11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/1

(1)

Direktivom Vijeća 90/314/EEZ (3) utvrđuje se niz važnih prava potrošača u odnosu na putovanja u paket aranžmanima, posebno u pogledu zahtjeva u vezi s informiranjem, odgovornosti trgovaca u odnosu na izvršenje paket aranžmana i u pogledu zaštite u slučaju nesolventnosti organizatora ili prodavatelja. Međutim, zakonodavni okvir potrebno je prilagoditi razvoju tržišta kako bi ga učinili prikladnijim za unutarnje tržište, uklonili nejasnoće i riješili probleme povezane sa zatvaranjem pravnih praznina.

(2)

Turizam ima važnu ulogu u gospodarstvu Unije, a putovanja, odmori i kružna putovanja u paket aranžmanima („paket aranžmani”) čine znatan udio tržišta usluga putovanja. Od donošenja Direktive 90/314/EEZ došlo je do znatnih promjena na tom tržištu. Internet je, uz tradicionalne distribucijske lance, postao sve važniji medij putem kojeg se usluge putovanja nude ili prodaju. Usluge putovanja ne kombiniraju se samo u obliku tradicionalnih unaprijed utvrđenih paket aranžmana, nego se često kombiniraju na način da se prilagode kupcu. Mnoge od tih kombinacija usluga putovanja nalaze se, u pravnom smislu, u „sivoj zoni” ili nisu jasno obuhvaćene Direktivom 90/314/EEZ. Ova Direktiva ima za cilj prilagoditi područje zaštite kako bi se u obzir uzeo taj razvoj, poboljšati transparentnost te povećati pravnu sigurnost za putnike i trgovce.

(3)

Člankom 169. stavkom 1. i člankom 169. stavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Unija treba, mjerama usvojenim na temelju članka 114. UFEU-a, doprinositi ostvarivanju visoke razine zaštite potrošača.

(4)

Direktivom 90/314/EEZ državama članicama daje se široko diskrecijsko pravo u pogledu prenošenja. Zbog toga među zakonodavstvima država članica i dalje postoje znatne razlike. Pravna rascjepkanost dovodi do većih troškova za poduzeća i prepreka za one koji žele prekogranično poslovati te se time potrošačima ograničava izbor.

(5)

U skladu s člankom 26. stavkom 2. i člankom 49. UFEU-a unutarnje tržište treba obuhvaćati područje bez unutarnjih granica na kojem se osiguravaju slobodno kretanje robe i usluga te sloboda poslovnog nastana. Usklađivanje prava i obveza iz ugovora o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, kojim se uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti poduzeća, potrebno je za uspostavu stvarnog unutarnjeg potrošačkog tržišta na tom području.

(6)

Prekogranični potencijal tržišta putovanja u paket aranžmanima u Uniji trenutačno nije u cijelosti iskorišten. Neujednačenost pravila o zaštiti putnika u različitim državama članicama putnike iz jedne države članice odvraća od kupnje paket aranžmana i povezanih putnih aranžmana u drugoj državi članici te isto tako odvraća organizatore i prodavatelje u jednoj državi članici od prodaje takvih usluga u drugoj državi članici. Kako bi se putnicima i trgovcima omogućilo da u potpunosti ostvare korist od unutarnjeg tržišta, istodobno osiguravajući visoku razinu zaštite potrošača širom Unije, potrebno je dalje približiti zakonodavstva država članica koja se odnose na paket aranžmane i povezane putne aranžmane.

(7)

Većina putnika koji kupuju paket aranžmane ili povezane putne aranžmane jesu potrošači u smislu prava Unije u području potrošača. Istodobno nije uvijek jednostavno razlikovati potrošače od predstavnika malih poduzeća ili osoba koje putovanja povezana sa svojom poslovnom ili profesionalnom djelatnošću rezerviraju istim kanalima za rezervacije kao i potrošači. Takvim je putnicima često potrebna slična razina zaštite. Za razliku od toga, postoje poduzeća ili organizacije koje organiziraju putne aranžmane na temelju općeg sporazuma, koji je često sklopljen za brojne putne aranžmane ili za određeno razdoblje, primjerice s putničkom agencijom. Za drugu navedenu vrstu putnih aranžmana nije potrebna razina zaštite koja je namijenjena potrošačima. Stoga bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na osobe na poslovnim putovanjima, uključujući osobe koje se bave slobodnim zanimanjima ili samozaposlene osobe ili druge fizičke osobe, kad oni ne organiziraju takve putne aranžmane na temelju općeg sporazuma. Kako bi se izbjeglo zamjenu s definicijom pojma „potrošač”, koju se upotrebljava u drugom zakonodavstvu Unije, osobe zaštićene temeljem ove Direktive trebalo bi navoditi kao „putnike”.

