10/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

202

L 331/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.11.2010.

(1)

Financijska stabilnost je preduvjet za osiguravanje radnih mjesta, kreditiranje i rast u realnom gospodarstvu. Financijska kriza otkrila je važne nedostatke u području financijskog nadzora kojim nisu predviđena štetna makrobonitetna kretanja niti je spriječena akumulacija prekomjernih rizika u financijskom sustavu.

(2)

Europski parlament je u više navrata pozvao na jačanje stvarnih jednakih pravila igre za sve sudionike na razini Unije, ukazujući na značajne propuste prilikom nadzora od strane Unije nad sve integriranijim financijskim tržištima (u svojim rezolucijama od 13. travnja 2000. o priopćenju Komisije o provedbi okvira za financijska tržišta: Plan djelovanja (4), od 21. studenoga 2002. o pravilima bonitetnog nadzora u Europskoj uniji (5), od 11. srpnja 2007. o politici financijskih usluga (2005. – 2010.) – Bijela knjiga (6), od 23. rujna 2008. s preporukama Komisiji o spekulativnim fondovima i vlasničkim ulaganjima koja ne kotiraju na burzi (7) i od 9. listopada 2008. s preporukama Komisiji o nastavnom postupanju nakon Lamfalussyjeva postupka: buduća struktura nadzora (8) te u svojim stajalištima od 22. travnja 2009. o izmijenjenom prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (9) te od 23. travnja 2009. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o agencijama za procjenu kreditnog rejtinga (10)).

(3)

U studenom 2008. Komisija je ovlastila skupinu na visokoj razini pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea za izradu preporuka o tome kako ojačati europske nadzorne mehanizme s ciljem bolje zaštite građana i ponovne uspostave povjerenja u financijski sustav.

(4)

U svom konačnom izvješću („de Larosièrovo izvješće”) predstavljenom 25. veljače 2009., skupina na visokoj razini preporučila je, između ostalog, osnivanje tijela na razini Unije, zaduženog za nadzor rizika financijskog sustava u cjelini.

(5)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod nazivom „Poticanje europskog oporavka” pozdravila i dala široku potporu preporukama de Larosièrove skupine. Na svom sastanku 19. i 20. ožujka 2009., Europsko vijeće usuglasilo se o potrebi poboljšanja propisa i nadzora financijskih institucija u Uniji te uporabi de Larosièrova izvješća kao osnove za djelovanje.

(6)

Komisija je u svojoj Komunikaciji pod nazivom „Europski financijski nadzor” od 27. svibnja 2009. predložila niz reformi sadašnjih mehanizama zaštite financijske stabilnosti na razini Unije, posebno uključujući osnivanje Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), odgovornog za makrobonitetni nadzor. Vijeće je dalo potporu stajalištu Komisije dana 9. lipnja 2009., a Europsko vijeće je to učinilo na svom sastanku 18. i 19. lipnja 2009. te su pozdravili namjeru Komisije da donese zakonodavne prijedloge za uspostavljanje okvira tijekom 2010. godine. U skladu sa stajalištima Komisije, Vijeće je zaključilo, između ostalog, da bi Europska središnja banka (ESB) „trebala osigurati analitičku, statističku, administrativnu i logističku potporu ESRB-u, oslanjajući se pri tome i na tehničke savjete nacionalnih središnjih banaka i nadzornika”. Potpora koju ESB daje ESRB-u kao i zadaće koje su dodijeljene ESRB-u ne bi trebale dovesti u pitanje načelo nezavisnosti ESB-a prilikom provedbe njegovih zadaća u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(7)

S obzirom na integraciju međunarodnih financijskih tržišta i na rizik proširenja financijskih kriza, postoji potreba za snažnim angažmanom Unije na globalnoj razini. ESRB bi se trebao osloniti na stručno znanje znanstvenog odbora na visokoj razini i preuzeti sve globalne odgovornosti potrebne kako bi se osiguralo da se čuje glas Unije o pitanjima koja se odnose na financijsku stabilnost, posebno putem bliske suradnje s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Odborom za financijsku stabilnost (FSB) od kojih se očekuje da osiguraju rana upozorenja povezano s makrobonitetnim rizicima na globalnoj razini kao i suradnje s partnerima skupine G-20.

