(1)

Transnacionalne kriminalne aktivnosti predstavljaju znatnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti Unije i zahtijevaju koordiniran, usmjeren i prilagođen odgovor. Iako su nacionalna tijela koja djeluju na terenu prva linija obrane u borbi protiv kriminala i terorizma, djelovanje na razini Unije od ključne je važnosti za osiguravanje učinkovite i djelotvorne suradnje u pogledu razmjene informacija. Osim toga, organizirani kriminal i terorizam posebno su obilježje poveznice između unutarnje i vanjske sigurnosti. Transnacionalne kriminalne aktivnosti šire se preko granica i javljaju u obliku organiziranih kriminalnih skupina i terorističkih skupina koje se bave širokim spektrom sve dinamičnijih i složenijih kriminalnih aktivnosti. Stoga postoji potreba za poboljšanim pravnim okvirom kako bi se osiguralo da nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva mogu učinkovitije sprječavati, otkrivati i istraživati kaznena djela.

(2)

Za razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde koje je obilježeno nepostojanjem nadzora unutarnjih granica ključno je da nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva u jednoj državi članici imaju, u okviru primjenjivog prava Unije i nacionalnog prava, mogućnost dobivanja jednakog pristupa informacijama koje su dostupne njihovim kolegama u drugoj državi članici. Nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva u tom bi pogledu trebala djelotvorno surađivati u cijeloj Uniji. Stoga je policijska suradnja pri razmjeni relevantnih informacija u svrhu sprječavanja, otkrivanja ili istraživanja kaznenih djela ključna sastavnica mjera kojima se podupire javna sigurnost u međuovisnom području bez nadzora unutarnjih granica. Razmjena informacija o kriminalu i kriminalnim aktivnostima, uključujući terorizam, služi općem cilju zaštite sigurnosti fizičkih osoba i očuvanja važnih interesa pravnih osoba zaštićenih zakonom.

(3)

Većina organiziranih kriminalnih skupina djeluje u više od tri zemlje i sastoji se od članova s višestrukim državljanstvom koji sudjeluju u različitim kriminalnim aktivnostima. Struktura organiziranih kriminalnih skupina sve je sofisticiranija, sa snažnim i učinkovitim komunikacijskim sustavima i sa suradnjom među njihovim članovima preko granica.

(4)

Za djelotvornu borbu protiv prekograničnog kriminala od ključne je važnosti da nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva brzo razmjenjuju informacije i međusobno operativno surađuju. Iako se prekogranična suradnja između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva posljednjih godina poboljšala, i dalje postoje određene praktične i pravne prepreke. U tom će pogledu Preporuka Vijeća (EU) 2022/915 (2) pomoći državama članicama u daljnjem jačanju prekogranične operativne suradnje.

(5)

Neke države članice razvile su pilot-projekte za jačanje prekogranične suradnje, koji su usredotočeni primjerice na zajedničke ophodnje u pograničnim regijama policijskih službenika iz susjednih država članica. Određeni broj država članica također je sklopio bilateralne ili čak multilateralne sporazume za jačanje prekogranične suradnje, uključujući razmjenu informacija. Ovom Direktivom ne ograničavaju se takve mogućnosti, pod uvjetom da su pravila o razmjeni informacija koja su utvrđena u takvim sporazumima u skladu s ovom Direktivom ako se ona primjenjuje. Naprotiv, države članice potiče se na razmjenu najbolje prakse i iskustava stečenih iz takvih pilot-projekata i sporazuma te da iskoriste raspoloživa sredstva Unije u tom smislu, posebno iz Fonda za unutarnju sigurnost uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1149 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(6)

Razmjena informacija između država članica u svrhu sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela uređena je Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (4) donesenom 19. lipnja 1990., posebno njezinim člancima 39. i 46. Okvirnom odlukom Vijeća 2006/960/PUP (5) djelomično su zamijenjene te odredbe i uvedena su nova pravila za razmjenu informacija i obavještajnih podataka između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva.

(7)

Evaluacije, uključujući one provedene na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 (6), pokazale su da Okvirna odluka 2006/960/PUP nije dovoljno jasna i ne osigurava odgovarajuću i brzu razmjenu relevantnih informacija između država članica. Evaluacije su također pokazale da se ta okvirna odluka rijetko upotrebljava u praksi, djelomično zbog toga što u praksi nije jasno razgraničeno područje primjene Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i područje primjene te okvirne odluke.

(8)

Stoga bi postojeći pravni okvir trebalo ažurirati s ciljem otklanjanja razlika i uspostave jasnih i usklađenih pravila kako bi se olakšala i osigurala odgovarajuća i brza razmjena informacija između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva različitih država članica i kako bi se nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva omogućilo da se prilagode prirodi organiziranog kriminala koja se brzo mijenja i širi, uključujući u kontekstu globalizacije i digitalizacije društva.

(9)

Ova Direktiva trebala bi posebno obuhvatiti razmjenu informacija u svrhu sprječavanja, otkrivanja ili istrage kaznenih djela, čime bi se u potpunosti zamijenili, u mjeri u kojoj se odnose na takve razmjene, članci 39. i 46. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i pružila potrebna pravna sigurnost. Osim toga, relevantna pravila trebalo bi pojednostavniti i pojasniti kako bi se olakšala njihova djelotvorna primjena u praksi.

