(7)	Vodeći stručnjaci za određivanje računovodstvenih standarda u svijetu napuštaju povijesni model troškova za iskazivanje vrijednosti tih financijskih instrumenata i idu prema modelu računovodstva temeljenog na fer vrijednosti.

(8)

Komunikacijom Komisije o usklađivanju računovodstva: nova strategija spram međunarodnog usklađivanja traženo je od Europske unije da radi na održavanju usklađenosti računovodstvenih direktiva Zajednice s međunarodnim razvojem određivanja računovodstvenih standarda, posebno u okviru Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASC).

(9)

Kako bi se održala ta usklađenost između međunarodno priznatih računovodstvenih standarda i direktiva 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 86/635/EEZ, potrebno je izmijeniti te direktive kako bi se omogućilo vrednovanje po fer vrijednosti određene financijske aktive i pasive. To će omogućiti europskim trgovačkim društvima da izvještavaju u skladu s aktualnim međunarodnim razvojem.

(10)

Te su izmjene direktiva 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 86/635/EEZ u skladu s Komunikacijom Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 13. lipnja 2000. o strategiji financijskog izvještavanja u EU-u, kojim se predlaže upotreba priznatih međunarodnih računovodstvenih standarda za pripremu konsolidiranih financijskih izvještaja od društava koja kotiraju na burzi. Svrha je te izmjene da dopusti primjenu međunarodnog računovodstvenog standarda koji se bavi priznavanjem i određivanjem vrijednosti financijskih instrumenata.

(11)

Usporedivost financijskih podataka u cijeloj Zajednici nameće potrebu da se od država članica traži da uvedu računovodstveni sustav po fer vrijednosti za neke financijske instrumente. Države bi članice trebale dopustiti da sva društva ili bilo koja kategorija društava na koju se odnose direktive 78/660/EEZ, 83/349/EEZ i 86/635/EEZ usvoje taj sustav, bilo za godišnje financijske i konsolidirane financijske izvještaje ili samo za konsolidirane financijske izvještaje. Nadalje, državama članicama bi se trebalo dopustiti da traže usvajanje tog sustava od svih društava ili od bilo koje kategorije društva, bilo za godišnje financijske i konsolidirane financijske izvještaje ili samo za konsolidirane financijske izvještaje.

(12)

Računovodstvo po fer vrijednosti trebalo bi omogućiti samo za one stavke za koje postoji međunarodni konsenzus da je računovodstvo po fer vrijednosti primjereno. Postojeći je konsenzus da se računovodstvo po fer vrijednosti ne bi smjelo primjenjivati na svu financijsku aktivu i pasivu, npr. ne na većinu onih koji se odnose na računovodstvo banaka.

(13)

Bilješke uz financijske izvještaje trebale bi uključivati neke informacije u vezi s financijskim instrumentima u bilanci, a koji su vrednovani po fer vrijednosti. Godišnji financijski izvještaj društva treba sadržavati naznaku njegovih ciljeva i metoda u upravljanju rizikom, s obzirom na upotrebu financijskih instrumenata.

(14)

Izvedeni financijski instrumenti mogu imati značajan utjecaj na financijsku poziciju društva. Iskazivanja sekundarnih financijskih instrumenata i njihovih fer vrijednosti smatraju se prikladnima i kada društvo ne koristi računovodstvo po fer vrijednosti. Kako bi se olakšao administrativni teret za mala društva, državama bi se članicama trebalo dopustiti da oslobode mala društva od takve obveze iskazivanja.

(15)	Računovodstvo financijskih instrumenata područje je financijskog izvještavanja koje se brzo razvija, što od Komisije zahtijeva revidiranje na temelju iskustava država članica koje u praksi provode računovodstvo po fer vrijednosti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

Umeće se sljedeći odjeljak: „ODJELJAK 7.a Vrednovanje po fer vrijednosti Članak 42.a 1.   Odstupajući od članka 32. i podložno uvjetima utvrđenima u stavcima 2. do 4. ovog članka, države članice dopuštaju ili zahtijevaju od svih društava ili bilo koje kategorije društva iskazivanje financijskih instrumenata, uključujući i izvedene instrumente, po fer vrijednosti. Takvo dopuštenje ili zahtjev može se ograničiti na konsolidirane financijske izvještaje kako su definirani u Direktivi 83/349/EEZ. 2.   U smislu ove Direktive robni ugovori koji objema ugovornim strankama daju pravo da plate u gotovini ili nekim drugim financijskim instrumentom smatraju se izvedenim financijskim instrumentima, osim: (a) ako su sklopljeni i nastavljeni radi ispunjavanja potreba društva za nabavu, prodaju ili korištenje; (b) ako su bili zamišljeni za te svrhe u svojemu začetku; i (c) ako se očekuje da će biti podmireni isporukom robe. 3.   Stavak 1. primjenjuje se samo na obveze: (a) koje se drže kao dio portfelja za trgovanje; ili (b) su izvedeni financijski instrumenti. 4.   Vrednovanje u skladu sa stavkom 1. ne primjenjuje se na: (a) neizvedene financijske instrumente koji se drže do dospijeća; (b) zajmove i potraživanja koje je stvorilo društvo i koji se ne drže u svrhe trgovanja; i (c) udjele u društvima kćerima, povezanim društvima i zajedničkim pothvatima, na vlasničke instrumente koje je izdalo društvo, na ugovore za potencijalnu naknadu u nekoj grupi poduzeća, kao ni na druge financijske instrumente s takvim posebnim značajkama zbog kojih, prema općenito prihvaćenom shvaćanju, ti instrumenti u izvješćima trebaju biti iskazani u drukčijem obliku od ostalih financijskih instrumenata. 5.   Odstupajući od članka 32., države članice mogu dopustiti da se za svu aktivu i pasivu koji se kvalificiraju kao stavke zaštite od rizika po računovodstvenom sustavu zaštite od rizika po fer vrijednosti, ili za pojedine dijelove takve aktive ili pasive, vrijednost iskaže po određenom iznosu propisanom tim sustavom. Članak 42.b 1.   Fer vrijednost o kojoj se govori u članku 42.a određuje se s obzirom na: (a) tržišnu vrijednost, za one financijske instrumente za koje se odmah može identificirati pouzdano tržište. Kad za neki instrument nije lako prepoznati tržišnu vrijednost, ali se ona može odrediti za njegove sastavne dijelove ili za slične instrumente, tržišna se vrijednost može izvesti iz vrijednosti njezinih sastavnih dijelova ili sličnih instrumenata; ili (b) vrijednost koja proizlazi iz opće prihvaćenih modela i tehnika vrednovanja za one instrumente za koje se ne može odmah identificirati pouzdano tržište. Takvi modeli i tehnike vrednovanja osiguravaju razumnu procjenu tržišne vrijednosti. 2.   Kod financijskih instrumenata čija se vrijednost ne može pouzdano odrediti ni jednom metodom opisanom u stavku 1, vrijednost se određuje u skladu s člancima 34. do 42. Članak 42.c 1.   Neovisno o odredbama članka 31. stavka 1. točke (c), kad je neki financijski instrument vrednovan u skladu s člankom 42.b, promjena vrijednosti uključuje se u račun dobiti i gubitka. Međutim, takva se promjena izravno uključuje u kapital, u rezervu fer vrijednosti, u slučaju: (a) kad obračunani instrument predstavlja instrument zaštite u računovodstvenom sustavu zaštite od gubitka, koji dopušta da se neke ili sve promjene vrijednosti ne prikažu u računu dobiti i gubitka; ili (b) kada se promjena vrijednosti odnosi na tečajnu razliku koja je nastala na nekoj novčanoj stavci koja čini dio neto investicija društva u neku stranu pravnu osobu. 2.   Države članice mogu dopustiti ili zahtijevati da promjena u vrijednosti dijela financijske imovine raspoložive za prodaju koja nije izvedeni financijski instrument bude uključena direktno u kapital, u rezervu fer vrijednosti. 3.   Rezerva fer vrijednosti usklađuje se kad iznosi koji su u njoj prikazani više nisu potrebni za provedbu stavaka 1. i 2. Članak 42.d U slučaju da je primijenjeno vrednovanje financijskih instrumenata po fer vrijednosti, bilješke uz izvještaj iskazuju: (a) značajne pretpostavke koje su služile kao podloga za načine i tehnike vrednovanja kada su fer vrijednosti određene u skladu s člankom 42.b stavkom 1. točkom (b); (b) po kategorijama financijskih instrumenata, fer vrijednost, promjene vrijednosti koje su izravno uključene u račun dobiti i gubitka, kao i promjene uključene u rezervu fer vrijednosti; (c) za svaku kategoriju izvedenih financijskih instrumenata, podatak o veličini i prirodi instrumenata, uključujući i značajne uvjete koji mogu utjecati na iznos, ročnost i sigurnost budućih novčanih tokova; i (d) tablicu koja prikazuje kretanja rezerve fer vrijednosti tijekom poslovne godine.”

2.

U članku 43. stavku 1.: (a) upućivanje navedeno pod točkom 10. na „članke 31. i 34. do 42.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 31. i 34. do 42.c”, i (b) dodaje se sljedeća točka: „14. ako fer vrijednost financijskih instrumenata nije primijenjena u skladu s odjeljkom 7.a: (a) za svaku kategoriju izvedenih financijskih instrumenata: i. prava vrijednost instrumenata, ako se takva vrijednost može odrediti bilo kojom od metoda propisanih člankom 42.b stavkom 1.; ii. informacije o visini i prirodi instrumenata; i (b) za dugotrajnu financijsku imovinu pokrivenu člankom 42.a, koja se vodi na iznos koji je veći od njihove fer vrijednosti a da nije iskorištena mogućnost vrijednosnog usklađivanja u skladu s člankom 35. stavkom 1. točkom (c) podtočkom (aa): i. knjigovodstvena vrijednost i fer vrijednost ili pojedinih dijelova imovine ili odgovarajućih skupina tih pojedinih dijelova imovine; ii. razlozi za nesmanjivanje knjigovodstvene vrijednosti, uključujući prirodu dokaza koji pružaju osnovu za vjerovanje da će knjigovodstvena vrijednost biti naplaćena.”

3.

Tekst članka 44. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „1. Države članice mogu dopustiti društvima na koja se poziva članak 11. da sastave skraćene bilješke uz financijske izvještaje bez podataka koji se traže u članku 43. stavku 1., stavcima 5. do 12. i stavku 14. točki (a). Međutim, bilješke moraju iskazati informacije navedene u članku 43. stavcima 1. i 6. sveukupno za sve stavke na koje se to odnosi.”

4.

U članku 46. stavku 2. dodaje se sljedeća točka: „(f) u vezi s korištenjem financijskih instrumenata od strane društava i kad su bitni za utvrđivanje aktive, pasive, financijske pozicije i dobiti ili gubitka društva, — ciljevi i metode upravljanja financijskim rizikom društva, uključujući njegovu politiku izbjegavanja ili smanjenja gubitaka za svaku veću vrstu najavljene transakcije za koju se koristi zaštitno računovodstvo, i — izloženost društva rizicima cijena, kreditnim rizicima, rizicima likvidnosti i rizicima novčanog toka.”

5.	U članku 59. stavku 2. točkama (a) i (b) upućivanje na „članke 31. do 42.” zamjenjuje se upućivanjem na „odjeljak 7. ili 7a”.

6.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 61.a Najkasnije do 1. siječnja 2007. Komisija preispituje odredbe članaka 42.a do 42.d, članka 43. stavaka 1., 10. i 14., članka 44. stavka 1., članka 46. stavka 2. točke (f) i članka 59. stavka 2. točaka (a) i (b) u svjetlu iskustva stečenog primjenom odredaba o računovodstvu po fer vrijednosti i uzimajući u obzir međunarodna kretanja u području računovodstva i, ako je to potrebno, podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću s ciljem izmjene gore navedenih članaka.”

Članak 2.

Direktiva 83/349/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Tekst članka 29. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „1. Aktiva i pasiva koja se uključuje u konsolidirane financijske izvještaje vrednuju se u skladu s jednoobraznim metodama i u skladu s odjeljcima 7. i 7.a te člankom 60. Direktive 78/660/EEZ.”

2.

U članku 34: (a) upućivanje pod točkom 10. na „članke 31. i 34. do 42.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 31. i 34. do članka 42.c”, i (b) dodaju se sljedeće točke: „14. Ako se primijenilo vrednovanje financijskih instrumenata po fer vrijednosti u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ: (a) značajne pretpostavke koje su služile kao podloga za modele i tehnike vrednovanja kada su fer vrijednosti određene u skladu s člankom 42.b stavkom 1. točkom (b) te Direktive; (b) po kategorijama financijskih instrumenata, fer vrijednost, promjene vrijednosti koje su izravno uključene u račun dobiti i gubitka, kao i, u skladu s člankom 42.c te Direktive, promjene uključene u rezervu fer vrijednosti; (c) za svaku kategoriju izvedenih financijskih instrumenata, podatak o visini i prirodi instrumenata, uključujući značajne rokove i uvjete koji mogu utjecati na iznos, ročnost i sigurnost budućih novčanih tokova; i (d) tablicu koja prikazuje kretanja rezerve fer vrijednosti tijekom poslovne godine. 15. Ako vrednovanje financijskih instrumenata po fer vrijednosti nije primijenjeno u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ: (a) za svaku kategoriju izvedenih financijskih instrumenata: i. fer vrijednost instrumenata, ako se takva vrijednost može odrediti bilo kojom od metoda propisanih člankom 42.b stavkom 1. te Direktive; ii. informacije o visini i prirodi instrumenata; i (b) za dugotrajnu financijsku imovinu pokrivenu člankom 42.a te Direktive, koja se vodi na iznos veći od njihove fer vrijednosti, a da se nije koristila mogućnost vrijednosnog usklađivanja u skladu s člankom 35. stavkom 1. točkom (c) podtočkom (aa) te Direktive: i. knjigovodstvena vrijednost i fer vrijednost ili pojedinih dijelova imovine ili odgovarajućih skupina tih pojedinih dijelova imovine; ii. razlozi za nesmanjivanje knjigovodstvene vrijednosti, uključujući prirodu dokaza koji pruža osnovu za vjerovanje da će knjigovodstvena vrijednost biti naplaćena.”

3.

U članku 36. stavku 2. dodaje se slijedeća točka: „(e) u vezi s korištenjem financijskih instrumenata od strane poduzeća i kad su važni za utvrđivanje aktive, pasive, financijske pozicije i dobiti ili gubitka, — ciljevi i politike upravljanja financijskim rizikom poduzeća, uključujući politiku zaštite od rizika za svaku veću vrstu predviđene transakcije za koju se koristi zaštitno računovodstvo, i — izloženost rizicima cijena, kreditnim rizicima, rizicima likvidnosti i rizicima novčanog toka.”

4.

Umeće se sljedeći članak: „članak 50.a Najkasnije do 1. siječnja 2007. Komisija preispituje odredbe članka 29. stavka 1., članka 34. stavaka 10., 14. i 15., i članka 36. stavka 2. točke (e) u svjetlu iskustva stečenog primjenom odredaba o računovodstvu po fer vrijednosti i uzimajući u obzir međunarodna kretanja u području računovodstva i, ako je to potrebno, podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću s ciljem izmjene gore navedenih članaka.”

Članak 3.

Tekst članka 1. stavka 1. Direktive 86/635/EEZ zamjenjuje se slijedećim tekstom:

„1.

Članci 2. i 3., članak 4. stavci 1. i 3. do 5., članci 6., 7., 13. i 14., članak 15. stavci 3. i 4., članci 16. do 21., 29. do 35., 37. do 41., članak 42. prva rečenica, članci 42.a do 42.d, članak 45. stavak 1., članak 46. stavci 1. i 2., članci 48. do 50. i 50.a, članak 51. stavak 1., članci 56. do 59., 61. i 61.a Direktive 78/660/EEZ primjenjuju se na institucije koje se spominju u članku 2. ove Direktive, osim kada ova Direktiva predviđa drukčije. Međutim, članak 35. stavak 3., članci 36. i 37. i članak 39. stavci 1. do 4. ove Direktive ne primjenjuju se na aktivu i pasivu koje su vrednovane u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ.”

Članak 4.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 311, 31.10.2000., str. 1.

(2)  SL C 268, 19.9.2000., str. 1.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 15. svibnja 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 30. svibnja 2001.

(4)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 1999/60/EZ (SL L 162, 26.6.1999., str. 65.).

(5)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(6)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

(7)  SL L 374, 31.12.1991., str. 7.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

32

---

32003L0051

---

L 178/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA 2003/51/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. lipnja 2003.

o izmjeni direktiva 78/660/EEZ, 83/349/EEZ, 86/635/EEZ i 91/674/EEZ o godišnjim i konsolidiranim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava, banaka i drugih financijskih institucija te osiguravajućih poduzeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 44. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim člankom 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Europsko je vijeće na sastanku u Lisabonu od 23. do 24. ožujka 2000. naglasilo potrebu ubrzavanja realizacije unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga, odredilo 2005. godinu kao rok za provedbu Plana djelovanja Komisije u području financijskih usluga te zatražilo da se poduzmu mjere radi ostvarivanja veće usporedivosti financijskih izvještaja koja pripremaju trgovačka društva Zajednice čije su vrijednosnice uvrštene za trgovinu na uređenome tržištu (dalje u tekstu uvrštena društva).

(2)

Komisija je 13. lipnja 2000. objavila priopćenje pod naslovom „Strategija EU-a za izvješćivanje o financijskome stanju: Put naprijed” u kojemu je predloženo da sva uvrštena društva sastavljaju svoje konsolidirane financijske izvještaje u skladu s jedinstvenim računovodstvenim standardima, i to Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), najkasnije do 2005.

(3)

Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (4) (dalje u tekstu Uredba MRS) uveden je zahtjev da od 2005. nadalje sva uvrštena društva svoje konsolidirane financijske izvještaje sastavljaju u skladu sa standardima MRS-a koji su doneseni za primjenu unutar Zajednice. Uredbom je također predviđena mogućnost da države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati primjenu donesenih MRS-a pri sastavljanju godišnjih financijskih izvještaja te da mogu i neuvrštenim društvima dopustiti, odnosno od njih zahtijevati, primjenu donesenih MRS-a.

