(1)

Egzistencijalna prijetnja koju predstavljaju klimatske promjene zahtijeva veću ambicioznost i snažnije djelovanje Unije i država članica u području klime. Unija je predana jačanju napora za borbu protiv klimatskih promjena i ostvarenju cilja provedbe Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama („Pariški sporazum”) (4), pri čemu se vodi njezinim načelima i na osnovi najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja, u kontekstu dugoročnog temperaturnog cilja iz Pariškog sporazuma.

(2)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) iznijela novu strategiju rasta kojom se Uniju nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast neće biti povezan s iskorištavanjem resursa. Usto, europskim zelenim planom nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i učinaka povezanih s okolišem. Tranzicija istodobno mora biti pravedna i uključiva i nitko ne smije biti zapostavljen.

(3)

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojem posebnom izvješću iz 2018. o učincima globalnog zatopljenja od 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju i povezanim putanjama globalnih emisija stakleničkih plinova, u kontekstu jačanja globalnog odgovora na prijetnju od klimatskih promjena, održivog razvoja i napora za iskorjenjivanje siromaštva pruža čvrsto znanstveno uporište za borbu protiv klimatskih promjena i ukazuje na potrebu za brzim jačanjem djelovanja u području klime i za nastavkom tranzicije prema klimatski neutralnom gospodarstvu. Tim izvješćem potvrđuje se potreba za hitnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova i ograničavanjem klimatskih promjena na 1,5 °C, osobito kako bi se smanjila vjerojatnost ekstremnih vremenskih uvjeta i dostizanja kritične klimatske točke. Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) u svojem Izvješću o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava iz 2019. upućuje na smanjenje biološke raznolikosti u cijelom svijetu i na klimatske promjene kao treći po važnosti pokretač gubitka biološke raznolikosti.

(4)

Fiksan dugoročni cilj ključan je za doprinos gospodarskoj i društvenoj preobrazbi, visokokvalitetnim radnim mjestima, održivom rastu i ostvarenju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, kao i za postizanje dugoročnog temperaturnog cilja iz Pariškog sporazuma na pošten, socijalno uravnotežen, pravedan i troškovno učinkovit način.

(5)

Potrebno je odgovoriti na sve veće rizike za zdravlje povezane s klimom, uključujući učestalije i intenzivnije toplinske valove, šumske požare i poplave, na prijetnje za sigurnost hrane i vode i za sigurnost opskrbe hranom i vodom te na pojavu i širenje zaraznih bolesti. Kao što je najavila u svojoj komunikaciji od 24. veljače 2021. naslovljenoj „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama”, Komisija je u okviru Europske platforme za prilagodbu klimatskim promjenama Climate-ADAPT pokrenula Europski opservatorij za klimu i zdravlje radi boljeg razumijevanja, predviđanja i minimiziranja zdravstvenih prijetnji uzrokovanih klimatskim promjenama.

(6)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinom članku 37. kojim se nastoji potaknuti uključivanje visoke razine zaštite okoliša i poboljšavanja kvalitete okoliša u politike Unije u skladu s načelom održivog razvoja.

(7)

