10/Sv. 005

HR

Službeni list Europske unije

147

---

32010R1094

---

L 331/48

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.11.2010.

---

UREDBA (EU) br. 1094/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 24. studenoga 2010.

o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da

(1)

Financijska kriza 2007. i 2008. otkrila je znatne nedostatke u financijskom nadzoru, kako u posebnim slučajevima tako i u odnosu na financijski sustav u cjelini. Nadzorni modeli na nacionalnoj razini zaostali su za financijskom globalizacijom te integriranom i međusobno povezanom realnošću europskih financijskih tržišta na kojima mnoge financijske institucije posluju na prekograničnoj osnovi. Kriza je otkrila nedostatke u području suradnje, usklađivanja, dosljedne primjene prava Unije i povjerenja između nacionalnih nadzornih tijela.

(2)

Prije i za vrijeme financijske krize, Europski je parlament pozvao na inicijativu prema integriranijem europskom nadzoru kako bi se uistinu osigurala jednaka pravila igre za sve sudionike na razini Unije i odrazila pojačana integracija financijskih tržišta u Uniji (u svojim rezolucijama od 13. travnja 2000. o Komunikaciji Komisije o provedbi okvira za financijska tržišta: Plan djelovanja (4), od 21. studenoga 2002. o pravilima bonitetnog nadzora u Europskoj uniji (5), od 11. srpnja 2007. o politici financijskih usluga (2005. – 2010.) – Bijela knjiga (6), od 23. rujna 2008. s preporukama Komisiji o hedge fondovima i vlastitom kapitalu (7) i od 9. listopada 2008. s preporukama Komisiji o nastavnom postupanju Lamfalussyjeva postupka: buduća struktura nadzora (8) te u svojim stajalištima od 22. travnja 2009. o izmijeni prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i provedbi djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (9) te od 23. travnja 2009. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o agencijama za procjenu kreditnog rejtinga (10)).

(3)

U studenome 2008. Komisija je zadužila skupinu na visokoj razini pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea da izradi preporuke o tome kako ojačati europske nadzorne mehanizme s ciljem bolje zaštite građana i ponovne uspostave povjerenja u financijski sustav. U svom završnom izvješću („izvješće de Larosière”), predstavljenom 25. veljače 2009., skupina na visokoj razini preporučila je jačanje nadzornog okvira kako bi se smanjio rizik i ozbiljnost budućih financijskih kriza. Preporučila je reforme strukture nadzora financijskog sektora Unije. Skupina je također zaključila da bi trebalo uspostaviti Europski sustav financijskih nadzornih tijela, koji bi obuhvatio tri Europska nadzorna tijela, jedno za sektor bankarstva, jedno za sektor vrijednosnih papira i jedno za sektor osiguranja i strukovnog mirovinskog osiguranja te je preporučila osnivanje Europskog vijeća za sistemske rizike. U izvješću su predstavljene reforme, za koje su stručnjaci smatrali da su potrebne i na kojima odmah treba započeti djelovanje.

(4)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje europskog oporavka” predložila nacrt zakonodavstva za uspostavu Europskog sustava financijskog nadzora i Europskog odbora za sistemski rizik. U svojoj Komunikaciji od 27. svibnja 2009. pod naslovom „Europski financijski nadzor” dala je više pojedinosti o mogućoj strukturi takvog novog nadzornog okvira koji odražava glavnu ideju izvješća de Larosière.

(5)

Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 19. lipnja 2009. potvrdilo da bi trebalo uspostaviti Europski sustav financijskih supervizora koji bi obuhvatio tri nova Europska nadzorna tijela. Sustav bi trebao biti usmjeren prema poboljšanju kvalitete i dosljednosti nacionalnog nadzora, jačanju nadzora prekograničnih skupina te uspostavi jedinstvenih europskih propisa za sve financijske institucije na unutarnjem tržištu. Ono je naglasilo da bi Europska nadzorna tijela također trebala imati nadzorne ovlasti u odnosu na agencije za kreditni rejting i pozvalo je Komisiju da o tome pripremi konkretne prijedloge, kako bi Europski sustav financijskih nadzornih tijela imao jaku ulogu u kriznim situacijama, naglasivši da odluke koje donesu Europska nadzorna tijela ne bi trebale utjecati na fiskalne odgovornosti država članica.

(6)

Financijska i gospodarska kriza stvorila je stvarne i ozbiljne rizike za stabilnost financijskog sustava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ponovna uspostava i održavanje stabilnog i pouzdanog financijskog sustava apsolutni je preduvjet za očuvanje povjerenja i koherentnosti na unutarnjem tržištu, čime se čuvaju i poboljšavaju uvjeti za uspostavu potpuno integriranog i funkcionirajućeg unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga. Dodatno, dublja i integriranija financijska tržišta nude bolje mogućnosti za financiranje i diversifikaciju rizika te tako pomažu jačanje sposobnosti gospodarstva za apsorpciju šokova.

(7)

Unija je dosegla granice onoga što se može postići sadašnjim statusom Odbora europskih nadzornih tijela. Unija ne može ostati u situaciji u kojoj ne postoji mehanizam koji bi osigurao da nacionalna nadzorna tijela donesu najbolje moguće nadzorne odluke za prekogranične financijske institucije; u kojoj nema dovoljno suradnje i razmjene informacija između nacionalnih nadzornih tijela; u kojoj zajedničko djelovanje nacionalnih nadležnih tijela zahtijeva složene mehanizme zbog složenih regulatornih i nadzornih zahtjeva; u kojoj su nacionalna rješenja najčešće jedina izvediva mogućnost prilikom odgovora na probleme na razini Unije; i u kojoj postoje različita tumačenja istog pravnog teksta. Za prevladavanje tih nedostataka i osiguranje sustava koji je u skladu s ciljem stabilnog i jedinstvenog financijskog tržišta Unije za financijske usluge, povezujući nacionalna nadzorna tijela unutar snažne mreže Unije, trebalo bi osmisliti Europski sustav financijskog nadzora (dalje u tekstu „ESFS”)

(8)

ESFS bi trebala biti integrirana mreža nacionalnih nadzornih tijela i nadzornih tijela Unije, u kojoj svakodnevni nadzor ostaje na nacionalnoj razini. Trebala bi se postići veća usklađenost i koherentna primjena pravila za financijske institucije i tržišta diljem Unije. Pored Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (dalje u tekstu „Nadzorno tijelo”) trebalo bi osnovati Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) kao i Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu „Zajednički odbor”). Europski odbor za sistemske rizike (dalje u tekstu „ESRB”) trebao bi činiti dio ESFS-a u svrhe zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11)

(9)

Europska nadzorna tijela (dalje u tekstu zajednički „ESA”) trebala bi zamijeniti Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/78/EZ (12), Odbor europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/79/EZ (13) i Odbor europskih regulatora za vrijednosnice koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/77/EZ (14) te bi trebala preuzeti sve zadaće i nadležnosti ovih odbora, uključujući nastavak tekućeg posla na projektima, prema potrebi. Opseg djelovanja svakog Europskog nadzornog tijela trebao bi biti jasno utvrđen. ESA bi trebala biti odgovorna Europskom parlamentu i Vijeću. Kad se ta odgovornost odnosi na međusektorska pitanja, usklađena preko Zajedničkog odbora, ESA bi trebala biti odgovorna za takvo usklađivanje preko Zajedničkog odbora.

(10)

Nadzorno bi tijelo trebalo djelovati s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, posebno pružanjem visoke, učinkovite i dosljedne razine uređenja i nadzora, vodeći računa o raznovrsnim interesima svih država članica i različitoj prirodi financijskih institucija. Nadzorno bi tijelo trebalo zaštititi javne vrijednosti poput stabilnosti financijskog sustava, transparentnosti tržišta i financijskih proizvoda te zaštite osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i korisnika. Nadzorno bi tijelo također trebalo spriječiti regulatornu arbitražu, jamčiti jednaka pravila igre za sve te ojačati međunarodnu usklađenost nadzora u korist gospodarstva u cjelini, uključujući financijske institucije te druge zainteresirane strane, potrošače i zaposlenike. Njegove zadaće također bi trebale uključivati promicanje konvergencije u području nadzora i davanje savjeta institucijama Unije u području osiguranja, reosiguranja i uređenja i nadzora strukovnog mirovinskog osiguranja i s tim povezanih pitanja korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvještavanja. Nadzornom bi tijelu također trebalo povjeriti određene nadležnosti za postojeće i nove financijske aktivnosti.

(11)

Nadzorno bi tijelo također trebalo moći privremeno zabraniti ili ograničiti određene financijske aktivnosti koje ugrožavaju uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, u navedenim slučajevima i pod uvjetima utvrđenim u zakonodavnim aktima navedenim u ovoj Uredbi. Ako je nužna takva privremena zabrana u slučajevima izvanrednog stanja, Nadzorno bi tijelo trebalo učiniti navedeno u skladu i pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi. U slučajevima, kad privremena zabrana ili ograničenje određenih financijskih aktivnosti ima međusektorski učinak, sektorsko bi zakonodavstvo trebalo predvidjeti da se Nadzorno tijelo, prema potrebi, savjetuje i usklađuje svoje djelovanje putem Zajedničkog odbora s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).

(12)	Nadzorno bi tijelo trebalo posvetiti dužnu pažnju učinku svojih aktivnosti na konkurentnost i inovativnost u okviru unutarnjeg tržišta, na globalnu konkurentnost Unije, financijsku uključenost i novu strategiju Unije za zapošljavanje i rast.

(13)	Kako bi ispunilo svoje ciljeve, Nadzorno bi tijelo trebalo imati pravnu osobnost kao i administrativnu i financijsku samostalnost.

(14)

Na temelju rada međunarodnih tijela, trebalo bi definirati sistemski rizik kao rizik od poremećaja u financijskom sustavu, koji može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Sve vrste financijskih posrednika, tržišta i infrastrukture mogu potencijalno biti sistemski važne do određene mjere.

(15)

Prekogranični rizik uključuje sve rizike uzrokovane gospodarskim neravnotežama ili financijskim neuspjesima u svim ili dijelovima koji mogu uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za transakcije između gospodarskih subjekata dvije ili više država članica, za funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili za javne financije u Uniji ili bilo kojoj njenoj državi članici.

(16)

Sud Europske unije je u svojoj presudi od 2. svibnja 2006. u predmetu C-217/04 (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) ustanovio da „ništa u tekstu članka 95. EZ (sada članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)) ne podrazumijeva da adresati mjera koje je donio zakonodavac Zajednice na temelju te odredbe, mogu biti samo pojedine države članice. Zakonodavac može smatrati potrebnim predvidjeti osnivanje tijela Zajednice odgovornog za doprinošenje provedbi procesa usklađivanja u situacijama kada se, radi olakšavanja jedinstvene provedbe i primjene zakona koji se temelje na toj odredbi, čini primjerenim usvajati neobvezujuće potporne i okvirne mjere” (15). Svrha zadaća Nadzornog tijela – pomaganje nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima u dosljednom tumačenju i primjeni propisa Unije i doprinošenje financijskoj stabilnosti koja je potrebna za financijsku integraciju – usko su povezani s ciljevima pravne stečevine Unije u pogledu unutarnjeg tržišta financijskih usluga. Stoga bi se trebalo osnovati Nadzorno tijelo na temelju članka 114. UFEU-a.

(17)

Sljedeći zakonodavni akti propisuju zadaće nadležnih tijela država članica, uključujući njihovu međusobnu suradnju i suradnju s Komisijom: Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (16) s izuzetkom njene glave IV., Direktiva 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (17), Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za mirovinsko osiguranje (18), Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (19), Direktiva Vijeća 64/225 EEZ od 25. veljače 1964. o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u području reosiguranja i retrocesije (20), Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (21), Direktiva Vijeća 73/240/EEZ od 24. srpnja 1973. o okidanju ograničenja slobode poslovnog nastana u području direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (22), Direktiva Vijeća 76/580/EEZ od 29. lipnja 1976. o izmjeni Direktive 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (23), Direktiva Vijeća 78/473/EEZ od 30. svibnja 1978. o usklađivanju zakona i drugih propisa o suosiguranju na području Zajednice (24), Direktiva Vijeća 84/641/EEZ od 10. prosinca 1984. o izmjeni, posebno u vezi pomoći turistima, Prve direktive Vijeća 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (25), Direktiva Vijeća 87/344/EEZ od 22. lipnja 1987. o usklađivanju zakona i drugih propisa o osiguranju pravnih troškova (26), Direktiva Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa o direktnom osiguranju osim životnog osiguranja i utvrđivanju odredbi koje će olakšati učinkovito korištenje slobode pružanja usluga (27), Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o direktnom osiguranju osim životnog osiguranja (treća direktiva o neživotnom osiguranju) (28), Direktiva 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja (29), Direktiva 2001/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o reorganizaciji i likvidaciji društava za osiguranje (30), Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (31) i Direktiva 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2005/68/EZ od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (32). Međutim, u vezi ustanova za dodjelu strukovnih mirovina, djelovanje Nadzornog tijela ne bi trebalo dovesti u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo.

(18)

Postojeće zakonodavstvo Unije koje uređuje područje obuhvaćeno ovom Uredbom, također uključuje odgovarajuće dijelove Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (33), i Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače (34).

(19)	Poželjno je da Nadzorno tijelo doprinese procjeni potrebe za europskom mrežom nacionalnih sustava jamstava u osiguranju koja je na odgovarajući način financirana i u dovoljnoj mjeri usklađena.

(20)

U skladu s Izjavom (br. 39) o članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), priloženom Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je usvojila Ugovor iz Lisabona, priprema regulatornih tehničkih standarda zahtijeva pomoć tehničkog stručnog znanja u obliku specifičnom za područje financijskih usluga. Potrebno je omogućiti Nadzornom tijelu pružanje također i takvog stručnog znanja obzirom na standarde ili dijelove standarda koji se ne temelje na nacrtu tehničkih standarda pripremljenih od strane samog Nadzornog tijela.

(21)

Postoji potreba za uvođenjem učinkovitog instrumenta za uspostavu usklađenih regulatornih tehničkih standarda u području financijskih usluga kako bi se, također i preko jedinstvenih propisa, osigurala jedinstvena pravila igre za sve i odgovarajuća zaštita osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i korisnika diljem Unije. Kao tijelo s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, učinkovito je i prikladno u području utvrđenom pravom Unije, povjeriti Nadzornom tijelu pripremu nacrta regulatornih tehničkih standarda, koji ne uključuju izbore politika.

(22)

Komisija bi trebala odobriti navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a, kako bi im dala pravno obvezujući učinak. Oni bi trebali podlijegati izmjenama samo u vrlo ograničenim i iznimnim okolnostima, budući da je Nadzorno tijelo činilac koji je u bliskoj suradnji s financijskim tržištima i ima najbolja saznanja o njihovom svakodnevnom funkcioniranju. Nacrt regulatornih tehničkih standarda podlijegao bi izmjenama u slučaju da je nespojiv s pravom Unije, da ne poštuje načelo proporcionalnosti ili da je u suprotnosti s temeljnim načelima unutarnjeg tržišta za financijske usluge, u skladu s pravnom stečevinom Unije u području financijskih usluga. Komisija ne bi trebala promijeniti sadržaj nacrta regulatornih tehničkih standarda koje je pripremilo Nadzorno tijelo bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom. Kako bi se osigurao nesmetan i žuran postupak donošenja ovih standarda, odluka Komisije kojom se odobrava nacrt regulatornih tehničkih standarda trebala bi podlijegati vremenskom roku.

(23)

S obzirom na tehničko stručno znanje Nadzornog tijela u područjima u kojima bi trebalo razvijati regulatorne tehničke standarde, trebala bi se primiti na znanje iskazana namjera Komisije da se, u pravilu, oslanja na nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavljenih od strane Nadzornog tijela radi donošenja odgovarajućih delegiranih akata. Međutim, u slučajevima kad Nadzorno tijelo ne dostavi nacrt regulatornih tehničkih standarda unutar vremenskog roka utvrđenog odgovarajućim zakonodavnim aktom, treba se osigurati da se rezultat izvršavanja delegiranih ovlasti uistinu ostvaruje i održava učinkovitost procesa odlučivanja. Komisija bi stoga, u takvim slučajevima, trebala biti ovlaštena donositi regulatorne tehničke standarde ako izostane nacrt Nadzornog tijela.

(24)	Komisija bi također trebala biti ovlaštena za usvajanje provedbenih tehničkih standarda primjenom provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a.

(25)

U područjima koja nisu obuhvaćena regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima, Nadzorno tijelo bi trebalo imati ovlasti za izdavanje smjernica i preporuka o primjeni prava Unije. Kako bi se osigurala transparentnost i jačanje poštovanja ovih smjernica i preporuka od strane nacionalnih nadzornih tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo moći objaviti razloge nepoštovanja navedenih smjernica i preporuka od strane nadzornih tijela.

(26)

Osiguranje ispravne i cjelovite primjene prava Unije osnovni je preduvjet za integritet, transparentnost, učinkovitost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta, stabilnost financijskog sustava i za neutralne uvjete natjecanja za financijske institucije u Uniji. Stoga bi trebalo uspostaviti mehanizam, kojim bi se Nadzorno tijelo suočilo sa slučajevima neprimjene ili nepravilne primjene prava Unije, što dovodi do njegovog kršenja. Taj bi se mehanizam trebao primijeniti na područja za koja pravo Unije utvrđuje jasne i bezuvjetne obveze.

(27)

Kako bi se omogućio razmjeran odgovor na slučajeve nepravilne ili nedovoljne primjene prava Unije, trebao bi se primjenjivati mehanizam u tri faze. Najprije bi Nadzorno tijelo trebalo biti ovlašteno za istraživanje navodne nepravilne ili nedovoljne primjene obveza iz prava Unije od strane nacionalnih nadležnih tijela u njihovoj nadzornoj praksi, što je zaključeno preporukom. Kao drugo, kad nadležno nacionalno tijelo ne poštuje preporuku, Komisija bi trebala biti ovlaštena izdati formalno mišljenje, vodeći računa o preporuci Nadzornog tijela, kojom se od nadležnog tijela traži poduzimanje djelovanja potrebnih za usklađenost s pravom Unije.

(28)

Kao treće, kako bi se prevladale iznimne situacije dugotrajnog nedjelovanja dotičnog nadležnog tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno da, kao krajnje sredstvo, donosi odluke upućene pojedinim financijskim institucijama. Ove ovlasti trebale bi biti ograničene na iznimne okolnosti u kojima nadležno tijelo ne postupa u skladu s njemu upućenim formalnim mišljenjem, a u kojem se izravno primjenjuje pravo Unije na financijske institucije na temelju postojećih ili budućih propisa Unije.

(29)

Ozbiljne prijetnje za uredno funkcioniranje i integritet financijskih tržišta ili za stabilnost financijskog sustava u Uniji zahtijevaju brz i usklađen odgovor na razini Unije. Nadzorno bi tijelo stoga trebalo moći zahtijevati od nacionalnih nadzornih tijela da poduzmu posebne mjere kako bi otklonila izvanredno stanje. Vijeću bi trebalo dati ovlaštenje za određivanje postojanja izvanrednog stanja, slijedom zahtjeva bilo koje ESA-e, Komisije ili ESRB-a.

(30)

Nadzorno bi tijelo također trebalo imati mogućnost zatražiti nacionalna nadzorna tijela da poduzmu posebna djelovanja kako bi se otklonilo izvanredno stanje. Djelovanje koje u vezi s tim poduzme Nadzorno tijelo, ne bi trebalo dovesti u pitanje ovlasti Komisije, da na temelju članka 258. UFEU-a pokrene postupak zbog povrede protiv države članice tog nadzornog tijela radi njegovog propusta da poduzme takvo djelovanje i ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo Komisije, da u takvim okolnostima zahtijeva privremene mjere u skladu s poslovnikom Suda Europske unije. Nadalje, ne bi trebalo dovesti u pitanje odgovornost koju bi država članica mogla snositi, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, ako njena nadzorna tijela ne poduzmu djelovanja koje zahtijeva Nadzorno tijelo.