(8)

Budući da se usluge putovanja mogu kombinirati na više različitih načina, primjereno je paket aranžmanima smatrati sve kombinacije usluga putovanja koje imaju obilježja koja putnici obično povezuju s paket aranžmanima, posebno kada se pojedinačne usluge putovanja kombiniraju u jedinstven proizvod usluga putovanja za čije pravilno izvršenje odgovornost preuzima organizator. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (4) ne bi smjelo biti važno kombiniraju li se usluge putovanja prije bilo kakvog kontakta s putnikom ili se to čini na zahtjev odnosno u skladu s izborom putnika. Ista načela trebalo bi primjenjivati neovisno o tome je li rezervacija obavljena putem trgovca u poslovnici ili online.

(9)

U svrhu transparentnosti paket aranžmane trebalo bi razlikovati od povezanih putnih aranžmana kod kojih online trgovci ili trgovci u poslovnici putnicima omogućuju kupnju usluga putovanja što dovodi do toga da putnik sklapa ugovore s različitim pružateljima usluga putovanja, između ostalog putem povezanih postupaka rezerviranja; ti ugovori nemaju obilježja paket aranžmana i na njih ne bi bilo primjereno primjenjivati sve obveze koje se primjenjuju na paket aranžmane.

(10)

S obzirom na razvoj tržišta primjereno je podrobnije definirati paket aranžmane na temelju alternativnih objektivnih kriterija koji se većinom odnose na način na koji se usluge putovanja prikazuju ili kupuju i u slučajevima u kojima putnici mogu opravdano očekivati da će biti zaštićeni ovom Direktivom. Tako je, primjerice, u slučaju kad su različite vrste usluga putovanja kupljene u svrhu istog putovanja ili odmora na jednoj prodajnoj točki, a te su usluge odabrane prije nego što ih putnik pristane platiti, to jest u okviru istog postupka rezerviranja, ili u slučaju kada se takve usluge nude, prodaju ili naplaćuju po paušalnoj ili ukupnoj cijeni, kao i u slučaju kada se takve usluge oglašavaju ili prodaju pod nazivom „paket aranžman” ili pod sličnim nazivom koji ukazuje na blisku povezanost između dotičnih usluga putovanja. Takvi slični nazivi mogli bi biti, na primjer, „kombinirana ponuda”, „sve uključeno u cijenu” ili „aranžman u koji je sve uključeno”.

(11)

Trebalo bi precizirati da bi usluge putovanja koje se kombiniraju nakon sklapanja ugovora kojim trgovac putniku daje pravo da bira između različitih vrsta usluga putovanja, kao u slučaju poklon-paketa u okviru paket aranžmana, predstavljaju paket aranžman. Štoviše, kombinaciju usluga putovanja trebalo bi smatrati paket aranžmanom kad su ime putnika, podaci o plaćanju i adresa e-pošte dostavljeni među trgovcima te kad je drugi ugovor sklopljen najkasnije 24 sata nakon potvrde rezervacije prve usluge putovanja.

(12)

Istodobno, povezane putne aranžmane trebalo bi razlikovati od usluga putovanja koje putnici rezerviraju pojedinačno, često u različita vremena, čak za potrebe istog putovanja ili odmora. Online povezane putne aranžmane trebalo bi također razlikovati od povezanih internetskih stranica čiji cilj nije sklapanje ugovora s putnikom te od poveznica putem kojih se putnike tek općenito informira o daljnjim uslugama putovanja, na primjer kad hotel ili organizator događaja na svojoj internetskoj stranici navede popis svih operatora koji nude usluge prijevoza do hotela ili mjesta događaja neovisno o bilo kojoj rezervaciji ili ako se za oglašavanje na internetskim stranicama upotrebljavaju kolačići i metapodaci.

