EUR-Lex De toegang tot het recht van de Europese Unie

Terug naar de EUR-Lex homepage

Dit document is overgenomen van EUR-Lex

Document 52018IP0476

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. studenoga 2018. o ulozi njemačkog Ureda za skrb o mladima (Jugendamt) u prekograničnim obiteljskim sporovima (2018/2856(RSP))

SL C 363, 28.10.2020, blz. 107–112 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

28.10.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 363/107


P8_TA(2018)0476

Uloga njemačkog Centra za socijalnu skrb (Jugendamt) u prekograničnim obiteljskim sporovima

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. studenoga 2018. o ulozi njemačkog Ureda za skrb o mladima (Jugendamt) u prekograničnim obiteljskim sporovima (2018/2856(RSP))

(2020/C 363/16)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 227. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. UFEU-a,

uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 24.,

uzimajući u obzir članke 8. i 20. Konvencije UN-a o pravima djeteta, u kojima je naglašena obveza vlada da štite identitet djeteta, uključujući njegove ili njezine obiteljske odnose,

uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963., a posebno njezin članak 37. točku (b),

uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (Bruxelles II.a) (1), a posebno njezine članke 8., 10. 15., 16., 21., 41., 55. i 57.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (2),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. veljače 2011. na temu „Program EU-a za prava djeteta” (COM(2011)0060),

uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije, a posebno njegove presude od 22. prosinca 2010. u predmetu C-497/10 PPU, Mercredi protiv Chaffe (3), i od 2. travnja 2009. u predmetu C-523/07, postupak koji je pokrenuo A (4),

uzimajući u obzir analizu sustavâ za zaštitu djece koju provodi Agencija Europske unije za temeljna prava,

uzimajući u obzir vrlo velik broj predstavki o ulozi njemačkog Ureda za skrb o mladima (Jugendamt) u prekograničnim obiteljskim sporovima,

uzimajući u obzir preporuke iznesene u izvješću o posjetu u svrhu utvrđivanja činjenica Njemačkoj (23. i 24. studenoga 2011.) radi istrage predstavki o ulozi njemačkog Ureda za skrb o mladima (Jugendamt),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o zaštiti najboljeg interesa djeteta diljem EU-a na temelju predstavki upućenih Europskom parlamentu (5),

uzimajući u obzir preporuke Radne skupine za pitanja skrbi o djeci pri Odboru za predstavke od 3. svibnja 2017.,

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da Odbor za predstavke Parlamenta već više od 10 godina prima predstavke u kojima se vrlo velik broj roditelja koji nisu njemački državljani žali na sustavnu diskriminaciju i arbitrarne mjere koje protiv njih poduzima njemački Ured za skrb o mladima (Jugendamt) u obiteljskim sporovima s prekograničnim implikacijama koji uključuju djecu kad je riječ o pitanjima koja se među ostalim odnose na roditeljsku odgovornost i skrbništvo nad djecom;

B.

budući da se Odbor za predstavke uglavnom oslanja na subjektivno izvješće podnositelja predstavke i općenito nema pristup sudskim odlukama koje daju cjelovit i objektivan opis situacije te sadržavaju svjedočenja obaju roditelja, djece i svjedoka;

C.

budući da Jugendamt ima središnju ulogu u njemačkom sustavu obiteljskog prava jer je on jedna od stranaka u svim obiteljskim sporovima u koje su uključena djeca;

D.

budući da u obiteljskim sporovima koji uključuju djecu Jugendamt sucima daje preporuku čija je priroda gotovo obvezujuća i da može donijeti privremene mjere, kao što je „Beistandschaft” (pravno savjetništvo), koje se ne mogu osporiti;

E.

budući da je Jugendamt odgovoran za provedbu odluka koje donose njemački sudovi; budući da je, prema navodima podnositelja predstavki, Jugendamtovo široko tumačenje tih odluka često pogubno za stvarnu zaštitu prava roditelja koji nisu njemački državljani;

F.

budući da činjenica da nadležna njemačka tijela ne priznaju i ne provode odluke i presude sudskih tijela drugih država članica EU-a u obiteljskim sporovima s prekograničnim implikacijama može činiti kršenje načela uzajamnog priznavanja i uzajamnog povjerenja među državama članicama, čime se ugrožava stvarna zaštita najboljih interesa djeteta;