(31)

Kako bi se osigurao učinkovit i djelotvoran nadzor te na uravnotežen način uzela u obzir stajališta nadležnih tijela u različitim državama članicama, Nadzorno bi tijelo trebalo moći riješiti neslaganja u prekograničnim situacijama između navedenih nadležnih tijela s obvezujućim učinkom, uključujući i ona unutar kolegija nadzornih tijela. Trebalo bi se predvidjeti faza mirenja tijekom koje nadležna tijela mogu postići dogovor. Nadležnost Nadzornog tijela trebalo bi obuhvatiti neslaganja u pogledu postupka ili sadržaja djelovanja ili nedjelovanja nadležnog tijela države članice u slučajevima koji su navedeni u pravno obvezujućim aktima Unije iz ove Uredbe. U toj situaciji, jedno od uključenih nadzornih tijela trebalo bi biti ovlašteno uputiti pitanje Nadzornom tijelu koje bi trebalo postupiti u skladu s ovom Uredbom. Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno zatražiti od dotičnih nadležnih tijela poduzimanje posebnog djelovanja ili suzdržavanje od djelovanja kako bi se riješilo pitanje, u svrhu osiguranja usklađenosti s pravom Unije s obvezujućim učinkom za dotična nadležna tijela. Ako nadležno tijelo ne poštuje odluku o rješenju spora koja mu je upućena, Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno za donošenje odluka koje su izravno upućene financijskoj instituciji u području prava Unije koje se izravno primjenjuje na njih. Ovlasti za donošenje takvih odluka trebale bi se primjenjivati samo kao krajnje sredstvo te samo kako bi se osigurala pravilna i dosljedna primjena prava Unije. U slučajevima kad relevantno zakonodavstvo Unije dodjeljuje diskreciju nadležnim tijelima država članica, odluke koje donosi Nadzorno tijelo ne mogu zamijeniti ostvarivanja te diskrecije u skladu s pravom Unije.

(32)	Kriza je pokazala da je sadašnji sustav suradnje između nacionalnih nadležnih tijela čije su ovlasti ograničene na pojedine države članice nedostatan što se tiče financijskih institucija koje posluju prekogranično.

(33)	Skupine stručnjaka koje su osnovale države članice kako bi ispitale uzroke krize i dale prijedloge za poboljšanje uređenja i nadzora financijskog sektora, potvrdile su da sadašnji postupci nisu pouzdana osnova za buduće uređenje i nadzor prekograničnih financijskih institucija u Uniji.

(34)

Kako se navodi u izvješću de Larosière, „[i] u suštini, imamo dvije mogućnosti: prva je rješenje ‚chacun pour soi’, odnosno osiromašivanje susjeda ili druga koja je pojačana, pragmatična i razumna europska suradnja u korist svih kako bi se očuvalo otvoreno svjetsko gospodarstvo. To će donijeti nesumnjive ekonomske dobitke”.

(35)

Kolegiji nadzornih tijela imaju važnu ulogu u učinkovitom, djelotvornom i dosljednom nadzoru financijskih institucija koje posluju prekogranično. Nadzorno bi tijelo trebalo doprinijeti promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i, u tom pogledu, imati vodeću ulogu u osiguranju dosljednog i usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične financijske institucije diljem Unije. Stoga Nadzorno bi tijelo trebalo imati potpuno pravo sudjelovanja na kolegijima nadzornih tijela s ciljem racionalizacije funkcioniranja i procesa razmjene informacija na kolegijima nadzornih tijela te poticanja konvergencije i dosljednosti na svim kolegijima prilikom primjene prava Unije. Kako se navodi u izvješću de Larosière „potrebno je izbjegavati poremećaje u tržišnom natjecanju i regulatorne arbitraže koje proizlaze iz različitih nadzornih praksi, jer imaju potencijal potkopati financijsku stabilnost – između ostalog, potičući prelazak financijske aktivnosti u države s blažim nadzorom. Nadzorni sustav trebao bi biti percipiran kao pravedan i uravnotežen.”.

(36)

Konvergencija je u područjima sprečavanja, upravljanja i rješavanja krize, uključujući mehanizme financiranja, potrebna kako bi se osiguralo da javna tijela mogu riješiti nelikvidne financijske institucije uz minimalan učinak stečajeva na financijski sustav, oslanjanje na sredstva poreznih obveznika za saniranje društava za osiguranje ili reosiguranje i korištenje sredstava javnog sektora, ograničavanje štete za gospodarstvo i usklađivanje primjene nacionalnih mjera za rješavanje. U tom smislu, Komisija bi trebala moći zatražiti od Nadzornog tijela da doprinese procjeni iz članka 242. Direktive 2009/138/EZ, posebno u pogledu suradnje nadzornih tijela u okviru kolegija nadzornih tijela i njegovog funkcioniranja; nadzornih praksi koje se odnose na određivanje kapitalnih dodataka; procjene koristi od pojačanoga grupnog nadzora i upravljanja kapitalom u grupi društava za osiguranje ili reosiguranje, uključujući moguće mjere za poboljšanje pouzdanog prekograničnog upravljanja grupa osiguravatelja, posebno koji se odnose na rizike i imovinu; i izvještavanje o bilo kojim novim kretanjima i napretku koji se odnose na niz usklađenih nacionalnih mjera za upravljanje krizom, uključujući postojanje potrebe za sustavom usklađenih i vjerodostojnih mehanizama financiranja, s odgovarajućim instrumentima financiranja.

(37)

U sadašnjem preispitivanju Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima depozitnih jamstava (35) i Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima za zaštitu ulagača (36), konstatirana je namjera Komisije da posveti posebnu pozornost potrebi osiguranja daljnjeg usklađivanja u cijeloj Uniji. U sektoru osiguranja, također je konstatirana namjera Komisije da ispita mogućnost uvođenja propisa Unije za zaštitu osiguranika u slučaju nelikvidnosti društva za osiguranje. ESA bi trebala imati važnu ulogu u tim područjima i trebala bi joj biti dodijeljena odgovarajuća ovlaštenja u vezi europske mreže nacionalnih sustava jamstava u osiguranju.

(38)

Delegiranje zadaća i odgovornosti može biti koristan instrument za funkcioniranje mreže nadzornih tijela kako bi se smanjilo udvostručavanje nadzornih zadaća, potakla suradnja i time racionalizirao postupak nadzora te smanjio teret nametnut financijskim institucijama. Stoga bi ova Uredba trebala osigurati jasnu pravnu osnovu za takvo delegiranje. Poštujući opće pravilo da bi delegiranje trebalo biti dozvoljeno, države bi članice također trebale uvesti posebne uvjete za delegiranje odgovornosti, na primjer, u vezi informacija i obavijesti o modalitetima delegiranja. Delegiranje zadaća znači, da zadaće obavlja Nadzorno tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo koje nije odgovorno nadležno tijelo, dok odgovornost za odluke o nadzoru ostaje na delegirajućem tijelu. Delegiranjem odgovornosti, Nadzorno tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo (delegat) trebalo bi imati mogućnost odlučiti o određenom pitanju u vezi nadzora umjesto delegirajućeg tijela. Delegiranja bi trebala biti uređena po načelu dodjele odgovornosti za nadzor nadzornom tijelu koje je na najboljem mjestu za poduzimanje mjera na tom području. Preraspodjela odgovornosti bi bila primjerena, na primjer, zbog ekonomija razmjera ili opsega, usklađenosti pri grupnom nadzoru i optimalne upotrebe tehničkog stručnog znanja među nacionalnim nadzornim tijelima. Delegirajuće tijelo i druga nadležna tijela, trebala bi priznati odluke delegata kao odlučujuće, ako su te odluke unutar djelokruga delegiranja. Relevantno bi zakonodavstvo Unije moglo dalje odrediti načela za preraspodjelu odgovornosti na temelju sporazuma.ndatului delegării. Legislația relevantă a Uniunii ar putea oferi mai multe precizări cu privire la principiile realocării responsabilităților printr-un acord. Nadzorno bi tijelo svim odgovarajućim sredstvima trebalo omogućiti i pratiti sporazume o delegiranju između nacionalnih nadzornih tijela. Ono bi trebalo biti unaprijed obaviješteno o predviđenim sporazumima o delegiranju kako bi, prema potrebi, moglo dati mišljenje. Nadzorno bi tijelo trebalo centralizirati objavljivanje takvih sporazuma, kako bi se osigurao pravovremen, transparentan i jednostavan pristup informacijama o sporazumima za sve zainteresirane strane. Ono bi trebalo utvrditi i dostaviti najbolje prakse koje se odnose na delegiranje i sporazume o delegiranju.

(39)	Nadzorno bi tijelo trebalo aktivno podupirati konvergenciju nadzora diljem Unije s ciljem uspostave zajedničke kulture nadzora.

(40)

Stručna preispitivanja su učinkovito i djelotvorno sredstvo za poticanje usklađenosti u mreži financijskih nadzornih tijela. Stoga bi Nadzorno tijelo trebalo razviti metodološki okvir za takva preispitivanja i redovito ih provoditi. Preispitivanja se ne bi trebala usredotočiti samo na konvergenciju nadzornih praksi već i na sposobnost nadzornih tijela da prilikom nadzora ostvare visokokvalitetne rezultate kao i na neovisnost tih nadležnih tijela. Rezultat stručnog preispitivanja bi trebao biti javno objavljen, uz suglasnost nadležnog tijela koji podliježe pregledu. Također bi trebalo utvrditi i objaviti najbolje prakse.

(41)

Nadzorno bi tijelo trebalo aktivno promicati usklađen odgovor Unije u vezi s nadzorom, posebno kako bi se osiguralo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta te stabilnost financijskog sustava u Uniji. Uz ovlaštenja za djelovanje u kriznim situacijama, Nadzornom bi tijelu stoga trebalo povjeriti opću funkciju koordinacije u okviru ESFS-a. Postupci Nadzornog tijela trebali bi biti posebno usredotočeni na nesmetan tijek svih relevantnih informacija između nadležnih tijela.

(42)

Kako bi se zaštitila financijska stabilnost potrebno je u ranoj fazi utvrditi trendove, moguće rizike i osjetljivosti na mikrobonitetnoj razini u prekograničnom i međusektorskom kontekstu. Nadzorno bi tijelo trebalo pratiti i procijeniti takva kretanja u okviru svoje nadležnosti i, prema potrebi, obavijestiti Europski parlament, Vijeće, Komisiju, druga europska nadzorna tijela i ESRB, na redovitoj i, prema potrebi, ad hoc osnovi. Nadzorno bi tijelo također trebalo u suradnji s ESRB-om pokrenuti i koordinirati testiranja otpornosti na stres na razini Unije kako bi se ocijenila otpornost financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja te osigurati da se na nacionalnoj razini na takva testiranja primjenjuje što je moguće dosljednija metodologija. Radi ispravnog obavljanja svojih poslova, Nadzorno bi tijelo trebalo provesti ekonomske analize tržišta i učinke mogućih tržišnih kretanja.

(43)

S obzirom na globalizaciju financijskih usluga i povećani značaj međunarodnih standarda, Nadzorno bi tijelo trebalo poticati dijalog i suradnju s nadzornim tijelima izvan Unije. Trebalo bi biti ovlašteno za uspostavu kontakata i zaključivanje administrativnih dogovora s nadzornim tijelima i upravama trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama, uz potpuno poštovanje postojećih uloga i nadležnosti država članica i institucija Unije. Sudjelovanje u radu Nadzornog tijela trebalo bi biti otvoreno zemljama koje su zaključile sporazume s Unijom, čime su usvojile i primjenjuju pravo Unije, a Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost surađivati s trećim zemljama koje primjenjuju zakonodavstvo koje je priznato kao ekvivalentno zakonodavstvu Unije.

(44)

Nadzorno bi tijelo trebalo služiti kao neovisno savjetodavno tijelo Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u području svoje nadležnosti. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti dotičnih nadležnih tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost dostaviti svoje mišljenje o bonitetnoj procjeni spajanja i preuzimanja na temelju Direktive 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ (37), u onim slučajevima u kojima navedena Direktiva zahtijeva savjetovanje između nadležnih tijela iz dvije ili više država članica.

(45)

Za učinkovito obavljanje svojih zadaća Nadzorno bi tijelo trebalo imati pravo zatražiti sve potrebne informacije. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje obveza izvještavanja za financijske institucije, ove informacije bi uobičajeno trebala dostavljati nacionalna nadzorna tijela koja su najbliža financijskim tržištima i institucijama, a trebalo bi voditi računa o već postojećim statističkim podacima. Međutim, kao krajnje sredstvo, Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost uputiti propisno opravdan i obrazložen zahtjev za informacijama izravno financijskoj instituciji, u slučaju kad nacionalno nadležno tijelo ne dostavlja ili ne može pravovremeno dostaviti takve informacije. Nadležna bi tijela država članica trebala biti obvezna pomoći Nadzornom tijelu prilikom izvršavanja takvih izravnih zahtjeva. U tom kontekstu, ključan je rad na zajedničkim obrascima izvještavanja. Mjere za prikupljanje informacija ne smiju dovesti u pitanje pravni okvir Europskog statističkog sustava i Europskog sustava središnjih banaka u tom području. Stoga ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje ni Uredbu (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (38) kao ni Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (39).

(46)

Bliska suradnja između Nadzornog tijela i ESRB-a nužna je za postizanje potpune učinkovitosti funkcioniranja ESRB-a te nastavno postupanje vezano uz njegova upozorenja i preporuke. Nadzorno tijelo i ESRB trebali bi dijeliti sve relevantne informacije. Podatke koji se odnose na pojedina društva trebalo bi dostavljati samo na temelju obrazloženog zahtjeva. Po primitku upozorenja ili preporuke koju je ESRB uputio Nadzornom tijelu ili nacionalnom nadzornom tijelu, Nadzorno bi tijelo trebalo osigurati nastavno postupanje, prema potrebi.

(47)

Nadzorno bi se tijelo trebalo posavjetovati sa zainteresiranim stranama o regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i preporukama te im dati razumnu mogućnost da dostave primjedbe o predloženim mjerama. Prije donošenja nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda, smjernica i preporuka, Nadzorno bi tijelo trebalo provesti studiju učinka. Zbog učinkovitosti, za tu namjenu trebalo bi koristiti interesnu skupinu za osiguranje i reosiguranje i interesnu skupinu za strukovno mirovinsko osiguranje koje bi, u uravnoteženim omjerima i na odgovarajući način, trebale predstavljati mjerodavne financijske institucije koje djeluju u Uniji, koje predstavljaju različite poslovne modele i različite veličine financijskih institucija i poduzeća, malih i srednjih poduzeća (MSP-i), sindikata, znanstvenika, potrošača, drugih privatnih korisnika ovih financijskih institucija i predstavnike relevantnih profesionalnih udruga. Ove interesne skupine trebale bi raditi kao veza s drugim korisničkim skupinama u području financijskih usluga koje je uspostavila Komisija ili su uspostavljene zakonodavstvom Unije.

(48)

Članovi interesnih skupina koji predstavljaju neprofitne organizacije ili znanstvenike, trebali bi primati odgovarajuću naknadu kako bi se omogućilo osobama koje ne raspolažu velikim financijskim sredstvima niti su predstavnici sektora da u potpunosti sudjeluju u raspravama o financijskim propisima.

(49	Nadzorno tijelo trebalo bi se posavjetovati s interesnim skupinama koje bi trebale moći dostaviti mišljenja i savjete Nadzornom tijelu o pitanjima koja se odnose na neobveznu primjenu za institucije koje su obuhvaćene Direktivom 2002/83/EZ ili Direktivom 2003/41/EZ.

(50)

Države članice imaju ključnu odgovornost za osiguranje usklađenog upravljanja krizom i za očuvanje financijske stabilnosti u kriznim situacijama, posebno u vezi sa stabiliziranjem i rješavanjem pojedinih nelikvidnih financijskih institucija. Odluke Nadzornog tijela u kriznim situacijama ili situacijama rješavanja spora koje utječu na stabilnost financijske institucije ne bi trebale utjecati na fiskalnu odgovornost država članica. Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim bi se države članice mogle pozvati na ovu zaštitnu odredbu i u konačnoj instanci obratiti se Vijeću zbog donošenja odluke. Međutim, ovaj se zaštitni mehanizam ne smije zloupotrijebiti, posebno u odnosu na odluke koje donese Nadzorno tijelo koje nemaju značajan ili konkretan fiskalni utjecaj, kao što je to smanjenje prihoda koje je povezano s privremenom zabranom posebnih djelatnosti ili proizvoda radi zaštite potrošača. Prilikom donošenja odluke na temelju zaštitnog mehanizma, Vijeće bi trebalo glasati u skladu s načelom prema kome svaki član ima jedan glas. Primjereno je Vijeću dodijeliti ulogu u ovom pitanju, s obzirom na posebne odgovornosti država članica s tim u vezi. S obzirom na osjetljivost pitanja, trebalo bi osigurati mjere stroge povjerljivosti.

(51)	U postupcima odlučivanja Nadzorno bi tijelo trebalo biti obvezano pravilima i općim načelima Unije o prikladnom postupku i transparentnosti. Trebalo bi u potpunosti poštovati pravo primatelja odluka nadzornog tijela da budu saslušani. Akti Nadzornog tijela trebali bi biti sastavni dio prava Unije.

(52)

Odbor nadzornika, sastavljen od rukovoditelja relevantnih nadležnih tijela svake države članice, kojim predsjedava predsjednik Nadzornog tijela, trebao bi biti glavno tijelo odlučivanja Nadzornog tijela. Predstavnici Komisije, ESRB-a, Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) bi trebali sudjelovati kao promatrači. Članovi odbora nadzornika bi trebali djelovati neovisno i samo u interesu Unije.

(53)

U pravilu, Odbor nadzornika trebao bi donositi odluke običnom većinom, u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, za akte opće naravi, uključujući one koji se odnose na regulatorne i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke, za proračunska pitanja kao i u vezi zahtjeva država članica za ponovnim razmatranjem odluke Nadzornog tijela o privremenoj zabrani ili ograničenju određene financijske aktivnosti, primjereno je primijeniti pravila o glasovanju kvalificiranom većinom, kako je utvrđeno u članku 16. stavku 4. Ugovora o Europski uniji i Protokolu (br. 36) o prijelaznim odredbama priloženih Ugovoru o Europski uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Slučajeve koji se odnose na rješavanje sporova između nacionalnih nadzornih tijela trebalo bi ispitati uže, objektivno radno tijelo, sastavljeno od članova koji nisu ni predstavnici nadležnih tijela koje su strane u sporu niti imaju bilo kakav interes u sukobu ili izravne veze s dotičnim nadležnim tijelima. Sastav radnog tijela trebao bi biti uravnotežen na odgovarajući način. Odluku koju donese radno tijelo trebao bi odobriti Odbor nadzornika običnom većinom u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, u odnosu na odluke koje donese konsolidacijsko nadzorno tijelo, odluke koje predloži radno tijelo, mogli bi odbaciti članovi koji predstavljaju blokirajuću manjinu glasova kako je određeno u članku 16. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji i članku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

(54)

Upravljački odbor sastavljen od predsjednika Nadzornog tijela, predstavnika nacionalnih nadzornih tijela i Komisije trebao bi osigurati da Nadzorno tijelo obavlja svoju misiju i izvršava zadaće koje su joj dodijeljene. Upravljačkom odboru trebalo bi povjeriti potrebna ovlaštenja, između ostalog, za predlaganje godišnjeg i višegodišnjeg programa rada, ostvarivanje određenih proračunskih ovlaštenja, donošenje plana kadrovske politike Nadzornog tijela, donošenja posebnih odredbi o pravu pristupa dokumentima i prijedloga godišnjeg izvješća.

(55)

Nadzorno tijelo trebao bi zastupati predsjednik s punim radnim vremenom, kojeg imenuje Odbor nadzornika na temelju postignuća, vještina i poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva važnog za financijski nadzor i uređenje, nakon otvorenog postupka odabira, kojeg uz pomoć Komisije, organizira i provodi Odbor nadzornika. Za imenovanje prvog predsjednika Nadzornog tijela Komisija bi trebala, između ostalog, sastaviti uži izbor kandidata na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva važnog za financijski nadzor i uređenje. Za naknadna imenovanja, u izvješću koje je potrebno uspostaviti u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi preispitati mogućnost da Komisija sastavlja uži izbor. Prije nego što odabrana osoba preuzme svoje dužnosti a najkasnije mjesec dana nakon što ju je odabrao Odbor nadzornika, Europski parlament trebao bi imati pravo, nakon što je saslušao odabranu osobu, suprotstaviti se njenom imenovanju.