(13)

Trebalo bi utvrditi posebna pravila i za trgovce u poslovnicama i za online trgovce koji putnicima, prilikom pojedinačnog posjeta ili kontakta s njihovom prodajnom točkom, pomažu pri sklapanju zasebnih ugovora s pojedinačnim pružateljima usluga, te za online trgovce koji, primjerice, putem povezanih postupaka online rezerviranja ciljano omogućuju kupnju najmanje jedne dodatne usluge putovanja od drugog trgovca, ako je ugovor sklopljen najkasnije 24 sata nakon potvrde rezervacije prve usluge putovanja. Takvo omogućivanje često će se temeljiti na komercijalnoj vezi koja uključuje naknadu, između trgovca koji omogućuje kupnju dodatnih usluga putovanja i drugog trgovca, neovisno o metodi izračuna takve naknade koja se, primjerice, može temeljiti na broju posjeta putem poveznice ili na prometu. Ta bi se pravila, primjerice, primjenjivala u slučaju kada uz potvrdu rezervacije prve usluge putovanja, poput leta ili putovanja vlakom, putnik dobije i poziv da rezervira dodatnu uslugu putovanja dostupnu na odabranom odredištu, na primjer smještaj u hotelu, s poveznicom na internetske stranice za rezerviranje drugog pružatelja usluga ili posrednika. Dok takvi aranžmani ne bi trebali predstavljati paket aranžmane u smislu ove Direktive, u okviru kojih je za pravilno izvršenje svih usluga putovanja odgovoran jedan organizator, takvi povezani aranžmani predstavljaju alternativni poslovni model koji je često u bliskoj konkurenciji s paket aranžmanima.

(14)

Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i zaštitili putnici, obveza pružanja dostatnih dokaza o jamčevini za povrat plaćanja i repatrijacije putnika u slučaju nesolventnosti trebala bi se odnositi i na povezane putne aranžmane.

(15)

Samostalna kupnja usluge putovanja kao pojedinačne usluge putovanja ne bi trebala predstavljati niti paket aranžman niti povezani putni aranžman.

(16)

Kako bi se putnicima pružila jasnija slika i omogućila bolja upućenost pri biranju između različitih vrsta putnih aranžmana koji su u ponudi, trgovce bi trebalo obvezati da, prije nego što putnik pristane platiti, na jasan i lako uočljiv način navedu nude li paket aranžman ili povezani putni aranžman te da pruže informacije o odgovarajućoj razini zaštite. Izjava trgovca o pravnoj prirodi proizvoda iz područja usluga putovanja koji se stavlja na tržište trebala bi odgovarati stvarnoj pravnoj prirodi dotičnog proizvoda. Odgovarajuća tijela nadležna za izvršavanje trebala bi intervenirati ako trgovci putnicima ne pružaju točne informacije.

(17)

U svrhu utvrđivanja radi li se o paket aranžmanu ili povezanom putnom aranžmanu trebalo bi uzimati u obzir samo kombinaciju različitih vrsta usluga putovanja, poput smještaja, pružanja usluga autobusnog, željezničkog, brodskog ili zračnog prijevoza putnika, kao i usluga iznajmljivanja motornih vozila ili određenih motocikala. Smještaj u boravišne svrhe, između ostalog za dugotrajne jezične tečajeve, ne bi trebalo smatrati smještajem u smislu ove Direktive. Financijske usluge poput putnih osiguranja ne bi trebalo smatrati uslugama putovanja. Osim toga, usluge koje su neodvojivi dio druge usluge putovanja ne bi same po sebi trebalo smatrati uslugama putovanja. To uključuje, primjerice, prijevoz prtljage u okviru prijevoza putnika, manje usluge prijevoza, kao što su prijevoz putnika kao dio razgledavanja s vodičem ili transferi između hotela i zračne luke ili željezničkog kolodvora, obroke, pića i čišćenje u okviru smještaja, ili pristup objektima na istoj lokaciji poput bazena, saune, prostora za wellness ili teretane za goste hotela. To također znači da se smještaj, sam po sebi, ne bi trebao smatrati uslugom putovanja u slučajevima u kojima se, za razliku od slučaja kružnog putovanja, noćenje pruža kao dio cestovnog, željezničkog, brodskog ili zračnog prijevoza putnika ako je jasno da je prijevoz glavna sastavnica.