(4)

Uredba MRS predviđa da je za donošenje međunarodnog računovodstvenog standarda koji će se primjenjivati u Zajednici potrebno da ispunjava osnovni zahtjev Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava (5) i Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (6), drugim riječima, da daje istinit i pošten prikaz financijskog stanja i poslovnih rezultata poduzeća – to se načelo razmatra u okviru navedenih direktiva, ali pritom ne podrazumijeva strogo pridržavanje svih odredaba tih direktiva.

(5)

S obzirom na to da će za godišnje i konsolidirane financijske izvještaje poduzeća obuhvaćenih direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ, koji nisu sastavljeni u skladu s Uredbom MRS, te direktive i dalje biti primarni izvor računovodstvenih zahtjeva Zajednice, važno je da trgovačka društva Zajednice koja primjenjuju MRS i ona koja ga ne primjenjuju imaju iste uvjete.

(6)

Za potrebe donošenja MRS-a i za primjenu direktiva 78/660/EEZ i 83/349/EEZ poželjno je da te direktive odražavaju razvojna kretanja u međunarodnom računovodstvu. S tim u vezi, Komunikacija Komisije pod naslovom „Usklađivanje računovodstva: nova strategija spram međunarodnog usklađivanja” pozvalo je Europsku uniju da radi na održavanju dosljednosti između direktiva Zajednice koje se odnose na računovodstvo i razvoja u području međunarodne računovodstvene standardizacije, ponajprije u okviru Međunarodnog odbora za računovodstvene standarde (IASC).

(7)	Države članice trebale bi imati mogućnost izmijeniti način prikazivanja računa dobiti i gubitka i bilance stanja u skladu s međunarodnim razvojem, koji se izražava u standardima koje izdaje Međunarodna uprava za računovodstvene standarde (IASB).

(8)	Države članice trebale bi imati mogućnost dopustiti, odnosno zahtijevati, primjenu revaloriziranih vrijednosti i poštene vrijednosti u skladu s međunarodnim kretanjima, koji se izražavaju u standardima koje izdaje IASB.

(9)

Godišnje izvješće i konsolidirano godišnje izvješće važni su elementi financijskog izvješćivanja. Proširenje, u skladu s trenutačno najboljom praksom, postojećeg zahtjeva za prikazivanje objektivnog pregleda razvoja i stanja poslovanja u tim izvješćima, u skladu s opsegom i kompleksnošću poslovanja, potrebno je radi promicanja veće dosljednosti i pružanja dodatnih smjernica u pogledu informacija koje trebaju sadržavati „objektivan pregled”. Te informacije ne bi trebalo ograničiti na financijske aspekte poslovanja trgovačkog društva. Očekuje se da će to, kad je to primjereno, dovesti do analize ekoloških i društvenih aspekata koji su potrebni za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata odnosno stanja trgovačkog društva. To je također u skladu s Preporukom Komisije 2001/453/EZ od 30. svibnja 2001. o priznavanju, mjerenju i otkrivanju ekoloških pitanja u godišnjim financijskim izvještajima i godišnjim izvješćima trgovačkih društava (7). Ipak, uzimajući u obzir razvojnu prirodu tog područja financijskog izvješćivanja i s obzirom na potencijalno opterećenje koje bi time nastalo za poduzeća ispod određene veličine, države članice mogu odustati od obveze pružanja nefinancijskih informacija u godišnjim izvješćima takvih poduzeća.

(10)

Razlike u sastavljanju i načinu prikazivanja revizorskih izvješća smanjuju usporedivost i korisniku onemogućuju razumijevanje tog ključnog aspekta financijskog izvješćivanja. Povećanu dosljednost trebalo bi postignuti izmjenama u skladu s trenutačno međunarodnom najboljom praksom, određenih zahtjeva vezanih uz oblik i sadržaj revizorskih izvješća. Temeljni zahtjev da se u mišljenju revizora navodi daju li godišnji odnosno konsolidirani financijski izvještaji istinit i pošten prikaz u skladu s odgovarajućim okvirom financijskog izvješćivanja ne znači ograničenje opsega primjene tog mišljenja, nego objašnjava kontekst u kojemu se to mišljenje izražava.

(11)	Direktive 78/660/EEZ i 83/349/EEZ trebalo bi, stoga, izmijeniti. Nadalje, potrebno je također izmijeniti Direktivu Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (8).

(12)	IASB razvija i pročišćuje računovodstvene standarde koji se primjenjuju u području osiguranja.

(13)	Osiguravajućim poduzećima bi trebalo također omogućiti da koriste računovodstvo fer vrijednosti, izraženo odgovarajućim standardima koje izdaje IASB.

(14)	Slijedom toga trebalo bi izmijeniti Direktivu 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima osiguravajućih poduzeća (9).

(15)	Te će izmjene ukloniti sve nedosljednosti između direktiva 78/660/EEZ, 83/349/EEZ, 86/635/EEZ i 91/674/EEZ s jedne strane, i MRS-a koji postoje na dan 1. svibnja 2002., s druge strane,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 78/660/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 2. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da se, uz isprave iz prvog podstavka, u godišnje financijske izvještaje uključe i druga izvješća.”

2.

U članku 4. dodaje se sljedeći stavak: „6.   Države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da se pri prikazivanju iznosa u stavkama računa dobiti i gubitka i bilance stanja uzme u obzir sadržaj predmetne transakcije odnosno rješenja. Takvo se dopuštenje odnosno zahtjev može ograničiti na određene skupine trgovačkih društava i/ili konsolidiranih financijskih izvještaja, prema definiciji u Sedmoj direktivi Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (10).

3.	U članku 8. dodaje se sljedeći stavak: „Države članice mogu trgovačkim društvima dopustiti ili od njih zahtijevati da sastave oblik prikazivanja bilance stanja utvrđen u članku 10.a, umjesto već propisanih ili dopuštenih oblika.”

4.	U članku 9. pod „Pasiva” u točki B naslov „Rezerviranja za obveze i rashode” zamjenjuje se naslovom „Rezerviranja”.

5.	U članku 10. točki J naslov „Rezerviranja za obveze i rashode” zamjenjuje se naslovom „Rezerviranja”.

6.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 10.a Umjesto prikazivanja stavki bilance stanja u skladu s člancima 9. i 10., države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da trgovačka društva odnosno određene skupine trgovačkih društava te stavke prikažu na temelju razlikovanja između stavaka dugotrajne i kratkotrajne imovine odnosno dugoročnih i kratkoročnih obveza, pod uvjetom da su dane informacije u najmanju ruku ekvivalentne kao i informacije koje se inače zahtijevaju člancima 9. i 10.”

7.

Članak 20. mijenja se kako slijedi: (a) Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Rezerviranja su namijenjena pokrivanju obveza čija je priroda jasno definirana i za koje je na datum bilance stanja vjerojatno ili sigurno da će nastati, ali je nesiguran njihov iznos odnosno datum nastanka.”; (b) Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Rezerviranja se ne smiju koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine.”

8.

U članku 22. dodaje se sljedeći stavak: „Odstupajući od članka 2. stavka 1., države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da sva trgovačka društva odnosno određena skupina trgovačkih društava umjesto prikazivanja stavki računa dobiti i gubitka u skladu s člancima od 23. do 26. daju izvješće o poslovnim rezultatima, pod uvjetom da su dane informacije barem ekvivalentne onima koje se inače zahtijevaju u tim člancima.”

9.

Članak 31. mijenja se kako slijedi: (a) u stavku 1. točki (c) podtočka (bb) zamjenjuje se sljedećim: „(bb) u obzir treba uzeti sve obveze koje nastaju tijekom odnosne poslovne godine ili prethodne godine, čak i ako te obveze postanu očite samo između datuma bilance stanja i datuma njezina sastavljanja.”; (b) umeće se sljedeći stavak: „1.a   Uz te iznose, koji se upisuju sukladno stavku 1. točki (c) podtočki (bb), države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da se u obzir uzmu sve predvidljive obveze i potencijalni gubici koji nastanu tijekom odnosne poslovne godine odnosno prethodne godine, čak i ako te obveze odnosno gubici postanu očiti samo između datuma bilance stanja i datuma njezina sastavljanja.”

10.	U članku 33. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim: „(c) revalorizacija osnovnih sredstava”.

11.	U članku 42. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Iznosi rezerviranja ne smiju prelaziti svote koje su potrebne.”

12.

Umeću se sljedeći članci: „Članak 42.e Odstupajući od članka 32., države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da sva trgovačka društava odnosno određene skupine trgovačkih društava određene kategorije aktive, osim financijskih instrumenata, vrednuju u iznosima utvrđenima pozivanjem na fer vrijednosti. Takvo dopuštenje odnosno zahtjev mogu biti ograničeni na konsolidirane financijske izvještaje prema definiciji u Direktivi 83/349/EEZ. Članak 42.f Bez obzira na članak 31. stavak 1. točku (c), države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da sva trgovačka društva odnosno određene skupine trgovačkih društava u slučajevima kada se aktiva vrednuje u skladu s člankom 42.e promjenu vrijednosti uključe u račun dobiti i gubitka.”

13.	U članku 43. stavku 1. točki 6. upućivanje na „članke 9. i 10.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 9., 10. i 10.a”.

14.

Članak 46. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. (a) Godišnje izvješće uključuje u najmanju ruku objektivan pregled razvoja i rezultata poslovanja trgovačkog društva te njegova stanja, zajedno s opisom glavnih rizika i neizvjesnosti s kojima se suočava. Taj pregled daje uravnoteženu i sveobuhvatnu analizu razvoja i rezultata poslovanja trgovačkog društva te njegova stanja, u skladu s opsegom i kompleksnošću poslovanja; (b) U mjeri potrebnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata odnosno stanja društva, analiza uključuje financijske i, kad je to primjereno, nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti koji su bitni za određenu djelatnost, uključujući informacije koje se odnose na ekološka i kadrovska pitanja; (c) U sklopu analize godišnje izvješće uključuje, kad je to primjereno, upućivanje na iznose iskazane u godišnjem financijskom izvještaju te dodatna objašnjenja tih iznosa.”; (b) dodaje se sljedeći stavak: „4.   države članice mogu izuzeti trgovačka društva obuhvaćena člankom 27. od obveze iz stavka 1. točke (b) gore u mjeri u kojoj se ta obveza odnosi na nefinancijske informacije.”

15.	U članku 48. briše se treća rečenica.

16.

U članku 49. treća se rečenica zamjenjuje sljedećim: „Izvješće osobe odnosno osoba koje provode reviziju godišnjih financijskih izvještaja (dalje u tekstu: ovlašteni revizori) pritom se ne objavljuje, ali se otkriva je li izraženo pozitivno mišljenje, uvjetno mišljenje ili negativno mišljenje, odnosno jesu li se ovlašteni revizori suzdržali od mišljenja. Također se otkriva spominju li se u izvješću ovlaštenih revizora bilo kakva pitanja na koja su ovlašteni revizori posebno upozorili bez davanja kvalificiranog revizorskog mišljenja.”

17.

Članak 51. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Reviziju godišnjih financijskih izvještaja trgovačkih društava obavlja jedna ili više osoba koje su države članice ovlastile za provedbu zakonskih revizija na temelju Osme direktive Vijeća 84/253/EEZ od 10. travnja 1984. o ovlašćivanju osoba odgovornih za provedbu zakonskih revizija računovodstvenih isprava (11). Ovlašteni revizori također daju mišljenje o usklađenosti godišnjeg izvješća s godišnjim financijskim izvještajem za istu poslovnu godinu.

18.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 51.a 1.   Izvješće ovlaštenih revizora uključuje: (a) uvod u kojemu se barem definira godišnji financijski izvještaj koji je predmet zakonske revizije, zajedno s okvirom financijskog izvješćivanja koji je primijenjen pri njegovom sastavljanju; (b) opis opsega zakonske revizije u kojemu se definiraju barem revizijski standardi u skladu s kojima je provedena zakonska revizija; (c) mišljenje revizora u kojemu se jasno izražava mišljenje ovlaštenih revizora o tome pruža li godišnji financijski izvještaj istinit i pošten prikaz u skladu s odgovarajućim okvirom financijskog izvješćivanja i, kad je to primjereno, o tome je li godišnji financijski izvještaj u skladu sa zakonskim zahtjevima; mišljenje revizora može biti pozitivno, uvjetno ili negativno odnosno, ako ovlašteni revizori nisu u mogućnosti izraziti mišljenje, uskraćuju mišljenje; (d) upućivanje na sva pitanja na koja su ovlašteni revizori posebno upozorili bez davanja kvalificiranog revizorskog mišljenja; (e) mišljenje o usklađenosti godišnjeg izvješća s godišnjim financijskim izvještajem za istu poslovnu godinu. 2.   Izvješće potpisuju i datiraju ovlašteni revizori.”

19.	Članak 53. stavak 1. briše se.

20.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 53.a Države članice ne omogućuju izuzeća predviđena člancima 11., 27., 46., 47. i 51. u slučaju trgovačkih društava čije su vrijednosnice uvrštene za prodaju na uređenome tržištu bilo koje države članice u smislu članka 1. stavka 13. Direktive Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnica (12).

21.	U članku 56. stavku 1. upućivanje na „članke 9., 10.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 9., 10., 10.a”.

22.	U članku 60. prvom stavku riječi „na temelju njihove tržišne vrijednosti” zamjenjuju se riječima „na temelju njihove fer vrijednosti”.

23.	U članku 61.a upućivanje na „članke od 42.a do 42.d” zamjenjuje se upućivanjem na „članke od 42.a do 42.f”.

Članak 2.

Direktiva 83/349/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Osim slučajeva navedenih u stavku 1., države članice mogu zahtijevati da bilo koje poduzeće koje podliježe nacionalnome zakonodavstvu sastavi konsolidirani financijski izvještaj i konsolidirano godišnje izvješće ako: (a) to poduzeće (matično poduzeće) ima moć da ostvari ili ostvaruje prevladavajući utjecaj ili nadzor nad drugim poduzećem ( poduzeće kćer); ili (b) tim poduzećem (matičnim poduzećem) i drugim poduzećem ( poduzećem kćeri) upravlja matično poduzeće na jedinstvenoj osnovi.”

2.	U članku 3. stavku 1. upućivanje na „članke 13., 14. i 15.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 13. i 15.”

3.

Članak 6. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4.   Ovaj se članak ne primjenjuje, ako je jedno od poduzeća koja se konsolidiraju trgovačko društvo čije su vrijednosnice uvrštene za trgovanje na uređenome tržištu bilo koje države članice u smislu članka 1. stavka 13. Direktive Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnica (13). (b) briše se stavak 5.

4.

Članak 7. mijenja se kako slijedi: (a) u stavku 1. točki (b) briše se druga rečenica; (b) u stavku 2. točki (a) upućivanje na „članke 13., 14. i 15.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 13. i 15.”; (c) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na trgovačka društva čije su vrijednosnice uvrštene za trgovanje na uređenome tržištu bilo koje države članice u smislu članka 1. stavka 13. Direktive 93/22/EEZ.”

5.	U članku 11. stavku 1. točki (a) upućivanje na „članke 13., 14. i 15.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke 13. i 15.”

6.	Briše se članak 14.

7.	U članku 16. stavku 1. dodaje se sljedeća točka: „Države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da se, uz isprave iz prvog podstavka, u godišnje financijske izvještaje uključe i druga izvješća.”

8.	U članku 17. stavku 1. upućivanje na „članke od 3. do 10.” zamjenjuje se upućivanjem na „članke od 3. do 10.a”.

9.	Članak 34. mijenja se kako slijedi: (a) u točki 2. podtočki (b) riječi „članci 13. i 14. i, ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 3.,” zamjenjuju se upućivanjem na „članak 13. i”; (b) u točki 5. brišu se riječi „i ona koja su isključena prema članku 14.”

10.

Članak 36. mijenja se kako slijedi: (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Konsolidirano godišnje izvješće uključuje u najmanju ruku objektivan pregled razvoja i rezultata poslovanja te stanja poduzeća uključenih u konsolidaciju, promatranih u cjelini, zajedno s opisom glavnih rizika i nesigurnosti s kojima se suočavaju. Taj pregled mora dati uravnoteženu i sveobuhvatnu analizu razvoja i rezultata poslovanja te stanja poduzeća uključenih u konsolidaciju, promatranih u cjelini, u skladu s opsegom i kompleksnošću poslovanja. U mjeri potrebnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i stanja, analiza uključuje financijske i, kad je to primjereno, nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti koji su bitni za odgovarajuću djelatnost, uključujući informacije koje se odnose na ekološka i kadrovska pitanja. U sklopu analize konsolidirano godišnje izvješće uključuje, kad je to primjereno, upućivanja na iznose iskazane u konsolidiranom financijskom izvještaju te dodatna objašnjenja tih iznosa.”; (b) Dodaje se sljedeći stavak: „3.   Ako se uz godišnje izvješće zahtijeva i konsolidirano godišnje izvješće, ta se dva izvješća mogu izraditi kao jedinstveno izvješće. Pri sastavljanju takvog jedinstvenog izvješća u određenim je slučajevima potrebno staviti veći naglasak na ona pitanja koja su važna za poduzeća uključena u konsolidaciju, promatrana u cjelini.”

11.