(56)	Upravljanje Nadzornim tijelom trebalo bi povjeriti izvršnom direktoru koji bi trebao imati pravo sudjelovati na sastancima Odbora nadzornika i upravljačkog odbora, bez prava glasa.

(57)

Kako bi se osigurala međusektorska usklađenost u aktivnostima ESA-e, one bi se trebale blisko uskladiti preko Zajedničkog odbora i, kada je to potrebno, postići zajednička stajališta. Zajednički bi odbor trebao usklađivati funkcije ESA-e u vezi s financijskim konglomeratima i drugim međusektorskim pitanjima. Prema potrebi, dotična nadležna bi Europska nadzorna tijela trebala usporedno donijeti akte koji spadaju u područje nadležnosti Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) ili Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala). Zajedničkim bi odborom trebao predsjedati predsjednik svih ESA-a tijekom 12-mjesečnog mandata na temelju rotacije. Predsjednik Zajedničkog odbora trebao bi biti potpredsjednik ESRB-a. Zajednički odbor trebao bi imati odgovarajuće osoblje koje osiguravaju ESA-u, kako bi se omogućila neformalna razmjena informacija te razvoj zajedničke kulture na području nadzora u ESA-i.

(58)

Potrebno je osigurati da se stranke na koje utječe odluka koju usvoji Nadzorno tijelo, mogu poslužiti potrebnim pravnim lijekovima. Za učinkovitu zaštitu prava stranaka i zbog uštede postupanja, u slučaju kad Nadzorno tijelo ima ovlaštenja za donošenje odluka, strankama bi trebalo dati pravo da ulože žalbu Žalbenom vijeću. Zbog učinkovitosti i dosljednosti, Žalbeno vijeće trebalo biti zajedničko tijelo ESA-e, neovisno od njihovih administrativnih i regulatornih struktura. Protiv odluka Žalbenog vijeća može se uložiti žalba Sudu Europske unije.

(59)

Kako bi mu se zajamčila potpuna samostalnost i neovisnost, Nadzornom tijelu trebalo bi odobriti samostalni proračun s prihodima uglavnom iz obveznih doprinosa nacionalnih nadzornih tijela i iz općeg proračuna Europske unije. Financiranje Nadzornog tijela od strane Unije podliježe sporazumu iz točke 47. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i pouzdanom financijskom upravljanju (40). Trebalo bi primjenjivati proračunski postupak Unije. Reviziju računa trebao bi provesti Revizorski sud. Cjelokupan postupak podliježe postupku razrješenja.

(60)

Na Nadzorno tijelo se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (41) Nadzorno bi tijelo također trebalo pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (42).

(61)	Kako bi se osigurali otvoreni i transparentni uvjeti zapošljavanja i jednako postupanje prema zaposlenicima, na osoblje bi se Nadzornog tijela trebao primjenjivati Pravilnik o osoblju za dužnosnike i uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (43).

(62)	Nužno je zaštiti poslovne tajne i druge povjerljive informacije. Povjerljivost informacija koje su dostupne Nadzornom tijelu i razmjena unutar mreže trebale bi podlijegati strogim i učinkovitim pravilima povjerljivosti.

(63)

Za obradu osobnih podataka, za potrebe ove Uredbe, u cijelosti se primjenjuje Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (44) te Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (45)

(64)	Kako bi se osiguralo transparentno djelovanje Nadzornog tijela, na Nadzorno bi se tijelo trebala primjenjivati Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (46).

(65)	Trebalo bi omogućiti trećim zemljama sudjelovanje u radu Nadzornog tijela u skladu s odgovarajućim sporazumima koje zaključi Unija.

(66)

Budući da ciljeve ove Uredbe, naime poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta osiguranjem visoke, učinkovite i usklađene razine bonitetnog uređenja i nadzora, zaštitu osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i drugih korisnika, zaštitu cjelovitosti, učinkovitosti i urednog funkcioniranja financijskih tržišta, održavanje stabilnosti financijskog sustava i jačanje međunarodne nadzorne suradnje, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se oni zbog razmjera djelovanja, mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire potrebne za ostvarivanje tih ciljeva.

(67)

Nadzorno bi tijelo trebalo preuzeti sve sadašnje zadaće i ovlaštenja Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, stoga bi trebalo staviti izvan snage Odluku Komisije 2009/79/EZ na dan osnivanja Nadzornog tijela i u skladu s tim izmijeniti Odluku br. 716/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uspostavi programa Zajednice za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskih usluga, financijskog izvještavanja i revizije (47) S obzirom na postojeće strukture i poslove Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, važno je osigurati vrlo blisku suradnju između Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Komisije prilikom uspostave odgovarajućih prijelaznih mehanizama kako bi se osiguralo da razdoblje tijekom kojeg je Komisija odgovorna za administrativnu uspostavu i početno administrativno djelovanje Nadzornog tijela bude što kraće.

(68)

Primjereno je odrediti vremenski rok za primjenu ove Uredbe kako bi se osigurala odgovarajuća priprema Nadzornog tijela za početak djelovanja i nesmetan prijelaz s Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje. Nadzorno bi se tijelo trebalo financirati na odgovarajući način. Njega bi barem na početku trebalo financirati s 40 % sredstava Unije, a 60 % preko doprinosa država članica u skladu s ponderiranjem glasova iz članka 3. stavka 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

(69)	Kako bi se omogućilo osnivanje Nadzornog tijela 1. siječnja 2011., ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OSNIVANJE I PRAVNI STATUS

Članak 1.

Osnivanje i područje djelovanja

1.   Ovom se Uredbom osniva Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu Nadzorno tijelo).

2.   Nadzorno tijelo djeluje u okviru ovlaštenja dodijeljenih ovom Uredbom te unutar područja primjene Direktive 2009/138/EZ s iznimkom glave IV. navedene Direktive, direktiva 2002/92/EZ, 2003/41/EZ, 2002/87/EZ, 64/225/EEZ, 73/239/EEZ, 73/240/EEZ, 76/580/EEZ, 78/473/EEZ, 84/641/EEZ, 87/344/EEZ, 88/357/EEZ, 92/49/EEZ, 98/78/EZ, 2001/17/EZ, 2002/83/EZ i 2005/68/EZ i, u mjeri u kojoj se ovi akti primjenjuju na društva za osiguranje, društva za reosiguranje, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, posrednike u osiguranju, u okviru relevantnih dijelova Direktive 2005/60/EZ i Direktive 2002/65/EZ, uključujući sve direktive, uredbe i odluke koje se temelje na navedenim aktima, te u okviru bilo kojeg daljnjeg pravno obvezujućeg akta Unije kojim se Nadzornom tijelu dodjeljuju zadaće.

3.   Nadzorno tijelo također djeluje u području aktivnosti društava za osiguranje, društava za reosiguranje, financijskih konglomerata, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i posrednika u osiguranju, u vezi s pitanjima koja nisu izravno obuhvaćena aktima iz stavka 2., uključujući pitanja korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvještavanja, pod uvjetom da su takve mjere Nadzornog tijela nužne za osiguranje učinkovite i dosljedne primjene navedenih akata.

4.   U odnosu na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, Nadzorno tijelo djeluje ne dovodeći u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo.

5.   Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje ovlaštenja Komisije, posebno na temelju članka 258. UFEU-a, da osigura usklađenost s pravom Unije.

6.   Cilj Nadzornog tijela je zaštititi javne interese dajući doprinos kratkoročnoj, srednjoročnoj i dugoročnoj stabilnosti i učinkovitosti financijskog sustava za gospodarstvo Unije, njene državljane i poduzeća. Nadzorno tijelo doprinosi:

(a)	poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta, što posebno uključuje pouzdanu, učinkovitu i dosljednu razinu uređenja i nadzora;

(b)	osiguranju cjelovitosti, transparentnosti, učinkovitosti i urednom funkcioniranju financijskih tržišta;

(c)	jačanju međunarodne usklađenosti nadzora;

(d)	sprečavanju regulatorne arbitraže i promicanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja;

(e)	osiguranju, da se preuzimanje rizika u vezi s osiguranjem, reosiguranjem i strukovnim mirovinskim osiguranjem uređuje i nadzire na odgovarajući način; te

(f)	poboljšanju zaštite potrošača.

U tu svrhu Nadzorno tijelo doprinosi osiguranju dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene akata iz stavka 2., promiče nadzornu konvergenciju, daje mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, te provodi ekonomske analize tržišta kako bi se promicalo postizanje ciljeva Nadzornog tijela.

Prilikom izvršavanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Nadzorno tijelo posvećuje posebnu pažnju svakom mogućem sistemskom riziku koji predstavljaju financijske institucije, čija propast može narušiti djelovanje financijskog sustava ili realnoga gospodarstva.

Pri obavljanju svojih zadaća Nadzorno tijelo djeluje neovisno i objektivno te isključivo u interesu Unije.

Članak 2.

Europski sustav financijskog nadzora

1.   Nadzorno tijelo čini dio Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS). Glavni cilj ESFS-a je osiguranje odgovarajuće provedbe pravila primjenjivih na financijski sektor kako bi se očuvala financijska stabilnost i osiguralo povjerenje u financijski sustav u cjelini, a korisnicima financijskih usluga osigurala dovoljna zaštita.

2.   ESFS sastoji se od:

(a)	Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), za potrebe zadaća kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1092/2010 i ovom Uredbom;

(b)	Nadzornog tijela;

(c)	Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovanog Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (48);

(d)	Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovanog Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (49);

(e)	Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu Zajednički odbor) za potrebe obavljanja zadaća iz članaka 54. do 57. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010;

(f)	nadležnih ili nadzornih tijela država članica, kako su utvrđena u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.   Nadzorno tijelo putem Zajedničkog odbora redovito i blisko surađuje s ESRB-om kao i s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osiguranjem međusektorske usklađenosti rada i postizanjem zajedničkih stajališta u području nadzora financijskih konglomerata i u pogledu drugih međusektorskih pitanja.

4.   U skladu s načelom lojalne suradnje na temelju članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, partneri ESFS-a surađuju s povjerenjem i s potpunim uzajamnim poštovanjem, posebno prilikom osiguranja toka odgovarajućih i pouzdanih informacija među njima.

5.   Ova nadzorna tijela koja su partneri ESFS-a imaju obvezu nadzirati financijske institucije, koje djeluju u Uniji, u skladu s aktima iz članka 1. stavka 2.

Članak 3.

Odgovornost nadležnih tijela

Nadležna tijela iz članka 2. stavka 2. točaka (a) do (d) odgovorna su Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 4.

Značenje pojmova

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„financijske institucije” znači društva, subjekti i fizičke i pravne osobe koje podliježu bilo kojem od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. U odnosu na Direktivu 2005/60/EZ „financijske institucije” znači samo društva za osiguranje i posrednike u osiguranju, kako je utvrđeno u navedenoj Direktivi;

2.

„nadležna tijela” znači: i. nadzorna tijela, kako su utvrđena u Direktivi 2009/138/EZ, i nadležna tijela, kako su utvrđena u direktivama 2003/41/EZ i 2002/92/EZ; ii. u odnosu na direktive 2002/65/EZ i 2005/60/EZ nadležna tijela za osiguranje poštovanja zahtjeva iz navedenih direktiva od strane financijskih institucija, kako je to utvrđeno u točki 1.

Članak 5.

Pravni status

1.   Nadzorno tijelo je tijelo Unije s pravnom osobnošću.

2.   Nadzorno tijelo u svakoj državi članici ima najširu pravnu i poslovnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju nacionalnog prava. Ona može, posebno, stjecati ili prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu te biti stranka u sudskom postupku.

3.   Nadzorno tijelo zastupa predsjednik.

Članak 6.

Sastav

Nadzorno tijelo se sastoji od:

1.	Odbora nadzornika, koji izvršava zadaće iz članka 43.;

2.	upravljačkog odbora, koji izvršava zadaće iz članka 47.;

3.	predsjednika, koji izvršava zadaće iz članka 48.;

4.	izvršnog direktora, koji izvršava zadaće iz članka 53.;

5.	Žalbenog vijeća koje izvršava zadaće iz članka 60.

Članak 7.

Sjedište

Sjedište Nadzornog tijela je u Frankfurtu na Majni.

POGLAVLJE II.

ZADAĆE I OVLASTI NADZORNOG TIJELA

Članak 8.

Zadaće i ovlasti Nadzornog tijela

1.   Nadzorno tijelo ima sljedeće zadaće:

(a)	doprinositi uspostavi visokokvalitetnih zajedničkih regulatornih i nadzornih standarda i praksi, posebno davanjem mišljenja institucijama Unije te razvojem smjernica, preporuka i nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji se temelje na zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

doprinositi dosljednoj primjeni pravno obvezujućih akata Unije, posebno doprinoseći zajedničkoj nadzornoj kulturi, osiguranjem dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene akata iz članka 1. stavka 2., sprečavanjem regulatorne arbitraže, posredovanjem i rješavanjem sporova između nadležnih tijela, osiguranjem učinkovitog i dosljednog nadzora financijskih institucija, osiguranjem usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i donošenjem mjera, između ostalog, u kriznim situacijama;

(c)	poticati i omogućavati delegiranje zadaća i odgovornosti između nadležnih tijela;

(d)	blisko surađivati s ESRB-om, posebno pružanjem informacija ESRB-u koje su potrebne za obavljanje njegovih zadaća te osiguranjem primjerenog nastavnog postupanja upozorenja i preporuka ESRB-a;

(e)	organizirati i provoditi analize stručnog pregleda nadležnih tijela, uključujući izdavanje smjernica i preporuka te utvrđivanje najboljih praksi, kako bi se ojačala dosljednost u rezultatima nadzora;

(f)	u okviru svoje nadležnosti, pratiti i procjenjivati tržišna kretanja;

(g)	provoditi ekonomske analize tržišta radi obavješćivanja o ispunjavanju funkcija Nadzornog tijela;

(h)	podupirati zaštitu osiguranika, sudionika i korisnika sustava mirovinskog osiguranja;

(i)	doprinositi dosljednom i usklađenom djelovanju kolegija nadzornih tijela, praćenju, procjenjivanju i mjerenju sistemskog rizika, razvoju i usklađivanju planova oporavka i rješavanja, osiguranjem visoke razine zaštite osiguranicima, korisnicima u cijeloj Uniji, u skladu s člancima 21. do 26.;

(j)	ispunjavati sve ostale posebne zadaće predviđene ovom Uredbom ili drugih zakonodavnim aktima;

(k)	na svojoj internetskoj stranici objavljivati i redovito ažurirati informacije u vezi s područjem svojega djelovanja, posebno, u okviru svojih nadležnosti, o registriranim financijskim institucijama, kako bi osiguralo da su informacije lako dostupne javnosti;

(l)	od Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (CEIOPS) prema potrebi preuzimati sve postojeće i tekuće zadaće.

2.   Radi ostvarivanja svojih zadaća iz stavka 1., Nadzorno tijelo ima ovlasti, predviđene ovom Uredbom, posebno za:

(a)	razvoj nacrta regulatornih tehničkih standarda u posebnim slučajevima iz članka 10.;

(b)	razvoj nacrta provedbenih tehničkih standarda u posebnim slučajevima iz članka 15.;

(c)	izdavanje smjernica i preporuka, kako je utvrđeno u članku 16.;

(d)	izdavanje preporuka u posebnim slučajevima iz članka 17. stavka 3.;

(e)	donošenje pojedinih odluka upućenih nadležnim tijelima u posebnim slučajevima iz članka 18. stavka 3. i članka 19. stavka 3.;

(f)	u slučajevima koji se odnose na izravno primjenjivo pravo Unije, donošenje pojedinih odluka koje su upućene financijskim institucijama u posebnim slučajevima iz članka 17. stavka 6., iz članka 18. stavka 4. i iz članka 19. stavka 4.;

(g)	izdavanje mišljenja za Europski parlament, Vijeće ili Komisiju, kako je predviđeno člankom 34.;

(h)	prikupljanje potrebnih informacija o financijskim institucijama, kako je predviđeno člankom 35.;

(i)	razvijanje zajedničkih metodologija za ocjenu učinka karakteristika proizvoda i postupaka distribucije na financijsko stanje institucija i zaštitu potrošača;

(j)	osiguranje središnje pristupačne baze podataka o registriranim financijskim institucijama u području svoje nadležnosti, u slučajevima kada je tako navedeno u aktima iz članka 1. stavka 2.

Članak 9.

Zadaće povezane sa zaštitom potrošača i financijskim aktivnostima

1.   Nadzorno tijelo preuzima vodeću ulogu u promicanju transparentnosti, jednostavnosti i pravednosti na tržištu za financijske proizvode ili usluge namijenjene potrošačima na cijelom unutarnjem tržištu, uključujući:

(a)	prikupljanje, analiziranje i izvješćivanje o potrošačkim trendovima;

(b)	preispitivanje i usklađivanje financijskog opismenjavanja i obrazovne inicijative nadležnih tijela;

(c)	razvoj standarda osposobljavanja za sektor; i

(d)	doprinos razvoju zajedničkih pravila o objavljivanju.

2.   Nadzorno tijelo prati nove i postojeće financijske aktivnosti i može usvajati smjernice i preporuke s ciljem promicanja sigurnosti i pouzdanosti tržišta te konvergencije regulatornih praksi.

3.   Nadzorno tijelo također može izdati upozorenja u slučaju da financijske aktivnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju za ciljeve utvrđene u članku 1. stavku 6.

4.   Nadzorno tijelo osniva, kao sastavni dio Nadzornog tijela, Odbor za financijske inovacije koji povezuje sva odgovarajuća nadležna nacionalna nadzorna tijela u svrhu postizanja usklađenog pristupa regulatornom i nadzornom postupanju s novim ili inovativnim financijskim aktivnostima i davanja savjeta Nadzornom tijelu, koji se podnose Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

5.   Nadzorno tijelo može privremeno zabraniti ili ograničiti određene financijske aktivnosti koje ugrožavaju uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog ili dijela financijskog sustava u Uniji, u slučajevima i pod uvjetima i u uvjetima utvrđenima u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ili, ako je potrebno, u slučaju krizne situacije u skladu i na temelju uvjeta utvrđenih člankom 18.

Nadzorno tijelo preispituje odluke iz prvog podstavka u odgovarajućim vremenskim razmacima, a najmanje svaka tri mjeseca. Ako se odluka ne obnovi nakon tromjesečnog razdoblja, ona automatski istječe.

Država članica može zatražiti od Nadzornog tijela preispitivanje svoje odluke. U tom slučaju Nadzorno tijelo, u skladu s postupkom određenim u članku 44. stavku 1., drugom podstavku, donosi odluku o zadržavanju svoje odluke.

Nadzorno tijelo može također ocijeniti potrebu za zabranom ili ograničenjem određenih vrsta financijskih aktivnosti i, kad postoji takva potreba, obavješćuje Komisiju, kako bi se olakšalo usvajanje bilo koje takve zabrane ili ograničenja.

Članak 10.

Regulatorni tehnički standardi

1.   Kad Europski parlament i Vijeće delegiraju Komisiji ovlaštenja za usvajanje regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a kako bi se osiguralo dosljedno usklađivanje u područjima koja su izričito navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Nadzorno tijelo može razviti nacrt regulatornih tehničkih standarda. Nadzorno tijelo dostavlja svoj nacrt standarda Komisiji na prihvaćanje.

Regulatorni tehnički standardi su tehnički standardi, ne podrazumijevaju strateške ili političke odluke, a njihov sadržaj je ograničen zakonodavnim aktima na kojima se temelje.

Prije nego što ih podnese Komisiji, Nadzorno tijelo provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Nadzorno tijelo također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Kad Nadzorno tijelo podnosi nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija ga odmah prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta regulatornog tehničkog standarda, Komisija donosi odluku o njegovom prihvaćanju. Komisija može prihvatiti nacrt regulatornih tehničkih standarda i samo djelomično, ili uz izmjene, kad to zahtijevaju interesi Unije.

