EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32012L0019

Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (preinaka) Tekst značajan za EGP

SL L 197, 24.7.2012, p. 38–71 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 08/04/2024

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2012/19/oj

15/Sv. 34

HR

Službeni list Europske unije

194


32012L0019


L 197/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA 2012/19/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 4. srpnja 2012.

o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Potreban je određen broj bitnih izmjena Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (4). Radi jasnoće bi navedenu Direktivu trebalo preinačiti.

(2)

Ciljevi politike zaštite okoliša Unije su posebno očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, zaštita zdravlja ljudi i štedljivo i razumno iskorištavanje prirodnih resursa. Ta se politika temelji na načelu predostrožnosti i načelima da bi trebalo djelovati preventivno, da bi štetu nanesenu okolišu prvenstveno trebalo ispravljati na izvoru i da bi onečišćivač trebao platiti.

(3)

U programu politike i djelovanja Zajednice u vezi s okolišem i održivim razvojem (Peti program djelovanja za okoliš) (5) navedeno je da postizanje održivog razvoja zahtijeva znatne promjene u sadašnjim obrascima razvoja, proizvodnje, potrošnje i ponašanja te se između ostalog zauzima za smanjivanje rasipne potrošnje prirodnih resursa i sprečavanje onečišćavanja. U njemu se otpadna električna i elektronička oprema (OEEO) spominje kao jedno od ciljnih područja koje treba urediti s obzirom na primjenu načela sprečavanja, oporabe i sigurnog zbrinjavanja otpada.

(4)

Ova Direktiva dopunjuje opće zakonodavstvo Unije o gospodarenju otpadom, kao što je Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu (6). U njoj se poziva na definicije iz navedene Direktive, uključujući definicije otpada i općih postupaka gospodarenja otpadom. Definicija prikupljanja u Direktivi 2008/98/EZ uključuje preliminarno sortiranje i preliminarno skladištenje otpada za potrebe prijevoza do postrojenja za obradu otpada. Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) uspostavlja se okvir za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju i koji mogu biti obuhvaćeni ovom Direktivom. Direktiva 2009/125/EZ i provedbene mjere donesene s njom u skladu ne dovode u pitanje zakonodavstvo Unije o gospodarenju otpadom. Direktivom 2002/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnim i elektroničkim uređajima (8) zahtijeva se zamjena zabranjenih tvari za svu električnu i elektroničku opremu (EEO) koja potpada pod njezino područje primjene.

(5)

Zbog neprekidnog širenja tržišta i sve kraćih inovacijskih ciklusa oprema se sve brže zamjenjuje novom, što EEO čini brzorastućim izvorom otpada. Dok je Direktiva 2002/95/EZ znatno doprinijela smanjivanju opasnih tvari sadržanih u novom EEO-u, opasne tvari kao što su živa, kadmij, olovo, šesterovalentni krom i poliklorirani bifenili (PCB-i) i tvari koje oštećuju ozonski omotač i dalje će godinama biti prisutne u OEEO-u. Sadržaj opasnih komponenata u električnoj i elektroničkoj opremi (EEO) predstavlja glavni problem u fazi gospodarenja otpadom, a recikliranje otpadnog EEO-a ne provodi se u dovoljnoj mjeri. Nedostatno recikliranje dovodi do gubitka vrijednih resursa.

(6)

Namjena ove Direktive je da doprinese održivoj proizvodnji i potrošnji, prvenstveno kroz sprečavanje nastajanja OEEO-a i dodatno kroz ponovnu uporabu, recikliranje i ostale oblike oporabe tog otpada, kao i da smanji zbrinjavanje otpada te da doprinese učinkovitom iskorištavanju resursa i dobivanju vrijednih sekundarnih sirovina. Njezin je cilj isto tako poboljšati okolišnu učinkovitost svih operatora uključenih u životni ciklus EEO-a, npr. proizvođača, distributera i potrošača, te posebno onih operatora koji su izravno uključeni u prikupljanje i obradu OEEO-a. Različite nacionalne primjene načela „odgovornosti proizvođača” posebno mogu dovesti do znatnih razlika u financijskom opterećenju gospodarskih subjekata. Postojanje različitih nacionalnih politika gospodarenja OEEO-om ometa učinkovitost politika recikliranja. Iz tog bi razloga na razini Unije trebalo utvrditi ključne kriterije i razviti minimalne norme za obradu OEEO-a.

(7)

Odredbe ove Direktive trebalo bi primjenjivati na proizvode i proizvođače bez obzira na prodajnu tehniku, uključujući prodaju na daljinu i elektroničku prodaju. S tim u vezi, obveze proizvođača i distributera koji koriste daljinske i elektroničke prodajne kanale trebale bi imati, ako je to u praksi izvedivo, isti oblik i provoditi se na isti način kao i za druge distribucijske kanale, kako bi se izbjeglo da ti drugi distribucijski kanali moraju snositi troškove koji proizlaze iz ove Direktive u vezi s OEEO-om, u slučajevima kad je oprema bila prodana na daljinu ili elektroničkim putem.

(8)

Za ispunjavanje obveza u skladu s ovom Direktivom u određenoj državi članici proizvođač bi trebao imati poslovni nastan u toj državi članici. Da bi smanjile postojeće prepreke za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i administrativna opterećenja, države članice iznimno bi trebale dozvoliti proizvođačima koji nemaju poslovni nastan na njihovom državnom području već na državnom području druge države članice da ovlaste predstavnika koji će biti odgovoran za ispunjavanje obveza tog proizvođača prema ovoj Direktivi. Osim toga bi trebalo smanjiti administrativna opterećenja, pojednostavnjujući postupke registracije i izvješćivanja i osiguravajući da se u pojedinačnim državama članicama ne zaračunavaju dvostruke pristojbe za registracije.

(9)

Ova bi Direktiva trebala obuhvaćati sav EEO koji rabe potrošači i EEO namijenjen za profesionalnu uporabu. Ovu bi Direktivu trebalo primjenjivati ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Unije o zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja, koje štiti sve sudionike u kontaktu s OEEO-om, kao i posebno zakonodavstvo Unije o gospodarenju otpadom, posebno Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima (9) te zakonodavstvo Unije o dizajnu proizvoda, posebno Direktivu 2009/125/EZ. Priprema za ponovnu uporabu, oporabu i recikliranje otpadne rashladne opreme i tvari, mješavina ili njihovih komponenata, trebala bi biti u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije, posebno s Uredbom (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (10) i Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima (11). Ciljeve ove Direktive moguće je ostvariti bez uključivanja velikih fiksnih postrojenja kao što su naftne platforme, sustavi za prijevoz prtljage ili liftovi u zračnim lukama u njezino područje primjene. Međutim, u područje primjene ove Direktive trebalo bi uključiti svu opremu koja nije posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih postrojenja i koja svoju funkciju može ispuniti čak i ako nije dio tih postrojenja. To se na primjer odnosi na opremu kao što je rasvjetna oprema ili fotonaponske ploče.

(10)

Radi detaljnijeg određivanja područja primjene ove Direktive trebalo bi joj dodati nekoliko definicija. Međutim, u okviru revizije područja primjene, trebalo bi dodatno pojasniti definiciju EEO-a radi približavanja relevantnih nacionalnih mjera i postojećih primjenjivanih i uspostavljenih praksi država članica.

(11)

Zahtjeve u pogledu ekološkog dizajna koji omogućuju ponovnu uporabu, demontiranje i oporabu OEEO-a trebalo bi utvrditi u okviru mjera za provedbu Direktive 2009/125/EZ. Da bi se kroz dizajn proizvoda optimizirala njihova ponovna uporaba i oporaba, trebalo bi uzeti u obzir cijeli životni ciklus proizvoda.

(12)

Uspostavljanje odgovornosti proizvođača ovom Direktivom jedan je od načina poticanja dizajniranja i proizvodnje EEO-a, koji u potpunosti uključuje i olakšava njegov popravak, moguću dogradnju, ponovnu uporabu, rastavljanje i recikliranje.

(13)

Radi jamstva sigurnosti i zdravlja osoblja distributera koje sudjeluje u povratu OEEO-a i daljnjem postupanju s OEEO-om, države članice bi trebale, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije o zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja, utvrditi uvjete pod kojima distributeri mogu odbiti preuzimanje povrata.

(14)

Odvojeno prikupljanje preduvjet je za osiguravanje posebne obrade i recikliranja OEEO-a i potrebno je za postizanje odabrane razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša u Uniji. Potrošači bi trebali aktivno doprinositi uspjehu takvog prikupljanja i trebalo bi ih poticati da vraćaju OEEO. U tu bi svrhu trebalo osigurati odgovarajuće objekte za povrat OEEO-a, uključujući javna prikupna mjesta gdje bi privatna kućanstva mogla vratiti svoj otpad barem besplatno. Distributeri imaju važnu ulogu u doprinošenju uspjehu prikupljanja OEEO-a. Stoga prikupna mjesta za sitan OEEO, uspostavljena u maloprodajnim trgovinama, ne bi trebala podlijegati uvjetima za izdavanje registracija ili dozvola iz Direktive 2008/98/EZ.

(15)

Države članice trebale bi donijeti odgovarajuće mjere kako bi zbrinjavanje OEEO-a kao nesortiranog komunalnog otpada svele na minimum i ostvarile visoku razinu odvojenog prikupljanja OEEO-a, s ciljem postizanja odabrane razine zaštite i usklađenih okolišnih ciljeva na razini Unije. Da bi se osigurala uspostava učinkovitih sustava prikupljanja trebalo bi od država članica zahtijevati da ostvaruju visoki stupanj prikupljanja OEEO-a, posebno kad se radi o opremi za hlađenje i zamrzavanje koja sadrži tvari koje oštećuju ozonski omotač i fluorirane plinove, s obzirom na njihov jak utjecaj na okoliš i na obveze propisane Uredbom (EZ) br. 842/2006 i Uredbom (EZ) br. 1005/2009. Podaci sadržani u procjeni utjecaja koju je Komisija obavila 2008. godine kazuju da je 65 % od EEO-a stavljenog na tržište već tada bilo prikupljeno odvojeno, međutim, moguće je da je više od pola toga bilo nepravilno obrađeno i nelegalno izvezeno, te se o tome nije izvješćivalo čak i u slučajevima kad je otpad bio pravilno obrađen. To dovodi do gubitka vrijednih sekundarnih sirovina, degradacije okoliša i davanju nekonzistentnih podataka. Da bi se to izbjeglo, treba postaviti ambiciozan cilj u pogledu prikupljanja i osigurati da se prikupljeni OEEO obrađuje na okolišno prihvatljiv način, te da se o tome točno izvješćuje. Primjereno je utvrditi minimalne zahtjeve za pošiljke rabljenog EEO-a za koji se sumnja da je OEEO, pri čijoj primjeni države članice mogu uzeti u obzir bilo koje relevantne smjernice dopisnika, razrađene u kontekstu provedbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (12). Ti minimalni zahtjevi trebali bi u svakom slučaju imati za svrhu sprečavanje neželjenih pošiljki nefunkcionalog EEO-a u zemlje u razvoju.

(16)

Postavljanje visokih ciljeva u pogledu prikupljanja trebalo bi se temeljiti na količini generiranog OEEO-a, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir različite životne cikluse proizvoda u državama članicama, nezasićena tržišta i EEO s dugim životnim ciklusom. Stoga bi u bliskoj budućnosti trebalo razviti metodologiju za izračunavanje stopa prikupljanja na temelju generiranog OEEO-a. Prema trenutačnim procjenama, stupanj prikupljanja od 85 % generiranog OEEO-a u velikoj mjeri odgovara stupnju prikupljanja od 65 % prosječne mase EEO-a stavljenog na tržište u tri prethodne godine.