Djelovanje u području klime trebalo bi biti prilika za doprinos svih gospodarskih sektora u Uniji osiguravanju vodeće pozicije u području inovacija na globalnoj razini. Uz poticaj iz regulatornog okvira Unije i napore industrije, gospodarski rast moguće je odvojiti od emisija stakleničkih plinova. Na primjer, emisije stakleničkih plinova proizvedene u Uniji u razdoblju od 1990. do 2019. smanjene su za 24 %, dok je u istom razdoblju gospodarstvo poraslo za 60 %. Ne dovodeći u pitanje obvezujuće zakonodavstvo i druge inicijative donesene na razini Unije, svi gospodarski sektori – uključujući energetiku, industriju, promet, grijanje i hlađenje te graditeljstvo, poljoprivredu, otpad i korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo te neovisno o tome jesu li ti sektori obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije („EU sustav trgovanja emisijama”) ili ne – trebali bi imati ulogu u doprinošenju postizanju klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. Kako bi se povećalo sudjelovanje svih gospodarskih aktera, Komisija bi trebala olakšati sektorske dijaloge i partnerstva u području klime okupljanjem ključnih dionika na uključiv i reprezentativan način kako bi potaknula same sektore da sastave indikativne dobrovoljne planove i planiraju svoju tranziciju prema ostvarenju cilja klimatske neutralnosti Unije do 2050. Takvi planovi mogli bi biti vrijedan doprinos pomaganju sektorima u planiranju potrebnih ulaganja u tranziciju prema klimatski neutralnom gospodarstvu te bi mogli poslužiti i za jačanje sektorskog angažmana u traženju klimatski neutralnih rješenja. Takvim bi se planovima također mogle nadopuniti postojeće inicijative, kao što su Europski savez za baterije i Europski savez za čisti vodik, kojima se potiče industrijska suradnja u okviru tranzicije prema klimatskoj neutralnosti.

(8)

U članku 2. stavku 1. točki (a) Pariškog sporazuma utvrđuje se dugoročni temperaturni cilj te se želi ojačati globalni odgovor na prijetnju od klimatskih promjena povećanjem sposobnosti prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena kako je utvrđeno u članku 2. stavku 1. točki (b) tog sporazuma i usklađivanjem financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene kako je utvrđeno u članku 2. stavku 1. točki (c) tog sporazuma. Ovom Uredbom, kao općim okvirom za doprinos Unije Pariškom sporazumu, trebalo bi se osigurati da i Unija i države članice doprinose globalnom odgovoru na klimatske promjene kako je to navedeno u Pariškom sporazumu.

(9)

Djelovanje Unije i država članica u području klime usmjereno je na zaštitu ljudi i planeta, dobrobiti, prosperiteta, gospodarstva, zdravlja, prehrambenih sustava, integriteta ekosustava i biološke raznolikosti od prijetnje koju predstavljaju klimatske promjene, a provodi se u kontekstu Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda i postizanja ciljeva Pariškog sporazuma, kao i na omogućavanje najvećeg mogućeg prosperiteta unutar ograničenja planeta te povećanje otpornosti i smanjenje osjetljivosti društva na klimatske promjene. U tom svjetlu, Unija i države članice trebale bi se u svojim djelovanjima voditi načelom predostrožnosti i načelom „onečišćivač plaća”, koja su utvrđena u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te bi također trebale uzeti u obzir načelo energetske unije „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i načelo „nečinjenja štete” iz europskog zelenog plana.

(10)

Za postizanje klimatske neutralnosti trebalo bi zahtijevati doprinos svih gospodarskih sektora za koje su emisije ili uklanjanje stakleničkih plinova uređeni pravom Unije.

(11)

U svjetlu važnosti proizvodnje i potrošnje energije za razinu emisija stakleničkih plinova, ključno je osigurati tranziciju prema sigurnom, održivom, cijenom pristupačnom i zaštićenom sustavu opskrbe energijom koji se oslanja na uvođenje obnovljive energije, unutarnje energetsko tržište koje dobro funkcionira i povećanje energetske učinkovitosti uz istodobno smanjenje energetskog siromaštva. Digitalna transformacija, tehnološke inovacije te istraživanje i razvoj također su važni pokretači za ostvarenje cilja klimatske neutralnosti.

(12)

Unija je uspostavila regulatorni okvir za ostvarenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., o kojem je dogovor postignut 2014., prije stupanja na snagu Pariškog sporazuma. Zakonodavstvo kojim se nastoji ostvariti taj cilj među ostalim obuhvaća Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) kojom se uspostavlja EU sustav trgovanja emisijama, Uredbu (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (6) kojom se uspostavljaju nacionalni ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. te Uredbu (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kojom se od država članica zahtijeva uravnoteživanje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.