Članak 37. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 37. 1.   Reviziju konsolidiranih financijskih izvještaja trgovačkih društava provodi jedna ili više osoba koje je država članica čije se pravo primjenjuje na matično poduzeće, ovlastila za provedbu zakonskih revizija na temelju Osme direktive Vijeća 84/253/EEZ od 10. travnja 1984. o ovlašćivanju osoba za provedbu zakonskih revizija računovodstvenih isprava (14). Osoba odnosno osobe koje provode reviziju konsolidiranih financijskih izvještaja (dalje u tekstu: ovlašteni revizori) također izražavaju mišljenje o usklađenosti konsolidiranoga godišnjeg izvješća s konsolidiranim financijskim izvještajima za istu poslovnu godinu. 2.   Izvješće ovlaštenih revizora također uključuje: (a) uvod u kojemu se barem definira konsolidirani financijski izvještaj koji je predmet zakonske revizije, zajedno s okvirom financijskog izvješćivanja koji je primijenjen pri njegovom sastavljanju; (b) opis opsega zakonske revizije u kojemu se definiraju barem revizijski standardi u skladu s kojima je provedena zakonska revizija; (c) mišljenje revizora u kojemu se jasno izražava mišljenje ovlaštenih revizora o tome pruža li konsolidirani financijski izvještaj istinit i pošten prikaz u skladu s odgovarajućim okvirom financijskog izvješćivanja i, kad je to primjereno, o tome je li konsolidirani financijski izvještaj u skladu sa zakonskim zahtjevima; mišljenje revizora može biti pozitivno, uvjetno ili negativno odnosno, ako ovlašteni revizori nisu u mogućnosti izraziti mišljenje, uskraćuju mišljenje; (d) upućivanje na sva pitanja na koja su ovlašteni revizori posebno upozorili, ali ne kvalificirajući svoje mišljenje o njima; (e) mišljenje o usklađenosti konsolidiranoga godišnjeg izvješća s konsolidiranim financijskim izvještajem za istu poslovnu godinu. 3.   Izvješće potpisuju i datiraju ovlašteni revizori. 4.   Kad je godišnji financijski izvještaj vladajućeg poduzeća priložen konsolidiranom financijskom izvještaju, izvješće ovlaštenih revizora koje se zahtijeva ovim člankom može se kombinirati s bilo kojim izvješćem ovlaštenih revizora o godišnjem financijskom izvještaju matičnog poduzeća koje se zahtijeva u skladu s člankom 51. Direktive 78/660/EEZ.

12.	Članku 38. dodaje se sljedeći stavak: „7.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na trgovačka društva čije su vrijednosnice uvrštene za trgovanje na uređenome tržištu bilo koje države članice u smislu članka 1. stavka 13. Direktive 93/22/EEZ.”

Članak 3.

Direktiva 86/635/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1.   Članci 2. i 3., članak 4. stavci 1., 3. do 6., članci 6., 7., 13. i 14., članak 15. stavci 3. i 4., članci 16. do 21., 29. do 35., 37. do 41., članak 42. prva rečenica, članci 42.a do 42.f, članak 45. stavak 1., članak 46. stavci 1. i 2., članci 48. do 50., 50.a, članak 51. stavak 1., članak 51.a, članci 56. do 59., 61. i 61.a Direktive 78/660/EEZ primjenjuju se na institucije spomenute u članku 2. ove Direktive, osim ako u ovoj Direktivi nije predviđeno drukčije. Međutim, članak 35. stavak 3., članci 36. i 37., članak 39. stavci 1. do 4. ove Direktive ne primjenjuju se za aktivu i pasivu koja se vrednuje u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ. 2.   Upućivanje na članke 9., 10. i 10.a (bilanca stanja) odnosno na članke 22. do 26. (račun dobiti i gubitka) Direktive 78/660/EEZ u direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ smatra se upućivanjem na članke 4. i 4.a (bilanca stanja) odnosno na članke 26., 27. i 28. (račun dobiti i gubitka) ove Direktive.”

2.

Članak 4. mijenja se kako slijedi: (a) prva se rečenica zamjenjuje sljedećim: „Države članice propisuju sljedeću strukturu bilance stanja. Umjesto toga, države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da kreditne institucije donesu način prikazivanja bilance stanja utvrđen u članku 4.a.”; (b) u rubrici „Obveze” naslov „Rezerviranja za obveze i rashode” u točki 6. zamjenjuje se naslovom „Rezerviranja”.

3.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 4.a Umjesto prikazivanja stavaka bilance stanja u skladu s člankom 4., države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da kreditne institucije odnosno određene skupine kreditnih institucija te stavke prikazuju razvrstane prema njihovoj prirodi i redoslijedom njihove relativne likvidnosti, pod uvjetom da su dane informacije barem ekvivalentne onima koje se zahtijevaju člankom 4.”

4.

U članku 26. dodaje se sljedeći stavak: „Odstupajući od članka 2. stavka 1. Direktive 78/660/EEZ, države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da sve kreditne institucije odnosno određene skupine kreditnih institucija prikažu izvješće o poslovnim rezultatima umjesto prikaza stavaka dobiti i gubitka u skladu s člankom 27. odnosno člankom 28., pod uvjetom da su dane informacije barem ekvivalentne informacijama koje se zahtijevaju tim člancima.”

5.	Briše se točka (f) u članku 43. stavku 2.

Članak 4.

Direktiva 91/674/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1.   Članci 2. i 3., članak 4. stavci1., 3. do 6., članci 6., 7., 13., 14., članak 15. stavci 3. i 4., članci 16. do 21., 29. do 35., 37. do 41., 42., 42.a do 42.f, članak 43. stavak 1. točke od 1. do 7., 9. do 14., članak 45. stavak 1., članak 46. stavci 1. i 2., članci 48. do 50., 50.a, članak 51. stavak 1., članak 51.a, članci 56. do 59., 61. i 61.a Direktive 78/660/EEZ primjenjuju se na poduzeća navedena u članku 2. ove Direktive, osim ako u ovoj Direktivi nije drukčije predviđeno. Članci 46., 47., 48., 51. i 53. ove Direktive ne primjenjuju se kod aktive i pasive koji se vrednuju u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ. 2.   Upućivanje na članke 9., 10. i 10.a (bilanca stanja) odnosno na članke od 22. do 26. (račun dobiti i gubitka) Direktive 78/660/EEZ u direktivama 78/660/EEZ i 83/349/EEZ smatra se upućivanjem na članak 6. (bilanca stanja) odnosno na članak 34. (račun dobiti i gubitka) ove Direktive.”

2.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 4. 1.   Ova se Direktiva primjenjuje na udruženje preuzimatelja izdanja vrijednosnica poznatih kao Lloyd’s. U smislu ove Direktive, smatra se da su Lloyd’s i sindikati Lloyda osiguravajuća poduzeća. 2.   Odstupajući od članka 65. stavka 1., Lloyd’s sastavlja kumulativne financijske izvještaje umjesto konsolidiranih financijskih izvještaja koji se traže u skladu s Direktivom 83/349/EEZ. Kumulativni se financijski izvještaji izrađuju kumuliranjem svih financijskih izvještaja sindikata.”

3.	U članku 6. u rubrici „Obveze” naslov „Rezerviranja za ostale rizike i rashode” u točki E zamjenjuje se naslovom „Ostala rezerviranja”.

4.

Članak 46. mijenja se kako slijedi: (a) u stavku 5. dodaje se sljedeće rečenica: „Države članice mogu dopustiti odstupanja od ovog zahtjeva.”; (b) stavak 6. zamjenjuje se sljedećim: „6.   Metoda ili metode koje se primjenjuju na svaku stavku ulaganja navode se u bilješkama uz financijske izvještaje, zajedno s iznosima koji su na ovaj način određeni.”

5.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 46.a 1.   Ako se aktiva i pasiva vrednuju u skladu s odjeljkom 7.a Direktive 78/660/EEZ, primjenjuju se stavci 2. do 6. ovog članka. 2.   Ulaganja prikazana u aktivi pod D prikazuju se u fer vrijednosti. 3.   Kad se ulaganja prikazuju u nabavnoj vrijednosti, njihova se fer vrijednost otkriva u bilješkama uz financijske izvještaje. 4.   Kad se ulaganja prikazuju u fer vrijednosti, njihova se nabavna vrijednost otkriva u bilješkama uz financijske izvještaje. 5.   Ista se metoda vrednovanja primjenjuje na sva ulaganja uključena u bilo koju stavku označenu arapskom brojkom odnosno prikazanu u aktivi pod C(I). Države članice mogu dopustiti odstupanja od ovog zahtjeva. 6.   Metoda ili metode koje se primjenjuju na svaku stavku ulaganja moraju se navesti u bilješkama uz financijske izvještaje, zajedno s iznosima koji su na ovaj način određeni.”

6.	Prilog se briše.

Članak 5.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 227 E, 24.9.2002., str. 336.

(2)  SL C 85, 8.4.2003., str. 140.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 14. siječnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 6. svibnja 2003.

(4)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.

(5)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 283, 27.10.2001., str. 28.).

(6)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ.

(7)  SL L 156, 13.6.2001., str. 33.

(8)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ.

(9)  SL L 374, 31.12.1991., str. 7.

(10)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 283, 27.10.2001., str. 28.).”

(11)  SL L 126, 12.5.1984., str. 20.”

(12)  SL L 141, 11.6.1993., str. 27. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).”

(13)  SL L 141, 11.6.1993., str. 27. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).”;

(14)  SL L 126, 12.5.1984., str. 20.”

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

39

---

32003R1435

---

L 207/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1435/2003

od 22. srpnja 2003.

o Statutu europskih zadruga (SCE)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 308.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Europski parlament je donio rezolucije o zadrugama u Europskoj zajednici (4)13. travnja 1983., o doprinosu zadruga regionalnom razvoju (5)9. srpnja 1987., o ulozi žena u zadrugama i lokalnim inicijativama za zapošljavanje (6)26. svibnja 1989., o doprinosu zadruga regionalnom razvoju (7)11. veljače 1994. i o ulozi zadruga u porastu zapošljavanja žena (8)18. rujna 1998.

(2)

Uspostava unutarnjeg tržišta i poboljšanje koje ona donosi u pogledu ekonomske i socijalne situacije širom Zajednice ne znači samo da bi se prepreke trgovini trebale otkloniti, već i da bi se proizvodne strukture trebale prilagoditi dimenziji Zajednice. Iz tog razloga, ključno je da bi trgovačkim društvima svih vrsta, čije poslovanje nije ograničeno samo na zadovoljenje lokalnih potreba, trebalo biti omogućeno da planiraju i provode reorganizaciju svojeg poslovanja na razini Zajednice.

(3)

Pravni okvir, unutar kojeg bi se trebale obavljati poslovne djelatnosti u Zajednici, još se uvijek uvelike temelji na nacionalnim zakonodavstvima i stoga ne odgovara ekonomskom okviru unutar kojeg se pravni okvir treba razvijati radi postizanja ciljeva navedenih u članku 18. Ugovora. Ta situacija predstavlja značajnu prepreku povezivanju trgovačkih društava iz različitih država članica.

(4)	Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2157/2001 (9) o pravnom obliku Europskog trgovačkog društva (SE) u skladu s općim načelima dioničkih društava. To nije instrument koji je prilagođen posebnim karakteristikama zadruga.

(5)	Europska ekonomska interesna grupacija (EEIG), predviđena Uredbom (EEZ) br. 2137/85 (10), omogućuje poduzećima da zajednički promoviraju svoje određene aktivnosti, uz zadržavanje njihove neovisnosti, no ona ne udovoljava posebnim zahtjevima zadruge.

(6)

Zajednica bi, u želji da osigura jednake uvjete tržišnog natjecanja i doprinese svojem gospodarskom razvoju, trebala osigurati zadrugama, koje su oblik organiziranja općenito priznat u svim državama članicama, odgovarajuće pravne instrumente kako bi one mogle razviti svoje prekogranične aktivnosti. Ujedinjeni narodi su potaknuli sve vlade da stvore okolinu u kojoj zadruge mogu sudjelovati pod jednakim uvjetima s drugim oblicima trgovačkih društava (11).

(7)

Zadruge su prvenstveno skupine fizičkih ili pravnih osoba, s posebnim načelima poslovanja koja su različita od načela poslovanja drugih gospodarskih subjekata. Ta načela uključuju načela demokratske strukture i nadzora, te načelo podjele neto dobiti ostvarene u financijskoj godini na pravičnoj osnovi.

(8)

Ta posebna načela uključuju načelo prvenstva pojedinca koje se odražava u posebnim pravilima o članstvu, istupanju i isključenju, pri kojima važi pravilo „jedan čovjek, jedan glas” te na temelju kojih pravo glasa ima pojedinac, s posljedicom da članovi nemaju pravo glasa u odnosu na imovinu zadruge.

(9)

Zadruge imaju temeljni kapital podijeljen na udjele i njihovi članovi mogu biti fizičke osobe ili poduzeća. Ti članovi mogu biti, u cijelosti ili djelomično, kupci, zaposlenici ili dobavljači. Kada se zadruga sastoji od članova koji su sami zadružna poduzeća, ona se naziva „drugom” zadrugom ili zadrugom „drugog stupnja”. U određenim okolnostima zadruge mogu u svom članstvu također imati određen postotak članova ulagatelja, koji ne koriste usluge zadruga, ili trećih osoba koje ostvaruju koristi od aktivnosti zadruga ili obavljaju poslove u ime zadruga.

(10)

Osnovni cilj Europske zadruge (dalje u tekstu „SCE”) trebao bi biti zadovoljavanje potreba njezinih članova i/ili razvoj njihovih gospodarskih i/ili socijalnih aktivnosti, u skladu sa sljedećim načelima: — aktivnosti SCE bi se trebale poduzimati na uzajamnu korist članova tako da svaki član ostvaruje koristi od poslova SCE-a prema njegovom sudjelovanju u zadruzi, — članovi SCE-a također bi trebali biti kupci, zaposlenici ili dobavljači, ili bi trebali biti uključeni u aktivnosti SCE-a na drugi način, — nadzor bi trebali imati svi članovi jednakopravno, iako ponderirano pravo glasa može biti dopušteno, radi odražavanja doprinosa svakog člana SCE-u, — kamate na zajmove i temeljni kapital trebale bi biti ograničene, — dobit bi se trebala dijeliti u skladu s poslovanjem sa SCE-om ili zadržati za potrebe članova, — ne bi trebala postojati umjetna ograničenja članstva, — nakon prestanka SCE-a, neto sredstva i rezerve bi se trebale podijeliti u skladu s načelom raspodjele bez udjela tj. drugoj zadruzi koja ima slične ciljeve, ili za potrebe općih interesa.

(11)	Prekogranična suradnja između zadruga u Zajednici je trenutačno onemogućena pravnim i upravnim poteškoćama koje bi se trebale ukloniti na tržištu bez granica.

(12)	Uvođenje europskog pravnog oblika zadruge, koji se temelji na zajedničkim načelima, ali koji vodi računa o posebnim karakteristikama zadruga, trebalo bi zadrugama omogućiti da posluju izvan njihovih državnih granica, na čitavom ili na dijelu područja Zajednice.

(13)

Osnovni cilj ove Uredbe je omogućiti osnivanja SCE-a od strane fizičkih osoba s boravištem u različitim državama članicama ili od strane pravnih osoba osnovanih prema pravu različitih država članica. Ova Uredba će također omogućiti osnivanje SCE-a putem spajanja dvije postojeće zadruge, ili putem preoblikovanja nacionalne zadruge u novi oblik bez prethodnog prestanka iste, s time da zadruga ima registrirano sjedište i glavnu upravu u jednoj državi članici, a poslovni nastan ili društvo kćer u drugoj državi članici.

(14)	S obzirom na posebne karakteristike SCE-a u okviru Zajednice, odredbe o „stvarnom sjedištu” donesene ovom Uredbom u pogledu SCE-a ne dovode u pitanje propise država članica i druge tekstove Zajednice o pravu trgovačkih društava.

(15)	Upućivanja u ovoj Uredbi na kapital trebaju uključivati samo upisani kapital. To ne bi trebalo utjecati na bilo koju nepodijeljenu zajedničku imovinu/temeljni kapital u SCE-u.

(16)	Ova Uredba ne obuhvaća pravna područja kao što su oporezivanje, tržišno natjecanje, intelektualno vlasništvo ili stečaj. Odredbe prava država članica i prava Zajednice se, stoga, primjenjuju na prethodno navedena područja i na druga područja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom.

(17)	Uvjeti za sudjelovanje radnika u Europskoj zadruzi su određeni u Direktivi 2003/72/EZ (12), pa ti uvjeti, stoga, neraskidivo dopunjuju ovu Uredbu i primjenjuju se na odgovarajući način.

(18)

Rad na usklađivanju nacionalnih prava trgovačkih društava je značajno napredovao, tako da se određene odredbe, koje je država članica u kojoj SCE ima registrirano sjedište donijela radi primjene direktiva o trgovačkim društvima, mogu analogno primjenjivati na SCE u područjima u kojima djelovanje zadruge ne zahtijeva ujednačena pravila Zajednice, s time da su te odredbe odgovarajuće u odnosu na odredbe koje se primjenjuju na SCE, a posebno: — Prva direktiva Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o usklađivanju zaštitnih mjera radi zaštite interesa članova i drugih osoba, koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 48. drugog stavka Ugovora, s ciljem postizanja jednakosti tih mjera u čitavoj Zajednici (13), — Četvrta direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (14), — Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (15), — Osma direktiva Vijeća 84/253/EEZ od 10. travnja 1984. o izboru osoba odgovornih za provođenje zakonske revizije financijskih isprava (16), — Jedanaesta direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države (17).

(19)

Aktivnosti u području financijskih usluga, posebno u mjeri u kojoj se one odnose na kreditne institucije i osiguravajuća poduzeća, podliježu zakonodavnim mjerama u skladu sa sljedećim direktivama: — Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (18), — Direktiva Vijeća 92/49/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o izravnom neživotnom osiguranju (Treća direktiva o neživotnom osiguranju) (19).

(20)	Ovaj oblik organiziranja trebao bi biti fakultativan,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Oblik SCE-a

1.   Zadruga se može osnovati na području Zajednice u obliku Europske zadruge (SCE) pod uvjetima i na način kako je to određeno u ovoj Uredbi.

2.   Upisani kapital SCE-a podijeljen je na udjele.

Broj članova i kapital SCE-a su promjenljivi.

Osim ako je statutom SCE-a pri osnivanju određeno drukčije, članovi nisu odgovorni za iznos veći od onog kojeg su upisali. Kada su članovi SCE-a ograničeno odgovorni, tvrtka SCE-a završava riječima „s ograničenom odgovornošću”.