G.

budući da su podnositelji predstavke osudili činjenicu da u obiteljskim sporovima koji imaju prekogranične implikacije nadležna njemačka tijela sustavno tumače zaštitu najboljih interesa djeteta kao potrebu da se osigura ostanak djece na njemačkom području, čak i u slučajevima kada je prijavljeno zlostavljanje i nasilje u obitelji čija je žrtva roditelj koji nije njemački državljanin;

H.

budući da su roditelji koji nisu njemački državljani u svojim predstavkama osudili nedovoljno savjetovanje i pravnu pomoć, tj. njezin manjak, koju su im pružila državna tijela njihovih zemalja podrijetla u slučajevima u kojima su nadležna njemačka tijela, uključujući Jugendamt, na njih primijenila navodne diskriminatorne ili nepovoljne pravosudne i administrativne postupke u obiteljskim sporove koji uključuju djecu;

I.

budući da su prema informacijama koje je pružio Europski sud za ljudska prava protiv Njemačke na tom sudu podnositelji koji nisu njemački državljani podnijeli 17 predmeta koji se odnose na roditeljsku odgovornost ili skrbništvo nad djecom u prekograničnim obiteljskim sporovima te su svi ocijenjeni kao nedopušteni;

J.

budući da sve institucije i države članice EU-a moraju u potpunosti jamčiti zaštitu prava djeteta kako su navedena u Povelji EU-a o temeljnim pravima; budući da su najbolji interesi djeteta, koji se ponajprije i najbolje ostvaruju u njegovoj obitelji, temeljno načelo koje treba poštovati kao osnovno pravilo za sve odluke koje se odnose na pitanja skrbi o djeci na svim razinama;

K.

budući da je zbog povećane mobilnosti u EU-u došlo do porasta broja prekograničnih sporova o roditeljskoj odgovornosti i pravu na skrbništvo nad djecom; budući da Komisija mora pojačati svoje napore oko promicanja u svim državama članicama, uključujući Njemačku, dosljedne i konkretne provedbe načela utvrđenih u Konvenciji UN-a o pravima djeteta koju su ratificirale sve države članice EU-a;

L.

budući da se područje primjene i ciljevi uredbe Bruxelles II.a zasnivaju na načelu nediskriminacije na osnovi državljanstva među građanima Unije i na načelu uzajamnog povjerenja između pravnih sustava država članica;

M.

budući da se odredbama uredbe Bruxelles II.a nikako ne bi smjela dopustiti zloupotreba njezinih temeljnih ciljeva, a to su jamčenje uzajamnog poštovanja i priznavanja, izbjegavanje diskriminacije na osnovi državljanstva i, u prvom redu, stvarna zaštita najboljih interesa djeteta na objektivan način;

N.

budući da nepostojanje točnih i detaljnih provjera nediskriminirajuće prirode postupaka i praksi nadležnih njemačkih tijela u obiteljskim sporovima s prekograničnim posljedicama koji uključuju djecu može imati štetne učinke na dobrobit djece i dovesti do većega kršenja prava roditelja koji nisu njemački državljani;

O.

budući da se u svim pitanjima materijalnog obiteljskog prava primjenjuje načelo supsidijarnosti;

P.

budući da je Savezni ustavni sud Republike Njemačke presudio da sud može zatražiti saslušanje djeteta koje u trenutku donošenja odluke još nije navršilo tri godine starosti; budući da se u drugim državama članicama EU-a djeca te dobi smatraju premladom i nedovoljno zrelom da bi ih se pitalo za mišljenje u sporovima koji uključuju njihove roditelje;

Q.

budući da pravo djeteta na obiteljski život ne bi trebalo dovoditi u pitanje ostvarivanjem temeljnog prava kao što je sloboda kretanja i boravišta;

R.

budući da se sudskom praksom Suda Europske unije određuje autonoman pojam „uobičajenog boravišta” djeteta u pravu Unije i veći broj kriterija kojima bi se nacionalne jurisdikcije trebale koristiti za utvrđivanje uobičajenog boravišta;

S.

budući da iz članka 24. Povelje EU-a o temeljnim pravima proizlazi da djeca, ako to nije u suprotnosti s interesima djeteta, imaju pravo redovito održavati osobni odnos i izravan kontakt sa svojim roditeljima kad njihovi roditelji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje;