(13)

EU sustav trgovanja emisijama kamen je temeljac klimatske politike Unije i predstavlja njezin ključni alat za troškovno učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova.

(14)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 28. studenoga 2018. naslovljenoj „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” predstavila viziju za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova u Uniji do 2050. putem socijalno pravedne i troškovno učinkovite tranzicije.

(15)

Paketom „Čista energija za sve Europljane” od 30. studenoga 2016. Unija nastoji ostvariti ambiciozni plan dekarbonizacije, posebno izgradnjom snažne energetske unije, što obuhvaća ciljeve povećanja energetske učinkovitosti i uvođenja energije iz obnovljivih izvora do 2030. u direktivama 2012/27/EU (8) i (EU) 2018/2001 (9) Europskog parlamenta i Vijeća, te jačanjem relevantnog zakonodavstva, uključujući Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(16)

Unija je globalni predvodnik u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti i odlučna je pomoći u povećanju globalne ambicije i jačanju globalnog odgovora na klimatske promjene služeći se svim alatima koji su joj na raspolaganju, uključujući klimatsku diplomaciju.

(17)

Unija bi nakon 2050. trebala nastaviti sa svojim djelovanjem u području klime i međunarodnim vodstvom u području klime kako bi zaštitila ljude i planet od prijetnje opasnih klimatskih promjena, nastojeći postići dugoročni temperaturni cilj iz Pariškog sporazuma i postupajući u skladu sa znanstvenim procjenama IPCC-a, IPBES-a i Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene te procjenama drugih međunarodnih tijela.

(18)

I dalje postoji rizik od izmještanja emisija ugljika u pogledu onih međunarodnih partnera koji nemaju iste standarde zaštite klime kao i Unija. Komisija stoga namjerava predložiti mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika za odabrane sektore kako bi se takvi rizici smanjili na način koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Nadalje, važno je zadržati učinkovite političke poticaje za potporu tehnološkim rješenjima i inovacijama kojima se omogućuje tranzicija na konkurentno klimatski neutralno gospodarstvo Unije te istodobno pruža sigurnost za ulaganja.

(19)

Europski parlament u svojoj je Rezoluciji od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu pozvao na to da se nužan prijelaz na klimatski neutralno društvo ostvari najkasnije do 2050. i da to postane europska priča o uspjehu, a u svojoj Rezoluciji od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi proglasio je klimatsku i okolišnu krizu. Također je više puta pozvao Uniju da poveća svoj klimatski cilj za 2030. i da taj povećani cilj bude dio ove Uredbe. Europsko vijeće u svojim zaključcima od 12. prosinca 2019. suglasilo se s ciljem postizanja klimatski neutralne Unije do 2050., u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, prepoznajući pritom da je potrebno uspostaviti poticajni okvir koji koristi svim državama članicama i obuhvaća odgovarajuće instrumente, poticaje, potporu i ulaganja kako bi se osigurala troškovno učinkovita, poštena, socijalno uravnotežena i pravedna tranzicija i u kojemu se u pogledu polazišnih točaka uzimaju u obzir različite nacionalne okolnosti. Ujedno je napomenulo da će za tranziciju biti potrebna znatna javna i privatna ulaganja. Unija je, nakon njihovog odobrenja u Vijeću, Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) 6. ožujka 2020. podnijela svoju dugoročnu strategiju razvoja u smjeru niskih razina emisija stakleničkih plinova, a 17. prosinca 2020. i svoj nacionalno utvrđen doprinos.