(10)

Potrebno je utvrditi usklađena pravila kojima se uređuju međusektorski aspekti razmjene informacija između država članica na temelju ove Direktive u različitim fazama istraživanja, od faze prikupljanja kriminalističkih obavještajnih podataka do faze kaznene istrage. Ta pravila trebala bi uključivati razmjenu informacija preko centara za policijsku i carinsku suradnju, uspostavljenih između dviju ili više država članica na temelju bilateralnih ili multilateralnih dogovora u svrhu sprječavanja, otkrivanja ili istrage kaznenih djela. Međutim, ta pravila ne bi trebala uključivati bilateralnu razmjenu informacija s trećim zemljama. Pravila utvrđena u ovoj Direktivi ne bi trebala utjecati na primjenu pravila prava Unije o posebnim sustavima ili okvirima za takve razmjene, kao što su uredbe (EU) 2016/794 (7), (EU) 2018/1860 (8), (EU) 2018/1861 (9) i (EU) 2018/1862 (10) Europskog parlamenta i Vijeća, direktive (EU) 2016/681 (11) i (EU) 2019/1153 (12) Europskog parlamenta i Vijeća te odluke Vijeća 2008/615/PUP (13) i 2008/616/PUP (14).

(11)

„Kazneno djelo” autonoman je pojam prava Unije kako ga tumači Sud Europske unije. Za potrebe ove Direktive, u interesu djelotvorne borbe protiv kriminala, „kazneno djelo” trebalo bi tumačiti kao svako postupanje koje je kažnjivo prema kaznenom pravu države članice koja prima informacije, bilo na temelju zahtjeva bilo na temelju dostavljanja informacija na vlastitu inicijativu u skladu s ovom Direktivom, bez obzira na sankciju koja se može izreći u toj državi članici i bez obzira na to je li to postupanje kažnjivo i prema kaznenom pravu države članice koja dostavlja informacije, ne dovodeći u pitanje razloge za odbijanje zahtjevâ za informacije utvrđene u ovoj Direktivi.

(12)

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje Konvencija sastavljena na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pomoći i suradnji među carinskim upravama (15) (Napulj II).

(13)

S obzirom na to da se ova Direktiva ne primjenjuje na obradu informacija u okviru aktivnosti koja nije obuhvaćena područjem primjene prava Unije, aktivnosti koje se odnose na nacionalnu sigurnost nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(14)

Ovom se Direktivom ne uređuje dostavljanje i upotreba informacija kao dokaza u sudskim postupcima. Posebno, ovu Direktivu ne bi trebalo tumačiti kao da se njome utvrđuje pravo na upotrebu, kao dokaza, informacija dostavljenih u skladu s ovom Direktivom te, slijedom toga, ona ne utječe na bilo koji zahtjev predviđen u mjerodavnom pravu koji se odnosi na pribavljanje suglasnosti države članice koja dostavlja informacije za takvu upotrebu. Ova Direktiva ne utječe na pravne akte Unije o dokazima, kao što su uredba Europskog parlamenta i Vijeća o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima i za izvršenje kazni zatvora nakon kaznenih postupaka, Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16) i direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila za utvrđivanje određenih subjekata i za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima. Slijedom toga, iako na temelju ove Direktive to nisu dužne učiniti, državama članicama koje dostavljaju informacije na temelju ove Direktive trebalo bi dopustiti da u trenutku dostavljanja informacija ili nakon toga daju svoju suglasnost za upotrebu tih informacija kao dokaza u sudskim postupcima, uključujući prema potrebi na temelju nacionalnog prava, korištenjem instrumenata u vezi s pravosudnom suradnjom koji su na snazi između država članica.

(15)

Na sve razmjene informacija na temelju ove Direktive trebalo bi primjenjivati pet općih načela, odnosno načela dostupnosti, jednakog pristupa, povjerljivosti, vlasništva nad podacima i pouzdanosti podataka. Iako se tim načelima ne dovode u pitanje posebne odredbe ove Direktive, njezino tumačenje i njezina primjena trebali bi se, prema potrebi, voditi tim načelima. Prvo, načelo dostupnosti trebalo bi tumačiti na način da upućuje na to da bi relevantne informacije dostupne jedinstvenoj kontaktnoj točki ili nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva jedne države članice ujedno trebale biti dostupne, u najvećoj mogućoj mjeri, jedinstvenoj kontaktnoj točki ili nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva drugih država članica. Međutim, to načelo ne bi trebalo utjecati na primjenu, ako je to opravdano, posebnih odredaba ove Direktive kojima se ograničava dostupnost informacija, kao što su one o razlozima za odbijanje zahtjevâ za informacije i o pravosudnim odobrenjima ni na primjenu obveze da se prije dijeljenja informacija dobije suglasnost države članice ili treće zemlje koja je prvotno dostavila informacije. Drugo, u skladu s načelom jednakog pristupa države članice trebale bi osigurati da jedinstvena kontaktna točka i nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva drugih država članica u suštini imaju jednak pristup relevantnim informacijama kao njihove vlastite jedinstvene kontaktne točke i njihova vlastita nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva, odnosno da uvjeti pristupa tim informacijama ne budu ni stroži ni manje strogi od uvjeta pristupa za njihove vlastite jedinstvene kontaktne točke i njihova vlastita nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva, podložno posebnim odredbama ove Direktive. Treće, načelo povjerljivosti iziskuje od država članica da uzajamno poštuju nacionalna pravila o povjerljivosti kad postupaju s informacijama označenima kao povjerljivima koje se dostavljaju njihovoj jedinstvenoj kontaktnoj točki ili njihovim nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva, i to osiguravanjem slične razine povjerljivosti u skladu s pravilima o povjerljivosti utvrđenima u nacionalnom pravu. Četvrto, u skladu s načelom vlasništva nad podacima, informacije koje su prvotno dobivene od druge države članice ili od treće zemlje trebale bi se dostavljati samo uz suglasnost te države članice ili te treće zemlje i u skladu s uvjetima koje je odredila ta država članica ili ta treća zemlja. Peto, u skladu s načelom pouzdanosti podataka, osobne podatke za koje se utvrdi da su netočni, nepotpuni ili da više nisu ažurni trebalo bi, ovisno o slučaju, izbrisati ili ispraviti ili bi obradu tih podataka trebalo ograničiti, i o tome bi bez odgode trebalo obavijestiti svakog primatelja tih podataka.

