Žalba koju su 20. lipnja 2017. podnijeli Agria Polska sp. z o.o., Agria Chemicals Poland sp. z o.o., Star Agro Analyse und Handels GmbH, Agria Beteiligungsgesellschaft mbH protiv presude Općeg suda od 16. svibnja 2017. u predmetu T-480/15, Agria Polska i dr. protiv Komisije

(Predmet C-373/17 P)

(2017/C 347/04)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelji: Agria Polska sp. z o.o., Agria Chemicals Poland sp. z o.o., Star Agro Analyse und Handels GmbH, Agria Beteiligungsgesellschaft mbH (zastupnici: P. Graczyk i W. Rocławski, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvim žalbenim razlogom ističe se povreda članka 101. i 102. UFEU-a u vezi s člankom 17. stavkom 1. drugom rečenicom UEU-a i člankom 7. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 kao i člankom 7. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) Vijeća br. 1/2003, jer je Opći sud nije uzeo u obzir očitu pogrešku u ocjeni Komisije pri procjeni vjerojatnosti povrede članka 101. ili 102. UFEU-a, postojanja interesa Unije za pokretanje istrage kao i dosega potrebnih dokaza.

Ovim žalbenim razlogom žalitelji, među ostalim, ističu sljedeće pogreške Općeg suda: (i) istodobnost postupanja konkurenata žalitelja (prijave pri nacionalnim tijelima) temeljila se isključivo na obrazloženjima koja su oni podnijeli; (ii) nije uzeto u obzir da je većina upravnih odluka i sankcija protiv žalitelja do kojih je došlo zbog prigovora konkurenata ukinuta; (iii) ispušteno je iz vida da su pritužbe djelomično upućene pogrešnim nadležnim tijelima, te je samo utvrđeno da je, s obzirom na opasnost od nanošenja štete ugledu ili od negativnih učinaka na izvorno stanje proizvoda stavljenih na tržište, legitimno obavijestiti nadležna tijela; (iv) prihvaćeno je, da nije postojao dovoljan interes Unije za pokretanje istrage iako su se aktivnosti obuhvaćene pritužbama žalitelja odnosile na područja više država članica i multinacionalne poduzetnike; pogrešno se pretpostavlja da su na temelju pritužbe žalitelja nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja isključivo nadležna; (v) nije uzeto u obzir da su doseg potrebnih dokaza i nužnost korištenja znatnih sredstava govorili u prilog nadležnosti Komisije; (vi) bilo je prihvaćeno da u predmetu nisu ispunjene pretpostavke takozvane „zlouporabe postupka”.

Drugim žalbenim razlogom ističe se povreda korisnog učinka prava Unije (effet utile) i pogrešno tumačenje tog načela s obzirom na praktičnu primjenu članka 101. i 102. UFEU-a u vezi s člankom 105. UFEU-a kao i člankom 17. stavkom 1. UEU-a, jer je Opći sud (i) ispustio iz vida ulogu Komisije u sustavu zaštite tržišnog natjecanja Unije te je prihvatio da ne postoji obveza Komisije da provjeri raspolažu li nacionalna tijela odgovarajućim sredstvima za izvršavanje obveza iz Uredbe br. 1/2003; (ii) ispustio iz vida tvrdnju žalitelja da nedostaju učinkoviti pravni lijekovi pred nacionalnim sudovima za privatnu provedbu pravila tržišnog natjecanja, jer poljsko pravo ne predviđa odgovarajući postupak i jer su rokovi zastare u skladu s poljskim pravom već protekli; (iii) utvrdio da žalitelji nisu dokazali da poljsko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja (ravnatelj ureda za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (UOKiK)) nije imalo namjeru progoniti i kažnjavati prijestupe, iako je bilo nesporno da je predsjednik UOKiK-a s obzirom na protok tada predviđenog roka zastare odbio pokrenuti istragu.

Trećim žalbenim razlogom ističe se povreda načela djelotvornog pravnog sredstva (članak 13. EKLJP-a), prava na djelotvoran pravni lijek pred sudom (članak 47. Povelje o temeljnim pravima) kao i prava na dobru upravu (članak 41. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima), jer je Opći sud (i) potvrdio odluku Komisije kojom se odbacuje pritužba žalitelja, a da nije provjerio postojanje povreda, iako je nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja ranije na temelju formalnih zahtjeva odbacilo pokretanje istrage i iako nije bilo stvarne mogućnosti za privatnu provedbu zahtjeva za naknadu štete; (ii) pogrešno isključio povredu načela djelotvornog pravnog sredstva iz razloga što su žalitelji odluku Komisije kojom je odbijena pritužba mogli osporavati; (iii) nije uzeo u obzir da pravo na djelotvorno pravno sredstvo, na djelotvoran pravni lijek i dobru upravu obuhvaća pravo na odluku u razumnom roku, koji u ovom postupku nije poštovan, jer je Komisija odluku o nepokretanju istrage donijela tek četiri i pol godine nakon što su žalitelji podnijeli pritužbu.