(20)

Unija bi trebala nastojati da do 2050. na svojem području ostvari ravnotežu između antropogenih emisija stakleničkih plinova po izvorima u cijelom gospodarstvu i njihova uklanjanja ponorima i da, prema potrebi, nakon toga ostvaruje negativne emisije. Taj bi cilj trebao obuhvaćati emisije i uklanjanje stakleničkih plinova koji se odnose na cijelu Uniju i uređeni su pravom Unije. Na takve emisije i uklanjanje trebalo bi biti moguće odgovoriti u kontekstu preispitivanja relevantnog zakonodavstva u području klime i energije. Ponori uključuju prirodna i tehnološka rješenja kako su navedena u Unijinim inventarima stakleničkih plinova koje podnosi u skladu s UNFCCC-om. Za države članice koje odaberu tu tehnologiju, rješenja utemeljena na tehnologijama hvatanja i skladištenja ugljika i tehnologijama hvatanja i uporabe ugljika mogu imati ulogu u dekarbonizaciji, posebno za ublažavanje emisija iz proizvodnih procesa u industriji. Sve države članice trebale bi zajednički nastojati ostvariti cilj klimatske neutralnosti na razini Uniji do 2050., a države članice, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi poduzimati potrebne mjere kako bi se omogućilo ostvarenje tog cilja. Mjere na razini Unije bit će važan dio mjera potrebnih za ostvarenje tog cilja.

(21)

U svojim zaključcima od 8. i 9. ožujka 2007. Europsko vijeće poduprlo je cilj Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020., a u zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. okvir klimatske i energetske politike do 2030. Odredbama ove Uredbe o utvrđivanju klimatskog cilja Unije za 2040. ne dovodi se u pitanje uloga Europskog vijeća, kako je utvrđena u Ugovorima, u utvrđivanju općih političkih smjernica Unije i prioriteta za razvoj klimatske politike Unije.

(22)

Ponori ugljika imaju ključnu ulogu u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti u Uniji, a važan doprinos u tom kontekstu posebno daju sektori poljoprivrede, šumarstva i korištenja zemljišta. Kao što je najavila u svojoj komunikaciji od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav”, Komisija će u budućoj inicijativi za sekvestraciju ugljika u poljoprivredi promicati novi zeleni poslovni model za nagrađivanje upravitelja zemljištem za smanjenje emisija stakleničkih plinova i uklanjanje ugljika. Nadalje, Komisija se u svojoj komunikaciji od 11. ožujka 2020. naslovljenoj „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo - Za čišću i konkurentniju Europu” obvezala da će razviti regulatorni okvir za certifikaciju uklanjanja ugljika koji će se temeljiti na pouzdanom i transparentnom obračunu ugljika radi praćenja i provjere njegova stvarnog uklanjanja, osiguravajući pritom da nema negativnih učinaka na okoliš, posebno na biološku raznolikost, na javno zdravlje ili na društvene ili gospodarske ciljeve.

(23)

Obnovom ekosustava pomoglo bi se održavanju prirodnih ponora, upravljanju njima i njihovu poboljšanju te bi se promicala biološka raznolikost uz istodobnu borbu protiv klimatskih promjena. Nadalje, „trostruka uloga” šuma, odnosno kao ponora, spremišta i zamjene ugljika, doprinosi smanjenju stakleničkih plinova u atmosferi, pri čemu se osigurava da šume i dalje rastu i pružaju mnoge druge usluge.

(24)

Znanstvena stručnost i najbolji raspoloživi i najnoviji dokazi zajedno s činjeničnim i transparentnim informacijama o klimatskim promjenama od iznimne su važnosti i trebaju biti temelj djelovanja Unije u području klime i njezinih napora da se do 2050. postigne klimatska neutralnost. Trebalo bi osnovati Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene („Savjetodavni odbor”) koji bi na temelju svoje neovisnosti i znanstvenog i tehničkog stručnog znanja služio kao referentna točka u pogledu znanstvenih spoznaja u vezi s klimatskim promjenama. Savjetodavni odbor trebao bi dopunjavati rad Europske agencije za okoliš (EEA) djelujući neovisno u obavljanju svojih zadaća. Trebalo bi se izbjeći svako preklapanje njegovih zadaća sa zadaćama IPCC-a na međunarodnoj razini. Uredbu (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (11) stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se osnovao Savjetodavni odbor. Nacionalna savjetodavna tijela za klimu, u skladu s propisima dotične države članice u onim državama članicama u kojima postoje, mogu, među ostalim, imati važnu ulogu u pružanju stručnih znanstvenih savjeta o klimatskoj politici relevantnim nacionalnim tijelima. Stoga se države članice koje to još nisu učinile pozivaju da osnuju nacionalno savjetodavno tijelo za klimu.