(16)

Kako bi se postigao cilj olakšavanja i osiguravanja odgovarajuće i brze razmjene informacija između država članica, ovom Direktivom trebalo bi predvidjeti mogućnost da države članice pribave informacije upućivanjem zahtjeva za informacije jedinstvenoj kontaktnoj točki drugih država članica, u skladu s određenim jasnim, pojednostavnjenim i usklađenim zahtjevima. Kad je riječ o sadržaju zahtjeva za informacije, ovom Direktivom trebalo bi posebno utvrditi, na iscrpan i dovoljno detaljan način i ne dovodeći u pitanje potrebu za procjenom u pojedinačnom slučaju, situacije u kojima se zahtjevi za informacije moraju smatrati hitnima, minimum pojedinosti koje zahtjevi za informacije moraju sadržavati i jezik na kojem se moraju podnijeti.

(17)

Iako bi jedinstvene kontaktne točke svake države članice trebale u svakom slučaju imati mogućnost podnijeti zahtjeve za informacije jedinstvenoj kontaktnoj točki druge države članice, državama članicama trebalo bi, radi fleksibilnosti, dodatno dopustiti da imenuju neka od svojih nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva koja bi mogla sudjelovati u europskoj suradnji, kao imenovana tijela za izvršavanje zakonodavstva u svrhu podnošenja takvih zahtjeva jedinstvenim kontaktnim točkama drugih država članica. Svaka država članica trebala bi Komisiji dostaviti popis svojih imenovanih tijela za izvršavanje zakonodavstva. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svim izmjenama tog popisa. Komisija bi popise trebala objaviti na internetu. Kako bi jedinstvene kontaktne točke mogle obavljati svoje koordinacijske funkcije u skladu s ovom Direktivom, ipak je potrebno da država članica koja odluči dopustiti nekima od svojih nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva podnošenje zahtjeva za informacije jedinstvenim kontaktnim točkama drugih država članica, obavijesti svoju jedinstvenu kontaktnu točku o svim izlaznim zahtjevima za informacije i o svim s njima povezanim komunikacijama, tako da uvijek navede svoju jedinstvenu kontaktnu točku kao dodatnog primatelja komunikacije. Države članice trebale bi nastojati ograničiti neopravdano udvostručavanje osobnih podataka na najmanju moguću mjeru.

(18)

Rokovi su potrebni kako bi se osigurala brza obrada zahtjeva za informacije podnesenih jedinstvenoj kontaktnoj točki. Rokovi bi trebali biti jasni i proporcionalni te bi se njima trebalo uzeti u obzir treba li se zahtjev za informacije smatrati hitnim i odnosi li se zahtjev na izravno dostupne informacije ili na neizravno dostupne informacije. Kako bi se osiguralo poštovanje primjenjivih rokova i istodobno omogućio određeni stupanj fleksibilnosti ako je to objektivno opravdano, trebalo bi iznimno biti moguće odstupiti od tih rokova samo ako je nadležnom pravosudnom tijelu države članice kojoj je podnesen zahtjev za informacije potrebno dodatno vrijeme za odlučivanje o izdavanju potrebnog pravosudnog odobrenja i u mjeri u kojoj je to potrebno. Takva bi potreba mogla nastati, primjerice, zbog širokog opsega ili složenosti pitanja postavljenih u zahtjevu za informacije. Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri osiguralo da se ne propuštaju vremenski osjetljive prigode za poduzimanje mjera u specifičnim slučajevima, država članica kojoj je podnesen zahtjev za informacije trebala bi dostaviti sve tražene informacije čim dođu u posjed jedinstvene kontaktne točke, čak i ako te informacije nisu jedine dostupne informacije koje su relevantne za zahtjev. Ostatak traženih informacija trebalo bi dostaviti nakon toga, čim dođe u posjed jedinstvene kontaktne točke.

(19)

Jedinstvene kontaktne točke trebale bi procijeniti jesu li tražene informacije nužne i proporcionalne za postizanje ciljeva ove Direktive te je li objašnjenje objektivnih razloga kojima se opravdava zahtjev dovoljno jasno i detaljno kako bi se izbjeglo neopravdano dostavljanje informacija ili dostavljanje neproporcionalnih količina informacija.