(18)

Druge turističke usluge koje nisu neodvojivi dio prijevoza putnika, smještaja ili iznajmljivanja motornih vozila ili određenih motocikala mogu, primjerice, biti ulaznice za koncerte, sportske događaje, izlete ili zabavne parkove, razgledavanja s vodičem, propusnice za skijališta i iznajmljivanje sportske opreme kao što je oprema za skijanje ili wellness tretmani. Međutim, ako se takve usluge kombiniraju samo s jednom uslugom putovanja druge vrste, na primjer sa smještajem, to bi trebalo dovesti do sastavljanja paket aranžmana ili povezanog putnog aranžmana samo ako one čine znatan dio vrijednosti paket aranžmana ili povezanog putnog aranžmana ili ako su oglašavane kao bitno obilježje putovanja ili odmora ili na neki drugi način predstavljaju njihovo bitno obilježje. Ako udio drugih turističkih usluga u vrijednosti kombinacije iznosi 25 % ili više, trebalo bi smatrati da te usluge predstavljaju znatan dio vrijednosti paket aranžmana ili povezanog putnog aranžmana. Trebalo bi precizirati da, kada se nakon dolaska putnika u hotel druge turističke usluge dodaju, primjerice, smještaju u hotelu rezerviranom kao pojedinačna usluga, to ne bi trebalo predstavljati paket aranžman. To ne bi trebalo dovesti do zaobilaženja ove Direktive na način da organizatori ili prodavatelji putniku unaprijed ponude izbor dodatnih turističkih usluga, a potom mu sklapanje ugovora za te usluge ponude tek nakon što je počelo izvršenje prve usluge putovanja.

(19)

Budući da je potreba za zaštitom putnika u slučaju kratkih putovanja manja, te kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za trgovce, iz područja primjene ove Direktive trebalo bi isključiti putovanja koja traju kraće od 24 sata i u koja nije uključen smještaj, kao i paket aranžmane ili povezane putne aranžmane koje se povremeno i na neprofitnoj osnovi nudi ili omogućuje i to samo ograničenoj skupini putnika. Druga spomenuta vrsta putovanja može, primjerice, uključivati putovanja koja humanitarne organizacije, sportski klubovi ili škole organiziraju za svoje članove ne više od nekoliko puta godišnje i to bez da ih nude javno. Odgovarajuće informacije o tom isključenju trebalo bi staviti na raspolaganje javnosti kako bi se osiguralo da trgovci i putnici budu primjereno informirani o tome da navedeni paket aranžmani ili povezani putni aranžmani nisu obuhvaćeni ovom Direktivom.

(20)

Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalno ugovorno pravo za one aspekte koji nisu uređeni ovom Direktivom.

(21)

Države članice trebale bi i dalje biti nadležne, u skladu s pravom Unije, za primjenu odredaba ove Direktive u područjima koja ne ulaze u njezino područje primjene. Države članice stoga mogu, u odnosu na ugovore koji ne ulaze u područje primjene ove Direktive, održati ili uvesti nacionalno zakonodavstvo koje odgovara odredbama ove Direktive ili pojedinim njezinim odredbama. Na primjer, države članice mogu održati ili uvesti odgovarajuće odredbe za određene samostalne ugovore o pojedinačnim uslugama putovanja (poput iznajmljivanja kuća za odmor) ili za paket aranžmane i povezane putne aranžmane koje se na neprofitnoj osnovi nudi ili omogućuje ograničenoj skupini putnika i to samo povremeno ili za paket aranžmane i povezane putne aranžmane koji obuhvaćaju razdoblje kraće od 24 sata i ne uključuju smještaj.