(25)

Tranzicija prema klimatskoj neutralnosti zahtijeva promjene u cijelom spektru politika i zajednički rad svih gospodarskih i društvenih sektora, kako je istaknuto u europskom zelenom planu. Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 12. prosinca 2019. navelo da sve relevantno zakonodavstvo i sve relevantne politike Unije trebaju biti u skladu s ostvarenjem cilja klimatske neutralnosti te doprinositi ostvarenju tog cilja, uz istodobno poštovanje jednakih uvjeta, te je pozvalo Komisiju da razmotri je li za to potrebno prilagoditi postojeća pravila.

(26)

Kako je najavljeno u europskom zelenom planu, Komisija je u svojoj komunikaciji od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” ocijenila cilj Unije za 2030. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Komisija je to učinila na temelju sveobuhvatne procjene učinka i uzimajući u obzir svoju analizu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova koji su joj podnesenih u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (12). U svjetlu cilja klimatske neutralnosti do 2050., do 2030. emisije stakleničkih plinova trebale bi se smanjiti, a uklanjanje povećati kako bi se neto emisije stakleničkih plinova, odnosno emisije nakon što se odbiju uklanjanja, u cijelom gospodarstvu i unutar Unije do 2030. smanjile za najmanje 55 % u usporedbi s razinama iz 1990. Europsko vijeće poduprlo je taj cilj u svojim zaključcima od 10. i 11. prosinca 2020. Pružilo je i početne smjernice za njegovu provedbu. Taj novi klimatski cilj Unije za 2030. naknadni je cilj za potrebe članka 2. točke 11. Uredbe (EU) 2018/1999 te stoga zamjenjuje cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova na razini Unije do 2030. utvrđen u toj točki. Komisija bi usto do 30. lipnja 2021. trebala procijeniti na koji bi način trebalo izmijeniti relevantno zakonodavstvo Unije kojim se provodi klimatski cilj Unije za 2030. kako bi se ostvarilo to smanjenje neto emisija. S obzirom na to, Komisija je najavila reviziju relevantnog zakonodavstva u području klime i energije koje će biti usvojeno u paketu koji će, među ostalim, obuhvaćati obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, korištenje zemljišta, oporezivanje energije, standardne vrijednosti emisija CO2 za laka vozila, raspodjelu napora i EU sustav trgovanja emisijama.

Komisija namjerava ocijeniti učinke uvođenja dodatnih mjera Unije kojima bi se mogle dopuniti postojeće mjere, kao što su tržišne mjere koje uključuju snažan mehanizam solidarnosti.

(27)

Prema procjenama Komisije postojeće obveze na temelju članka 4. Uredbe (EU) 2018/841 dovode do neto ponora ugljika od 225 milijuna tona ekvivalenta CO2 2030. Kako bi se osiguralo da se do 2030. ulože dostatni napori za ublažavanje klimatskih promjena, primjereno je ograničiti doprinos neto uklanjanja ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. na tu razinu. Time se ne dovodi u pitanje preispitivanje relevantnog zakonodavstva Unije kako bi se omogućilo ostvarenje tog cilja.

(28)

Rashodima u okviru proračuna Unije i Instrumenta Europske unije za oporavak uspostavljenog Uredbom Vijeća (EU) 2020/2094 (13) doprinosi se klimatskim ciljevima tako što se najmanje 30 % ukupnog iznosa rashoda osigurava za potporu klimatskim ciljevima, na temelju učinkovite metodologije i u skladu sa sektorskim zakonodavstvom.