3.   Osnovna svrha SCE-a je zadovoljavanje potreba njezinih članova i/ili razvijanje njihovih gospodarskih i socijalnih aktivnosti, posebno sklapanjem ugovora s članovima radi nabave robe ili usluga ili izvršenja radova koje SCE obavlja ili naručuje. Svrha SCE-a može biti i zadovoljavanje potreba njezinih članova promicanjem njihovog sudjelovanja u gospodarskim aktivnostima u jednoj ili više SCE-a i/ili u nacionalnim zadrugama, na gore opisan način. SCE može obavljati svoje aktivnosti putem društava kćeri.

4.   SCE ne smije koristi od svojih aktivnosti prenijeti na ne-članove ili im omogućiti da sudjeluju u njezinom poslovanju, osim ako njezin statut određuje drukčije.

5.   SCE ima pravnu osobnost.

6.   Za sudjelovanje zaposlenika u SCE-u mjerodavne su odredbe Direktive 2003/72/EZ.

Članak 2.

Osnivanje

1.   SCE-i se mogu osnovati na sljedeće načine:

—	od strane pet ili više fizičkih osoba s boravištem u barem dvije države članice,

—	od strane pet ili više fizičkih osoba i društava u smislu članka 48. drugog stavka Ugovora, te drugih pravnih osoba za koje je mjerodavno javno ili privatno pravo, a koje su osnovane prema pravu države članice sa boravištem u, ili za koje je mjerodavno pravo barem dvije različite države članice,

—	od strane društava u smislu članka 48. drugog stavka Ugovora i drugih pravnih osoba za koje je mjerodavno javno ili privatno pravo, osnovanih prema pravu države članice i za koje je mjerodavno pravo barem dvije različite države članice,

—	udruživanjem zadruga osnovanih prema pravu države članice sa registriranim sjedištem i glavnom upravom u Zajednici, pod uvjetom da je za barem dvije zadruge mjerodavno pravo različitih država članica,

—	preoblikovanjem zadruge osnovane prema pravu države članice koja ima registrirano sjedište i glavnu upravu u Zajednici, ako je zadruga barem dvije godine imala poslovni nastan ili društvo kćer za koje je mjerodavno pravo druge države članice.

2.   Država članica može odrediti da pravna osoba čija glavna uprava nije u Zajednici može sudjelovati u osnivanju SCE-a, pod uvjetom da je ta pravna osoba osnovana prema pravu države članice, da ima registrirano sjedište u toj državi članici i da je stvarno i stalno povezana s gospodarstvom države članice.

Članak 3.

Najniži iznos kapitala

1.   Kapital SCE-a izražava se u nacionalnoj valuti. SCE sa registriranim sjedištem izvan Europodručja također može izraziti svoj kapital u eurima.

2.   Najniži iznos upisanog kapitala je 30 000 eura.

3.   Zakoni države članice koji zahtijevaju veći iznos upisanog kapitala za pravne osobe koje obavljaju određenu vrstu aktivnosti primjenjuju se na SCE-e sa registriranim sjedištem u toj državi članici.

4.   U statutu se određuje iznos ispod kojeg se upisani kapital ne može smanjiti kao rezultat otplate upisanih udjela članovima koji prestaju biti članovi SCE-a. Taj iznos ne može biti manji od iznosa određenog u stavku 2. Datum iz članka 16. do kojeg članovi koji prestaju biti članovi SCE-a imaju pravo na povrat upisanih udjela, odgađa se dokle god bi otplata upisanih udjela prouzročila smanjenje upisanog temeljnog kapitala ispod određene granice.

5.   Kapital se može povećati naknadnim uplatama udjela od strane članova ili primanjem novih članova, a može se smanjiti isplatama cijelih ili dijela upisanih udjela u skladu sa stavkom 4.

Promjene iznosa kapitala ne zahtijevaju objavljivanje ili izmjenu statuta.

Članak 4.

Kapital SCE-a

1.   Upisani kapital SCE-a podijeljen je na udjele članova, izražene u nacionalnoj valuti. SCE-i sa registriranim sjedištem izvan Europodručja također mogu izraziti svoje udjele u eurima. Može se izdati više rodova udjela.

Statutom se može odrediti da različiti rodovi udjela daju različita prava u pogledu podjele dobiti. Udjeli koji daju ista prava čine isti rod udjela.

2.   Kapital se može sastojati samo od sredstava kojima se može utvrditi gospodarska vrijednost. Udjeli članova ne mogu se izdati kao zamjena za obvezu obavljanja određenih poslova ili pružanje usluga.

3.   Udjeli članova glase na ime. Nominalna vrijednost udjela istog roda je jednaka. Ona se određuje u statutu. Udjeli se ne mogu izdati za iznose niže od nominalne vrijednosti.

4.   Udjeli izdani za uloge u novcu uplaćuju se na dan upisa najmanje u iznosu od 25 % njihove nominalne vrijednosti. Razlika se uplaćuje u roku od pet godina, osim ako statutom nije određeno kraće razdoblje.

5.   Udjeli izdani za uloge koji nisu u novcu uplaćuju se u cijelosti u vrijeme upisa.

6.   Propisi koji se primjenjuju na dionička društva u državi članici u kojoj SCE ima registrirano sjedište, u pogledu imenovanja stručnjaka i u pogledu procjene bilo koje naknade, osim naknade u novcu, na odgovarajući način se primjenjuju na SCE.

7.   Statutom se određuje najmanji broj udjela koje se moraju upisati kako bi se dobio status člana. Ako statut određuje da većinu u glavnoj skupštini čine članovi koji su fizičke osobe i ako određuje uvjete upisa udjela za članove koji žele sudjelovati u aktivnostima SCE-a, ne može se uvjetovati članstvo upisom više od jednog udjela.

8.   Prilikom razmatranja financijskih izvještaja za financijsku godinu, godišnja glavna skupština odlukom evidentira iznos kapitala na kraju financijske godine i promjene u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

Upisani kapital može se povećati, na prijedlog upravljačkog ili upravnog tijela, povećanjem iz svih ili dijela kapitalnih rezervi, nakon odluke glavne skupštine i u skladu s uvjetima o kvorumu i većini za izmjenu statuta. Novi udjeli raspodjeljuju se članovima razmjerno njihovom udjelu u prethodnom kapitalu.

9.   Nominalna vrijednost udjela može se povećati konsolidacijom udjela. Kada takvo povećanje zahtijeva dodatne uplate od strane članova u skladu s odredbama statuta, odluku donosi glavna skupština u skladu s odredbama o kvorumu i većini za izmjenu statuta.

10.   Nominalna vrijednost udjela može se smanjiti podjelom udjela.

11.   Udjeli se mogu prenositi ili prodati članu ili bilo kojoj drugoj osobi koja postaje članom u skladu s odredbama statuta i ugovorom sklopljenim s glavnom skupštinom ili upravljačkim ili upravnim tijelom.

12.   SCE ne može upisati, kupiti ili prihvatiti kao osiguranje vlastite udjele, bilo izravno bilo putem osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun SCE-a.

Udjeli SCE-a mogu se, međutim, prihvatiti kao osiguranje u redovnim transakcijama SCE kreditnih institucija.

Članak 5.

Statut

1.   Za potrebe ove Uredbe, „statut SCE-a” znači akt o osnivanju, a kad je akt o osnivanju poseban dokument, znači statut SCE-a.

2.   Članovi osnivači sastavljaju statut SCE-a u skladu s odredbama o osnivanju zadruga određenim propisima države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište. Statut je u pisanom obliku i potpisuju ga članovi osnivači.

3.   Propisi o prethodnom nadzoru, koji se u državi članici u kojoj SCE ima registrirano sjedište primjenjuju na dionička društva za vrijeme faze osnivanja, analogno se primjenjuju na nadzor nad osnivanjem SCE-a.

4.   Statut SCE-a sadrži barem:

—	tvrtku SCE-a, kojoj prethodi ili koju prati kratica „SCE”, i kada je to primjenljivo, riječi „s ograničenom odgovornošću”,

—	podatke o djelatnosti,

—	imena i prezimena fizičkih osoba i imena subjekata koji su članovi osnivači SCE-a, s naznakom, u posljednjem navedenom slučaju, njihovih djelatnosti i registriranih sjedišta,

—	adresu registriranog sjedišta SCE-a,

—	uvjete i postupak za prijem, isključenje i istupanje članova,

—	prava i obveze članova, i različite kategorije članova ako postoje, te prava i obveze članova u svakoj kategoriji,

—	nominalnu vrijednost upisanih udjela, iznos upisanog kapitala, i naznaku da se kapital može promijeniti,

—	posebna pravila o iznosu koji se raspodjeljuje iz ostvarene dobiti, gdje je to primjenljivo, u zakonske rezerve,

—	ovlaštenja i odgovornosti članova svakog od tijela društva,

—	odredbe o imenovanju i opozivu članova tijela društva,

—	odredbe o većini i kvorumu,

—	trajanje zadruge, ako je osnovana na određeno vrijeme.

Članak 6.

Registrirano sjedište

Registrirano sjedište SCE-a je u Zajednici, u istoj državi članici u kojoj SCE ima glavnu upravu. Država članica može, pored toga, SCE-ima koji imaju registrirano sjedište na njezinom području odrediti obvezu smještanja registriranog sjedišta i glavne uprave u istom mjestu.

Članak 7.

Promjena registriranog sjedišta

1.   Registrirano sjedište SCE-a može se prenijeti u drugu državu članicu u skladu sa stavcima 2. do 16. Takav prijenos neće prouzročiti prestanak SCE-a niti nastanak nove pravne osobe.

2.   Upravljačko ili upravno tijelo sastavlja prijedlog za prijenos i objavljuje ga u skladu s člankom 12., bez utjecaja na bilo koje druge oblike objave koje određuje država članica registriranog sjedišta. U prijedlogu se navodi postojeća tvrtka, registrirano sjedište i broj SCE-a i sljedeći podaci:

(a)	prijedlog registriranog sjedišta SCE-a;

(b)	prijedlog statuta SCE-a, uključujući, gdje je to primjenljivo, novu tvrtku;

(c)	prijedlog vremenskog plana prijenosa;

(d)	bilo koje posljedice prijenosa na sudjelovanje zaposlenika;

(e)	bilo koja prava predviđena radi zaštite članova, vjerovnika ili imatelja drugih prava.

3.   Upravljačko ili upravno tijelo sastavlja izvješće u kojem obrazlaže i navodi pravne i ekonomske aspekte prijenosa, kao i utjecaj prijenosa na zaposlenje, te u kojem pojašnjava utjecaj prijenosa na članove, vjerovnike, zaposlenike i imatelje drugih prava.

4.   Članovi SCE-a, vjerovnici i imatelji drugih prava, i bilo koje druge osobe koje prema nacionalnom pravu mogu koristiti to pravo, imaju pravo izvršiti uvid, u registrirano sjedište SCE-a, u prijedlog za prijenos i izvješće sastavljeno u skladu sa stavkom 3., te na zahtjev dobiti besplatne primjerke tih dokumenta, barem mjesec dana prije održavanja glavne skupštine sazvane radi donošenja odluke o prijenosu.

5.   Bilo koji član koji se na glavnoj skupštini ili sjednici sektora ili odjela protivio odluci o prijenosu može, u roku od dva mjeseca nakon donošenja odluke glavne skupštine, istupiti iz SCE-a. Članstvo prestaje na kraju poslovne godine u kojoj je istupanje priopćeno; prijenos nema učinak u odnosu na tog člana. Istupanjem član stječe pravo na povrat upisanih udjela pod uvjetima određenim u članku 3. stavku 4. i članku 16.

6.   Odluka o prijenosu ne može se donijeti dva mjeseca nakon objave prijedloga. Ta se odluka donosi na način određen u članku 61. stavku 4.

7.   Prije nego što nadležno tijelo izda potvrdu iz stavka 8., SCE mu je dužan pružiti osiguranje da su, u pogledu bilo kojih obveza koje proizlaze prije objave prijedloga za prijenos, prava vjerovnika i imatelja drugih prava u odnosu na SCE (uključujući prava javnih tijela) odgovarajuće zaštićeni u skladu s uvjetima određenim od strane države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište prije prijenosa.

Država članica može proširiti primjenu prvog podstavka na obveze koje nastanu ili mogu nastati prije prijenosa.

Prvi i drugi podstavak primjenjuju se ne dovodeći u pitanje primjenu nacionalnog zakonodavstva država članica na SCE-e u pogledu izvršenja ili osiguranja plaćanja javnim tijelima.

8.   U državi članici u kojoj SCE ima registrirano sjedište, sud, javni bilježnik ili drugo nadležno tijelo izdaje potvrdu o ispunjenju radnji i formalnosti koje trebaju biti ispunjene prije prijenosa.

9.   Novi se upis ne može izvršiti prije podnošenja potvrde iz stavka 8. i dostave dokaza o ispunjenim formalnostima potrebnim za upis u državi novog registriranog sjedišta.

10.   Prijenos registriranog sjedišta SCE-a i kasnija izmjena statuta SCE-a proizvodi učinke danom kada je SCE, u skladu s člankom 11. stavkom 1., upisan u registar nadležan prema novom registriranom sjedištu SCE-a.

11.   Kada je izvršen novi upis SCE-a, registar nadležan za novi upis obavještava registar prethodnog upisa. Brisanje prethodnog upisa ne vrši se prije primitka obavijesti.

12.   Novi upis i brisanje prethodnog upisa objavljuje se u državama članicama, u skladu s člankom 12.

13.   Po objavi novog upisa SCE-a, treće se osobe mogu pozivati na novo registrirano sjedište. Međutim, dokle god brisanje upisa SCE-a iz nadležnog registra prema prethodnom registriranom sjedištu nije objavljeno, treće se osobe mogu i dalje pozivati na prethodno registrirano sjedište, osim ako SCE dokaže da su te treće osobe imale saznanja o novom registriranom sjedištu.

14.   Zakoni države članice mogu određivati da, u pogledu registriranih sjedišta SCE-a upisanih u toj državi članici, prijenos registriranog sjedišta koji bi imao za posljedicu promjenu mjerodavnog prava, nema učinak ako se bilo koje nadležno tijelo te države članice protivi prijenosu registriranog sjedišta u roku od dva mjeseca iz stavka 6. Takvo se protivljenje može temeljiti samo na javnom interesu.

Kada SCE podliježe nadzoru nacionalnog financijskog nadzornog tijela u skladu s direktivama Zajednice, pravo na protivljenje promjeni registriranog sjedišta odnosi se i na takvo tijelo.

Moguće je i preispitivanje od strane sudskog tijela.

15.   SCE ne može prenijeti svoje registrirano sjedište ako su protiv SCE-a pokrenuti postupci prestanka društva, uključujući dobrovoljni prestanak društva, likvidacije, stečaja ili postupci zbog obustave plaćanja, ili drugi slični postupci.

16.   Smatrat će se da SCE, koji je prenio registrirano sjedište u drugu državu članicu ima registrirano sjedište u državi članici u kojoj je SCE bio upisan prije prijenosa, u pogledu bilo koje pravne radnje koja prethodi prijenosu, kako je to navedeno u stavku 10., čak i ako je tužba protiv SCE-a podnesena nakon prijenosa.

Članak 8.

Mjerodavno pravo

1.   Za SCE je mjerodavno sljedeće:

(a)	ova Uredba;

(b)	odredbe statuta, kada je to izričito predviđeno ovom Uredbom;

(c)

za slučajeve koji su djelomično uređeni ovom Uredbom ili pitanja koja nisu uključena u ovu Uredbu: i. zakoni koje su države članice donijele radi provedbe mjera Zajednice koje se posebno odnose na SCE-e; ii. zakoni država članica koji bi se primjenjivali na zadrugu osnovanu u skladu s pravom države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište; iii. odredbe statuta SCE-a, na isti način kao za zadrugu osnovanu u skladu s pravom države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište.

2.   Ako nacionalno pravo određuje posebne odredbe i/ili ograničenja koja se odnose na prirodu poslova koje SCE obavlja, ili određuje oblike nadzora od strane nadležnog nadzornog tijela, to pravo se u potpunosti primjenjuje na SCE.

Članak 9.

Načelo nediskriminacije

Podložno ovoj Uredbi, prema SCE-ima se u svakoj državi članici postupa kao da je zadruga osnovana u skladu s pravom države članice u kojoj ima registrirano sjedište.

Članak 10.

Podaci koji se navode u ispravama

1.   Pravo države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište mjerodavno za dionička društva, u pogledu sadržaja pisama i isprava koje se šalju trećim osobama, analogno se primjenjuje na SCE-e. Kratica „SCE”, a gdje je to primjenljivo, i riječi „s ograničenom odgovornošću”, nalaze se iza ili ispred tvrtke SCE-a.

2.   Samo SCE-i mogu koristiti kraticu „SCE” ispred ili iza svojih tvrtki za određivanje svog pravnog oblika.

3.   Međutim, trgovačka društva i druge pravne osobe upisane u registrima država članica prije stupanja na snagu ove Uredbe nisu obvezne mijenjati svoje tvrtke koji sadrže kraticu „SCE”.

Članak 11.

Upis u registar i obveza objavljivanja

1.   Svaki se SCE upisuje u registar države članice u kojoj ima registrirano sjedište, i to u registar koji određuju propisi te države članice u skladu s pravom mjerodavnim za dionička društva.

2.   SCE se ne može upisati u registar ako u skladu s člankom 4. Direktive 2003/72/EZ sporazum o uvjetima za sudjelovanje zaposlenika nije sklopljen, ili ako odluka u skladu s člankom 3. stavkom 6. Direktive nije donesena, ili ako u skladu s člankom 5. Direktive nije proteklo razdoblje pregovora bez sklapanja sporazuma.

3.   Kako bi se SCE koji je osnovan putem pripajanja mogao upisati u registar države članice u kojoj je koristila mogućnost iz članka 7. stavka 3. Direktive 2003/72/EZ, sporazum u skladu s člankom 4. Direktive mora biti sklopljen u pogledu uvjeta za sudjelovanje zaposlenika, uključujući učešće, ili se na nijednu zadrugu koja sudjeluje u SCE-u ne smiju primjenjivati uvjeti za sudjelovanje zaposlenika prije upisa SCE-a u registar.