(22)

Glavna značajka paket aranžmana jest to da je jedan trgovac kao organizator odgovoran za pravilno izvršenje usluga paket aranžmana kao cjeline. Trgovcu, obično poslovnici turističke agencije ili online turističkoj agenciji, trebalo bi omogućiti djelovanje u svojstvu običnog prodavatelja ili posrednika te ga osloboditi od odgovornosti kao organizatora samo u slučajevima kada u svojstvu organizatora paket aranžmana djeluje drugi trgovac. Odluka o tome djeluje li trgovac kao organizator za dotični paket aranžman trebala bi ovisiti o sudjelovanju tog trgovca u sastavljanju paket aranžmana, a ne o načinu na koji trgovac opisuje svoju poslovnu djelatnost. Pri razmatranju je li trgovac organizator ili prodavatelj ne bi trebalo biti važno djeluje li taj trgovac na strani ponude ili se predstavlja kao agent koji djeluje za putnika.

(23)

Direktivom 90/314/EEZ državama članicama dano je diskrecijsko pravo da odrede trebaju li prodavatelji, organizatori ili i prodavatelji i organizatori biti odgovorni za pravilno izvršenje paket aranžmana. Ta je fleksibilnost u pojedinim državama članicama dovela do nejasnoća u pogledu pitanja koji je trgovac odgovoran za izvršenje relevantnih usluga putovanja. Stoga bi u ovoj Direktivi trebalo precizirati da su organizatori odgovorni za izvršenje usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu osim ako se nacionalnim pravom predviđa da su odgovorni i organizator i prodavatelj.

(24)

U odnosu na paket aranžmane prodavatelji bi, zajedno s organizatorom, trebali biti odgovorni za pružanje predugovornih informacija. Kako bi se olakšala komunikacija, posebice u prekograničnim slučajevima, putnici bi trebali moći stupiti u kontakt s organizatorom i putem prodavatelja kod kojeg su kupili paket aranžman.

(25)

Putnici bi trebali dobiti sve potrebne informacije prije kupnje paket aranžmana, bilo da se on prodaje putem sredstava daljinske komunikacije, u poslovnici ili putem drugih vrsta distribucije. Pri pružanju takvih informacija trgovac bi trebao uzeti u obzir specifične potrebe putnika koji su posebno ranjivi zbog svoje dobi ili fizičke slabosti, a koje je trgovac mogao razumno predvidjeti.

(26)

Ključne informacije, primjerice o glavnim značajkama usluga putovanja ili cijenama, koje se kao dio predugovornih informacija navode u oglasima, na internetskim stranicama organizatora ili u brošurama, trebale bi biti obvezujuće osim ako organizator pridrži pravo izmijeniti te elemente i osim ako je putnik o tim izmjenama na jasan, razumljiv i lako uočljiv način obaviješten prije sklapanja ugovora o putovanju u paket aranžmanu. Međutim, s obzirom na nove komunikacijske tehnologije koje omogućuju lako ažuriranje, više nema potrebe za utvrđivanjem posebnih pravila za brošure, ali je primjereno osigurati da se putnika obavijesti o izmjenama predugovornih informacija. Uvijek bi trebalo biti moguće izmijeniti predugovorne informacije ako su se obje stranke ugovora o putovanju u paket aranžmanu o tome izričito suglasile.

(27)

Zahtjevi u vezi s informiranjem utvrđeni u ovoj Direktivi jesu iscrpni, ali se njima ne bi trebali dovoditi u pitanje zahtjevi u vezi s informiranjem utvrđeni u drugom zakonodavstvu Unije koje se primjenjuje (5).

(28)

Organizatori bi trebali pružiti opće informacije o uvjetima odredišne zemlje u vezi s vizama. Informacije o približnom trajanju razdoblja potrebnih za pribavljanje viza mogu se pružiti u obliku upućivanja na službene informacije odredišne zemlje.

(29)

Uzimajući u obzir posebnosti ugovora o putovanju u paket aranžmanu, trebalo bi utvrditi prava i obveze ugovornih stranaka u razdoblju prije i razdoblju nakon početka paket aranžmana, posebno ako se paket aranžman ne izvršava pravilno ili ako se promijene određene okolnosti.

(30)

Budući da se paket aranžmani često kupuju puno prije njihova izvršenja, može doći do nepredviđenih događaja. Stoga bi putnik pod određenim uvjetima trebao imati pravo prenijeti ugovor o putovanju u paket aranžmanu na drugog putnika. U takvim bi situacijama organizator trebao moći ostvariti povrat svojih troškova, primjerice ako podugovaratelj zahtijeva naknadu za promjenu imena putnika ili poništavanje vozne karte i izdavanje nove.