(8)

ESRB bi, među ostalim, trebao pridonijeti provedbi preporuka MMF-a, FSB-a i Banke za međunarodne namire (BIS) usmjerenih prema skupini G-20.

(9)

U izvješću MMF-a, BIS-a i FSB-a od 28. listopada 2009. predstavljenom ministrima financija skupine G-20 i guvernerima središnjih banaka pod nazivom „Smjernice za ocjenu sistemskog značaja financijskih institucija, tržišta i instrumenata: početna razmatranja” također se navodi da ocjena sistemskog rizika može varirati ovisno o gospodarskom okružju. Ocjena će također biti uvjetovana financijskom infrastrukturom i mehanizmima za upravljanje krizom kao i sposobnošću rješavanja slučajeva propadanja kada do njih dođe. Financijske institucije mogu sistemski biti značajne za lokalne, nacionalne ili međunarodne financijske sustave i gospodarstva. Ključni kriteriji koji pomažu utvrđivanje sistemske važnosti tržišta i institucija su veličina (opseg financijskih usluga koje pruža pojedina sastavnica financijskog sustava), zamjenjivost (opseg do kojeg druge sastavnice sustava mogu pružiti iste usluge u slučaju propadanja) i međusobna povezanost (povezanosti s drugim sastavnicama sustava). Ocjenu temeljenu na ova tri kriterija, trebalo bi dopuniti upućivanjem na financijske ranjivosti i sposobnost institucionalnog okvira za rješavanje slučajeva financijskog propadanja te bi trebalo razmotriti cijeli niz dodatnih čimbenika poput, između ostalog, složenosti specifičnih struktura i poslovnih modela, stupnja financijske neovisnosti, intenziteta i opsega nadzora, transparentnosti financijskih postupaka i povezanosti koje mogu utjecati na ukupan rizik institucija.

(10)

Zadaća ESRB-a trebala bi biti nadzor i procjena sistemskog rizika u uobičajenim vremenima s ciljem smanjenja izloženosti sustava riziku od propadanja dijelova sustava i pojačavanja otpornosti financijskog sustava na šokove. U tom pogledu, ESRB bi trebao pridonijeti osiguranju financijske stabilnosti te smanjenju negativnih učinaka na unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Kako bi ostvario svoje ciljeve ESRB bi trebao analizirati sve relevantne informacije.

(11)

Sadašnji mehanizmi Unije stavljaju nedovoljan naglasak na makrobonitetni nadzor i na međusobne povezanosti između kretanja u širem makroekonomskom okružju i financijskog sustava. Odgovornost za makrobonitetnu analizu ostaje rascjepkana te ju provode različita nadležna tijela na različitim razinama, bez postojanja mehanizma kojim se osigurava primjereno prepoznavanje makrobonitetnih rizika i jasno izdavanje upozorenja i preporuka, te njihovo praćenje i provođenje u djelo. Pravilno funkcioniranje Unije i globalnih financijskih sustava te smanjivanje njihovih ugroza, zahtijevaju povećanu usklađenost između makrobonitetnog i mikrobonitetnog nadzora.

(12)

Novoosmišljen sustav makrobonitetnog nadzora zahtijeva vjerodostojno vodstvo visokog profila. Stoga, obzirom na njegovu ključnu ulogu i međunarodnu i unutarnju vjerodostojnost te u duhu preporuka iz de Larosièrova izvješća, predsjednik ESB-a trebao bi predsjedati ESRB-om tijekom prvih pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Povrh toga, trebalo bi povećati zahtjeve u vezi s odgovornošću, a tijela ESRB-a trebala bi biti u mogućnosti osloniti se na bogatu praksu, iskustva i mišljenja.

