08/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

27

C 039/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.02.1998.

„poštanske usluge”: usluge koje uključuju prijam, razvrstavanje, prijevoz i uručivanje poštanskih pošiljaka;

„javna poštanska mreža”: sustav organizacije i sredstava svih vrsta koje koriste pružatelji univerzalne usluge posebno za potrebe:

„sabirna mjesta”: objekti, uključujući poštanske kovčežiće namijenjene javnosti, bilo uz javne ceste ili u okviru prostorija pružatelja univerzalne usluge, kroz koje korisnici mogu predati svoje poštanske pošiljke javnoj poštanskoj mreži;

„prijam”: radnja prikupljanja poštanskih pošiljaka predanih na sabirnim mjestima;

„distribucija”: proces od razvrstavanja u distribucijskom centru pa do isporuke poštanskih pošiljaka na njihove adrese;

„poštanska pošiljka”: pošiljka adresirana u završnom obliku u kojem je pružatelj univerzalne usluge treba isporučiti. Uz pošiljke koje se odnose na dopisivanje, takve pošiljke odnose se, na primjer, i na knjige, kataloge, novine, periodične publikacije i poštanske pakete koji sadrže robu sa ili bez trgovačke vrijednosti;

„pismovna pošiljka”: komunikacija u pisanom obliku na bilo kojoj vrsti fizičkog medija koju je potrebno prenijeti i isporučiti na adresu koju je pošiljatelj naveo na pošiljci ili na njenom omotu. Knjige, katalozi, novine i periodične publikacije se ne smatraju pismovnim pošiljkama;

„izravna pošta”: komunikacija koja se sastoji samo od oglasnih, marketinških ili reklamnih materijala koji imaju istovjetnu poruku, osim imena primatelja, adrese, identifikacijskog broja kao i drugih promjena koje ne mijenjaju prirodu poruke, a šalje se na veliki broj adresa te se mora prenijeti i isporučiti na adresu koju je na pošiljci ili njenom omotu naveo pošiljatelj. Nacionalno regulatorno tijelo unutar svake države članice trebalo bi protumačiti pojam „veliki broj adresa” i objaviti odgovarajuću definiciju. Računi, fakture, financijska izvješća i druge neistovjetne poruke ne smatraju se izravnom poštom. Komunikacija koja kombinira izravnu poštu s drugim pošiljkama unutar istog omota ne bi se trebala smatrati izravnom poštom. Izravna pošta uključuje međunarodnu kao i domaću izravnu poštu;

„razmjena dokumenata”: osiguravanje sredstava, uključujući ad hoc objekte i prijevoz koji obavljaju treće stranke, koja omogućuju samostalnu dostavu međusobnom razmjenom poštanskih pošiljaka među korisnicima pretplaćenim na ovu uslugu;

„usluga žurne pošte”: usluga čija su obilježja uz veću brzinu i pouzdanost prijama, distribucije i uručivanja pošiljaka, sve ili neke od dodatnih pogodnosti: zajamčeno uručivanje do određenog datuma; prijam na mjestu porijekla; osobno uručivanje primatelju; mogućnost promjene odredišta i primatelja tijekom prijenosa; potvrda o primitku pošiljatelju otpremljene pošiljke; nadzor i praćenje poslanih pošiljaka; osobna usluga korisnicima i osiguranje à la carte usluge, prema potrebi. Korisnici su u načelu spremni platiti višu cijenu za ovu uslugu;

„pružatelj univerzalne usluge”: javno ili privatno tijelo koje pruža opću poštansku uslugu ili njene dijelove u državi članici, o čijem je identitetu obaviještena Komisija;

„isključiva prava”: prava koja dodjeljuje država članica, a kojima se pružanje poštanskih usluga rezervira za jednog poduzetnika putem nekog zakonskog, regulatornog ili upravnog instrumenta te mu se pridržava pravo pružanja poštanske usluge ili obavljanje djelatnosti, unutar određenog zemljopisnog područja;

„posebna prava”: prava koja država članica dodjeljuje ograničenom broju poduzetnika zakonodavnim, regulatornim ili upravnim instrumentom koji, unutar određenog zemljopisnog područja:

„terminalna naknada”: naknada pružateljima univerzalne usluge za distribuciju ulazne međunarodne pošte koja se sastoji od poštanskih pošiljaka iz druge države članice ili treće države;

„posrednik”: svaki gospodarski operater koji djeluje između pošiljatelja i pružatelja univerzalne usluge, prijamom, usmjeravanjem i/ili pred-razvrstavanjem poštanskih pošiljaka, prije njihova upućivanja u javnu poštansku mrežu iste ili druge države;

„nacionalno regulatorno tijelo”: tijelo ili tijela u svakoj državi članici kojima država članica povjeri, između ostalog, regulatorne funkcije iz područja primjene Poštanske direktive;

„osnovni zahtjevi”: opći negospodarski razlozi zbog kojih država članica može nametnuti uvjete za obavljanje poštanskih usluga (12). Ti razlozi su: tajnost dopisivanja, sigurnost mreže s obzirom na prijevoz opasne robe i, ako je opravdano, zaštita podataka, zaštita okoliša i regionalno planiranje.

2.1.

