Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 32003D0170

Odluka Vijeća 2003/170/PUP od 27. veljače 2003. o zajedničkom korištenju časnika za veze koje su u inozemstvu postavila policijska tijela država članica

SL L 67, 12.3.2003, p. 27–30 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

⏵Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 25/08/2006

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2003/170(1)/oj

19/Sv. 005

HR

Službeni list Europske unije

3

32003D0170

L 067/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.02.2003.

ODLUKA VIJEĆA 2003/170/PUP

od 27. veljače 2003.

o zajedničkom korištenju časnika za veze koje su u inozemstvu postavila policijska tijela država članica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 30. stavak 1. točku (a), (b) i (c), članak 30. stavak 2. točku (c) te članak 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Danske (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Vijeće ministara za pravosuđe i unutarnje poslove na svojoj sjednici 3. prosinca 1998. donijelo je Akcijski plan Vijeća i Komisije o najboljoj mogućnosti provedbe odredaba Amsterdamskog ugovora u području slobode, sigurnosti i pravde (3), u kojem se u mjeri 48. navodi da bi se u roku od pet godina od stupanja Ugovora na snagu trebalo poduzeti djelovanje za poticanje suradnje i zajedničkih inicijativa na području osposobljavanja, razmjene i upućivanja časnika za veze te uporabe opreme i forenzičnih istraživanja.

(2)

Europsko je Vijeće na svojem sastanku u Beču 11. i 12. prosinca 1998. zaključkom 83. potvrdilo Plan djelovanja Vijeća i Komisije o najboljoj mogućnosti provedbe odredaba Amsterdamskog ugovora u području slobode, sigurnosti i pravde, a zaključkom 89. pozvalo je na jačanje mjera protiv organiziranog kriminala u svjetlu novih mogućosti koje otvara Ugovor.

(3)

Europsko je Vijeće na svojoj sjednici u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. pozvalo Vijeće i Komisiju da u tijesnoj suradnji s Europskim parlamentom promiču potpunu i neodgodivu primjenu Amsterdamskog ugovora, na temelju Plana djelovanja koji je usvojilo Vijeće ministara za unutarnje poslove 3. prosinca 1998. i koji je potvrđen na sjednici Europskoga Vijeća u Beču 11. i 12. prosinca 1998. te na temelju političkih smjernica i konkretnih ciljeva koji uključuju produbljivanje policijske suradnje sa svrhom suzbijanja prekograničnog kriminala, koji su dogovoreni u Tampereu.

(4)

Europsko je Vijeće na svojoj sjednici u Helsinkiju 10. i 11. prosinca 1999. zatražilo od Europske unije da poveća svoje napore na međunarodnoj razini kroz jačanje suradnje s trećim zemljama u smanjenju potražnje i ponude droga te u području pravosuđa i unutarnjih poslova. Europsko je Vijeće također ustanovilo da postoji potreba za ulaganjem zajedničkih napora od strane svih nadležnih tijela, među kojima posebnu ulogu ima Europol.

(5)

Europsko je Vijeće na sjednici u Laekenu 14. i 15. prosinca 2001. zaključkom 37. potvrdilo smjernice i ciljeve utvrđene u Tampereu i ustanovilo da postoji potreba za novim poticajima i smjernicama kojima bi se nadoknadila kašnjenja u pojedinim područjima.

(6)

Dana 14. listopada 1996. Vijeće je donijelo Zajedničku akciju 96/602/PUP kojom se postavlja zajednički okvir za inicijative država članica u odnosu na časnike za veze (4).

(7)

Temeljem iskustva u primjeni Zajedničke akcije i u okviru odredaba Amsterdamskog ugovora o suzbijanju prekograničnog kriminala, treba pojačati i razvijati suradnju između država članica na području dodjeljivanja zadaća i postavljanja časnika za veze u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(8)

Ako je to potrebno za izvršavanje zadaća utvrđenih Konvencijom o Europolu (5), Europol će uspostaviti i održavati suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(9)

Europol je uspostavio i nastavit će uspostavljati i održavati suradnju s velikim brojem trećih zemalja i međunarodnih organizacija.

(10)

Europolu treba pružiti potrebnu potporu i sredstva kako bi učinkovito djelovao kao središnje mjesto europske policijske suradnje. Europsko je Vijeće naglasilo da Europol ima središnju ulogu u suradnji između tijela država članica pri istragama prekograničnog kriminala podupirući sprečavanje, analizu i istragu kaznenih djela na razini Unije.

(11)

Europolu treba omogućiti da u određenoj mjeri koristi časnike za veze država članica u trećim zemljama kako bi ojačao svoju funkciju operativne potpore koju pruža nacionalnim policijskim tijelima.

(12)

Države članice priznaju već postojeću opsežnu suradnju između časnika za veze koje su, uzimajući u obzir svoje nacionalne potrebe, države članice postavile u treće zemlje i međunarodne organizacije. Međutim, postoji potreba jačanja određenih oblika suradnje između tih časnika za veze kako bi se najbolje iskoristile mogućnosti država članica.