(17)

Posebna obrada OEEO-a neophodna je za sprečavanje širenja onečišćujućih tvari u reciklirane materijale ili u tok otpada. Ta je obrada najučinkovitije sredstvo za osiguravanje sukladnosti s odabranom razinom zaštite okoliša u Uniji. Svaka ustanova ili poduzeće koji se bave prikupljanjem, recikliranjem i obradom otpada trebali bi zadovoljavati minimalne norme radi sprečavanja negativnih učinaka na okoliš povezanih s obradom OEEO-a. Trebalo bi koristiti najbolje tehnike obrade, oporabe i recikliranja, pod uvjetom da osiguravaju zdravlje ljudi i visoku razinu zaštite okoliša. Najbolje raspoložive tehnike mogu se dalje definirati u skladu s postupcima iz Direktive 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (13).

(18)

Znanstveni odbor za nastajuće i novootkrivene zdravstvene rizike u svom je mišljenju o „Procjeni rizika od proizvoda nanotehnologije” od 19. siječnja 2009. naveo da u fazi otpada i tijekom recikliranja može doći do izloženosti nanomaterijalima koji su čvrsto ugrađeni u velike strukture, na primjer u elektroničke sklopove. Radi kontrole mogućih rizika za zdravlje ljudi i okoliš pri obradi OEEO-a koji sadrži nanomaterijale, primjereno je da Komisija procijeni je li možda potrebna posebna obrada.

(19)

Kod prikupljanja, skladištenja, prijevoza, obrade i recikliranja OEEO-a kao i kod njegove pripreme za ponovnu uporabu trebalo bi imati pristup usmjeren ka zaštiti okoliša i zdravlja ljudi te očuvanju sirovina i imati za cilj recikliranje vrijednih sirovina sadržanih u EEO-u kako bi se osigurala bolja opskrba robama u okviru Unije.

(20)

Gdje je to primjereno, prednost bi trebalo dati pripremi za ponovnu uporabu OEEO-a i njegovih komponenata, podsklopova i potrošnih materijala. U slučajevima kad to nije preporučljivo, sav bi se odvojeno prikupljeni OEEO trebao slati na oporabu tijekom koje treba postići visoku razinu recikliranja i oporabe. Osim toga, proizvođače bi trebalo poticati da reciklirani materijal ugrađuju u novu opremu.

(21)

Oporaba, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje OEEO-a trebali bi činiti dio onoga što je potrebno u postizanju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom samo ako ta oporaba, priprema za ponovnu uporabu ili recikliranje nisu u suprotnosti s drugim zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom koje se primjenjuje na tu opremu. Osiguravanje pravilne pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu OEEO-a važno je za razumno gospodarenje resursima i bolju opskrbu resursima.

(22)

Temeljna načela u vezi s financiranjem gospodarenja OEEO-om treba utvrditi na razini Unije, a sustavi financiranja trebaju doprinijeti visokim stopama prikupljanja, kao i primjeni načela odgovornosti proizvođača.

(23)

Korisnici EEO-a iz privatnih kućanstava trebali bi imati mogućnost barem besplatnog vraćanja OEEO-a. Proizvođači bi trebali financirati barem prikupljanje iz objekata za prikupljanje, te obradu, oporabu i zbrinjavanje OEEO-a. Države članice bi trebale poticati proizvođače da preuzmu punu odgovornost za prikupljanje OEEO-a, posebno financiranjem prikupljanja OEEO-a u cijelom lancu otpada, uključujući i onaj iz privatnih kućanstva, da bi se izbjeglo da odvojeno prikupljeni OEEO postane predmet neoptimalne obrade i ilegalnog izvoza, stvorili jednaki uvjeti djelovanja usklađivanjem financiranja od strane proizvođača u cijeloj Uniji te da bi se plaćanje za prikupljanje tog otpada prebacilo s poreznih obveznika općenito na potrošače EEO-a, u skladu s načelom „onečišćivač plaća”. Da bi to načelo odgovornosti proizvođača imalo maksimalan učinak, svaki proizvođač treba biti odgovoran za financiranje gospodarenja otpadom nastalim iz njegovih proizvoda. Proizvođaču bi trebalo dati mogućnost izbora da tu obvezu ispunjava pojedinačno ili u okviru zajedničkog sustava. Pri stavljanju proizvoda na tržište svaki bi proizvođač trebao dati financijsku garanciju kako bi se spriječilo da troškovi gospodarenja OEEO-om koji potječe od proizvoda nepoznatog podrijetla padnu na teret društva ili drugih proizvođača. Odgovornost za financiranje gospodarenja povijesnim otpadom trebali bi dijeliti svi postojeći proizvođači kroz zajedničke sustave financiranja, kojima kad nastanu takvi troškovi svi proizvođači prisutni na tržištu daju razmjeran doprinos. Zajednički financijski sustavi ne bi trebali isključivati specijalizirane i maloserijske proizvođače, uvoznike i nove tržišne sudionike. U okviru zajedničkih sustava mogle bi se utvrditi različite pristojbe, ovisno o tome koliko bi moglo biti zahtjevno recikliranje proizvoda i vrijednih sekundarnih sirovina koje oni sadrže. Kad su u pitanju proizvodi koji imaju dug životni ciklus i koji su sada obuhvaćeni ovom Direktivom, kao na primjer fotonaponske ploče, trebalo bi što bolje iskoristiti postojeće sustave prikupljanja i oporabe, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve utvrđene ovom Direktivom.

(24)

Proizvođačima se može dozvoliti da pri prodaji novih proizvoda na dobrovoljnoj osnovi informiraju kupce o troškovima prikupljanja, obrade i zbrinjavanja OEEO-a na okolišno prihvatljiv način. To je u skladu s Priopćenjem Komisije o održivoj potrošnji i proizvodnji i planu djelovanja održive industrijske politike, posebno u vezi s razumnijom potrošnjom i zelenom javnom nabavom.

(25)

Za uspješno prikupljanja OEEO-a nužno je korisnike informirati o zahtjevu da se OEEO ne zbrinjava kao nesortirani komunalni otpad, već da se prikuplja odvojeno, kao i o sustavima prikupljanja i o njihovoj ulozi u gospodarenju OEEO-om. U okviru tih informacija zahtijeva se pravilno označivanje EEO-a koji bi mogao završiti u kantama za smeće ili u sličnim sredstvima za prikupljanje komunalnog otpada.

(26)

Informacije o identifikaciji komponenata i materijala koje daju proizvođači važne su jer olakšavaju gospodarenje OEEO-om, posebno njegovu obradu, oporabu ili recikliranje.

(27)

Države članice trebale bi osigurati da infrastruktura za inspekcijske kontrole i praćenje omogućuje verifikaciju pravilne provedbe ove Direktive, uzimajući između ostalog u obzir Preporuku 2001/331/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o utvrđivanju minimalnih kriterija za inspekcijske kontrole zaštite okoliša u državama članicama (14).

(28)

Države članice trebale bi propisati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije koje bi se izricale fizičkim i pravnim osobama odgovornima za gospodarenje otpadom kada prekrše odredbe ove Direktive. Države članice bi isto tako trebale imati mogućnost poduzimati mjere za naplatu troškova nastalih zbog neispunjavanja uvjeta i korektivnih mjera, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21.travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (15).

(29)

Za praćenje ispunjenja ciljeva ove Direktive potrebni su podaci o masi EEO-a stavljenog na tržište u Uniji, o stopama prikupljanja, pripremama za ponovnu uporabu, uključujući, koliko je moguće, pripreme za ponovnu uporabu cijelih uređaja, oporabu ili recikliranje i izvoz OEEO-a prikupljenog u skladu s ovom Direktivom. Za izračun stopa prikupljanja trebalo bi razviti zajedničku metodologiju za izračun mase EEO-a, kako bi se između ostalog utvrdilo uključuje li taj pojam stvarnu masu cijele opreme u obliku u kojem je stavljena na tržište, uključujući sve komponente, podsklopove, pribor i potrošni materijal, ali isključujući ambalažu, baterije, upute za uporabu i priručnike.

(30)

Primjereno je državama članicama omogućiti provođenje određenih odredaba ove Direktive putem sporazuma između nadležnih tijela i predmetnih gospodarskih sektora, pod uvjetom ispunjavanja određenih uvjeta.

(31)

U svrhu rješavanja teškoća s kojima se države članice suočavaju pri ostvarivanju stopa prikupljanja, uzimanja u obzir tehničkog i znanstvenog napretka i dopune odredaba o postizanju ciljeva oporabe, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti da u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) donese akte o prijelaznim prilagodbama za određene države članice, o prilagođavanju tehničkom i znanstvenom napretku i donošenju detaljnih pravila o OEEO-u izvezenom iz Unije radi postizanja ciljeva u pogledu oporabe. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru pripremnih aktivnosti obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi se trebala pobrinuti da relevantni dokumenti budu istodobno, pravovremeno i na odgovarajući način dostavljeni Europskom parlamentu i Vijeću.

(32)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene bi ovlasti trebalo dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela koja se odnose na mehanizme kojima države članice kontroliraju izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije (16).

(33)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju bitnu promjenu u usporedbi s ranijim Direktivama. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz ranijih Direktiva.

(34)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentacijskim podlogama za razumijevanje (17), države članice su se obvezale da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijesti o mjerama za prijenos priložiti jedan ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između komponenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Zakonodavac smatra da je slanje takvih dokumenata u vezi s ovom Direktivom opravdano.

(35)

Ova Direktiva ne bi trebala dovesti u pitanje obveze država članica vezane uz rokove za prijenos u nacionalno pravo i primjenu Direktiva navedenih u Prilogu XI. dijelu B.

(36)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj ove Direktive i da se taj cilj radi opsega problema lakše može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelima supsidijarnosti kako su navedena u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom razmjernosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju mjere za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi sprečavanjem ili smanjivanjem štetnih učinaka generiranja otpadne električne i elektroničke opreme (OEEO) i gospodarenja tim otpadom te smanjivanjem ukupnih učinaka korištenja resursa i poboljšavanjem učinkovitosti tog korištenja u skladu s člancima 1. i 4. Direktive 2008/98/EZ, doprinoseći time održivom razvoju.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na otpadnu električnu i elektroničku opremu (EEO) kako slijedi:

(a)

od 13. kolovoza 2012. do 14. kolovoza 2018. (prijelazno razdoblje), u skladu sa stavkom 3., na EEO koji potpada pod kategorije navedene u Prilogu I. Prilog II. sadrži indikativni popis EEO-a koji potpada pod kategorije navedene u Prilogu I.;

(b)

od 15. kolovoza 2018., u skladu sa stavcima 3. i 4., na sve EEO-e. Svi su EEO-i klasificirani unutar kategorija navedenih u Prilogu III. Prilog IV. sadrži nepotpuni popis EEO-a koji potpada pod kategorije navedene u Prilogu III. (otvoreno područje primjene).

2.   Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve zakonodavstva Unije o sigurnosti i zaštiti zdravlja, o kemikalijama, posebno Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (18), kao ni zahtjeve posebnog zakonodavstva Unije o gospodarenju otpadom ili dizajnu proizvoda.

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje ni na jedan od sljedećih EEO-a:

(a)

oprema koja je potrebna za zaštitu bitnih sigurnosnih interesa država članica, uključujući oružje, municiju i vojne materijale namijenjene za posebne vojne svrhe;

(b)

oprema koja je posebno dizajnirana i instalirana kao dio opreme druge vrste, koja je isključena iz područja primjene ove Direktive ili nije njime obuhvaćena, koja može ispuniti svoju funkciju samo ako je dio te opreme;

(c)

žarulje sa žarnom niti.

