1.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za suradnju država članica u sljedećim područjima:

2.   Ova se Uredba primjenjuje na sve aktivne tvari koje se upotrebljavaju u ispitivanim lijekovima u kliničkim ispitivanjima odobrenima u najmanje dvije države članice, u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) br. 536/2014, bez obzira na to je li predmetno kliničko ispitivanje odobreno na temelju te uredbe ili prvotno na temelju Direktive 2001/20/EZ (3) i kasnije na temelju Uredbe (EU) br. 536/2014.

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na mononacionalne aktivne tvari, na aktivne tvari u ispitivanim lijekovima koji se upotrebljavaju kao referentni lijekovi, uključujući placebo, ili na aktivne tvari koje se upotrebljavaju u dodatnim lijekovima.

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije „lijeka”, „aktivne tvari” tj. „djelatne tvari” i „nuspojave” iz članka 1. točaka 2., 3.a i 11. Direktive 2001/83/EZ.

2.   Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se i sljedeće definicije:

1.   Država članica koja ocjenjuje sigurnost odabire se za svaku aktivnu tvar koja se upotrebljava u kliničkim ispitivanjima odobrenima u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 536/2014 u svakoj od sljedećih situacija:

2.   U situacijama opisanima u stavku 1. točkama (a) i (b) svaka država članica, bez obzira na to je li primila zahtjev iz tih točaka, može putem informatičkih alata kako je opisano u članku 11. izraziti interes da postane država članica koja ocjenjuje sigurnost u roku od sedam dana nakon odobrenja kliničkog ispitivanja ili značajne izmjene u drugoj dotičnoj državi članici. Ako interes izrazi više država članica, država članica izvjestiteljica odabire državu članicu koja ocjenjuje sigurnost u roku od pet dana od isteka razdoblja od sedam dana iz prve rečenice, uzimajući u obzir postojeće stručno znanje država članica u vezi s aktivnom tvari i pravednu raspodjelu radnog opterećenja među državama članicama. Ako interes ne izrazi nijedna država članica, država članica izvjestiteljica u roku od 12 dana od odobrenja kliničkog ispitivanja ili značajne izmjene u drugoj dotičnoj državi članici imenuje državu članicu koja ocjenjuje sigurnost među dotičnim državama članicama, uzimajući u obzir pravednu raspodjelu radnog opterećenja među njima.

3.   Ako se odobrenje kliničkog ispitivanja ili znatne promjene kojom se aktivna tvar dodaje kliničkom ispitivanju odnosi na aktivnu tvar za koju je već imenovana država članica koja ocjenjuje sigurnost, ta država članica koja ocjenjuje sigurnost imenuje se državom članicom koja ocjenjuje sigurnost i za novo ili izmijenjeno kliničko ispitivanje, bez obzira na to je li zahtjev podnio isti ili drugi naručitelj ispitivanja. To se također primjenjuje ako postojeća država članica koja ocjenjuje sigurnost i. nije dotična država članica za kliničko ispitivanje, ii. odbije zahtjev za kliničko ispitivanje, iii. primi zahtjev ograničen samo na aspekte obuhvaćene dijelom I. izvješća o ocjeni iz članka 11. Uredbe (EU) br. 536/2014 i iv. ako se kliničko ispitivanje više ne održava na njezinu državnom području.

4.   Ako se aktivna tvar koja se ne upotrebljava ni u jednom aktualnom kliničkom ispitivanju u Uniji, ali je u prošlosti za nju postojala država članica koja ocjenjuje sigurnost, ponovno uvodi na temelju odobrenja novog kliničkog ispitivanja ili znatne izmjene kliničkog ispitivanja, kao država članica koja ocjenjuje sigurnost te aktivne tvari u novom ili izmijenjenom kliničkom ispitivanju imenuje se ta država članica koja ocjenjuje sigurnost.

5.   Država članica izvjestiteljica o kliničkom ispitivanju provjerava na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (b) postoji li država članica koja u tom trenutku ocjenjuje sigurnost za bilo koju aktivnu tvar koja se upotrebljava u ispitivanim lijekovima u kliničkom ispitivanju. Ako je za tu aktivnu tvar već odabrana država članica koja ocjenjuje sigurnost, država članica izvjestiteljica obavješćuje je o tom kliničkom ispitivanju odmah nakon što najmanje jedna dotična država članica odobri to kliničko ispitivanje u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) br. 536/2014.