Članci 85. i 86. Ugovora zabranjuju na temelju nesukladnosti zajedničkom tržištu svako postupanje jednog ili više poduzetnika koje bi moglo negativno utjecati na trgovinu među državama članicama, u što se ubraja sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja i/ili zlouporaba vladajućeg položaja na zajedničkom tržištu ili njegovu znatnom dijelu. Državna područja država članica čine odvojena tržišta u zemljopisnom smislu s obzirom na uručivanje domaće pošte kao i s obzirom na domaće uručivanje ulazne međunarodne pošte, prvenstveno zbog isključivih prava operatera iz točke 4.2. i ograničenja nametnutih pružanju poštanskih usluga. Svako od tržišta u zemljopisnom smislu čini znatan dio zajedničkog tržišta. Za određivanje „mjerodavnog tržišta” država porijekla ulazne međunarodne pošte nije bitna.

2.2.

U slučaju tržišta u proizvodnom smislu, razlike u praksi među državama članicama pokazuju da je u nekim slučajevima potrebno priznati nekoliko različitih tržišta. Razdvajanje različitih tržišta u proizvodnom smislu potrebno je, između ostalog, zbog dodijeljenih posebnih ili isključivih prava. U svojoj ocjeni pojedinačnih primjera na temelju različitih tržišnih i regulatornih situacija u državama članicama te na temelju usklađenog okvira utvrđenog Poštanskom direktivom, Komisija će, u načelu, priznati da postoji više različitih tržišta u proizvodnom smislu, poput prijama, razvrstavanja, prijenosa i uručivanja pošte, kao i na primjer izravne pošte te međunarodne pošte. Komisija će uzeti u obzir činjenicu da su ta tržišta u cijelosti ili djelomično liberalizirana u mnogim državama članicama. Komisija će razlikovati sljedeća tržišta kod ocjenjivanja pojedinačnih primjera.

2.3.

Opća poštanska usluga obuhvaća uručivanje pismovnih pošiljaka na adrese navedene na pošiljkama.

Ona ne obuhvaća samostalno pružanje usluga, to jest pružanje poštanskih usluga koje obavlja fizička ili pravna osoba (uključujući sestrinsko ili kćerinsko društvo) koja je sastavljač pošiljke.

Isključene su, u skladu s praksom u mnogim državama članicama, također i poštanske pošiljke koje se ne smatraju pismovnim pošiljkama, budući da se radi o istovjetnim preslikama iste pisane komunikacije koje nisu promijenjene dodanim, ispuštenim ili naznačenim stavkama osim imena primatelja i njegove adrese. Takve pošiljke su časopisi, novine, tiskani periodični katalozi, kao i roba ili popratni dokumenti povezani s takvim pošiljkama.

Izravna pošta je obuhvaćena pojmom pismovnih pošiljki. Međutim, izravna pošta ne sadrži osobne poruke. Izravna pošta je namijenjena potrebama posebnih operatera za usluge tržišnih komunikacija, kao dopuna oglašavanju u medijima. Nadalje, pošiljatelji izravne pošte ne zahtijevaju uvijek kratko vrijeme isporuke, po cijenama poštanskih tarifa prve klase, poput korisnika koji te usluge zahtijevaju na tržištu kako je već prije navedeno. Činjenica da se te dvije usluge ne mogu uvijek izravno zamijeniti naznačuje mogućnost različitih tržišta.

2.4.

Ostala zasebna tržišta uključuju, na primjer, tržište žurne pošte, tržište razmjene dokumenata kao i tržište za nove usluge (usluge koje su dosta različite od konvencionalnih usluga). Djelatnosti koje kombiniraju nove telekomunikacijske tehnologije i neke elemente poštanskih usluga, mogle bi, ali ne nužno, postati nove usluge u smislu Poštanske direktive. Zapravo, one mogu odražavati sposobnost prilagođavanja tradicionalnih usluga.

Razmjena dokumenata razlikuje se od tržišta iz točke 2.3. budući da ne uključuje prijam i uručivanje prevezenih poštanskih pošiljaka primatelju. Ono obuhvaća samo sredstva, uključujući ad hoc objekte kao i prijevoz koji obavlja treća stranka, omogućavajući samostalnu dostavu međusobnom razmjenom poštanskih pošiljaka između korisnika pretplaćenih na ovu uslugu. Korisnici razmjene dokumenata su članovi zatvorene skupine korisnika.

Usluga žurne pošte razlikuje se također od tržišta iz točke 2.3. zbog dodane vrijednosti u usporedbi s osnovnom poštanskom uslugom (13). Uz brži i pouzdaniji prijam, prijenos i uručivanje poštanskih pošiljaka, značajke pošiljaka žurne pošte su neke ili sve od sljedećih dodatnih usluga: zajamčeno uručivanje do određenog datuma; prijam na adresi pošiljatelja; uručivanje osobno primatelju; mogućnost promjene odredišta ili primatelja tijekom prijenosa; potvrda pošiljatelju o uručivanju; praćenje; osobni pristup korisnicima i ponuda širokog opsega usluga prema zahtjevima. Korisnici su u načelu spremni platiti višu cijenu za ovu uslugu. Rezervirane usluge kako su određene u Poštanskoj direktivi mogu obuhvaćati žurno uručivanje domaćih pismovnih pošiljaka obuhvaćenih propisanom cijenom i ograničenjem težine.

2.5.