(29)

S obzirom na cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i na međunarodne obveze u na temelju Pariškog sporazuma, potrebni su kontinuirani napori kako bi se osiguralo postupno ukidanje energetskih subvencija koje nisu u skladu s tim ciljem, posebno za fosilna goriva, a da to ne utječe na napore za smanjenje energetskog siromaštva.

(30)

Kako bi se osigurala predvidivost i pouzdanost za sve gospodarske aktere, uključujući poduzeća, radnike, ulagatelje i potrošače, osiguralo postupno smanjenje emisija stakleničkih plinova tijekom vremena i nepovratnost tranzicije prema klimatskoj neutralnosti, Komisija bi trebala predložiti prijelazni klimatski cilj Unije za 2040., prema potrebi, najkasnije šest mjeseci od prvog globalnog pregleda stanja provedenog u okviru Pariškog sporazuma. Komisija može podnijeti prijedloge za revidiranje prijelaznog cilja, uzimajući u obzir nalaze ocjena napretka i mjera Unije i nacionalnih mjera, kao i rezultate globalnog pregleda stanja i međunarodnih zbivanja, među ostalim u pogledu zajedničkih rokova za nacionalno utvrđene doprinose. Kao alat za povećanje transparentnosti i odgovornosti klimatskih politika Unije, Komisija bi pri izradi zakonodavnog prijedloga za klimatski cilj Unije za 2040. trebala objaviti projekciju okvirnog proračuna Unije za stakleničke plinove za razdoblje 2030.–2050., definiran kao okvirna ukupna količina neto emisija stakleničkih plinova za koje se očekuje da će biti proizvedene u tom razdoblju, a da se time ne ugrožavaju obveze Unije na temelju Pariškog sporazuma, kao i metodologiju na kojoj se temelji taj okvirni proračun.

(31)

Prilagodba je ključna sastavnica dugoročnog globalnog odgovora na klimatske promjene. Negativni učinci klimatskih promjena potencijalno mogu premašiti kapacitete za prilagodbu država članica. Stoga bi države članice i Unija trebale jačati svoje kapacitete za prilagodbu, jačati otpornosti i smanjiti osjetljivost na klimatske promjene, kao što je predviđeno u članku 7. Pariškog sporazuma, te osigurati najveću moguću posrednu korist s drugim politikama i zakonodavstvom. Komisija bi trebala donijeti strategiju Unije za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu s Pariškim sporazumom. Države članice trebale bi donijeti sveobuhvatne nacionalne strategije i planove prilagodbe na temelju pouzdanih analiza klimatskih promjena i osjetljivosti na njih te procjena i pokazatelja napretka, pri čemu bi se trebale voditi najboljim raspoloživim i najnovijim znanstvenim dokazima. Unija bi trebala nastojati stvoriti povoljno regulatorno okružje za nacionalne politike i mjere koje države članice uspostavljaju radi prilagodbe klimatskim promjenama. Za poboljšanje otpornosti na klimatske promjene i kapaciteta za prilagodbu klimatskim promjenama potrebni su zajednički napori svih gospodarskih i društvenih sektora te koherentnost i dosljednost politika u svim relevantnim propisima i politikama.

(32)

Ekosustavi, ljudi i gospodarstva u svim regijama Unije suočit će se sa snažnim utjecajima klimatskih promjena, kao što su ekstremne vrućine, poplave, suše, nestašica vode, podizanje razine mora, otapanje ledenjaka, šumski požari, vjetroizvale i gubici u poljoprivredi. Nedavni ekstremni događaji već su ostavili znatne posljedice na ekosustave, što je utjecalo na sekvestraciju ugljika te kapacitete šuma i poljoprivrednih zemljišta za njegovo skladištenje. Jačanjem kapaciteta za prilagodbu i otpornosti, uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, doprinosi se minimiziranju utjecaja klimatskih promjena, suočavanju s problemima neizbježnih učinaka na socijalno uravnotežen način i poboljšanju životnih uvjeta u pogođenim područjima. Rana priprema na te učinke troškovno je učinkovita, a usto može donijeti i veliku posrednu korist za ekosustave, zdravlje i gospodarstvo. Rješenja koja se temelje na prirodi mogu biti osobito korisna za ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu na njih i za zaštitu biološke raznolikosti.

