Predmet C‑139/12

Caixa d’Estalvis i Pensions de Barcelona

protiv

Generalidad de Cataluña

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Šesta direktiva o PDV‑u — Izuzeća — Transakcije koje se odnose na prodaju vrijednosnih papira koje za posljedicu imaju prijenos vlasništva nad nepokretnom imovinom — Podlijeganje posrednom porezu različitom od PDV‑a — Članci 49. i 63. UFEU‑a — Potpuno unutarnja situacija“

Sažetak – Presuda Suda (deseto vijeće) od 20. ožujka 2014.

1. Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Zabrana naplaćivanja drugih nacionalnih poreza koji imaju značaj poreza na promet – Pojam „porez na promet“ – Opseg – Porez na prijenos imovine i ovjerene pravne akte – Dopustivost

   (direktive Vijeća 77/388 i 91/680)

2. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Očito nerelevantna i hipotetska pitanja postavljena u kontekstu koji isključuje davanje korisnog odgovora – Pitanja bez povezanosti s predmetom spora u glavnom postupku

   (čl. 267. UFEU‑a)

3. Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Pitanje upućeno u predmetu koji je ograničen na samo jednu državu članicu – Uključivanje u pogledu primjenjivosti odredbe prava Unije zato što na njih upućuje nacionalno pravo ili zbog zabrane diskriminacije koje nalaže domaće pravo

   (čl. 267. UFEU‑a)

1.  Šestu direktivu Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 91/680/EEZ, treba tumačiti na način da se ne protivi odredbi nacionalnog prava prema kojem stjecanje većine kapitala jednog društva, čija se imovina pretežno sastoji od nekretnina, podliježe posrednom porezu koji se razlikuje od poreza na dodanu vrijednost, poput onoga u glavnom postupku.

2.  Naime, Sud je već presuđivao o usklađenosti toga propisa s člankom 33. stavkom 1. Šeste direktive u predmetu u okviru kojega je 27. studenoga 2008. donio rješenje Renta (C‑151/08). U tom pogledu, Sud je u navedenom rješenju smatrao da se porez koji pokazuje svojstva poreza na prijenos imovine razlikuje od PDV‑a na način da ga se ne može okvalificirati kao porez koji se može odrediti kao porez na promet u smislu članka 33. stavka 1. Šeste direktive.

   Nadalje, pravo Unije dopušta postojanje konkurirajućih sustava oporezivanja, te takvi porezi mogu jednako biti naplaćeni i kada njihova naplata može voditi prema kumulaciji s PDV‑om za istu transakciju.

   (t. 28., 29., 31. i izreka)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 33.‑36.)

4.  Iako, uzimajući u obzir podjelu nadležnosti u okviru prethodnog postupka, samo je na nacionalnom sudu definiranje predmeta pitanja koje namjerava postaviti Sudu, na kojemu je ispitivanje uvjeta pod kojima je nacionalni sudac uputio pitanja kako bi provjerio postojanje vlastite nadležnosti. U tom pogledu potrebno je upozoriti da Sud nije nadležan za prethodno pitanje kada je očito da se odredba prava Unije koja podliježe tumačenju Suda ne primjenjuje.

   Što se tiče odredaba Ugovora o FEU‑u u području slobode poslovnog nastana i slobodnog kretanja kapitala, te se odredbe ne primjenjuju u situaciji u kojoj se svi elementi ograničavaju na unutarnja pitanja jedne države članice.

   Ipak, pod određenim točno navedenim uvjetima potpuno unutarnji karakter odnosne situacije nije prepreka da Sud odgovori na pitanje koje mu je postavljeno na temelju članka 267. UFEU‑a. To, među ostalim, može biti slučaj kada nacionalno pravo nalaže sudu koji je uputio zahtjev da omogući državljaninu države članice pod čiju nadležnost potpada uživanje istih prava poput onih koja bi u istoj situaciji imao državljanin druge države članice na temelju prava Unije ili ako se zahtjev za prethodnu odluku odnosi na odredbe prava Unije na koje upućuje nacionalno pravo države članice radi utvrđivanja pravila primjenjivih na potpuno unutarnju situaciju u toj državi.

   (t. 40.‑44.)