EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32001F0500

2001/500/PUP: Okvirna odluka Vijeća od 26. lipnja 2001. o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima

SL L 182, 5.7.2001, p. 1–2 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2001/500/oj

19/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

58


32001F0500


L 182/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.06.2001.


OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA

od 26. lipnja 2001.

o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima

(2001/500/PUP)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavke (a), (c) i (e) te članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Francuske Republike,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Vijeće je 3. prosinca 1998. usvojilo Zajedničku akciju 98/699/PUP o pranju novca, identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, pljenidbi i oduzimanju imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (1).

(2)

Trebalo bi uzeti u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskoga vijeća u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. i zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskoga vijeća u Beču 11. i 12. prosinca 1998.

(3)

Europsko vijeće, napominjući da teška kaznena djela sve više utječu na poreze i carine, traži od država članica međusobno pružanje potpune pravne pomoći u istragama i progonu ovakvih kaznenih djela.

(4)

Europsko vijeće traži usklađivanje kaznenih materijalnih i postupovnih propisa vezanih za pranje novca (posebno oduzimanja financijskih sredstava), primjećujući kako bi opseg kaznenih aktivnosti koje su glavna postupanja kod kaznenih djela pranja novca, trebao biti ujednačen i dovoljno širok u svim državama članicama.

(5)

Europsko je vijeće u Tampereu zaključilo da, s obzirom na nacionalno kazneno zakonodavstvo, napore oko utvrđivanja zajedničkih definicija, optužbi i sankcija treba najprije usmjeriti na ograničen broj posebno važnih sektora, kao što je financijski kriminal.

(6)

Europsko je vijeće u Tampereu primijetilo kako je pranje novca u samom srcu organiziranog kriminala i da bi se svaka njegova pojava trebala iskorijeniti. Europsko je vijeće odlučno osigurati poduzimanje konkretnih koraka s ciljem praćenja, zamrzavanja, pljenidbe ili oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

(7)

Države članice su se obvezale načelima Konvencije Vijeća Europe iz 1990. o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom, u daljnjem tekstu „Konvencija iz 1990.”,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

Članak 1.

Rezerve u pogledu Konvencije iz 1990.

Kako bi se poboljšala učinkovitost djelovanja protiv organiziranog kriminala, države članice poduzimaju potrebne mjere kako ne bi postojale ili se primjenjivale rezerve u pogledu sljedećih članaka Konvencije iz 1990.:

(a)

članka 2., ako je za kazneno djelo propisana sankcija oduzimanja slobode ili nalog za pritvaranje od najmanje jednu godinu.

Međutim, države članice mogu ustrajati na rezervama u pogledu članka 2. Konvencije iz 1990. u vezi sa oduzimanjem imovinske koristi od poreznih kaznenih djela kako bi mogli oduzeti takvu imovinsku korist, kroz nacionalnu i kroz međunarodnu suradnju, a na temelju nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i zakonodavstva Zajednice o povratu poreza;

(b)

članka 6., u onoj mjeri u kojoj se radi o teškim kaznenim djelima. Takva kaznena djela u svakom slučaju uključuju kaznena djela za koja je propisana sankcija oduzimanja slobode ili nalog za pritvaranje od najmanje jednu godinu ili, što se tiče onih država koje imaju minimalni prag za kaznena djela u svojim pravnim sustavima, kaznena djela za koja je propisana kazna oduzimanja slobode ili nalog za pritvaranje, minimalno više od šest mjeseci.

Članak 2.

Sankcije

Svaka država članica poduzima potrebne mjere usklađene sa svojim sustavom sankcija kako bi osigurala da se kaznena djela iz članka 6. stavka 1. točke (a) i točke (b) Konvencije iz 1990., budući da proistječu iz članka 1. stavka (b) ove Okvirne odluke, mogu kazniti oduzimanjem slobode najduže do 4 godine.

Članak 3.

Oduzimanje vrijednosti

Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da njeno zakonodavstvo i postupci oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom isto tako dozvoljavaju, barem u slučajevima gdje se ta imovinska korist ne može zaplijeniti, oduzimanje imovine čija vrijednost odgovara takvoj koristi i u isključivo domaćim postupcima i u postupcima pokrenutim na zahtjev druge države članice, uključujući i zahtjeve za provedbu stranih naloga za oduzimanje. Međutim, države članice mogu izuzeti oduzimanje imovine čija vrijednost odgovara imovinskoj koristi ostvarenoj kaznenim djelom u slučajevima kada bi ta vrijednost bila manja od 4 000 eura.

Riječi „imovina”, „imovinska korist” i „oduzimanje” imaju isto značenje kao i u članku 1. Konvencije iz 1990.

Članak 4.

Obrada zahtjeva za uzajamnu pomoć

Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale da se svi zahtjevi iz drugih država članica koji se odnose na identifikaciju sredstava, praćenje, zamrzavanje, odnosno pljenidbu i oduzimanje imovine obrađuju s jednakim prioritetom kao i takve mjere u domaćim postupcima.

Članak 5.

Stavljanje izvan snage postojećih odredbi

Ovime se stavljaju izvan snage članak 1., članak 3., članak 5. stavak 1. i članak 8. stavak 2. Zajedničke akcije 98/699/PUP.

Članak 6.

Provedba

1.   Države članice donose potrebne mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 31. prosinca 2002.

2.   Do 1. ožujka 2003. države članice prosljeđuju Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredbi kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje proizlaze iz ove Okvirne odluke i, prema potrebi, obavijesti sastavljene sukladno članku 40. stavku 2. Konvencije iz 1990. Na temelju ovih informacija i pisanog izvješća Komisije, Vijeće do 31. prosinca 2003. utvrđuje u kojoj su mjeri države članice poduzele potrebne mjere potrebne za usklađivanje s ovom Okvirnom odlukom.

Članak 7.

Teritorijalna primjena

Ova se Okvirna odluka primjenjuje na Gibraltar odmah nakon što se primjena Konvencije iz 1990. proširi na Gibraltar.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu.

Sastavljeno u Luxembourgu 26. lipnja 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

T. ÖSTROS


(1)  SL L 333, 9.12.1998., str. 1.


Top