4.   Statut SCE-a ne smije, u bilo koje vrijeme, biti u suprotnosti s uvjetima za sudjelovanje zaposlenika kako su utvrđeni. Kada su takvi novi uvjeti utvrđeni u skladu s Direktivom 2003/72/EZ u suprotnosti s postojećim statutom, statut se mijenja u mjeri u kojoj je to potrebno.

U tom slučaju, država članica može odrediti da je upravljačko ili upravno tijelo SCE-a ovlašteno izmijeniti statut bez dodatnih odluka glavne skupštine.

5.   Pravo koje je mjerodavno za dionička društva u državi članici u kojoj SCE ima registrirano sjedište, u pogledu objavljivanja isprava i podataka analogno se primjenjuju na SCE-e.

Članak 12.

Objava isprava u državama članicama

1.   Objava isprava i podataka koji se odnose na SCE, a koji se moraju objaviti u skladu s ovom Uredbom, izvršava se na način određen mjerodavnim propisima države članice za dionička društva u kojoj SCE ima registrirano sjedište.

2.   Nacionalni propisi doneseni u skladu s Direktivom 89/666/EEZ primjenjuju se na podružnice SCE-a osnovane u državi članici različitoj od države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište. Međutim, države članice mogu odrediti odstupanja od nacionalnih propisa donesenih u skladu s navedenom Direktivom kojima se uzimaju u obzir posebne karakteristike zadruga.

Članak 13.

Obavijest u Službenom listu Europske unije

1.   Obavijest o upisu i brisanju SCE-a objavljuje se, za potrebe obavješćivanja, u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 12. U obavijesti se navodi tvrtka, broj, datum i mjesto upisa SCE-a, datum i mjesto objave i naziv objave, registrirano sjedište SCE-a i područje njezinih aktivnosti.

2.   U slučaju prijenosa registriranog sjedišta SCE-a u skladu s člankom 7., obavijest sadrži podatke navedene u stavku 1., zajedno s podacima o novom upisu u registar.

3.   Podaci navedeni u stavku 1. prosljeđuju se Uredu Europskih zajednica za službene objave u roku od mjesec dana od objave iz članka 12. stavka 1.

Članak 14.

Stjecanje članstva

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 33. stavak 1. točku (b), stjecanje članstva u SCE-u podliježe odobrenju od strane upravljačkog ili upravnog tijela. Kandidati kojima je odbijen zahtjev za stjecanje članstva mogu uložiti žalbu glavnoj skupštini koja se održava nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje članstva.

Statutom se može odrediti, ako propisi države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište to dopuštaju, da se osobe koje ne namjeravaju koristiti ili proizvoditi robu ili usluge SCE-a, mogu primiti u članstvo kao članovi ulagatelji (ne-korisnici). Stjecanje takvog članstva podliježe odobrenju glavne skupštine ili drugog tijela ovlaštenog za izdavanje odobrenja od strane glavne skupštine ili statutom.

Članovi koji su pravne osobe smatraju se korisnicima na temelju činjenice predstavljanja vlastitih članova, a pod uvjetom da su njihovi članovi, koji su fizičke osobe, korisnici.

Osim ako statut određuje drukčije, članstvo u SCE-u mogu steći fizičke ili pravne osobe.

2.   Statutom se za prijam članova mogu odrediti drugi uvjeti, posebno:

—	upis najnižeg iznosa kapitala,

—	uvjeti koji se odnose na djelatnosti SCE-a.

3.   Ako je statutom predviđeno, članovima se mogu uputiti zahtjevi za dodatne udjele u kapitalu.

4.   U registriranom sjedištu SCE-a čuva se abecedni popis svih članova, s njihovim adresama te brojem i rodom, ako je to primjenljivo, udjela tih članova. Svaka osoba koja ima izravan pravni interes može na zahtjev izvršiti uvid u popis i može dobiti izvadak iz cijelog ili dijela popisa, uz naknadu koja ne prelazi administrativni trošak.

5.   Svaka transakcija koja utječe na način na koji je temeljni kapital pripisan ili podijeljen, ili povećan odnosno smanjen, upisuje se u popis članova naveden u stavku 4. najkasnije u mjesecu u kojem je došlo do promjene.

6.   Transakcije navedene u stavku 5. ne proizvode učinke prema SCE-u ili trećim osobama koje imaju izravan pravni interes dok se te transakcije ne upišu u popis iz stavka 4.

7.   Članovima se, na zahtjev, izdaje pisana potvrda o promjenama u popisu.

Članak 15.

Gubitak članstva

1.   Članstvo se gubi:

—	istupanjem,

—	isključenjem, ako član počini tešku povredu svojih obveza ili radnje u suprotnosti s interesima SCE-a,

—	prijenosom svih udjela koje drži član ili fizička ili pravna osoba koja je stekla članstvo, kada je ta mogućnost predviđena statutom,

—	prestankom, ako član nije fizička osoba,

—

stečajem,

—

smrću,

—	u drugim slučajevima određenim statutom ili propisima o zadrugama države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište.

2.   Svaki manjinski član koji se na glavnoj skupštini protivio izmjeni statuta kojom:

i.	se uvode nove obveze u pogledu plaćanja ili drugih usluga; ili

ii.	se bitno povećavaju obveze članova; ili

iii.	se razdoblje istupanja iz SCE-a produžuje na više od pet godina;

može istupiti iz SCE-a u roku od dva mjeseca od donošenja odluke glavne skupštine.

U slučajevima navedenima u točkama i. i ii. prvog podstavka članstvo prestaje na kraju tekuće financijske godine, te na kraju razdoblja koje se primjenjivalo prije izmjene statuta u slučaju navedenom u točki iii. prvog podstavka. Izmjena statuta ne proizvodi učinke u odnosu na tog člana. Istupanjem član stječe pravo na povrat udjela pod uvjetima određenim u članku 3. stavku 4. i članku 16.

3.   Odluku o isključenju člana donosi upravljačko ili upravno tijelo, nakon saslušanja člana. Član može uložiti žalbu protiv takve odluke o isključenju glavnoj skupštini.

Članak 16.

Financijska prava članova u slučaju istupanja ili isključenja

1.   Osim u slučaju prijenosa udjela i podložno članku 3., gubitkom članstva član stječe pravo na povrat svog uloga u upisanom kapitalu, umanjen za bilo koji gubitak nastao u odnosu na kapital SCE-a.

2.   Iznosi odbijeni u skladu sa stavkom 1. izračunavaju se obzirom na bilancu za financijsku godinu u kojoj je pravo na povrat nastalo.

3.   Statutom se određuju postupci i uvjeti za korištenje prava na istupanje te rok unutar kojeg se izvršava povrat, a koji ne može biti duži od tri godine. U svakom slučaju, SCE nije obvezan izvršiti povrat u roku kraćem od šest mjeseci od odobrenja bilance sastavljene nakon gubitka članstva.

4.   Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i u slučaju povrata samo dijela upisanih udjela.

POGLAVLJE II.

OSNIVANJE

Odjeljak 1.

Općenito

Članak 17.

Pravo mjerodavno za vrijeme osnivanja

1.   Podložno ovoj Uredbi, za osnivanje SCE-a mjerodavno je pravo koje se u državi članici u kojoj će SCE imati registrirano sjedište primjenjuje na zadruge.

2.   Upis SCE-a u registar objavljuje se u skladu s člankom 12.

Članak 18.

Stjecanje pravne osobnosti

1.   SCE stječe pravnu osobnost na dan upisa u registar države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, i to u registar koji odredi ta država u skladu s člankom 11. stavkom 1.

2.   Ako se prije upisa u registar u skladu s člankom 11. obavljaju radnje u ime SCE-a i ako SCE ne preuzima obveze koje proizlaze iz tih radnji nakon upisa u registar, fizičke osobe, trgovačka društva i druge pravne osobe koje su izvršile te radnje solidarno odgovaraju za te radnje, bez ograničenja u slučaju da ne postoji ugovor koji određuje drukčije.

Odjeljak 2.

Osnivanje spajanjem

Članak 19.

Postupak osnivanja spajanjem

SCE se može osnovati spajanjem koje se provodi u skladu s:

—	postupkom spajanja preuzimanjem,

—	postupkom spajanja osnivanjem nove pravne osobe.

U slučaju spajanja preuzimanjem, zadruga preuzimatelj postaje SCE nakon spajanja. U slučaju spajanja osnivanjem nove pravne osobe, nova pravna osoba postaje SCE.

Članak 20.

Pravo mjerodavno za spajanje

Za pitanja koja nisu ili su djelomično uključena u ovaj odjeljak te za aspekte tih pitanja koja nisu uključena u ovaj odjeljak, u odnosu na svaku zadrugu uključenu u osnivanje SCE-a putem spajanja, mjerodavne su odredbe propisa države članice kojoj ta zadruga podliježe, a koji se primjenjuju na spajanje zadruga, a u nedostatku tih propisa, mjerodavne su odredbe koje se prema pravu te države primjenjuju na unutarnja spajanja dioničkih društava.

Članak 21.

Razlozi za protivljenje spajanju

Propisi države članice mogu određivati da zadruga za koju je mjerodavno pravo te države članice ne može sudjelovati u osnivanju SCE-a putem spajanja ako se bilo koje nadležno tijelo te države članice protivi takvom osnivanju prije izdavanja potvrde navedene u članku 29. stavku 2.

Takvo protivljenje može se temeljiti isključivo na javnom interesu. Preispitivanje od strane sudskog tijela također je moguće.

Članak 22.

Uvjeti za spajanje

1.   Upravljačka ili upravna tijela zadruga koje sudjeluju u spajanju sastavljaju nacrt ugovora o spajanju. Nacrt ugovora o spajanju uključuje sljedeće podatke:

(a)	tvrtku i registrirano sjedište svake zadruge koja sudjeluje u spajanju, zajedno s prijedlogom tvrtke i registriranog sjedišta SCE-a;

(b)	omjer zamjene upisanog kapitala i iznos bilo koje isplate u novcu. Ako nema udjela, točnu podjelu imovine i njezinu odgovarajuću vrijednost u udjelima;

(c)	uvjete dodjele udjela u SCE-u;

(d)	datum od kojeg držanje udjela u SCE-u držateljima daje pravo na udio u dobiti i bilo koje posebne uvjete koji se odnose na to pravo;

(e)	datum od kojeg će se transakcije zadruga koje sudjeluju u spajanju smatrati, za računovodstvene potrebe, transakcijama SCE-a;

(f)	posebne uvjete ili pogodnosti koje proizlaze iz zadužnica ili vrijednosnica, osim udjela, koji u skladu s člankom 64. ne daju pravo na status člana;

(g)	prava koja SCE dodjeljuje držateljima udjela s posebnim pravima i držateljima vrijednosnica, osim udjela, ili mjere predložene u tom pogledu;

(h)	oblike zaštite prava vjerovnika zadruga koje sudjeluju u spajanju;

(i)	bilo koju posebnu pogodnost odobrenu stručnjacima koji ispituju nacrt ugovora o spajanju ili članovima upravljačkih, upravnih, nadzornih ili kontrolnih tijela zadruga koje sudjeluju u spajanju;

(j)	statut SCE-a;

(k)	podatke o postupcima u skladu s kojima se određuju uvjeti za sudjelovanje zaposlenika u skladu s Direktivom 2003/72/EZ.

2.   Zadruge koje sudjeluju u spajanju mogu uključiti daljnje podatke u nacrt ugovora o spajanju.

3.   Pravo mjerodavno za dionička društva u pogledu nacrta ugovora o spajanju analogno se primjenjuje na prekogranično spajanje zadruga radi osnivanja SCE-a.

Članak 23.

Obrazloženje i utemeljenje ugovora o spajanju

Upravljačka ili upravna tijela svake zadruge koja sudjeluje u spajanju sastavljaju detaljno pisano izvješće u kojem se obrazlaže i utemeljuje nacrt ugovora o spajanju, s pravnog i gospodarskog stajališta, a posebno omjer zamjene udjela. U izvješću se također navode sve posebne poteškoće u određivanju vrijednosti.

Članak 24.

Objava

1.   Pravo mjerodavno za dionička društva u pogledu obveze objavljivanja podataka iz nacrta ugovora o spajanju analogno se primjenjuje na svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju, podložno dodatnim obvezama koje određuje država članica kojoj je odnosna zadruga podložna.

2.   Objava nacrta ugovora o spajanju u nacionalnom službenom listu, uključuje sljedeće podatke za svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju:

(a)	vrstu, tvrtku i registrirano sjedište svake zadruge koja sudjeluje u spajanju;

(b)	adresu mjesta ili registra kojem su dostavljeni statut te sve druge isprave i podaci u pogledu svake zadrugu koja sudjeluje u spajanju te broj upisa u taj registar;

(c)	naznaku o uvjetima određenim u skladu s člankom 28. za potrebe ostvarivanja prava vjerovnika odnosne zadruge i adresu na kojoj se mogu besplatno dobiti potpuni podaci o takvim uvjetima;

(d)	naznaku o uvjetima određenim u skladu s člankom 28. za potrebe ostvarivanja prava članova odnosne zadruge i adresu na kojoj se mogu besplatno dobiti potpuni podaci o takvim uvjetima;

(e)	prijedlog tvrtke i registriranog sjedišta SCE-a;

(f)	uvjete za određivanje datuma na koji će spajanje stupiti na snagu u skladu s člankom 31.

Članak 25.

Zahtjevi za uvidom u podatke

1.   Bilo koji član ima pravo, najmanje mjesec dana prije datuma održavanja glavne skupštine na kojoj se odlučuje o spajanju, u registriranom sjedištu zadruge, izvršiti uvid u sljedeće isprave:

(a)	nacrt ugovora o spajanju iz članka 22.;

(b)	godišnje financijske izvještaje i izvješća o vođenju poslova zadruga koje sudjeluju u spajanju za prethodne tri financijske godine;

(c)	računovodstvenu izjavu sastavljenu u skladu s odredbama koje se primjenjuju na unutarnja spajanja dioničkih društava, u mjeri u kojoj je takva izjava potrebna prema tim odredbama;

(d)	izvješće stručnjaka o vrijednosti udjela koji će biti podijeljeni u zamjenu za imovinu zadruga koje sudjeluju u spajanju ili omjer zamjene udjela, u skladu s člankom 26.;

(e)	izvješće upravljačkog ili upravnog tijela zadruge navedeno u članku 23.

2.   Svaki član može, na zahtjev, dobiti besplatni potpuni primjerak isprava navedenih u stavku 1. ili sažetak tih isprava.

Članak 26.

Izvješće neovisnih stručnjaka

1.   Za svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju, jedan ili više neovisnih stručnjaka koje ta zadruga imenuje u skladu s odredbama članka 4. stavka 6. ispituje nacrt ugovora o spajanju i sastavlja pisano izvješće za članove.

2.   Za sve zadruge koje sudjeluju u spajanju može se sastaviti jedno izvješće ako je to dopušteno prema propisima države članice kojoj zadruge podliježu.

3.   Pravo mjerodavno za spajanje dioničkih društava u pogledu prava i obveza stručnjaka analogno se primjenjuje na spajanje zadruga.

Članak 27.

Odobrenje ugovora o spajanju

1.   Glavna skupština svake zadruge koja sudjeluje u spajanju odobrava nacrt ugovora o spajanju.

2.   O uvjetima za sudjelovanje zaposlenika u SCE-u odlučuje se u skladu s Direktivom 2003/72/EZ. Glavna skupština svake zadruge koja sudjeluje u spajanju može pridržati pravo da upis SCE-a uvjetuje izričitim odobrenjem tako utvrđenih uvjeta od strane glavne skupštine.

Članak 28.

Prava mjerodavna za osnivanje spajanjem

1.   Pravo države članice koje je mjerodavno za svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju primjenjuje se kao u slučaju spajanja dioničkih društava, uzimajući u obzir prekograničnu prirodu spajanja, u pogledu zaštite interesa:

—	vjerovnika zadruga koje sudjeluju u spajanju,

—	držatelja obveznica zadruga koje sudjeluju u spajanju.

2.   Država članica može, u slučaju zadruga koje sudjeluju u spajanju za koje je mjerodavno njezino pravo, donijeti odredbe radi osiguranja odgovarajuće zaštite članova društva koji su se protivili spajanju.

Članak 29.

Kontrola postupka spajanja

1.   Zakonitost postupka spajanja kontrolira se u pogledu dijela postupka koji se odnosi na svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju, u skladu s pravom države članice kojem podliježe zadruga koja sudjeluje u spajanju i koje se primjenjuje na spajanje zadruga, a u nedostatku navedenog, u skladu s odredbama koje se prema pravu te države primjenjuju na unutarnja spajanja dioničkih društava.

2.   U svakoj odnosnoj državi članici, sud, javni bilježnik ili drugo nadležno tijelo izdaje potvrdu o ispunjenju radnji i formalnosti koje trebaju biti ispunjene prije spajanja.

3.   Ako pravo države članice koje se primjenjuje na zadruge koje sudjeluju u spajanju određuje postupak kontrole i izmjene omjera zamjene udjela, ili postupak plaćanja naknade manjinskim članovima, bez utjecaja na upis spajanja u registar, takvi se postupci primjenjuju samo ako se druge zadruge koje sudjeluju u spajanju nalaze u državama članicama koje izričito ne određuju takav postupak prihvaćanja, prilikom odobravanja nacrta ugovora o spajanju u skladu s člankom 27. stavkom 1., mogućnosti za članove zadruge koja sudjeluje u spajanju da ulože pravna sredstva u odnosu na takav postupak. U takvim slučajevima, sud, javni bilježnik ili druga nadležna tijela mogu izdati potvrdu navedenu u stavku 2. čak i kada je takav postupak pokrenut. U potvrdi se međutim mora navesti da je postupak u tijeku. Odluka donesena u tom postupku obvezujuća je za zadrugu preuzimatelja i sve njezine članove.

Članak 30.

Kontrola zakonitosti spajanja

1.   Zakonitost postupka spajanja kontrolira, u pogledu dijela postupka koji se odnosi na provođenje spajanja i osnivanje SCE-a, sud, javni bilježnik ili drugo nadležno tijelo države članice predloženog registriranog sjedišta SCE-a koje je nadležno za provjeru tog aspekta zakonitosti spajanja zadruga, a u nedostatku navedenog, zakonitosti spajanja javnih dioničkih društava.