(13)

U de Larosièrovom izvješću također se navodi da makrobonitetni nadzor nije smislen ako ne može na neki način utjecati na nadzor na mikro razini, dok mikrobonitetni nadzor ne može učinkovito zaštititi financijsku stabilnost, a da na odgovarajući način ne vodi pritom računa o kretanjima na makro razini.

(14)

Trebalo bi se osnovati Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) koji bi okupio sudionike financijskog nadzora na nacionalnoj razini i na razini Unije kako bi djelovali kao mreža. U skladu s načelom lojalne suradnje, temeljem članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, partneri u ESFS-u trebali bi surađivati uz povjerenje i puno uzajamno poštovanje, posebno kako bi se osigurali odgovarajući i pouzdani tijekovi informacija među njima. Na razini Unije, mreža bi trebala obuhvatiti ESRB i tri tijela mikronadzora: europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11), europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (13) (dalje u tekstu skupno: „europska nadzorna tijela, ESA”).

(15)

Unija treba posebno tijelo nadležno za makrobonitetni nadzor u cijelom financijskom sustavu koje bi utvrdilo rizike za financijsku stabilnost te, prema potrebi, izdavalo upozorenja o rizicima i preporuke za djelovanje radi suočavanja s takvim rizicima. Stoga bi trebalo osnovati ESRB kao novo neovisno tijelo koje bi obuhvatilo sve financijske sektore kao i sustave osiguranja depozita. ESRB bi trebao biti odgovoran za provođenje makrobonitetnog nadzora na razini Unije i ne bi trebao imati pravnu osobnost.

(16)

ESRB bi se trebao sastojati od općeg odbora, upravljačkog odbora, tajništva, savjetodavnog znanstvenog odbora i savjetodavnog tehničkog odbora. Pri sastavljanju savjetodavnog znanstvenog odbora, trebalo bi uzeti u obzir odgovarajuća pravila o sukobu interesa koje donese opći odbor. Pri osnivanju savjetodavnog tehničkog odbora, trebalo bi uzeti u obzir postojeće strukture kako bi se izbjeglo udvostručavanje.

(17)

ESRB bi trebao izdati upozorenja i, kada to smatra nužnim, preporuke bilo opće ili posebne prirode, koje bi trebalo uputiti posebno Uniji u cjelini ili jednoj ili više država članica, ili jednoj ili više ESA ili jednom ili više nacionalnih nadzornih tijela s utvrđenim rokom za odgovarajuće mjere politike.

(18)

ESRB bi trebao razraditi kodove u bojama kako bi omogućio zainteresiranim stranama bolju ocjenu prirode rizika.

(19)

Kako bi se povećao njihov utjecaj i legitimnost, takva upozorenja i preporuke trebale bi se slati Vijeću i Komisiji, pridržavajući se strogih pravila o povjerljivosti, a kad su upućena jednom ili više nacionalnih nadzornih tijela, i ESA. Rasprave Vijeća trebao bi pripremiti Gospodarski i financijski odbor (EFC), u skladu sa svojom ulogom, utvrđenom u UFEU-u. Kako bi se pripremile rasprave Vijeća te da bi mu se pravodobno osigurali savjeti vezano uz politike, ESRB bi trebao redovito obavješćivati EFC i trebao bi poslati tekstove svih upozorenja i preporuka čim ih se donese.

(20)

ESRB bi također trebao nadzirati poštovanje upozorenja i preporuka, na temelju izvješća adresata, kako bi osigurao učinkovito pridržavanje svojih upozorenja i preporuka. Adresati preporuka trebaju postupati u skladu s njima, a u slučaju nepostupanja osigurati primjereno obrazloženje (mehanizam „postupiti ili obrazložiti”). Ako ESRB smatra da je reakcija neprimjerena, treba, u skladu sa strogim pravilima o povjerljivosti, obavijestiti adresate, Vijeće i, prema potrebi, dotično europsko nadzorno tijelo.