4.   Pored opreme navedene u stavku 3., od 15. kolovoza 2018. ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeći EEO:

(a)

oprema dizajnirana za slanje u svemir;

(b)

veliki stacionarni industrijski alati;

(c)

velika fiksna postrojenja, osim opreme koja nije posebno dizajnirana i instalirana kao dio tih postrojenja;

(d)

putnička ili teretna prijevozna sredstva, isključujući električna vozila na dva kotača koja nisu homologizirana;

(e)

necestovni pokretni strojevi koji su raspoloživi isključivo za profesionalnu uporabu;

(f)

oprema koja je posebno i isključivo dizajnirana za primjenu u istraživanjima i razvoju, i koja je raspoloživa samo na temelju poslovne razmjene;

(g)

medicinski proizvodi i in vitro dijagnostički medicinski proizvod, ako se očekuje da će prije kraja životnog ciklusa biti infektivni, te aktivni medicinski proizvodi za ugradnju.

5.   Najkasnije do 14. kolovoza 2015. Komisija preispituje područje primjene ove Direktive, kako je utvrđeno u točki (b) stavku 1., uključujući parametre za razlikovanje velike i male opreme iz Priloga III. i podnijeti izvješće o tome Europskom parlamentu i Vijeću. Uz to se izvješće prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 3.

Definicije

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„električna i elektronička oprema” ili „EEO” znači oprema čiji normalan rad ovisi o električnoj struji ili elektromagnetskom polju i oprema za proizvodnju, prijenos i mjerenje električne struje ili magnetskog polja, namijenjena za uporabu pri nazivnom naponu do 1 000 V izmjenične struje i 1 500 V istosmjerne struje;

(b)

„veliki stacionarni industrijski alati” znači veliki sklop strojeva, opreme i/ili komponenata, koji zajedno funkcioniraju za određenu primjenu, koje na određenom mjestu trajno montiraju ili demontiraju profesionalci i koju profesionalci koriste i održavaju u industrijskom proizvodnom pogonu ili objektu za istraživanje i razvoj;

(c)

„veliko fiksno postrojenje” znači veliki skup različitih vrsta aparata i, prema potrebi, drugih uređaja:

i.

koje sklapaju, montiraju i demontiraju profesionalci;

ii.

koji su namijenjeni za stalnu uporabu kao dio zgrade ili konstrukcije na unaprijed određenom i za to namijenjenom mjestu; i

iii.

koji mogu biti zamijenjeni samo jednakom posebno konstruiranom opremom;

(d)

„necestovni pokretni strojevi” znači strojevi s ugrađenim izvorom energije, koji u radu moraju biti pokretni ili se moraju kontinuirano ili polukontinuirano kretati između niza fiksnih radnih lokacija;

(e)

„otpadna električna i elektronička oprema” ili „OEEO” znači električna i elektronička oprema koja je otpad u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ, uključujući sve komponente, podsklopove i potrošne materijale koji u času odlaganja čine dio proizvoda;

(f)

„proizvođač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja, bez obzira na korištenu prodajnu tehniku, uključujući daljinsku komunikaciju u smislu Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (19):

i.

ima poslovni nastan u državi članici i proizvodi EEO pod svojim imenom ili zaštitnim znakom, ili je dala dizajnirati ili proizvesti EEO te ga prodaje pod svojim imenom ili zaštitnim znakom unutar državnog područja te države članice;

ii.

ima poslovni nastan u državi članici i na državnom području te države članice pod svojim imenom ili trgovačkom oznakom preprodaje opremu koju su proizveli drugi dobavljači, pri čemu se preprodavač ne smatra „proizvođačem” ako se marka proizvođača nalazi na opremi, kako je predviđeno u točki i.;

iii.

ima poslovni nastan u državi članici i u toj državi članici na profesionalnoj osnovi stavlja na tržište EEO iz treće zemlje ili iz druge države članice; ili

iv.

koristeći komunikaciju na daljinu prodaje EEO izravno privatnim kućanstvima ili korisnicima koji nisu privatna kućanstva u nekoj državi članici, a poslovni nastan ima u drugoj državi članici ili nekoj trećoj zemlji.

Tko god isključivo osigurava financiranje prema bilo kakvom financijskom sporazumu ili u skladu s njim ne smatra se „proizvođačem” ako on ne djeluje isto tako kao proizvođač u smislu iz točaka od i. do iv.;

(g)

„distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu dobave koja EEO čini dostupnim na tržištu. Ova definicija ne sprečava da distributer istodobno bude i proizvođač u smislu točke (f);

(h)

„OEEO iz privatnih kućanstava” znači OEEO koji potječe iz privatnih kućanstava i OEEO koji potječe iz komercijalnih, industrijskih, institucionalnih i drugih izvora, koji je po vrsti i količini sličan onome iz privatnih kućanstava. Otpad od EEO-a za koji je vjerojatno da će ga koristiti i privatna kućanstva i korisnici koji nisu privatna kućanstva u svakom se slučaju smatra OEEO-om iz privatnih kućanstava;

(i)

„financijski sporazum” znači sporazum o zajmu, zakupu, najmu ili prodaji s odgođenim plaćanjem, ili dogovor koji se odnosi na bilo kakvu opremu, bez obzira na to predviđa li se prema uvjetima tog sporazuma ili dogovora, ili bilo kakvog popratnog sporazuma ili dogovora da će vlasništvo nad tom opremom biti ili da bi moglo biti preneseno.

(j)

„omogućavanje dostupnosti na tržištu” znači svaka dobava proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu države članice u okviru trgovačke djelatnosti, u zamjenu za plaćanje ili besplatno;

(k)

„stavljanje na tržište” znači omogućavanje dostupnosti proizvoda prvi put, na profesionalnoj osnovi, na tržištu na državnom području države članice;

(l)

„uklanjanje” znači ručna, strojna, kemijska ili metalurška obrada, rezultat koje je da su opasne tvari, mješavine i komponente prisutne u prepoznatljivom toku ili čine prepoznatljivi dio toka u postupku obrade. Tvar, mješavina ili komponenta je prepoznatljiva ako se može pratiti i tako provjeriti je li obrada sigurna za okoliš;

(m)

„medicinski proizvod” znači medicinski proizvod ili naprava u smislu točke (a) odnosno (b) članka 1. stavka 2. Direktive Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim uređajima (20), koji je EEO;

(n)

in vitro dijagnostički medicinski proizvod” znači in vitro dijagnostički medicinski proizvod ili pribor u smislu članka 1. stavka 2. točke (b) odnosno točke (c) Direktive 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima (21) koje je EEO;

(o)

„aktivni medicinski proizvod za ugradnju” znači aktivni medicinski proizvod za ugradnju u smislu članka 1. stavka 2. točke (c) Direktive Vijeća 90/385/EEZ od 20. lipnja 1990. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aktivnim medicinskim implantatima (22), koji je EEO.

2.   Osim toga, za pojmove „opasan otpad”, „skupljanje”, „odvojeno skupljanje”, „sprečavanje”, „ponovna uporaba”, „obrada”, „oporaba”, „priprema za ponovnu uporabu”, „recikliranje” i „zbrinjavanje” primjenjuju se definicije iz članka 3. Direktive 2008/98/EZ.

Članak 4.

Dizajn proizvoda

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz zakonodavstva Unije o pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i o dizajnu proizvoda, uključujući Direktivu 2009/125/EZ, države članice potiču suradnju između proizvođača i subjekata koji se bave recikliranjem i mjere za promicanje dizajna i proizvodnje EEO-a, posebno s obzirom na omogućavanje ponovne uporabe, rastavljanja, i oporabe OEEO-a, njegovih komponenata i materijala. U ovom kontekstu države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se primjenjivali zahtjevi u pogledu ekološkog dizajna koji omogućuju ponovnu uporabu i obradu OEEO-a utvrđenog u okviru Direktive 2009/125/EZ i da proizvođači kroz posebna konstrukcijska rješenja ili proizvodne postupke ne sprečavaju ponovnu uporabu OEEO-a, osim ako ta posebna konstrukcijska rješenja ili proizvodni postupci predstavljaju prevladavajuće prednosti, na primjer, s obzirom na zaštitu okoliša i/ili zahtjeve u pogledu sigurnosti.

Članak 5.

Odvojeno prikupljanje

1.   Države članice donose odgovarajuće mjere kako bi se svelo na minimum zbrinjavanje OEEO-a u obliku nesortiranog komunalnog otpada, osigurala pravilna obrada svog prikupljenog OEEO-a i postigla visoka razina odvojenog prikupljanja OEEO-a, posebno i prije svega za opremu za izmjenu topline koja sadrži tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove, fluorescentne lampe koje sadrže živu, fotonaponske ploče i sitnu opremu svrstanu u kategorije 5. i 6. u Prilogu III.

2.   Za OEEO iz privatnih kućanstava države članice osiguravaju sljedeće:

(a)

uspostavu sustava koji krajnjim korisnicima i distributerima omogućuju povrat takvog otpada barem besplatno. Države članice osiguravaju raspoloživost i dostupnost potrebnih prostora za prikupljanje, posebno uzimajući u obzir gustoću populacije;

(b)

kod isporuke novog proizvoda distributeri su dužni osigurati da se takav otpad može vratiti distributeru, barem besplatno, u okviru zamjene jedan za jedan, ako se radi o opremi iste vrste koja je ispunjavala iste funkcije kao i oprema koja se isporučuje. Države članice mogu odstupati od ove odredbe pod uvjetom da osiguraju da vraćanje OEEO-a nije zbog toga teže za krajnjeg korisnika i da ono i dalje za krajnjeg korisnika bude besplatno. Države članice koje koriste ovo odstupanje o tome obavješćuju Komisiju;

(c)

distributeri u maloprodajnim trgovinama s najmanje 400 m2 prodajne površine za EEO ili u njihovoj neposrednoj blizini osiguravaju prikupljanje sitnog OEEO (vanjske dimenzije ne smiju biti veće od 25 cm), besplatno za krajnje korisnike i bez obveze kupnje EEO-a jednake vrste, osim ako procjena pokaže da bi postojeći alternativni sustavi prikupljanja vjerojatno biti najmanje jednako učinkoviti. Prikupljeni se OEEO propisno obrađuje u skladu s člankom 8.;

(d)

ne dovodeći u pitanje točke (a), (b) i (c), proizvođači smiju uspostaviti zasebne i/ili zajedničke sustave za povrat OEEO-a iz privatnih kućanstava i njima upravljati pod uvjetom da su ti sustavi u skladu s ciljevima ove Direktive;

(e)

poštujući nacionalne zdravstvene i sigurnosne uvjete i norme Unije, povrat OEEO-a koji zbog kontaminacije predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost osoblja može se odbiti u skladu s točkama (a), (b) i (c). Za takav OEEO države članice uspostavljaju poseban sustav.

Države članice mogu predvidjeti poseban sustav za vraćanje OEEO-a u skladu s točkama (a), (b) i (c) za slučajeve kad oprema ne sadrži bitne komponente ili ako sadrži otpad koji nije OEEO.

3.   Države članice mogu u skladu sa stavkom 2. imenovati gospodarske subjekte kojima je dozvoljeno prikupljati OEEO iz privatnih kućanstava.

4.   Države članice mogu zahtijevati da se OEEO odložen u prikupljalištima iz stavaka 2. i 3. predaje proizvođačima ili trećim stranama koji djeluju u njihovo ime ili da se za potrebe pripreme za ponovnu uporabu predaje ustanovama ili poduzećima koja su za to određena.

5.   Kad se radi o OEEO-u koji nije OEEO iz privatnih kućanstava i ne dovodeći u pitanje članak 13., države članice osiguravaju da proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime organiziraju prikupljanje takvog otpada.

Članak 6.