(20)

U iznimnim slučajevima moglo bi biti objektivno opravdano da država članica odbije zahtjev za informacije podnesen njezinoj jedinstvenoj kontaktnoj točki. Kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje sustava uspostavljenog ovom Direktivom uz potpuno poštovanje vladavine prava, te bi slučajeve trebalo utvrditi iscrpno i tumačiti restriktivno. Međutim, pravilima utvrđenima u ovoj Direktivi stavlja se snažan naglasak na načela nužnosti i proporcionalnosti, čime se osiguravaju zaštitne mjere protiv bilo kakve zlouporabe zahtjevâ za informacije, uključujući slučajeve u kojima bi zlouporaba značila očita kršenja temeljnih prava. Stoga bi države članice, kao izraz svoje opće dužne pažnje, uvijek trebale provjeravati usklađenost zahtjeva koji su im podneseni na temelju ove Direktive s načelima nužnosti i proporcionalnosti te bi trebale odbiti one zahtjeve koje smatraju neusklađenima. Ako se razlozi za odbijanje zahtjeva odnose samo na dijelove traženih informacija, preostale informacije trebalo bi dostaviti u rokovima utvrđenima u ovoj Direktivi. Kako bi se spriječila nepotrebna odbijanja zahtjevâ za informacije, jedinstvena kontaktna točka ili, ovisno o slučaju, imenovano tijelo za izvršavanje zakonodavstva države članice koja je podnijela zahtjev za informacije, trebali bi na zahtjev pružiti pojašnjenje ili pojedinosti koji su potrebni za obradu zahtjeva za informacije. Tijek primjenjivih rokova trebalo bi suspendirati od trenutka kad jedinstvena kontaktna točka ili, ovisno o slučaju, imenovano tijelo za izvršavanje zakonodavstva države članice koja je podnijela zahtjev za informacije, primi zahtjev za pojašnjenje ili pojedinosti. Međutim, pojašnjenje ili pojedinosti trebali bi se moći zatražiti samo ako su pojašnjenje ili pojedinosti objektivno nužni i proporcionalni u smislu da bi bez njih zahtjev za informacije morao biti odbijen zbog jednog od razloga navedenih u ovoj Direktivi. U interesu djelotvorne suradnje trebalo bi i dalje biti moguće zatražiti potrebno pojašnjenje ili potrebne pojedinosti i u drugim situacijama, a da to ne dovede do suspenzije tijeka rokova.

(21)

Kako bi se omogućila potrebna fleksibilnost s obzirom na operativne potrebe koje bi se mogle razlikovati u praksi, ovom Direktivom trebalo bi predvidjeti, uz zahtjeve za informacije koji se podnose jedinstvenim kontaktnim točkama, dva druga načina razmjene informacija. Prvi način je nezatraženo dostavljanje informacija od strane jedinstvene kontaktne točke ili nadležnog tijela za izvršavanje zakonodavstva jedne države članice jedinstvenoj kontaktnoj točki ili nadležnom tijelu za izvršavanje zakonodavstva druge države članice bez prethodnog zahtjeva, odnosno dostavljanje informacija na vlastitu inicijativu. Drugi način je dostavljanje informacija slijedom zahtjeva za informacije koji je jedinstvena kontaktna točka ili nadležno tijelo za izvršavanje zakonodavstva jedne države članice izravno podnijela nadležnom tijelu za izvršavanje zakonodavstva druge države članice. U pogledu oba načina razmjene informacija ovom se Direktivom utvrđuje samo ograničen broj minimalnih zahtjeva, posebno o obvezi obavješćivanja relevantnih jedinstvenih kontaktnih točaka i, kad je riječ o dostavljanju informacija na vlastitu inicijativu, o situacijama u kojima se informacije trebaju dostavljati i jezicima koje treba upotrebljavati. Ti bi se zahtjevi trebali primjenjivati i na situacije u kojima nadležno tijelo za izvršavanje zakonodavstva dostavlja informacije jedinstvenoj kontaktnoj točki svoje vlastite države članice kako bi se te informacije dostavile drugoj državi članici, primjerice ako je to potrebno radi poštovanja pravila utvrđenih u ovoj Direktivi o jeziku koji treba upotrebljavati pri dostavljanju informacija.

(22)

Zahtjev u pogledu prethodnog pravosudnog odobrenja za dostavljanje informacija, ako je predviđen u nacionalnom pravu, čini važnu zaštitnu mjeru koju bi trebalo poštovati. Međutim, pravni sustavi država članica razlikuju se u tom pogledu te se ova Direktiva ne bi trebala tumačiti tako da utječe na pravila i uvjete u vezi s prethodnim pravosudnim odobrenjima koji su utvrđeni u nacionalnom pravu, osim što se njome zahtijeva da se razmjene informacija unutar jedne države članice i razmjene informacija između država članica tretiraju na jednak način i u smislu sadržaja i u smislu postupka. Osim toga, kako bi se sva kašnjenja i komplikacije povezane s primjenom takvog zahtjeva svele na najmanju moguću mjeru, jedinstvena kontaktna točka ili, ovisno o slučaju, nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva države članice nadležnog pravosudnog tijela, trebali bi poduzeti sve praktične i pravne korake, prema potrebi u suradnji s jedinstvenom kontaktnom točkom ili imenovanim tijelom za izvršavanje zakonodavstva države članice koja je podnijela zahtjev za informacije kako bi što je prije moguće ishodili pravosudno odobrenje. Iako je pravna osnova ove Direktive ograničena na suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva na temelju članka 87. stavka 2. točke (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ova Direktiva mogla bi biti relevantna za pravosudna tijela.