Ne dovodeći u pitanje definiciju rezerviranih usluga iz Poštanske direktive, moguće je identificirati različite djelatnosti u okviru opće poštanske usluge, koje udovoljavaju različitim potrebama i, stoga bi se u načelu trebalo smatrati različitim tržištima; tržište prijama i razvrstavanja pošte, tržište prijenosa pošte i, na kraju, uručivanja pošte (domaće ili ulazne međunarodne). Sukladno toj podjeli mogu se razlikovati različite kategorije korisnika. Privatni korisnici traže različite proizvode ili usluge u obliku jedne cjelovite usluge. Međutim, poslovni korisnici, koji operaterima iz točke 4.2. donose najviše prihoda, aktivno koriste mogućnosti zamjene različitih komponenti zamjenskih rješenja krajnje usluge (s obzirom na kakvoću razina usluge i/ili nastale troškove) koja u nekim slučajevima pružaju ili podugovaraju različiti operateri. Poslovni korisnici nastoje uravnotežiti prednosti i nedostatke samostalnog pružanja usluga u odnosu na usluge koje pružaju poštanski operateri. Postojeći monopoli ograničavaju vanjsku ponudu tih pojedinačnih usluga, koje bi se u drugačijim uvjetima pružale na individualan način u skladu s tržišnim uvjetima. Takva tržišna stvarnost potiče na stav da prijam, razvrstavanje, prijenos i uručenje poštanskih pošiljaka čine različita tržišta (14). Sa stajališta prava tržišnog natjecanja, razlika između ovih četiriju tržišta mogla bi biti važna.

To se događa s međunarodnom poštom gdje prijam i prijenos izvršavaju poštanski operateri koji nisu zaduženi za distribuciju. To se odnosi i na domaću poštu, budući da većina poštanskih operatera omogućava glavnim korisnicima da na sebe preuzmu razvrstavanje većih pošiljaka za što dobivaju popust na temelju javnih tarifa. U takvim okolnostima mijenjaju se i predaja i prijam pošte te načini plaćanja. Danas veći poduzetnici upravljanje pripremom i predrazvrstavanjem pošte u vlastitim prostorijama često povjeravaju posrednicima prije predaje poštanskim operaterima zaduženim za krajnju distribuciju. Štoviše, svi poštanski operateri dozvoljavaju neku vrstu silaznog pristupa distribuciji. Nadalje, svi poštanski operateri dopuštaju neku vrstu silaznog pristupa njihovoj poštanskoj mreži, na primjer dozvoljavaju ili čak zahtijevaju predaju (razvrstane) pošte u otpremni centar ili centar za razvrstavanje. To u većini slučajeva omogućuje veću pouzdanost (kakvoću usluge) izbjegavanjem mogućih pogrešaka u prethodnim fazama uzlazne poštanske mreže.

2.6.

Budući da je u većini država članica operater iz točke 4.2., na temelju dodijeljenih isključivih prava, jedini operater koji nadzire javnu poštansku mrežu kojom je obuhvaćeno cijelo državno područje države članice, takav operater ima vladajući položaj u smislu članka 86. Ugovora na svom nacionalnom tržištu distribucije pismovnih pošiljaka. Distribucija je usluga korisniku koja omogućava znatne ekonomije obujma, a u većini slučajeva operater koji pruža tu uslugu ima vladajući položaj na tržištima prijama, razvrstavanja i prijenosa pošte. Nadalje, poduzetnik koji obavlja distribuciju, posebno ako uz to i upravlja objektima poštanskog ureda, ima važnu prednost jer ga korisnici smatraju glavnim poštanskim poduzetnikom, budući da je najpoznatiji te stoga prirodno predstavlja prvi izbor. Nadalje, ovaj vladajući položaj u većini država članica uključuje i usluge kao što su preporučena pošta ili posebne usluge dostave i/ili neke dijelove tržišta paketa.

2.7.

U skladu s člankom 86. stavkom 2. točkom (b) Ugovora, zlouporaba može biti ograničavanje obavljanja mjerodavne usluge na štetu njezinih korisnika. Kada država članica dodijeli isključiva prava jednom operateru iz točke 4.2. za usluge koje on ne nudi, ili ih nudi pod uvjetima koji ne zadovoljavaju potrebe korisnika na isti način na koji bi te iste usluge mogli ponuditi konkurentski gospodarski operateri, država članica omogućuje tim operaterima da jednostavnim ostvarivanjem dodijeljenog isključivog prava, ograniče ponudu odgovarajuće usluge budući da, u ovom slučaju, privatnim poduzetnicima nije omogućeno djelotvorno obavljanje te usluge. To se posebno odnosi na slučajeve kada mjere donesene za zaštitu poštanske usluge ograničavaju pružanje drugih različitih usluga na različitim ili srodnim tržištima kao što je, na primjer, tržište pošte žurnih pošiljaka. Komisija je nekolicini država članica naložila ukidanje ograničenja koja proizlaze iz isključivih prava da međunarodne kurirske službe pružaju usluge žurne pošte (15).

Druga vrsta moguće zlouporabe odnosi se na pružanje vrlo neučinkovite usluge i neuspjelo iskorištavanje prednosti tehničkog razvoja. To šteti korisnicima koji ne mogu birati među zamjenskim pružateljima usluga. Na primjer, izvješće pripremljeno za Komisiju (16) 1994. godine pokazalo je da, kada nisu bili izloženi tržišnom natjecanju, javni poštanski operateri država članica nisu postigli nikakav značajniji napredak od 1990. godine u normizaciji dimenzija i težina. Izvješće je također pokazalo da su neki poštanski operateri primjenjivali prikriveno unakrsno financiranje između rezerviranih i nerezerviranih usluga (vidjeti točke 3.1. i 3.4.) što objašnjava, prema tom istraživanju, većinu razlika u cijenama među državama članicama 1994. godine, posebno na štetu domaćih korisnika koji nemaju pravo na programe popusta budući da rabe rezervirane usluge čije su cijene više nego što je to potrebno.