Zbrinjavanje i prijevoz prikupljenog OEEO-a

1.   Države članice zabranjuju zbrinjavanje odvojeno prikupljenog OEEO-a koji još nije obrađen kako je navedeno u članku 8.

2.   Države članice osiguravaju da se prikupljanje i prijevoz odvojeno prikupljenog OEEO-a obavlja na način koji omogućuje optimalne uvjete za pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i izolaciju opasnih tvari.

Radi što bolje pripreme za ponovnu uporabu, države članice prije bilo kakvog daljnjeg prijenosa potiču praksu da sustavi ili objekti za prikupljanje osiguravaju, prema potrebi, da se na prikupnim mjestima odvaja OEEO koji će se pripremati za ponovnu uporabu od ostalog prikupljenog OEEO-a, posebno odobravanjem pristupa osoblju iz centara za ponovnu uporabu.

Članak 7.

Stopa prikupljanja

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1., svaka država članica osigurava primjenu načela odgovornosti proizvođača i, na toj osnovi, postizanje minimalne godišnje stope prikupljanja. Od 2016. minimalna stopa prikupljanja iznosi 45 %, izračunano na temelju ukupne mase prikupljenog OEEO-a u skladu s člancima 5. i 6. u određenoj godini u predmetnoj državi članici, izražene u obliku postotka prosječne mase EEO-a stavljenog na tržište u toj državi članici u prethodne tri godine. Države članice osiguravaju da se količina prikupljenog OEEO-a postupno povećava tijekom razdoblja od 2016. do 2019., osim ako je stopa prikupljanja utvrđena u drugom podstavku već postignuta.

Od 2019. minimalna stopa prikupljanja koju treba postići na godišnjoj razini iznosi 65 % prosječne mase EEO-a stavljenog na tržište u toj državi članici u prethodne tri godine, ili alternativno, 85 % od OEEO-a generiranog na državnom području te države članice.

Do 31. prosinca 2015. nastavlja se primjenjivati prosječna stopa od najmanje 4 kilograma godišnje odvojeno prikupljenog OEEO-a iz privatnih kućanstava, ili jednaka masena količina OEEO-a koja je u prosijeku bila prikupljena u toj državi članici u tri prethodne godine, ovisno o tome koja je količina veća.

Države članice mogu postaviti ambicioznije stope za odvojeno prikupljanje OEEO-a i u tom slučaju o tome izvijestiti Komisiju.

2.   Da bi utvrdile je li postignuta minimalna stopa prikupljanja, države članice osiguravaju da se informacije o OEEO-u koji se prikuplja odvojeno u skladu s člankom 5. besplatno dostavljaju državama članicama, uključujući barem informacije o OEEO-u:

(a)

koji su preuzela postrojenja za prikupljanje i obradu;

(b)

koji su preuzeli distributeri

(c)

koji su odvojeno prikupili proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime.

3.   Odstupajući od stavka 1., Bugarska, Češka Republika, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka mogu zbog nedostatka potrebne infrastrukture i zbog niske razine potrošnje EEO-a u tim zemljama odlučiti da:

(a)

od 14. kolovoza 2016. postignu stopu prikupljanja koja je niža od 45 %, ali viša od 40 % prosječne mase EEO-a stavljenog na tržište u prethodne tri godine; i

(b)

odgode postizanje stope prikupljanja iz drugog podstavka stavka 1. do datuma koji same odaberu, ali najkasnije do 14. kolovoza 2021.

4.   Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. za utvrđivanje prijelaznih prilagodbi s ciljem rješavanja poteškoća s kojima se države članice susreću pri ispunjavanju zahtjeva iz stavka 1.

5.   Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija do 14. kolovoza 2015. donosi provedbene akte za utvrđivanje zajedničke metodologije za izračun mase EEO-a stavljenog na nacionalno tržište i zajedničke metodologije za izračun mase OEEO-a generiranog u svakoj državi članici. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.

6.   Komisija do 14. kolovoza 2015. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o ponovnom pregledu rokova koji se odnose na stope prikupljanja iz stavka 1. i o eventualnom određivanju pojedinačnih stopa prikupljanja za jednu ili više kategorija navedenih u Prilogu III., posebno za opremu za izmjenu topline, fotonaponske ploče, malu opremu, malu IT i telekomunikacijsku opremu i žarulje koje sadrže živu. Uz to se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

7.   Ako Komisija na temelju studije utjecaja smatra da stopu prikupljanja određenu prema generiranom OEEO-u treba revidirati, ona Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog.

Članak 8.

Propisna obrada

1.   Države članice osiguravaju da se sav prikupljeni OEEO propisno obrađuje.

2.   Propisna obrada, koja nije priprema za ponovnu uporabu i oporaba ili recikliranje minimalno uključuje uklanjanje svih tekućina i selektivnu obradu u skladu s Prilogom VII.

3.   Države članice osiguravaju da proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime uspostavljaju sustave kako bi osigurale oporabu OEEO-a uz primjenu najboljih raspoloživih tehnika. Te sustave proizvođači mogu uspostavljati pojedinačno ili zajednički. Države članice osiguravaju da svaki pogon ili poduzeće koje provodi operacije prikupljanja ili obrade OEEO-a skladišti i obrađuje OEEO poštujući tehničke zahtjeve navedene u Prilogu VIII.

4.   Komisija se ovlašćuje da u skladu s člankom 20. donosi delegirane akte o izmjeni Priloga VII. zbog uvođenja drugih tehnologija obrade koje osiguravaju barem istu razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Komisija prvenstveno ocjenjuje treba li izmijeniti navode o tiskanim pločama za mobilne telefone i ekranima s tekućim kristalom. Komisija treba ocijeniti jesu li za rješavanje nanomaterijala sadržanih u EEO-u potrebne izmjene Priloga VII.

5.   Za potrebe zaštite okoliša države članice mogu utvrditi minimalne norme kvalitete za obradu prikupljenog OEEO-a.

Države članice koje se odluče za takve norme kvalitete o tome obavješćuju Komisiju koja te norme objavljuje.

Komisija najkasnije do 14. veljače 2013. od europskih organizacija za normizaciju zahtijeva da razviju europske norme za obradu, uključujući oporabu, recikliranje i pripremu za ponovnu uporabu OEEO-a. Te norme odražavaju najnovija dostignuća.

Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju minimalne norme kvalitete, posebno na temelju normi koje razviju Europske organizacije za normizaciju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.

Upućivanje na norme koje donese Komisija se objavljuje.

6.   Države članice potiču ustanove ili poduzeća koja provode operacije obrade na uvođenje certificiranih sustava za gospodarenje okolišem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u programu gospodarenja okolišem i revizije okoliša Zajednice (EMAS) (23).

Članak 9.

Dozvole

1.   Države članice osiguravaju da svaka ustanova ili poduzeće koje provodi operacije obrade dobije od nadležnih tijela dozvolu u skladu s člankom 23. Direktive 2008/98/EZ.

2.   Izuzeća od ispunjavanja zahtjeva iz dozvole, uvjeti za izuzeće i registraciju u skladu su s člancima 24., 25. i 26. Direktive 2008/98/EZ.

3.   Države članice osiguravaju da dozvola ili registracija iz stavaka 1. i 2. obuhvaća sve uvjete koji su potrebni za ispunjavanje zahtjeva iz članka 8. stavaka 2., 3. i 5. i za postizanje ciljeva oporabe iz članka 11.

Članak 10.

Pošiljke OEEO-a

1.   Operacije obrade mogu se provoditi izvan države članice odnosno izvan Unije, pod uvjetom da otprema OEEO-a bude u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 i Uredbom Komisije (EZ) br. 1418/2007 od 29. studenoga 2007. o izvozu na oporabu određenih vrsta otpada navedenih u Prilogu III. ili III.A Uredbi (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u određene zemlje na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a o kontroli prekograničnog kretanja otpada (24).

2.   OEEO izvezen iz Unije smatra se doprinosom ispunjenju obveza i ciljeva navedenih u članku 11. ove Direktive samo ako, u skladu s Uredbama (EZ) br. 1013/2006 i (EZ) br. 1418/2007, izvoznik može dokazati da je obrada provedena u uvjetima koji odgovaraju zahtjevima ove Direktive.

3.   Komisija najkasnije do 14. veljače 2014. donosi delegirane akte u skladu s člankom 20., o utvrđivanju detaljnih pravila koja dopunjuju pravila iz stavka 2. ovog članka, posebno kriterija za ocjenjivanje jednakih uvjeta.

Članak 11.

Ciljevi oporabe

1.   Što se tiče OEEO-a odvojeno prikupljenog u skladu s člankom 5. i poslanog na obradu u skladu s člancima 8., 9. i 10., države članice osiguravaju da proizvođači ispunjavaju minimalne ciljeve navedene u Prilogu V.

2.   Postizanje ciljeva u pogledu obrade ili recikliranja za svaku se kategoriju izračunava tako da se podijeli masa OEEO-a koji uđe u postrojenje za oporabu ili recikliranje/pripremu za ponovnu uporabu, nakon odgovarajuće obrade u skladu s člankom 8. stavkom 2., s masom odvojeno prikupljenog OEEO-a za svaku kategoriju, izraženo u postocima.

Preliminarne aktivnosti, uključujući sortiranje i skladištenje prije oporabe, ne smatraju se doprinosom postizanju tih ciljeva.

3.   Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju dodatnih pravila o metodama izračuna minimalnih ciljeva. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.

4.   Države članice osiguravaju da za potrebne izračunavanja tih ciljeva proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ima vode zapise o masi OEEO-a, njegovih komponenata, materijala ili tvari kad izlaze (izlazna vrijednost) iz objekata za prikupljanje, ulaze (ulazna vrijednost) u postrojenja za obradu i kad iz njih izlaze (izlazna vrijednost) i kad ulaze (ulazna vrijednost) u postrojenje za oporabu ili recikliranje/pripremu za ponovnu uporabu.

Države članice isto tako osiguravaju da se za potrebe primjene stavka 6. vode zapisi o masi proizvoda i materijala koji izlaze (izlazna vrijednost) iz postrojenja za oporabu ili recikliranje/pripremu za ponovnu uporabu.

5.   Države članice potiču razvoj novih tehnologija oporabe, recikliranja i obrade.

6.   Na temelju izvješća Komisije, popraćenog prema potrebi zakonodavnim prijedlogom, Europski parlament i Vijeće do 14. kolovoza 2016. trebaju do 14. kolovoza 2016. ponovo pregledati ciljeve oporabe iz Priloga V. djela 3., proučiti mogućnosti utvrđivanja zasebnih ciljeva za OEEO koji treba pripremiti za ponovnu uporabu kao i metodu izračuna iz stavka 2. radi analize izvedivosti utvrđivanja ciljeva na temelju proizvoda i materijala dobivenih (izlazna vrijednost) postupcima oporabe, recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu.

Članak 12.

Financiranje koje se odnosi na OEEO iz privatnih gospodarstava

1.   Države članice se moraju pobrinuti da proizvođači osiguraju barem financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a iz privatnih kućanstava, koji je već pohranjen u prikupljališta uspostavljena prema članku 5. stavku 2.

2.   Države članice mogu prema potrebi poticati proizvođače i na financiranje troškova koji nastaju kod prikupljanja OEEO-a iz privatnih kućanstava na mjestima prikupljanja.

3.   Za proizvode stavljene na tržište nakon 13. kolovoza 2005. svaki je proizvođač odgovoran za financiranje operacija iz stavka 1. povezanih s otpadom nastalim od njegovih proizvoda. Proizvođač može ovu obvezu prema izboru ispuniti samostalno ili u okviru zajedničkog sustava.