(21)

ESRB bi trebao odlučiti, na pojedinačnoj osnovi i nakon što je pravodobno obavijestio Vijeće tako da ono može reagirati, bi li se preporuka trebala držati u tajnosti ili objaviti, imajući na umu da javno objavljivanje može pomoći, u određenim okolnostima, potaknuti poštovanje preporuka.

(22)

Ako ESRB otkrije rizik koji bi mogao ozbiljno ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog ili dijela financijskog sustava Unije, bez odlaganja bi trebao obavijestiti Vijeće. Ako ESRB utvrdi mogućnost nastanka izvanredne situacije, trebao bi kontaktirati Vijeće i omogućiti procjenu situacije. Vijeće bi zatim trebalo procijeniti potrebu donošenja odluke upućene ESA o utvrđivanju postojanja izvanredne situacije. Tijekom tog postupka, od najveće važnosti je primjerena zaštita povjerljivosti.

(23)

ESRB bi trebao podnositi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću najmanje jednom godišnje, a u slučaju rasprostranjenih financijskih poteškoća i češće. Prema potrebi, Europski parlament i Vijeće trebali bi imati mogućnost zatražiti od ESRB-a ispitivanje posebnih pitanja vezanih uz financijsku stabilnost.

(24)

ESB i nacionalne središnje banke trebali bi imati vodeću ulogu u makrobonitetnom nadzoru zbog svoga stručnog znanja i postojećih odgovornosti u području financijske stabilnosti. Nacionalni supervizori trebali bi biti uključeni pružanjem stručnog znanja. Sudjelovanje mikrobonitetnih supervizora u radu ESRB-a je bitno kako bi se osigurala ocjena makrobonitetnog rizika utemeljena na potpunim i točnim informacijama o kretanjima u financijskom sustavu. U skladu s navedenim, osobe koje predsjedaju ESA, trebale bi biti članovi s pravom glasa. Jedan predstavnik nadležnih nacionalnih nadzornih tijela svake države članice trebao bi prisustvovati sastancima općeg odbora, bez prava glasa. U duhu otvorenosti, 15 nezavisnih osoba trebalo bi osigurati ESRB-u vanjsko stručno znanje preko savjetodavnog znanstvenog odbora.

(25)

Sudjelovanje člana Komisije u ESRB-u pomoći će u uspostaviti poveznicu s makroekonomskim i financijskim nadzorom Unije, dok će prisutnost predsjednika EFC-a odražavati ulogu ministara država članica odgovornih za financije i Vijeća u zaštiti financijske stabilnosti i provođenju ekonomsko-financijskog nadzora.

(26)

Bitno je da članovi ESRB-a obavljaju svoje dužnosti nepristrano i da uzimaju u obzir samo financijsku stabilnost Unije u cjelini. Ako nije moguće postići konsenzus, glasovanje o upozorenjima i preporukama unutar ESRB-a ne bi se trebalo ponderirati i odluke bi, u pravilu, trebalo donositi običnom većinom.

(27)

Međusobna povezanost financijskih institucija i tržišta podrazumijeva da bi praćenje i procjenu mogućih sistemskih rizika trebalo temeljiti na širokom nizu relevantnih makroekonomskih i mikrofinancijskih podataka i pokazatelja. Ovi sistemski rizici uključuju rizike poremećaja financijskih usluga izazvane značajnim pogoršanjem cjelokupnog financijskog sustava Unije ili njegovih dijelova koji potencijalno mogu imati negativne posljedice na unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Bilo koja vrsta financijske institucije i posrednika, tržišta, infrastrukture i instrumenata može biti sistemski značajna. Zato bi ESRB trebao imati pristup svim informacijama koje su nužne za provedbu njegovih zadaća, štiteći, prema potrebi, povjerljivost tih informacija.

(28)

Mjere za prikupljanje informacija određene ovom Uredbom nužne su za provedbu zadaća ESRB-a i ne bi trebale dovesti u pitanje pravni okvir Europskog statističkog sustava u području statistike. Stoga ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje Uredbu (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (14) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (15).