2.   U tu svrhu, svaka zadruga koje sudjeluju u spajanju dostavlja nadležnom tijelu potvrdu navedenu u članku 29. stavku 2. u roku od šest mjeseci od dana izdavanja potvrde, zajedno s primjerkom nacrta ugovora o spajanju koji je odobrila ta zadruga.

3.   Nadležno tijelo navedeno u stavku 1. posebno osigurava da su zadruge koje sudjeluju u spajanju odobrile nacrt ugovora o spajanju po istim uvjetima i da su uvjeti za sudjelovanje zaposlenika određeni u skladu s Direktivom 2003/72/EZ.

4.   Navedeno nadležno tijelo također će utvrditi da je SCE osnovan u skladu s odredbama države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište.

Članak 31.

Upis spajanja

1.   Spajanje i istodobno osnivanje SCE-a stupa na snagu na datum na koji je SCE upisan u registar u skladu s člankom 11. stavkom 1.

2.   SCE se ne može upisati u registar dok formalnosti navedene u člancima 29. i 30. nisu ispunjene.

Članak 32.

Objava

Završetak postupka spajanja objavljuje se za svaku zadrugu koja sudjeluje u spajanju kako je to određeno propisima odnosne države članice, a u skladu s propisima koji se primjenjuju na spajanja dioničkih društava.

Članak 33.

Posljedice spajanja

1.   Spajanje provedeno na način određen u prvoj alineji prvog podstavka članka 19. ima sljedeće posljedice ipso jure i istodobno:

(a)	cjelokupna aktiva i pasiva svake zadruge prenose se na pravnu osobu preuzimatelja;

(b)	članovi svake zadruge koja sudjeluje u spajanju postaju članovi pravne osobe preuzimatelja;

(c)	zadruge koje sudjeluju u spajanju prestaju postojati;

(d)	pravna osoba preuzimatelj postaje SCE.

2.   Spajanje provedeno na način određen u drugoj alineji prvog podstavka članka 19. ima sljedeće posljedice ipso jure i istodobno:

(a)	cjelokupna aktiva i pasiva zadruga koje sudjeluju u spajanju prenose se na SCE;

(b)	članovi zadruga koje sudjeluju u spajanju postaju članovi SCE-a;

(c)	zadruge koje sudjeluju u spajanju prestaju postojati.

3.   Kada u slučaju spajanja zadruga pravo države članice određuje ispunjenje bilo kojih posebnih formalnosti prije nego što prijenos od strane zadruga koje sudjeluju u spajanju određene imovine, prava i obveza proizvodi učinke prema trećim osobama, te formalnosti primjenjuju se i ispunjavaju ih zadruge koje sudjeluju u spajanju ili SCE nakon upisa u registar.

4.   Prava i obveze zadruga sudionica u pogledu pojedinačnih i zajedničkih uvjeta zaposlenja koje proizlaze iz nacionalnih propisa, običaja i pojedinačnih ugovora o radu ili radnih odnosa i koji postoje na datum upisa u registar, prenose se na SCE na temelju takvog upisa u registar.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na pravo sudjelovanja predstavnika radnika u glavnoj skupštini ili na sjednicama sektora ili odjela, kako je to određeno u članku 59. stavku 4.

5.   Nakon upisa spajanja u registar, SCE odmah obavještava članove spojene zadruge o činjenici da su ti članovi upisani u registar članova i o broju njihovih udjela.

Članak 34.

Zakonitost spajanja

1.   Spajanje navedeno u četvrtoj alineji članka 2. stavka 1. ne može se proglasiti ništavim nakon upisa SCE-a u registar.

2.   Nedostatak kontrole zakonitosti spajanja u skladu s člancima 29. i 30. predstavlja osnovu za prestanak SCE-a u skladu s odredbama članka 73.

Odjeljak 3.

Preoblikovanje postojeće zadruge u SCE

Članak 35.

Postupak osnivanja putem preoblikovanja

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 11., preoblikovanje zadruge u SCE nema za posljedicu prestanak zadruge ili nastanak nove pravne osobe.

2.   Registrirano se sjedište ne može prenijeti iz jedne države članice u drugu državu članicu, u skladu s člankom 7., istodobno s provođenjem postupka preoblikovanja.

3.   Upravno ili upravljačko tijelo odnosne zadruge sastavlja nacrt odluke o preoblikovanju i izvješće u kojem obrazlažu i utemeljuju pravne i gospodarske aspekte preoblikovanja i učinke preoblikovanja na zapošljavanje te u kojem naznačuju posljedice preoblikovanja u SCE za članove i zaposlenike.

4.   Nacrt odluke o preoblikovanju objavljuje se na način određen propisima svake države članice najmanje mjesec dana prije održavanja glavne skupštine sazvane radi donošenja odluke o preoblikovanju.

5.   Prije glavne skupštine navedene u stavku 6., jedan ili više neovisnih stručnjaka koje imenuje ili odobrava, u skladu s odredbama nacionalnog prava, sudsko ili upravno nadležno tijelo države članice kojoj podliježe zadruga koja se preoblikuje u SCE, potvrđuje mutatis mutandis da su odredbe članka 22. stavka 1. točke (b) poštovane.

6.   Glavna skupština odnosne zadruge odobrava nacrt odluke o preoblikovanju zajedno sa statutom SCE-a.

7.   Države članice mogu uvjetovati preoblikovanje prevladavajućim glasom kvalificirane većine ili jednoglasnošću u kontrolnom tijelu zadruge koja se preoblikuje, a u kojoj je organizirano sudjelovanje zaposlenika.

8.   Prava i obveze zadruge koja se preoblikuje u pogledu pojedinačnih i zajedničkih uvjeta zapošljavanja koji proizlaze iz nacionalnih propisa, običaja i pojedinačnih ugovora o radu ili radnih odnosa i koji postoje na datum upisa u registar, prenose se na SCE na temelju takvog upisa u registar.

POGLAVLJE III.

STRUKTURA SCE-A

Članak 36.

Struktura tijela SCE-a

Pod uvjetima određenim u ovoj Uredbi, SCE ima:

(a)	glavnu skupštinu; i

(b)	nadzorno tijelo i upravljačko tijelo (sustav dva tijela) ili upravno tijelo (sustav jednog tijela), ovisno o obliku usvojenom u statutu.

Odjeljak 1.

Sustav dva tijela

Članak 37.

Funkcije upravljačkog tijela; imenovanje članova

1.   Upravljačko tijelo je nadležno za vođenje poslova SCE-a i za zastupanje SCE-a u odnosima s trećim osobama i u pravnim postupcima. Država članica može odrediti da je direktor upravljačkog tijela nadležan za vođenje tekućih poslova pod istim uvjetima koji se primjenjuju na zadruge sa registriranim sjedištem na državnom području te države članice.

2.   Člana ili članove upravljačkog tijela imenuje i opoziva nadzorno tijelo.

Međutim, država članica može zahtijevati ili dopustiti da se statutom odredi da člana ili članove upravljačkog tijela imenuje i opoziva glavna skupština, pod istim uvjetima koji se primjenjuju na zadruge sa registriranim sjedištem na njezinom državnom području.

3.   Nijedna osoba ne može istodobno biti član upravljačkog tijela i član nadzornog tijela SCE-a. Nadzorno tijelo može, međutim, imenovati jednog od svojih članova da obavlja funkciju člana upravljačkog tijela u slučaju da član upravljačkog tijela nedostaje. Za vrijeme tog razdoblja, funkcija se odnosne osobe, kao člana nadzornog tijela, suspendira. Država članica može odrediti ograničenje tog razdoblja.

4.   Broj članova upravljačkog tijela ili pravila za određivanje tog broja određuju se u statutu SCE-a. Međutim, država članica može odrediti najniži i/ili najviši broj.

5.   Kad u državi članici ne postoje odredbe za sustav dva tijela u pogledu zadruga sa registriranim sjedištem na njezinom državnom području, država članica može donijeti odgovarajuće mjere u pogledu SCE-a.

Članak 38.

Predsjedništvo i sazivanje sjednica upravljačkog tijela

1.   Upravljačko tijelo izabire predsjednika iz reda svojih članova u skladu s odredbama statuta.

2.   Predsjednik saziva sjednicu upravljačkog tijela pod uvjetima određenim u statutu, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev bilo kojeg člana. U svakom takvom zahtjevu navode se razlozi za sazivanje sjednice. Ako se u pogledu takvog zahtjeva ne poduzme nikakva radnja u roku od 15 dana, sjednicu upravljačkog tijela može sazvati član ili članovi koji su podnijeli zahtjev.

Članak 39.

Funkcije nadzornog tijela; imenovanje članova

1.   Nadzorno tijelo nadzire vođenje poslova društva od strane upravljačkog tijela; ono ne može voditi poslove SCE-a. Nadzorno tijelo ne može zastupati SCE u odnosima s trećim osobama; ono zastupa SCE u odnosima s upravljačkim tijelom ili članovima upravljačkog tijela u pogledu sporova ili sklapanja ugovora.

2.   Članove nadzornog tijela imenuje i opoziva glavna skupština. Članovi prvog nadzornog tijela mogu, međutim, biti imenovani u statutu. To se primjenjuje bez utjecaja na bilo koje uvjete za sudjelovanje radnika određene u skladu s Direktivom 2003/72/EZ.

3.   Članovi ne-korisnici ne mogu u nadzornom tijelu zauzimati više od jedne četvrtine raspoloživih mjesta.

4.   U statutu se određuje broj članova nadzornog tijela ili pravila za određivanje tog broja. Međutim, država članica može odrediti broj članova ili sastav nadzornog tijela za SCE sa registriranim sjedištem na njezinom državnom području, ili najniži i/ili najviši broj članova nadzornog tijela.

Članak 40.

Pravo na informaciju

1.   Upravljačko tijelo podnosi nadzornom tijelu, najmanje svaka tri mjeseca, izvješće o napretku i predvidivom razvoju poslovanja SCE-a, uzimajući u obzir bilo koje informacije koje se odnose na poduzeća koja kontrolira SCE, a koje mogu bitno utjecati na napredak poslovanja SCE-a.

2.   Pored redovitog obavješćivanja navedenog u stavku 1., upravljačko tijelo obavještava nadzorno tijelo, bez odlaganja, o bilo kojim događajima koji će vjerojatno znatno utjecati na SCE.

3.   Nadzorno tijelo može zatražiti od upravljačkog tijela da ga obavijesti o bilo kojim informacijama koje su nadzornom tijelu potrebne radi provođenja nadzora u skladu s člankom 39. stavkom 1. Država članica može odrediti da svaki član nadzornog tijela ima navedeno pravo.

4.   Nadzorno tijelo može poduzeti ili organizirati bilo koje istrage koje su potrebne za obavljanje njegovih dužnosti.

5.   Svaki član nadzornog tijela ima pravo ispitati sve informacije koje su mu dostavljene.

Članak 41.

Predsjedništvo i sazivanje sjednica nadzornog tijela

1.   Nadzorno tijelo izabire predsjednika iz reda svojih članova. Ako polovinu članova nadzornog tijela imenuju zaposlenici, samo član kojeg je imenovala glavna skupština može biti izabran za predsjednika.

2.   Predsjednik saziva sjednicu nadzornog tijela pod uvjetima određenim u statutu, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova nadzornog tijela ili na zahtjev upravljačkog tijela. U zahtjevu se navode razlozi za sazivanje sjednice. Ako se u pogledu takvog zahtjeva ne poduzme nikakva radnja u roku od 15 dana, sjednicu nadzornog tijela mogu sazvati podnositelji zahtjeva.

Odjeljak 2.

Sustav jednog tijela

Članak 42.

Funkcije upravnog tijela; imenovanje/izbor članova

1.   Upravno je tijelo nadležno za vođenje poslova SCE-a i za zastupanje SCE-a u odnosima s trećim osobama i u pravnim postupcima. Država članica može odrediti da je direktor upravljačkog tijela nadležan za vođenje tekućih poslova pod istim uvjetima koji se primjenjuju na zadruge sa registriranim sjedištem na državnom području te države članice.

2.   Broj članova upravnog tijela ili pravila za određivanje tog broja određuju se u statutu SCE-a. Međutim, država članica može odrediti najniži, a gdje je to potrebno, i najviši broj članova upravnog tijela. Članovi ne-korisnici ne mogu u upravnom tijelu zauzimati više od jedne četvrtine raspoloživih mjesta.

Međutim, upravno tijelo ima najmanje tri člana kada su uvjeti za sudjelovanje radnika uređeni u skladu s Direktivom 2003/72/EZ.

3.   Članove upravnog tijela i, ako je to statutom određeno, njihove zamjenike, imenuje glavna skupština. Članovi prvog upravnog tijela mogu, međutim, biti imenovani u statutu. To se primjenjuje bez utjecaja na bilo koje uvjete za sudjelovanje zaposlenika određene u skladu s Direktivom 2003/72/EZ.

4.   Kad u državi članici ne postoje odredbe za sustav jednog tijela u pogledu zadruga sa registriranim sjedištem na njezinom državnom području, država članica može donijeti odgovarajuće mjere u pogledu SCE-a.

Članak 43.

Razdoblja između sjednica i pravo na obaviještenost

1.   Upravno tijelo održava sjednice najmanje svaka tri mjeseca, u razdobljima određenim statutom, radi raspravljanja o napretku i predvidivom razvoju poslovanja SCE-a, uzimajući u obzir, gdje je to primjenljivo, bilo koje informacije koje se odnose na poduzeća koja kontrolira SCE, a koje mogu bitno utjecati na napredak poslovanja SCE-a.

2.   Svaki član upravnog tijela ima pravo ispitati sva izvješća, isprave i informacije koje su mu dostavljene.

Članak 44.

Predsjedništvo i sazivanje sjednica upravnog tijela

1.   Upravno tijelo izabire predsjednika iz reda svojih članova. Ako polovinu članova upravnog tijela imenuju zaposlenici, samo član kojeg je imenovala glavna skupština može biti izabran za predsjednika.

2.   Predsjednik saziva sjednicu upravnog tijela pod uvjetima određenim u statutu, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova upravnog tijela. U zahtjevu se navode razlozi za sazivanje sjednice. Ako se u pogledu takvog zahtjeva ne poduzme nikakva radnja u roku od 15 dana, sjednicu upravnog tijela mogu sazvati podnositelji zahtjeva.

Odjeljak 3.

Zajednička pravila za sustav jednog tijela i za sustav dva tijela

Članak 45.

Mandat

1.   Članovi tijela SCE-a imenuju se na razdoblje određeno u statutu koje ne prelazi šest godina.

2.   Podložno bilo kojim ograničenjima određenim u statutu, članovi mogu biti ponovno imenovani, jednom ili više puta, na razdoblje određeno u skladu sa stavkom 1.

Članak 46.

Uvjeti članstva

1.   Statutom SCE može se dopustiti trgovačkom društvu u smislu članka 48. Ugovora da bude član tijela SCE-a, ako mjerodavno pravo za zadruge u državi članici u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a ne određuje drukčije.

To trgovačko društvo može odrediti fizičku osobu kao svog predstavnika radi obavljanja njegovih funkcija u odnosnom tijelu. Predstavnik podliježe istim uvjetima i obvezama kao da je osobno član tog tijela.

2.   Član tijela SCE-a ili predstavnik člana u smislu stavka 1. ne smije biti osoba kojoj je:

—	prema pravu države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, oduzeto pravo na obavljanje funkcije u odgovarajućem tijelu zadruge za koju je mjerodavno pravo te države, ili

—	sudskom ili upravnom odlukom države članice oduzeto pravo na obavljanje funkcije u odgovarajućem tijelu zadruge za koju je mjerodavno pravo države članice.

3.   Statutom SCE-a mogu se, u skladu s pravom koje je mjerodavno za zadruge u državi članici, odrediti posebni uvjeti koji trebaju biti ispunjeni za članove upravnog tijela.

Članak 47.

Pravo na zastupanje i odgovornost SCE-a

1.   Kad je pravo na zastupanje SCE-a u odnosima s trećim osobama, u skladu s člankom 37. stavkom 1. i člankom 42. stavkom 1., dodijeljeno dvojici ili više članova, ti članovi izvršavaju to pravo zajednički, osim ako pravo države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a dopušta da se statutom odredi drukčije, u kojem slučaju se treće osobe mogu pozivati na takvu odredbu ako je ona objavljena u skladu s člankom 11. stavkom 5. i člankom 12.

2.   Radnje koje poduzimaju tijela SCE-a obvezuju SCE prema trećim osobama, čak i ako predmetne radnje nisu u skladu s predmetom poslovanja SCE-a, pod uvjetom da te radnje ne nadilaze ovlaštenja tih tijela prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište ili ovlaštenja koja se tim tijelima mogu dodijeliti prema tom pravu.

Države članice mogu, međutim, odrediti da takve radnje ne obvezuju SCE kad su one izvan djelatnosti SCE-a, ako SCE dokaže da je treća osoba znala da su takve radnje izvan tih djelatnosti ili da u odnosnim okolnostima nije mogla ne znati o tome; objava statuta, sama za sebe, ne predstavlja dostatan dokaz o navedenom.

3.   Treće se osobe nikad ne mogu pozivati na ograničenja ovlaštenja tijela SCE-a, koja proizlaze iz statuta ili odluke koju je donijelo nadležno tijelo, čak i ako su ta ograničenja objavljena.

4.   Država članica može odrediti da se pravo na zastupanje SCE-a statutom može dodijeliti jednoj osobi ili više osoba koje djeluju zajednički. Takav propis može odrediti da se treće osobe mogu pozivati na tu odredbu statuta pod uvjetom da se to odnosi na opće ovlaštenje na zastupanje. Odredbe članka 12. mjerodavne su za pravo trećih osoba da se pozovu na takvu odredbu.

Članak 48.

Djelatnosti koje podliježu odobrenju

1.   U statutu SCE-a navode se vrste transakcija za koje je:

—	u sustavu dva tijela, upravljačkom tijelu potrebno odobrenje nadzornog tijela ili glavne skupštine,

—	u sustavu jednog tijela, potrebna izričita odluka upravnog tijela ili ovlaštenje glavne skupštine.