Izloženi primjeri ilustriraju mogućnost da, u slučaju kada im se dodijele posebna ili isključiva prava, poštanski operateri mogu dopustiti opadanje kakvoće usluge (17) te ne poduzimaju potrebne mjere za poboljšanje kakvoće usluge. U takvim slučajevima, Komisija se odlučuje na djelovanje vodeći pritom računa o uvjetima iz točke 8.3.

U odnosu na međunarodne poštanske usluge, naprijed navedeno istraživanje pokazalo je da se kakvoća tih usluga mora znatno popraviti kako bi se zadovoljile potrebe korisnika, a posebno domaćih korisnika koji si ne mogu priuštiti da umjesto njih koriste usluge kurirskih službi ili se koriste faksiranjem. Neovisna mjerenja provedena 1995. i 1996. godine pokazuju poboljšanje kakvoće usluge od 1994. godine. Međutim, ta se mjerenja odnose samo na poštu prve klase, dok najnovija mjerenja pokazuju da je kakvoća ponovno u laganom padu.

Većina javnih poštanskih operatera Zajednice podnijela je Komisiji sporazum o terminalnim naknadama radi ocjene s obzirom na pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora. Stranke ovog sporazuma objasnile su da je njihov cilj utvrđivanje pravedne naknade za isporuku međunarodne pošte koja će jasnije odražavati stvarno nastale troškove te poboljšati kvalitetu međunarodnih poštanskih usluga.

2.8.

Neopravdano odbijanje pružanja usluge također je zlouporaba zabranjena člankom 86. Ugovora. Takvo postupanje dovelo bi do ograničenja usluga u smislu članka 86. drugog podstavka točke (b) i, ako se primjenjuje samo na neke korisnike, do diskriminacije koja je u suprotnosti s člankom 86. drugim podstavkom točkom (c), koji zabranjuje primjenu nejednakih uvjeta na jednake transakcije. U većini država članica, operateri iz točke 4.2. osiguravaju pristup posrednicima na različitim pristupnim točkama njihovih poštanskih mreža. Međutim, uvjeti pristupa, a posebno, tarife koje se primjenjuju, često su tajne i mogu olakšati primjenu diskriminatornih uvjeta, stoga države članice trebaju osigurati da njihova poštanska zakonodavstva ne potiču poštanske operatere na neopravdanu primjenu različitih uvjeta s ciljem isključivanja određenih poduzetnika.

2.9.

Iako poduzetnik u vladajućem položaju ima pravo braniti svoj položaj natječući se sa svojim konkurentima, on ima i posebnu odgovornost spriječiti dodatno snižavanje stupnja preostalog tržišnog natjecanja. Postupanja usmjerena na isključivanje konkurenata mogu biti usmjerena protiv već postojećih konkurenata na tržištu ili je njihova namjera spriječiti pristup tržištu novim konkurentima. Primjeri takvog nezakonitog ponašanja su: kada poduzetnik koji je jedini ili vladajući dobavljač proizvoda ili nadzire pristup osnovnoj tehnologiji ili infrastrukturi odbija poslovanje s ciljem uklanjanja konkurenta; predatorske cijene i selektivno snižavanje cijena (vidjeti odjeljak 3); poslovni sporazumi s učinkom isključivanja; diskriminacija kao dio šireg uzorka monopolističkog ponašanja čija je namjera isključivanje konkurenata; i programi rabata s jednakim ciljem.

3.1.

Unakrsno financiranje znači da poduzetnik snosi ili određuje dio ili ukupni iznos troškova od svoje djelatnosti na jednom tržištu u zemljopisnom ili proizvodnom smislu za svoju djelatnost na drugom tržištu u zemljopisnom ili proizvodnom smislu. U određenim okolnostima, unakrsno financiranje u poštanskom sektoru, ako gotovo svi operateri pružaju rezervirane i nerezervirane usluge, može narušiti tržišno natjecanje te dovesti do situacije u kojoj pobjeđuju ponude koje se ne temelje na učinkovitosti (uključujući ekonomiju obujma) i radnim rezultatima nego na unakrsnom subvencioniranju. Izbjegavanje unakrsnog financiranja koje bi izazvalo nepravedno tržišno natjecanje izuzetno je važno za razvoj poštanskog sektora.

3.2.

Unakrsno financiranje ne narušava tržišno natjecanje ako su troškovi rezerviranih djelatnosti financirani prihodima nastalim iz pružanja drugih rezerviranih usluga, budući da kod tih usluga nije moguće tržišno natjecanje. Ovaj oblik financiranja može ponekad biti nužan, kako bi se operaterima iz točke 4.2. omogućilo ispunjavanje njihove obveze pružanja univerzalnih usluga pod jednakim uvjetima za svakoga (18). Primjerice, neprofitabilno uručivanje pošte u seoskim područjima financirano je prihodom od profitabilnog uručivanja pošte u gradskim područjima. Isto bi se moglo reći i za subvencioniranje pružanja rezerviranih usluga pomoću prihoda nastalog djelatnostima koje su otvorene za tržišno natjecanje. Nadalje, unakrsno financiranje između nerezerviranih djelatnosti samo po sebi nije narušavanje tržišnog natjecanja.

3.3.