6.   U situaciji opisanoj u stavku 1. točki (c) nova država članica izvjestiteljica prema potrebi obavješćuje izvornu državu članicu izvjestiteljicu. Nakon odobrenja kliničkog ispitivanja u drugoj državi članici izvorna država članica izvjestiteljica bez nepotrebne odgode pokreće i primjenjuje postupak odabira za određivanje države članice koja ocjenjuje sigurnost u skladu sa stavkom 2.

7.   Ako kliničko ispitivanje uključuje upotrebu više ispitivanih lijekova s različitim novim aktivnim tvarima, država članica izvjestiteljica osigurava da se za potrebe sigurnosne suradnje u tom kliničkom ispitivanju za svaku novu aktivnu tvar imenuje država članica koja ocjenjuje sigurnost.

8.   Aktivnoj tvari dodjeljuje se država članica koja ocjenjuje sigurnost, a identitet države članice koja ocjenjuje sigurnost bilježi država članica izvjestiteljica najkasnije 12 dana nakon što je u drugoj državi članici prijavljeno odobrenje kliničkog ispitivanja koje uključuje novu aktivnu tvar za potrebe sigurnosne suradnje.

1.   Ako država članica koja ocjenjuje sigurnost aktivne tvari više nije dotična država članica u bilo kojem kliničkom ispitivanju koje uključuje upotrebu te aktivne tvari ili ako država članica koja ocjenjuje sigurnost ima nerazmjerno radno opterećenje u usporedbi s drugim državama članicama, ta država članica koja ocjenjuje sigurnost može pokrenuti postupak za odabir nove države članice koja ocjenjuje sigurnost u skladu s člankom 3. stavkom 2. Taj se postupak, ako je moguće, pokreće nakon što država članica koja ocjenjuje sigurnost podnese završno izvješće o ocjeni godišnjeg izvješća o sigurnosti.

Država članica koja ocjenjuje sigurnost i koja pokreće postupak iz prvog podstavka obavlja zadaće dodijeljene državi članici izvjestiteljici u članku 3. stavku 2.

2.   Svaka država članica može u bilo kojem trenutku dobrovoljno preuzeti ulogu države članice koja ocjenjuje sigurnost, pod uvjetom da se s time složi država članica koja je izvorno ocjenjivala sigurnost.

3.   Kad se imenuje nova država članica koja ocjenjuje sigurnost na temelju stavaka 1. ili 2., država članica koja je izvorno ocjenjivala sigurnost bez nepotrebne odgode bilježi svoj identitet u informacijske sustave iz članka 11. za svako relevantno kliničko ispitivanje.

4.   U situacijama iz stavaka 1. i 2., država članica koja je izvorno ocjenjivala sigurnost nastavlja obavljati svoje zadaće dok se ne dostave sva završna izvješća o ocjeni sigurnosti i evidencije, uključujući izvješće o ocjeni posljednjeg godišnjeg izvješća o sigurnosti i dok nova država članica koja ocjenjuje sigurnost ne bude evidentirana u informacijskim sustavima iz članka 11. u skladu sa stavkom 3.

5.   Odstupajući od stavka 4., država članica koja je izvorno ocjenjivala sigurnost može se odmah povući s te dužnosti prije dovršetka ocjena koje su u tijeku i dostavljanja odgovarajućih izvješća i evidencija o ocjeni, pod uvjetom da je s time suglasna nova država članica koja ocjenjuje sigurnost.

1.   Država članica koja ocjenjuje sigurnost ima sljedeće zadaće u pogledu dodijeljene aktivne tvari sadržane u ispitivanim lijekovima koji se upotrebljavaju u kliničkim ispitivanjima odobrenima u Uniji:

2.   Država članica koja ocjenjuje sigurnost svoje zadaće obavlja u razdoblju od tri mjeseca nakon završetka posljednjeg kliničkog ispitivanja s tom aktivnom tvari u svim dotičnim državama članicama. Ona bez nepotrebne odgode dostavlja završno izvješće o ocjeni posljednjeg godišnjeg izvješća o sigurnosti za tu aktivnu tvar.