1.

s velikom zabrinutošću napominje da problemi koji se odnose na njemački sustav obiteljskog prava, uključujući kontroverznu ulogu Jugendamta, na koji su se u svojim predstavkama žalili roditelji koji nisu njemački državljani, još nisu riješeni; ističe da Odbor za predstavke neprekidno prima predstavke roditelja koji nisu njemački državljani u kojima prijavljuju ozbiljnu diskriminaciju kao rezultat postupaka i praksi koje nadležna njemačka tijela primjenjuju u prekograničnim obiteljskim sporovima koji uključuju djecu;

2.

sa zabrinutošću prima na znanje sve slučajeve u kojima Jugendamt navodno diskriminira roditelje koji nisu njemački državljani;

3.

ističe dugogodišnji rad Odbora za predstavke na obrađivanju predstavki o ulozi Jugendamta; prima na znanje odgovore nadležnoga njemačkog ministarstva o funkcioniranju njemačkog sustava obiteljskog prava, ali ističe da Odbor za predstavke neprekidno prima predstavke koje se odnose na navodnu diskriminaciju roditelja koji nisu njemački državljani;

4.

naglašava obvezu nacionalnih tijela, utvrđenu u uredbi Bruxelles II.a, da u slučajevima povezanima s djecom priznaju i izvršavaju presude donesene u drugoj državi članici; zabrinut je zbog činjenice da u obiteljskim sporovima s prekograničnim implikacijama njemačka tijela navodno mogu sustavno odbijati priznati sudske odluke donesene u drugim državama članicama ako u tim predmetima nisu saslušana djeca s nenavršene tri godine; ističe da se time dovodi u pitanje načelo uzajamnog povjerenja prema drugim državama članicama u čijim su pravnim sustavima dobne granice za saslušanje djeteta postavljene drukčije;

5.

žali zbog činjenice da Komisija godinama ne provodi pouzdane provjere postupaka i praksi koji se koriste u njemačkom sustavu obiteljskog prava, uključujući Jugendamt, u okviru obiteljskih sporova s prekograničnim implikacijama, zbog čega se u stvarnosti ne štite najbolji interesi djeteta i sva druga povezana prava;

6.

podsjeća na odgovor Komisije u vezi s predstavkama o ulozi Jugendamta u prekograničnim obiteljskim sporovima; ponavlja da EU nema opću nadležnost za djelovanje u pitanjima obiteljskog prava, da materijalno obiteljsko pravo ostaje u isključivoj nadležnosti država članica i da ga ne može nadzirati Komisija, da se pravna zaštita u slučaju zabrinutosti u vezi s funkcioniranjem Jugendamta mora tražiti na nacionalnoj razini i da roditelji, ako smatraju da se krši neko od njihovih temeljnih prava, mogu uložiti pritužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu nakon što se iscrpe pravna sredstva u matičnoj zemlji;

7.

ustraje u tome da je važno da države članice prikupljaju statističke podatke o upravnim i sudskim postupcima koji se odnose na skrbništvo nad djecom i uključuju strane roditelje, posebno podatke o ishodu presuda, kako bi se s vremenom omogućila detaljna analiza postojećih trendova i pružila referentna mjerila;

8.

u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije ističe autonoman pojam „uobičajenog boravišta” djeteta u pravu Unije i veći broj kriterija kojima bi se nacionalne jurisdikcije trebale koristiti za utvrđivanje uobičajenog boravišta;

9.

poziva Komisiju da provjeri jesu li njemački sudovi propisno utvrdili uobičajeno boravište djeteta u slučajevima koji se navode u predstavkama koje je zaprimio Odbor za predstavke;

10.

oštro kritizira nepostojanje statističkih podataka o broju slučajeva u Njemačkoj u kojima sudske presude nisu bile u skladu s preporukama Jugendamta i podataka o ishodima obiteljskih sporova koji uključuju djecu parova koje čine osobe s različitim državljanstvima, unatoč tome što se tijekom niza godina u više navrata tražilo da se ti podaci prikupljaju i javno objavljuju;

11.