(23)

Posebno je važno da se u skladu s pravom Unije osigura zaštita osobnih podataka u vezi sa svim razmjenama informacija na temelju ove Direktive. U tu bi se svrhu svaka obrada osobnih podataka od strane jedinstvene kontaktne točke ili nadležnog tijela za izvršavanje zakonodavstva na temelju ove Direktive trebala provoditi u potpunosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Uredbom (EU) 2016/794 Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) obrađuje podatke u skladu s pravilima utvrđenima u toj uredbi. Ova Direktiva ne utječe na navedenu direktivu ni na navedenu uredbu. Posebice bi trebalo pojasniti da svi osobni podaci koje razmjenjuju jedinstvene kontaktne točke i nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva ostaju ograničeni na kategorije podataka po kategoriji ispitanika navedene u odjeljku B Priloga II. Uredbi (EU) 2016/794. U skladu s tim trebalo bi jasno razlikovati podatke koji se odnose na osumnjičenike od podataka koji se odnose na svjedoke, žrtve ili osobe koje pripadaju drugim skupinama, i za koje se primjenjuju stroža ograničenja. Nadalje, koliko god je to moguće, sve takve osobne podatke trebalo bi razlikovati ovisno o stupnju njihove točnosti i pouzdanosti. Kako bi se osigurale točnost i pouzdanost, činjenice bi trebalo razlikovati od osobnih procjena. Jedinstvene kontaktne točke ili, ovisno o slučaju, nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva trebali bi što je brže moguće obrađivati zahtjeve za informacije na temelju ove Direktive kako bi se osigurale točnost i pouzdanost osobnih podataka, izbjeglo nepotrebno udvostručavanje podataka i smanjio rizik od zastarijevanja podataka ili od toga da podaci postanu nedostupni jedinstvenim kontaktnim točkama odnosno nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva. Ako se pokaže da su osobni podaci netočni, trebalo bi ih bez odgode ispraviti ili izbrisati ili ograničiti njihovu obradu.

(24)

Kako bi se omogućilo da jedinstvene kontaktne točke na odgovarajući način i brzo dostavljaju informacije, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, važno je da se nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva međusobno razumiju. Sve razmjene informacija, među ostalim i dostavljanje traženih informacija, odbijanja zahtjevâ za informacije, uključujući razloge za takva odbijanja i, ako je primjenjivo, zahtjevi za pojašnjenje ili pojedinosti i dostavljena pojašnjenja ili dostavljene pojedinosti koji se odnose na određeni zahtjev, trebali bi se odvijati odnosno dostavljati na jeziku na kojem je taj zahtjev podnesen. Stoga bi države članice trebale sastaviti popis s jednim ili više jezika na kojima se moguće obratiti njihovoj jedinstvenoj kontaktnoj točki i na kojima njihova jedinstvena kontaktna točka može komunicirati kako bi se spriječila kašnjenja u dostavljanju traženih informacija uzrokovana jezičnim preprekama i kako bi se ograničili troškovi prevođenja. Budući da se engleski jezik široko razumije i upotrebljava u praksi kad je riječ o suradnji tijela za izvršavanje zakonodavstva u Uniji, trebalo bi ga uvrstiti na taj popis. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti taj popis i svako njegovo ažuriranje. Komisija bi na internetu trebala objaviti kompilaciju tih popisa.

(25)

Kako bi se osigurale sigurnost i zaštita europskih građana, ključno je da Europol raspolaže potrebnim informacijama kako bi ispunio svoju ulogu informativnog centra Unije za razmjenu informacija o kriminalnim djelovanjima koji pruža potporu nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva. Stoga, kad se informacije razmjenjuju između država članica, neovisno o tome razmjenjuju li se na temelju zahtjeva za informacije podnesenog jedinstvenoj kontaktnoj točki ili nadležnom tijelu za izvršavanje zakonodavstva ili ih je na vlastitu inicijativu dostavila jedinstvena kontaktna točka ili nadležno tijelo za izvršavanje zakonodavstva, trebalo bi na pojedinačnoj osnovi procijeniti treba li presliku zahtjeva za informacije podnesenog na temelju ove Direktive ili informacija razmijenjenih na temelju ove Direktive poslati Europolu u skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe (EU) 2016/794 ako se informacije odnose na kazneno djelo koje je u okviru ciljeva Europola. Takve procjene trebale bi se temeljiti na ciljevima Europola utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/794 kad je riječ o opsegu kaznenog djela. Države članice ne bi trebale biti obvezne poslati presliku zahtjeva za informacije ili razmijenjenih informacija Europolu ako bi to bilo u suprotnosti s osnovnim interesima sigurnosti dotične države članice, ako bi se time ugrozio uspjeh istrage koja je u tijeku ili sigurnost pojedinca ili ako bi se time otkrile informacije u vezi s organizacijama ili posebnim obavještajnim aktivnostima u području nacionalne sigurnosti. Nadalje, u skladu s načelom vlasništva nad podacima i ne dovodeći u pitanje obvezu utvrđenu u Uredbi (EU) 2016/794 u pogledu određivanja svrhe i ograničenjâ obrade podataka koju provodi Europol, informacije prvotno dobivene od druge države članice ili od treće zemlje trebalo bi dostaviti Europolu samo ako je ta država članica ili ta treća zemlja dala svoju suglasnost. Države članice trebale bi osigurati da osoblje njihovih jedinstvenih kontaktnih točaka i nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva ima odgovarajuću potporu i da je dovoljno osposobljeno kako bi moglo brzo i točno utvrditi koje su informacije razmijenjene na temelju ove Direktive obuhvaćene mandatom Europola i potrebne kako bi Europol mogao ispuniti svoje ciljeve.