3.   U ocjene sigurnosti koje provodi država članica koja ocjenjuje sigurnost uključena su nadležna etička povjerenstva, ako je takvo sudjelovanje predviđeno nacionalnim pravom države članice koja ocjenjuje sigurnost.

1.   Baza podataka EudraVigilance iz članka 5. stavka 1. točke (a) provjerava se najmanje svakih 15 kalendarskih dana.

2.   Za ispitivane lijekove s odobrenjem za stavljanje u promet u Uniji država članica koja ocjenjuje sigurnost može odlučiti smanjiti učestalost provjera iz stavka 1. na najmanje svakih 30 kalendarskih dana.

3.   Ako je to potrebno zbog znanja o sigurnosnom profilu aktivne tvari ili stupnju odstupanja u upotrebi aktivne tvari od uobičajene kliničke prakse, država članica koja ocjenjuje sigurnost provodi učestalije provjere od onih utvrđenih u stavcima 1. i 2. Država članica koja ocjenjuje sigurnost bilježi rezultat i datum provjere u informacijskim sustavima iz članka 11.

4.   U slučaju da se zbog provjere prijavljene sumnje na neočekivane ozbiljne nuspojave pojavi zabrinutost u pogledu sigurnosti aktivne tvari, država članica koja ocjenjuje sigurnost:

Dostavljanje i dijeljenje ocjene iz točaka (a) i (b) i obavijesti iz točke (c) provodi se putem informacijskih sustava iz članka 11.

5.   Država članica koja ocjenjuje sigurnost povećava opseg i skraćuje rokove ocjenjivanja iz stavka 4. ako je to potrebno zbog rizika za sigurnost sudionikâ kliničkog ispitivanja.

6.   Ako se u kontekstu ocjene sumnje na neočekivane ozbiljne nuspojave zahtijevaju dodatne informacije na temelju članka 5. stavka 1. točke (d), a naručitelj ispitivanja ne potvrdi da je primio zahtjev za informacije i. do roka koji je odredila država članica koja ocjenjuje sigurnost ili ii. sedam dana nakon slanja zahtjeva, ovisno o tome koji je datum kasniji, država članica koja ocjenjuje sigurnost obavješćuje sve države članice izvjestiteljice i države članice na koje se odnosi kliničko ispitivanje u kojem se upotrebljava aktivna tvar da razmotre poduzimanje korektivnih mjera u skladu s člankom 77. Uredbe (EU) br. 536/2014.

7.   Ako država članica koja ocjenjuje sigurnost to smatra potrebnim na temelju svoje ocjene ili ocjena, ona državama članicama izvjestiteljicama i dotičnim državama članicama dostavlja opće preporuke u vezi sa sigurnošću aktivne tvari i tako im omogućuje da poduzmu korektivne mjere i druge radnje za sigurnosni nadzor aktivne tvari.

1.   Pri ocjenjivanju godišnjih izvješća o sigurnosti, država članica koja ocjenjuje sigurnost:

2.   Država članica koja ocjenjuje sigurnost može povećati opseg i skratiti rokove ocjenjivanja iz stavka 1. ako je to potrebno zbog rizika za sigurnost sudionikâ kliničkog ispitivanja. U toj ocjeni država članica koja ocjenjuje sigurnost uzima u obzir status odobrenja za stavljanje u promet ispitivanog lijeka ili aktivne tvari, razinu znanja o sigurnosnom profilu aktivne tvari i stupanj odstupanja u upotrebi aktivne tvari od uobičajene kliničke prakse.

3.   Odstupajući od stavka 1., ako naručitelj ispitivanja podnosi jedinstveno godišnje izvješće o sigurnosti specifično za jedno kliničko ispitivanje koje uključuje nekoliko ispitivanih lijekova u skladu s člankom 43. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 536/2014, to godišnje izvješće o sigurnosti ocjenjuje država članica izvjestiteljica o tom konkretnom kliničkom ispitivanju. Na zahtjev države članice izvjestiteljice, države članice koje ocjenjuju sigurnost aktivnih tvari uključenih u te ispitivane lijekove podupiru državu članicu izvjestiteljicu u toj ocjeni. Država članica izvjestiteljica podnosi završno izvješće o ocjeni u informacijske sustave iz članka 11. i, prema potrebi, obavješćuje dotične države članice i svaku odgovornu državu članicu koja ocjenjuje sigurnost o sigurnosnim pitanjima povezanima s aktivnom tvari uključenoj/aktivnim tvarima uključenima u dotične ispitivane lijekove.