(33)

Relevantnim programima uspostavljenima na temelju višegodišnjeg financijskog okvira predviđa se provjera projekata kako bi se osiguralo da takvi projekti budu otporni na moguće negativne utjecaje klimatskih promjena s pomoću procjene osjetljivosti na klimatske promjene i rizika od njih, među ostalim s pomoću relevantnih mjera prilagodbe, te da se njima u analizu troškova i koristi uključe troškovi emisija stakleničkih plinova i pozitivni učinci mjera za ublažavanje klimatskih promjena. Time se doprinosi uključivanju rizika povezanih s klimatskim promjenama te ocjena osjetljivosti i prilagodbe na klimatske promjene u odluke o ulaganjima i planiranju u okviru proračuna Unije.

(34)

Pri poduzimanju relevantnih mjera na razini Unije i nacionalnoj razini radi ostvarenja cilja klimatske neutralnosti, države članice te Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi, između ostalog, uzeti u obzir: doprinos tranzicije prema klimatskoj neutralnosti javnom zdravlju, kvaliteti okoliša, dobrobiti građana, blagostanju društva, zapošljavanju i konkurentnosti gospodarstva; energetsku tranziciju, jačanje energetske sigurnosti borbu protiv energetskog siromaštva; sigurnost opskrbe hranom i cjenovnu pristupačnost hrane; razvoj održivih i pametnih sustava mobilnosti i prometnih sustava; pravednost i solidarnost među državama članicama i unutar država članica s obzirom na njihove gospodarske kapacitete, nacionalne okolnosti, kao što su posebnosti otokâ, i potrebu za konvergencijom tijekom vremena; potrebu da se s pomoću odgovarajućih programa obrazovanja i osposobljavanja osigura da tranzicija bude poštena i socijalno pravedna; najbolje raspoložive i najnovije znanstvene dokaze, a posebno nalaze IPCC-a; potrebu za uključivanje rizika od klimatskih promjena u odluke o ulaganju i planiranju; troškovnu učinkovitost i tehnološku neutralnost u ostvarenju smanjenja i uklanjanja emisija stakleničkih plinova te povećanju otpornosti; i napredak u pitanjima integriteta okoliša i razine ambicija tijekom vremena.

(35)

Kao što je navela u europskom zelenom planu, Komisija je 9. prosinca 2020. donijela komunikaciju naslovljenu „Strategija za održivu i pametnu mobilnost – usmjeravanje europskog prometa prema budućnosti”. U toj se strategiji iznosi plan za održivu i pametnu budućnost europskog prometa i akcijski plan za postizanje cilja smanjenja emisija od 90 % prometnog sektora do 2050.

(36)

Kako bi se osiguralo da Unija i države članice ostanu na pravom putu prema ostvarenju cilja klimatske neutralnosti i napretka u prilagodbi, Komisija bi trebala redovito pratiti napredak, služeći se informacijama kako su utvrđene u ovoj Uredbi, uključujući informacije koje se podnose i dostavljaju u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999. Kako bi se omogućila pravodobna priprema za globalni pregled stanja iz članka 14. Pariškog sporazuma, zaključci te ocjene trebali bi se objavljivati do 30. rujna svakih pet godina, počevši od 2023. To znači da bi se izvješća na temelju članka 29. stavka 5. i članka 35. te uredbe i, u primjenjivim godinama, povezana izvješća na temelju članka 29. stavka 1. i članka 32. te uredbe, trebala podnositi Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kad i zaključci te ocjene. Ako zajednički napredak država članica u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti ili napredak u prilagodbi ne bi bio dovoljan ili ako mjere Unije ne bi bile dosljedne s ciljem klimatske neutralnosti ili ako ne bi bile odgovarajuće za jačanje kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti ili smanjenje osjetljivosti, Komisija bi trebala poduzeti potrebne mjere u skladu s Ugovorima. Komisija bi usto trebala redovito ocjenjivati relevantne nacionalne mjere i izdavati preporuke ako utvrdi da mjere država članica nisu dosljedne s ciljem klimatske neutralnosti ili nisu odgovarajuće za jačanje kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti ili smanjenje osjetljivosti na klimatske promjene.