(26)

Trebalo bi otkloniti problem povećanja broja komunikacijskih kanala koji se koriste za prijenos informacija u području izvršavanja zakonodavstva između država članica jer on ometa odgovarajuću i brzu razmjenu takvih informacija i povećava rizike u pogledu sigurnosti osobnih podataka. Stoga bi upotreba mrežne aplikacije za sigurnu razmjenu informacija (SIENA), kojom upravlja i koju razvija Europol u skladu s Uredbom (EU) 2016/794, trebala biti obvezna za sve prijenose i komunikaciju na temelju ove Direktive, uključujući slanje zahtjeva za informacije jedinstvenim kontaktnim točkama i izravno nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva, dostavljanje informacija na temelju takvih zahtjeva i dostavljanje informacija na vlastitu inicijativu od strane jedinstvenih kontaktnih točaka i nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva, komunikacije o odbijanjima zahtjeva za informacije, zahtjeva za pojašnjenja i pojedinosti, kao i slanje preslika zahtjeva za informacije ili informacija jedinstvenim kontaktnim točkama i Europolu. U tu bi svrhu sve jedinstvene kontaktne točke i sva nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva koja bi mogla sudjelovati u razmjenama informacija trebali biti izravno povezani sa SIENA-om. Kako bi se službenici na terenu, primjerice policajci uključeni u masovne policijske istrage (eng. dragnet operations), mogli koristiti SIENA-om, ona bi, prema potrebi, trebala funkcionirati i na mobilnim uređajima. U tom bi pogledu trebalo predvidjeti kratko prijelazno razdoblje kako bi se omogućilo potpuno uvođenje SIENA-e jer ono podrazumijeva izmjenu postojećih aranžmana u nekim državama članicama te zahtijeva osposobljavanje tog osoblja. Kako bi se uzela u obzir operativna stvarnost i kako se ne bi ometala dobra suradnja između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva, države članice trebale bi moći dopustiti svojoj jedinstvenoj kontaktnoj točki ili svojim nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva da se koriste drugim sigurnim komunikacijskim kanalom u ograničenom broju opravdanih situacija. Ako države članice svojoj jedinstvenoj kontaktnoj točki ili svojim nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva dopuste korištenje drugog komunikacijskog kanala zbog hitnosti zahtjeva za informacije, te države članice trebale bi se, ako je to izvedivo i u skladu s operativnim potrebama, vratiti na korištenje SIENA-e nakon što situacija prestane biti hitna. Upotreba SIENA-e ne bi trebala biti obvezna za interne razmjene informacija unutar jedne države članice.

(27)

Kako bi se informacijski tokovi pojednostavnili i olakšali i kako bi se njima bolje upravljalo, svaka država članica trebala bi uspostaviti ili imenovati jedinstvenu kontaktnu točku. Jedinstvene kontaktne točke trebale bi biti nadležne za koordinaciju i olakšavanje razmjene informacija na temelju ove Direktive. Svaka država članica trebala bi obavijestiti Komisiju o uspostavi ili imenovanju svoje jedinstvene kontaktne točke i o svim promjenama u pogledu svoje jedinstvene kontaktne točke. Komisija bi trebala objaviti te obavijesti i sva njihova ažuriranja. Jedinstvene kontaktne točke trebale bi posebno doprinijeti smanjenju prepreka informacijskim tokovima koje proizlaze iz fragmentiranosti načina na koji nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva međusobno komuniciraju, kao odgovor na sve veću potrebu za zajedničkim suzbijanjem prekograničnog kriminala, kao što su trgovina drogom, kiberkriminalitet, trgovina ljudima i terorizam. Jedinstvenim kontaktnim točkama trebalo bi dodijeliti niz posebnih, minimalnih zadaća i one bi trebale imati određene minimalne značajke kako bi mogle djelotvorno izvršavati svoje koordinacijske funkcije u pogledu prekogranične razmjene informacija za potrebe izvršavanja zakonodavstva u skladu s ovom Direktivom.

(28)

Jedinstvene kontaktne točke trebale bi imati pristup svim informacijama dostupnima u svojoj državi članici, među ostalim jednostavnim pristupom svim relevantnim bazama podataka i platformama Unije te relevantnim međunarodnim bazama podataka i platformama, u skladu s aranžmanima utvrđenima u primjenjivom pravu Unije i nacionalnom pravu. Kako bi mogle ispuniti zahtjeve ove Direktive, posebno one koji se odnose na rokove, jedinstvenim kontaktnim točkama trebalo bi osigurati odgovarajuća sredstva u smislu proračuna i osoblja, uključujući odgovarajuće kapacitete za prevođenje, te bi one trebale raditi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. U tom bi smislu dežurna služba koja može pregledavati, obrađivati i usmjeravati dolazne zahtjeve za informacije mogla povećati njihovu učinkovitost i djelotvornost. Jedinstvenim kontaktnim točkama također bi u svakom trenutku trebala stajati na raspolaganju pravosudna tijela nadležna za izdavanje potrebnih pravosudnih odobrenja. U praksi se to može postići, na primjer, osiguravanjem fizičke prisutnosti takvih pravosudnih tijela u prostorima jedinstvene kontaktne točke ili osiguravanjem funkcionalne dostupnosti takvih pravosudnih tijela bilo u prostorima jedinstvene kontaktne točke bilo izravno na poziv.