1.   Ako država članica koja ocjenjuje sigurnost utvrdi sigurnosna pitanja povezana s aktivnom tvari iz drugih izvora osim provjere i ocjene iz članaka 6. i 7., ona može državama članicama izvjestiteljicama i dotičnim državama članicama uputiti preporuke za korektivne mjere i druge radnje za umanjivanje rizika za nadzor sigurnosti.

2.   Slijedom preporuke na temelju članka 6. stavka 7., članka 7. stavka 1. točke (d) ili stavka 1. ovog članka, države članice izvjestiteljice o kliničkim ispitivanjima u kojima se upotrebljava aktivna tvar trebale bi s dotičnim državama članicama koordinirati radnje koje treba poduzeti za ta klinička ispitivanja.

3.   U skladu s člankom 77. Uredbe (EU) br. 536/2014. dotične države članice mogu na svojem državnom području u bilo kojem trenutku poduzeti korektivne mjere i druge radnje za nadzor sigurnosti u vezi s aktivnom tvari.

1.   Države članice izvjestiteljice i dotične države članice:

2.   Država članica izvjestiteljica/Države članice izvjestiteljice:

3.   Države članice zajednički izrađuju smjernice za dobru praksu u kojima se opisuju detaljni postupci za sigurnosnu suradnju, uključujući odgovarajuće rokove i sadržaj izvješća o ocjeni.

4.   Države članice mogu u svim kliničkim ispitivanjima koordinirati i olakšati sigurnosni nadzor aktivne tvari.

1.   Ako ocjena sigurnosti uključuje sudjelovanje nekoliko država članica koje ocjenjuju sigurnost, one konsenzusom mogu imenovati glavnu državu članicu koja ocjenjuje sigurnost.

2.   Glavna država članica koja ocjenjuje sigurnost odgovorna je za koordinaciju ocjena sigurnosti koje provode države članice koje ocjenjuju sigurnost aktivne tvari ili farmakološkog razreda aktivnih tvari. Koordinirana ocjena sigurnosti koju provodi nekoliko država članica koje ocjenjuju sigurnost slijedi standardne rokove provjere i ocjene iz članaka 6. i 7.

1.   Agencija kao upravitelj bazom podataka EudraVigilance, informacijskim sustavom za klinička ispitivanja i EU-ovim rječnikom lijekova osigurava informacijske sustave za potporu suradnji u ocjeni sigurnosti koji obuhvaćaju funkcije iz stavka 3.

2.   Agencija, Komisija i države članice redovito i najmanje jedanput godišnje ocjenjuju dostupnu potporu informacijskih sustava, a njihovi se zaključci propisno uzimaju u obzir pri održavanju i ažuriranju informacijskih sustava iz stavka 1.

3.   Razvijenim funkcijama:

4.   Dokumentacija o kliničkom ispitivanju, koja je relevantna za ocjenu sigurnosti, stavlja se na raspolaganje svakoj državi članici koja ocjenjuje sigurnost, bez obzira na to je li riječ o državi članici na koju se to kliničko ispitivanje odnosi.

5.   Agencija zajedno s državama članicama i Komisijom razvija informacijski sustav za potporu postupku odabira i ponovnog odabira države članice koja ocjenjuje sigurnost iz članaka 3. i 4. do isteka prijelaznog razdoblja kako je utvrđeno u članku 98. Uredbe (EU) br. 536/2014.

6.   Klinička ispitivanja u kojima se upotrebljava ista aktivna tvar identificiraju se u informacijskim sustavima iz stavka 1. na temelju kôda aktivne tvari EU-a iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 536/2014.

1.   Nacionalne kontaktne točke određene u skladu s člankom 83. Uredbe (EU) br. 536/2014 u okviru skupine za koordinaciju kliničkih ispitivanja i savjetovanje obavješćuju o svim pitanjima povezanima s funkcioniranjem koordiniranih ocjena sigurnosti koja prime od država članica koje su odredile, država članica koje ocjenjuju sigurnost ili javnosti.

2.   Skupina za koordinaciju kliničkih ispitivanja i savjetovanje pravodobno istražuje i rješava pitanja povezana s funkcioniranjem koordinirane ocjene sigurnosti.