U slučaju kad Komisija ne namjerava prihvatiti nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga namjerava prihvatiti samo djelomično ili s izmjenama, dužna je vratiti nacrt regulatornog tehničkog standarda Nadzornom tijelu, uz obrazloženje neprihvaćanja ili, ovisno o slučaju, objašnjenje razloga za izmjene. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana na temelju predloženih izmjena Komisije i ponovno ga podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku toga šestotjednog razdoblja Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda ili podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda koji nije izmijenjen na način koji je u skladu s predloženim izmjenama, Komisija može usvojiti regulatorni tehnički standard s izmjenama za koje smatra relevantnim ili ga može odbiti.

Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

2.   Kad Nadzorno tijelo nije podnijelo nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku utvrđenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti takav nacrt u novom vremenskom roku.

3.   Samo u slučaju kad Nadzorno tijelo ne podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda Komisiji unutar rokova u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard putem delegiranog akta bez nacrta Nadzornog tijela.

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda i s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Komisija također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt regulatornog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje nacrt regulatornog tehničkog standarda Nadzornom tijelu. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku toga šestotjednog razdoblja iz četvrtog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može usvojiti regulatorni tehnički standard.

Ako je Nadzorno tijelo podnijelo izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana, Komisija može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Nadzornog tijela, ili donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama za koje smatra relevantnim. Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

4.   Regulatorni tehnički standardi donose se putem uredaba ili odluka. Oni se objavljuju u Službenom listu Europske Unije, a stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden.

Članak 11.

Izvršavanje delegiranja

1.   Ovlaštenje za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz članka 10. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 16. prosinca 2010. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranim ovlaštenjem najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje na razdoblja jednakog trajanja, osim ako Europski parlament ili Vijeće opozovu ovlaštenje u skladu s člankom 14.

2.   Čim Komisija usvoji regulatorni tehnički standard, o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Ovlaštenje za usvajanje regulatornih tehničkih standarda dodjeljuje se Komisiji ovisno o uvjetima utvrđenima u člancima 12. do 14.

Članak 12.

Opoziv delegiranja

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10.

2.   Institucija koja je počela unutarnji postupak u svrhu razmatranja moguće odluke o opozivu delegiranja ovlaštenja, nastoji o tome obavijestiti drugu instituciju i Komisiju, u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, navodeći delegiranu ovlast koja bi mogla podlijegati opozivu.

3.   Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu bez odgode ili kasnijeg dana koji je naveden u njoj. Odluka ne utječe na valjanost regulatornih tehničkih standarda koji su već na snazi. Ona se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 13.

Prigovori na regulatorne tehničke standarde

1.   Europski parlament ili Vijeće mogu staviti prigovor na regulatorni tehnički standard u roku od tri mjeseca od dana obavijesti o regulatornom tehničkom standardu koji je usvojila Komisija. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća ovo se razdoblje produžuje za tri mjeseca.

Kad Komisija donosi regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je podnijelo Nadzorno tijelo, razdoblje tijekom kojega Europski parlament i Vijeće mogu staviti prigovor iznosi mjesec dana od dana obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća ovo se razdoblje produžuje za jedan mjesec.

2.   Ako po isteku razdoblja iz stavka 1. ni Europski parlament niti Vijeće ne stave prigovor na regulatorni tehnički standard, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu naveden. Regulatorni tehnički standard može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka navedenog razdoblja ako su i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o svojoj namjeri da neće staviti prigovor.

3.   Ako Europski parlament ili Vijeće stave prigovor na tehnički standard u roku iz stavka 1., akt ne stupa na snagu. Institucija koja stavi prigovor u skladu s člankom 296. UFEU-a navodi razloge zbog kojih stavlja prigovor.

Članak 14.

Neprihvaćanje ili izmjena nacrta regulatornih tehničkih standarda

1.   Ako Komisija ne prihvati nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga izmijeni u skladu s člankom 10., Komisija o tome obavješćuje Nadzorno tijelo, Europski parlament i Vijeće te navodi razloge za navedeno.

2.   Kada je to potrebno, Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati odgovornog povjerenika, zajedno s predsjedavajućim Nadzornog tijela, u roku od mjesec dana od obavijesti iz stavka 1., na ad hoc sastanak nadležnog odbora Europskog parlamenta ili Vijeća kako bi predstavili ili objasnili razlike stajališta.

Članak 15.

Provedbeni tehnički standardi

1.   Nadzorno tijelo može razviti provedbene tehničke standarde putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a u područjima koja su posebno navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. Provedbeni tehnički standardi su tehnički standardi, koji ne podrazumijevaju strateške ili političke odluke, a njihov sadržaj je određivanje uvjeta za primjenu navedenih akata. Nadzorno tijelo podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda Komisiji na prihvaćanje.

Prije nego što podnese nacrt provedbenih tehničkih standarda Komisiji, Nadzorno tijelo provodi otvorena javna savjetovanja i analizira moguće tim povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta provedbenog tehničkog standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Nadzorno tijelo također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Kad Nadzorno tijelo podnosi nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija ga odmah prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta provedbenog tehničkog standarda Komisija donosi odluku o njegovom prihvaćanju. Komisija može produžiti to razdoblje za jedan mjesec. Komisija može prihvatiti nacrt provedbenih tehničkih standarda i samo djelomično, ili uz izmjene, kad to zahtijevaju interesi Unije.

U slučaju kad Komisija ne namjerava prihvatiti nacrt provedbenog tehničkog standarda ili ga namjerava prihvatiti samo djelomično ili s izmjenama, šalje ga nazad Nadzornom tijelu, uz obrazloženje neprihvaćanja ili, ovisno o slučaju, objašnjenje razloga za izmjene. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana na temelju predloženih izmjena Komisije i ponovno ga podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju svoga formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku tog šestotjednog razdoblja iz petog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda ili podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda koji nije izmijenjen na način koji je u skladu s predloženim izmjenama, Komisija može usvojiti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje smatra relevantnim ili ga može odbiti.

Komisija ne mijenja sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

2.   U slučajevima kad Nadzorno tijelo ne podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda u vremenskom roku utvrđenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti takav nacrt u novom roku.

3.   Samo u slučaju kad Nadzorno tijelo nije podnijelo nacrt provedbenog tehničkog standarda Komisiji unutar roka u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard putem provedbenog akta bez nacrta Nadzornog tijela.

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu provedbenih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta provedbenih tehničkih standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Komisija također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt provedbenog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje nacrt provedbenog tehničkog standarda Nadzornom tijelu. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo dostavlja kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku šestotjednog razdoblja iz četvrtog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može usvojiti provedbeni tehnički standard.

Ako je Nadzorno tijelo podnijelo izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana, Komisija može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Nadzornog tijela ili usvojiti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje smatra relevantnim.

Komisija ne mijenja sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

4.   Provedbeni tehnički standardi donose se putem uredaba ili odluka. Oni se objavljuju u Službenom listu Europske Unije, a stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden.

Članak 16.

Smjernice i preporuke

1.   S ciljem uspostave dosljednih, učinkovitih i djelotvornih nadzornih praksi u okviru ESFS-a, te osiguranja zajedničke, jedinstvene i dosljedne primjene prava Unije, Nadzorno tijelo izdaje smjernice i preporuke upućene nadležnim tijelima ili financijskim institucijama.

2.   Nadzorno tijelo, ako je potrebno, provodi otvorena javna savjetovanja o smjernicama i preporukama i analizira moguće povezane troškove i koristi. Takva savjetovanja i analize razmjerni su obzirom na opseg, narav i učinak smjernica ili preporuka. Nadzorno tijelo također, ako je potrebno, traži mišljenje ili savjete odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

3.   Nadležna tijela i financijske institucije ulažu sve napore kako bi poštovali navedene smjernice i preporuke.

Svako nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od izdavanja smjernice ili preporuke, potvrđuje poštovanje ili namjeru o poštovanju navedene smjernice ili preporuke. U slučaju da ih nadležno tijelo ne poštuje ili ih ne namjerava poštovati, ono o tome obavješćuje Nadzorno tijelo, navodeći svoje razloge.

Nadzorno tijelo objavljuje činjenicu da nadležno tijelo ne poštuje ili da ne namjerava poštovati tu smjernicu ili preporuku. Nadzorno tijelo također može donijeti odluku, na pojedinačnoj osnovi, o objavljivanju razloga koje je dostavilo nadležno tijelo u vezi s nepoštovanjem te smjernice ili preporuke. Nadležno tijelo takvoj objavi prima prethodnu obavijest.

Ako to zahtijeva smjernica ili preporuka, financijske institucije jasno i na podroban način izvješćuju o poštovanju navedene smjernice ili preporuke.

4.   U izvješću iz članka 43. stavka 5. Nadzorno tijelo obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o izdanim smjernicama i preporukama, navodeći nadležno tijelo koje im nije udovoljilo i izloživši ukratko kako Nadzorno tijelo namjerava osigurati poštovanje preporuka i smjernica od strane dotičnog nadležnog tijela ubuduće.

Članak 17.

Kršenje prava Unije

1.   U slučaju da nadležno tijelo nije primijenilo akte iz članka 1. stavka 2. ili ih je primijenilo na način koji predstavlja kršenje prava Unije, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde utvrđene u skladu s člancima 10. do 15., posebno ako nije osiguralo da neka od financijskih institucija ispunjava zahtjeve utvrđene u navedenim aktima, Nadzorno tijelo postupa u skladu s ovlaštenjima iz stavaka 2., 3. i 6. ovog članka.

2.   Nadzorno tijelo može istražiti navodno kršenje ili neprimjenu prava Unije, na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela, Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije ili odgovarajuće interesne skupine ili na vlastitu inicijativu, a nakon što je obavijestila dotično nadležno tijelo.

Ne dovodeći u pitanje ovlaštenja utvrđena člankom 35., nadležno tijelo, bez odlaganja, dostavlja Nadzornom tijelu sve informacije koje smatra neophodnim za njenu istragu.

3.   Nadzorno tijelo može, najkasnije u roku od dva mjeseca od početka svoje istrage, uputiti preporuku dotičnom nadležnom tijelu, navodeći mjere koje su potrebne za usklađivanje s pravom Unije.

U roku od deset radnih dana od primitka preporuke, nadležno tijelo obavješćuje Nadzorno tijelo o koracima koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti kako bi osiguralo usklađenost s pravom Unije.

4.   U slučaju da nadležno tijelo nije postupilo u skladu s pravom Unije u roku od mjesec dana od primitka preporuke Agencije, Komisija može, nakon što ju je obavijestilo Nadzorno tijelo ili na vlastitu inicijativu, izdati formalno mišljenje kojim od nadležnog tijela traži poduzimanje potrebnih mjera radi usklađivanja s pravom Unije. Formalno mišljenje Komisije vodi računa o preporuci Nadzornog tijela.

Komisija izdaje takvo formalno mišljenje najkasnije u roku od tri mjeseca nakon donošenja preporuke. Komisija može produžiti ovo razdoblje za mjesec dana.

Nadzorno tijelo i nadležno tijelo dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije.

5.   U roku od deset radnih dana od primitka formalnog mišljenja iz stavka 4., nadležno tijelo obavješćuje Komisiju i Nadzorno tijelo o koracima koje je poduzelo ili namjerava poduzeti kako bi osiguralo poštovanje formalnog mišljenja.

6.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, u slučaju kad nadležno tijelo ne poštuje formalno mišljenje iz stavka 4. u roku određenom u navedenom stavku i kad je takvo nepoštovanje potrebno pravovremeno otkloniti radi održavanja i ponovne uspostave neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja ili osiguranja urednog funkcioniranja i cjelovitosti financijskog sustava, u slučaju kad su relevantni zahtjevi akata iz članka 1. stavka 2. izravno primjenljivi na financijske institucije, Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačne odluke upućene financijskoj instituciji, kojima zahtijeva potrebno djelovanje za poštovanje svojih obveza na temelju prava Unije, uključujući prekid bilo koje prakse.

Odluka Nadzornog tijela u skladu je s formalnim mišljenjem koje je na temelju stavka 4. izdala Komisija.

7.   Odluke donesene na temelju stavka 6. imaju prednost pred bilo kojom odlukom koje je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju.

Prilikom poduzimanja djelovanja u vezi s pitanjima koja podliježu formalnom mišljenju na temelju stavka 4. ili odluci na temelju stavka 6., nadležna tijela poštuju formalno mišljenje ili odluku, ovisno o slučaju.

8.   U izvješću iz članka 43. stavka 5. Nadzorno tijelo navodi nadležna tijela i financijske institucije koji nisu postupili u skladu s formalnim mišljenjima ili odlukama iz stavaka 4. i 6. ovog članka.

Članak 18.

Djelovanje u hitnim situacijama

1.   U slučaju nepovoljnih kretanja koja mogu ozbiljno ugroziti pravilno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, Nadzorno tijelo aktivno omogućuje i, ako se smatra potrebnim, koordinira sva djelovanja od strane odgovarajućih nacionalnih nadležnih nadzornih tijela.

Kako bi moglo obavljati tu ulogu omogućavanja i koordinacije, Nadzorno je tijelo u potpunosti obaviješteno o svim odgovarajućim kretanjima i pozvano od strane relevantnih nacionalnih nadležnih nadzornih tijela na sudjelovanje kao promatrač na svim relevantnim susretima.

2.   Vijeće, u savjetovanju s Komisijom i ESRB-om te, kada je to potrebno, s ESA-om, i na zahtjev Nadzornog tijela, Komisije ili ESRB-a, može donijeti odluku upućenu Nadzornom tijelu, u kojoj određuje postojanje krizne situacije za potrebe ove Uredbe. Vijeće preispituje tu odluku u odgovarajućim vremenskim razmacima, a najmanje jednom mjesečno. Ako se odluka ne obnovi na završetku jednomjesečnog razdoblja, ona automatski istječe. Vijeće može u svakom trenutku objaviti prestanak krizne situacije.

Ako ESRB ili Nadzorno tijelo smatraju da može doći do krizne situacije, izdaju povjerljivu preporuku upućenu Vijeću, te mu dostavljaju procjenu situacije. Vijeće zatim procjenjuje potrebu za sazivanjem sastanka. U tom postupku jamči se dužna pažnja u vezi povjerljivosti.

Ako Vijeće odredi postojanje krizne situacije, ono pravovremeno obavješćuje Europski parlament i Komisiju.

3.   U slučaju kad je Vijeće donijelo odluku na temelju stavka 2., a u iznimnim okolnostima kad je potrebno usklađeno djelovanje nacionalnih nadležnih tijela kako bi se odgovorilo na nepovoljna kretanja koja mogu ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačne odluke kojima od nadležnih tijela traži poduzimanje potrebnih mjera u skladu sa zakonodavstvom iz članka 1. stavka 2. radi rješavanja bilo kojih takvih kretanja osiguravanjem ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u navedenom zakonodavstvu od strane financijskih institucija i nadležnih tijela.

4.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, u slučaju kad nadležno tijelo ne poštuje odluku Nadzornog tijela iz stavka 3. u roku određenom u toj odluci, Nadzorno tijelo može, u slučaju kad su odgovarajući zahtjevi utvrđeni u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde koji su doneseni u skladu s tim aktima, izravno primjenjivi na financijske institucije, donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji, kojom traži potrebno djelovanje za poštovanje obveza u skladu s tim zakonodavstvom, uključujući prekid bilo koje prakse. Ovo se primjenjuje samo u situacijama u kojima nadležno tijelo ne primjenjuje zakonodavne akte iz članka 1. stavka 2., uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde koji su doneseni u skladu s tim aktima, ili ih primjenjuje na način koji se čini očitim kršenjem tih akata i kad je potrebno hitno otklanjanje kako bi se ponovno uspostavilo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji.

5.   Odluke donesene na temelju stavka 4., imaju prednost pred bilo kojom odlukom koju je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju.

Svako djelovanje nadležnog tijela u vezi s pitanjima koja podliježu odluci u skladu sa stavkom 3. ili 4. u skladu je s tim odlukama.

Članak 19.

Rješavanje nesuglasica između nadležnih tijela u prekograničnim situacijama

1.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 17., u slučaju kad se nadležno tijelo ne slaže s postupkom ili sadržajem djelovanja ili nepostupanjem nadležnog tijela druge države članice, u slučajevima određenim u aktima iz članka 1. stavka 2., Nadzorno tijelo, na zahtjev jednog ili više dotičnih nadležnih tijela, može pomoći tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom iz stavaka 2. do 4. ovog članka.

U slučajevima određenim u zakonodavstvu iz članka 1. stavka 2., i kad se na temelju objektivnih kriterija može odrediti neslaganje između nadležnih tijela različitih država članica, Nadzorno tijelo može, na vlastitu inicijativu, pomoći tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom iz stavaka 2. do 4.

2.   Nadzorno tijelo određuje vremenski rok za mirenje između nadležnih tijela, vodeći računa o svim odgovarajućim rokovima, utvrđenim u aktima iz članka 1. stavka 2. te složenosti i hitnosti pitanja. U toj fazi Nadzorno tijelo djeluje kao posrednik.

3.   Ako dotična nadležna tijela ne postignu dogovor u fazi mirenja iz stavka 2. Nadzorno tijelo može, u skladu s postupkom iz trećeg i četvrtoga podstavka članka 44. stavka 1. donijeti odluku u kojoj od njih traži poduzimanje posebnog djelovanja ili suzdržavanje od djelovanja kako bi se riješilo pitanje, uz obvezujući učinak za dotična nadležna tijela, kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije.

4.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, kad nadležna tijela ne poštuju odluku Nadzornog tijela i time ne osiguraju da financijska institucija ispunjava zahtjeve koji se na nju izravno primjenjuju na temelju akata iz članka 1. stavka 2. Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji kojom traži potrebno djelovanje za poštivanje obveza na temelju prava Unije, uključujući prekid bilo koje prakse.

5.   Odluke donesene na temelju stavka 4., imaju prednost pred bilo kojom odlukom koju je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju. Svako djelovanje koje nadležna tijela donesu u vezi s činjenicama koje podliježu odluci u skladu sa stavkom 3. ili 4. usklađene su s tim odlukama.

6.   U izvješću iz članka 50. stavka 2., predsjednik Nadzornog tijela navodi prirodu i vrstu neslaganja između nadležnih tijela, postignute dogovore i odluke donesene za rješavanje takvih neslaganja.

Članak 20.

Rješavanje međusektorskih neslaganja između nadležnih tijela

Zajednički odbor, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19. i članku 56., rješava međusektorska neslaganja koje mogu nastati između nadležnih tijela kako je to utvrđeno člankom 4. točkom 2. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.

Kolegij nadzornih tijela

1.   Nadzorno tijelo doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela iz Direktive 2009/138/EZ, te podupire koherentnost primjene prava Unije kolegija nadzornih tijela. Radi približavanja najbolje nadzorne prakse, zaposlenici Nadzornog tijela mogu sudjelovati u aktivnostima kolegija nadzornih tijela, uključujući ispitivanja na licu mjesta koja zajednički provode dva ili više nadležnih tijela.

2.   Nadzorno tijelo ima vodeću ulogu u osiguranju dosljednog i koherentnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične institucije u Uniji, vodeći računa o sistemskom riziku koji predstavljaju financijske institucije iz članka 23.

Za potrebe ovog stavka i stavka 1. ovog članka, Nadzorno se tijelo smatra „nadležnim tijelom” u smislu odgovarajućeg zakonodavstva.