(31)

Putnici bi također trebali moći raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu u bilo kojem trenutku prije početka paket aranžmana uz plaćanje primjerene naknade za raskid ugovora koju se može opravdati, uzimajući u obzir očekivanu uštedu troškova i prihod od pružanja usluga putovanja drugom korisniku. Oni bi trebali imati i pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja bilo kakve naknade za raskid ugovora ako izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći znatno utječu na izvršenje paket aranžmana. To može, primjerice obuhvaćati ratovanje, druge ozbiljne sigurnosne probleme kao što su terorizam, značajni rizici za ljudsko zdravlje poput izbijanja teške bolesti na odredištu putovanja, ili prirodne katastrofe poput poplava i potresa ili vremenski uvjeti zbog kojih nije moguće sigurno putovati na odredište dogovoreno u ugovoru o putovanju u paket aranžmanu.

(32)

U određenim situacijama organizator bi također trebao imati pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu prije početka paket aranžmana i bez plaćanja odštete, primjerice ako se ne dostigne minimalni broj sudionika i ako je ta mogućnost pridržana u ugovoru. Organizator bi u tom slučaju trebao vratiti sva plaćanja izvršena u vezi s paket aranžmanom.

(33)

Organizatorima bi u određenim slučajevima trebalo dopustiti unošenje jednostranih izmjena u ugovor o putovanju u paket aranžmanu. Međutim, putnici bi trebali imati pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu ako se izmjenama znatno mijenja bilo koja od glavnih značajki usluga putovanja. Takav primjerice može biti slučaj ako se snižava kvalitetu ili vrijednost usluga putovanja. Promjene vremena polaska ili dolaska naznačene u ugovoru o putovanju u paket aranžmanu trebalo bi smatrati značajnima ako bi one putniku, primjerice, prouzročile znatne neugodnosti ili dodatne troškove, na primjer ponovno dogovaranje prijevoza ili smještaja. Povećanja cijena trebala bi biti moguća samo ako je došlo do promjene u trošku goriva ili drugih izvora energije za prijevoz putnika, promjene poreza ili naknada koje je uvela treća osoba koja nije izravno uključena u izvršenje usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu odnosno promjene deviznih tečajeva koji su relevantni za paket aranžman i samo ako je u ugovoru izričito pridržana mogućnost takvog povećanja cijene te navedeno da putnik ima pravo na sniženje cijene koje odgovara sniženju tih troškova. Ako organizator predloži povećanje cijene od više od 8 % ukupne cijene, putnik bi trebao imati pravo raskinuti ugovor o putovanju u paket aranžmanu bez plaćanja naknade za raskid ugovora.

(34)

Primjereno je utvrditi posebna pravila o pravnoj zaštiti za slučaj nesukladnosti pri izvršenju ugovora o putovanju u paket aranžmanu. Putnik bi trebao imati pravo na rješavanje problemâ, a kada znatan dio usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu nije moguće pružiti, putniku bi trebalo ponuditi odgovarajuće alternativne aranžmane. Ako organizator ne ispravi nesukladnost u razumnom roku koji je odredio putnik, putnik bi trebao moći to učiniti sam te zahtijevati naknadu nužnih troškova. U određenim slučajevima određivanje roka ne bi trebalo biti potrebno, posebice ako je nesukladnost potrebno ispraviti odmah. To bi se primjerice primjenjivalo u slučaju kad zbog kašnjenja autobusa koji osigurava organizator putnik mora putovati taksijem kako bi na vrijeme stigao na svoj let. Putnici bi također trebali imati pravo na sniženje cijene, raskid ugovora o putovanju u paket aranžmanu i/ili naknadu štete. Naknadom štete trebalo bi obuhvatiti i nematerijalnu štetu, poput naknade za gubitak zadovoljstva u vezi s putovanjem ili odmorom zbog znatnih problema pri izvršenju odgovarajućih usluga putovanja. Putnik bi trebao biti dužan obavijestiti organizatora, bez nepotrebnog odgađanja i uzimajući u obzir okolnosti slučaja, o svakoj nesukladnosti koju utvrdi tijekom izvršenja usluge putovanja obuhvaćene ugovorom o putovanju u paket aranžmanu. Neobavješćivanje može biti uzeto u obzir pri utvrđivanju primjerenog sniženja cijene ili primjerene naknade štete ako se takvom obaviješću mogla izbjeći ili umanjiti šteta.

