13/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

247

---

31997L0027

---

L 233/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.1997.

---

DIREKTIVA 97/27/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. srpnja 1997.

o masama i dimenzijama određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica i izmjeni Direktive 70/156/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3),

(1)	budući da je neophodno potpuno usklađivanje tehničkih zahtjeva za motorna vozila kako bi se postiglo djelovanje slobodnog unutarnjeg tržišta bez zapreka i osiguravanja visokog stupnja javne sigurnosti;

(2)	budući da se tehnički zahtjevi koje moraju zadovoljiti određene kategorije vozila sukladno nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose na njihove mase i dimenzije;

(3)

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je stoga nužno da sve države članice usvoje iste zahtjeve, povrh ili umjesto postojećih propisa, na način da se dozvoli uvođenje postupka EZ homologacije tipa koji je bio predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4), i da se primjeni za svaki tip vozila;

(4)

budući da je poželjno uskladiti najveće mase i dimenzije motornih vozila i njihovih prikolica koje se registriraju u državama članicama u skladu s postupkom navedenim u Direktivi 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. kojom se za određena cestovna vozila koja se kreću unutar Unije utvrđuju najveće dopuštene dimenzije u nacionalnom i međunarodnom prometu i najveće dopuštene težine u međunarodnom prometu (5); budući da se prethodno navedena Direktiva primjenjuje samo na promet na području država članica, a ne na tehničke zahtjeve Direktive 70/156/EEZ;

(5)	budući da Direktiva 96/53/EZ utvrđuje najveće dopuštene dimenzije kako u nacionalnom tako i u međunarodnom prometu unutar država članica s određenim vremenom njihovog stupanja na snagu; budući da neke druge najveće propisane dimenzije kao i mase ostaju na snazi samo u međunarodnom prometu;

(6)

budući da, posljedično, usklađivanje najvećih propisanih masa motornih vozila i njihovih prikolica za registraciju u državama članicama nije moguće provesti u kratkom roku; budući da se s druge strane sada čini izvedivo postići, koliko je to moguće, usklađivanje njihovih najvećih dimenzija, rješavanje pitanja masa ako se osigura mogućnost jedinstvenog postupka određivanja najvećih dopuštenih masa vozila kod registracije i u uporabi u svakoj državi članici, i praćenje stalnog unaprjeđivanja sigurnosti, posebno s obzirom na određene kategorije prikolica;

(7)

budući da, u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 4. Direktive 96/53/EZ, države članice mogu dopustiti na svojem državnom području promet vozilima kategorije N s dimenzijama koje prekoračuju ograničenja iz ove Direktive, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili u svrhu određenih aktivnosti u nacionalnom prijevozu koje nisu od većeg utjecaja na međunarodnu konkurenciju u sektoru prijevoza; budući da se u dijelu koji se odnosi na vozila kategorije M2 i M3 Direktiva 96/53/EZ primjenjuje samo na međunarodni promet; budući da je stoga neophodno iznimno dopustiti odobrenja za vozila čije dimenzije prekoračuju najveće dimenzije dopuštene ovom Direktivom i za određene druge značajke, zajedno s mogućnošću država članica da odbiju vozila odobrena prema tim odredbama o izuzeću;

(8)

budući da je ova Direktiva jedna od zasebnih direktiva čiji se zahtjevi moraju zadovoljiti kako bi se osigurala sukladnost vozila sa zahtjevima postupka EZ homologacije tipa uspostavljenog Direktivom 70/156/EEZ; budući da se dakle odredbe utvrđene u Direktivi 70/156/EEZ koje se odnose na sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice vozila primjenjuju na ovu Direktivu;

(9)

budući da, u skladu s člankom 3. stavkom 4. i člankom 4. stavkom 3. Direktive 70/156/EEZ, svaka pojedinačna direktiva mora imati priložen opisni dokument s uključenim odgovarajućim točkama Priloga I. ovoj Direktivi i također certifikat o homologaciji tipa prema Prilogu VI. tako da se taj certifikat može obraditi putem računala;

(10)	budući da su uključene posebne odredbe s obzirom na nedovršena vozila kako bi se olakšala drugostupanjska homologacija dovršenih vozila;

(11)

budući da su u ovu Direktivu uvedene posebne odredbe uzimajući u obzir podizne osovine i osovine s promjenjivim opterećenjem; budući da se te osovine također trebaju uzeti u obzir u Direktivi Vijeća 71/320/EEZ od 26. srpnja 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica (6) i u Direktivi Vijeća 70/311/EEZ od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaje za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama (7);

(12)	budući da su posebne odredbe također uključene u Direktivu 71/320/EEZ kako bi se bolje uzeli u obzir tehnički uvjeti pod kojima vozila kategorija M2, M3 i N mogu vući prikolice;

(13)

budući da su posebne odredbe također uključene u Direktivu Vijeća 76/114/EEZ od 18. prosinca 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na pločice proizvođača i natpise za motorna vozila i njihove prikolice i njihov položaj i način pričvršćivanja (8), vodeći računa o činjenici da vozila mogu biti registrirana s različitim masama u državama članicama,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, „vozilo” znači svako motorno vozilo ili prikolica prema definiciji u članku 2. Priloga II. Direktivi 70/156/EEZ, uz iznimku vozila kategorije M1.

Članak 2.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa ili nacionalne homologacije tipa vozila ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje iz razloga koji se odnose na mase i dimenzije tih vozila ako ona zadovoljavaju zahtjeve navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi.

Članak 3.

Međutim, država članica može odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije tipa vozila ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje vozila, odnosno smatrati njegovu potvrdu o sukladnosti nevažećom u smislu članka 7. stavka 1. Direktive 70/156/EEZ, ili ga dopustiti jedino za prijevoz nedjeljivih tereta, ako vozilo dobivši homologaciju prema ovoj Direktivi ima koristi od iznimaka predviđenih u članku 7. ove Direktive, a to je odstupanje u suprotnosti s nacionalnim zahtjevima na snazi u toj državi članici.

Članak 4.

Kada države članice dodjele nacionalnu homologaciju tipa vozila za vozilo homologirano prema ovoj Direktivi, ili odobre registraciju, stavljanje u uporabu ili korištenje takvih vozila, one im određuju najveću dopuštenu masu za nacionalnu registraciju i/ili uporabu u skladu s važećim nacionalnim propisanim masama. Za određivanje najvećih dopuštenih masa za registraciju i/ili uporabu, nijedna država članica ne smije odbiti primjenu postupka iz Priloga IV., ako proizvođač zahtjeva njegovu primjenu.

Članak 5.

Iznimno od odredbi članka 2. države članice mogu za osovine s promjenjivim opterećenjem ili podizne osovine primijeniti nacionalne tehničke zahtjeve. Međutim, nijedna država članica ne smije odbiti primjenu tehničkih zahtjeva propisanih u točki 3. Priloga IV. ako proizvođač zahtjeva njihovu primjenu.

Članak 6.

Iznimno od odredbi članka 2. i točke 7.3.2.1. Priloga I., države članice mogu do 31. prosinca 1999. odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije tipa, ili odbiti odnosno zabraniti prodaju, registraciju ili stavljanje u uporabu ili korištenje autobusa ili turističkih autobusa čija širina prelazi 2,50 m, kako je predviđeno člankom 9. Direktive 96/53/EZ.

Članak 7.

Iznimno od odredbi članka 2. i točke 7.3. Priloga I., i bez da su ispunjeni zahtjevi iz točke 7.6. Priloga I., države članice mogu dodijeliti homologaciju za vozila čije mjere prelaze vrijednosti propisane tim točkama. Pojedinosti o iznimkama uključuju se u certifikat o homologaciji tipa iz Priloga III. ovoj Direktivi i primjenjuju se odredbe članka 3.

Članak 8.

Direktiva 70/156/EEZ mijenja se kako slijedi:

(a)

Prilog I. mijenja se kako slijedi: 1. bilješka (j) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.1.” 2. bilješka (k) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.2.” 3. bilješka (l) dopunjuje se kako slijedi: „za vozila osim onih kategorije M1, Direktiva 97/27/EZ, Prilog I., točka 2.4.3.”