Nadzorno tijelo može:

(a)	prikupljati i dijeliti sve relevantne informacije u suradnji s nadležnim tijelima za omogućavanje rada kolegija i uspostaviti i upravljati središnjim sustavom, kako bi se nadležnim tijelima i kolegiju omogućio pristup navedenim informacijama;

(b)

pokrenuti i usklađivati testiranja otpornosti na stres na razini Unije u skladu s člankom 32. kako bi se ocijenila otpornost financijskih institucija, posebno sistemski rizik koji predstavljaju financijske institucije iz članka 23., na nepovoljna tržišna kretanja i procijenila mogućnost za povećanje sistemskog rizika u situacijama stresa, osiguravši primjenu dosljedne metodologije na nacionalnoj razini prilikom takvih testova i, kada je to potrebno, uputila preporuka nadležnom tijelu za ispravljanje problema utvrđenih prilikom testiranja otpornosti na stres;

(c)	promicati djelotvorne i učinkovite nadzorne aktivnosti, uključujući procjenu rizika kojim bi financijske institucije mogle biti izložene, kako je to određeno na temelju postupka nadzornog pregleda ili u stresnim situacijama;

(d)	nadzirati, u skladu sa zadaćama i ovlastima određenih ovom Uredbom, zadaće koje obavljaju nadležna tijela; i

(e)

zahtijevati daljnja vijećanja kolegija u slučaju kada smatra da bi odluka mogla rezultirati nepravilnom primjenom prava Unije ili ne bi doprinosila objektivnoj konvergenciji nadzornih praksi. Ona može također zahtijevati od nadzornika skupine zakazivanje sastanka kolegija ili dodavanje točke dnevnog reda sastanka.

3.   Nadzorno tijelo može razviti nacrt regulatornih i provedbenih tehničkih standarda kako bi osigurala jednake uvjete primjene u odnosu na odredbe koje se odnose na operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela te izdati smjernice i preporuke donesene u skladu s člankom 16. radi promicanja konvergencije u nadzornom funkcioniranju i najboljih praksi koje usvoje kolegiji nadzornih tijela.

4.   Nadzorno tijelo ima pravno obvezujuću ulogu posredovanja u rješavanju sporova između nadležnih tijela u skladu s postupkom iz članka 19. Nadzorno tijelo može donijeti nadzorne odluke koje su izravno primjenjive na dotične institucije u skladu s člankom 19.

Članak 22.

Opće odredbe

1.   Nadzorno tijelo na odgovarajući način razmatra sistemski rizik kako je određeno Uredbom (EU) br. 1092/2010. Ono se suočava sa svakim rizikom poremećaja financijskih usluga koji:

(a)	je uzrokovan slabljenjem cjelokupnog ili dijelova financijskog sustava; i

(b)	potencijalno može proizvesti ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo.

Nadzorno tijelo, ako je potrebno, razmatra praćenje i ocjenu sistemskog rizika, kako je razvio ESRB i samo Nadzorno tijelo, te u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1092/2010 odgovara na upozorenja i preporuke ESRB-a.

2.   Nadzorno tijelo u suradnji s ESRB-om i u skladu s člankom 23. stavkom 1. razvija zajednički pristup utvrđivanju i mjerenju sistemske važnosti, uključujući kvantitativne i kvalitativne pokazatelje, prema potrebi.

Ovi su pokazatelji presudni element prilikom utvrđivanja odgovarajućih nadzornih djelovanja. Nadzorno tijelo nadzire stupanj konvergencije prilikom utvrđivanja s ciljem promicanja zajedničkog pristupa.

3.   Ne dovodeći u pitanje akte iz članka 1. stavka 2. Nadzorno tijelo, prema potrebi, sastavlja dodatne smjernice i preporuke za financijske institucije kako bi povele računa o sistemskom riziku koji predstavljaju.

Nadzorno tijelo osigurava uzimanje u obzir sistemskog rizika koji predstavljaju financijske institucije prilikom razrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda u područjima utvrđenim u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.

4.   Na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela, Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu, Nadzorno tijelo može provesti istragu u vezi s posebnom vrstom financijske institucije ili vrstom proizvoda ili načinom postupanja, kako bi procijenilo moguće prijetnje za stabilnost financijskog sustava i dalo odgovarajuće preporuke za djelovanje dotičnim nadležnim tijelima.

U tu svrhu, Nadzorno tijelo može koristiti ovlasti dodijeljene u skladu s ovom Uredbom, uključujući članak 35.

5.   Zajednički odbor osigurava opću i međusektorsku koordinaciju aktivnosti koje se obavljaju u skladu ovim člankom.

Članak 23.

Identifikacija i mjerenje sistemskog rizika

1.   Nadzorno tijelo u savjetovanju s ESRB-om razrađuje kriterije za identifikaciju i mjerenje sistemskog rizika te odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres koji uključuje procjenu mogućnosti povećanog sistemskog rizika koji mogu predstavljati financijske institucije u situacijama stresa.

Nadzorno tijelo razvija odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres kako bi pomogla u identificiranju onih financijskih institucija koje mogu predstavljati sistemski rizik. Te institucije podliježu pojačanom nadzoru i, kada je to potrebno, postupcima oporavka i rješavanja iz članka 25.

2.   Nadzorno tijelo u potpunosti vodi računa o relevantnim međunarodnim pristupima prilikom razvijanja kriterija za utvrđivanje i mjerenje sistemskih rizika, koje mogu predstavljati društva za osiguranje, društva za reosiguranje i institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, uključujući one koje su osnovali Odbor za financijsku stabilnost, Međunarodni monetarni fond, Međunarodno udruženje osiguravateljnih nadzornih tijela i Banka za međunarodne namire.

Članak 24.

Trajna sposobnost odgovaranja na sistemske rizike

1.   Nadzorno tijelo osigurava da ima specijaliziranu i stalnu sposobnost za učinkovito odgovaranje na pojavu sistemskih rizika iz članaka 22. i 23., posebno u vezi s institucijama koje predstavljaju sistemski rizik.

2.   Nadzorno tijelo ispunjava zadaće koje su joj dodijeljene ovom Uredbom i zakonodavstvom iz članka 1. stavka 2. i doprinosi osiguranju koherentnog i usklađenog sustava za upravljanje i rješavanje kriza u Uniji.

Članak 25.

Postupci oporavka i rješavanja

1.   Nadzorno tijelo doprinosi i aktivno sudjeluje u razradi i usklađivanju učinkovitih i dosljednih planova oporavka i rješavanja, postupaka u hitnim situacijama, i preventivnih mjera za smanjivanje sistemskog učinka bilo kakve nelikvidnosti.

2.   Nadzorno tijelo može utvrditi najbolje prakse usmjerene prema olakšavanju rješavanja nelikvidnih institucija, a posebno, prekograničnih skupina, na način koji izbjegava zarazu, osiguravši da su na raspolaganju odgovarajući instrumenti, uključujući dovoljno sredstava i omogućavanjem da se institucija ili grupa riješe na uredan, ekonomičan i pravovremeni način.

3.   Nadzorno tijelo može razraditi regulatorne i provedbene tehničke standarde, kao što je određeno u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. u skladu s postupkom iz članaka 10. do 15.

Članak 26.

Razvoj europske mreže nacionalnih sustava jamstava u osiguranju

Nadzorno tijelo može doprinijeti procjeni potrebe za europskom mrežom nacionalnih sustava jamstava u osiguranju koja se na odgovarajući način financira i dovoljno je usklađena.

Članak 27.

Sprečavanje, upravljanje i rješavanje kriza

Komisija može zatražiti od Nadzornog tijela doprinos procjeni iz članka 242. Direktive 2009/138/EZ, posebno u pogledu suradnje između nadzornih tijela u okviru kolegija nadzornih tijela i funkcionalnosti kolegija nadzornih tijela; nadzorne prakse vezano uz određivanje kapitalnih dodataka; procjene koristi pojačanog nadzora grupe i upravljanja kapitalom u grupi društava za osiguranje ili reosiguranje, uključujući moguće mjere za poboljšanje pouzdanog prekograničnog upravljanja osiguravateljskih grupacija, posebno u vezi s upravljanjem rizicima i imovinom; i može izvijestiti o bilo kojim novim kretanjima i napretku koji se odnose na:

(a)	usklađeni okvir za rane intervencije;

(b)	prakse prilikom centraliziranog upravljanju rizikom u grupi, i funkcioniranje unutarnjih modela grupe, uključujući testiranje otpornosti na stres;

(c)	transakcije unutar grupe i koncentracije rizika;

(d)	ponašanje učinaka diverzifikacije i koncentracije tijekom vremena;

(e)	usklađeni okvir za prenosivost imovine, postupke insolventnosti i likvidacije koji otklanja prepreke za prenosivost imovine iz relevantnog nacionalnog korporativnog prava ili prava trgovačkih društava;

(f)	jednaku razinu zaštite osiguranicima i korisnicima društava iz iste grupe, posebno u kriznim situacijama;

(g)	usklađeno i na odgovarajući način financirano rješenje na razini Unije za sustav jamstava u osiguranju.

Uzimajući u obzir točku (f), Nadzorno tijelo može također izvijestiti o bilo kojim novim razvojima i napretku o nizu usklađenih nacionalnih mehanizama za upravljanje krizom, uključujući potrebu ili drugi razlog, za sustavom usklađenih i vjerodostojnih mehanizama financiranja s odgovarajućim financijskim instrumentima.

Preispitivanje ove Uredbe, koje je predviđeno u članku 81., posebno ispituje moguće poboljšanje uloge Nadzornog tijela u okviru sprečavanja, upravljanja i rješavanja krize.

Članak 28.

Delegiranje zadaća i odgovornosti

1.   Nadležna tijela mogu, uz suglasnost delegata, delegirati zadaće i odgovornosti na Nadzorno tijelo ili druga nadležna tijela, pridržavajući se uvjeta iz ovog članka. Države članice mogu odrediti posebne postupke u pogledu prijenosa odgovornosti, koje je potrebno ispuniti prije nego što njihova nadležna tijela zaključe takve sporazume o delegiranju i mogu ograničiti opseg delegiranja na ono što je potrebno za učinkovit nadzor prekograničnih financijskih institucija ili grupa.

2.   Nadzorno tijelo potiče i omogućava delegiranje zadaća i odgovornosti između nadležnih tijela utvrđujući one zadaće i odgovornosti koje se mogu delegirati ili zajednički izvršavati i promičući najbolje prakse.

3.   Delegiranje odgovornosti dovodi do preraspodjela nadležnosti, utvrđenih u aktima iz članka 1. stavka 2. Postupak, izvršenje i administrativno i sudsko preispitivanje koji se odnose na delegirane odgovornosti uređuju se pravom tijela delegata.

4.   Nadležna tijela obavješćuju Nadzorno tijelo o sporazumima o delegiranju koje namjeravaju sklopiti. Ona stavljaju sporazume na snagu najranije mjesec dana nakon što su obavijestili Nadzorno tijelo.

Nadzorno tijelo može dati mišljenje o planiranom sporazumu u roku od mjesec dana od primitka te informacije.

Nadzorno tijelo objavljuje, putem odgovarajućih sredstava, svaki sporazum o delegiranju koji zaključe nadležna tijela kako bi osigurala primjerenu obaviještenost svih dotičnih strana.

Članak 29.

Zajednička kultura na području nadzora

1.   Nadzorno tijelo ima aktivnu ulogu u stvaranju zajedničke kulture Unije u području nadzora i dosljednih nadzornih praksi kao i u osiguranju ujednačenih postupaka i usklađenih pristupa u cijeloj Uniji. Nadzorno tijelo obavlja najmanje sljedeće aktivnosti:

(a)	pruža mišljenja nadležnim tijelima;

(b)	promiče učinkovitu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija između nadležnih tijela, uz puno poštovanje važećih odredaba o povjerljivosti i zaštiti podataka predviđenih odgovarajućim zakonodavstvom Unije;

(c)	doprinosi razvoju visokokvalitetnih i jedinstvenih nadzornih standarda, uključujući standarde u vezi s izvješćivanjem i međunarodne računovodstvene standarde u skladu s člankom 1. stavkom 3.;

(d)	preispituje primjenu odgovarajućih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koje donosi Komisija te smjernice i preporuke koje izda Nadzorno tijelo te, prema potrebi, predlaže izmjene; i

(e)	uspostavlja sektorske i međusektorske programe osposobljavanja, omogućuje razmjene osoblja i potiče nadležna tijela na pojačano korištenje programa upućivanja zaposlenika i ostalih alata.

2.   Nadzorno tijelo može, prema potrebi, razviti nove praktične instrumente i konvergencijske alate radi promicanja zajedničkih nadzornih pristupa i praksi.

Članak 30.

Stručna preispitivanja nadležnih tijela

1.   Nadzorno tijelo periodično organizira i provodi stručna preispitivanja nekih ili svih aktivnosti nadležnih tijela kako bi dalje ojačala dosljednost rezultata nadzora. U tu svrhu, Nadzorno tijelo razvija metode kako bi omogućila objektivne procjene i usporedbe između preispitanih tijela. Prilikom provođenja stručnog preispitivanja, uzimaju se u obzir postojeće informacije i već izvršene procjene u vezi s dotičnim nadležnim tijelom.

2.   Stručna preispitivanja, uključuju procjenu, ali se ne ograničavaju na:

(a)	primjerenost sredstava i upravljačke mehanizme nadležnog tijela, posebno obzirom na učinkovitu primjenu regulatornih tehničkih standarda i provedbenih tehničkih standarda iz članaka 10. do 15. te akata iz članka 1. stavka 2. i na sposobnost odgovora na tržišna kretanja;

(b)	stupanj postignute konvergencije u primjeni prava Unije i nadzornih praksi, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke, usvojene na temelju članaka 10. do 16., te mjere do koje nadzorna praksa ostvaruje ciljeve određene pravom Unije;

(c)	najbolje prakse koje razrade neka nadležna tijela čija bi primjena mogla biti od koristi drugim nadležnim tijelima;

(d)	učinkovitost i stupanj postignute konvergencije u izvršenju odredaba koje su usvojene u provedbi prava Unije, uključujući administrativne mjere i sankcije, uvedene protiv odgovornih osoba ako navedene odredbe nisu poštovane.

3.   Na temelju stručnog preispitivanja, Nadzorno tijelo može izdati smjernice i preporuke u skladu s člankom 16. Nadležna tijela u skladu s člankom 16. stavkom 3. nastoje slijediti navedene smjernice i preporuke. Nadzorno tijelo, prilikom razrade nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda u skladu s člancima 10. do 15., uzima u obzir rezultate stručnog pregleda.

4.   Nadzorno tijelo dužno je učiniti javno dostupnim najbolje prakse utvrđene tijekom stručnih preispitivanja. Dodatno, svi ostali rezultati stručnog preispitivanja mogu se javno objaviti, što podliježe suglasnosti nadležnog tijela koje je predmet stručnog preispitivanja.

Članak 31.

Koordinacijska funkcija

Nadzorno tijelo ispunjava opću ulogu koordinacije nadležnih tijela, posebno u situacijama kad bi nepovoljna kretanja mogla ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost financijskog sustava u Uniji.

Nadzorno tijelo promiče usklađen odgovor Unije, između ostalog:

(a)	omogućavanjem razmjene informacija između nadležnih tijela;

(b)	određivanjem opsega i, kada je to moguće i primjereno, provjerom pouzdanosti informacija koje bi trebalo staviti na raspolaganje svim dotičnim nadležnim tijelima;

(c)	na dovodeći u pitanje članak 19. provedbom neobvezujućeg posredovanja na zahtjev nadležnih tijela ili na vlastitu inicijativu;

(d)	obavješćivanjem ESRB-a bez odgađanja o svakoj mogućoj kriznoj situaciji;

(e)	donošenjem svim odgovarajućih mjera u slučaju kretanja koja mogu ugroziti funkcioniranje financijskih tržišta, s ciljem omogućavanja usklađivanja djelovanja poduzetih od strane relevantnog nadležnog tijela;

(f)	centraliziranjem informacija primljenih u skladu s člancima 21. i 35. kao posljedice regulatornih obveza izvješćivanja o institucijama aktivnim u više od jedne države članice. Nadzorno tijelo dijeli te informacije s drugim dotičnim nadležnim tijelima.

Članak 32.

Procjena tržišnih kretanja

1.   Nadzorno tijelo, u području svoje nadležnosti, prati i procjenjuje tržišna kretanja te, kada je to potrebno, obavješćuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ESRB te Europski parlament, Vijeće i Komisiju o relevantnim mikrobonitetnim trendovima, mogućim rizicima i osjetljivostima. Nadzorno tijelo u svoje procjene uključuje ekonomsku analizu tržišta na kojima djeluju financijske institucije i procjenu učinka mogućih tržišnih kretanja na takve institucije.

2.   Nadzorno tijelo, u suradnji s ESRB-om pokreće i koordinira na razini Unije procjene otpornosti financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja. S tim ciljem, ona za korištenje od strane nadležnih tijela razvija sljedeće:

(a)	zajedničke metodologije za procjenu učinka ekonomskih scenarija na financijsko stanje institucija;

(b)	zajedničke pristupe komunikacije rezultata tih procjena o otpornosti financijskih institucija;

(c)	zajedničke metodologije za procjenu učinka posebnih proizvoda ili postupaka distribucije na financijski položaj institucije i na osiguranike, sudionike mirovinskog sustava, korisnike i informacije o klijentima.

3.   Ne dovodeći u pitanje zadaće ESRB-a određene Uredbom (EU) br. 1092/2010, Nadzorno tijelo, najmanje jednom godišnje, a i češće ako je potrebno, daje procjene Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i ESRB-u o trendovima, mogućim rizicima i osjetljivostima u području svoje nadležnosti.

Nadzorno tijelo u navedene procjene uključuje klasifikaciju glavnih rizika i osjetljivosti te, kada je potrebno, preporučuje preventivne ili popravne mjere.

4.   Nadzorno tijelo osigurava primjereno obuhvaćanje međusektorskih razvoja, rizika i osjetljivosti, blisko surađujući s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) te Europskim nadzornim tijelom Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) preko Zajedničkog odbora.

Članak 33.

Međunarodni odnosi

1.   Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica i institucija Unije, Nadzorno tijelo može uspostavljati kontakte i zaključivati administrativne dogovore s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i upravama trećih zemalja. Ovi dogovori ne stvaraju pravne obveze u odnosu na Uniju i njene države članice, niti sprečavaju države članice i njihova nadležna tijela da zaključe bilateralne ili multilateralne dogovore s trećim zemljama.

2.   Nadzorno tijelo pomaže u pripremi odluka o ekvivalentnosti koje se odnose na nadzorne režime u trećim zemljama u skladu s aktima iz članka 1. stavka 2.

3.   U izvješću iz članka 43. stavka 5., Nadzorno tijelo navodi administrativne dogovore, usuglašene s međunarodnim organizacijama ili upravama u trećim zemljama i pruženu pomoć u pripremi odluka o ekvivalentnosti.

Članak 34.

Druge zadaće

1.   Na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu, Nadzorno tijelo može davati mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o svim pitanjima koja su povezana s njegovim područjem nadležnosti.

2.   U vezi s bonitetnim procjenama spajanja i preuzimanja obuhvaćenih Direktivom 92/49/EEZ i direktivama 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ, a za koje se, u skladu s navedenim direktivama, zahtijeva savjetovanje između nadležnih tijela dvije ili više država članica, Nadzorno tijelo može, na zahtjev jednog od dotičnih nadležnih tijela, izdati i objaviti mišljenje o bonitetnoj procjeni, osim u vezi s kriterijima iz članka 15.b stavka 1. točke (e) Direktive 92/49/EEZ, članka 15.b stavka 1. točke (e) Direktive 2002/83/EZ i članka 19.a stavka 1. točke (e) Direktive 2005/68/EZ. Mišljenje se izdaje bez odlaganja, a u svakom slučaju prije završetka razdoblja procjene u skladu s Direktivom 92/49/EEZ i direktivama 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ. Članak 35. primjenjuje se u područjima, u vezi s kojima Nadzorno tijelo izdaje mišljenje.

Članak 35.

Prikupljanje informacija

1.   Na zahtjev Nadzornog tijela, nadležna tijela država članica daju Nadzornom tijelu sve informacije potrebne za obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, pod uvjetom da imaju zakonski pristup relevantnim informacijama i da je zahtjev za informacijama potreban obzirom na prirodu predmetne dužnosti.

2.   Nadzorno tijelo može također zahtijevati da mu se informacije pružaju u ponavljajućim vremenskim razmacima i na određenim obrascima. Kad je to moguće, ovi zahtjevi se podnose korištenjem zajedničkih obrazaca za izvješćivanje.