(35)

Kako bi se osigurala dosljednost, primjereno je odredbe ove Direktive uskladiti s međunarodnim konvencijama kojima se uređuju usluge putovanja i sa zakonodavstvom Unije o pravima putnika. Kada je organizator odgovoran za neizvršenje ili nepravilno izvršenje usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu, organizator bi trebao moći pozvati se na ograničenja odgovornosti pružatelja usluga utvrđena u međunarodnim konvencijama kao što su Montrealska konvencija iz 1999. o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (6), Konvencija iz 1980. o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) (7) te Atenska konvencija iz 1974. o prijevozu putnika i njihove prtljage morem (8). Ako zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći nije moguće osigurati pravodoban povratak putnika u mjesto polazišta, organizator bi trebao snositi troškove potrebnog smještaja putnika tijekom razdoblja koje ne premašuje tri noći po putniku osim ako su dulja razdoblja predviđena u postojećem ili budućem zakonodavstvu Unije o pravima putnika.

(36)

Ovom se Direktivom ne bi smjelo utjecati na pravo putnika na podnošenje zahtjeva u skladu i s ovom Direktivom i s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije ili u skladu s međunarodnim konvencijama, tako da putnici i dalje mogu svoje zahtjeve upućivati organizatoru, prijevozniku ili bilo kojoj drugoj odgovornoj stranci odnosno, prema potrebi, bilo kojim odgovornim strankama. Trebalo bi precizirati da bi odštetu ili sniženje cijene koji se odobravaju u skladu s ovom Direktivom i odštetu ili sniženje cijene koji se odobravaju u skladu s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije ili u skladu s međunarodnim konvencijama trebalo oduzeti jedne od drugih kako bi se izbjeglo prekomjernu odštetu. Odgovornošću organizatora ne bi se smjelo dovoditi u pitanje pravo traženja regresne naknade od trećih osoba, uključujući pružatelje usluga.

(37)

Ako se putnik tijekom putovanja ili odmora nađe u poteškoćama, organizator bi trebao biti dužan pružiti mu primjerenu pomoć bez nepotrebnog odgađanja. Takva pomoć bi se, prema potrebi, trebala sastojati uglavnom od pružanja informacija o pitanjima poput zdravstvenih usluga, lokalnih tijela i konzularne pomoći, kao i od praktične pomoći, primjerice u vezi sa sredstvima daljinske komunikacije i alternativnim putnim aranžmanima.

(38)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 18. ožujka 2013. naslovljenoj „Zaštita putnika u slučaju nesolventnosti zračnog prijevoznika” utvrdila mjere za poboljšanje zaštite putnika u slučaju nesolventnosti zračnog prijevoznika, uključujući bolje izvršavanje Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Uredbe (EZ) br. 1008/2008 te uključivanjem dionika iz industrijskog sektora, a u slučaju neuspjeha tih mjera moglo bi se razmotriti odgovarajuću zakonodavnu mjeru. Ta se Komunikacija odnosi na kupnju jedne pojedinačne sastavnice, to jest usluga zračnog prijevoza, te se zbog toga ne odnosi na zaštitu u slučaju nesolventnosti za paket aranžmane i za povezane putne aranžmane.