Države članice osiguravaju da svaki proizvođač pri stavljanju proizvoda na tržište daje jamstvo iz kojeg je vidljivo da će troškovi gospodarenja svim OEEO-om biti pokriveni te da proizvođači jasno označavaju svoje proizvode u skladu s člankom 15. stavkom 2. Ovo jamstvo pruža sigurnost da će troškovi operacija iz stavka 1. koje se odnose na taj proizvod biti isfinancirani. To jamstvo može biti u obliku sudjelovanja proizvođača u odgovarajućim programima za financiranje gospodarenja OEEO-om, osiguranja recikliranja ili blokiranog bankovnog računa.

4.   Odgovornost za financiranje troškova gospodarenja OEEO-om koji potječe od proizvoda stavljenih na tržište 13. kolovoza 2005. ili prije tog datuma („povijesni otpad”) snosi jedan ili više sustava kojima kad nastanu troškovi povezani s tim gospodarenjem, razmjerno doprinose svi proizvođači prisutni na tržištu, npr. razmjerno s njihovim pojedinačnim udjelima na tržištu po vrsti opreme.

5.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale razvijanje odgovarajućih mehanizama za naknadu doprinosa proizvođačima u slučajevima kad se EEO radi stavljanja na tržište prebacuje izvan državnog područja predmetne države članice. Takve mehanizme ili postupke mogu razviti proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime.

6.   Komisija se poziva da do 14. kolovoza 2015. izvijesti o mogućnostima razvoja kriterija za ugrađivanje stvarnih troškova isteka životnog vijeka EEO-a u njegovo financiranje od strane proizvođača i da prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnese zakonodavni prijedlog.

Članak 13.

Financiranje koje se odnosi na OEEO od korisnika koji nisu privatna gospodarstava

1.   Države članice se moraju pobrinuti da proizvođači osiguraju financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a od korisnika koji nisu privatna kućanstva, koji potječe od proizvoda stavljenih na tržište nakon 13. kolovoza 2005.

Za povijesni otpad koji se zamjenjuje novim jednakim proizvodima ili novim proizvodima koji ispunjavaju istu funkciju, financiranje tih troškova osiguravaju proizvođači tih proizvoda prilikom dobave. Države članice mogu alternativno predvidjeti da korisnici koji nisu privatna kućanstva isto tako budu djelomično ili u potpunosti odgovorni za to financiranje.

Za drugi povijesni otpad financiranje troškova osiguravaju korisnici koji nisu privatna kućanstva.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovu Direktivu, proizvođači i korisnici koji nisu privatna kućanstva mogu zaključivati sporazume o drugim metodama financiranja.

Članak 14.

Informacije za korisnike

1.   Države članice mogu od proizvođača zahtijevati da kod prodaje novih proizvoda kupcima prikažu troškove prikupljanja, obrade i zbrinjavanja na okolišno prihvatljiv način. Troškovi koji se pritom navode ne smiju premašiti najrealnije procijenjene iznose stvarno nastalih troškova.

2.   Države članice osiguravaju da korisnici EEO-a u privatnim kućanstvima dobiju potrebne informacije o:

(a)

zahtjevu da OEEO ne zbrinjavaju kao nesortirani komunalni otpad i da odvojeno prikupljaju takav OEEO;

(b)

sustavima povrata i prikupljanja koji su im na raspolaganju, potičući usklađivanje informacija o dostupnim prikupnim mjestima, bez obzira na proizvođače ili druge gospodarske subjekte koji su ih uspostavili;

(c)

njihovoj ulozi u doprinošenju ponovnoj uporabi, recikliranju i drugim oblicima oporabe OEEO-a;

(d)

potencijalnom djelovanju na okoliš i zdravlje ljudi, kao rezultatu prisutnosti opasnih tvari u EEO-u;

(e)

značenju simbola prikazanog u Prilogu IX.

3.   Države članice donose odgovarajuće mjere kako bi potrošači sudjelovali u prikupljanju OEEO-a i potiču ih da omogućuju ponovnu uporabu, obradu i oporabu.

4.   S ciljem maksimalnog smanjivanja zbrinjavanja OEEO-a kao nesortiranog komunalnog otpada i omogućavanja njegovog odvojenog prikupljanja, države članice osiguravaju da proizvođači primjereno označavaju – po mogućnosti u skladu s europskom normom EN 50419 (25) – EEO koji se stavlja na tržište znakom prikazanim u Prilogu IX. U iznimnim slučajevima, kada je to potrebno radi veličine ili funkcije proizvoda, znak se otiskuje na ambalaži, na uputama za uporabu i na garanciji EEO-a.

5.   Države članice mogu zahtijevati da neke ili sve informacije iz stavaka 2., 3. i 4. daju proizvođači i/ili distributeri, npr. u uputama za uporabu, na prodajnim mjestima i kroz kampanje za osvješćivanje javnosti.

Članak 15.

Informacije za postrojenja za obradu

1.   Da bi olakšale pripremu ponovne uporabe i pravilne i okolišno prihvatljive obrade OEEO-a, uključujući održavanje, nadogradnju, revitalizaciju i recikliranje, države članice poduzimaju mjere potrebne da bi se osiguralo da proizvođači za svaku vrstu novog EEO-a koji je prvi put stavljen na tržište Unije daju besplatne informacije o pripremi za ponovnu uporabu i obradu, u roku od jedne godine po stavljanju opreme na tržište. U sklopu tih informacija navode se različite komponente i materijali EEO-a, kao i mjesta gdje se u EEO-u nalaze opasne tvari i mješavine, ako je to potrebno centrima u kojima se EEO priprema za ponovnu uporabu i postrojenjima za obradu i recikliranje da bi ispunili odredbe ove Direktive. Proizvođači EEO-a te informacije daju na raspolaganje centrima koji pripremaju EEO za ponovnu uporabu te postrojenjima za recikliranje i obradu u obliku priručnika ili putem elektroničkih medija (npr. CD-ROM, mrežne usluge).

2.   Da bi se bez dvojbe mogao odrediti datum kada je EEO stavljen na tržište, države članice osiguravaju da se na oznakama na EEO-u jasno navodi da je EEO stavljen na tržište nakon 13. kolovoza 2005. U tu je svrhu najbolje primijeniti europsku normu EN 50419.

Članak 16.

Registracija, informiranje i izvješćivanje

1.   Države članice u skladu sa stavkom 2. sastavljaju registar proizvođača, uključujući proizvođače koji isporučuju EEO koristeći daljinsku komunikaciju. Taj je registar namijenjen za praćenje ispunjavanja zahtjeva iz ove Direktive.

Proizvođači koji isporučuju EEO koristeći daljinsku komunikaciju kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (f) podtočki iv. registrirani su u državi članici u koju prodaju opremu. Ako ti proizvođači nisu registrirani u državi članici u koju prodaju opremu, registriraju se preko svojih ovlaštenih predstavnika iz članka 17. stavka 2.

2.   Države članice osiguravaju:

(a)

da je svaki proizvođač ili svaki ovlašteni predstavnik, ako je imenovan u skladu s člankom 17., registriran u skladu sa zahtjevima i da u svoj nacionalni registar izravno može unijeti sve relevantne informacije koje govore o aktivnostima tog proizvođača u toj državi članici;

(b)

da nakon registracije svaki proizvođač ili svaki ovlašteni predstavnik, ako je imenovan u skladu s člankom 17., osigurava informacije iz Priloga X. dijela A te da se obvezuje da će ih prema potrebi ažurirati;

(c)

da svaki proizvođač ili svaki ovlašteni predstavnik, ako je imenovan u skladu s člankom 17., osigurava informacije iz Priloga X. dijela B;

(d)

da nacionalni registri na svojoj internetskoj stranici osiguravaju poveznice na druge nacionalne registre, kako bi u svim državama članicama olakšali registraciju proizvođača ili ovlaštenih zastupnika ako su imenovani u skladu s člankom 17.

3.   Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu ovog članka Komisija donosi provedbene akte o uspostavi formata za registraciju i izvješćivanje i o učestalosti prijavljivanja u registar. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.

4.   Države članice na godišnjoj osnovi prikupljaju informacije, uključujući argumentirane procjene, o masenim količinama i kategorijama EEO-a stavljenog na njihova tržišta, prikupljenog kroz sve kanale, pripremljenog za ponovnu uporabu, recikliranog i oporabljenog u tim državama članicama te o masenim količinama odvojeno prikupljenog izvezenog OEEO-a.

5.   Države članice u trogodišnjim intervalima šalju Komisiji izvješća o provedbi ove Direktive i informacije iz stavka 4. Izvješće o provedbi sastavlja se na temelju upitnika utvrđenog u odlukama Komisije 2004/249/EZ (26) i 2005/369/EZ (27). Izvješće se dostavlja Komisiji u roku od devet mjeseci od kraja trogodišnjeg razdoblja na koje se odnosi.

Prvo izvješće obuhvaća razdoblje od 14. veljače 2014. do 31. prosinca 2015.

Komisija objavljuje izvješće o provedbi ove Direktive u roku od devet mjeseci po primitku izvješća država članica.

Članak 17.

Ovlašteni predstavnik

1.   Svaka država članica osigurava da proizvođač, kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki (f) podtočkama od i. do iii., koji ima sjedište u drugoj državi članici, može iznimno od članka 3. stavka 1. točke (f) podtočka i. do iii. imenovati pravnu ili fizičku osobu s poslovnim nastanom na njezinom državnom području kao ovlaštenog predstavnika koji je odgovoran da se na njezinom državnom području ispunjavaju obveze tog proizvođača u skladu s ovom Direktivom.

2.   Svaka država članica osigurava da proizvođač, kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki (f) podtočki iv., sa sjedištem na njezinom državnom području, koji prodaje EEO drugoj državi članici u kojoj nema poslovni nastan, imenuje u toj državi članici ovlaštenog predstavnika kao osobu odgovornu na državnom području te države članice za ispunjavanje obveza tog proizvođača u skladu s ovom Direktivom.

3.   Ovlaštenom predstavniku dodjeljuje se mandat u pisanom obliku.

Članak 18.

Administrativna suradnja i razmjena informacija

Države članice osiguravaju da tijela odgovorna za provođenje ove Direktive međusobno surađuju, ponajprije da bi uspostavile odgovarajući protok informacija, čime se osigurava da proizvođači poštuju odredbe ove Direktive i, prema potrebi, opskrbljuju jedan drugoga i Komisiju informacijama da bi se olakšala pravilna provedba ove Direktive. Administrativna suradnja i razmjena informacija, posebno između nacionalnih registara, uključuje i sredstva za elektroničku komunikaciju.

Suradnja između ostalog uključuje odobrenje pristupa relevantnim dokumentima i informacijama, uključujući rezultate svih inspekcijskih kontrola, u skladu s odredbama zakona o zaštiti podataka koji je na snazi u državi članici u kojoj se nalazi tijelo od kojeg se traži suradnja.

Članak 19.

Prilagođavanje znanstvenom i tehničkom napretku

Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. o izmjeni potrebnima za prilagođavanje članka 16. stavka 5. i priloga IV., VII., VIII. i IX. znanstvenom i tehničkom napretku. Kod izmjene Priloga VII. uzimaju se u obzir izuzeća odobrena prema Direktivi 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (28).

Prije izmjene navedenih priloga, Komisija se između ostalog savjetuje s proizvođačima EEO-a, gospodarskim subjektima koji se bave recikliranjem i obradom, organizacijama za zaštitu okoliša i udruženjima zaposlenika i potrošača.

Članak 20.

Provedba delegiranja

1.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 4., članka 8. stavka 4., članka 10. stavka 3. i članka 19. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od pet godina, počevši od 13. kolovoza 2012. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće suprotstave takvom produženju najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati ovlasti iz članka 7. stavka 4., članka 8. stavka 4., članka 10. stavka 3. i članka 19. Odlukom o opozivu prestaju važiti delegirane ovlasti koje su navedene u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke od dana koji slijedi nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije, ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na važenje bilo kojeg delegiranog akta koji je već na snazi.