(29)

Sudionici na tržištu mogu pružiti dragocjeni doprinos razumijevanju promjena koje utječu na financijski sustav. Kada je to potrebno, ESRB bi se stoga trebao posavjetovati sa zainteresiranim stranama iz privatnog sektora, uključujući predstavnike financijskog sektora, udruge potrošača i korisničke skupine u području financijskih usluga koje je osnovala Komisija ili su osnovani zakonodavstvom Unije i pružiti im primjerenu priliku da iznesu primjedbe.

(30)

Osnivanje ESRB-a trebalo bi izravno pridonijeti postizanju ciljeva unutarnjeg tržišta. Makrobonitetni nadzor financijskog sustava Unije sastavni je dio ukupnih novih nadzornih mehanizama u Uniji budući da je makrobonitetni aspekt usko povezan s mikrobonitetnim nadzornim zadaćama koje su dodijeljene ESA. Samo s uspostavljenim mehanizmima koji primjereno uzimaju u obzir međusobnu ovisnost mikrobonitetnih i makrobonitetnih rizika sve zainteresirane strane mogu imati dovoljno povjerenja da se uključe u prekogranične financijske aktivnosti. ESRB trebao bi nadzirati i procjenjivati rizike za financijsku stabilnost koji proizlaze iz kretanja koja mogu imati utjecaja na sektorskoj razini ili na razini financijskog sustava u cijelosti. Suočavajući se s takvim rizicima, ESRB bi trebao izravno pridonijeti cjelovitoj strukturi nadzora u Uniji, koja je potrebna za promicanje pravovremenih i dosljednih odgovora politike država članica, čime se sprječavaju razlike u pristupu i poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(31)

Sud je u svojoj presudi od 2. svibnja 2006. u predmetu C-217/04 (Ujedinjena kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) ustanovio da „ništa u tekstu članka 95. EZ (sada članak 114. UFEU) ne podrazumijeva da adresati mjera koje je donio zakonodavac Zajednice na temelju te odredbe, mogu biti samo pojedine države članice. Zakonodavac može smatrati potrebnim osigurati osnivanje tijela Zajednice odgovornog za doprinos provedbi procesa usklađivanja u situacijama kada se, radi olakšavanja jedinstvene provedbe i primjene zakona na temelju te odredbe, čini primjerenim donošenje neobvezujućih mjera potpore i okvirnih mjera” (16). ESRB bi trebao pridonijeti financijskoj stabilnosti potrebnoj za daljnju financijsku integraciju na unutarnjem tržištu, praćenjem sistemskih rizika i izdavanjem upozorenja i preporuka, ako je potrebno. Ove zadaće usko su povezane s ciljevima zakonodavstva Unije u pogledu unutarnjeg tržišta financijskih usluga. Stoga bi trebalo osnovati ESRB na temelju članka 114. UFEU-a.

(32)

Prema preporuci de Larosièrova izvješća, potreban je postupni pristup, a Europski parlament i Vijeće bi trebali provesti potpuno preispitivanje ESFS-a, ESRB-a i ESA do 17. prosinca 2013.

(33)

Budući da cilj ove Uredbe, koji jest učinkovit makrobonitetni nadzor financijskog sustava Unije, države članice ne mogu dostatno ostvariti zbog integracije financijskih tržišta Unije, nego se on može na bolji način postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim člankom 5. Ugovora o Europski uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim tim člankom, ova Uredba ne prelazi okvire potrebne za ostvarivanje tog cilja.

(a)

ESRB;

(b)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010;

(c)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010;

(d)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010;

(e)

Zajednički odbor europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) na temelju članka 54. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010;

(f)

nadležna ili nadzorna tijela u državama članicama, navedena u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(a)

„financijska institucija” znači bilo koje društvo u području primjene zakonodavstva iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010, kao i bilo koje drugo društvo ili subjekt u Uniji, čija glavna djelatnost je slične prirode;

(b)

„financijski sustav” znači sve financijske institucije, tržišta, proizvode i tržišnu infrastrukturu;

(c)

„sistemski rizik” znači rizik poremećaja u financijskom sustavu, koji može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Sve vrste financijskih posrednika, tržišta i infrastrukture mogu potencijalno biti sistemski važni do određene mjere.