Suprotno tome, subvencioniranje djelatnosti otvorenih za tržišno natjecanje prebacivanjem njihovih troškova na rezervirane usluge vjerojatno će narušiti tržišno natjecanje i prekršiti odredbe članka 86. To bi moglo dovesti do zlouporabe vladajućeg položaja nekog poduzetnika u Zajednici. Osim toga, korisnici djelatnosti pod monopolom morali bi snositi troškove koji nemaju veze s pružanjem tih usluga. Međutim, i poduzetnici u vladajućem položaju mogu se natjecati snižavanjem cijena ili poboljšavanjem svoje likvidnosti te tako osigurati djelomično pokriće svojih fiksnih (neizravnih) troškova, osim ako su cijene pretjerano niske ili ako nisu u skladu s nacionalnim propisima ili propisima Zajednice.

3.4.

Upućivanje na unakrsno financiranje je navedeno u točki 2.7.; obveze vladajućih poštanskih operatera. Operateri iz točke 4.2. ne bi smjeli koristiti prihod od rezerviranih usluga za unakrsno financiranje djelatnosti u područjima koja su otvorena za tržišno natjecanje. Takva bi praksa mogla spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje u području nerezerviranih usluga. Ipak, u nekim opravdanim slučajevima, a podložno odredbama iz članka 90. stavka 2., unakrsno financiranje se može smatrati zakonitim, na primjer u slučaju pošte u području kulture (19), sve dok se primjenjuje na nediskriminirajući način, ili za određene usluge osobama koje su socijalno, medicinski ili ekonomski u nepovoljnijem položaju. Prema potrebi, Komisija će navesti koja su sve izuzeća dopuštena odredbama Ugovora. U svim ostalim slučajevima, uzimajući u obzir što je navedeno u točki 3.3., cijena konkurentnih usluga koje nudi operater iz točke 4.2., trebala bi, zbog poteškoća pri određivanju zajedničkih troškova, u načelu biti barem jednaka prosječnim ukupnim troškovima pružanja usluga. To znači da je potrebno pokrivati izravne troškove i određeni udio zajedničkih i neizravnih troškova operatera. Objektivni kriteriji, poput obujma, korištenja vremena (radne snage) ili intenziteta korištenja trebali bi se koristiti pri određivanju odgovarajućeg razmjera. Kada se promet ostvaren od predmetne usluge koristi kao kriterij u slučaju unakrsnog financiranja, potrebno je uzeti u obzir da se u takvom slučaju promet od relevantne djelatnosti zadržava na umjetno niskoj razini. Činitelji na koje utječe potražnja, poput prihoda ili dobiti, i sami su pod utjecajem predatorske cjenovne politike. Ako se usluge pružaju sustavno i selektivno po cijeni koja je ispod ukupne prosječne cijene, Komisija će u tom slučaju pojedinačnim pristupom istražiti to pitanje u skladu s člankom 86., ili u skladu s člankom 86. i člankom 90. stavkom 1., ili u skladu s člankom 92.

4.1.

Ugovor obvezuje države članice da, s obzirom na javna poduzeća i poduzetnike kojima one daju posebna ili isključiva prava, ne donose i ne stavljaju na snagu bilo kakve mjere koje bi bile u suprotnosti s pravilima iz Ugovora (članak 90. stavak 1.). Izraz „poduzetnik” obuhvaća svaku pravnu ili fizičku osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na pravni status osobe i na način na koji se ona financira. Prijam, razvrstavanje, prijenos i distribucija poštanskih pošiljaka gospodarske su djelatnosti, a te se usluge obično obavljaju uz novčanu naknadu.

Izraz „javno poduzeće” obuhvaća svakog poduzetnika na kojeg tijela javne vlasti mogu izravno ili neizravno utjecati putem vlasništva nad njim, financijskim sudjelovanjem u njegovu radu ili putem propisa koji uređuju njegov rad (20). Smatra se da tijela javne vlasti imaju prevladavajući utjecaj ako ona izravno ili neizravno posjeduju većinu upisanog kapitala poduzetnika, nadziru većinu glasačkih prava povezanih s dionicama koje poduzetnik izdaje ili ako mogu imenovati više od polovine članova upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela. Tijela koja čine dio javne uprave države članice i koja organizirano pružaju poštanske usluge trećim stranama uz novčanu naknadu moraju se smatrati takvim poduzetnicima. Poduzetnici kojim su dana posebna ili isključiva prava mogu, u skladu s odredbama članka 90. stavka 1., biti javni i privatni.

4.2.

Nacionalni propisi koji uređuju djelovanje poštanskih operatera kojima su države članice dale posebna ili isključiva prava za pružanje određenih poštanskih usluga jesu „mjere” u smislu članka 90. stavka 1. Ugovora i moraju biti promatrani u skladu s odredbama Ugovora na koje se taj članak odnosi.

Osim obveza država članica u skladu s člankom 90. stavkom 1., javna poduzeća i poduzetnici kojima su dana posebna ili isključiva prava podliježu primjeni odredaba članaka 85. i 86.

4.3.

U većini država članica, posebna i isključiva prava primjenjuju se na usluge poput prijama, prijenosa i distribucije određenih poštanskih pošiljaka te na način na koji se te usluge pružaju, poput isključivog prava na postavljanje poštanskih kovčežića uz javnu prometnicu ili na izdavanje maraka s imenom države.

5.1.