(13)

Suradnju država članica u ovom području treba pojačati da bi se omogućila razmjena podataka s ciljem suzbijanja teškog prekograničnog kriminala.

(14)

Države članice pridaju posebnu važnost suradnji u suzbijanju prekograničnog kriminala jer vjeruju da će jačanje suradnje u vezi s razmjenom podataka povećati sposobnosti nacionalnih tijela da se učinkovito bore protiv kriminala. Države članice smatraju da bi Europol trebao imati središnju ulogu u tom području.

(15)

Svrha je ove Odluke urediti pitanja vezana za borbu protiv teškog prekograničnog kriminala.

(16)

Odredbe Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. sklopljene između vlada država Gospodarske unije država Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju graničnih kontrola na zajedničkim granicama (6) (dalje u tekstu „Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma”), koje se odnose na zajedničko korištenje časnika za veze, treba nastaviti razvijati kako bi se pojačala suradnja između država članica u borbi protiv prekograničnog kriminala.

(17)

U odnosu na Island i Norvešku ova Odluka, osim članka 8. predstavlja nadogradnju odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske unije te Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država u provođenje, primjenu i razvoj schengenske pravne stečevine (7), koja pripada području navedenom u članku 1. točki H Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(18)

Ujedinjena Kraljevina sudjeluje u ovoj Odluci u skladu s člankom 5. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije i koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice te člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (9).

(19)

Irska sudjeluje u ovoj Odluci u skladu s člankom 5. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije i koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice te člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanjem u nekim odredbama schengenske pravne stečevine (10).

(20)

Zajedničku akciju Vijeća 96/602/PUP i odredbu članka 47. stavka 4. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma u skladu s time treba staviti izvan snage,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Definicija

1.   U ovoj je Odluci „časnik za veze” predstavnik jedne od država članica kojega je policijsko tijelo postavilo u jednoj ili više trećih zemalja ili međunarodnih organizacija radi uspostavljanja i održavanja odnosa s tijelima u tim državama ili organizacijama te radi doprinosa sprečavanju ili istragama kaznenih djela.

2.   Ova Odluka ne dovodi u pitanje zadaće časnika za veze država članica u okviru njihovih dužnosti i u skladu s nacionalnim pravom i potrebama te drugim povoljnijim sporazumima sklopljenima s državom domaćinom ili međunarodnom organizacijom.

Članak 2.

Zadaci časnika za veze

1.   Svaka država članica osigurava da njezini časnici za veze uspostavljaju i održavaju izravne kontakte s nadležnim tijelima države domaćina ili međunarodne organizacije radi olakšavanja i ubrzavanja prikupljanja i razmjene podataka.

2.   Časnik za veze svake države članice također doprinosi prikupljanju i razmjeni podataka koji se mogu koristiti za suzbijanje teških oblika prekograničnog kriminala, uključujući podatke koji omogućavaju brže upoznavanje pravnih sustava i operativnih metoda dostupnih u dotičnim državama ili međunarodnim organizacijama.

3.   Časnici za veze izvršavaju vlastite zadaće u okviru svojih nadležnosti i u skladu s odredbama, uključujući odredbe o zaštiti osobnih podataka utvrđene u njihovim nacionalnim zakonima i bilo kojim sporazumom sklopljenim s državama domaćinima ili međunarodnim organizacijama.

Članak 3.

Obavijest o postavljanju časnika za veze

1.   Države članice obavješćuju jedna drugu o namjeri postavljanja časnika za veze u treće zemlje i međunarodne organizacije, a godišnje obavješćuju Glavno tajništvo Vijeća Europske unije (Glavno tajništvo) o postavljanju časnika za veze, njihovim zadaćama i svim sporazumima o suradnji između država članica vezanim za postavljanje časnika za veze.

2.   Glavno tajništvo sastavlja godišnji pregled o postavljanju časnika za veze država članica, njihovim zadaćama i svim sporazumima o suradnji između država članica vezanim za postavljanje časnika za vezu, koji će dostaviti državama članicama i Europolu.

Članak 4.

Mreže časnika za veze u trećim zemljama

1.   Države članice osiguravaju da se časnici za veze država članica u istoj trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji sastaju redovito ili kada je potrebno radi razmjene bitnih podataka. Država članica koja predsjedava Vijećem Europske unije osigurava da njezini časnici za veze daju inicijativu za sazivanje takvih sastanaka. Ako predsjedavajuća država članica nema svojeg zastupnika u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, inicijativu za sazivanje takvih sastanaka preuzima predstavnik sljedeće ili druge po redu predsjedavajuće države. Prema potrebi se na takve sastanke poziva Komisija i Europol.

2.   Države članice osiguravaju međusobno pomaganje između časnika za veze postavljenih u istu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju pri uspostavljanju odnosa s tijelima države domaćina. Države članice mogu se dogovoriti da njihovi časnici za veze prema potrebi međusobno dijele zadaće.