(b)	Točka 48. Priloga IV. zamjenjuje se sljedećim tekstom:   Predmet homologacije Direktiva SL Primjenjivo na kategoriju M1 M2 M3 N1 N2 N3 O1 O2 O3 O4 „48 Mase i dimenzije (osim vozila navedenih u točki 44.) 97/27/EZ L 233 25.8.1997.   X X X X X X X X X”

Članak 9.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 22. srpnja 1999. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 230, 4.9.1991., str. 46.

(2)  SL C 49, 24.2.1992., str. 5.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 12. veljače 1992. (SL C 67, 16.3.1992., str. 81.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. studenoga 1996. (SL C 41, 10.2.1997., str. 5.), Odluka Europskog parlamenta od 9. travnja 1997. (SL C 132, 28.4.1997.) i Odluka Vijeća od 21. svibnja 1997.

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/79/EZ (SL L 18, 21.1.1997., str. 7.).

(5)  SL L 235, 17.9.1996., str. 59.

(6)  SL L 202, 6.9.1971., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/422/EEZ (SL L 233, 22.8.1991., str. 21.)

(7)  SL L 133, 18.6.1970., str. 10. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/62/EEZ (SL L 199, 18.7.1992., str. 33.).

(8)  SL L 24, 30.1.1976., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 78/507/EEZ (SL L 155, 13.6.1978., str. 31.).

---

PRILOG I.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na mase i dimenzije motornih vozila kategorija M2, M3 i N i na prikolice kategorije O, prema definiciji u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „Motorno vozilo” znači svako vozilo s vlastitim pogonom prema definiciji u Prilogu II. A Direktivi 70/156/EEZ.

2.1.1.   Motorna vozila kategorije N:

2.1.1.1.   „Teretno vozilo” znači motorno vozilo kategorije N1, N2 ili N3 konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za prijevoz tereta. Ono također može vući prikolicu;

2.1.1.2.   „Vučno vozilo” („tegljač”) znači motorno vozilo kategorije N1, N2 ili N3 konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču prikolica;

2.1.1.2.1.   „Vučno vozilo za prikolicu” („cestovni tegljač”) znači vučno vozilo konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču prikolica osim poluprikolica. Može biti opremljeno utovarnom platformom;

2.1.1.2.2.   „Vučno vozilo za poluprikolicu” („tegljač za poluprikolicu”) znači vučno vozilo konstruirano i proizvedeno isključivo ili uglavnom za vuču poluprikolica,

2.1.1.3.   Potpuna ili dovršena vozila kategorije N osim teretnih vozila i tegljača smatraju se vozilima za posebne namjene.

2.1.2.   Motorna vozila kategorije M2 ili M3:

2.1.2.1.   „Autobus ili turistički autobus” znači vozilo kategorije M2 ili M3 konstruirano i proizvedeno za prijevoz sjedećih ili sjedećih i stajaćih putnika.

2.1.2.1.1.   „Zglobni autobus ili zglobni turistički autobus” znači autobus ili turistički autobus koji se sastoji od dviju ili više krutih sekcija koje su međusobno povezane zglobnim dijelom, putnički prostor svakog dijela povezan je s drugim tako da se putnici mogu slobodno kretati iz jednog dijela u drugi; krute sekcije su trajno povezane tako da ih je moguće razdvojiti samo postupkom uz primjenu alata koji se uobičajeno mogu naći samo u radionici.

2.1.2.1.2.   „Dvopodni autobus ili dvopodni turistički autobus” znači autobus ili turistički autobus kod kojega su prostori predviđeni za putnike, najmanje u jednom dijelu, postavljeni jedan iznad drugoga, a u gornjem prostoru nije predviđen prostor za stajaće putnike.

2.1.2.1.3.   „Razred” autobusa ili turističkog autobusa znači:

2.1.2.1.3.1.   Za vozila kapaciteta većeg od 22 putnika ne računajući vozača:

2.1.2.1.3.1.1.   „razred I”: vozila konstruirana s prostorom za stajaće putnike tako da je moguće učestalo pomicanje putnika;

2.1.2.1.3.1.2.   „razred II”: vozila konstruirana uglavnom za prijevoz sjedećih putnika s mogućnošću prijevoza stajaćih putnika na prostoru hodnika i, ako je predviđeno, na prostoru koji nije veći od prostora potrebnog za dva dvostruka sjedala;

2.1.2.1.3.1.3.   „razred III”: vozila konstruirana isključivo za prijevoz sjedećih putnika.

2.1.2.1.3.2.   Za vozila kapaciteta ne većega od 22 putnika ne računajući vozača:

2.1.2.1.3.2.1.   „razred A”: vozila projektirana za prijevoz stajaćih putnika; vozilo toga razreda ima sjedala i može imati prostor predviđen za stajaće putnike,

2.1.2.1.3.2.2.   „razred B”: vozila nisu projektirana za prijevoz stajaćih putnika; vozilo toga razreda nema prostor predviđen za stajaće putnike.

2.1.2.1.4.   Vozilo može pripadati u više od jednog razreda. U tom slučaju ono mora zadovoljavati sve odgovarajuće zahtjeve ove Direktive.

2.1.2.2.   Vozila kategorija M2 i M3 izuzev autobusa i turističkih autobusa smatraju se vozilima za posebne namjene (npr. vozila hitne pomoći).

2.2.   Vozila kategorije O:

2.2.1.   „Vučeno vozilo” („prikolica”) znači vozilo bez vlastitog pogona koje je konstruirano i proizvedeno za vuču motornim vozilom.

2.2.2.   „Poluprikolica” znači vučeno vozilo projektirano za povezivanje s vučnim vozilom za poluprikolicu ili s potpornim kolicima i koje znatno opterećuje vučno vozilo ili potporna kolica u vertikalnom smjeru.

2.2.3.   „Prikolica s rudom” znači vučeno vozilo s najmanje dvije osovine, od kojih je najmanje jedna osovina upravljana, i:

—	opremljeno vučnom napravom koja se može pomicati u vertikalnom smjeru (u odnosu na prikolicu),

—	koje ne prenosi značajnije vertikalno opterećenje na vučno vozilo (manje od 100 daN).

Kada je poluprikolica spojena s potpornim kolicima smatra se prikolicom s rudom.

2.2.4.   „Prikolica sa središnjom osovinom” znači prikolica s krutim rudom kod koje su osovina (osovine) postavljene blisko težištu vozila (jednoliko opterećenog) tako da se na vučno vozilo prenosi samo malo opterećenje u vertikalnom smjeru koje ne prelazi 10 % od najveće mase prikolice ili opterećenje od 1 000 daN (ovisno što je manje).

2.3.   „Skupina osovina” znači osovine koje čine višeosovinski sklop. Skupina od dvije osovine naziva se dvostruka (tandem) osovina a od tri osovine trostruka osovina. Dogovorno se pojedinačna osovina može smatrati skupinom od jedne osovine.

2.4.   „Dimenzije vozila” znači dimenzije vozila koje je odredio proizvođač na temelju njegove konstrukcije.

2.4.1.   „Duljina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam broj 6.1.

Dodatno uz odredbe te norme, kada se mjeri duljina vozila, ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

—	brisači i naprave za pranje,

—	prednje ili stražnje ploče za označivanje,

—	naprave za carinsko pečaćenje i njihova zaštita,

—	naprave za učvršćivanje cerada i njihova zaštita,

—	svjetlosna oprema,

—	retrovizori,

—	pomoćne naprave za nadzor stražnjeg prostora,

—	usisne cijevi za zrak,

—	uzdužni oslonci za odvojive nadogradnje,

—	pristupne stube,

—	gume na branicima,

—	podizne platforme, pristupne plohe i slična oprema koja u položaju spremnom za vožnju ne prelazi 200 mm, uz uvjet da ne povećavaju teretni prostor vozila

—	naprave za spajanje za motorna vozila.

2.4.2.   „Širina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam 6.2.