4.   Odmah po donošenju delegiranog akta Komisija o njemu obavješćuje Europski parlament i Vijeće istodobno.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 7. stavkom 4., člankom 8. stavkom 4., člankom 10. stavkom 3. i člankom 19. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće ne ulože prigovor unutar razdoblja od dva mjeseca od obavijesti o tom aktu dostavljenoj Europskom parlamentu ili Vijeću, ili ako prije isteka tog razdoblja Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da ne namjeravaju uložiti prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 21.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan prema članku 39. Direktive 2008/98/EZ. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne usvaja nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju najkasnije do 14. veljače 2014. te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja na njih utječe.

Članak 23.

Inspekcijska kontrola i praćenje

1.   Države članice provode odgovarajuće inspekcijske kontrole i praćenje radi verifikacije pravilne provedbe ove Direktive.

Te inspekcijske kontrole obuhvaćaju barem:

(a)

informacije zabilježene u okviru registra proizvođača;

(b)

pošiljke, posebno OEEO koji se izvozi iz Unije u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 i Uredbom (EZ) br. 1418/2007; i

(c)

postupke u postrojenjima za obradu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i Prilogom VII. ovoj Direktivi.

2.   Države članice osiguravaju da se pošiljke rabljenog EEO-a za koji se sumnja da je OEEO otpremaju u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga VI. i da se takve pošiljke s tim u skladu prate.

3.   Troškovi odgovarajućih analiza i inspekcijskih kontrola, uključujući troškove skladištenja rabljenog EEO-a za koji se sumnja da je OEEO mogu se zaračunati proizvođačima, trećim stranama koje djeluju u njihovo ime ili drugim osobama koje organiziraju pošiljke rabljenog EEO-a za koji se sumnja da je OEEO.

4.   Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka i Priloga VI., Komisija može donijeti provedbene akte za utvrđivanje dodatnih pravila o inspekcijskim kontrolama i praćenju i posebno jedinstvenih uvjeta za provedbu Priloga VI. točke 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 21. stavka 2.

Članak 24.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 14. veljače 2014. Tekst tih odredaba odmah prosljeđuju Komisiji.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. One isto tako obuhvaćaju izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive stavljene izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i načine formuliranja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.   Pod uvjetom da su ciljevi iz ove Direktive postignuti, države članice mogu prenijeti odredbe utvrđene u članku 8. stavku 6., članku 14. stavku 2. i članku 15. putem sporazuma između nadležnih tijela i dotičnih gospodarskih sektora. Takvi sporazumi ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

sporazumi su izvršivi;

(b)

u sporazumima su navedeni ciljevi s odgovarajućim rokovima;

(c)

sporazumi se objavljuju u nacionalnom službenom listu, ili u službenom dokumentu jednako dostupnom javnosti, i šalju Komisiji;

(d)

postignuti rezultati redovito se prate, o njima se izvješćuju nadležna tijela i Komisija i daju se na raspolaganje javnosti pod uvjetima utvrđenima u sporazumu;

(e)

nadležna tijela osiguravaju da se napredak postignut u skladu s ugovorom razmatra;

(f)

u slučaju nepoštovanja sporazuma, države članice moraju primjenjivati relevantne odredbe iz ove Direktive kroz zakonodavne, regulatorne i administrativne mjere.

Članak 25.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2002/96/EZ kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu XI. dijelu A stavlja se izvan snage s učinkom od 15. veljače 2014., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje u nacionalno pravo i primjenom direktiva iz Priloga XI. dijela B.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XII.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 27.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 4. srpnja 2012.

Za Europski Parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

A. D. MAVROYIANNIS


(1)  SL C 306, 16.12.2009., str. 39.

(2)  SL C 141, 29.5.2010., str. 55.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 3. veljače 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Vijeća u prvom čitanju od 19. srpnja 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 19. siječnja 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 7. lipnja 2012.

(4)  SL L 37, 13.2.2003., str. 24.

(5)  SL C 138, 17.5.1993., str. 5.

(6)  SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(7)  SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(8)  SL L 37, 13.2.2003., str. 19.

(9)  SL L 266, 26.9.2006., str. 1.

(10)  SL L 286, 31.10.2009., str. 1.

(11)  SL L 161, 14.6.2006., str. 1.

(12)  SL L 190, 12.7.2006., str. 1.

(13)  SL L 24, 29.1.2008., str. 8.

(14)  SL L 118, 27.4.2001., str. 41.

(15)  SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

(16)  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(17)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(18)  SL L 396, 30.12.2006., str. 1.

(19)  SL L 144, 4.6.1997., str. 19.

(20)  SL L 169, 12.7.1993., str. 1.

(21)  SL L 331, 7.12.1998., str. 1.

(22)  SL L 189, 20.7.1990., str. 17.

(23)  SL L 342, 22.12.2009., str. 1.

(24)  SL L 316, 4.12.2007., str. 6.

(25)  Donio Cenelec u ožujku 2006.

(26)  SL L 78, 16.3.2004., str. 56.

(27)  SL L 119, 11.5.2005., str. 13.

(28)  SL L 174, 1.7.2011., str. 88.


PRILOG I.

Kategorije EEO-a obuhvaćene ovom Direktivom tijekom prijelaznog razdoblja kako je predviđeno u članku 2. stavku 1. točki (a)

1.

Veliki kućanski uređaji

2.

Mali kućanski uređaji

3.

Oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije

4.

Oprema široke potrošnje za razonodu

5.

Rasvjetna oprema

6.

Električni i elektronički alati (osim velikih nepokretnih industrijskih alata)

7.

Igračke, oprema za razonodu i sportska oprema

8.

Medicinski proizodi (osim svih implantiranih i inficiranih proizvoda)

9.

Instrumenti za praćenje i kontrolu

10.

Automatski samposlužni uređaji


PRILOG II.

Indikativni popis EEO-a koji potpada pod kategorije navedene u Prilogu I.

1.   VELIKI KUĆANSKI UREĐAJI

 

Veliki rashladni uređaji

 

Hladnjaci

 

Ledenice

 

Ostali veliki uređaji za hlađenje, konzerviranje i spremanje hrane

 

Strojevi za pranje rublja

 

Sušilice rublja

 

Strojevi za pranje posuđa

 

Električni štednjaci

 

Kuhinjske peći

 

Električne ploče za grijanje

 

Mikrovalni uređaji

 

Ostali veliki uređaji za kuhanje i ostalu pripremu hrane

 

Električni uređaji za grijanje

 

Električni radijatori

 

Ostali veliki uređaji za grijanje soba, kreveta i namještaja za sjedenje

 

Električni ventilatori

 

Klima-uređaji

 

Ostala oprema za ventilaciju, odzračivanje i klimatizaciju

2.   MALI KUĆANSKI UREĐAJI

 

Usisavači

 

Uređaji za čišćenje tepiha

 

Ostali uređaji za čišćenje

 

Uređaji za šivanje, pletenje, tkanje i ostalu obradu tkanine

 

Glačala i ostali uređaji za glačanje, izažimanje i drugo uređivanje odjeće

 

Tosteri

 

Pržilice

 

Mlinci, aparati za kavu i uređaji za otvaranje i zatvaranje spremnika i pakiranja

 

Električni noževi

 

Uređaji za šišanje, sušenje kose, pranje zubi, brijanje, masiranje i ostali uređaji za njegu tijela

 

Satovi, ručni satovi i uređaji za mjerenje, pokazivanje i zapisivanje vremena

 

Vage

3.   OPREMA INFORMATIČKE TEHNIKE (IT) I OPREMA ZA TELEKOMUNIKACIJE

 

Središnja obrada podataka:

 

Velika računala

 

Mini računala

 

Jedinice za tiskanje

 

Osobna računalna oprema:

 

Osobna računala (CPU, miš, zaslon i tipkovnica)

 

Računala „laptop” (CPU, miš, zaslon i tipkovnica)

 

Računala „notebook”

 

Računala „notepad”

 

Pisači

 

Kopirna oprema

 

Električni i elektronički pisaći strojevi

 

Džepni i stolni kalkulatori

i ostali proizvodi ili oprema za prikupljanje, spremanje, obradu i predstavljanje podataka ili slanje podataka elektroničkim putem

 

Korisnički terminali i sustavi

 

Faks-uređaji

 

Teleks-uređaji

 

Telefoni

 

Telefoni s karticama i kovanicama

 

Bežični telefoni

 

Mobilni telefoni

 

Sustavi odgovora na poziv

i ostali proizvodi ili oprema za telekomunikacijski prijenos zvuka, slike ili drugih podataka

4.   OPREMA ŠIROKE POTROŠNJE I FOTONAPONSKE PLOČE

 

Radioaparati

 

Televizijski aparati

 

Videokamere

 

Videorekorderi

 

Hi-fi-uređaji

 

Audio pojačala

 

Glazbeni instrumenti

i ostali proizvodi ili oprema za snimanje ili reprodukciju zvuka ili slike, uključujući signale ili druge tehnologije za distribuciju zvuka i slike, osim telekomunikacijskih

 

Fotonaponske ploče

5.   RASVJETNA OPREMA

 

Rasvjetna tijela za fluorescentne žarulje, osim žarulja za kućanstvo

 

Ravne fluorescentne žarulje

 

Kompaktne fluorescentne žarulje

 

Žarulje s izbijanjem, uključujući visokotlačne žarulje s natrijevim parama i žarulje s metalnim parama

 

Niskotlačne natrijeve žarulje

 

Ostala rasvjetna oprema ili oprema za širenje ili upravljanje svjetla, osim žarulja sa žarnom niti

6.   ELEKTRIČNI I ELEKTRONIČKI ALATI (OSIM VELIKIH NEPOKRETNIH INDUSTRIJSKIH ALATA)

 

Bušilice

 

Pile

 

Šivaći strojevi

 

Oprema za glodanje, mljevenje, pjeskarenje, brušenje, piljenje, rezanje, sječenje, bušenje, izradu rupa, probijanje, preklapanje, savijanje ili za sličnu obradu drveta, metala i drugih materijala

 

Alati za zakivanje, spajanje čavlima, spajanje vijcima, alati za skidanje zakovica, čavala ili vijaka ili za slične namjene

 

Alati za zavarivanje, lemljenje i sličnu uporabu

 

Oprema za prskanje, nanošenje, raspršivanje ili drukčiju obradu tekućih ili plinovitih tvari drugim sredstvima

 

Alati za košenje ili za druge vrtne poslove

7.   IGRAČKE, OPREMA ZA RAZONODU I SPORTSKA OPREMA

 

Kompleti električnih vlakova ili automobila

 

Ručne konzole za videoigre

 

Videoigre

 

Računala za biciklizam, ronjenje, trčanje, veslanje itd.

 

Sportska oprema s električnim ili elektroničkim komponentama

 

Automati s kovanicama za igre na sreću

8.   MEDICINSKI PROIZVODI (OSIM IMPLANTIRANIH I INFICIRANIH UREĐAJA)

 

Radioterapijska oprema

 

Kardiološka oprema

 

Oprema za dijalizu

 

Plućni ventilatori

 

Oprema za nuklearnu medicinu

 

Laboratorijska oprema za in vitro dijagnostiku

 

Analizatori

 

Ledenice

 

Uređaji za ispitivanje oplodnje

 

Ostali uređaji za otkrivanje, sprečavanje, praćenje, liječenje i ublaživanje bolesti, ozljeda ili onesposobljenosti

9.   INSTRUMENTI ZA PRAĆENJE I KONTROLU

 

Detektori dima

 

Regulatori grijanja

 

Termostati

 

Uređaji za mjerenje, vaganje ili ugađanje za kućanstvo ili laboratorije

 

Ostali instrumenti za praćenje i kontrolu koji se upotrebljavaju u industrijskim postrojenjima (npr. na kontrolnim pločama)

10.   SAMOPOSLUŽNI APARATI

 

Automatski uređaji za izdavanje toplih napitaka

 

Automatski uređaji za izdavanje toplih ili hladnih napitaka u boci ili limenci

 

Automatski uređaji za izdavanje čvrstih proizvoda

 

Automatski uređaji za izdavanje novca

 

Svi uređaji koji automatski izdaju sve vrste proizvoda.