poziva Komisiju da u predmetnim predstavkama ocijeni je li njemačko pravosuđe propisno poštovalo odredbe uredbe Bruxelles II. pri utvrđivanju svojih nadležnosti te je li uzimalo u obzir presude ili odluke koje su donijele jurisdikcije drugih država članica;

12.

osuđuje činjenicu da su, u slučajevima ostvarivanja roditeljskog kontakta uz nadzor, kad se roditelji koji nisu njemački državljani nisu pridržavali postupka Jugendamtovih službenika prema kojem su razgovore s djecom morali voditi na njemačkom jeziku, ti razgovori prekinuti te je roditeljima koji nisu njemački državljani zabranjen kontakt s djecom; smatra da je taj postupak Jugendamtovih službenika jasno diskriminiranje roditelja koji nisu njemački državljani na osnovi podrijetla i jezika;

13.

naglašava da Jugendamt općenito dopušta korištenje zajedničkog materinskog jezika te da, ako je to potrebno za dobrobit i sigurnost djeteta, primjerice u slučajevima moguće otmice djeteta, nastoji osigurati tumača kako bi službenici Jugendamta mogli razumjeti sadržaj razgovora;

14.

čvrsto je uvjeren da u slučajevima ostvarivanja roditeljskog kontakta uz nadzor, njemačka tijela moraju dopustiti upotrebu svih jezika roditelja tijekom razgovora između roditelja i njihove djece; traži uvođenje mehanizama kojima bi se zajamčilo da roditelji koji nisu njemački državljani s djecom mogu komunicirati na njihovu zajedničkom jeziku jer upotreba tog jezika ima ključnu ulogu u održavanju čvrstih emocionalnih veza između roditelja i njihove djece te jamči djelotvornu zaštitu djetetove kulturne baštine i dobrobiti;

15.

čvrsto vjeruje da se moraju donijeti dosljedne i učinkovite dodatne mjere na tragu preporuka iz završnog izvješća Radne skupine za pitanja skrbi o djeci pri Odboru za predstavke od 3. svibnja 2017., a prije svega na tragu onih koje se izravno ili neizravno odnose na ulogu Jugendamta i njemačkog sustava obiteljskog prava;

16.

podsjeća Njemačku na njezine međunarodne obveze na temelju Konvencije UN-a o pravima djeteta, uključujući njezin članak 8.; smatra da sva nadležna njemačka tijela moraju poduzeti znatna poboljšanja kako bi se primjereno zaštitilo pravo djece parova koje čine osobe s različitim državljanstvima da očuvaju svoj identitet, uključujući obiteljske odnose, kako je priznato pravom i bez nezakonitog upletanja;

17.

smatra da u svjetlu članka 81. UFEU-a Komisija može i mora imati aktivnu ulogu u jamčenju pravednih i dosljednih nediskriminirajućih praksi prema roditeljima kad je riječ o postupanju u prekograničnim predmetima skrbništva nad djecom diljem Unije;

18.

poziva Komisiju da zajamči da se provode pouzdane provjere nediskriminacije u postupcima i praksi koji se koriste u njemačkom sustavu obiteljskog prava, što uključuje i Jugendamt, u okviru prekograničnih obiteljskih sporova;

19.

ponavlja da se u pitanjima materijalnog obiteljskog prava primjenjuje načelo supsidijarnosti;

20.

poziva Komisiju da poveća osposobljavanje i međunarodnu razmjenu službenika zaposlenih u socijalnim službama kako bi se podigla razina osviještenosti o funkcioniranju njima podudarnih službi u drugim državama članicama te kako bi se razmjenjivali primjeri dobre prakse;

21.

ističe važnost bliske suradnje i učinkovite komunikacije između raznih nacionalnih i lokalnih tijela uključenih u postupke skrbi za djecu, od socijalnih službi do pravosudnih i središnjih tijela;

22.

naglašava da je potrebno poboljšati pravosudnu i administrativnu suradnju između njemačkih tijela i tijela drugih država članica Unije kako bi se osiguralo uzajamno povjerenje u pitanjima koja se odnose na priznavanje i provođenje odluka i presuda u Njemačkoj koje su donijela tijela drugih država članica Unije u obiteljskim sporovima s prekograničnim elementima koji uključuju djecu;

23.