Dodatno odredbama te norme, kada se mjeri širina vozila ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

—	naprave za carinsko pečaćenje i njihova zaštita,

—	naprave za učvršćivanje cerada i njihova zaštita,

—	pokazne naprave za grešku na gumama,

—	izbočeni gibljivi dijelovi sustava za zaštitu od prskanja ispod kotača (vidjeti Direktivu Vijeća 91/226/EEZ) (1)

—	svjetlosna oprema,

—

za vozila kategorija M2 i M3 pristupne rampe u položaju spremnom za vožnju, podizne platforme i slična oprema u položaju spremnom za vožnju uz uvjet da ne sežu više od 10 mm od bočne strane vozila i da su prednji i stražnji kutovi rampi zaobljeni s polumjerom ne manjim od 5 mm; rubovi moraju biti zaobljeni radijusom ne manjim od 2,5 mm,

—	retrovizori,

—	indikatori tlaka u gumama,

—	uvlačne stube,

—	izbočeni dijelovi bočnice gume neposredno iznad točke dodira s tlom.

2.4.3.   „Visina vozila” je dimenzija izmjerena u skladu s normom ISO 612-1978, pojam br. 6.3.

Dodatno uz odredbe te norme, kada se mjeri visina vozila, ne uzimaju se u obzir sljedeće naprave:

—

antene,

—	pantografi u podignutom položaju.

Kod vozila s napravom za podizanje osovine u obzir se mora uzeti učinak te naprave.

2.4.4.   „Duljina teretnog prostora” vozila osim tegljača za poluprikolicu ili poluprikolice znači razmak od krajnje prednje vanjske točke teretnog prostora do krajnje stražnje točke vozila, mjereno vodoravno u uzdužnoj ravnini vozila.

Kod razmaka koji se mjeri, ne uzima se u obzir:

—	teretni prostor ispred krajnje stražnje točke kabine,

—	naprave navedene u točki 2.4.1., ili

—	izbočeni rashladni uređaji i druge pomoćne naprave postavljene ispred teretnog prostora.

2.5.   „Masa vozila u voznome stanju” znači masa neopterećenoga vozila s nadogradnjom i s napravom za spajanje kod vučnoga vozila, u voznom stanju, ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju i/ili napravu za spajanje (uključujući rashladne tekućine, maziva, 90 % goriva, 100 % drugih tekućina izuzev potrošene vode, alata, zamjenskoga kotača i vozača (75 kg), te, kod autobusa i turističkih autobusa, mase člana posade (75 kg) ako u vozilu postoji sjedište za člana posade).

2.6.   „Tehnički najveća dopuštena masa vozila (M)” znači najveća masu vozila koju je odredio proizvođač na osnovi njegove konstrukcije i sposobnosti.

Tehnički najveća dopuštena masa koristi se za određivanje kategorije vozila u skladu s Prilogom II. A Direktivi 70/156/EEZ, osim kod prikolica sa središnjom osovinom i poluprikolica, kod kojih se koristi masa koja odgovara opterećenju na osovine kada je vozilo opterećeno do tehnički najveće dopuštene mase.

Po definiciji se određenoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila, određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki navedenih u opisnom dokumentu prema Prilogu II. ovoj Direktivi, pridružuje samo jedna tehnički najveća dopuštena masa vozila. Ta definicija - samo jedna vrijednost – primjenjuje se za odgovarajuće tehničke zahtjeve točaka 2.7., 2.8., 2.10., 2.11. i 2.12.

2.7.   „Tehnički najveća dopuštena masa na osovini (m)” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju prenesenom osovinom na površinu ceste na osnovi konstrukcije vozila i osovine, kako je odredio proizvođač.

2.8.   „Tehnički najveća dopuštena masa na skupini osovina (μ)” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju prenesenom skupinom osovina na površinu ceste na osnovi konstrukcije vozila i osovine, kako je odredio proizvođač.

2.9.   „Vučena masa” znači masa prikolice s rudom ili poluprikolice s potpornim kolicima spojenim na vučno vozilo, ili masa koja odgovara opterećenju prenesenom na osovine prikolice sa središnjom osovinom ili poluprikolice spojene na vučno vozilo.

2.10.   „Tehnički dopuštena najveća vučena masa (TM)” znači najveća vučena masa koju je odredio proizvođač.

2.11.   „Tehnički najveća dopuštena masa na spojnoj točki motornog vozila” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju u točki spajanja na osnovi konstrukcije vozila i/ili naprave za spajanje kako je odredio proizvođač. Po definiciji ta masa ne uključuje masu naprave za spajanje vučnog vozila u voznom stanju, ali uključuje masu svake naprave za spajanje ugrađene na ostala vozila.

2.12.   „Tehnički najveća dopuštena masa na spojnoj točki poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom” znači masa koja odgovara najvećem dopuštenom statičkom vertikalnom opterećenju koje se prenosi sa priključnog na vučno vozilo u točki spajanja kako je odredio proizvođač priključnog vozila.

2.13.   „Tehnički najveća dopuštena masa skupa vozila (MC)” znači najveća vrijednost zbroja masa opterećenoga motornog vozila i opterećenoga priključnog vozila, na osnovi konstrukcije motornog vozila, kako je odredio proizvođač.

2.14.   „Naprava za podizanje osovine” znači naprava trajno pričvršćena na vozilo sa svrhom smanjivanja ili povećavanja osovinskoga (osovinskih) opterećenja u skladu s uvjetima opterećenja vozila:

—	bilo povećavanjem/smanjivanjem razmaka kotača od tla,

—	ili bez podizanja kotača od tla (npr. kod sustava sa zračnim ovjesom ili drugih sustava),

sa svrhom smanjivanja trošenja guma kada vozilo nije potpuno opterećeno, i/ili lakšeg pokretanja motornog vozila ili skupa vozila na skliskoj podlozi povećanjem opterećenja na pogonskoj osovini.

2.15.   „Podizna osovina” znači osovina koja se može podići/spustiti napravom za podizanje osovine u skladu s točkom 2.14., prva alineja.

2.16.   „Osovina s promjenjivim opterećenjem” znači osovina kod koje je moguće mijenjati opterećenje bez podizanja osovine od tla, korištenjem naprave za podizanje osovine u skladu s točkom 2.14., druga alineja.

2.17.   „Zračni ovjes” znači sustav ovjesa kod kojega najmanje 75 % opružnog učinka imaju zračne opruge.

2.18.   „Ovjes istovrijedan zračnom ovjesu” znači sustav ovjesa osovine ili skupine osovina vozila koji je u skladu sa zahtjevima iz točke 7.11.

2.19.   „Tip vozila” znači vozila koja se ne razlikuju po sljedećim važnim značajkama:

—	proizvođač,

—	kategorija vozila prema definiciji u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ,

—

važne konstrukcijske i projektne značajke: — za vozila kategorija M2 i M3: — šasija/samonosiva nadogradnja, jedno- ili dvopodni, kruti/zglobni (očite i osnovne razlike), — ovjes na pogonskoj osovini: zračni ili istovrijedni/ne-zračni ili neistovrijedni, — broj osovina, — za vozila kategorije N: — šasija/podnica (očite i osnovne razlike), — ovjes na pogonskoj osovini: zračni ili istovrijedni/ne-zračni ili neistovrijedni, — broj osovina, — za vozila kategorije O: — šasija/samonosiva nadogradnja (očite i osnovne razlike), prikolica s rudom/poluprikolica/prikolica sa središnjom osovinom, — sustav kočenja: nekočeni/inercijski/kontinuirani, — broj osovina.

U ovoj točki pitanja konstrukcije i projekta, kao što su razmak osovina, konstrukcija osovina, ovjes, upravljanje, gume i odgovarajuće prilagodbe naprava za korekciju kočenja osovina, dodavanje ili nekorištenje reducirajućih ventila kod tegljača za poluprikolicu ili teretnih vozila te opreme povezane sa šasijom (npr. motor, spremnik goriva, prijenosnik itd.) ne razmatraju se kao značajna.

