: 32001R0539 — HR — 09.06.2014

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 539/2001

od 15. ožujka 2001.

o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

Članak -1.

Svrha ove Uredbe je utvrđivanje trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva, na temelju pojedinačne ocjene niza različitih kriterija koji se, između ostalog, odnose na nezakonitu imigraciju, javni poredak i sigurnost, ekonomske pogodnosti, posebno u vidu turizma i vanjske trgovine te na vanjske odnose Unije s predmetnim trećim zemljama, posebno uključujući pitanja ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i posljedice regionalne usklađenosti i uzajamnosti.

Članak 1.

1. Državljani trećih zemalja na popisu u Prilogu I. dužni su posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji proizlaze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959., priznate izbjeglice i osobe bez državljanstva moraju imati vizu kod prelaska vanjskih granica država članica ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja im je izdala putne isprave navedena u Prilogu I. ovoj Uredbi.

2. ►M10 Državljani trećih zemalja koje su na popisu u Prilogu II. oslobođeni su od zahtjeva utvrđenih u stavku 1., za boravak koji nije dulji od 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana. ◄

Izuzeće od zahtjeva za pribavljanje vize također imaju:

— državljani trećih zemalja navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi koji su nositelji iskaznica za lokalni pogranični promet koje su izdale države članice u skladu s Uredbom (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila o malograničnom prometu na vanjskim granicama država članica te izmjeni odredbe Schengenske konvencije ( 5 ) kada spomenuti nositelji ostvaruju svoja prava u okviru režima lokalnog pograničnog prometa,

— đaci koji su državljani trećih zemalja navedenih u Prilogu I. s boravištem u državi članici koja primjenjuje Odluku Vijeća 94/795/PUP od 30. studenoga 1994. o zajedničkom djelovanju koje je Vijeće usvojilo na temelju članka K. stavka 3. točke 2. podtočke (b) Ugovora o Europskoj uniji koji se odnosi na putovanje đaka iz trećih zemalja s nastanom u državi članici ( 6 ) koji putuju u sklopu školskog izleta kao članovi skupine đaka uz pratnju učitelja iz dotične škole,

— priznate izbjeglice, osobe bez državljanstva i druge osobe koje nemaju državljanstvo nijedne države, a koje imaju boravište u državi članici i imaju putnu ispravu koju je izdala dotična država članica.

3. Državljani novih trećih zemalja koje su prije bile dio zemalja s popisa iz priloga I. i II. podliježu odredbama stavaka 1. i 2., ako i dok Vijeće ne odluči drukčije sukladno postupku predviđenim u mjerodavnim odredbama Ugovora.

4. Ako treća zemlja navedena u Prilogu II. primjenjuje zahtjev za vizu za državljane barem jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) u roku od 30 dana od početka provedbe zahtjeva za vizu ili, u slučajevima u kojima se održava zahtjev za vizu koji je na snazi 9. siječnja 2014., u roku od 30 dana od tog datuma, dotična država članica o tome pisanim putem obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

Ta obavijest:

i. sadržava datum početka provedbe zahtjeva za vizu i vrste dotičnih putnih isprava i viza;

ii. sadržava detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem osiguravanja putovanja bez vize s trećom zemljom u pitanju te sve relevantne informacije.

Informacije o toj obavijesti Komisija bez odgađanja objavljuje u Službenom listu Europske unije, uključujući informacije o datumu početka provedbe zahtjeva za vizu i vrstama dotičnih putnih isprava i viza.