3.   Na valjano utemeljen zahtjev nadležnog tijela države članice Nadzorno tijelo može dostaviti sve informacije potrebne kako bi se nadležnom tijelu omogućilo obavljanje njegovih zadaća, u skladu s obvezama čuvanja poslovne tajne, utvrđene u sektorskom zakonodavstvu i u članku 70.

4.   Prije zahtjeva za informacijama u skladu s ovim člankom i kako bi se izbjeglo udvostručavanje obveza izvješćivanja Nadzorno tijelo uzima u obzir sve relevantne postojeće statističke podatke koje su izradili i objavili Europski statistički sustav i Europski sustav središnjih banaka.

5.   Ako informacije nisu dostupne ili ih nadležna tijela nisu pravovremeno stavila na raspolaganje, Nadzorno tijelo može uputiti valjano utemeljen i obrazložen zahtjev drugim nadzornim tijelima, ministarstvu odgovornom za financije i ako raspolaže informacijama o bonitetu, nacionalnoj središnjoj banci ili uredu za statistiku dotične države članice.

6.   Ako informacije nisu dostupne ili nisu pravovremeno stavljene na raspolaganje u skladu s stavkom 1. ili 5., Nadzorno tijelo može izravno uputiti valjano utemeljen i obrazložen zahtjev odgovarajućim financijskim institucijama. Obrazloženi zahtjev objašnjava zbog čega su potrebne informacije o odgovarajućim financijskim institucijama

Nadzorno tijelo obavješćuje mjerodavna nadležna tijela u skladu s ovim stavkom i stavkom 5.

Na zahtjev Nadzornog tijela, nadležna tijela pomažu Nadzornom tijelu u prikupljanju informacija.

7.   Nadzorno tijelo može koristiti povjerljive informacije koje dobije u skladu s ovim člankom, isključivo radi obavljanja dužnosti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

Članak 36.

Odnos s ESRB-om

1.   Nadzorno tijelo blisko i redovito surađuje s ESRB-om.

2.   Nadzorno tijelo dostavlja ESRB-u redovite i pravovremene informacije, potrebne za ostvarivanje njegovih zadaća. Svi podaci koji su potrebni za ostvarivanje zadaća, koji nisu u sažetom ili zbirnom obliku, dostavljaju se ESRB-u bez odgađanja, na osnovu obrazloženog zahtjeva, kako je to određeno u članku 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010. Nadzorno tijelo, u suradnji s ESRB-om, ima uspostavljene interne postupke za prijenos povjerljivih informacija, posebno informacija koje se odnose na pojedine financijske institucije.

3.   Nadzorno tijelo, u skladu sa stavcima 4. i 5., osigurava pravilno nastavno postupanje na upozorenja i preporuke ESRB-a iz članka 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010.

4.   Po primitku upozorenja ili preporuka ESRB-a upućenih Nadzornom tijelu, Nadzorno tijelo bez odgađanja saziva sastanak Odbora nadzornika i procjenjuje posljedice navedenih upozorenja ili preporuka za ispunjavanje svojih zadaća.

Prema relevantnom postupku odlučivanja, odlučuje o svim djelovanjima koje je potrebno poduzeti u skladu s ovlastima koja su joj dodijeljena ovom Uredbom, za suočavanje s pitanjima utvrđenima upozorenjima i preporukama.

Ako Nadzorno tijelo ne postupi po preporuci, obrazlaže ESRB-u i Vijeću razloge za nepostupanje.

5.   Po primitku upozorenja ili preporuka ESRB-a, upućenih nadležnom nacionalnom nadzornom tijelu, Nadzorno tijelo, prema potrebi, koristi ovlasti dodijeljene ovom Uredbom kako bi osigurala pravovremeno nastavno postupanje.

Ako primatelj ne namjerava poštovati preporuku ESRB-a, on obavješćuje Odbor nadzornika i s njim raspravlja o razlozima svoga nepostupanja.

Nadležno tijelo uzima u obzir stajališta Odbora nadzornika, kad izvješćuje Vijeće i ESRB, u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1092/2010.

6.   Prilikom obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe Nadzorno tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir upozorenja i preporuke ESRB-a.

Članak 37.

Interesna skupina za osiguranje i reosiguranje i interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje

1.   Kako bi se olakšala savjetovanja sa zainteresiranim stranama u područjima koja su bitna za zadaće Nadzornog tijela, ustanovljuje se interesna skupina za osiguranje i reosiguranje i interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu zajednički „interesne skupine”). Potrebno je zatražiti mišljenje interesnih skupina o djelovanjima poduzetim u skladu s člancima 10. do 15. o regulatornim tehničkim standardima i provedbenim tehničkim standardima i, u mjeri u kojoj se one ne odnose na pojedinačne financijske institucije, s člankom 16. o smjernicama i preporukama. Ako je djelovanja potrebno hitno poduzeti i savjetovanje postane nemoguće, čim prije se obavješćuju interesne skupine.

Interesne skupine sastaju se najmanje četiri puta godišnje. One mogu zajedno raspravljati o područjima od zajedničkog interesa i međusobno se obavješćuju o drugim pitanjima o kojima se raspravlja.

Članovi jedne interesne skupine mogu također biti članovi druge interesne skupine.

2.   Interesna skupina za osiguranje i reosiguranje sastavljena je od 30 članova koji u uravnoteženim omjerima zastupaju društva za osiguranje i reosiguranje i posrednike u osiguranju koji djeluju u Uniji, predstavnike njihovih zaposlenika, kao i potrošače, korisnike usluga osiguranja i reosiguranja, predstavnike MSP-a i predstavnike relevantnih stručnih udruga. Najmanje pet članova skupine su neovisni vrhunski znanstvenici. Deset članova skupine zastupaju društva za osiguranje, društva za reosiguranje i posrednike u osiguranju, od kojih trojica zastupaju zadružne i uzajamne osiguravatelje i reosiguravatelje.

3.   Interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje sastavljena je od 30 članova koji u uravnoteženim omjerima zastupaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje djeluju u Uniji, predstavnike zaposlenika, predstavnike korisnika, predstavnike MSP-a i predstavnike odgovarajućih stručnih udruga. Najmanje pet članova skupine su neovisni vrhunski znanstvenici. Deset članova skupine zastupaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

4.   Članove interesnih skupina, slijedom prijedloga odgovarajućih zainteresiranih strana, imenuje Odbor nadzornika. Odbor nadzornika pri odlučivanju, u najvećoj mogućoj mjeri, osigurava odgovarajuću zemljopisnu uravnoteženost i jednaku zastupljenost spolova i zastupljenost zainteresiranih strana iz cijele Unije.

5.   Nadzorno tijelo pruža sve potrebne informacije, pridržavajući se obveze čuvanja poslovne tajne određene člankom 70. i osigurava odgovarajuću potporu tajništva interesnim skupinama. Za članove interesnih skupina koji zastupaju neprofitne organizacije, isključivši zastupnike sektora, osigurava se odgovarajuća naknada. Interesne skupine mogu osnovati radne skupine o tehničkim pitanjima. Mandat članova interesnih skupina traje dvije i pol godine, nakon čega se provodi novi izborni postupak.

Članovi interesnih skupina mogu biti imenovani na dva uzastopna mandata.

6.   Interesne skupine mogu dostaviti mišljenja i savjete Nadzornom tijelu o pitanjima koja su povezana sa zadaćama Nadzornog tijela, s posebnim naglaskom na zadaćama određenih člancima 10. do 16., te člancima 29., 30. i 32.

7.   Interesne skupine donose svoj poslovnik na temelju pristanka dvotrećinske većine svojih članova.

8.   Nadzorno tijelo javno objavljuje mišljenja i savjete interesnih skupina kao i rezultate njihovog savjetovanja.

Članak 38.

Zaštitni mehanizmi

1.   Nadzorno tijelo osigurava da niti jedna odluka donesena na temelju članaka 18. ili 19. ne narušava fiskalne odgovornosti država članica.

2.   Ako država članica smatra da odluka donesena na temelju članka 19. stavka 3. narušava njene fiskalne odgovornosti, može obavijestiti Nadzorno tijelo i Komisiju u roku od 2 tjedna nakon obavijesti nadležnom tijelu o odluci Nadzornog tijela o neprovođenju odluke od strane nadležnog tijela.

Država članica u svojoj obavijesti jasno i točno objašnjava zbog čega i kako ta odluka narušava njene fiskalne odgovornosti.

U slučaju takve obavijesti, odluka se Nadzornog tijela suspendira.

U razdoblju od mjesec dana od obavijesti države članice, Nadzorno tijelo obavješćuje državu članicu o zadržavanju, izmjeni ili opozivu svoje odluke. Ako se odluka zadržava ili mijenja, nadzorno tijelo navodi da odluka ne utječe na fiskalne odgovornosti.

U slučaju kada Nadzorno tijelo zadržava svoju odluku, Vijeće donosi odluku o zadržavanju odluke Nadzornog tijela, većinom danih glasova, na jednom od svojih sastanaka, najkasnije u roku od dva mjeseca nakon što je Nadzorno tijelo obavijestilo državu članicu, kako je određeno u četvrtom podstavku.

U slučaju kad Vijeće, nakon što je razmotrilo pitanje, ne donese odluku o zadržavanju odluke Nadzornog tijela, u skladu s petim podstavkom, odluka se Nadzornog tijela ukida.

3.   U slučaju kad država članica smatra da odluka koja je donesena na temelju članka 18. stavka 3., narušava njene fiskalne odgovornosti, ona može obavijestiti Nadzorno tijelo, Komisiju i Vijeće u roku od tri radna dana, nakon obavijesti nadležnom tijelu o odluci Nadzornog tijela, da nadležno tijelo neće provesti odluku.

Država članica u svojoj obavijesti jasno i točno objašnjava zbog čega i kako ta odluka narušava njene fiskalne odgovornosti.

U slučaju takve obavijesti, odluka se Nadzornog tijela suspendira.

U roku od deset radnih dana Vijeće saziva sastanak i donosi odluku običnom većinom svojih članova o opozivu odluke Nadzornog tijela.

U slučaju kad Vijeće, nakon što je razmotrilo pitanje, ne donese odluku o opozivu odluke Nadzornog tijela u skladu s četvrtim podstavkom, suspenzija odluke Nadzornog tijela ukida se.

4.   U slučaju kad Vijeće u skladu sa stavkom 3. donese odluku da neće opozvati odluku Nadzornog tijela koja se odnosi na članak 18. stavak 3., a dotična država članica i dalje smatra da odluka Nadzornog tijela narušava njene fiskalne odgovornosti, država članica može o tome obavijestiti Komisiju i Nadzorno tijelo i zahtijevati od Vijeća ponovno ispitivanje pitanja. Dotična država članica jasno navodi razloge svog neslaganja s odlukom Vijeća.

Vijeće potvrđuje svoju izvornu odluku ili donosi novu odluku u skladu sa stavkom 3. u razdoblju od četiri tjedna nakon obavijesti iz prvog podstavka.

Vijeće može produžiti razdoblje od četiri tjedna za dodatna četiri tjedna ako tako zahtijevaju posebne okolnosti slučaja.

5.   Svaka zloupotreba ovog članka, posebno u vezi s odlukom Nadzornog tijela koja nema značajan ili materijalan fiskalni utjecaj, zabranjuje se kao nespojiva s unutarnjim tržištem.

Članak 39.

Postupci odlučivanja

1.   Prije donošenja odluka predviđenih u ovoj Uredbi, Nadzorno tijelo obavješćuje bilo kojeg imenovanog primatelja o svojoj namjeri donošenja odluke i određuje rok do kojeg primatelj može izložiti svoje mišljenje o tom pitanju, pri čemu se u potpunosti vodi računa o žurnosti, složenosti i mogućim posljedicama pitanja. Ovo se, s nužnim izmjenama, primjenjuje na preporuke iz članka 17. stavka 3.

2.   U odlukama Nadzornog tijela navode se razlozi na kojima se one temelje.

3.   Primatelji odluke Nadzornog tijela obavješćuju se o pravnim lijekovima dostupnim na temelju ove Uredbe.

4.   Kad Nadzorno tijelo donese odluku na temelju članka 18. stavka 3. ili 4. ono tu odluku preispituje u odgovarajućim vremenskim razmacima.

5.   Odluke koje donosi Nadzorno tijelo na temelju članaka 17., 18. ili 19., objavljuju se, a navode identitet nadležnog tijela ili dotične financijske institucije i glavni sadržaj odluke, osim ako je takva objava u sukobu sa zakonitim interesima financijskih institucija glede zaštite njihovih poslovnih tajni ili bi mogla ozbiljno ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava Unije.

POGLAVLJE III.

ORGANIZACIJA

ODJELJAK 1.

Odbor nadzornika

Članak 40.

Sastav

1.   Odbor nadzornika sastavljen je od:

(a)	predsjednika, bez prava glasa;

(b)	voditelja nacionalnog javnog tijela koje je nadležno za nadzor financijskih institucija u svakoj državi članici, koji osobno prisustvuje sastancima najmanje dva puta godišnje;

(c)	jednog predstavnika Komisije, bez prava glasa;

(d)	jednog predstavnika ESRB-a, bez prava glasa;

(e)	jednog predstavnika za svaku od dva druga Europska nadzorna tijela, bez prava glasa.

2.   Odbor nadzornika redovito saziva sastanke s interesnima skupinama, najmanje dva puta godišnje.

3.   Svako nadležno tijelo odgovorno je za imenovanje zamjenika na visokoj razini iz svojih redova, koji može zamijeniti člana Odbora nadzornika iz stavka 1. točke (b) ako je ta osoba spriječena prisustvovati.

4.   U državama članicama u kojima je više od jednog tijela odgovorno za nadzor u skladu s ovom Uredbom, navedena nadležna tijela dogovaraju se o zajedničkom predstavniku. Međutim, kad točka predviđena za raspravu Odbora nadzornika nije u nadležnosti nacionalnog tijela koje je zastupano po članu iz stavka 1. točke (b) taj član može dovesti predstavnika iz relevantnog nacionalnog tijela, koji nema pravo glasa.

5.   Odbor nadzornika može donijeti odluku o odobrenju pristupa promatračima.

Izvršni direktor može sudjelovati na sastancima Odbora nadzornika, bez prava glasa.

Članak41.

Interni odbori i radna tijela

1.   Odbor nadzornika može osnovati interne odbore ili radna tijela za posebne zadaće, dodijeljene Odboru nadzornika i može osigurati delegiranje pojedinih, jasno određenih zadaća i odluka na interne odbore ili radna tijela, upravni odbor ili predsjednika.

2.   Za potrebe članka 19., Odbor nadzornika saziva neovisno radno tijelo kako bi se olakšalo nepristrano rješavanje neslaganja, koje se sastoji od predsjednika i dva člana, koji nisu predstavnici nadležnih tijela u sporu i koji nemaju nikakav sukob interesa niti izravne veze s dotičnim nadležnim tijelom.

3.   Pridržavajući se članka 19. stavka 2., radno tijelo predlaže odluku radi konačnog usvajanja od strane Odbora nadzornika u skladu s postupkom određenim trećim podstavkom članka 44. stavka 1.

4.   Odbor nadzornika donosi poslovnik za radno tijelo iz stavka 2.

Članak 42.

Neovisnost

Predsjednik Odbora nadzornika i njegovi članovi s pravom glasa prilikom izvršavanja zadaća dodijeljenih ovom Uredbom, djeluju neovisno i objektivno, isključivo u interesu Unije u cjelini, i ne traže niti primaju naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove Odbora nadzornika prilikom obavljanja njihovih zadaća.

Članak 43.

Zadaće

1.   Odbor nadzornika daje smjernice za rad Nadzornog tijela i nadležan je za donošenje odluka iz poglavlja II.

2.   Odbor nadzornika donosi mišljenja, preporuke i odluke te izdaje mišljenja iz poglavlja II.

3.   Odbor nadzornika imenuje predsjednika.

4.   Odbor nadzornika donosi, do 30. rujna svake godine, na temelju prijedloga upravnog odbora, program rada Nadzornog odbora za sljedeću godinu i dostavlja ga na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Program rada usvaja se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak i objavljuje se.

5.   Odbor nadzornika, na temelju prijedloga upravnog odbora usvaja godišnje izvješće o aktivnostima Nadzornog tijela, uključujući ostvarenje zadaća predsjednika, na temelju nacrta izvješća iz članka 53. stavka 7., te navedeno izvješće do 15. lipnja svake godine dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješće se objavljuje.

6.   Odbor nadzornika donosi višegodišnji program rada Nadzornog tijela i dostavlja ga na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Višegodišnji program rada donosi se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak i objavljuje se.

7.   Odbor nadzornika donosi proračun u skladu s člankom 63.

8.   Odbor nadzornika provodi disciplinski nadzor nad predsjednikom i izvršnim direktorom i može ih razriješiti dužnosti u skladu s člankom 48. stavkom 5. ili člankom 51. stavkom 5.

Članak 44.

Odlučivanje

1.   Odbor nadzornika donosi odluke običnom većinom svojih članova. Svaki član ima jedan glas.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, Odbor nadzornika u odnosu na akte navedene u člancima 10. do 16. te mjere i odluke donesene na temelju trećega podstavka članka 9. stavka 5. i poglavlja VI. donosi odluke kvalificiranom većinom svojih članova, kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

U odnosu na odluke u skladu s člankom 19. stavkom 3., za odluke koje donosi nadzornik grupe, odluka koju predlaže radno tijelo smatra se prihvaćenom, ako ju odobri obična većina, osim ako ju odbace članovi koji predstavljaju blokirajuću manjinu glasova kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europski uniji i člankom 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

Za sve ostale odluke u skladu s člankom 19. stavkom 3., odluka koju predloži radno tijelo usvaja se običnom većinom članova Odbora nadzornika. Svaki član ima jedan glas.

2.   Sastanke Odbora nadzornika saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne trećine članova, a predsjeda im predsjednik.

3.   Odbor nadzornika donosi i objavljuje svoj poslovnik.

4.   U poslovniku se podrobno određuju postupci koji uređuju glasovanje, uključujući, kada je to potrebno, pravila koja uređuju kvorume. Članovi bez prava glasa i promatrači, uz iznimku predsjedavajućeg i izvršnog direktora, ne prisustvuju raspravama Odbora nadzornika o pojedinačnim financijskim institucijama, osim ako je drukčije predviđeno u članku 75. stavku 3. ili u aktima iz članka 1. stavka 2..

ODJELJAK 2.

Upravljački odbor

Članak 45.

Sastav

1.   Upravljački odbor sastavljen je od predsjednika i šest drugih članova Odbora nadzornika, izabranih od strane i između članova Odbora nadzornika s pravom glasa.

Osim predsjednika, svaki član upravljačkog odbora ima zamjenika koji ga može zamijeniti ako je spriječen prisustvovati.

Mandat članova koje bira Odbor nadzornika, traje dvije i pol godine. Navedeni mandat može se jednom produžiti. Sastav upravljačkog odbora je uravnotežen i razmjeran, tako da odražava Uniju kao cjelinu. Mandati se preklapaju, a primjenjuje se odgovarajući sustav rotacije.

2.   Odluke upravljačkog odbora donose se na temelju većine prisutnih članova. Svaki član ima jedan glas.

Izvršni direktor i predstavnik Komisije sudjeluju na sastancima upravljačkog odbora, bez prava glasa.

Predstavnik Komisije ima pravo glasa u pogledu pitanja iz članka 63.

Upravljački odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.

3.   Sastanke upravljačkog odbora saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova, a predsjeda im predsjednik.

Upravljački odbor sastaje se prije svakog sastanka Odbora nadzornika i toliko često koliko upravljački odbor smatra potrebnim. Upravljački odbor sastaje se najmanje pet puta godišnje.

4.   Članovima upravljačkog odbora, uz poštovanje odredbi poslovnika, mogu pomagati savjetnici ili stručnjaci. Članovi bez prava glasa, uz iznimku izvršnog direktora, ne prisustvuju raspravama upravljačkog odbora o pojedinim financijskim institucijama.

Članak 46.