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove mase i dimenzije podnosi proizvođač vozila u skladu s člankom 3. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.   Uz zahtjev se prilaže opisni dokument čiji je obrazac dan u Prilogu II. ovoj Direktivi.

3.3.   Tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja ili provjera mora se dostaviti vozilo ili vozila sukladna značajkama opisanima u Prilogu II. ovoj Direktivi i za koja tehnička služba ocjeni da predstavljaju tip vozila koji treba homologirati.

4.   EZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Ako su ispunjeni određeni zahtjevi, dodjeljuje se EZ homologacija tipa u skladu s člankom 4. stavkom 3. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji dan je u Prilogu III. ovoj Direktivi.

4.3.   Obavijest o homologaciji ili o produženju ili odbijanju homologacije tipa vozila u skladu s ovom Direktivom mora se poslati državama članicama, u skladu s postupkom određenim u članku 4. stavku 6. Direktive 70/156/EEZ.

4.4.   Svakom homologiranomu tipu vozila dodjeljuje se homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ. Ista država članica ne smije označiti istim homologacijskim brojem drugi tip vozila.

5.   IZMJENE HOMOLOGACIJA

5.1.   U slučaju izmjena homologacija dodijeljenih u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se odredbe iz članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje poduzimaju se u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

7.   ZAHTJEVI

7.1.   Mjerenje mase vozila spremnog za vožnju i raspodjele te mase po osovinama

Masa vozila u voznom stanju i raspodjela te mase po osovinama mjeri se na vozilu dostavljenom u skladu s točkom 3.3., koje stoji na mjestu i s kotačima u položaju za vožnju ravno naprijed.

Ako se izmjerene mase ne razlikuju za više od 3 % od masa koje je odredio proizvođač vozila za pripadajuću tehničku konfiguraciju unutar tipa, ili za ne više od 5 % ako je vozilo kategorije N1, O1, O2 ili M2 mase manje od 3,5 tona, mase vozila u voznom stanju i njezine raspodjele po osovinama prema podacima proizvođača koriste se za potrebe dolje navedenih zahtjeva. U suprotnome, moraju se koristiti izmjerene mase, a tehnička služba može, ako to smatra neophodnim, izvesti dodatna mjerenja drugih vozila osim onih koja su dostavljena sukladno točki 3.3.

7.2.   Mjerenje dimenzija

Mjerenje duljine, širine i visine izvodi se u skladu s odredbama točke 2.4. na vozilu (vozilima) u voznom stanju, dostavljenima sukladno točki 3.3.

Ako se izmjerene dimenzije razlikuju od onih koje je odredio proizvođač vozila za pripadajuću tehničku konfiguraciju unutar tipa, za potrebe prethodno navedenih zahtjeva koriste se izmjerene dimenzije, a tehnička služba može, ako to smatra neophodnim, izvesti dodatna mjerenja drugih vozila osim onih koja su dostavljena sukladno točki 3.3.

7.3.   Najveće dopuštene dimenzije vozila

7.3.1.   Najveća duljina

7.3.1.1.   Motorna vozila: prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.2.   Prikolice (osim poluprikolica): prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.3.   Zglobni autobusi ili turistički autobusi: prema točki 1.1. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.1.4.   Poluprikolice:

Razmak na koji se odnosi točka 7.3.1.4.1. mjeri se ne uzimajući u obzir naprave navedene u točki 2.4.1., a razmak na koji se odnosi točka 7.3.1.4.2. mora se mjeriti bez izuzetaka.

7.3.1.4.1.   Razmak između osi svornjaka sedla i krajnje stražnje točke poluprikolice ne smije prekoračiti granicu određenu u točki 1.6. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ, mjereno vodoravno u uzdužnoj ravnini vozila.

7.3.1.4.2.   Razmak između osi svornjaka sedla i krajnje prednje točke poluprikolice ne smije prekoračiti vrijednost od 2,04 m određenu u točki 4.4. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ, mjereno vodoravno.

7.3.2.   Najveća širina

7.3.2.1   Svako vozilo: kako je određeno u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.2.2.   Čvrste nadogradnje ili one koje se skidaju vozila kategorija N i O posebno projektirane za prijevoz robe pod kontroliranim temperaturnim uvjetima, kod kojih debljina stjenke uključujući izolaciju prelazi 45 mm: prema točki 1.2. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.3.3.   Najveća visina

7.3.3.1.   Svako vozilo: kako je određeno u točki 1.3. Priloga I. Direktivi 96/53/EZ.

7.4.   Izračuni raspodjele mase

7.4.1.   Postupak izračuna

7.4.1.1.   Za izračune raspodjele mase propisane u daljnjem tekstu proizvođač mora dostaviti tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja podatke potrebne za identifikaciju (tablično ili u nekom drugom prihvatljivom obliku) – za svaku tehničku konfiguraciju unutar tipa vozila, određenu jednim od niza mogućih vrijednosti za sve točke Priloga II. ovoj Direktivi – odgovarajuće tehnički najveće dopuštene mase vozila, tehnički najveće dopuštene mase na osovini i skupinama osovina, tehnički najveće dopuštene vučene mase, i tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila.

7.4.1.2.   Radi osiguravanja da su ispunjeni sljedeći zahtjevi za svaku tehničku konfiguraciju unutar tipa moraju se izvesti podesni izračuni. U tu svrhu izračuni se mogu ograničiti na najnepovoljnije slučajeve.

7.4.1.3.   U sljedećim zahtjevima oznake M, mi, μ i, TM i MC slijedom označavaju parametre za koje moraju biti ispunjeni zahtjevi iz točke 7.4.:

M	=	tehnički najveća dopuštena masa vozila,
mi	=	tehnički najveća dopuštena masa na osovini označenoj s „i”, pri čemu se „i” mijenja od 1 do ukupnog broja osovina na vozilu,
μ i	=	tehnički najveća dopuštena masa na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina označenoj s „j”, pri čemu se „j” mijenja od 1 do ukupnog broja pojedinačnih osovina i skupina osovina,
TM	=	tehnički najveća dopuštena vučena masa, i
MC	=	tehnički najveća dopuštena masa skupa vozila.

7.4.1.4.   Za pojedinačnu osovinu, koju indeks „i” određuje kao osovinu, a indeks „j” kao skupinu osovina, po definiciji je mi = μ i.

7.4.1.5.   Za vozila opremljena osovinama s promjenjivim opterećenjem, izračun se mora izvesti s ovjesom osovina pod uvjetima za uobičajenu uporabu. Za vozila opremljena s podiznim osovinama izračun se izvodi sa spuštenim osovinama.

7.4.1.6.   Za skupine osovina proizvođač mora navesti zakonitosti razdiobe po osovinama ukupne mase koja djeluje na skupinu (na primjer formulom ili dijagramom razdiobe).

7.4.1.7.   Za poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom kod izračuna se točka spajanja razmatra kao os označena sa „O”, a pripadajuće mase m0 i μ 0 određuju dogovorno kao tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja prikolice.

7.4.2.   Zahtjevi za vozila kategorija N i O, osim kamp-prikolica

7.4.2.1.   Zbroj masa mi ne smije biti manji od mase M.

7.4.2.2.   Za svaku skupinu osovina označenu sa „j” zbroj masa mi na njenim osovinama ne smije biti manji od mase μ i. Dodatno, svaka od masa mi ne smije biti manja od dijela μ i koji djeluje na osovinu „i” određenog zakonitošću raspodjele masa za tu skupinu osovina.

7.4.2.3.   Zbroj masa μ i ne smije biti manji od mase M.

7.4.2.4.   Zbroj koji čine masa vozila u voznom stanju, masa koja odgovara 75 kg pomnoženo s brojem putnika u vozilu i tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja, ne smije prekoračiti masu M.

7.4.2.5.   Kada je vozilo opterećeno do njegove mase M na bilo koji od odgovarajućih načina opisanih u točkama 7.4.2.5.1. do 7.4.2.5.3., masa koja odgovara opterećenju na osovini „i” ne smije biti veća od mase mi na toj osovini, a masa koja odgovara opterećenju na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina „j” ne smije biti veća od mase μ i. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa odgovarajućih opterećenjima na pogonskim osovinama mora iznositi najmanje 25 % od M.