PRILOG III.

KATEGORIJE OBUHVAĆENE OVOM DIREKTIVOM

1.

Oprema za izmjenu topline

2.

Zasloni, monitori i oprema koja sadrži zaslone površine veće od 100 cm2

3.

Žarulje

4.

Velika oprema (svaka vanjska dimenzija veća od 50 cm) koja uključuje, ali se ne ograničava na:

kućanske uređaje; opremu informatičke tehnike (IT) i opremu za telekomunikacije; potrošačku opremu; rasvjetna tijela; opremu za reprodukciju zvuka ili slike, glazbenu opremu; električne i elektroničke alate; igračke, opremu za razonodu i sportove; medicinske proizvode; instrumente za praćenje i kontrolu; automatske samoposlužne aparate; opremu za proizvodnju električne struje. Ova kategorija ne obuhvaća opremu iz kategorija 1. do 3.

5.

Mala oprema (nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm) koja uključuje, ali se ne ograničava na:

kućanske uređaje; potrošačku opremu; rasvjetna tijela; opremu za reprodukciju zvuka ili slike, glazbenu opremu; električne i elektroničke alate; igračke, opremu za razonodu i sportove; medicinske proizvode; instrumente za praćenje i kontrolu; automatske samoposlužne aparate; opremu za proizvodnju električne struje. Ova kategorija ne obuhvaća opremu iz kategorija 1. do 3. i 6.

6.

Mala oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije (nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm)


PRILOG IV.

Nepotpuni popis EEO-a koji potpada pod kategorije navedene u Prilogu III.

1.   Oprema za izmjenu topline

Hladnjaci, ledenice, oprema za automatsko izdavanje hladnih proizvoda, oprema za kondicioniranje zraka, oprema za odvlaživanje, toplinske pumpe, uljni radijatori i druga oprema za izmjenu topline u kojoj se za izmjenu temperature koriste druge tekućine, osim vode.

2.   Zasloni, monitori i oprema koja sadrži zaslone površine veće od 100 cm2.

Zasloni, televizori, LCD foto okviri, monitori, računala „laptop” i „notebook”.

3.   Žarulje

Ravne fluorescentne žarulje, kompaktne fluorescentne žarulje, fluorescentne žarulje, žarulje s izbijanjem, uključujući visokotlačne žarulje s natrijevim parama i žarulje s metalnim parama, niskotlačne natrijeve žarulje, LED.

4.   Velika oprema

Strojevi za pranje rublja, sušilice rublja, strojevi za pranje posuđa, kuhinjske peći, električni štednjaci, električne ploče za grijanje, rasvjetna tijela, oprema za reprodukciju zvuka, glazbena oprema (isključujući orgulje instalirane u crkvama), uređaji za pletenje i tkanje, velika računala, veliki pisači, oprema za kopiranje, veliki automati s kovanicama za igre na sreću, veliki medicinski proizvodi, veliki instrumenti za praćenje i kontrolu, veliki uređaji za automatsko izdavanje novca, fotonaponske ploče.

5.   Mala oprema

Usisavači, uređaji za čišćenje tepiha, uređaji za šivanje, rasvjetna tijela, mikrovalni uređaji, oprema za ventilaciju, glačala, tosteri, električni noževi, električna kuhala za vodu, satovi i ručni satovi, električni aparati za brijanje, vage, uređaji za njegu kose i tijela, kalkulatori, radioaparati, videokamere, videorekorderi, Hi-fi-uređaji, glazbeni instrumenti, oprema za reprodukciju zvuka ili slike, električne i elektroničke igračke, sportska oprema, računala za biciklizam, ronjenje, trčanje, veslanje itd., detektori dima, regulatori grijanja, termostati, mali električni i elektronički alati, mali medicinski proizvodi, mali instrumenti za praćenje i kontrolu, mali uređaji za automatsko izdavanje proizvoda, mali uređaji s ugrađenim fotonaponskim pločama.

6.   Mala IT i telekomunikacijska oprema (nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm)

Mobilni telefoni, GPS, džepni kalkulatori, ruteri, osobna računala, pisači, telefoni.


PRILOG V.

MINIMALNI CILJEVI ZA OPORABU IZ ČLANKA 11.

Dio 1.:   Minimalni ciljevi koji se primjenjuju po kategorijama od 13. kolovoza 2012. do 14. kolovoza 2015., za kategorije navedene u Prilogu I.:

(a)

za OEEO koji potpada pod kategorije 1. ili 10. iz Priloga I.,

80 % se oporabljuje, i

75 % se reciklira;

(b)

za OEEO koji potpada pod kategorije 3. ili 4. iz Priloga I.,

75 % se oporabljuje, i

65 % se reciklira;

(c)

za OEEO koji potpada pod kategorije 2., 5., 6., 7., 8. ili 9. iz Priloga I.,

70 % se oporabljuje, i

50 % se reciklira;

(d)

za plinske žarulje, 80 % se reciklira.

Dio 2.:   Minimalni ciljevi koji se primjenjuju prema kategorijama od 15. kolovoza 2015. do 14. kolovoza 2018., za kategorije navedene u Prilogu I.:

(a)

za OEEO koji potpada pod kategorije 1. ili 10. iz Priloga I.,

85 % se oporabljuje, i

80 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(b)

za OEEO koji potpada pod kategorije 3. ili 4. iz Priloga I.,

80 % se oporabljuje, i

70 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(c)

za OEEO koji potpada pod kategorije 2., 5., 6., 7., 8. ili 9. iz Priloga I.,

75 % se oporabljuje, i

55 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(d)

za plinske žarulje, 80 % se reciklira.

Dio 3.:   Minimalni ciljevi koji se primjenjuju prema kategorijama od 15. kolovoza 2018., za kategorije navedene u Prilogu III.:

(a)

za OEEO koji potpada pod kategorije 1. ili 4. iz Priloga III.,

85 % se oporabljuje, i

80 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(b)

za OEEO koji potpada pod kategoriju 2. iz Priloga III.,

80 % se oporabljuje, i

70 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(c)

za OEEO koji potpada pod kategorije 5. ili 6., iz Priloga III.,

75 % se oporabljuje, i

55 % se priprema za ponovnu uporabu i reciklira;

(d)

za OEEO koji potpada pod kategoriju 3. iz Priloga III., 80 % se reciklira.


PRILOG VI.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA POŠILJKE

1.

Da bi bilo moguće razlikovati EEO i OEEO, u slučajevima kad imatelj predmeta tvrdi da namjerava slati ili da šalje EEO a ne OEEO, države članice zahtijevaju da imatelj podastre sljedeće dokaze za svoju tvrdnju:

(a)

kopije računa i ugovora koji se odnose na prodaju i/ili prijenos vlasništva EEO-a, u kojima je navedeno da je oprema namijenjena za izravnu ponovnu uporabu i da je potpuno funkcionalna;

(b)

dokaz o ocjenjivanju ili ispitivanju u obliku kopije zapisa (potvrda o ispitivanju, dokaz o funkcionalnosti) o svakoj stavci u pošiljci i protokol koji sadrži sve informacije o zapisima u skladu s točkom 3.;

(c)

izjavu imatelja koji organizira prijevoz EEO-a da ništa od materijala ili opreme u pošiljci nije otpad kako je definiran člankom 3. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ; i

(d)

odgovarajuću zaštitu od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, posebno uporabom odgovarajuće ambalaže i pravilnim slaganjem tereta.

2.

Točka 1. podtočke (a) i (b) i točka 3. iznimno se ne primjenjuju ako postoji definitivan dokumentirani dokaz da se otprema odvija u okviru sporazuma o prijenosu s poduzeća na poduzeće i da:

(a)

se EEO kao neispravan vraća proizvođaču ili trećoj strani koja djeluje u njegovo ime radi popravka pod garancijom i s namjerom ponovne uporabe; ili

(b)

se rabljeni EEO namijenjen za profesionalnu uporabu radi obnavljanja ili popravka vraća proizvođaču ili trećoj strani koja djeluje u njegovo ime, ili u postrojenje treće strane u nekoj od zemalja na koje se primjenjuje Odluka C(2001)107/završna verzija Vijeća OECD-a o reviziji Odluke C(92)39/završna verzija o nadzoru prekograničnog prometa otpada namijenjenog postupcima oporabe, radi obnavljanja ili popravka na temelju valjanog ugovora s namjerom ponovne uporabe; ili

(c)

se neispravni EEO za profesionalnu uporabu, kao što su medicinski proizvodi ili njihovi dijelovi, na temelju valjanog ugovora šalje proizvođaču ili trećoj strani koja djeluje u njegovo ime na analizu osnovnog uzroka kvara, u slučajevima kad takvu analizu može napraviti samo proizvođač ili treće strane koje djeluju u njegovo ime.

3.

Radi dokazivanja da su stavke koje se šalju rabljeni EEO, a ne OEEO, države članice zahtijevaju da se pri testiranju i vođenju zapisa o rabljenom EEO-u poduzimaju sljedeći koraci:

 

Korak 1.: ispitivanje

(a)

Ispituje se funkcionalnost i ocjenjuje prisutnost opasnih tvari. Koja se ispitivanja provode ovisi o vrsti EEO-a. Za većinu rabljenog EEO-a dovoljno je ispitivanje ključnih funkcija.

(b)

O rezultatima ocjenjivanja i ispitivanja vode se zapisi.

 

Korak 2.: zapis

(a)

Zapis se sigurno ali ne trajno pričvrsti ili na sami EEO (ako nije zapakiran) ili na pakiranje, tako da se može pročitati bez raspakiravanja opreme.

(b)

Zapis sadrži sljedeće informacije:

naziv stavke (naziv opreme ako je navedena u Prilogu II. ili Prilogu IV., kako je primjereno, i kategoriju iz Priloga I. ili Priloga III., kako je primjereno),

identifikacijski broj stavke (vrsta br.), prema potrebi,

godina proizvodnje (ako je raspoloživa),

naziv i adresa tvrtke odgovorne za dokazivanje funkcionalnosti,

rezultat ispitivanja kako je opisano u koraku 1. (uključujući datum ispitivanja funkcionalnosti),

vrstu provedenih ispitivanja.

4.

Osim dokumentacija koja se zahtijeva u točkama 1., 2. i 3. uz svaki tovar (npr. transportni kontejner, kamion) rabljenog EEO-a prilaže se:

(a)

odgovarajući prijevozni dokument, npr. CMR ili teretni list;

(b)

izjava odgovorne osobe o njezinoj odgovornosti.

5.

U nedostatku dokaza da je predmet rabljeni EEO a ne OEEO u obliku odgovarajuće dokumentacije koja se zahtijeva u točkama 1., 2., 3. i 4. i odgovarajuće zaštite od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, posebno uporabom odgovarajuće ambalaže i pravilnim slaganjem tereta, što su obveze imatelja koji organizira prijevoz, tijela država članica smatraju da je predmet OEEO i pretpostavljaju da tovar sadrži nezakonitu pošiljku. U takvim se okolnostima s tovarom postupa u skladu s člancima 24. i 25. Uredbe (EZ) br. 1013/2006.