Neovisnost

Članovi upravljačkog odbora postupaju neovisno i objektivno i isključivo u interesu Unije u cjelini, i ne traže niti primaju naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove upravljačkog odbora prilikom obavljanja njihovih zadaća.

Članak 47.

Zadaće

1.   Upravljački odbor osigurava da Nadzorno tijelo izvršava svoju misiju i obavlja zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s ovom Uredbom.

2.   Upravljački odbor predlaže godišnji i višegodišnji program rada Odboru nadzornika na usvajanje.

3.   Upravljački odbor izvršava svoje proračunske ovlasti u skladu s člancima 63. i 64.

4.   Upravljački odbor donosi plan kadrovske politike Nadzornog tijela u skladu s člankom 68. stavkom 2., potrebne provedbene mjere za Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica (dalje u tekstu: Pravilnik o osoblju).

5.   Upravljački odbor donosi posebne odredbe o pravima pristupa dokumentima Nadzornog tijela, u skladu s člankom 72.

6.   Upravljački odbor, na temelju nacrta izvješća iz članka 53. stavka 7., predlaže Odboru nadzornika za odobrenje godišnje izvješće o aktivnostima Nadzornog tijela, uključujući i o dužnostima predsjednika.

7.   Upravljački odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.

8.   Upravljački odbor imenuje i razrješuje članove Žalbenog vijeća u skladu s člankom 58. stavcima 3. i 5.

ODJELJAK 3.

Predsjednik

Članak 48.

Imenovanje i zadaće

1.   Nadzorno tijelo zastupa predsjednik, koji je neovisan stručnjak zaposlen s punim radnim vremenom.

Predsjednik je odgovoran za pripremu rada Odbora nadzornika te predsjeda sastancima Odbora nadzornika i upravljačkog odbora.

2.   Nakon otvorenog postupka odabira, predsjednika imenuje Odbor nadzornika na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva relevantnog za financijski nadzor i uređenje.

Prije preuzimanja svojih dužnosti, a u roku od jednog mjeseca nakon odabira od strane Odbora nadzornika, Europski parlament također može uložiti prigovor na imenovanje odabrane osobe, nakon saslušanja kandidata odabranog od strane Odbora nadzornika.

Odbor nadzornika također bira iz redova svojih članova zamjenika koji u odsutnosti predsjednika obavlja njegove funkcije. Zamjenik se ne bira iz redova članova upravljačkog odbora.

3.   Mandat predsjednika je pet godina i može se produžiti jednom.

4.   Tijekom devet mjeseci koji prethode isteku petogodišnjeg mandata predsjednika, Odbor nadzornika procjenjuje:

(a)	rezultate, ostvarene u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;

(b)	dužnosti i zahtjeve Nadzornog tijela u sljedećim godinama.

Odbor nadzornika, vodeći računa o procjeni, može jednom produžiti mandat predsjedniku, što podliježe potvrdi Europskog parlamenta.

5.   Predsjednika može smijeniti s dužnosti samo Europski parlament nakon odluke Odbora nadzornika.

Predsjednik ne sprečava Odbor nadzornika u raspravljanju o pitanjima koja se odnose na predsjednika, posebno o potrebi za njegovim razrješenjem te nije uključen u rasprave u vezi s takvim pitanjem.

Članak 49.

Neovisnost

Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora nadzornika u vezi sa zadaćama predsjednika, predsjednik ne traži niti prima naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na predsjednika pri obavljanju njegovih zadaća.

U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., predsjednik je nakon napuštanja službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili prednosti.

Članak 50.

Izvještavanje

1.   Europski parlament i Vijeće mogu pozvati predsjednika ili njegovog zamjenika da daju izjavu, uz puno poštovanje njegove neovisnosti. Predsjednik daje izjavu pred Europskim parlamentom i odgovara na sva pitanja njegovih članova kad god se to od njega zahtijeva.

2.   Predsjednik pisanim putem izvješćuje Europski parlament o glavnim aktivnostima Nadzornog tijela, u slučaju kad se to od njega traži, a najmanje 15 dana prije davanja izjave iz stavka 1.

3.   Osim informacija iz članaka 11. do 18. te iz članaka 20. i 33. izvješće također uključuje sve bitne informacije koje traži Europski parlament na ad hoc osnovi.

ODJELJAK 4.

Izvršni direktor

Članak 51.

Imenovanje

1.   Nadzornim tijelom upravlja izvršni direktor, koji je neovisan stručnjak zaposlen s punim radnim vremenom.

2.   Nakon otvorenog postupka odabira, izvršnog direktora imenuje Odbor nadzornika, nakon potvrde Europskog parlamenta, na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva relevantnog za financijski nadzor i uređenje i upravljačkog iskustva.

3.   Mandat izvršnog direktora je pet godina i može se produžiti jednom.

4.   Tijekom devet mjeseci koji prethode isteku mandata izvršnog direktora, Odbor nadzornika procjenjuje posebno:

(a)	rezultate, ostvarene u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;

(b)	dužnosti i zahtjeve Nadzornog tijela u sljedećim godinama.

Odbor nadzornika, vodeći računa o procjenama iz prvog podstavka, može jednom produžiti mandat izvršnom direktoru.

5.   Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo odlukom Odbora nadzornika.

Članak 52.

Neovisnost

Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće uloge upravljačkog odbora i Odbora nadzornika u vezi sa zadaćama izvršnog direktora, izvršni direktor ne traži niti prima naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na izvršnog direktora pri obavljanju njegovih zadaća.

U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., izvršni direktor je nakon napuštanja službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili prednosti.

Članak 53.

Zadaće

1.   Izvršni direktor nadležan je za upravljanje Nadzornim tijelom i priprema rad upravljačkog odbora.

2.   Izvršni direktor odgovoran je za provedbu godišnjeg plana rada Nadzornog tijela pod vodstvom Odbora nadzornika i pod kontrolom upravljačkog odbora.

3.   Izvršni direktor poduzima potrebne mjere, posebno donošenje unutarnjih administrativnih uputa i objavljivanje obavijesti za osiguranje funkcioniranja Nadzornog tijela u skladu s ovom Uredbom.

4.   Izvršni direktor priprema višegodišnji program rada iz članka 47. stavka 2.

5.   Izvršni direktor svake godine do 30. lipnja priprema program rada za sljedeću godinu u skladu s člankom 47. stavkom 2.

6.   Izvršni direktor sastavlja prednacrt proračuna Nadzornog tijela na temelju članka 63. i izvršava proračun Nadzornog tijela na temelju članka 64.

7.   Izvršni direktor svake godine priprema nacrt izvješća s odjeljkom o regulatornim i nadzornim aktivnostima Nadzornog tijela te odjeljkom o financijskim i upravnim pitanjima.

8.   Izvršni direktor u vezi s osobljem Nadzornog tijela, izvršava ovlasti utvrđene u članku 68. i upravlja kadrovskim pitanjima.

POGLAVLJE IV.

ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA

ODJELJAK 1.

Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela

Članak 54.

Osnivanje

1.   Ovime se osniva Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela.

2.   Zajednički odbor služi kao forum, u kojem Nadzorno tijelo redovito i blisko surađuje te osigurava međusektorsku usklađenost s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijekom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), posebno u vezi s:

—	financijskim konglomeratima,

—	računovodstvom i revizijom,

—	mikrobonitetnim analizama međusektorskih razvoja, rizika i osjetljivosti za financijsku stabilnost,

—	investicijskim proizvodima za male ulagače,

—	mjerama za borbu protiv pranja novca, i

—	razmjenom informacija s ESRB-om i razvijanjem odnosa između ESRB-a i ESA-e.

3.   Zajednički odbor ima zasebno osoblje koje osiguravaju ESA-i, koje obavlja zadaće tajništva. Nadzorno tijelo doprinosi odgovarajućim sredstvima upravnim, infrastrukturnim i operativnim izdacima.

4.   U slučaju kad financijska institucija obavlja višesektorsku aktivnost, Zajednički odbor rješava nesuglasice u skladu s članom 56.

Članak 55.

Sastav

1.   Zajednički odbor sastavljen je od predsjednika ESA-e i, prema potrebi, predsjednika bilo kojeg pododbora osnovanog na temelju članka 57.

2.   Izvršni direktor, predstavnik Komisije i ESRB-a pozivaju se na sastanke Zajedničkog odbora i svih pododbora iz članka 57. kao promatrači.

3.   Predsjednik Zajedničkog odbora imenuje se prema načelu godišnje rotacije iz redova predsjednika ESA-e. Predsjednik Zajedničkog odbora je potpredsjednik ESRB-a.

4.   Zajednički odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik. U poslovniku se mogu odrediti daljnji sudionici sastanaka Zajedničkog odbora.

Zajednički odbor sastaje se najmanje jednom svaka dva mjeseca.

Članak 56.

Zajednička stajališta i zajednički akti

Nadzorno tijelo u okviru svojih zadaća iz poglavlja II., a posebno u pogledu provedbe Direktive 2002/87/EZ, prema potrebi, postiže zajednička stajališta s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ovisno o slučaju.

Nadzorno tijelo usporedno s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ovisno o slučaju, donosi dokumente iz članaka 10. do 15., 17., 18. ili 19. ove Uredbe u vezi s primjenom Direktive 2002/87/EZ i bilo kojih drugih akata Unije iz članka 1. stavka 2., koji također pripadaju u područje nadležnosti Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) ili Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).

Članak 57.

Pododbori

1.   Za potrebe članka 56. u okviru Zajedničkog odbora osniva se pododbor za financijske konglomerate.

2.   Ovaj pododbor sastavljen je od pojedinaca navedenih u članku 55. stavku 1. i jednog predstavnika na visokoj razini koji je imenovan iz redova postojećeg osoblja relevantnog nadležnog tijela iz svake države članice.

3.   Pododbor bira predsjednika iz redova svojih članova koji je također član Zajedničkog odbora.

4.   Zajednički odbor može osnovati dodatne pododbore.

ODJELJAK 2.

Žalbeno vijeće

Članak 58.

Sastav i djelovanje

1.   Žalbeno vijeće je zajedničko tijelo ESA-e.

2.   Žalbeno vijeće sastavljeno je od šest članova i šest zamjenika, koji su osobe velikog ugleda s dokazanim relevantnim znanjem i stručnim iskustvom, uključujući nadzorno iskustvo do dovoljno visoke razine u području bankarstva, osiguranja, strukovnog mirovinskog osiguranja, tržišta vrijednosnih papira ili drugih financijskih usluga, isključivši postojeće osoblje nadležnih tijela ili drugih nacionalnih institucija ili institucija Unije uključenih u aktivnosti Nadzornog tijela. Žalbeno vijeće ima dostatnu pravnu stručnost za davanje pravnih mišljenja o zakonitosti izvršavanja ovlasti Nadzornog tijela.

Žalbeno vijeće imenuje svoga predsjednika.

3.   Upravni odbor Nadzornog tijela imenuje dva člana Žalbenog vijeća i dva zamjenika s popisa kandidata u užem izboru koje je nakon javnog poziva za iskazom interesa, objavljenom u Službenom listu Europske unije predložila Komisija, i nakon savjetovanja s Odborom nadzornika.

Ostali članovi imenuju se u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 i Uredbom (EU) br. 1095/2010.

4.   Mandat članova Žalbenog vijeća je pet godina. Mandat se može jednom produžiti.

5.   Član Žalbenog vijeća kojeg je imenovao upravni odbor Nadzornog tijela ne može biti razriješen dužnosti za trajanja mandata, osim ako je dokazan krivim za ozbiljan propust i upravni odbor donese odluku u tom smislu, nakon savjetovanja s Odborom nadzornika.

6.   Odluke Žalbenog vijeća donose se na temelju većine od najmanje četiri od šest članova. Kad odluka koja je predmet žalbe spada u područje primjene ove Uredbe, odlučujuća većina uključuje najmanje jednog od dva člana Žalbenog vijeća koje je imenovalo Nadzorno tijelo.

7.   Predsjednik saziva Žalbeno vijeće prema potrebi.

8.   ESA-e osiguravaju odgovarajuću operativnu i administrativnu potporu Žalbenom vijeću preko Zajedničkog odbora.

Članak 59.

Neovisnost i nepristranost

1.   Članovi Žalbenog vijeća su neovisni prilikom donošenja odluka. Nisu vezani nikakvim uputama. Ne obavljaju druge aktivnosti u vezi s Nadzornim tijelom, njegovim upravljačkim odborom ili njegovim Odborom nadzornika.

2.   Članovi Žalbenog vijeća ne sudjeluju u žalbenim postupcima u kojima imaju bilo kakav osobni interes, ako su prethodno bili uključeni kao zastupnici jedne od stranka u postupku ili ako su sudjelovali u odluci koja je predmet žalbe.

3.   Ako, zbog jednog od razloga iz stavaka 1. i 2. ili zbog bilo kojeg drugog razloga, član Žalbenog vijeća smatra da neki drugi član ne bi smio sudjelovati u bilo kojem žalbenom postupku, on o tome obavješćuje Žalbeno vijeće.

4.   Svaka stranka žalbenog postupka može staviti prigovor na sudjelovanje nekog od članova Žalbenog vijeća na temelju razloga iz stavaka 1. i 2. ili zbog sumnje na pristranost.

Ni jedan se prigovor ne može temeljiti na državljanstvu članova, niti je dopušteno ako je stranka u žalbenom postupku, iako upoznata s razlogom stavljanja prigovora, unatoč tome poduzela postupovnu mjeru osim prigovora na sastav Žalbenog vijeća.

5.   Žalbeno vijeće odlučuje o djelovanju koje treba poduzeti u slučajevima određenim u stavcima 1. i 2., bez sudjelovanja dotičnog člana.

Za potrebe donošenja odluke, dotičnog člana u Žalbenom vijeću mijenja njegov zamjenik. U slučaju kad je zamjenik u sličnoj situaciji, predsjednik imenuje zamjenu između raspoloživih zamjenika.

6.   Članovi Žalbenog vijeća obvezuju se da će djelovati neovisno i u javnom interesu.

S tim ciljem, daju izjavu o preuzetim obvezama i izjavu o interesima u kojoj se navodi ili nepostojanje bilo kakvih interesa koji bi mogli štetno utjecati na njihovu neovisnost ili bilo koji izravni ili neizravni interesi za koje bi se moglo smatrati da štetno utječu na njihovu neovisnost.

Ove izjave se svake godine objavljuju u pisanom obliku.

POGLAVLJE V.

PRAVNI LIJEKOVI

Članak 60.

Žalbe

1.   Bilo koja fizička ili pravna osoba, uključujući nadležna tijela, može uložiti žalbu protiv odluke Nadzornog tijela iz članaka 17., 18. i 19. ili bilo koje druge odluke koju donese Nadzorno tijelo u skladu s aktima Unije iz članka 1. stavka 2. koja je upućena toj osobi ili protiv odluke koja se, iako je u obliku odluke upućene drugoj osobi, izravno i pojedinačno odnosi na tu osobu.

2.   Žalba se, zajedno s navođenjem osnova, podnosi pisanim putem Nadzornom tijelu u roku od dva mjeseca od dana obavijesti o odluci dotičnoj osobi ili, u nedostatku obavijesti, od dana kad je Nadzorno tijelo objavilo svoju odluku.

Žalbeno vijeće odlučuje o žalbi u roku od dva mjeseca nakon podnošenja žalbe.

3.   Žalba koja je podnesena u skladu sa stavkom 1., nema odgodni učinak.

Međutim, ako smatra da okolnosti to zahtijevaju, Žalbeno vijeće može suspendirati primjenu osporavane odluke.

4.   Ako je žalba dopuštena, Žalbeno vijeće ispituje je li osnovana. Žalbeno vijeće poziva stranke u žalbenom postupku da, unutar utvrđenih rokova, podnesu opažanja o svojim vlastitim obavijestima ili priopćenjima drugih stranaka u žalbenom postupku. Stranke u žalbenom postupku imaju pravo na usmene izjave.

5.   Žalbeno vijeće može potvrditi odluku koju donese nadležno tijelo Nadzornog tijela, ili upućuje predmet nadležnom tijelu Nadzornom tijelu. To je tijelo vezano odlukom Žalbenog vijeća i to tijelo donosi izmijenjenu odluku u vezi s dotičnim predmetom.

6.   Žalbeno vijeće donosi i objavljuje svoj poslovnik.

7.   Nadzorno tijelo obrazlaže i objavljuje odluke koje donese Žalbeno vijeće.

Članak 61.

Postupci pred Sudom Europske unije

1.   U skladu s člankom 263. UFEU-a, pred Sudom Europske unije mogu se pokrenuti postupci kojima se osporava odluka donesena od strane Žalbenog vijeća ili Nadzornog tijela, u slučaju kad ne postoji pravo žalbe pred Žalbenim vijećem.

2.   Države članice i institucije Unije kao i svaka fizička ili pravna osoba mogu u skladu s člankom 263. UFEU-a pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije protiv odluka Nadzornog tijela.

3.   U slučaju kad Nadzorno tijelo ima obvezu postupiti, a ne donese nikakvu odluku, postupak za propušteno djelovanje može se pokrenuti pred Sudom Europske unije, u skladu s člankom 265. UFEU-a.

4.   Od Nadzornog tijela se traži poduzimanje potrebnih mjera kako bi postupilo u skladu s presudom Suda Europske unije.

POGLAVLJE VI.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 62.

Proračun Agencije

1.   Prihodi Nadzornog tijela, europskog tijela u skladu s člankom 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (50) (dalje u tekstu: „Financijska uredba”), sastoje se posebno od bilo koje kombinacije sljedećeg:

(a)

obveznih doprinosa nacionalnih javnih tijela, nadležnih za nadzor financijskih institucija koji se uplaćuju u skladu s formulom koja se temelji na ponderiranju glasova iz članka 3. stavka 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama. Za potrebe ovog članka, članak 3. stavak 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama nastavlja se primjenjivati nakon roka utvrđenog u njemu, odnosno 31. listopada 2014.;

(b)	subvencija Unije iz općeg proračuna Europske unije (odjeljak o Komisiji);

(c)	naknada plaćenih Nadzornom tijelu, u slučajevima navedenim u relevantnim instrumentima prava Unije.

2.   Rashodi Nadzornog tijela uključuju, najmanje, naknadu zaposlenima, administrativne troškove, troškove infrastrukture, troškove stručnog osposobljavanja i troškove poslovanja.

3.   Prihodi i rashodi su uravnoteženi.

4.   Za svaku financijsku godinu, koja odgovara kalendarskoj godini, pripremaju se procjene svih prihoda i rashoda Nadzornog tijela koji se iskazuju u proračunu Nadzornog tijela.

Članak 63.

Donošenje proračuna

1.   Do 15. veljače svake godine, izvršni direktor izrađuje nacrt računa procjene prihoda i rashoda za sljedeću financijsku godinu i upućuje ga upravljačkom odboru i Odboru nadzornika, zajedno s planom radnih mjesta. Svake godine, Odbor nadzornika na temelju navedenog nacrta računa kojeg je izradio izvršni direktor, a odobrio upravljački odbor, izrađuje račun procjene prihoda i rashoda Nadzornog tijela za sljedeću financijsku godinu. Odbor nadzornika taj račun procjene, zajedno s prijedlogom plana radnih mjesta dostavlja Komisiji do 31. ožujka. Prije usvajanja računa procjene, upravljački odbor odobrava nacrt kojeg je pripremio izvršni direktor.

2.   Komisija dostavlja račun procjene Europskom parlamentu i Vijeću (dalje u tekstu zajedno: proračunsko tijelo) zajedno s nacrtom proračuna Europske unije.

3.   Komisija na temelju navedenog računa procjene unosi u nacrt proračuna Europske unije procjene koje smatra potrebnima u vezi s planom radnih mjesta i iznos subvencije za koji će se teretiti opći proračun Europske unije u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

4.   Proračunsko tijelo donosi plan radnih mjesta za Nadzorno tijelo. Proračunsko tijelo odobrava proračunska sredstva subvencije za Nadzorno tijelo.

5.   Proračun Nadzornog tijela donosi Odbor nadzornika. On postaje konačan nakon konačnog usvajanja općeg proračuna Europske unije. Prema potrebi, proračun se usklađuje na odgovarajući način.