(29)

Kako bi mogle djelotvorno obavljati svoje koordinacijske funkcije na temelju ove Direktive, jedinstvene kontaktne točke trebale bi se sastojati od osoblja iz onih nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva čije je sudjelovanje potrebno za odgovarajuću i brzu razmjenu informacija na temelju ove Direktive. Iako je na svakoj državi članici da odluči o točnoj organizaciji i sastavu koji su potrebni za ispunjavanje tog zahtjeva, u jedinstvenim kontaktnim točkama mogli bi biti zastupljeni policija, carina i druga nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva odgovorna za sprječavanje, otkrivanje ili istragu kaznenih djela i moguće kontaktne točke za regionalne i bilateralne urede, kao što su časnici za vezu i atašei upućeni u druge države članice i relevantna tijela za izvršavanje zakonodavstva Unije, kao što je Europol. Međutim, radi djelotvorne koordinacije, jedinstvene kontaktne točke trebale bi se sastojati barem od predstavnika nacionalne jedinice Europola, ureda SIRENE i Nacionalnog središnjeg ureda Interpola, kako su osnovani relevantnim pravnim aktom Unije ili relevantnim međunarodnim sporazumom, i neovisno o tome što se ova Direktiva ne primjenjuje na razmjenu informacija koja je posebno uređena tim pravnim aktima Unije.

(30)

S obzirom na specifične zahtjeve u pogledu prekogranične suradnje tijela za izvršavanje zakonodavstva, uključujući postupanje s osjetljivim informacijama u tom kontekstu, ključno je da osoblje jedinstvenih kontaktnih točaka i nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva ima potrebna znanja i vještine za zakonito, učinkovito i djelotvorno izvršavanje svojih funkcija u skladu s ovom Direktivom. Osoblju jedinstvenih kontaktnih točaka posebno bi trebalo ponuditi, i na razini Unije i na nacionalnoj razini, odgovarajuće i redovite tečajeve osposobljavanja koji odgovaraju profesionalnim potrebama i specifičnoj karijeri tog osoblja i koji olakšavaju kontakte tog osoblja s jedinstvenim kontaktnim točkama drugih država članica i nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva drugih država članica koji su potrebni za primjenu pravila utvrđenih u ovoj Direktivi te bi to osoblje trebalo poticati da sudjeluje u tim tečajevima osposobljavanja. U tom bi pogledu posebnu pozornost trebalo posvetiti pravilnoj upotrebi alata za obradu podataka i informatičkih sustava, prenošenju znanja o relevantnim pravnim okvirima Unije i relevantnim nacionalnim pravnim okvirima u području pravosuđa i unutarnjih poslova, s posebnim naglaskom na zaštiti osobnih podataka, suradnji tijela za izvršavanje zakonodavstva i postupanju s povjerljivim informacijama, kao i jezicima koje je dotična država članica navela kao jezike na kojima njezina jedinstvena kontaktna točka može razmjenjivati informacije u cilju da se pomogne savladavanju jezičnih prepreka. U svrhu pružanja osposobljavanja države članice trebale bi se, ovisno u slučaju, također koristiti tečajevima osposobljavanja i relevantnim alatima koje nudi Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL), osnovana Uredbom (EU) 2015/2219 Europskog parlamenta i Vijeća (18), razmotriti mogućnost da osoblje provede tjedan dana u Europolu, te se koristiti relevantnim ponudama u okviru programa i projekata koji se financiraju iz proračuna Unije, kao što je CEPOL-ov program razmjene.

(31)

Uz tehničke vještine i pravno znanje, uzajamno povjerenje i zajedničko razumijevanje preduvjeti su za učinkovitu i djelotvornu prekograničnu suradnju tijela za izvršavanja zakonodavstva na temelju ove Direktive. Osobni kontakti stečeni u okviru zajedničkih operacija te razmjena stručnog znanja olakšavaju izgradnju povjerenja i razvoj zajedničke kulture policijskog rada u Uniji. Države članice trebale bi također razmotriti zajedničke tečajeve osposobljavanja i razmjenu osoblja koji su usmjereni na prijenos znanja o metodama rada, istražnim pristupima i organizacijskim strukturama nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva u drugim državama članicama.

(32)

Kako bi se povećalo sudjelovanje osoblja jedinstvenih kontaktnih točaka i nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva u tečajevima osposobljavanja, države članice mogle bi također razmotriti posebne poticaje za takvo osoblje.

(33)

Potrebno je da jedinstvene kontaktne točke uvedu i upravljaju jedinstvenim elektroničkim sustavom vođenja predmeta koji ima određene minimalne funkcije i značajke kako bi im se omogućilo da svaku od svojih zadaća na temelju ove Direktive obavljaju djelotvorno i učinkovito, posebno u pogledu razmjene informacija. Sustav vođenja predmeta sustav je upravljanja radnim procesima (eng. workflow system) koji jedinstvenim kontaktnim točkama omogućuje da upravljaju razmjenom informacija. Poželjno je da se za razvoj sustava vođenja predmeta upotrijebi standard univerzalnog formata poruka uspostavljen Uredbom (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(34)

