15/Sv. 30

HR

Službeni list Europske unije

42

L 194/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

U svrhu promicanja razvoja i žurnog uvođenja novih i naprednih tehnologija za smanjenje emisije CO2 iz vozila, Uredba (EZ) br. 443/2009 predviđa mogućnost za proizvođače i dobavljače da podnesu zahtjev za odobrenje određenih inovativnih tehnologija koje doprinose smanjivanju emisije CO2 iz osobnih vozila. Stoga je potrebno razjasniti kriterije za određivanje onih tehnologija koje bi trebale biti prihvatljive kao ekoinovativne sukladno toj Uredbi.

(2)

U skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 443/2009, tehnologije koje su dio integriranog pristupa Unije koji je opisan u Komunikaciji Komisije od 7. veljače 2007. pod nazivom „Rezultati preispitivanja Strategije Zajednice s ciljem smanjenja emisije CO2 iz osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila” (2) i Komunikacije Komisije od 7. veljače 2007. pod nazivom „Konkurentni zakonodavni okvir za automobilsku industriju za 21. stoljeće” (3), i koje su uređene zakonima Unije, ili druge tehnologije koje su obvezne prema pravu Unije, nisu prihvatljive kao eko-inovacije prema toj Uredbi. Takve tehnologije obuhvaćaju sustave za praćenje tlaka u gumama, otpora kotrljanja i pokazivače promjene brzina koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (4) i, u pogledu otpora kotrljanja, Uredbe (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (5).

(3)

Tehnologija koja je već neko vrijeme široko dostupna na tržištu ne može se smatrati inovativnom u smislu članka 12. Uredbe (EZ) br. 443/2009 i ne bi trebala biti prihvatljiva kao eko-inovacija. Kako bi se ostvarili pravi poticaji, potrebno je ograničiti stupanj prodora na tržište određene tehnologije na segment tržišne niše kako je definirana u članku 11. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 443/2009, a 2009. godinu uzeti kao početnu. Ovi pragovi trebali bi podlijegati preispitivanju najkasnije 2015. godine.

(4)

S ciljem promicanja tehnologija s najvećim potencijalom za smanjenje emisija CO2 iz osobnih automobila, a posebno razvoja inovativnih pogonskih tehnologija, prihvatljivima bi se trebale smatrati samo one tehnologije koje su usko povezane s prijevoznom funkcijom vozila i koje značajno doprinose poboljšanju sveukupne potrošnje energije vozila. Tehnologije koje dopunjavaju tu svrhu ili za cilj imaju povećanje udobnosti vozača ili putnika ne bi trebale biti prihvatljive.

(5)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009, zahtjeve mogu podnositi proizvođači i dobavljači. Zahtjev bi trebao sadržavati potrebne dokaze o potpunom ispunjavanju kriterija prihvatljivosti, uključujući metodu za mjerenje uštede CO2 korištenjem inovativne tehnologije.

(6)

Trebalo bi biti moguće izmjeriti, sa zadovoljavajućim stupnjem točnosti, uštede CO2 ostvarene kroz eko-inovaciju. Takvu je točnost moguće postići samo kada su uštede 1 g CO2/km ili veće.

(7)

Kada ušteda CO2 neke tehnologije ovisi o ponašanju vozača ili o drugim čimbenicima koji su izvan kontrole podnositelja zahtjeva, takva tehnologija u načelu ne bi trebala biti prihvatljiva kao eko-inovacija, osim ako nije moguće, na temelju uvjerljivih i neovisnih statističkih dokaza, dati pretpostavku o ponašanju prosječnog vozača koju je moguće provjeriti.

(8)

Standardni ispitni ciklus mjerenja emisija CO2 iz vozila pri homologaciji tipa ne pokazuje sve uštede koje se mogu pripisati određenim tehnologijama. Za stvaranje pravih poticaja za inovacije, za izračunavanje ukupnih ušteda CO2 u obzir bi trebalo uzeti samo one uštede koje nisu obuhvaćene standardnim ispitnim ciklusom.