7.4.2.5.1.   Priključna vozila i motorna vozila osim vučnih vozila:

7.4.2.5.1.1.   Jednolika raspodjela mase kod potpunih ili dovršenih vozila uz iznimku vozila određenih u točki 7.4.2.5.1.2.: vozilo u voznom stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećeno do njegove mase M, pri čemu je teret jednakomjerno raspoređen po površini predviđenoj za prijevoz dobara.

7.4.2.5.1.2.   Ekstremna raspodjela mase (nejednoliko opterećenje) kod nedovršenih vozila ili vozila za posebne namjene uključujući prijevoz samo nejednoliko raspoređenih tereta: proizvođač mora odrediti krajnje dopuštene moguće položaje težišta tereta i/ili nadogradnje i/ili opreme ili unutarnje ugrađene opreme (npr. od 0,5 do 1,30 m ispred prve stražnje osovine). Provjera mora biti izvedena na takav način da obuhvati sve moguće položaje tog težišta, s vozilom u voznome stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećenim do njegove mase M.

7.4.2.5.2.   Vučna vozila za prikolicu (cestovni tegljači) i teretna vozila namijenjena također za vuču prikolice sa središnjom osovinom.

7.4.2.5.2.1.   Za svaki od sljedećih mogućih slučajeva u potpunosti se izvode isti izračuni kao u točki 7.4.2.5.1.1. za potpuna ili dovršena vozila osim za vozila za posebne namjene, ili kao u točki 7.4.2.5.1.2. za nedovršena vozila ili vozila za posebne namjene:

(a)	bez ikakvog opterećenja u točki spajanja (osim kod cestovnih tegljača, opterećenje koje odgovara masi naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač i koja je uključena u masu vozila u voznom stanju u skladu s točkom 2.5.);

(b)	s opterećenjem koje odgovara najvećoj masi naprave za spajanje prema podacima proizvođača, ako on ne ugrađuje napravu za spajanje, koje djeluje u točki spajanja (i odbijeno je od nosivosti);

(c)	s opterećenjem odgovarajućim najvećoj tehnički dopuštenoj masi u točki spajanja, koje djeluje u točki spajanja (i odbijeno je od nosivosti).

7.4.2.5.3.   Vučno vozilo za poluprikolicu (tegljač za poluprikolicu)

7.4.2.5.3.1.   Za potpuno ili dovršeno vozilo: proizvođač mora utvrditi krajnje položaje osi sedla. Provjera mora biti izvedena na takav način da obuhvati sve moguće položaje osi sedla, s vozilom u voznome stanju s masom od 75 kg postavljenom na svako putničko sjedalo i opterećenim do njegove mase M (s opterećenjem koje odgovara nosivosti koje djeluje u osi sedla).

7.4.2.5.3.2.   Za nedovršeno vozilo: mora se izvesti ista provjera kao ona određena u točki 7.4.2.5.3.1. za krajnje položaje osi sedla prema podacima proizvođača.

7.4.2.6.   Kada je vozilo kategorije N opterećeno do njegove mase M i njegova stražnja osovina (označena s „n” kao jedna osovina) ili stražnja skupina osovina (označena s „q” kao skupina osovina) opterećena do njezine mase mn ili μ q, masa koju nosi upravljana osovina ili osovine ne smije biti manja od 20 % od M.

7.4.2.7.   MC ne smije prekoračiti zbroj M + TM.

7.4.3.   Zahtjevi za autobuse i turističke autobuse

7.4.3.1.   Primjenjuju se zahtjevi navedeni u točkama od 7.4.2.1. do 7.4.2.3. i 7.4.2.7.

7.4.3.2.   Zbroj mase vozila u voznome stanju, mase Q određene tablicom u točki 7.4.3.3.1. pomnožene ukupnim brojem putnika, tehnički najveće dopuštene mase u točki spajanja i masa B i BX određenih u točki 7.4.3.3.1. ne smije prekoračiti masu M.

7.4.3.3.   Kada je nedovršeno vozilo opterećeno do njegove mase M u skladu sa situacijom opisanom u točki 7.4.2.5.1.2. ili kada je potpuno ili dovršeno vozilo u voznome stanju opterećeno kako je opisano u točki 7.4.3.3.1., masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini ne smije prekoračiti masu mi na svakoj osovini, a masa koja odgovara opterećenju na svakoj pojedinačnoj osovini ili skupini osovina ne smije prekoračiti masu μ i na toj skupini osovina. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa odgovarajućih opterećenjima na pogonskim osovinama mora biti najmanje 25 % od M.

7.4.3.3.1.   Vozilo u voznom stanju optereti se masom Q na svakom putničkom sjedalu, brojem stajaćih putnika SP, svaki mase Q, jednakomjerno raspoređenih na površini predviđenoj za stajaće putnike S1, masom jednakom B (kg) jednakomjerno raspoređenom u prostoru za prtljagu i, ako je primjenjivo, masom jednakom BX (kg) jednakomjerno raspoređenom na površini krova opremljenoj za nošenje prtljage, pri čemu je:

S1 površina za stajaće putnike, kako je definirano u budućoj Direktivi Europskog Parlamenta i Vijeća s obzirom na posebne propise za vozila kategorija M2 i M3. Do usvajanja navedene direktive, S1 je određena prema definiciji u UN/ECE Pravilniku br. 36 (dokument E/ECE/TRANS/505/Rev. 1, dod. 35) i br. 52 (dokument E/ECE/TRANS/505/Rev. 1, dod. 51).

SP, koji navodi proizvođač, ne smije prekoračiti vrijednost S1/Ssp, pri čemu je Ssp prostor dogovorno predviđen za jednog stajaćeg putnika, određen u dolje navedenoj tablici.

B (kg), koji navodi proizvođač, mora imati numeričku vrijednost ne manju od 100 × V (V je ukupni volumen prostora za prtljagu u m3).

BX, koji navodi proizvođač, mora prouzročiti specifično opterećenje na cijelom dijelu površine krova opremljenom za nošenje prtljage u iznosu ne manjem od 75 kg/m2.

Q i Ssp imaju vrijednosti određene u sljedećoj tablici:

Razred vozila	Q (kg) masa jednog putnika	Ssp (m2/putniku) dogovorni prostor za jednog stajaćeg putnika
Razredi I i A (3)	68	0,125
Razred II	71 (2)	0,15
Razredi III i B	71 (2)	nema stajaćih putnika

7.4.3.4.   Kada je vozilo u voznome stanju opterećeno kako je određeno u točki 7.4.3.3.1., masa koja odgovara opterećenju na prednjoj osovini ili skupini osovina ne smije biti manja od vrijednosti navedenih u sljedećoj tabeli, izraženih kao postotak mase M:

Uvjeti opterećenja	Razredi I i A		Razred II		Razredi III i B
	Kruti	Zglobni	Kruti	Zglobni	Kruti	Zglobni
neopterećeno	20	20	25	20	25	20
opterećeno	25	20	25	20	25	20

7.4.4.   Zahtjevi za vozila kategorija M2 ili M3 osim autobusa i turističkih autobusa, i za kamp-prikolice

Primjenjuju se zahtjevi navedeni u točkama 7.4.2.1. do 7.4.2.4. i 7.4.2.7. Dodatno, kada je nedovršeno vozilo opterećeno do njegove mase M sukladno situaciji opisanoj u točki 7.4.2.5.1.2., ili kada je potpuno ili dovršeno vozilo u voznome stanju opterećeno do njegove mase M kako je opisano u Dodatku Prilogu II. Direktivi Vijeća 92/21/EEZ (4), masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini ne smije prekoračiti masu mi na toj osovini, a mase odgovarajuće opterećenju na svakoj pojedinačnoj osovini ili na skupini osovina ne smiju prekoračiti masu μ i na toj skupini osovina. Nadalje, masa koja odgovara opterećenju na pogonskoj osovini ili zbroj masa koje odgovaraju opterećenjima na pogonskim osovinama moraju biti najmanje 25 % od M.