2.   Stavak 1. primjenjuje se bez utjecaja na članak 47.

3.   Međutim, države članice mogu odrediti najmanji broj vrsta transakcija i tijelo koje izdaje odobrenje, što se mora navesti u statutu SCE-a koji je upisan u registar na državnom području te države članice, i/ili odrediti da, u sustavu dva tijela, nadzorno tijelo može odrediti vrste transakcija koje podliježu odobrenju.

Članak 49.

Povjerljivost

Članovi tijela SCE-a obvezni su, čak i nakon prestanka njihove funkcije, čuvati kao povjerljive bilo koje informacije koje imaju u pogledu SCE-a, a čije otkrivanje može štetiti interesima zadruge ili interesima njezinih članova, osim ako je takvo otkrivanje potrebno ili dopušteno prema odredbama nacionalnog prava koje je mjerodavno za zadruge ili trgovačka društva, ili ako je takvo otkrivanje u javnom interesu.

Članak 50.

Način rada tijela SCE-a

1.   Osim ako je drukčije određeno u ovoj Uredbi ili u statutu, interna pravila koja se odnose na kvorum i donošenje odluka u tijelima SCE-a glase:

(a)	kvorum: najmanje polovina članova s pravom glasa mora biti prisutna ili zastupljena;

(b)	donošenje odluka: većina prisutnih ili zastupljenih članova s pravom glasa.

Odsutni članovi mogu sudjelovati u donošenju odluka tako da drugog člana tijela, ili zamjenike koji su istodobno imenovani, ovlaste da ih zastupaju.

2.   Kada u statutu ne postoje odgovarajuće odredbe, predsjednik svakog tijela ima pravo na odlučujući glas u slučaju jednakog broja glasova. Međutim, u slučaju kada polovinu nadzornog tijela čine predstavnici zaposlenika, u statutu ne mogu postojati odredbe kojima se određuje drukčije.

3.   U slučaju kada je predviđeno sudjelovanje zaposlenika u skladu s Direktivom 2003/72/EZ, država članica može odrediti da kvorum i donošenje odluka u nadzornom tijelu, odstupajući od odredaba stavaka 1. i 2., podliježe odredbama koje se, pod istim uvjetima, primjenjuju na zadruge za koje je mjerodavno pravo odnosne države članice.

Članak 51.

Građanska odgovornost

Članovi upravljačkog, nadzornog i upravnog tijela su odgovorni, u skladu s odredbama koje se primjenjuju na zadruge u državi članici u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, za gubitak ili štetu koju SCE pretrpi zbog bilo koje povrede pravne, statutarne ili druge obveze tih članova, koja je svojstvena njihovim dužnostima.

Odjeljak 4.

Glavna skupština

Članak 52.

Nadležnost

Glavna skupština odlučuje o pitanjima za koja je isključivo nadležna na temelju:

(a)	ove Uredbe; ili

(b)	propisa države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, koji su doneseni prema Direktivi 2003/72/EZ.

Glavna skupština, nadalje, odlučuje o pitanjima za koja je nadležnost dodijeljena glavnoj skupštini zadruge za koju je mjerodavno pravo države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, bilo na temelju prava te države članice, bilo na temelju statuta SCE-a u skladu s tim pravom.

Članak 53.

Vođenje glavne skupštine

Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog odjeljka, za organizaciju i vođenje glavne skupštine, te za postupke glasovanja, mjerodavno je pravo koje se primjenjuje na zadruge države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a.

Članak 54.

Održavanje glavne skupštine

1.   Glavna skupština SCE-a održava se najmanje jednom svake kalendarske godine, i to u roku od šest mjeseci od kraja njezine poslovne godine, osim ako pravo države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a koje se primjenjuje na zadruge koje obavljaju istu vrstu aktivnosti određuje da se glavna skupština treba održavati češće. Država članica može, međutim, odrediti da se prva glavna skupština može održati u bilo koje vrijeme tijekom 18 mjeseci od osnivanja SCE-a.

2.   Glavnu skupštinu mogu, u bilo koje vrijeme sazvati upravljačko ili upravno tijelo, nadzorno tijelo ili bilo koje drugo tijelo ili nadležno tijelo, u skladu s nacionalnim pravom koje se u državi članici u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a primjenjuje na zadruge. Upravljačko je tijelo obvezno sazvati glavnu skupštinu na zahtjev nadzornog tijela.

3.   Dnevni red za glavnu skupštinu koja se održava nakon završetka poslovne godine sadrži barem donošenje odluke o odobrenju godišnjih financijskih izvještaja i o upotrebi dobiti.

4.   Glavna skupština može tijekom sjednice odlučiti o sazivanju sljedeće sjednice i odrediti datum i dnevni red za tu sjednicu.

Članak 55.

Sazivanje glavne skupštine od strane manjinskih članova

Više od 5 000 članova SCE-a ili članovi SCE-a koji imaju najmanje 10 % od ukupnog broja glasova mogu zahtijevati sazivanje glavne skupštine SCE-a i sastaviti dnevni red za tu skupštinu. Statutom se mogu smanjiti prethodno navedene vrijednosti.

Članak 56.

Poziv za skupštinu

1.   Glavna skupština saziva se putem pisanog poziva za skupštinu koji se bilo kojim dostupnim sredstvom dostavlja svakoj osobi koja ima pravo prisustvovati glavnoj skupštini u skladu s člankom 58. stavcima 1. i 2. i u skladu s odredbama statuta. Poziv za skupštinu može se dostaviti putem objave u službenom glasilu SCE-a.

2.   Poziv za glavnu skupštinu sadrži barem sljedeće podatke:

—	tvrtku i registrirano sjedište SCE-a,

—	mjesto, datum i vrijeme sjednice,

—	gdje je to primjenljivo, vrstu glavne skupštine,

—	dnevni red, u kojem se navode teme o kojima će se raspravljati i prijedlozi odluka.

3.   Razdoblje između dana slanja poziva navedenog u stavku 1. i dana održavanja glavne skupštine iznosi najmanje 30 dana. Navedeno razdoblje se, međutim, u hitnim slučajevima može skratiti na 15 dana. Kada se primjenjuje članak 61. stavak 4., razdoblje između prve i druge sjednice sazvane radi razmatranja istog dnevnog reda može se skratiti u skladu s pravom države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište.

Članak 57.

Dopune dnevnog reda

Više od 5 000 članova SCE-a ili članovi SCE-a koji imaju najmanje 10 % od ukupnog broja glasova mogu zahtijevati da se jedna ili više točaka uvrste u dnevni red bilo koje glavne skupštine. Statutom se mogu smanjiti prethodno navedene vrijednosti.

Članak 58.

Prisustvovanje i punomoćnici

1.   Svaki član ima pravo govoriti i glasovati na glavnoj skupštini po svim točkama dnevnog reda.

2.   Članovi tijela SCE-a i držatelji vrijednosnica, osim udjela, i zadužnica, u smislu članka 64., te ako je to dopušteno statutom, bilo koja druga osoba koja ima to pravo prema pravu države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, ima pravo prisustvovati glavnoj skupštini bez prava glasa.

3.   Osoba koja ima pravo glasa ima pravo imenovati punomoćnika koji je može zastupati na glavnoj skupštini u skladu s postupkom određenim u statutu.

U statutu se određuje najveći broj osoba koje punomoćnik može zastupati.

4.   Statutom se može dopustiti glasovanje putem pošte ili elektronsko glasovanje, s time da se u tom slučaju u statutu određuju potrebni postupci.

Članak 59.

Pravo glasa

1.   Svaki član SCE-a ima pravo na jedan glas, neovisno o broju udjela koje drži.

2.   Ako je to dopušteno prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, statutom se može odrediti da član ima pravo na određen broj glasova koji se određuje prema njegovom sudjelovanju u aktivnostima zadruge, izvan upisa udjela zadruge. Takva dodjela prava glasa ne može prelaziti pet glasova po članu ili 30 % od ukupnog broja glasova, koja god od tih vrijednosti je niža.

Ako je to dopušteno prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, statutom SCE-a koji obavlja financijske aktivnosti ili aktivnosti osiguranja može se odrediti broj glasova koji se određuje prema sudjelovanju članova u aktivnostima zadruge, uključujući sudjelovanje u temeljnom kapitalu SCE-a. Takva dodjela prava glasa ne može prelaziti pet glasova po članu ili 20 % od ukupnog broja glasova, koja god od tih vrijednosti je niža.

U slučaju SCE-a u kojem zadruge čine većinu članova, a ako je to dopušteno prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, statutom se može odrediti broj glasova koji se određuje prema sudjelovanju članova u aktivnostima zadruge, uključujući sudjelovanje u kapitalu SCE-a, i/ili prema broju članova svake zadruge koja je član SCE-a.

3.   U pogledu prava glasa koja se statutom mogu dodijeliti članovima ne-korisnicima (ulagateljima), za SCE je mjerodavno pravo države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište. Unatoč tomu, članovi ne-korisnici (ulagatelji) ne mogu zajedno imati prava glasa koja predstavljaju više od 25 % od ukupnog broja glasova.

4.   Ako je to nakon stupanja na snagu ove Uredbe dopušteno prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, statutom SCE-a može se odrediti sudjelovanje predstavnika zaposlenika u glavnoj skupštini ili na sjednicama sektora ili odjela, pod uvjetom da predstavnici zaposlenika zajedno ne kontroliraju više od 15 % od ukupnog broja glasova. Navedena se prava prestaju primjenjivati čim registrirano sjedište SCE-a bude preneseno u državu članicu čije pravo ne predviđa takvo sudjelovanje.

Članak 60.

Pravo na informacije

1.   Svaki član koji to zatraži na glavnoj skupštini ima pravo dobiti informacije od upravljačkog ili upravnog tijela u pogledu poslova SCE-a koji se odnose na pitanja o kojima glavna skupština može odlučivati u skladu s člankom 60. stavkom 1. U mjeri u kojoj je to moguće, informacije se daju na predmetnoj glavnoj skupštini.

2.   Upravljačko ili upravno tijelo može odbiti dati takve informacije samo ako:

—	bi davanje takvih informacija vjerojatno štetilo SCE-u;

—	otkrivanje tih informacija ne bi bilo u skladu s pravnom obvezom provjerljivosti.

3.   Član kojem je odbijeno davanje informacija može zatražiti da se njegovo pitanje i razlozi odbijanja unesu u zapisnik s glavne skupštine.

4.   U razdoblju od 10 dana prije održavanja glavne skupštine na kojoj se trebaju donijeti odluke u pogledu kraja financijske godine, članovi mogu izvršiti uvid u bilancu, račun dobiti i gubitaka i bilješke uz te isprave, izvješće o vođenju poslova društva, zaključak revizije financijskih izvještaja koji je donijela odgovorna osoba, te u pogledu vladajućeg društva u smislu Direktive 83/349/EEZ, konsolidirane financijske izvještaje.

Članak 61.

Odluke

1.   Glavna skupština donosi odluke po točkama dnevnog reda. Glavna skupština također može odlučivati i donositi odluke po točkama koje su na dnevni red uvrstili manjinski članovi u skladu s člankom 57.

2.   Glavna skupština donosi odluke većinom glasova koje su valjano dali prisutni ili zastupljeni članovi.

3.   Statutom se određuju uvjeti za kvorum i većinu koji se primjenjuju na glavnu skupštinu.

Kada je statutom predviđena mogućnost prijama u članstvo članova ne-korisnika (ulagatelja) ili mogućnost podjele glasova prema upisanim udjelima SCE-a koji obavlja financijske aktivnosti ili aktivnosti osiguranja, statutom se također određuju posebni uvjeti za kvorum u pogledu članova, osim članova ne-korisnika (ulagatelja) ili članova koji imaju prava glasa prema udjelima SCE-a koji obavlja financijske aktivnosti ili aktivnosti osiguranja. Država članica je slobodna u određivanju najmanje razine tih posebnih uvjeta za kvorum za SCE-e koji imaju registrirano sjedište na njezinom državnom području.

4.   Glavna skupština može donijeti odluku o izmjeni statuta prvi put kada je sazvana samo ako prisutni ili zastupljeni članovi predstavljaju najmanje polovinu ukupnog broja članova na datum sazivanja glavne skupštine, a kada je sazvana drugi put, nije potreban kvorum.

U slučajevima navedenim u prvom podstavku, najmanje dvije trećine valjano danih glasova mora biti za donošenje odluke, osim ako pravo koje je u državi članici u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a mjerodavno za zadruge propisuje veću većinu.

Članak 62.

Zapisnici

1.   Zapisnik se vodi za svaku glavnu skupštinu. Zapisnik sadrži barem sljedeće podatke:

—	mjesto i datum održavanja glavne skupštine,

—	donesene odluke,

—	rezultat glasovanja.

2.   Zapisniku se prilaže popis sudionika, isprave koje se odnose na sazivanje glavne skupštine i izvješća dostavljena članovima po točkama dnevnog reda.

3.   Zapisnik i priložene isprave čuvaju se najmanje pet godina. Svaki član može, na zahtjev, dobiti primjerak zapisnika i isprava koje mu se prilažu, uz naknadu administrativnih troškova.

4.   Zapisnik potpisuje predsjednik glavne skupštine.

Članak 63.

Sjednice sektora ili odjela

1.   Kada SCE obavlja različite aktivnosti ili aktivnosti u više područnih jedinica, ili ako ima nekoliko poslovnih nastana ili više od 500 članova, statutom se mogu predvidjeti sjednice sektora ili odjela, ako je to dopušteno prema pravu odnosne države članice. Statutom se određuje podjela sektora ili odjela i broj predstavnika sektora odnosno odjela.

2.   Na sjednicama sektora ili odjela izabiru se njihovi predstavnici, najduže na razdoblje od četiri godine, osim u slučaju prijevremenog opoziva. Tako izabrani predstavnici čine glavnu skupštinu SCE-a i na njoj zastupaju sektor ili odjel kojem oni podnose izvješće o ishodu glavne skupštine. Odredbe odjeljka 4. poglavlja III. primjenjuju se na rad sjednica sektora ili odjela.

POGLAVLJE IV.

IZDAVANJE UDJELA S POSEBNIM POGODNOSTIMA

Članak 64.

Vrijednosnice, osim udjela, i zadužnice s posebnim pogodnostima

1.   Statutom SCE-a može se odrediti izdavanje vrijednosnica, osim udjela, ili zadužnica koji njihovim imateljima ne daju pravo glasa. Navedene papire mogu upisati članovi ili ne-članovi. Stjecanje tih papira ne daje pravo na status člana društva. Statutom se također određuje postupak otkupa.

2.   Držateljima vrijednosnica ili zadužnica iz stavka 1. mogu se dodijeliti posebne pogodnosti u skladu s odredbama statuta ili uvjetima određenim prilikom izdavanja tih papira.

3.   Ukupna nominalna vrijednost vrijednosnica ili zadužnica navedenih u stavku 1. ne smije prelaziti iznos određen u statutu.

4.   Ne dovodeći u pitanje pravo prisustvovanja na glavnoj skupštini predviđeno u članku 58. stavku 2., statutom se mogu odrediti posebne sjednice držatelja vrijednosnica ili zadužnica iz stavka 1. Prije donošenja bilo koje odluke glavne skupštine o pravu i interesu tih imatelja, na posebnoj se sjednici može usvojiti mišljenje koje se dostavlja glavnoj skupštini putem predstavnika koji se imenuju na posebnoj sjednici.

Mišljenje navedeno u prvom podstavku unosi se u zapisnik s glavne skupštine.

POGLAVLJE V.

RASPODJELA DOBITI

Članak 65.

Zakonske rezerve

1.   Ne dovodeći u pitanje obvezujuće odredbe nacionalnih propisa, statutom se određuju pravila za raspodjelu dobiti za svaku financijsku godinu.

2.   U slučaju kada je ostvarena dobit, statutom se određuje osnivanje zakonske rezerve u koju se unosi dobit prije bilo koje druge raspodjele dobiti.

Dok su zakonske rezerve jednake temeljnom kapitalu navedenom u članku 3. stavku 2., iznos unesen u zakonske rezerve ne smije biti manji od 15 % dobiti za financijsku godinu nakon pokrića bilo kojih prenesenih gubitaka.

3.   Članovi kojima prestaje članstvo u SCE-u nemaju pravo potraživati iznose koji su tako uneseni u zakonske rezerve.

Članak 66.

Dividenda

Statutom se može odrediti isplata dividende članovima društva razmjerno njihovom poslovanju sa SCE-om ili razmjerno uslugama koje su oni obavili za SCE.

Članak 67.

Raspodjela raspoložive dobiti

1.   Saldo dobiti nakon oduzimanja unosa u zakonske rezerve, svih isplata dividende i pokrića svih prenesenih gubitaka, uz dodavanje sve prenesene dobiti i svih iznosa povučenih iz rezervi, predstavlja dobit koja se može raspodijeliti.

2.   Glavna skupština koja razmatra financijske izvještaje za poslovnu godinu može raspodijeliti dobit prema redoslijedu i u omjerima određenim statutom, a posebno:

—	prenijeti u sljedeću godinu,

—	unijeti u bilo koji zakonski ili obvezujući fond rezervi,

—	osigurati isplatu dobiti od uplaćenog temeljnog kapitala i kvazi-kapitala, s time da se isplata izvršava u novcu ili udjelima.

3.   Statutom se također može zabraniti bilo kakva raspodjela dobiti.

POGLAVLJE VI.

GODIŠNJI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI I KONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

Članak 68.

Priprema godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja

1.   Za potrebe sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, ako postoje, uključujući za potrebe sastavljanja godišnjeg izvješća koje prati navedene izvještaje te za potrebe revizije i objave tih izvještaja, SCE podliježe odredbama koje država članica u kojoj SCE ima registrirano sjedište donese radi provedbe direktiva 78/660/EEZ i 83/349/EEZ. Međutim, države članice mogu odrediti da se u izmjenama nacionalnih odredaba kojima se provode te direktive uzmu u obzir posebne karakteristike zadruga.