Dodjeljivanje posebnih ili isključivih prava jednome ili većem broju operatera iz točke 4.2. za obavljanje prijama, uključujući javno prikupljanje, prijenos i distribuciju određenih kategorija poštanskih pošiljaka neminovno ograničava pružanje takvih usluga, kako za poduzetnike s nastanom u drugim državama članicama, tako i za poduzetnike s nastanom u predmetnoj državi članici. Ovo ograničenje poprima prekogranični karakter kada primatelji ili pošiljatelji poštanskih pošiljaka kojima rukuju ti poduzetnici imaju nastan u drugim državama članicama. U praksi, ograničenja pružanja poštanskih usluga, u smislu članka 59. Ugovora (21), obuhvaćaju zabranu slanja određenih kategorija poštanskih pošiljaka u druge države članice, uključujući i putem posrednika te zabranu prekogranične distribucije pošte. Poštanska direktiva utvrđuje opravdana ograničenja na pružanje poštanskih usluga.

5.2.

Članak 66., u vezi s člancima 55. i 56. Ugovora, utvrđuje izuzetke od primjene članka 59., a budući da je riječ o izuzecima od primjene temeljnog načela, oni se moraju restriktivno tumačiti. Kad je riječ o poštanskim uslugama, izuzetak iz članka 55. primjenjuje se samo na slanje i distribuciju posebne vrste pošte, a to je pošta nastala tijekom sudskih ili upravnih postupaka, koja je povezana, čak i ako je to samo povremeno, s obavljanjem službene dužnosti, a posebno uključuje obavijesti u okviru nekog sudskog ili upravnog postupka. Slanje i distribucija takvih pošiljaka na državnom području države članice može stoga biti podložno obvezi pribavljanja posebnog dopuštenja (vidjeti točku 5.5.) s ciljem zaštite javnog interesa. Uvjeti za ostala odstupanja od primjene Ugovora, navedeni u tim odredbama, obično neće biti ispunjeni kad je riječ o poštanskim uslugama. Takve usluge ne mogu, same po sebi, ugroziti javnu politiku i ne mogu ugroziti zdravlje ljudi.

5.3.

Praksa Suda u načelu dopušta dodatna odstupanja na temelju obveznih uvjeta, ako oni ispunjavaju najvažnije negospodarske preduvjete od općeg interesa, primjenjuju se bez diskriminacije te su prikladni i razmjerni cilju koji se nastoji postići. Kad je riječ o poštanskim uslugama, najvažniji preduvjeti koje bi Komisija smatrala opravdanim ograničenjima za slobodu pružanja poštanskih usluga jesu zaštita podataka koja podliježe mjerama usklađivanja u tom području, povjerljivost poštanskih pošiljaka, sigurnost mreže s obzirom na prijevoz opasne robe te, ako je opravdana u skladu s odredbama Ugovora, zaštita okoliša i prostornog planiranja. Suprotno, Komisija ne bi smatrala opravdanim nametanje ograničenja za slobodu pružanja poštanskih usluga zbog zaštite potrošača jer se ovaj uvjet poštovanja općeg interesa može postići općim zakonodavnim mjerama o dobrim poslovnim običajima i zaštiti potrošača. Slobodno pružanje poštanskih usluga pogoduje potrošačima, pod uvjetom da su na temelju Poštanske direktive dobro utvrđene obveze vezane uz univerzalnu uslugu, te da ih se može ispuniti.

5.4.

Komisija stoga smatra da zadržavanje bilo kakvih posebnih ili isključivih prava koja ograničavaju međunarodno pružanje poštanskih usluga mora biti opravdano u svjetlu odredaba članaka 90. i 59. Ugovora. Trenutno su posebna ili isključiva prava, čiji opseg ne prelazi rezervirane usluge kako su određene u Poštanskoj direktivi, prima facie opravdana na temelju članka 90. stavka 2. Izlazna međunarodna pošta jest pravno ili činjenično liberalizirana u nekim državama članicama poput Danske, Nizozemske, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine.

5.5.

Donošenje mjera sadržanih u Poštanskoj direktivi zahtijeva od država članica da reguliraju poštanske usluge. Ako države članice ograničavaju poštanske usluge kako bi osigurale ostvarenje univerzalne usluge i ključnih uvjeta, sadržaj takvog propisa mora odgovarati cilju koji se nastoji postići. Obveze bi trebalo, u pravilu, provoditi u okviru dozvola za određene kategorije pošiljaka i deklaracijskih postupaka prema kojima operateri poštanskih usluga dostavljaju svoj naziv, pravni oblik, adresu te kratki opis usluga koje nude javnosti. Izdavanje pojedinačne dozvole potrebno je primjenjivati samo na posebne poštanske usluge, ako je dokazano da manje ograničavajući postupci ne mogu osigurati te ciljeve. Od država članica može se zatražiti da, pojedinačnim pristupom svakom predmetu, obavijeste Komisiju o mjerama koje donose kako bi joj omogućile ocjenu njihove razmjernosti.

6.1.

Države članice mogu slobodno utvrditi koje su usluge od općeg interesa, dodijeliti posebna ili isključiva prava potrebna za pružanje tih usluga, regulirati upravljanje tim uslugama i, ako je to potrebno, financirati pružanje tih usluga. Međutim, u skladu s člankom 90. stavkom 1. Ugovora, države članice ne smiju, ako je riječ o javnim poduzećima i poduzetnicima kojima su dodijelile posebna ili isključiva prava, donositi ili zadržavati na snazi mjere koje su u suprotnosti s pravilima iz Ugovora, a posebno pravilima tržišnog natjecanja.

6.2.