6.   Upravljački odbor obavješćuje proračunsko tijelo, bez odgađanja, o svojoj namjeri da provede bilo koji projekt koji bi mogao imati znatne financijske implikacije za financiranje proračuna, posebno bilo koji projekt u vezi s nekretninama, kao što je najam ili kupnja zgrada. Upravljački odbor o tome obavješćuje Komisiju. Kad jedna od podružnica proračunskog tijela namjerava izdati mišljenje, ona, u roku od dva tjedna od primitka informacija o projektu, obavješćuje Nadzorno tijelo. U slučaju izostanku odgovora Nadzorno tijelo može nastaviti s planiranim postupkom.

7.   U prvoj godini rada Nadzornog tijela, koja završava 31. prosinca 2011., financiranje Nadzornog tijela od strane Unije podliježe suglasnosti proračunskog tijela, kako je predviđeno točkom 47. Međuinstitucionalnog sporazuma o proračunskoj disciplini i zdravom financijskom upravljanju.

Članak 64.

Izvršavanje i nadzor proračuna

1.   Izvršni direktor djeluje kao dužnosnik za odobravanje i izvršava proračun Nadzornog tijela.

2.   Računovodstveni službenik Nadzornog tijela do 1. ožujka, nakon završetka svake financijske godine, šalje računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu privremeni financijski izvještaj, popraćen izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju tijekom financijske godine. Računovodstveni službenik Nadzornog tijela također šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju članovima Odbora nadzornika, Europskom parlamentu i Vijeću do 31. ožujka sljedeće godine.

Računovodstveni službenik Komisije zatim konsolidira privremene financijske izvještaje institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 128. Financijske uredbe.

3.   Nakon što primi opažanja Revizorskog suda o privremenim financijskim izvještajima Nadzornog tijela u skladu s člankom 129. Financijske uredbe, izvršni direktor, pod vlastitom odgovornošću, priprema završne financijske izvještaje Nadzornog tijela i dostavlja ih upravnom odboru radi dobivanja njegovog mišljenja.

4.   Upravni odbor daje mišljenje o završnim financijskim izvještajima Nadzornog tijela.

5.   Izvršni direktor dostavlja te završne financijske izvještaje zajedno s mišljenjem upravnog odbora do 1. srpnja nakon završetka financijske godine, članovima Odbora nadzornika, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

6.   Završni financijski izvještaji se objavljuju.

7.   Izvršni direktor do 30. rujna podnosi Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja. Presliku toga odgovora dostavlja također upravnom odboru i Komisiji.

8.   Izvršni direktor podnosi Europskom parlamentu na njegov zahtjev i u skladu s člankom 146. stavkom 3. Financijske uredbe sve podatke potrebne za neometanu primjenu postupka davanja razrješnica za pojedinu financijsku godinu.

9.   Europski parlament, na preporuku Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, do 15. svibnja godine n+2 daje razrješnicu Nadzornom tijelu za izvršenje proračuna, uključujući prihode iz općeg proračuna Europske unije, a nadležnim tijelima za financijsku godinu n.

Članak 65.

Financijska pravila

Financijska pravila koja se primjenjuju na Nadzorno tijelo, donosi upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ova pravila, ne smiju odstupati od Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj Financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (51), osim ako to zahtijevaju posebne potrebe poslovanja za funkcioniranje Nadzornog tijela i samo uz prethodnu suglasnost Komisije.

Članak 66.

Mjere za borbu protiv prijevara

1.   S ciljem suzbijanja prijevara, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti, na Nadzorno tijelo se bez ikakvog ograničenja primjenjuje Uredba (EZ) br. 1073/1999.

2.   Nadzorno tijelo pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu o internim istragama OLAF-a i odmah donosi odgovarajuće odredbe za sve zaposlenike Nadzornog tijela.

3.   Odluke o financiranju te sporazumi i provedbeni instrumenti koji iz njih proizlaze izričito određuju da Revizorski sud i OLAF mogu, u slučaju potrebe, provesti provjere na licu mjesta korisnika novčanih sredstava koja je isplatilo Nadzorno tijelo kao i osoblja odgovornog za njihovu dodjelu.

POGLAVLJE VII.

OPĆE ODREDBE

Članak 67.

Povlastice i imuniteti

Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, primjenjuje se na Nadzorno tijelo i njegovo osoblje.

Članak 68.

Osoblje

1.   Na osoblje Nadzornog tijela, uključujući njegovog izvršnog direktora i predsjednika, primjenjuje se Pravilnik o osoblju za dužnosnike i uvjeti zaposlenja ostalih službenika i pravila koja su zajednički donijele institucije Unije s ciljem njihove primjene.

2.   Upravni odbor u suglasnosti s Komisijom donosi sve potrebne provedbene mjere u skladu s pravilima predviđenim u članku 110. Pravilnika o osoblju.

3.   U odnosu na svoje osoblje, Nadzorno tijelo izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje i koje su Uvjetima zapošljavanja ostalih službenika dodijeljene tijelu koje je ovlašteno za zaključivanje ugovora.

4.   Upravni odbor može donijeti odredbe na temelju kojih se nacionalnim stručnjacima iz država članica omogućuje upućivanje u Nadzorno tijelo.

Članak 69.

Odgovornost Nadzornog tijela

1.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti, Nadzorno tijelo, u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonodavstvima država članica, naknađuje svaku štetu koju je samo prouzročilo ili njeno osoblje prilikom obavljanja svojih zadaća. Sud Europske unije je nadležan za sve sporove u vezi s rješavanjem takve štete.

2.   Osobna financijska i disciplinska odgovornost osoblja Nadzornog tijela prema Nadzornom tijelu uređena je relevantnim odredbama koje se primjenjuju na osoblje Nadzornog tijela.

Članak 70.

Obveza čuvanja poslovne tajne

1.   Članovi Odbora nadzornika i upravnog odbora, izvršni direktor i zaposlenici Nadzornog tijela, uključujući dužnosnike koje su države članice privremeno dodijelile i sve ostale osobe koje obavljaju zadaće za Nadzorno tijelo na ugovornoj osnovi, podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne u skladu s člankom 339. UFEU-a i odgovarajućim odredbama zakonodavstva Unije, čak i nakon prestanka njihovih dužnosti.

Na njih se primjenjuje članak 16. Pravilnika o osoblju.

U skladu s Pravilnikom o osoblju, osoblje je po napuštanju službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove osoblja pri obavljanju njegovih zadaća.

2.   Ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, nikakve povjerljive informacije koje prime osobe iz stavka 1. tijekom obavljanja svojih dužnosti, ne smiju se otkriti ni jednoj osobi niti bilo kojem tijelu, osim u sažetom i zbirnom obliku tako da se pojedina financijska institucija ne može prepoznati.

Nadalje obveza iz stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka ne sprečava Nadzorno tijelo i nacionalna nadzorna tijela u korištenju informacija za provedbu akata iz članka 1. stavka 2. i posebno u pravnim postupcima za donošenje odluka.

3.   Stavci 1. i 2. ne sprečavaju Nadzorno tijelo u razmjeni informacija s nadležnim tijelima u skladu s ovom Uredbom i drugim zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na financijske institucije.

Navedene informacije podliježu uvjetima čuvanja poslovne tajne iz stavaka 1. i 2. U svom internom poslovniku Nadzorno tijelo propisuje praktične postupke za provođenje pravila o povjerljivosti iz stavaka 1. i 2.

4.   Nadzorno tijelo primjenjuje Odluku Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (52).

Članak 71.

Zaštita podataka

Ova Uredba ne dovodi u pitanje obveze država članica u vezi s obradom osobnih podataka na temelju Direktive 95/46/EZ ili obveze Nadzornog tijela u vezi s obradom osobnih podataka na temelju Uredbe (EZ) br. 45/2001 prilikom ispunjavanja svojih odgovornosti.

Članak 72.

Pristup dokumentima

1.   Na dokumente koje vodi Nadzorno tijelo, primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1049/2001.

2.   Upravni odbor do 31. svibnja 2011. donosi praktične mjere za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

3.   Odluke koje donese Nadzorno tijelo u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, mogu biti predmetom pritužbe upućene Europskom ombudsmanu ili postupka pred Sudom Europske unije, nakon žalbe upućene Žalbenom vijeću, ovisno o slučaju, u skladu s uvjetima iz članaka 228. i 263. UFEU-a.

Članak 73.

Uređivanje pitanja jezika

1.   Na Nadzorno se tijelo primjenjuje Uredba Vijeća br. 1. o određivanju jezika koji će se koristiti u Europskoj ekonomskoj zajednici (53).

2.   Upravni odbor odlučuje o unutarnjem uređivanju pitanja jezika za Nadzorno tijelo.

3.   Prevoditeljske usluge koje se traže za funkcioniranje Nadzornog tijela, osigurava Centar za prevođenje za tijela Europske unije.

Članak 74.

Sporazum o sjedištu

Potrebni dogovori u vezi smještaja koji treba osigurati za Nadzorno tijelo u državi članici u kojoj se nalazi njeno sjedište, a opremu treba staviti na raspolaganje ta država članica, kao i posebna pravila koja se primjenjuju u toj državi članici na izvršnog direktora, članove upravljačkog odbora, osoblje Nadzornog tijela i članove njihovih obitelji utvrđuju se u sporazumu o sjedištu između Nadzornog tijela i te države članice koji se zaključuje nakon dobivanja suglasnosti upravljačkog odbora.

Navedena država članica pruža najbolje moguće uvjete kako bi osigurala pravilno funkcioniranje Nadzornog tijela, uključujući višejezično, europski orijentirano školovanje i odgovarajuću prometnu povezanost.

Članak 75.

Sudjelovanje trećih zemalja

1.   Sudjelovanje u radu Nadzornog tijela otvoreno je za treće zemlje koje su zaključile sporazume s Unijom, koje su donijele i primjenjuju pravo Unije u područjima nadležnosti Nadzornog tijela, kako je navedeno u članku 1. stavku 2.

2.   Nadzorno tijelo može surađivati sa zemljama iz stavka 1. koje primjenjuju zakonodavstvo koje je priznato kao istovjetno, u područjima nadležnosti Nadzornog tijela, iz članka 1. stavka 2., kako je predviđeno međunarodnim sporazumima koje je zaključila Unija u skladu s člankom 216. UFEU-a.

U skladu s relevantnim odredbama sporazuma iz stavaka 1. i 2. zaključuju se dogovori u kojima se navode posebno, priroda, opseg i proceduralni aspekti uključivanja zemalja iz stavka 1. u rad Nadzornog tijela, uključujući odredbe koje se odnose na financijske doprinose i osoblje. Oni mogu predvidjeti zastupanje u Odboru nadzornika u ulozi promatrača, ali osiguravaju da ove zemlje ne sudjeluju u bilo kakvim raspravama u vezi s pojedinom financijskom institucijom, osim kad postoji izravan interes.

POGLAVLJE VIII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 76.

Pripremne radnje

1.   Nakon stupanja na snagu ove Uredbe, a prije osnivanja Nadzornog tijela, CEIOPS djeluje u uskoj suradnji s Komisijom kako bi se pripremila zamjena CEIOPS-a Nadzornim tijelom.

2.   Nakon što je Nadzorno tijelo osnovano, Komisija je odgovorna za administrativnu uspostavu i početno administrativno poslovanje Nadzornog tijela, dok Nadzorno tijelo ne imenuje izvršnog direktora.

Za tu namjenu, dok izvršni direktor ne stupi na dužnosti nakon što ga je imenovao Odbor nadzornika u skladu s člankom 51., Komisija može privremeno dodijeliti jednog dužnosnika kako bi ispunjavao funkcije izvršnog direktora. Ovo razdoblje može se ograničiti na vrijeme koje je potrebno za imenovanje izvršnog direktora Nadzornog tijela.

Privremeni izvršni direktor može odobriti sva plaćanja obuhvaćena odobrenim sredstvima koja su predviđena u proračunu Nadzornog tijela, nakon što ih je odobrio upravni odbor i može zaključivati ugovore, uključujući ugovore sa zaposlenicima nakon donošenja plana radnih mjesta Nadzornog tijela.

3.   Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje ovlasti Odbora supervizora i upravnog odbora.

4.   Nadzorno tijelo je pravni slijednik CEIOPS-a. Do dana osnivanja Nadzornog tijela, sva imovina i obveze CEIOPS-a i sve njegove aktivnosti koje su u tijeku, automatski se prenose na Nadzorno tijelo. CEIOPS sastavlja izvještaj u kojem prikazuje svoje zaključno stanje imovine i obveza na dan prijenosa. Navedeni izvještaj revidiraju i odobravaju CEIOPS i Komisija.

Članak 77.

Prijelazne odredbe o osoblju

1.   Odstupajući od članka 68. svi ugovori o radu i ugovori o privremenom premještaju zaposlenika koje je zaključio CEIOPS ili njegovo tajništvo, a koji su na snazi 1. siječnja 2011., biti će prihvaćeni do datuma njihovog isteka. Oni se ne mogu produžiti.

2.   Svim ugovornim zaposlenicima iz stavka 1., ponudit će se mogućnost zaključivanja ugovora za privremene djelatnike iz članka 2(a) Uvjeta zaposlenja drugih službenika za različite razrede, kako je predviđeno u planu radnih mjesta Nadzornog tijela.

Prilikom stupanja na snagu ove Uredbe, tijelo ovlašteno za zaključivanje ugovora dužno je provesti unutarnji postupak odabira koji je ograničen na osoblje koje ima ugovore s CEIOPS-om ili njegovim tajništvom, kako bi se provjerila sposobnost, učinkovitost i integritet osoba koje će se zaposliti. Pri unutarnjem postupku odabira u cijelosti se uzimaju u obzir vještine i iskustvo pokazano tijekom rada pojedinaca prije zaposlenja.

3.   Ovisno o vrsti i razini dužnosti koje je potrebno obavljati, uspješnim kandidatima nude se ugovori za privremene djelatnike čije trajanje odgovara najmanje razdoblju koje je preostalo na temelju prethodnog ugovora.

4.   Relevantno nacionalno pravo koje se odnosi na ugovore o radu i ostali odgovarajući instrumenti i dalje će vrijediti za zaposlenike koji imaju prethodne ugovore koji odluče da se neće prijaviti za ugovore za privremene službenike ili kojima nisu ponuđeni ugovori za privremene službenike u skladu sa stavkom 2.

Članak 78.

Nacionalne odredbe

Države članice donose odredbe koje su primjerene za osiguranje učinkovite primjene ove Uredbe.

Članak 79.

Izmjene

Ovim se mijenja Odluka br. 716/2009/EZ utoliko što se CEIOPS uklanja s popisa korisnika iz odjeljka B Priloga navedenoj Odluci.

Članak 80.

Stavljanje izvan snage

Ovim se stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/79/EZ o osnivanju CEIOPS-a s učinkom od 1. siječnja 2011.

Članak 81.

Preispitivanje

1.   Do 2. siječnja 2014. i svake tri godine nakon toga, Komisija objavljuje opće izvješće o iskustvu stečenom na temelju djelovanja Nadzornog tijela i postupcima utvrđenim ovom Uredbom. U tom izvješću, između ostalog, procjenjuje se:

(a)	konvergencija koju su postigla nadležna tijela u nadzornim praksama, i. konvergencija u funkcionalnoj neovisnosti nadležnih tijela i u standardima koji su jednaki korporativnom upravljanju; ii. nepristranost, objektivnost i samostalnost Nadzornog tijela;

(b)	funkcioniranje kolegija nadzornih tijela;

(c)	napredak ostvaren prema konvergenciji u području sprečavanja krize, upravljanja i rješavanja, uključujući mehanizme financiranja Unije;

(d)	uloga Nadzornog tijela u pogledu sistemskog rizika;

(e)	primjena zaštitne odredbe utvrđene u članku 38.;

(f)	primjena obvezujuće posredničke uloge, utvrđene u članku 19.

2.   Izvješće iz stavka 1. također ispituje je li:

(a)	primjereno nastaviti odvojeni nadzor bankarstva, osiguranja, strukovnog mirovinskog osiguranja i tržišta vrijednosnih papira i financijskih tržišta;

(b)	primjereno poduzeti bonitetni nadzor i nadzirati poslovanje odvojeno ili od strane istog supervizora;

(c)	primjereno pojednostavniti ili osnažiti strukturu ESFS-a kako bi se ojačala povezanost između makro i mikro razina i između ESA-a;

(d)	razvoj ESFS-a usklađen s globalnim razvojem;

(e)	unutar ESFS-a dovoljno raznovrsnosti i izvrsnosti;

(f)	odgovornost i transparentnost u vezi sa zahtjevima objavljivanja primjerni;

(g)	sredstva Nadzornog tijela dostatna za izvršavanje njenih zadaća;

(h)	primjerno zadržati sjedište Nadzornog tijela ili je primjereno ujediniti ESA-e u jedno sjedište kako bi se poboljšala njihova međusobna usklađenost.

3.   U vezi s pitanjem izravnog nadzora institucija ili infrastruktura koje su paneuropskog dosega, vodeći pritom računa o tržišnim kretanjima, Komisija priprema godišnje izvješće o primjerenosti povjeravanja daljnje odgovornosti Nadzornom tijelu za nadzor u tom području.

4.   Izvješće i svi priloženi prijedlozi, prema potrebi, dostavljaju se Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 82.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2011., uz izuzetak članka 76. i članka 77. stavaka 1. i 2. koji se primjenjuju od dana njezinog stupanja na snagu.

Nadzorno tijelo osniva se 1. siječnja 2011.

---

(1)  SL C 13, 20.1.2010., str. 1.

(2)  Mišljenje od 22. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 22. rujna 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. studenoga 2010.

(4)  SL C 40, 7.2.2001., str. 453.

(5)  SL C 25 E, 29.1.2004., str. 394.

(6)  SL C 175 E, 10.7.2008., str. 392.

(7)  SL C 8 E, 14.1.2010., str. 26.

(8)  SL C 9 E, 15.1.2010., str. 48.

(9)  SL C 184 E, 8.7.2010., str. 214.

(10)  SL C 184 E, 8.7.2010., str. 292.

(11)  SL L 331, 15.12.2010., str. 1.

(12)  SL L 25, 29.1.2009., str. 23.

(13)  SL L 25, 29.1.2009., str. 28.

(14)  SL L 25, 29.1.2009., str. 18.

(15)  Izvješće Europskog suda 2006. stranica I-03771, stavak 44.

(16)  SL L 335, 17.12.2009., str. 1.

(17)  SL L 9, 15.1.2003., str. 3.

(18)  SL L 235, 23.9.2003., str. 10.

(19)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

(20)  SL 56, 4.4.1964., str. 878.

(21)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(22)  SL L 228, 16.8.1973., str. 20.

(23)  SL L 189, 13.7.1976., str. 13.

(24)  SL L 151, 7.6.1978., str. 25.

(25)  SL L 339, 27.12.1984., str. 21.

(26)  SL L 185, 4.7.1987., str. 77.

(27)  SL L 172, 4.7.1988., str. 1.

(28)  SL L 228, 11.8.1992., str. 1.

(29)  SL L 330, 5.12.1998., str. 1.

(30)  SL L 110, 20.4.2001., str. 28.

(31)  SL L 345, 19.12.2002., str. 1.

(32)  SL L 323, 9.12.2005., str. 1.

(33)  SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

(34)  SL L 271, 9.10.2002., str. 16.

(35)  SL L 135, 31.5.1994., str. 5.

(36)  SL L 84, 26.3.1997., str. 22.

(37)  Direktiva 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ i 2006/48/EZ o postupovnim pravilima i kriterijima procjene za bonitetno vrednovanje preuzimanja i povećanja udjela u financijskom sektoru (SL L 247, 21.9.2007., str. 1.).

(38)  SL L 87, 31.3.2009., str. 164.

(39)  SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(40)  SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(41)  SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(42)  SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(43)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(44)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(45)  SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(46)  SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(47)  SL L 253, 25.9.2009., str. 8.

(48)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(49)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(50)  SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(51)  SL L 357, 31.12.2002., str. 72.

(52)  SL L 317, 3.12.2001., str. 1.

(53)  SL 17, 6.10.1958., str. 385.

---