Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rimska konvencija)

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Konvencija 80/934/EEZ o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze otvorena za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980.

ČEMU SLUŽI OVA KONVENCIJA?

Njome se uspostavljaju jedinstvena pravila o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze u EU-u.

KLJUČNE TOČKE

Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze otvorena je za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980. za tadašnjih devet zemalja Europske ekonomske zajednice (EEZ), danas EU-a. Stupila je na snagu 1. travnja 1991. Sve nove članice EEZ-a pravodobno su potpisale Konvenciju. Kada su Konvenciju potpisale Austrija, Finska i Švedska, sastavljena je pročišćena verzija i objavljena u Službenom listu 1998. Daljnja pročišćena verzija objavljena je u Službenom listu 2005., nakon pristupanja 10 novih zemalja Konvenciji.

Konvencija je zamijenjena, u svim zemljama EU-a osim Danske, Uredbom (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu primjenjivom na ugovorne obveze (Uredba Rim I). Rimska konvencija i dalje se primjenjuje na Dansku. I dalje se primjenjuje na ugovorne obveze zaključene prije stupanja na snagu Uredbe Rim I.

Konvencija se primjenjuje na ugovorne obveze u situacijama koje uključuju izbor između nacionalnih prava, čak i kada je pravo na koje upućuje pravo države koja nije država ugovornica, uz iznimku:

• pitanja statusa ili pravne sposobnosti fizičkih osoba;
• ugovornih obveza koje se odnose na oporuke, nasljeđivanje, bračnoimovinska prava ili druge obiteljske odnose;
• obveza koje proizlaze iz prenosivih instrumenata (mjenice, čekovi, zadužnice itd.);
• sporazuma o arbitraži i sporazuma o izboru suda;
• pitanja uređenih pravom trgovačkih društava i drugih tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje;
• pitanja može li zastupnik preuzimati obveze prema trećoj osobi u ime ovlastitelja (odnosno može li tijelo u ime trgovačkog društva i drugih tijela, s pravnom osobnošću ili bez nje, preuzimati obveze);
• osnivanja fondova i pitanja koja se odnose na njihovu organizaciju;
• dokaza i postupaka;
• ugovora o osiguranju koji pokrivaju rizike na državnim područjima zemalja EU-a (izuzev ugovora o reosiguranju).

Potpisnici ugovora mogu odabrati pravo koje se primjenjuje na cijeli ili dio ugovora te odabrati sud koji će biti nadležan za sporove. Zajedničkim dogovorom oni mogu u bilo kojem trenutku promijeniti pravo koje se primjenjuje na ugovor (načelo slobode izbora).

Ako stranke nisu izričito odabrale primjenjivo pravo, na ugovor se primjenjuje pravo države s kojom je najuže povezan, prema, primjerice, mjestu uobičajenog boravišta ili mjestu središnje uprave stranke koja izvršava ugovor, odnosno glavnom mjestu poslovanja ili drugom mjestu poslovanja ugovorne stranke koja izvršava ugovor.

Međutim:

• kada se ugovor odnosi na nekretnine, pravo koje se standardno primjenjuje jest pravo države u kojoj se nekretnina nalazi;
• kada se ugovor odnosi na prijevoz robe, pravo koje se primjenjuje određuje se prema mjestu utovara ili istovara ili glavnom mjestu poslovanja pošiljatelja.

Da bi se zaštitila prava potrošača, isporuka dobara ili usluga osobi obuhvaćena je posebnim uvjetima, prema načelu zaštite slabije strane. Osim ako stranke odluče drukčije, na takve se ugovore primjenjuje pravo zemlje boravišta potrošača. Izbor prava ni u kojem slučaju ne smije staviti potrošača u nepovoljan položaj niti mu uskratiti zaštitu povoljnijeg prava u njegovoj zemlji boravišta. Ova pravila ne primjenjuju se na ugovore o prijevozu ili ugovore o pružanju usluga u zemlji koja nije zemlja boravišta potrošača.

U slučaju ugovora o radu, primjenjivat će se nešto od sljedećeg:

• pravo države u kojoj radnik obično obavlja svoj posao;
• pravo države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja društva preko kojeg je zaposlen;
• pravo države s kojom je ugovor o radu najuže povezan.

Ako se stranke odluče odabrati drugo pravo koje će se primjenjivati na ugovor, taj izbor ne smije biti na štetu zaštite radnika.

OTKAD SE PRIMJENJUJE OVA KONVENCIJA?

Primjenjuje se od 1. siječnja 1991.

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija 80/934/EEZ o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze otvorena za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980. (SL L 266, 9.10.1980., str. 1.–19.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4.7.2008., str. 6.–16.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EZ) br. 593/2008 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Pročišćeni tekst) – Prvi protokol o tumačenju Konvencije iz 1980. od strane Suda (Pročišćeni tekst) – Drugi protokol o dodjeli Sudu ovlasti za tumačenje Konvencije iz 1980. (Pročišćeni tekst) (SL C 334, 30.12.2005., str. 1.–27.)

Konvencija o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske Konvenciji o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorenoj za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980., te Prvom i Drugom protokolu o njezinu tumačenju od strane Suda (SL C 15, 15.1.1997., str. 10.–16.)

Konvencija 92/529/EEZ o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike Konvenciji o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorenoj za potpisivanje 19. lipnja 1980. u Rimu (SL L 333, 18.11.1992., str. 1.–26.)

Posljednje ažuriranje 10.09.2018