Ako treća zemlja odluči ukinuti zahtjev za vizu prije isteka roka iz prvog podstavka ove točke, obavijest se ne šalje ili se povlači i informacije se ne objavljuju;

(b) Komisija, odmah nakon dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i uz savjetovanje s dotičnom državom članicom, poduzima korake pred tijelima treće zemlje u pitanju, osobito u političkom, gospodarskom i trgovinskom području, kako bi se ponovno uspostavilo ili uvelo putovanje bez vize te bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim koracima;

(c) ako, u roku od 90 od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i usprkos svim koracima poduzetima u skladu s točkom (b), treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, dotična država članica može od Komisije zatražiti da suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana te treće zemlje. Ako država članica uputi takav zahtjev, ona o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće;

(d) pri razmatranju daljnjih koraka u skladu s točkom (e), (f) ili (h), Komisija uzima u obzir rezultate mjera koje je dotična država članica poduzela kako bi se osiguralo putovanje bez vize s trećom zemljom u pitanju, korake poduzete u skladu s točkom (b) te posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s trećom zemljom u pitanju;

(e) ako dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija najkasnije šest mjeseci od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka te nakon toga u razdobljima koja ne prelaze šest mjeseci unutar ukupnog razdoblja koje ne smije prekoračiti datum na koji se delegirani akt iz točke (f) počinje primjenjivati ili je na njega stavljen prigovor:

i. na zahtjev dotične države članice ili na svoju inicijativu donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana dotične treće zemlje na razdoblje od najviše šest mjeseci. Tim provedbenim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica. Prilikom donošenja naknadnih provedbenih akata, Komisija može produljiti razdoblje te suspenzije za dodatna razdoblja od najviše šest mjeseci i može izmijeniti kategorije državljana dotične treće zemlje za koje je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ suspenzije od svih kategorija državljana treće zemlje navedenih u provedbenom aktu zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica; ili

ii. podnosi izvješće odboru iz članka 4.a stavka 1. o procjeni situacije u kojem navodi razloge zbog kojih je odlučila ne suspendirati izuzeće od zahtjeva za vizu te o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

U tom izvješću uzimaju se u obzir svi relevantni čimbenici, poput onih navedenih u točki (d). Na temelju tog izvješća Vijeće i Europski parlament mogu održati političku raspravu;

(f) ako u roku od 24 mjeseca od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 4.b kojim se privremeno suspendira primjena Priloga II. na razdoblje od 12 mjeseci za državljane te treće zemlje. Delegiranim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija primjene Priloga II. početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica, te se na odgovarajući način mijenja Prilog II. Ta se izmjena provodi umetanjem pored naziva treće zemlje u pitanju bilješke u kojoj se navodi da je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano u odnosu na tu treću zemlju i određuje razdoblje te suspenzije.

Od dana početka primjene suspenzije primjene Priloga II. za državljane dotične treće zemlje ili stavljanja prigovora na delegirani akt sukladno članku 4.b stavku 5., svaki provedbeni akt koji je donesen sukladno točki (e) koji se tiče te treće zemlje, prestaje važiti.

Ako Komisija podnese zakonodavni prijedlog kako je navedeno u točki (h), razdoblje suspenzije iz prvog podstavka ove točke produljuje se za šest mjeseci. Bilješka navedena u tom podstavku na odgovarajući se način mijenja.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi delegirani akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

(g) svaka naknadna obavijest od strane druge države članice sukladno točki (a) koja se tiče iste treće zemlje tijekom razdoblja primjene mjera usvojenih u skladu s točkom (e) ili (f) u vezi s tom trećom zemljom spajaju se u već pokrenute postupke bez produljenja rokova ili razdoblja navedenih u tim točkama;

(h) ako u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu delegiranog akta iz točke (f) treća zemlja u pitanju nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(i) postupci iz točaka (e), (f) i (h) ne utječu na pravo Komisije da u bilo kojem trenutku podnese zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(j) ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu, dotična država članica o tome odmah obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Komisija bez odgađanja objavljuje tu obavijest u Službenom listu Europske unije.

Svaki provedbeni ili delegirani akt donesen na temelju točke (e) ili (f), a koji se odnosi na treću zemlju u pitanju, prestaje važiti sedam dana nakon objave iz prvog podstavka ove točke. Ako je treća zemlja u pitanju uvela zahtjev za vizu za državljane dvije ili više država članica, provedbeni ili delegirani akti koji se odnose na tu treću zemlju prestaju važiti sedam dana nakon objave obavijesti o zadnjoj državi članici čiji su državljani bili podvrgnuti zahtjevu za vizu od strane te treće zemlje. Bilješka navedena u točki (f) prvom podstavku briše se prestankom važenja dotičnog delegiranog akta. Komisija bez odgađanja objavljuje informaciju o tom prestanku važenja u Službenom listu Europske unije.

Ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu bez da dotična država članica o tome pošalje obavijest u skladu s prvim podstavkom ove točke, Komisija na svoju inicijativu bez odgađanja provodi objavu iz navedenog podstavka te se primjenjuje drugi podstavak ove točke.

▼M11 —————

Članak 1.a

1. Odstupajući od članka 1. stavka 2., izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. privremeno se suspendira u izvanrednim situacijama, kao zadnje moguće rješenje, u skladu s ovim člankom.

2. Država članica može obavijestiti Komisiju ako je suočena, tijekom šestomjesečnog razdoblja, u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine ili sa zadnjih šest mjeseci prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II., s jednom ili više sljedećih okolnosti koje su dovele do izvanredne situacije koju ona ne može sama ispraviti, to jest do znatnog i iznenadnog povećanja broja:

(a) državljana te treće zemlje za koje je ustanovljeno da neovlašteno borave na državnom području države članice;

(b) zahtjeva za azil državljana te treće zemlje za koju je stopa priznavanja niska ako takvo povećanje vodi posebnim pritiscima na sustav azila države članice;

Usporedba sa šestomjesečnim razdobljem prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu kako je navedeno u prvom podstavku primjenjuje se samo tijekom razdoblja od sedam godina od datuma početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane te treće zemlje.

U obavijesti iz prvog podstavka navode se razlozi na kojima se temelji te uključuje relevantne i statističke podatke te detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem ispravljanja situacije. Komisija o takvoj obavijesti bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3. Komisija ispituje svaku obavijest poslanu u skladu sa stavkom 2., uzimajući u obzir:

(a) postojanje bilo koje od situacija opisanih u stavku 2.;

(b) broj država članica suočenih s bilo kojom od situacija opisanih u stavku 2.;

(c) cjelokupni utjecaj povećanjâ iz stavka 2. na migracijsku situaciju u Uniji kako proizlazi iz podataka koje su dostavile države članice;

(d) izvješća koja su pripremili Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, Europski ured za potporu azilu ili Europski policijski ured (Europol) ako tako zahtijevaju okolnosti određenog prijavljenog slučaja;

(e) opće pitanje javnog poretka i unutarnje sigurnosti, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojeg ispitivanja.

4. Ako Komisija, na temelju ispitivanja iz stavka 3. i uzimajući u obzir posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s dotičnom trećom zemljom, blisko surađujući s tom trećom zemljom kako bi se našla alternativna dugoročna rješenja, odluči da je potrebno poduzeti određene mjere, ona, u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 2., donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje na razdoblje od šest mjeseci. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. U tom provedbenom aktu utvrđuje se datum početka primjene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi provedbeni akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

5. Prije kraja razdoblja valjanosti provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. Komisija, u suradnji s dotičnom državom članicom, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće može biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.

6. Ako je Komisija podnijela zakonodavni prijedlog na temelju stavka 5., ona može produljiti valjanost provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. za razdoblje koje ne prelazi 12 mjeseci. Odluka o produljenju valjanosti provedbenog akta donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2.

Članak 1.b

Komisija do 10. siječnja 2018. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni učinkovitosti mehanizma reciprociteta iz članka 1. stavka 4. i mehanizma suspenzije iz članka 1.a te, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće postupaju povodom tog prijedloga u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

▼M10

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe, „viza” znači viza kako je definirana u članku 2. stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) ( 7 ).

▼M5 —————

Članak 4.

1. Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a) nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica/putovnica za obavljanje službenih zadataka ili posebnih putovnica;

(b) članove civilne posade zrakoplova i plovila tijekom izvršavanja njihovih dužnosti;

(c) članove civilne posade plovila, kod uplovljavanja, koji su nositelji identifikacijske isprave pomorca izdane u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 108 od 13. svibnja 1958. ili br. 185 od 16. lipnja 2003., ili Konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o olakšavanju međunarodnog pomorskog prometa od 9. travnja 1965.;

(d) posadu i članove misija hitne pomoći ili spasilačkih misija u slučaju katastrofe ili nezgode;

(e) civilnu posadu brodova koji plove u unutarnjim vodama;

(f) nositelje putnih isprava koje su međuvladine međunarodne organizacije čija je članica barem jedna država članica ili drugi subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava, izdali službenicima tih organizacija ili subjekata.

2. Država članica može od zahtjeva za pribavljanje vize izuzeti:

(a) đaka koji ima državljanstvo treće zemlje koja je navedena u Prilogu I. koji ima boravište u trećoj zemlji koja je navedena u Prilogu II. ili u Švicarskoj i Lihtenštajnu i koji putuje u sklopu školskog izleta kao član skupine đaka uz pratnju učitelja iz dotične škole;

(b) priznate izbjeglice i osobe bez državljanstva ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja im je izdala putne isprave jedna od trećih zemalja navedenih u Prilogu II.;

(c) pripadnici oružanih snaga koji putuju u sklopu misije NATO-a ili Partnerstva za mir i koji imaju isprave i naredbe o kretanju predviđene Sporazumom između stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga od 19. lipnja 1951;

(d) ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji proizlaze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959., osobe s priznatim statusom izbjeglice i osobe bez državljanstva te druge osobe koje nisu državljani nijedne zemlje, a koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj te posjeduju putnu ispravu koju je izdala Ujedinjena Kraljevina ili Irska, koju priznaje dotična država članica.

3. Država članica može predvidjeti iznimku od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u slučaju osoba koje obavljaju plaćenu aktivnost tijekom svojeg boravka.

Članak 4.a

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 4.b

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 4. točke (f) dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. siječnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 4. točke (f). Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasnijeg dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 4. točke (f) stupa na snagu samo ako se Europski parlament ili Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 5.

1. U roku od 10 radnih dana od stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o mjerama koje su poduzele na temelju članka 3. druge alineje i članka 4. O svim daljnjim promjenama tih mjera obavješćuju ih u roku od pet radnih dana.

2. Komisija objavljuje obavijesti o mjerama mjere iz stavka 1. u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica i putovnica, putnih i osobnih isprava izdanih od strane njihovih tijela.

Članak 7.

1. Ova Uredba zamjenjuje Uredbu Vijeća (EC) br. 574/1999 ( 9 ).

2. Konačne verzije Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) i Zajedničkog priručnika (CM), kako proizlaze iz Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. (SCH/Com-ex (99) 13), mijenjaju se kako slijedi:

1. naslov Priloga 1., dijela I. CCI-a i Priloga 5., dijela I. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji državljani podliježu zahtjevu za vizu uvedenom Uredbom (EZ) br. 539/2001”;

2. popis u Prilogu 1., dijelu I. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu I. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu I. ovoj Uredbi;

3. naslov Priloga 1., dijela II. CCI-a i Priloga 5., dijela II. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu na temelju Uredbe (EZ) br. 539/2001”;

4. popis u Prilogu 1., dijelu II. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu II. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu II. ovoj Uredbi;

5. dio III. Priloga 1. CCI-u i dio III. Priloga 5. CM-a brišu se.

3. Stavljaju se izvan snage odluke Schengenskog izvršnog odbora od 15. prosinca 1997. (SCH/Com-ex(97)32) i 16. prosinca 1998. (SCH/Com-ex (98)53, rev.2).

▼M1

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

PRILOG I.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 1.