3.   Države članice mogu se bilateralno ili multilateralno dogovoriti da časnici za veze koje jedna država članica postavi u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji štite i interese jedne ili više drugih država članica.

Članak 5.

Suradnja između država članica u razmjeni podataka putem časnika za veze u trećim zemljama

1.   Države članice osiguravaju da njihovi časnici za veze u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, u skladu s nacionalnim pravom i odgovarajućim međunarodnim sporazumima te važećim odredbama kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, pribavljaju svojim nacionalnim tijelima podatke o teškim kaznenim prijetnjama drugim državama članicama koje ne zastupaju vlastiti časnici za veze u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. Državna tijela ocjenjuju, u skladu s nacionalnim pravom i ozbiljnošću prijetnje, trebaju li obavijestiti dotičnu državu članicu.

2.   Časnici za veze država članica u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama mogu, u skladu s nacionalnim pravom i odgovarajućim međunarodnim sporazumima te važećim odredbama kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, pružati podatke o teškim kaznenim prijetnjama prema drugim državama članicama izravno časnicima za veze dotične države članice ako ta država članica ima svojeg predstavnika u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji.

3.   U skladu s nacionalnim pravom i odgovarajućim međunarodnim sporazumima, države članice koje nemaju časnike za veze u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji mogu zatražiti od druge države članice koja ima časnike za veze u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji razmjenu određenih podataka.

4.   Države članice sa svakim zahtjevom iz stavka 3. postupaju u skladu sa svojim nacionalnim pravom i odgovarajućim međunarodnim sporazumima, a o mogućnosti ispunjenja takvog zahtjeva izjašnjavaju u što kraćem roku.

5.   Države članice mogu pristati na izravnu razmjenu podataka između časnika za veze u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te u tijelima drugih država članica, uz poštovanje važećih odredaba kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

6.   Izvršavanje zadaća iz stavaka 1. i 2. ne smije ometati časnike za veze pri izvršavanju njihovih osnovnih dužnosti.

Članak 6.

Zajednički seminari za časnike za veze

1.   Da bi pojačali suradnju između časnika za veze u jednoj ili više trećih zemalja i međunarodnih organizacija, gdje postoje posebne potrebe za poznavanjem tih trećih zemalja i međunarodnih organizacija i intervencijom u njima, države članice mogu organizirati zajedničke seminare o trendovima kaznenih djela i najučinkovitijim metodama suzbijanja prekograničnog kriminala, uzimajući u obzir pravnu stečevinu Europske unije. Na takve se seminare pozivaju Komisija i Europol.

2.   Sudjelovanje na seminarima iz stavka 1. ne smije ometati časnike za veze pri izvršavanju njihovih osnovnih dužnosti.

Članak 7.

Nadležna državna tijela

1.   Države članice određuju kontaktne točke unutar svojih nadležnih tijela da bi olakšale izvršavanje zadaća iz ove Odluke te osiguravaju učinkovito i brzo izvršavanje dužnosti nacionalnih kontaktnih točaka.

2.   Države članice pisanim putem obavješćuju Glavno tajništvo o kontaktnim točkama unutar svojih nadležnih tijela i o svakoj sljedećoj promjeni na temelju ove Odluke. Glavno tajništvo objavljuje te podatke u Službenom listu Europske unije.

3.   Ova se Odluka primjenjuje ne dovodeći u pitanje postojeće odredbe nacionalnog zakonodavstva, posebno u odnosu na podjelu nadležnosti između različitih tijela i službi u državama članicama.

Članak 8.

Europol

1.   U skladu s nacionalnim pravom i Konvencijom o Europolu države članice olakšavaju obradu zahtjeva Europola za dobivanjem podataka od časnika za veze država članica u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama u kojima Europol nema predstavnika. Europol upućuje zahtjeve nacionalnim jedinicama država članica, koje u skladu s nacionalnim pravom i Konvencijom o Europolu odlučuju o zahtjevu. Podaci se od časnika država članica u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama prenose u Europol u skladu s nacionalnim pravom i Konvencijom o Europolu.

2.   Pri određivanju dužnosti svojih časnika za veze države članice prema potrebi obraćaju pozornost na zadaće koje obavlja Europol, u skladu s Konvencijom o Europolu.

Članak 9.

Primjena na Gibraltar

Ova se Odluka primjenjuje na Gibraltar.

Članak 10.

Ocjena

Vijeće ocjenjuje provedbu ove Odluke u roku dvije godine od njezina donošenja.

Članak 11.

Stavljanje izvan snage

1.   Stavlja se izvan snage Zajednička akcija 96/602/PUP.

2.   Ukida se odredba članka 47. stavka 4. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu četrnaestog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. veljače 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

M. CHRISOCHOÏDIS

(1)  SL C 176, 24.7.2002., str. 8.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. studenoga 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 19, 23.1.1999., str. 1.

(4)  SL L 268, 19.10.1996., str. 2.

(5)  SL C 316, 27.11.1995., str. 2.

(6)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(7)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(8)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(9)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(10)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

Top