PRILOG VII.

Selektivna obrada za materijale i komponente otpadne električne i elektroničke opreme iz članka 8. stavka 2.

1.

Iz odvojeno prikupljenog OEEO-a treba ukloniti barem sljedeće tvari, mješavine i komponente:

kondenzatore koji sadrže poliklorirane bifenile (PCB) u skladu s Direktivom Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) (1)

komponente koje sadrže živu, kao što su prekidači ili žarulje za pozadinsko osvjetljenje,

baterije

tiskane pločice mobilnih telefona općenito i drugih uređaja ako je površina tiskane pločice veća od 10 kvadratnih centimetara,

patrone tonera, tekućeg i u obliku paste, kao i patrone tonera u boji,

plastiku koja sadrži bromirane usporivače gorenja,

azbestni otpad i komponente koje sadrže azbest,

katodne cijevi,

klorofluorougljike (CFC), klorofluorougljikovodike (HCFC) ili fluorirane ugljikovodike (HFC), ugljikovodike (HC),

plinske žarulje,

zaslone s tekućim kristalima (zajedno s njihovim kućištima gdje je to primjereno) površine veće od 100 kvadratnih centimetara i sve zaslone s pozadinom osvijetljenom plinskim žaruljama,

vanjske električne kablove,

komponente koje sadrže vatrostalna vlakna kako je opisano u Direktivi Komisije 97/69/EZ od 5. prosinca 1997. o dvadeset trećoj prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 67/548/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (2),

komponente koje sadrže radioaktivne tvari, izuzimajući komponente koje su ispod pragova izuzeća utvrđenih u članku 3. Priloga I. Direktivi Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i javnosti od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (3),

elektrolitne kondenzatore koji sadrže zabrinjavajuće tvari (visina > 25 mm, promjer > 25 mm ili razmjerno sličan volumen).

Te se tvari, mješavine i komponente zbrinjavaju ili oporabljuju u skladu s Direktivom 2008/98/EZ.

2.

Sljedeće komponente OEEO-a koji se prikuplja odvojeno obvezno treba obraditi kako je navedeno:

katodne cijevi: fluorescentni premaz obvezno treba odstraniti,

oprema koja sadrži plinove koji oštećuju ozonski sloj ili imaju potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) iznad 15, kao što su oni sadržani u pjenama i rashladnim krugovima: plinove obvezno treba pravilno ekstrahirati i obraditi. Plinove koji oštećuju ozonski sloj obvezno treba obraditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2009,

plinske žarulje: živa se uklanja.

3.

Uzimajući u obzir pitanja okoliša i poželjnost pripravka za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje, točke 1. i 2. se primjenjuju na takav način da se ne ometa okolišno prihvatljiva priprema za ponovnu uporabu i recikliranje komponenata ili cijelih uređaja.


(1)  SL L 243, 24.9.1996., str. 31.

(2)  SL L 343, 13.12.1997., str. 19.

(3)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.


PRILOG VIII.

TEHNIČKI ZAHTJEVI IZ ČLANKA 8. STAVKA 3.

1.

Mjesta za skladištenje (uključujući privremeno skladištenje) OEEO-a prije obrade (ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (1):

nepromočiva površinska zaštita primjerenih prostora opremljenih uređajima za prihvat tekućeg rasapa, dekanterima i čistačima-odmašćivačima,

nepropusni pokrov za odgovarajuće površine.

2.

Mjesta za obradu OEEO-a:

vage za mjerenje mase obrađenog otpada,

nepromočiva površinska zaštita primjerenih prostora opremljenih uređajima za prihvat tekućeg rasapa, dekanterima i čistačima-odmašćivačima,

primjereno skladište za demontirane rezervne dijelove,

primjereni spremnici za skladištenje akumulatora, kondenzatora koji sadrže PCB-e/PCT-e i ostalog opasnog otpada kao što je radioaktivni otpad,

oprema za pročišćavanje voda, uključujući kišnicu, u skladu sa zdravstvenim i okolišnim propisima.


(1)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.


PRILOG IX.

ZNAK ZA OZNAČIVANJE EEO-a

Znak koji označava odvojeno prikupljanje EEO-a sastoji se od prekrižene kante za smeće na kotačima, kako je prikazano dolje. Otisnuti znak mora biti vidljiv, čitljiv i neizbrisiv.

Image


PRILOG X.

INFORMACIJE ZA REGISTRACIJU I IZVJEŠĆIVANJE IZ ČLANKA 16.

A.   Informacije koje se dostavljaju kod registracije:

1.

Naziv i adresa proizvođača ili ovlaštenog predstavnika, ako je imenovan prema članku 17. (poštanski broj i mjesto, naziv ulice i broj, zemlja, broj telefona i telefaksa, adresa e-pošte, kao i osoba za kontakt). Kad se radi o ovlaštenom predstavniku kako je definiran u članku 17., isto tako i kontaktni podaci proizvođača kojeg predstavlja.

2.

Nacionalni identifikacijski broj proizvođača, uključujući europski porezni broj ili nacionalni porezni broj proizvođača.

3.

Kategorija EEO-a utvrđena u Prilogu I. ili III., prema potrebi.

4.

Vrsta EEO-a (oprema iz kućanstava ili oprema koja nije iz kućanstava).

5.

Marka EEO-a.

6.

Informacije o tome kako proizvođač ispunjava svoje obveze: pojedinačni ili kolektivni sustav, uključujući informacije o financijskim jamstvima.

7.

Korištena prodajna tehnika (npr. prodaja na daljinu).

8.

Izjava u kojoj se navodi da su dostavljene informacije istinite.

B.   Informacije koje se dostavljaju kod izvješćivanja:

1.

Nacionalni identifikacijski broj proizvođača.

2.

Razdoblje izvješćivanja.

3.

Kategorija EEO-a utvrđena u Prilogu I. ili III., prema potrebi.

4.

Količina EEO-a stavljenog na domaće tržište, izražena kao masa.

5.

Količina, izražena kao masa, otpadnog EEO-a koji je odvojeno prikupljen, recikliran (uključujući i onaj pripremljen za ponovnu uporabu), oporabljen i zbrinut unutar države članice ili otpremljen unutar Unije ili izvan Unije.

Napomena: informacije iz točaka 4. i 5. navode se po kategorijama.


PRILOG XI.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s naknadnim izmjenama

(iz članka 25.)

Direktiva 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

(SL L 37, 13.2.2003., str. 24.)

Direktiva 2003/108/EC Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 345, 31.12.2003., str. 106.)

Direktiva 2008/34/EC Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 81, 20.3.2008., str. 65.)

DIO B

Popis rokova za prijenos u nacionalno pravo

(iz članka 25.)

Direktiva

Rok za prijenos

2002/96/EZ

13. kolovoza 2004.

2003/108/EZ

13. kolovoza 2004.

2008/34/EZ


PRILOG XII.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2002/96/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 3.

Članak 2. stavak 3. točka (a)

Članak 2. stavak 1. (djelomično)

Članak 2. stavak 3. točka (b)

Prilog I.B točka 5., zadnja stavka

Članak 2. stavak 3. točka (c)

Prilog I.B točka 8.

Članak 2. stavak 4. točka (g)

Članak 2. stavak 4. točke (a) do (f) i članak 2. stavak 5.

Članak 3. točka (a)

Članak 3. stavak 1. točka (a)

Članak 3. stavak 1. točke (b) do (d)

Članak 3. točka (b)

Članak 3. stavak 1. točka (e)

Članak 3. točke (c) do (h)

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. točka (i)

Članak 3. stavak 1. točka (f)

Članak 3. točka (j)

Članak 3. stavak 1. točka (g)

Članak 3. točka (k)

Članak 3. stavak 1. točka (h)

Članak 3. točka (l)

Članak 3. točka (m)

Članak 3. stavak 1. točka (i)

Članak 3. stavak 1. točke (j) do (o)

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5. stavci 1. do 2.

Članak 5. stavci 1. do 2.

Članak 5. stavci 3. do 4.

Članak 5. stavak 3.

Članak 5. stavak 5.

Članak 6. stavak 1.

Članak 5. stavak 4.

Članak 6. stavak 2.

Članak 5. stavak 5.

Članak 7. stavci 1. i 2.

Članak 8. stavak 1.

Članak 6. stavak 1. prvi i drugi podstavak i stavak 3.

Članak 8. stavci 2., 3., i 4.

Prilog II. stavak 4.

Članak 8. stavak 4. drugi podstavak, prva rečenica

Članak 6. stavak 1. treći podstavak

Članak 8. stavak 5.

Članak 6. stavak 6.

Članak 8. stavak 6.

Članak 6. stavak 2.

Članak 9. stavci 1. i 2.

Članak 6. stavak 4.

Članak 9. stavak 3.

Članak 6. stavak 5.

Članak 10. stavci 1. i 2.

Članak 10. stavak 3.

Članak 7. stavak 1.

Članak 7. stavak 2.

Članak 11. stavak 1. i Prilog V.

Članak 11. stavak 2.

Članak 11. stavak 3.

Članak 7. stavak 3. prvi podstavak

Članak 11. stavak 4.

Članak 7. stavak 3. drugi podstavak

Članak 7. stavak 4.

Članak 7. stavak 5.

Članak 11. stavak 5.

Članak 11. stavak 6.

Članak 8. stavak 1.

Članak 12. stavak 1.

Članak 12. stavak 2.

Članak 8. stavak 2. prvi i drugi podstavak

Članak 12. stavak 3.

Članak 8. stavak 2. treći podstavak

Članak 14. stavak 1. (djelomično)

Članak 8. stavak 3. prvi podstavak

Članak 12. stavak 4.

Članak 12. stavak 5.

Članak 8. stavak 3. drugi podstavak

Članak 14. stavak 1. (djelomično)

Članak 8. stavak 4.

Članak 9. stavak 1. prvi podstavak

Članak 13. stavak 1. prvi podstavak

Članak 9. stavak 1. drugi podstavak

Članak 9. stavak 1. treći podstavak

Članak 13. stavak 1. drugi podstavak

Članak 9. stavak 1. četvrti podstavak

Članak 13. stavak 1. treći podstavak

Članak 9. stavak 2.

Članak 13. stavak 2.

Članak 10. stavak 1.

Članak 14. stavak 2.

Članak 10. stavak 2.

Članak 14. stavak 3.

Članak 10. stavak 3.

Članak 14. stavak 4.

Članak 10. stavak 4.

Članak 14. stavak 5.

Članak 11.

Članak 15.

Članak 12. stavak 1. (djelomično)

Članak 16. stavci 1. do 3.

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak (djelomično)

Članak 16. stavak 4.

Članak 12. stavak 1. drugi podstavak

Članak 16. stavci 1. i 2. i članak 17. stavci 2. i 3.

Članak 12. stavak 1. treći podstavak

Članak 16. stavci 3. i 5.

Članak 17. stavak 1.

Članak 12. stavak 1. četvrti podstavak

Članak 18.

Članak 12. stavak 2.

Članak 16. stavak 5.

Članak 13.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 14.

Članak 21.

Članak 15.

Članak 22.

Članak 16.

Članak 23. stavak 1.

Članak 23. stavci 2. do 4.

Članak 17. stavci 1. do 3.

Članak 24. stavci 1. do 3.

Članak 17. stavak 4.

Članak 7. stavak 3.

Članak 17. stavak 5.

Članak 7. stavci 4. do 7., članak 11. stavak 6. i članak 12. stavak 6.

Članak 25.

Članak 18.

Članak 26.

Članak 19.

Članak 27.

Prilog I.A

Prilog I.

Prilog I.B

Prilog II.

Prilozi III., IV. i VI.

Prilozi II. do IV.

Prilozi VII. do IX.

Prilozi X. i XI.

Prilog XII.


Top