(9)

Za dokazivanje ušteda CO2 trebalo bi napraviti usporedbu između istih vozila s eko-inovacijom i bez eko-inovacije. Metoda ispitivanja trebala bi osigurati provjerljive, ponovljive i usporedive rezultate mjerenja. Kako bi se osigurali jednaki tržišni uvjeti, a budući da ne postoji utvrđen i realističan vozni ciklus, kao zajednička referenca trebali bi se uzimati tipovi vožnje prema novom europskom voznom ciklusu iz Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (6). Metoda ispitivanja trebala bi se temeljiti na mjerenjima na dinamometru s valjcima ili modeliranju ili simulaciji kada takve metode daju bolje i točnije rezultate.

(10)

Komisija bi trebala osigurati smjernice za sastavljanje zahtjeva i metode ispitivanja te ih redovito ažurirati tako da u obzir uzimaju iskustvo stečeno u procjeni različitih zahtjeva.

(11)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009, zahtjevu mora biti priloženo izvješće o provjeri koje sastavlja neovisno ovlašteno tijelo. Ovo tijelo trebalo bi biti tehnička služba kategorije A ili B kako se navodi u Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (7). Međutim, kako bi se osigurala neovisnost tog tijela, tehničke službe određene u skladu s člankom 41. stavkom 6. Direktive ne bi se trebale smatrati neovisnim ovlaštenim tijelom u smislu ove Uredbe. To tijelo trebalo bi, zajedno s izvješćem o provjeri, pružiti odgovarajuće dokaze svoje neovisnosti u odnosu na podnositelja zahtjeva.

(12)

Kako bi se osigurala učinkovita registracija i praćenje određenih ušteda za pojedino vozilo, uštede bi trebalo treba potvrditi u okviru homologacije vozila i ukupne uštede trebalo bi upisati u potvrdu o sukladnosti u skladu s Direktivom 2007/46/EZ.

(13)

Komisija bi trebala imati mogućnost ad hoc provjere potvrđene ukupne uštede za pojedino vozilo. Kada je očito da potvrđene uštede nisu dosljedne razini ušteda koje su rezultat odluke o odobravanju tehnologije kao eko-inovacije, Komisija bi trebala moći zanemariti potvrđene uštede CO2 prilikom izračuna prosječnih specifičnih emisija CO2. Međutim, proizvođaču bi trebalo omogućiti ograničeno razdoblje tijekom kojeg može dokazati da su potvrđene vrijednosti točne.

(14)

Kako bi se osiguralo transparentno podnošenje zahtjeva, sažete informacije o zahtjevima za odobrenje inovativnih tehnologija i metodama ispitivanja trebale bi biti dostupne javnosti. Nakon što su odobrene, metode ispitivanja trebale bi biti javno dostupne. Iznimke od javnog pristupa dokumentima koji je utvrđen Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (8) trebale bi se primjenjivati prema potrebi.

(15)

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 443/2009, inovativne tehnologije više se ne odobravaju prema postupku utvrđenom tom Uredbom od dana primjene revidiranog postupka za mjerenje emisija CO2. Kako bi se osiguralo odgovarajuće postupno ukidanje olakšica za eko-inovaciju sukladno toj Uredbi, ovu bi Uredbu trebalo preispitati najkasnije 2015. godine.

(16)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,

(a)

poboljšanje učinkovitosti klimatizacijskih sustava;

(b)

sustavi za praćenje tlaka u gumama koji spadaju u područje primjene Uredbe (EZ) br. 661/2009;

(c)

otpor kotrljanja guma koji spadaju u područje primjene Uredaba (EZ) br. 661/2009 i (EZ) br. 1222/2009;

(d)

pokazatelji mijenjanja brzina koji spadaju u područje primjene Uredbe (EZ) br. 661/2009;

(e)

korištenje biogoriva.

(a)

tehnologija je ugrađena u 3 % ili manje svih novih osobnih automobila koji su registrirani 2009. godine;

(b)

tehnologija se odnosi na elemente koji su bitni za učinkovito funkcioniranje vozila i kompatibilna je s Direktivom 2007/46/EZ.