Pravila utvrđena u Direktivi (EU) 2016/680 primjenjuju se na obradu osobnih podataka u sustavu vođenja predmeta. Obrada uključuje pohranjivanje. Radi jasnoće i djelotvorne zaštite osobnih podataka, pravila utvrđena u toj direktivi trebalo bi dodatno precizirati u ovoj Direktivi. Posebice, u pogledu zahtjeva utvrđenog u Direktivi (EU) 2016/680 prema kojem se osobni podaci moraju čuvati u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanikâ samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju, u ovoj bi Direktivi trebalo utvrditi da bi jedinstvena kontaktna točka, ako primi informacije razmijenjene na temelju ove Direktive koje sadržavaju osobne podatke, trebala čuvati osobne podatke u sustavu vođenja predmeta samo u onoj mjeri u kojoj je to nužno i proporcionalno da bi mogla obaviti svoje zadaće na temelju ove Direktive. Ako to više nije slučaj, jedinstvena kontaktna točka trebala bi neopozivo izbrisati osobne podatke iz sustava vođenja predmeta. Kako bi se osiguralo da se osobni podaci čuvaju samo onoliko dugo koliko je to nužno i proporcionalno, u skladu s pravilima o rokovima za pohranu i preispitivanje utvrđenima u Direktivi (EU) 2016/680, jedinstvena kontaktna točka trebala bi redovito preispitivati jesu li ti zahtjevi i dalje ispunjeni. U tu bi se svrhu prvo preispitivanje trebalo provesti najkasnije šest mjeseci nakon što se obavi razmjena informacija na temelju ove Direktive, to jest nakon trenutka u kojem je dostavljena posljednja informacija ili u kojem je razmijenjena posljednja komunikacija koja se odnosi na to. Međutim, zahtjevi ove Direktive u pogledu takvog preispitivanja i brisanja ne bi trebali utjecati na mogućnost da nacionalna tijela nadležna za sprječavanje, otkrivanje i istragu kaznenih djela čuvaju osobne podatke u svojim nacionalnim kaznenim dosjeima u skladu s nacionalnim pravom, uz poštovanje prava Unije, posebno Direktive (EU) 2016/680.

(35)

Kako bi se pomoglo jedinstvenim kontaktnim točkama i nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva u razmjeni informacija na temelju ove Direktive i potaknula zajednička europska policijska kultura među državama članicama, države članice trebale bi poticati praktičnu suradnju među svojim jedinstvenim kontaktnim točkama i nadležnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva. Vijeće bi posebno trebalo organizirati sastanke voditelja jedinstvenih kontaktnih točaka najmanje jednom godišnje radi dijeljenja iskustava i najbolje prakse u pogledu razmjene informacija za potrebe ove Direktive. Drugi oblici suradnje trebali bi uključivati izradu priručnikâ za razmjenu informacija u području izvršavanja zakonodavstva, izradu nacionalnih informativnih članaka o izravno dostupnim informacijama i neizravno dostupnim informacijama, jedinstvenim kontaktnim točkama, imenovanim tijelima za izvršavanje zakonodavstva i jezičnim režimima, ili druge dokumente o zajedničkim postupcima, rješavanje poteškoća u pogledu radnih procesa, podizanje svijesti o posebnostima relevantnih pravnih okvira i organiziranje, prema potrebi, sastanaka između relevantnih jedinstvenih kontaktnih točaka.

(36)

Kako bi se omogućili potrebno praćenje i potrebna evaluacija primjene ove Direktive, od država članica trebalo bi zahtijevati da prikupljaju i svake godine Komisiji dostavljaju određene podatke o provedbi ove Direktive. Taj je zahtjev posebno potreban kako bi se ispravio nedostatak usporedivih podataka kojima se kvantificiraju relevantne prekogranične razmjene informacija između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva te se njime također olakšava Komisiji da ispuni svoju obvezu izvješćivanja u pogledu provedbe ove Direktive. Podaci potrebni za tu svrhu trebali bi se automatski generirati putem sustava vođenja predmeta i SIENA-e.

(37)

Zbog prekogranične prirode transnacionalnog kriminala i terorizma države članice moraju se pri sprječavanju, otkrivanju ili istrazi takvih kaznenih djela oslanjati jedna na drugu. S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest osiguravanje odgovarajućih i brzih informacijskih tokova između nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva i prema Europolu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije uspostavom zajedničkih pravila i zajedničke kulture razmjene informacija te modernim alatima i komunikacijskim kanalima, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(38)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (20) te je on dao mišljenje 7. ožujka 2022.

(39)

Ova Direktiva oslanja se na vrijednosti na kojima se temelji Unija, kako su utvrđene u članku 2. UEU-a, uključujući vladavinu prava, slobodu i demokraciju. Njome se ujedno poštuju temeljna prava te štite i poštuju načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno pravo na slobodu i sigurnost, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka, kako su predviđena u člancima 6., 7. odnosno 8. Povelje kao i u članku 16. UFEU-a. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive trebala bi se ograničiti na ono što je nužno potrebno i proporcionalno te bi trebala podlijegati jasnim uvjetima, strogim zahtjevima i djelotvornom nadzoru nacionalnih nadzornih tijela uspostavljenih Direktivom (EU) 2016/680 i Europskog nadzornika za zaštitu podataka, prema potrebi i u skladu s njihovim mandatima.

(40)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Direktiva predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Direktivi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(41)

Irska sudjeluje u ovoj Direktivi u skladu s člankom 5. stavkom 1. Protokola br. 19 o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije, priloženog UEU-u i UFEU-u, i člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ (21).

(42)

U pogledu Islanda i Norveške ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (22), koje pripadaju području iz članka 1. točke H Odluke Vijeća 1999/437/EZ (23).

(43)

U pogledu Švicarske ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (24), koje pripadaju području iz članka 1. točke H Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/149/PUP (25).

(44)

U pogledu Lihtenštajna ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (26), koje pripadaju području iz članka 1. točke H Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/349/EU (27),