1. DRŽAVE

Afganistan

▼M7 —————

Alžir

Angola

▼M5 —————

Armenija

Azerbajdžan

▼M5 —————

Bahrein

Bangladeš

▼M5 —————

Bjelarus

Belize

Benin

Butan

▼M7 —————

Bocvana

Bolivija

Burkina Faso

Burma/Myanmar

Burundi

Kambodža

Kamerun

Kabo Verde

Srednjoafrička Republika

Čad

Kina

▼M13 —————

Kongo

Côte d’Ivoire

▼M6 —————

Kuba

Demokratska Republika Kongo

Džibuti

▼M13 —————

Dominikanska Republika

Egipat

▼M2

Ekvador

Ekvatorijalna Gvineja

Eritreja

Etiopija

Fidži

▼M6 —————

Gabon

Gambija

Gruzija

Gana

▼M13 —————

Gvineja

Gvineja-Bissau

Gvajana

Haiti

Indija

Indonezija

Iran

Irak

Jamajka

Jordan

Južni Sudan

Kazakstan

Kenija

▼M13 —————

Kuvajt

Kirgistan

Laos

Libanon

Lesoto

Liberija

Libija

Madagaskar

Malavi

Maldivi

Mali

▼M13 —————

Mauritanija

▼M5 —————

▼M13 —————

▼M12 —————

Mongolija

Maroko

Mozambik

Namibija

▼M13 —————

Nepal

Niger

Nigerija

Sjeverna Koreja

▼M8 —————

Oman

Pakistan

▼M13 —————

Papua Nova Gvineja

▼M13 —————

Filipini

Katar

Rusija

Ruanda

▼M13 —————

▼M5 —————

▼M13 —————

Sveti Toma i Prinsipe

Saudijska Arabija

Senegal

▼M5 —————

Sijera Leone

▼M13 —————

Somalija

Južna Afrika

▼M6 —————

Šri Lanka

Sudan

Surinam

Svazi

Sirija

Tadžikistan

Tanzanija

Tajland

▼M13 —————

Komori

Togo

▼M13 —————

Tunis

Turska

Turkmenistan

▼M13 —————

Uganda

Ukrajina

▼M13 —————

Uzbekistan

▼M13 —————

Vijetnam

Jemen

Zambija

Zimbabve

2. ENTITETI I TERITORIJALNE VLASTI KOJI NISU PRIZNATI KAO DRŽAVE OD STRANE BAREM JEDNE DRŽAVE ČLANICE

▼M2 —————

Kosovo, kako je definirano u rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244 od 10. lipnja 1999.

Palestinska uprava

▼M8 —————

▼M13 —————

PRILOG II.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 2.

1. DRŽAVE

▼M7

Albanija ( 10 )

Andora

Antigva i Barbuda ( 11 )

Argentina

Australija

Bahami (11)

Barbados (11)

Bivša jugoslavenska republika Makedonija ( 12 )

▼M5 —————

▼M7

Bosna i Hercegovina (10)

Brazil

Brunej Darussalam

▼M4 —————

Kanada

Čile

Crna Gora (12)

Kostarika

▼M9 —————

▼A1

Dominika ( 13 )

▼M2 —————

▼A1

Grenada (13)

Gvatemala

Sveta Stolica

Honduras

Mauricijus (11)

Istočni Timor (13)

Izrael

Japan

Kiribati (13)

Kolumbija (13)

Malezija

Maršalovi Otoci (13)

Meksiko

Mikronezija (13)

Moldova, Republika ( 14 )

Monako

Nauru (13)

Novi Zeland

Nikaragva

Palau (13)

Panama

Paragvaj

Peru (13)

▼A1

▼M4 —————

Salomonovi Otoci (13)

Salvador

Samoa (13)

San Marino

Sejšeli (11)

Singapur

Sjeverna Koreja

▼M2 —————

Sjedinjene Američke Države

Srbija (osim nositelja srpskih putovnica koje je izdala srbijanska Koordinacijska uprava (na srpskom: Koordinaciona uprava)) (12)

Sveti Kristofor i Nevis (11)

Sveta Lucija (13)

Sveti Vincent i Grenadini (13)

Tonga (13)

Trinidad i Tobago (13)

Tuvalu (13)

Ujedinjeni Arapski Emirati (13)

Urugvaj

Vanuatu (13)

Venezuela

2. POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE

Hong Kong SAR ( 15 )

Makao SAR ( 16 )