(37)

Komisija bi na temelju najnovijih znanstvenih, tehničkih i socioekonomskih spoznaja trebala osigurati pouzdanu i objektivnu ocjenu koja uključuje širok raspon neovisnog stručnog znanja i koja se temelji na relevantnim informacijama, uključujući informacije koje joj podnose i dostavljaju države članice, izvješća EEA-e, Savjetodavnog odbora i Komisijina Zajedničkog istraživačkog centra, najbolje raspoložive i najnovije znanstvene dokaze, uključujući najnovija izvješća IPCC-a, IPBES-a i drugih međunarodnih tijela, kao i podatke o promatranju Zemlje prikupljene u okviru europskog programa za promatranje Zemlje Copernicus. Komisija bi svoje ocjene nadalje trebala temeljiti na indikativnoj linearnoj putanji kojom bi se klimatski ciljevi Unije za 2030. i 2040., kada budu doneseni, povezali s Unijinim ciljem klimatske neutralnosti i koja bi služila kao indikativni alat za procjenu i evaluaciju zajedničkog napretka u ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti. Indikativnom linearnom putanjom ne dovodi se u pitanje nijedna odluka o određivanju klimatskog cilja Unije za 2040. Budući da se Komisija obvezala istražiti načine za primjenu taksonomije EU-a u kontekstu europskog zelenog plana u javnom sektoru, to bi trebalo uključivati informacije o okolišno održivim ulaganjima Unije ili država članica u skladu s Uredbom (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (14) kada takve informacije budu dostupne. Komisija bi se trebala služiti europskim i svjetskim statističkim i drugim podacima, ako su dostupni, te zatražiti stručni nadzor. Komisiji bi, prema potrebi i u skladu s svojim godišnjim programom rada, trebala pomagati EEA.

(38)

Budući da građani i zajednice imaju važnu ulogu u pokretanju transformacije prema klimatskoj neutralnosti, trebalo bi poticati i olakšati snažnu javnu i društvenu uključenost u djelovanje u području klime na svim razinama, uključujući nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu u okviru uključivog i pristupačnog procesa. Komisija bi stoga trebala uključiti sve segmente društva, uključujući dionike koji predstavljaju različite gospodarske sektore, kako bi im omogućila i osnažila ih da djeluju u cilju ostvarenja klimatski neutralnog društva otpornog na klimatske promjene, među ostalim s pomoću Europskog klimatskog pakta.

(39)

U skladu s predanosti Komisije načelima bolje izrade zakonodavstva trebalo bi težiti koherentnosti instrumenata Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Sustav mjerenja napretka u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti i dosljednost mjera poduzetih s tim ciljem trebao bi se temeljiti na okviru upravljanja utvrđenim u Uredbi (EU) 2018/1999 i biti usklađen s njime, uzimajući u obzir svih pet dimenzija energetske unije. Posebno bi trebalo uskladiti sustav redovitog izvješćivanja i redoslijed Komisijinog rada na ocjeni i mjerama na temelju izvješćivanja s obvezama država članica u pogledu podnošenja informacija i izvješća utvrđenima u Uredbi (EU) 2018/1999. Uredbu (EU) 2018/1999 stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se u relevantne odredbe uključio cilj klimatske neutralnosti.

(40)

Klimatske promjene po definiciji su prekogranični izazov pa je koordinirano djelovanje na razini Unije potrebno za djelotvorno dopunjavanje i jačanje nacionalnih politika. S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050., ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,