2.   Kada SCE ne podliježe, prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, obvezi objavljivanja, kako je određena u članku 3. Direktive 68/151/EEZ, SCE mora barem staviti na raspolaganje javnosti, u svom registriranom sjedištu, isprave koje se odnose na godišnje financijske izvještaje. Primjerci tih isprava moraju se dostaviti na zahtjev. Naknada koja se naplaćuje za te primjerke ne smije prelaziti administrativni trošak tih primjeraka.

3.   SCE mora sastaviti godišnje financijske izvještaje i konsolidirane financijske izvještaje, ako postoje, u nacionalnoj valuti. SCE sa registriranim sjedištem izvan europodručja može također izraziti svoje godišnje financijske izvještaje, i gdje je to primjenljivo, konsolidirane financijske izvještaje, u eurima. U tom slučaju, osnove za konverziju, koje su korištene za izražavanje u eurima onih stavki uključenih u financijske izvještaje koje su ili su bile izvorno izražene u drugoj valuti, navode se u bilješkama uz financijske izvještaje.

Članak 69.

Godišnji financijski izvještaji SCE-a s kreditnim ili financijskim aktivnostima

1.   Za SCE koji je kreditna ili financijska institucija mjerodavne su odredbe nacionalnog prava države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, prema direktivama koje se odnose na pokretanje ili obavljanje djelatnosti kreditnih institucija, u pogledu sastavljanja njezinih godišnjih, i gdje je to primjenjivo, konsolidiranih financijskih izvještaja, uključujući prateće godišnje izvješće te reviziju i objavu tih financijskih izvještaja.

2.   Za SCE koji je osiguravajuće društvo mjerodavne su odredbe nacionalnog prava države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, prema direktivama u pogledu sastavljanja godišnjih, i gdje je to primjenljivo, konsolidiranih financijskih izvještaja SCE-a, uključujući prateće godišnje izvješće i objavu tih financijskih izvještaja.

Članak 70.

Revizija

Zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja SCE-a, ako postoje, provodi jedna ili više osoba koje su na to ovlaštene u državi u kojoj SCE ima registrirano sjedište, u skladu s mjerama donesenim u toj državi prema direktivama 84/253/EEZ i 89/48/EEZ.

Članak 71.

Sustav revizije

Kada pravo države članice određuje da sve zadruge ili određene vrste zadruga na koje se primjenjuje pravo te države osnuju ovlašteno vanjsko tijelo i da se podvrgnu posebnom sustavu revizije koju provodi to tijelo, navedena rješenja automatski se primjenjuju na SCE sa registriranim sjedištem u toj državi članici, pod uvjetom da to tijelo ispunjava uvjete određene u Direktivi 84/253/EEZ.

POGLAVLJE VII.

PRESTANAK DRUŠTVA; LIKVIDACIJA; STEČAJ I OBUSTAVA PLAĆANJA

Članak 72.

Prestanak društva, stečaj i slični postupci

U pogledu prestanka društva, likvidacije, stečaja, obustave plaćanja i sličnih postupaka, za SCE su mjerodavne odredbe koje bi se primjenjivale na zadrugu osnovanu u skladu s propisima države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, uključujući odredbe o donošenju odluka glavne skupštine.

Članak 73.

Prestanak društva na temelju odluke suda ili drugog nadležnog tijela države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište

1.   Na zahtjev bilo koje osobe koja ima pravni interes ili na zahtjev bilo kojeg nadležnog tijela, sud ili bilo koje nadležno upravno tijelo države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, donosi odluku o prestanku društva ako utvrdi postojanje povrede članka 2. stavka 1. i/ili članka 3. stavka 2. te u slučajevima predviđenim u članku 34.

Sud ili nadležno upravno tijelo može dopustiti SCE-u da ispravi povrede. Ako SCE to propusti učiniti unutar određenog vremena, sud ili nadležno upravno tijelo donosi odluku o prestanku SCE-a.

2.   Kada SCE više ne udovoljava zahtjevima navedenim u članku 6., država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a poduzima odgovarajuće mjere kako bi obvezala SCE da uredi svoje stanje unutar određenog razdoblja:

—	putem određivanja glavnog mjesta poslovanja SCE-a u državi članici u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a, ili

—	putem prijenosa registriranog sjedišta SCE-a u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

3.   Država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a donosi mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da se protiv SCE-a, koja je propustila urediti svoje stanje u skladu sa stavkom 2., pokrene postupak likvidacije.

4.   Država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a uspostavlja sudsko ili drugo odgovarajuće pravno sredstvo u pogledu bilo koje utvrđene povrede članka 6. To pravno sredstvo odgađa postupke navedene u stavcima 2. i 3.

5.   Kad se, na prijedlog nadležnih tijela ili bilo koje osobe koja ima pravni interes, utvrdi da je SCE sa glavnom upravom na području neke države članice, počinio povredu članka 6., nadležna tijela te države članice odmah o tome obavješćuju državu članicu u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a.

Članak 74.

Objava prestanka društva

Bez utjecaja na odredbe nacionalnog prava koje određuju dodatnu objavu, pokretanje i okončanje postupka prestanka društva, uključujući dobrovoljni prestanak društva, likvidaciju, stečaj ili postupak zbog obustave plaćanja i bilo koja odluka o nastavku društva, objavljuje se u skladu s člankom 12.

Članak 75.

Raspodjela

Neto imovina se raspodjeljuje u skladu s načelom raspodjele bez udjela, ili kada je to dopušteno prema pravu države članice u kojoj SCE ima registrirano sjedište, u skladu s alternativnim rješenjem određenom u statutu SCE. Za potrebe ovog članka, neto imovina sastoji se od imovine koja ostane nakon namirenja svih vjerovnika i povrata upisanih udjela.

Članak 76.

Preoblikovanje u zadrugu

1.   SCE se može preoblikovati u zadrugu za koju je mjerodavno pravo države članice u kojoj se nalazi registrirano sjedište SCE-a. Odluka o preoblikovanju ne može se donijeti prije isteka dvije godine od upisa SCE-a u registar ili prije odobravanja prva dva seta godišnjih financijskih izvještaja.

2.   Preoblikovanje SCE-a u zadrugu nema za posljedicu prestanak ili osnivanje nove pravne osobe.

3.   Upravljačko ili upravno tijelo SCE-a sastavlja nacrt odluke o preoblikovanju i izvješće u kojem obrazlaže i utemeljuje pravne i gospodarske aspekte preoblikovanja i učinke preoblikovanja na zaposlenje te u kojem naznačuje posljedice preoblikovanja u zadrugu za članove, držatelje udjela navedene u članku 14. i za zaposlenike.

4.   Nacrt odluke o preoblikovanju objavljuje se na način određen propisima svake države članice najmanje mjeseca dana prije održavanja glavne skupštine sazvane radi donošenja odluke o preoblikovanju.

5.   Prije glavne skupštine iz stavka 6., jedan ili više neovisnih stručnjaka koje imenuje ili odobrava, u skladu s odredbama nacionalnog prava, nadležno sudsko ili upravno tijelo države članice kojoj podliježe SCE koji se preoblikuje u zadrugu, potvrđuju da zadruga ima imovinu koja je barem jednaka njezinom kapitalu.

6.   Glavna skupština odnosne zadruge odobrava nacrt odluke o preoblikovanju zajedno sa statutom zadruge. Odluka glavne skupštine donosi se na način određen odredbama nacionalnog prava.

POGLAVLJE VIII.

DODATNE I PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 77.

Ekonomska i monetarna unija

1.   Ako i dokle god se treća faza EMU-a ne primjenjuje na odnosnu državu članicu, svaka država članica može odrediti da SCE-i sa registriranim sjedištem na njezinom području podliježu istim odredbama njezinog zakonodavstva koje se primjenjuju na zadruge ili dionička društva u pogledu izražavanja njihovog kapitala. SCE ima pravo, u svakom slučaju, izraziti svoj kapital i u eurima. U tom slučaju, tečaj nacionalna valuta/euro je tečaj koji se primjenjuje posljednji dan u mjesecu koji prethodi osnivanju SCE-a.

2.   Ako i dokle god se treća faza EMU-a ne primjenjuje na državu članicu u kojoj SCE ima registrirano sjedište, SCE može, međutim, pripremiti i objaviti svoje godišnje, i gdje je to primjenljivo, konsolidirane financijske izvještaje u eurima. Država članica može odrediti da se godišnji, i gdje je to primjenljivo, konsolidirani financijski izvještaji SCE-a pripreme i objave u nacionalnoj valuti pod istim uvjetima koji se primjenjuju na zadruge ili dionička društva za koja je mjerodavno pravo te države članice. Navedeno ne prejudicira dodatnu mogućnost da SCE objavi svoje godišnje, i gdje je to primjenljivo, konsolidirane financijske izvještaje u eurima u skladu s Direktivom Vijeća 90/604/EEZ od 8. studenoga 1990. o izmjeni Direktive 78/660/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i Direktive 83/349/EEZ o konsolidiranim financijskim izvještajima u vezi s izuzećima za mala i srednja trgovačka društva te objavom izvješća u ECU (20).

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 78.

Nacionalna provedbena pravila

1.   Države članice donose odgovarajuće odredbe radi osiguranja učinkovite primjene ove Uredbe.

2.   Svaka država članica određuje nadležna tijela, u smislu članaka 7., 21., 29., 30., 54. i 73. One o tome obavješćuju Komisiju i druge države članice.

Članak 79.

Preispitivanje Uredbe

Najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni Uredbe i prijedloge za izmjene, gdje je to prikladno. U izvješću se posebno analizira prikladnost:

(a)	mogućnosti da SCE ima glavnu upravu i registrirano sjedište u različitim državama članicama;

(b)

odredaba u statutu SCE-a koje je donijela država članica u izvršavanju ovlasti podijeljenih državama članicama na temelju ove Uredbe ili propisa donesenih radi osiguranja učinkovite primjene ove Uredbe u pogledu SCE-a, koje odstupaju od ili su dopunske u odnosu na te propise, čak i ako te odredbe ne bi bile dopuštene u statutu zadruge sa registriranim sjedištem u državi članici;

(c)	odredaba na temelju kojih se SCE može podijeliti na dvije ili više nacionalnih zadruga;

(d)	određenih pravnih sredstava u slučaju prijevare ili pogreške u postupku upisa u registar SCE-a koji je osnovan putem spajanja.

Članak 80.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 18. kolovoza 2006.

---

(1)  SL C 99, 21.4.1992., str. 17., i SL C 236, 31.8.1993., str. 17.

(2)  SL C 42, 15.2.1993., str. 75., i mišljenje doneseno 14. svibnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(3)  SL C 223, 31.8.1992., str. 42.

(4)  SL C 128, 16.5.1983., str. 51.

(5)  SL C 246, 14.9.1987., str. 94.

(6)  SL C 158, 26.6.1989., str. 380.

(7)  SL C 61, 28.2.1994., str 231.

(8)  SL C 313, 12.10.1998., str. 234.

(9)  SL L 294, 10.11.2001., str. 1.

(10)  SL L 199, 31.7.1985., str. 1.

(11)  Rezolucija koju je donijela Opća skupština na 88. općoj sjednici Ujedinjenih naroda 19. prosinca 2001. (A/RES/56/114).

(12)  SL L 207, 18.8.2003., str. 25.

(13)  SL L 65, 14.3.1968., str. 8.; Direktiva kako je zadnje izmijenjena Ugovorom o pristupanju iz 1994.

(14)  SL L 122, 14.8.1978., str. 11.; Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ (SL L 283, 27.10.2001., str. 28.).

(15)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.; Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ.

(16)  SL L 126, 12.5.1984., str. 20.

(17)  SL L 395, 30.12.1989., str. 36.

(18)  SL L 372, 31.12.1986.; Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/65/EZ.

(19)  SL L 228, 11.8.1992., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/13/EZ (SL L 77, 20.3.2002., str. 17.).

(20)  SL L 317, 16.11.1990., str. 57.

---

17/Sv. 2

HR

Službeni list Europske unije

63

---

32003D0793

---

L 296/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 27. listopada 2003.

o odobravanju pristupanja Europske zajednice Protokolu koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, donesen u Madridu 27. lipnja 1989.

(2003/793/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 308. u vezi s člankom 300. stavkom 2. drugom rečenicom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (4), koja se temelji na članku 308. Ugovora, namijenjena je stvaranju tržišta koje funkcionira ispravno i nudi uvjete slične onima koji se nude na nacionalnom tržištu. Kako bi se stvorilo takvo tržište i učinilo ga se sve više jedinstvenim, navedenom se Uredbom stvara sustav žiga Zajednice pri čemu poduzeća putem jednog proceduralnog sustava mogu steći žigove Zajednice, za koje će im biti pružena jednaka zaštita i koji proizvode učinke na čitavom području Europske zajednice.

(2)

Sljedeće pripreme pokrenute su i provedene od strane Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo uz suradnju država članica koje su članice Madridske unije i Europske zajednice, država članica koje nisu članice Madridske unije i Europske zajednice, Diplomatske konferencije za zaključenje Protokola koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (dalje u tekstu „Madridski protokol”) 27. lipnja 1989., u Madridu.

(3)	Madridski protokol donesen je kako bi uveo određene nove značajke u postojeći sustav međunarodne registracije žigova prema Madridskom sporazumu o međunarodnoj registraciji žigova od 14. travnja 1981., kako je izmijenjen (dalje u tekstu „Madridski sporazum”) (5).

(4)	Ciljevi Madridskog protokola su olakšati put određenim državama članicama, a posebno državama članicama koje nisu trenutačno stranke Protokola, da pristupe sustavu međunarodne registracije žigova.

(5)	U usporedbi s Madridskim sporazumom, Madridski protokol uveo je u svojem članku 14., kao jednu od glavnih novosti, mogućnost da međuvladina organizacija koja ima regionalni ured radi registracije žigova s učinkom na teritoriju organizacije može postati stranka Madridskog protokola.

(6)	Mogućnost da međuvladina organizacija koja ima regionalni ured radi registracije žigova može postati stranka Madridskog protokola uvela se u Madridski protokol kako bi se dopustilo, osobito Europskoj zajednici da pristupi spomenutom Protokolu.

(7)	Madridski je protokol stupio na snagu 1. prosinca 1995. i počeo se provoditi 1. travnja 1996., a sustav žiga Zajednice također se počeo provoditi potonjeg datuma.

(8)

Sustav žiga Zajednice i međunarodni sustav registracije se prema Madridskom protokolu nadopunjuju. Stoga kako bi se tvrtkama omogućilo da iskoriste prednosti žiga Zajednice kroz Madridski protokol i obratno, potrebno je dopustiti podnositeljima prijave za žig Zajednice i njegovim nositeljima da podnose zahtjeve za međunarodnu zaštitu njihovih žigova podnošenjem međunarodne prijave prema Madridskom protokolu i obratno, da nositelji međunarodnih registracija prema Madridskom protokolu podnose zahtjeve za zaštitu svojih žigova prema sustavu žiga Zajednice.

(9)

Nadalje, uspostavljanje veze između sustava žiga Zajednice i međunarodnog sustava registracije prema Madridskom protokolu potaklo bi usklađeni razvoj gospodarskih djelatnosti, otklonit će nepravilnosti tržišnog natjecanja, bit će ekonomično i povećat će stupanj integracije i rada unutarnjeg tržišta. Stoga je pristupanje Zajednice Madridskom protokolu potrebno kako bi sustav žiga Zajednice postao privlačniji.

(10)	Europska komisija trebala bi biti ovlaštena zastupati Europsku zajednicu u Skupštini Madridske unije, nakon pristupanja Zajednice Madridskom protokolu. Europska unija neće izražavati svoje stajalište u Skupštini o pitanjima koja se odnose samo na Madridski sporazum.

(11)	Nadležnost Europske zajednice da zaključuje ili pristupa međunarodnim sporazumima ili ugovorima ne potječe samo iz jasnog prava dodijeljenog Ugovorom, nego može također proizlaziti iz drugih odredaba Ugovora i iz propisa donesenih sukladno tim odredbama od strane institucija Zajednice.

(12)	Ova Odluka ne utječe na pravo država članica da sudjeluje u Skupštini Madridske unije s obzirom na njihove nacionalne žigove,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol vezan uz Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, donesen u Madridu 27. lipnja 1989. (dalje u tekstu Madridski protokol) ovime se odobrava u ime Zajednice s obzirom na pitanja u njezinoj nadležnosti.

Tekst Madridskog protokola priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Predsjednik Vijeća ovime se ovlašćuje položiti ispravu o pristupanju glavnom direktoru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, od datuma na koji je Vijeće donijelo mjere potrebne za uspostavljanje veze između žiga Zajednice i Madridskog protokola.

2.   Izjave i notifikacija, koje su priložene ovoj Odluci prilažu se ispravi o pristupanju.

Članak 3.

1.   Komisija se ovime ovlašćuje zastupati Europsku zajednicu na sastancima Skupštine Madridske unije koji se održavaju pod pokroviteljstvom Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.

2.   O svim pitanjima u okviru nadležnosti Zajednice vezano uz žig Zajednice, Komisija pregovara u Skupštini Madridske unije u ime Zajednice u skladu sa sljedećim dogovorima:

(a)	stajalište koje Zajednica može prihvatiti u okviru Skupštine priprema odgovarajuća radna skupina Vijeća ili ako to nije moguće, donosi se na ad hoc sastancima održanim tijekom rada u okviru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo;

(b)	vezano za odluke koje uključuju izmjene Uredbe (EZ) br. 40/94 ili bilo koje postupanje Vijeća koji zahtjeva jednoglasnost, Vijeće usvaja stajalište Komisije, jednoglasno na prijedlog Komisije;

(c)	što se tiče drugih odluka koje utječu na žig Zajednice, stajalište Zajednice donosi Vijeće, postupajući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

---

(1)  SL C 293, 5.10.1996., str. 11.

(2)  SL C 167, 2.6.1997., str. 252.

(3)  SL C 89, 19.3.1997., str. 14.

(4)  SL L 11, 14.1.1994., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1653/2003 (SL L 245, 29.9.2003., str. 36.).

(5)  Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova kako je zadnje revidiran u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjen 2. listopada 1979.

---