7.5.   Uvjeti koji se provjeravaju kod razvrstavanja vozila u terenska vozila (Prilog II., točka 4. Direktivi 70/156/EEZ)

7.5.1.   Tehnička služba mora provjeriti da li se potpuno ili dovršeno vozilo ili vučno vozilo za poluprikolicu (tegljač za poluprikolicu) bez sedla mogu smatrati terenskim vozilom u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ.

7.5.2.   Za druga nedovršena vozila ta provjera se provodi samo na zahtjev proizvođača.

7.6.   Upravljivost

7.6.1.   Svakim motornim vozilom i svakom poluprikolicom mora se moći upravljati na obje strane i izvesti potpunu kružnu putanju od 360° unutar područja određenog dvjema koncentričnim kružnicama, vanjskom kružnicom polumjera 12,50 m i unutarnjom kružnicom polumjera 5,30 m, bez da okomita projekcija bilo koje od krajnjih točaka vozila (uz iznimku stršećih dijelova navedenih kod širine vozila u točki 2.4.2.) izađe izvan područja omeđenog tim kružnicama.

Za motorna vozila i poluprikolice s napravom za podizanje osovine (vidjeti točku 2.14.) taj zahtjev također vrijedi kod podignute osovine/osovina (u smislu točke 2.14.).

Gore navedeni zahtjevi provjeravaju se kako slijedi:

7.6.1.1.   Motorna vozila

Krajnja prednja vanjska točka motornog vozila vodi se uzduž obrisa vanjskog kruga (vidjeti sliku A).

7.6.1.2.   Poluprikolice

Za poluprikolicu se smatra da zadovoljava zahtjeve navedene u točki 7.6.1. ako razmak njezinih osovina nije veći od

pri čemu je L širina poluprikolice, a osovinski razmak mjeri se za potrebe ove točke kao udaljenost između osi svornjaka sedla i središnje crte neupravljanog višeosovinskog sklopa; ako jedan ili više višeosovinskih sklopova ima napravu za podizanje osovina (vidjeti točku 2.14.) kao razmak osovina koristi se vrijednost sa spuštenom/podignutom osovinom ili osovinama, ovisno što je veće. Ako postoji dvojba, tijelo za homologaciju može zahtijevati da se izvede ispitivanje opisano u točki 7.6.1.

7.6.2.   Dodatni zahtjevi za vozila kategorija M2 ili M3 i N

Kod vozila u mirovanju i s upravljanim kotačima usmjerenima tako da vozilo u kretanju svojom krajnjom prednjom vanjskom točkom opisuje krug polumjera 12,50 m, na tlu se označava crta vertikalne ravnine tangencijalne na stranu vozila koja je okrenuta prema vanjskoj strani kruga. Kod zglobnih vozila kategorije M2 ili M3 obje krute sekcije moraju biti poravnate s ravninom.

Pri kretanju vozila prema naprijed u bilo koju od dvije strane slijedeći krug polumjera 12,50 m, niti jedan dio vozila ne smije se pomaknuti preko vertikalne ravnine za više od 0,80 m (vidjeti sliku B) kod krutih vozila, ili za više od 1,20 m (vidjeti sliku C) kod zglobnih vozila kategorije M2 ili M3.

Kod vozila s napravom za podizanje osovine taj zahtjev također vrijedi kod podignute osovine/osovina (u smislu točke 2.14.).

Za vozila kategorije N s podiznim osovinama u podignutom položaju ili s osovinama s promjenjivim opterećenjem u neopterećenom stanju vrijednost 0,80 m zamjenjuje se vrijednošću 1,00 m.

7.6.3.   Zahtjevi iz točaka 7.6.1. i 7.6.2. mogu se također, na zahtjev proizvođača, provjeriti odgovarajućim istovrijednim proračunom ili geometrijskim dokazivanjem.

Slika A

Slika B

Slika C

7.6.4.   Za nedovršena vozila proizvođač mora odrediti najveće dopuštene dimenzije za koje se vozilo ispituje prema zahtjevima navedenima u točkama 7.6.1. i 7.6.2.

7.7.   Dodatni zahtjevi za motorna vozila kategorija M2 i M3

Tehnički najveća dopuštena vučena masa ne smije prekoračiti 3 500 kg.

7.8.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila i upute za ugradbu spojnica

7.8.1.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila konstruiranog za vuču prikolice sa središnjom osovinom i s tehnički najvećom dopuštenom vučenom masom većom od 3,5 tone mora iznositi najmanje 10 % od tehnički najveće dopuštene vučene mase motornog vozila ili 1 000 kg, ovisno što je manje. Za motorna vozila koja nisu tegljači ta se masa još dodatno uvećava za iznos mase naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač ili iznos najveće dopuštene mase naprave za spajanje ako se ne ugrađuje tvornički.

7.8.2.   Tehnički najveća dopuštena masa u točki spajanja motornog vozila konstruiranog za vuču prikolice sa središnjom osovinom i s tehnički najvećom dopuštenom vučenom masom ne većom od 3,5 tone mora iznositi najmanje 4 % od tehnički najveće dopuštene mase motornog vozila ili 25 kg, ovisno što je manje. Za motorna vozila koja nisu tegljači ta se masa još dodatno uvećava za iznos mase naprave za spajanje ako je ugrađuje proizvođač ili iznos najveće dopuštene mase naprave za spajanje ako se ne ugrađuje tvornički.

7.8.3.   Za motorna vozila najveće tehnički dopuštene mase ne veće od 3,5 tone proizvođač mora navesti u priručniku za uporabu uvjete za ugradbu naprave za spajanje na motorno vozilo.

U gore navedenome slučaju ti uvjeti moraju uključivati najveću tehnički dopuštenu masu u točki spajanja motornog vozila, najveću dopuštenu masu naprave za spajanje, ugradbene točke za napravu za spajanje na motornom vozilu i najveći dopušteni prepust naprave za spajanje.

7.9.   Sposobnost kretanja na usponu

Motorna vozila vukući prikolicu i opterećena do tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila moraju biti sposobna pokrenuti se pet puta unutar pet minuta na usponu nagiba od najmanje 12 %.

7.10.   Omjer snage motora i najveće mase

Motorna vozila moraju imati izlaznu snagu motora od najmanje 5 kW/t tehnički najveće dopuštene mase skupa vozila. Snaga motora mjeri se u skladu s odredbama Direktive Vijeća 80/1269/EEZ (5).

7.11.   Uvjeti o istovrijednosti između određenih nezračnih i zračnih sustava ovjesa pogonske osovine/pogonskih osovina.

7.11.1.   Na zahtjev proizvođača tehnička služba mora provjeriti istovrijednost nezračnog ovjesa u odnosu na zračni ovjes pogonske osovine/osovina.

Da bi bio istovrijedan zračnom ovjesu, nezračni ovjes mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

7.11.1.1.   Tijekom slobodnoga prijelaznog niskofrekventnog vertikalnog titranja ovješene mase iznad pogonske osovine ili skupine osovina, izmjerena frekvencija i prigušenje, s ovjesom koji nosi maksimalno opterećenje, mora se nalaziti unutar granica određenih u točkama 7.11.1.2. do 7.11.1.5.

7.11.1.2.   Svaka osovina mora biti opremljena hidrauličnim amortizerima. Na skupinama osovina amortizeri moraju biti postavljeni tako da svedu na minimum titranje skupina osovina.

7.11.1.3.   Srednji omjer prigušenja Dm mora iznositi više od 20 % kritičnog prigušenja za ovjes u uobičajenom stanju s postavljenim djelujućim hidrauličnim amortizerima.

7.11.1.4.   Omjer prigušenja Dr ovjesa sa uklonjenim ili onesposobljenim svim hidrauličnim amortizerima ne smije biti veći od 50 % Dm.