Korištenje univerzalne mreže za primanje i distribuciju omogućuje značajne prednosti za operatera iz točke 4.2., ne samo pri pružanju rezerviranih ili liberaliziranih usluga koje su obuhvaćene definicijom univerzalne usluge, nego i za ostale (neuniverzalne poštanske) usluge. Zabrana iz članka 90. stavka 1., povezanog s odredbama članka 86.(b), primjenjuje se na korištenje, bez objektivnog opravdanja, vladajućeg položaja na jednom tržištu kako bi se postigla prevlast na povezanim ili susjednim tržištima koja se razlikuju od prvog tržišta, uz opasnost od uklanjanja konkurencije na tim tržištima. U državama u kojima je lokalna isporuka poštanskih pošiljaka liberalizirana, poput Španjolske, a monopol je ograničen na međugradski prijenos i isporuku, korištenje vladajućeg položaja za proširivanje monopola s jednog tržišta na drugo bez posebnog opravdanja stoga ne bi bilo u skladu s odredbama Ugovora ako funkcioniranje usluga od općega gospodarskog interesa nije prethodno ugroženo. Komisija smatra da bi bilo dobro da je države članice obavijeste o svakom proširivanju posebnih ili isključivih prava i o opravdanju za takvo proširivanje.

6.3.

Ograničenja pružanja poštanskih usluga mogu imati učinak na trgovinu između država članica, budući da poštanske usluge koje pružaju operateri koji nisu oni iz točke 4.2. mogu pokrivati pošiljke upućene u države članice ili iz njih, a ograničenja mogu onemogućiti međunarodne djelatnosti operatera u drugim državama članicama.

6.4.

Kao što je objašnjeno u točki 8.(b)vii., države članice moraju kontrolirati uvjete pristupa tržištu te služenje posebnim i isključivim pravima. One ne moraju nužno uspostaviti nova tijela u tu svrhu, ali ne bi smjele dati njihovom operateru (22) kako je navedeno u točki 4.2., ili tijelu koje je povezano (pravno, upravno i strukturno) s tim operaterom, ovlast nadzora nad isključivim pravima koja se daju te općenito nad djelatnošću poštanskih operatera. Poduzetniku sa vladajućim položajem ne smije biti dopušteno da ima takve ovlasti nad svojim konkurentima. Izuzetno je važna neovisnost, kako u teoriji tako i u praksi, nadzornog tijela od svih poduzetnika koje ono nadzire. Sustav nenarušenog tržišnog natjecanja, kakav zahtijeva Ugovor, može biti osiguran samo ako su zajamčene jednake mogućnosti za razne gospodarske operatere, uključujući povjerljivost osjetljivih poslovnih podataka. Omogućavanje operateru da provjeri izjave svojih konkurenata ili davanje ovlasti nekom od poduzetnika da nadzire djelatnosti svojih konkurenata ili da bude povezan s davanjem odobrenja, znači da je takvom poduzetniku dan poslovni podatak o njegovim konkurentima pa on ima mogućnost utjecaja na djelatnost tih konkurenata.

(a)

javna sredstava koja su izravno stavljena na raspolaganje, uključujući porezna izuzeća ili porezne olakšice;

(b)

javna sredstva stavljena na raspolaganje putem drugih javnih poduzeća ili financijskih ustanova;

(c)

stvarno korištenje tih javnih sredstava.

(a)

podmirivanje gubitaka nastalih poslovanjem;

(b)

opskrba kapitalom;

(c)

bespovratna sredstva ili zajmove pod povlaštenim uvjetima;

(d)

davanje financijskih pogodnosti u obliku odustajanja od dobiti ili povrata dugova;

(e)

odustajanje od uobičajenog povrata na uložena javna sredstva;

(f)

naknade za financijske obveze prema javnim tijelima.

8.1.

Članak 90. stavak 2. Ugovora omogućuje izuzeće od primjene pravila iz Ugovora ako primjena tih pravila sprječava, pravno ili činjenično, obavljanje određene zadaće povjerene operaterima iz točke 4.2. za pružanje usluga od općega gospodarskog interesa. Ne dovodeći u pitanje prava država članica da utvrde posebne uvjete za usluge od općeg interesa, ova se zadaća uglavnom sastoji od osiguravanja i održavanja opće javne poštanske usluge, jamčenja pristupa javnosti poštanskoj mreži u cijeloj državi uz pristupačne, financijski održive i transparentne cijene, na razumnoj udaljenosti i tijekom odgovarajućih radnih sati, uključujući prijam poštanskih pošiljaka iz pristupačnih poštanskih kovčežića ili mjesta za prikupljanje na cijelom području te njihovu isporuku na naznačenu adresu u određenom roku, kao i povezane usluge povjerene tim operaterima putem mjera regulativne prirode s ciljem osiguravanja univerzalne isporuke određene kvalitete. Univerzalna usluga mora se razvijati u skladu s društvenim, gospodarskim i tehničkim okružjem kako bi zadovoljila potrebe korisnika.

Opći interes zahtijeva raspoloživost istinski povezane javne poštanske mreže u Zajednici, koja će omogućiti učinkovit protok informacija i time jačati, s jedne strane, konkurentnost europske industrije i razvoj trgovine te bolju povezanost regija u državama članicama, a s druge strane poboljšanje društvenih kontakata građana Unije. Kod definiranja rezerviranih područja moraju se uzeti u obzir financijska sredstva potrebna za pružanje usluga od općega gospodarskog interesa.

8.2.