podsjeća na važnost toga da se roditeljima koji nisu njemački državljani bez odgode, otpočetka i u svakoj fazi postupka koji se odnosi na djecu pružaju cjelovite i jasne informacije o postupcima i njihovim mogućim posljedicama, na jeziku koji ti roditelji u potpunosti razumiju kako bi se izbjegli slučajevi u kojima roditelji daju svoj pristanak bez potpunog razumijevanja posljedica toga na što su se obvezali; poziva države članice da provedu ciljane mjere usmjerene na poboljšanje pravne potpore, pomoći, savjetovanja i informiranja svojih državljana u slučajevima u kojima osuđuju diskriminatorne ili nepovoljne sudske i administrativne postupke koje njemačka tijela na njih primjenjuju u prekograničnim obiteljskim sporovima koji uključuju djecu;

24.

naglašava da prijavljeni slučajevi u kojima se roditelje koji nisu njemački državljani sprečava da sa svojom djecom komuniciraju na njihovu zajedničkom materinskom jeziku tijekom posjeta čine diskriminaciju na osnovi jezika te su protivni cilju njegovanja višejezičnosti i raznolikosti kulturnih podrijetala u Uniji i njima se krše temeljna prava slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;

25.

poziva Njemačku da uloži veće napore kako bi se roditeljima dopustilo da se tijekom posjeta uz nadzor koriste zajedničkim materinskim jezikom sa svojom djecom;

26.

izražava zabrinutost u vezi sa slučajevima u kojima podnositelji predstavki navode kratke rokove koje određuju nadležna njemačka tijela i dokumente koje šalju ta tijela, a koji se podnositeljima predstavki koji nisu njemački državljani ne dostavljaju na njihovim jezicima; ističe pravo građana da odbiju prihvatiti dokumente ako nisu napisani ili prevedeni na jezik koji razumiju kako je utvrđeno u članku 8. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 o dostavi pismena; poziva Komisiju da temeljito ocijeni provođenje odredbi te uredbe u Njemačkoj kako bi se na odgovarajući način riješila sva moguća kršenja;

27.

poziva Komisiju da provjeri jesu li poštovani jezični zahtjevi tijekom postupaka koji su vođeni ispred njemačkih sudova u predmetima koji se navode u predstavkama podnesenima Europskom parlamentu;

28.

poziva države članice da provedu ciljane mjere usmjerene na poboljšanje pravne potpore, pomoći, savjetovanja i informiranja svojih državljana u prekograničnim obiteljskim sporovima koji uključuju djecu; u tom kontekstu napominje da su nadležna njemačka ministarstva na saveznoj razini uspostavila središnju njemačku kontaktnu točku za prekogranične obiteljske sukobe kako bi se pružilo savjetovanje i informiranje u prekograničnim obiteljskim sporovima koji se odnose na roditeljsku odgovornost;

29.

ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama na sufinanciranje i promicanje uspostave platforme za pružanje pomoći građanima EU-a koji nisu državljani određene države u obiteljskom postupku;

30.

podsjeća države članice na važnost toga da sustavno provode odredbe Bečke konvencije iz 1963. te da zajamče da se veleposlanstva ili konzularna predstavništva od samog početka obavještavaju o svim postupcima povezanima sa skrbi za djecu u koje su uključeni njihovi državljani te da imaju puni pristup relevantnim dokumentima; naglašava važnost pouzdane konzularne suradnje u tom području i predlaže da se dopusti prisutnost konzularnih tijela u svim fazama postupka;

31.

podsjeća države članice na potrebu da se djetetu pruži sva potrebna i opravdana udomiteljska skrb u skladu s tekstom članaka 8. i 20. Konvencije UN-a o pravima djeteta, a prije svega da se omogući trajna skrb za djecu kojom se uzima u obzir etnički, vjerski, jezični i kulturni identitet djeteta;

32.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)  SL L 338, 23.12.2003., str. 1.

(2)  SL L 324, 10.12.2007., str. 79.

(3)  Presuda Suda (prvo vijeće) od 22. prosinca 2010., Barbara Mercredi protiv Richard Chaffe, C-497/10, ECLI:EU:C:2010:829.

(4)  Presuda Suda (treće vijeće) od 2. travnja 2009., A, C-523/07, ECLI:EU:C:2009:225.

(5)  SL C 66, 21.2.2018., str. 2.


Naar boven