7.11.1.5.   Tijekom slobodnog prijelaznog niskofrekventnog vertikalnog titranja ovješene mase iznad pogonske osovine ili skupine osovina frekvencija ne smije biti viša od 2,0 Hz.

7.11.1.6.   Frekvencija i prigušenje ovjesa određeni su u točki 7.11.2. Ispitni postupci za mjerenje frekvencije i prigušenja određeni su u točki 7.11.3.

7.11.2.   Određivanje frekvencije i prigušenja

Pri tom određivanju razmatra se ovješena masa M (kg) iznad pogonske osovine ili skupine osovina. Osovina ili skupina osovina ima ukupni vertikalni pritisak između površine ceste i ovješene mase K newton metara (N/m) i ukupni koeficijent prigušenja C newton sekunda na metar (Ns/m). Vertikalni hod ovješene mase je Z. Jednadžba za slobodno titranje ovješene mase je:

Frekvencija titranja ovješene mase F (Hz) je:

Prigušenje je kritično pri C = C0,

pri čemu je

Omjer prigušenja kao dio kritičnog je C/C0.

Tijekom slobodnog prijelaznog niskofrekventnog titranja ovješene mase pomak mase u vertikalnom smjeru slijedi putanju prigušene sinusoide (Slika 2.). Frekvencija se može odrediti mjerenjem vremena trajanja za onoliko ciklusa titranja koliko se može uočiti. Prigušenje se može odrediti mjerenjem vršnih vrijednosti uzastopnih amplituda titraja u istom smjeru. Ako su amplitudni vrhovi prvog i drugog titraja A1 i A2, tada je omjer prigušenja D

pri čemu je „ln” prirodni logaritam omjera amplituda.

7.11.3.   Ispitni postupak

Da bi se ispitivanjem ustanovili omjer prigušenja Dm, omjer prigušenja s uklonjenim hidrauličnim amortizerima Dr i frekvencija ovjesa F, opterećeno vozilo se:

(a)	vozi malom brzinom (5 km/h ± 1 km/h) preko stepenice visine 80 mm i profila prikazanog na slici 1. Prijelazno titranje za koje se određuje frekvencija i prigušenje nastaje nakon što kotači pogonske osovine napuste stepenicu; ili

(b)	povuče nadolje za šasiju, tako da je opterećenje pogonske osovine 1,5 puta veće od njezine najveće statičke vrijednosti. Vozilo držano dolje naglo se otpusti i analizira se naknadno titranje; ili

(c)	gurne prema gore šasijom tako da se ovješena masa podigne 80 mm iznad pogonske osovine. Vozilo držano gore naglo se ispusti i analizira se naknadno titranje; ili

(d)	podvrgne nekom drugom postupku za koji proizvođač može dokazati istovrijednost tehničkoj službi.

Vozilo mora biti opremljeno sa osjetnikom vertikalnog pomaka između pogonske osovine i šasije, smještenim tik nad pogonskom osovinom. Iz zapisa tog pomaka može se izmjeriti vremenski razmak između prvog i drugog kompresijskog vrha za određivanje prigušenja. Kod dvostrukih pogonskih osovina osjetnik vertikalnog pomaka mora biti postavljen između svake pogonske osovine i šasije tik nad osovinom.

Gume moraju biti napuhane na odgovarajući tlak prema preporukama proizvođača za ispitnu masu vozila.

Ispitivanje za provjeru istovrijednosti ovjesa izvodi se pri najvećoj tehnički dopuštenoj masi na osovini ili skupini osovina, a dokazana istovrijednost važi za sve manje mase.

Slika 1.

Stepenica za ispitivanje ovjesa

Slika 2.

Prigušeno prijelazno titranje

---

(1)  SL L 103, 23.4.1991., str. 5.

(2)  Uključujući 3 kg za ručnu prtljagu

(3)  Ako je vozilo razreda II ili razreda III ili razreda B homologirano i kao vozilo razreda I ili razreda A, masa prtljage u prtljažnom prostoru kojemu je moguće pristupiti jedino s vanjske strane vozila ne uzima se u obzir kod postupka homologacije za zadnja dva razreda

(4)  SL L 129, 14.5.1992., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/48/EZ (SL L 233, 30.9.1995., str. 73.).

(5)  SL L 375, 31.12.1980., str. 46. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/491/EEZ (SL L 238, 15.8.1989., str. 43.).

---

PRILOG II.

OPISNI DOKUMENT br. …

u skladu s Prilogom I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ o EZ homologaciji tipa određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica s obzirom na njihove mase i dimenzije

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/…/EZ)

---

PRILOG III.

OBRAZAC

najveći format: A4 (210 × 297 mm)

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI TIPA

(vozilo)

Dodatak

certifikatu o EZ homologaciji tipa br. …

o homologaciji tipa određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica s obzirom na Direktivu 97/27/EZ

---

PRILOG IV.

U ovom Prilogu sadržan je jedinstveni postupak sukladan članku 4. ove Direktive za određivanje „najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu” u svakoj državi članici te jedinstveni tehnički zahtjevi za podizne osovine i osovine s promjenjivim opterećenjem u skladu s člankom 5. ove Direktive.

1.   Definicije

Sljedeći pristupi primjenjuju se u smislu članka 4. ove Direktive dok se ona ne izmijeni kako bi se uključile i uskladile najveće dopuštene mase. U svrhu ovog Priloga:

1.0.   „Nedjeljivi teret” znači teret koji u svrhu prijevoza cestom ne može biti podijeljen u dva ili više dijela bez prevelikih troškova ili opasnosti od oštećenja i koji se zbog svoje mase ili dimenzija ne može prevoziti vozilom koje svojim masama i dimenzijama nije u skladu s najvećim dopuštenim masama i dimenzijama propisanima u državama članicama.

1.1.   „Najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu” znači najveća masa opterećenog vozila s kojom se vozilo može registrirati ili staviti u uporabu u državi članici na zahtjev proizvođača vozila.

1.1.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima točke 2. ovog Priloga.

1.1.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

—	po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna najveća dopuštena masa predviđena za registraciju/uporabu,

—

najveća dopuštena masa predviđena za registraciju/uporabu određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi i najvećoj dopuštenoj masi vozila koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), i koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase vozila, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.1.3.   Za primjenu zasebnih direktiva navedenih u Prilogu IV. Direktivi 70/156/EEZ, države članice mogu zahtijevati da vozila zadovoljavaju odredbe tih Direktiva, ovisno o kategoriji na koju se odnose sukladno Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ, o stvarnoj vrijednosti najveće dopuštene mase vozila za registraciju/uporabu, i za prikolice sa središnjom osovinom i poluprikolice, o stvarnoj vrijednosti masa koje odgovaraju opterećenju osovina kada je vozilo opterećeno do najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu.

1.1.4.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.2.   „Najveća dopuštena masa na osovini za registraciju/uporabu u državi članici” znači najveća masa na osovini koju određuje nadležno tijelo države članice, i sa kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.2.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa stavki utvrđenih u opisnom dokumentu Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa na osovinama predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.2.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu na osovini određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

—	po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi za svaku osovinu smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa,

—

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa na osovini određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi na osovini i najvećoj dopuštenoj masi na osovini koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase na osovini, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.2.3.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa na osovini za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.3.   „Najveća dopuštena masa na skupini osovina za registraciju/uporabu u državi članici” znači najveća masa na skupini osovina koju određuje nadležno tijelo države članice i s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.3.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od skupina mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih tehnički dopuštenih masa na skupini osovina predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.3.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu na skupini osovina određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

—	po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi za svaku skupinu osovina smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa,

—

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa na skupini osovina određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi na skupini osovina i najvećoj dopuštenoj masi na skupini osovina koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu s zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase na skupini osovina, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.3.3.   Države članice smiju zahtijevati da najveća dopuštena masa na skupini osovina za registraciju/uporabu ne ovisi o ugrađenim gumama.

1.4.   „Najveća dopuštena vučena masa za registraciju/uporabu u državi članici” motornog vozila znači najveća masa vučena motornim vozilom koju određuje nadležno tijelo države članice, i s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano ili stavljeno u uporabu u toj državi članici.