(a)

određivanje i/ili prikupljanje te analiza svih relevantnih i potrebnih informacija radi ostvarivanja ciljeva opisanih u stavku 1.;

(b)

utvrđivanje i određivanje prioritetnih sistemskih rizika;

(c)

izdavanje upozorenja kad se smatra da su sistemski rizici značajni i, prema potrebi, objavljivanje navedenih upozorenja;

(d)

izdavanje preporuka radi popravnih mjera kao odgovor na utvrđene rizike i, kada je to potrebno, objavljivanje navedenih preporuka;

(e)

ako ESRB utvrdi mogućnost nastanka izvanredne situacije, u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010, izdavanje povjerljivih upozorenja upućenih Vijeću i davanje procjene situacije Vijeću kako bi Vijeće bilo u mogućnosti procijeniti potrebu donošenja odluke upućene ESA kojom se određuje postojanje izvanredne situacije;

(f)

praćenje nastavnog postupanja nakon upozorenja i preporuka;

(g)

bliska suradnja sa svim ostalim partnerima u ESFS-u; kada je to potrebno, pružanje ESA informacija o sistemskim rizicima koje su im potrebne za provedbu njihovih zadaća; a posebno – u suradnji s ESA – razvijanje zajedničkog skupa kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja (prikaz rizika) za utvrđivanje i mjerenje sistemskih rizika;

(h)

sudjelovanje, kada je to potrebno, u Zajedničkom odboru;

(i)

usklađivanje svojih postupaka s onima međunarodnih financijskih organizacija, posebno s MMF-om i FSB-om kao i odgovarajućim tijelima u trećim zemljama o pitanjima koja su povezana s makrobonitetnim nadzorom;

(j)

provedba ostalih povezanih zadaća, kako je utvrđeno u zakonodavstvu Unije.

(a)

predsjednik i potpredsjednik ESB-a;

(b)

guverneri nacionalnih središnjih banaka;

(c)

član Komisije;

(d)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo);

(e)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje);

(f)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala);

(g)

predsjednik i dva potpredsjednika savjetodavnog znanstvenog odbora;

(h)

predsjednik savjetodavnog tehničkog odbora.

(a)

jedan visokopozicionirani predstavnik nadležnih nacionalnih nadzornih tijela iz svake države članice u skladu sa stavkom 3.;

(b)

predsjednik Gospodarskog i financijskog odbora (EFC).

(a)

predsjednik i prvi potpredsjednik ESRB-a;

(b)

potpredsjednik ESB-a;

(c)

četiri druga člana općeg odbora koji su također članovi Općeg vijeća ESB-a, uzimajući u obzir potrebu za uravnoteženom zastupljenošću država članica općenito i između onih čija je valuta euro i onih čija valuta nije euro. Biraju ih između sebe članovi općeg odbora koji su također članovi Općeg vijeća ESB-a na razdoblje od tri godine;

(d)

član Komisije;

(e)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo);

(f)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje);

(g)

predsjednik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala);

(h)

predsjednik EFC-a;

(i)

predsjednik savjetodavnog znanstvenog odbora; i

(j)

predsjednik savjetodavnog tehničkog odbora.

(a)

predstavnik svake nacionalne središnje banke i predstavnik ESB-a;

(b)

jedan predstavnik nadležnih nacionalnih nadzornih tijela iz svake države članice u skladu s drugim podstavkom;

(c)

predstavnik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo);

(d)

predstavnik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje);

(e)

predstavnik europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala);

(f)

dva predstavnika Komisije;

(g)

predstavnik EFC-a;

(h)

predstavnik savjetodavnog znanstvenog odbora.