(a)

„inovativna tehnologija” znači tehnologija ili kombinacija tehnologija sa sličnim tehničkim značajkama i karakteristikama gdje se uštede CO2 mogu dokazati koristeći jednu metodu ispitivanja i gdje svaka pojedina tehnologija u kombinaciji spada u područje primjene članka 2.;

(b)

„dobavljač” znači proizvođač inovativne tehnologije koji je odgovoran za osiguranje sukladnosti proizvodnje ili njegov ovlašteni predstavnik u Zajednici ili uvoznik;

(c)

„podnositelj zahtjeva” znači proizvođač ili dobavljač koji predaje zahtjev za odobrenje inovativne tehnologije kao eko-inovacije;

(d)

„eko-inovacija” znači inovativna tehnologija s pratećom metodom ispitivanja koju je odobrila Komisija u skladu s ovom Uredbom;

(e)

„neovisno ovlašteno tijelo” znači tehnička služba kategorije A ili B iz članka 41. stavka 3. točaka (a) i (b) Direktive 2007/46/EZ koji ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 42. predmetne Direktive, uz izuzetak tehničkih servisa utvrđenih u skladu s člankom 41. stavkom 6. Direktive.

(a)

detalje za kontakt podnositelja zahtjeva;

(b)

opis inovativne tehnologije i način na koji se ugrađuje u vozilo, uključujući dokaze da je ta tehnologija obuhvaćena člankom 2.;

(c)

sažet opis inovativne tehnologije, uključujući detalje koji dokazuju ispunjavanje uvjeta propisanih u članku 2. stavku 2., kao i metode ispitivanja iz točke (e) tog stavka, koji su prilikom podnošenja zahtjeva Komisiji javno dostupni;

(d)

predviđenu procjenu pojedinih vozila u koja se može, ili u koja se namjerava, ugraditi inovativna tehnologija, i procjenu smanjenja emisija CO2 korištenjem inovativne tehnologije u tim vozilima;

(e)

metodu koja će se koristiti za dokazivanje smanjenja emisija CO2 korištenjem inovativne tehnologije ili, u slučaju da je Komisija već odobrila takvu metodu, uputu na odobrenu metodu;

(f)

dokaze koji pokazuju da:

(g)

izvješće o provjeri koje sastavlja neovisno ovlašteno tijelo kako je utvrđeno u članku 7.

(a)

ekoinovativno vozilo u koje se ugrađuje inovativna tehnologija;

(b)

osnovno vozilo u koje se ne ugrađuje inovativna tehnologija, ali je u svim drugim aspektima identično ekoinovativnom vozilu.

(a)

provjerava jesu li ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 2. stavka 2;

(b)

provjerava da informacije navedene u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (f) udovoljavaju kriterijima iz članka 9.;

(c)

provjerava je li metoda ispitivanja iz članka 4. stavka 2. točke (e) primjerena za utvrđivanje ušteda CO2 korištenjem inovativne tehnologije za relevantna vozila iz članka 4. stavka 2. točke (d) te da ispunjava minimalne zahtjeve iz članka 6. stavka 1.;

(d)

provjerava je li inovativna tehnologija kompatibilna s relevantnim zahtjevima koji su određeni za homologaciju tipa vozila;

(e)

daje izjavu da ispunjava zahtjeve iz stavka 1. ovog članka.

(a)

emisije CO2 iz osnovnog vozila i iz eko-inovativnog vozila s ugrađenom inovativnom tehnologijom koja je u pogonu, dobivene primjenom metode iz članka 4. stavka 2. točke (e);

(b)

emisije CO2 iz osnovnog vozila i iz eko-inovativnog vozila s ugrađenom inovativnom tehnologijom koja je u pogonu, dobivene primjenom standardnog ispitnog ciklusa iz članka 12. stavka 2. točke (c) Uredbe (EZ) br. 443/2009.