Financijska sredstva za održavanje i poboljšavanje te javne mreže i dalje se uglavnom osiguravaju djelatnostima iz točke 2.3. Trenutno je, zbog nepostojanja usklađenosti na razini Zajednice, većina država članica utvrdila granice monopola na temelju težine poštanske pošiljke. Neke države članice primjenjuju kombiniranu granicu na temelju težine i cijene, dok jedna država članica primjenjuje samo granicu na temelju cijene. Na temelju podataka koje je prikupila Komisija o prihodima od poštanskog prometa u državama članicama, čini se da bi zadržavanje posebnih ili isključivih prava na tom tržištu, u odsutnosti iznimnih okolnosti, bilo dovoljno za jamčenje poboljšavanja i održavanja javne poštanske mreže.

Usluga za koju države članice mogu zadržati isključiva ili posebna prava, u onoj mjeri u kojoj je to nužno za održavanje univerzalne usluge, usklađena je s Poštanskom direktivom. U onoj mjeri u kojoj države članice daju posebna ili isključiva prava za takvu uslugu, usluga se mora smatrati zasebnim tržištem u proizvodnom smislu kod ocjene u pojedinačnim primjerima, posebno ako je riječ o izravnoj pošti, distribuciji međunarodne ulazne i izlazne pošte te o prijamu, razvrstavanju i prijenosu pošte. Komisija će uzeti u obzir činjenicu da su ta tržišta u potpunosti ili djelomice liberalizirana u brojnim državama članicama.

8.3.

Kod primjene pravila tržišnog natjecanja i drugih pravila iz Ugovora relevantnih za poštanski sektor, Komisija, postupajući na temelju nečije inicijative ili vlastite inicijative, uzima u obzir usklađenu definiciju iz Poštanske direktive pri ocjenjivanju može li opseg rezerviranog područja biti opravdan u skladu s člankom 90. stavkom 2. Polazište će biti pretpostavka da će, u onoj mjeri u kojoj se ona nalaze u granicama rezerviranog područja kako je određeno u Poštanskoj direktivi, posebna ili isključiva prava biti na prvi pogled opravdana u skladu s člankom 90. stavkom 2. No, ta pretpostavka može biti odbačena ako činjenice pokazuju da u određenom slučaju ograničenje ne ispunjava uvjete iz članka 90. stavka 2 (28).

8.4.

Brzina kojom se razvija poštansko tržište i dalje je vrlo različita u državama članicama, a to Komisiji trenutačno otežava općenito utvrđivanje obveza država članica u vezi s tom uslugom. Dva glavna problema povezana s izravnom poštom jesu moguća zlouporaba tarifiranja i liberalizacije od strane korisnika (rezervirane pošiljke dostavljaju zamjenski operateri kao da je riječ o pošiljkama nerezervirane izravne pošte) s ciljem izbjegavanja rezerviranih usluga iz točke 8.2. Dokazi iz država članica koje ne ograničavaju usluge izravne pošte, poput Španjolske, Italije, Nizozemske, Austrije, Švedske i Finske i dalje nisu dostatni za zaključak i još uvijek ne omogućavaju donošenje konačne opće ocjene. Zbog takve nesigurnosti, smatra se da je bolje privremeno nastaviti s pristupom na pojedinačnoj osnovi. Ako to bude potrebno zbog određenih okolnosti, ne dovodeći u pitanje točku 8.3., države članice mogu zadržati određena postojeća ograničenja za usluge izravne pošte ili uvesti izdavanje dozvola kako bi se izbjegla umjetno stvorena narušavanja prometa i ozbiljno narušavanje prihoda.

8.5.

Kad je riječ o distribuciji međunarodne ulazne pošte, sustav terminalnih naknada koje prima poštanski operater države članice u kojoj se međunarodna pošta isporučuje od operatera države članice u kojoj je pošiljka nastala trenutačno se preispituje kako bi se prilagodile terminalne naknade, koje su često premale, stvarnim troškovima isporuke.

Ne dovodeći u pitanje točku 8.3., države članice mogu zadržati određena postojeća ograničenja na distribuciju ulazne međunarodne pošte (29) kako bi se izbjeglo umjetno preusmjeravanje prometa koje bi povećalo udjel međunarodne pošte u prometu Zajednice. Ova ograničenja mogu se odnositi samo na pošiljke obuhvaćene područjem usluga koje se može rezervirati. Pri ocjenjivanju situacije u okviru pojedinačnih slučajeva, Komisija će uzeti u obzir relevantne, posebne okolnosti u državama članicama.

8.6.

Prijam, razvrstavanje i prijenos poštanskih pošiljaka aktivnosti su koje su poštanski operateri već otvorili ili ih sada sve više otvaraju trećim stranama u brojnim državama članicama. Budući da utjecaj takvog otvaranja na prihode može varirati, ovisno o situaciji u različitim državama članicama, neke države članice mogu, ako je to potrebno zbog posebnih okolnosti, a ne dovodeći u pitanje odredbe točke 8.3., zadržati neka postojeća ograničenja za prijam, razvrstavanje i prijenos poštanskih pošiljaka koje obavljaju posrednici (30) kako bi se omogućilo potrebno restrukturiranje operatera iz točke 4.2. Unatoč tome, takva bi se ograničenja, u načelu, trebala primjenjivati samo na poštanske pošiljke koje pokrivaju postojeći monopoli, ne bi trebala ograničavati ono što je već prihvaćeno u predmetnoj državi članici i trebala bi biti u skladu s načelom nediskriminirajućeg pristupa poštanskoj mreži, kako je utvrđeno u točki 8.(b) podtočki vii.