1.4.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih dopuštenih vučenih masa predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.4.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu vučenu masu određenog vozila, sukladno sljedećim načelima:

—	po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena vučena masa,

—

registracijska/uporabna najveća dopuštena vučena masa određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj vučenoj masi i najvećoj dopuštenoj vučenoj masi koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene vučene mase, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

1.5.   „Najveća dopuštena masa skupa vozila za registraciju/uporabu u državi članici” znači zbroj masa opterećenog vozila i njegove opterećene prikolice, s kojom će na zahtjev proizvođača vozilo biti registrirano u toj državi članici.

1.5.1.   Za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila određenu jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu iz Priloga II. ovoj Direktivi, kod homologacije u smislu ove Direktive proizvođač može odrediti niz najvećih dopuštenih masa skupa vozila predviđenih za registraciju/uporabu tako da ih tijelo nadležno za homologaciju može prethodno provjeriti u skladu s zahtjevima iz točke 2. ovog Priloga.

1.5.2.   Nadležna tijela svake od država članica moraju za svoju državu odrediti registracijsku/uporabnu najveću dopuštenu masu skupa vozila za određeno vozilo, sukladno sljedećim načelima:

—

po definiciji se svakoj tehničkoj konfiguraciji tipa vozila određenoj jednom od grupa mogućih vrijednosti stavki utvrđenih u opisnom dokumentu u Prilogu II. ovoj Direktivi smije pripisati samo jedna registracijska/uporabna najveća dopuštena masa skupa vozila. Međutim, u skladu s važećom praksom u državi članici može se odrediti jedna registracijska/uporabna najveća dozvoljena masa skupa vozila po ukupno određenom broju osovina skupa vozila, a ta masa može ovisiti o drugim značajkama tog skupa vozila kao što je npr. predviđena vrsta prijevoza (prijevoz ISO-kontejnera duljine 40 stopa na skupu vozila itd.).

—

registracijska/uporabna najveća dopuštena masa skupa vozila određena je kao najveća masa koja je manja ili jednaka najvećoj tehnički dopuštenoj masi skupa vozila i najvećoj dopuštenoj masi koja je na snazi u državi članici (ili manja masa na zahtjev proizvođača u dogovoru s nadležnim tijelima država članica), te koja je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u točki 2. ovog Priloga.

Ovo ne isključuje mogućnost da države članice dopuste veće mase, unutar granica najveće tehnički dopuštene mase skupa vozila, bilo za prijevoz nedjeljivih tereta ili za potrebe određenih nacionalnih transportnih radnji koje ne utječu značajno na međunarodnu konkurentnost u području prijevoza.

2.   Određivanje najvećih dopuštenih masa za registraciju/uporabu

2.1.   Nadležna tijela države članice za određivanje najvećih dopuštenih masa pri registraciji/u uporabi primjenjuju odredbe točke 7.4. Priloga I. ovoj Direktivi. Pri tome oznake M, mi, μi, TM i MC u navedenom članku označavaju redom najveću dopuštenu masu vozila za registraciju/uporabu, najveću dopuštenu masu za registraciju/uporabu na osovini označenoj sa „i”, na pojedinačnoj osovini ili skupini osovina označenoj sa „j”, najveću dopuštenu vučenu masu za registraciju/uporabu i najveću dopuštenu masu skupa vozila za registraciju/uporabu.

2.2.   Određivanje najveće dopuštene vučene mase motornog vozila za registraciju/uporabu:

2.2.1.   Najveća dopuštena vučena masa motornog vozila namijenjenog za vuču prikolice pri registraciji/u uporabi, bez obzira da li je to vučno vozilo ili ne, manja je od sljedećih vrijednosti:

(a)	tehnički najveća dopuštena vučena masa na osnovi konstrukcije i sposobnosti vozila i/ili čvrstoći mehaničke spojnice;

(b)	vozila namijenjena isključivo za vuču prikolica bez radne kočnice: polovica mase vozila u voznom stanju, do najviše 750 kg;

(c)	vozila s najvećom masom koja ne prelazi 3,5 t namijenjena isključivo za vuču prikolica sa radnom kočnicom: najveća dopuštena masa vozila za registraciju/uporabu, ili, za terenska vozila (vidjeti točku 7.5. Priloga I.), 1,5 puta ta masa do najviše 3,5 t;

(d)	vozila s najvećom masom većom od 3,5 t namijenjena isključivo vuči prikolica s inercijskim kočnicama: 3,5 t;

(e)	vozila s najvećom masom većom od 3,5 t namijenjena vuči prikolica s kontinuiranim kočnim sustavom: 1,5 puta najveća dopuštena masa vozila za registraciju/uporabu; ako su ispunjeni svi odgovarajući tehnički zahtjevi Direktive 96/53/EEZ.

Iznimno od odredbi točke 1.4. ovog Priloga, za vozila namijenjena vuči više od jedne vrste prikolica navedenih u podtočkama (b), (c), (d) i (e) za svaku tehničku konfiguraciju tipa vozila mogu se odrediti do tri različite najveće dopuštene vučene mase za registraciju/uporabu, u skladu sa značajkama kočnih priključaka motornog vozila: jedna za prikolice bez radnih kočnica, jedna za prikolice s inercijskim kočnicama i jedna za prikolice s kontinuiranim kočnim sustavom. Te mase određuju se kako je navedeno gore, redom primjenjujući podtočke (b), (c), (d) i (e).

Na zahtjev proizvođača država članica smije prihvatiti masu manju od mase određene prema prethodno navedenom postupku.

3.   Tehnički zahtjevi za ugradbu podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem na vozila (Prilog I., točke od 2.14. do 2.16.).

3.1.   Svako vozilo može biti opremljeno s jednom ili više podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem.

3.2.   Ako je vozilo opremljeno s jednom ili više podiznih osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem (Prilog I., točke od 2.14. do 2.16.) mora biti osigurano da se pri svim uvjetima vožnje, osim onih koji su navedeni u točki 3.5. dolje, ne prekorači najveća dopuštena masa za registraciju/uporabu na osovini i grupi osovina. Stoga se podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem mora spustiti na tlo automatski ako se najbliža osovina/osovine grupe osovina ili prednja osovina motornog vozila opterete do najveće dopuštene mase za registraciju/uporabu.

3.3.   Pokazna svjetiljka žute boje u kabini mora signalizirati vozaču da je podignuta podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem motornog ili priključnog vozila.

3.4.   Svaka naprava za podizanje osovine ugrađena na vozilo za koju se primjenjuje ova Direktiva, kao i sustavi za upravljanje tom napravom, moraju biti konstruirani i ugrađeni na takav način da se onemogući njihova neprimjerena ili neovlaštena uporaba.

3.5.   Zahtjevi za pokretanje motornih vozila na kliskim podlogama.

3.5.1.   Iznimno od odredbi iz točke 3.2. u svrhu pomoći kod pokretanja motornog vozila ili skupa vozila na kliskoj podlozi i povećanja vučne sile guma na takvim podlogama, naprava za podizanje smije pomicati podiznu osovinu ili osovinu s promjenjivim opterećenjem motornog vozila ili poluprikolice kako bi se povećala masa na pogonskoj osovini, prema sljedećim uvjetima:

—	masa koja odgovara opterećenju na svakoj osovini vozila smije prekoračiti odgovarajuću najveću dopuštenu masu na osovini važećoj u državi članici za najviše 30 % ako ne prelazi vrijednost koju navodi proizvođač za tu posebnu namjenu

—	masa koja odgovara preostaloj nosivosti prednje osovine mora ostati veća od nule (tj. ne smije doći do prekretanja kod vozila s podiznom stražnjom osovinom i velikim stražnjim prepustom)

—	podizna osovina ili osovina s promjenjivim opterećenjem mora se pokretati samo pomoću posebne upravljačke naprave

—	nakon što se motorno vozilo pokrene i dostigne brzinu od 30 km/h osovina se mora automatski spustiti na tlo ili ponovno opteretiti.

---