(39)

Države članice trebale bi osigurati da putnici koji kupuju paket aranžman imaju punu zaštitu u slučaju nesolventnosti organizatora. Države članice u kojima organizatori imaju poslovni nastan trebale bi osigurati da oni, u slučaju nesolventnosti organizatora, pruže jamčevinu za povrat svih plaćanja izvršenih od strane putnika ili u ime putnika te za repatrijaciju putnika ako paket aranžman uključuje prijevoz putnika. Međutim, trebalo bi biti moguće putnicima ponuditi nastavak paket aranžmana. Iako zadržavaju diskrecijsko pravo u vezi s načinom na koji treba organizirati zaštitu u slučaju nesolventnosti, države članice trebale bi osigurati da zaštita bude djelotvorna. Djelotvornost podrazumijeva da bi zaštita trebala postati dostupna čim se, uslijed problema organizatora s likvidnošću, usluge putovanja ne izvršavaju, neće biti izvršene ili će tek djelomično biti izvršene, ili ako pružatelji usluga zahtijevaju od putnika da za te usluge plate. Države članice trebale bi moći zahtijevati da organizatori putnicima izdaju potvrdu u kojoj se navodi da oni imaju izravan, na pravu utemeljen zahtjev protiv pružatelja zaštite u slučaju nesolventnosti.

(40)

Kako bi zaštita u slučaju nesolventnosti bila djelotvorna, ona bi trebala pokrivati predvidive iznose plaćanja na koje utječe nesolventnost trgovca i, prema potrebi, predvidivi trošak repatrijacija. To znači da bi zaštita trebala biti dostatna da pokrije sva predvidiva plaćanja izvršena od strane ili u ime putnika u vezi s paket aranžmanima u vrhuncu sezone, uzimajući u obzir razdoblje između primitka tih plaćanja i završetka putovanja ili odmora, kao i, prema potrebi, predvidivi trošak repatrijacija. To će općenito značiti da jamčevina mora pokriti dostatno visoki postotak organizatorovog prometa s obzirom na paket aranžmane te može ovisiti o čimbenicima poput vrste prodanih paket aranžmana, uključujući način prijevoza, odredište putovanja i bilo koja pravna ograničenja ili obveze organizatora u vezi s iznosima predujmova koje on smije primiti i njihovog rasporeda prije početka paket aranžmana. Iako se potreban iznos pokrića može izračunati na temelju najnovijih podataka o poslovanju, primjerice na temelju prometa ostvarenog u posljednjoj poslovnoj godini, organizatore bi ipak trebalo obvezati da prilagode zaštitu za slučaj nesolventnosti u slučaju povećanih rizika, uključujući znatno povećanje prodaje paket aranžmana. Međutim, djelotvorna zaštita u slučaju nesolventnosti ne bi trebala značiti da se moraju uzimati u obzir vrlo niski rizici, kao što je primjerice istovremena nesolventnost više najvećih organizatora, ako bi to nerazmjerno utjecalo na trošak zaštite i tako umanjilo njezinu djelotvornost. U takvim slučajevima jamstvo za povrat moguće je ograničiti.

(41)

S obzirom na razlike u nacionalnom pravu i praksi u odnosu na stranke ugovora o putovanju u paket aranžmanu i primitak plaćanja izvršenih od strane ili u ime putnika, državama članicama trebalo bi dopustiti da od prodavateljâ zahtijevaju i ugovaranje zaštite u slučaju nesolventnosti.

(42)

U skladu s Direktivom 2006/123/EZ, primjereno je utvrditi pravila kako bi se spriječilo da obveze u vezi sa zaštitom u slučaju nesolventnosti djeluju kao prepreka slobodnom kretanju usluga i slobodi poslovnog nastana. Države članice trebalo bi stoga obvezati da priznaju zaštitu u slučaju nesolventnosti prema pravu države članice u kojoj se poslovni nastan nalazi. Kako bi se u vezi sa zaštitom u slučaju nesolventnosti olakšali administrativna suradnja i nadzor nad organizatorima te, prema potrebi, prodavateljima, koji djeluju u različitim državama članicama, države članice trebalo bi obvezati da odrede središnje kontaktne točke.

(43)

Trgovce koji omogućuju povezane putne aranžmane trebalo bi obvezati da obavijeste putnike o tome da oni ne kupuju paket aranžman i da su za pravilno izvršenje njihovih ugovora odgovorni isključivo pojedinačni pružatelji usluga putovanja. Trgovce koji omogućuju povezane putne aranžmane trebalo bi također obvezati da pruže zaštitu u slučaju nesolventnosti za povrat plaćanja koja su primili i, ako su odgovorni za prijevoz putnika, za repatrijaciju putnika, te bi oni trebali na odgovarajući način obavijestiti putnike. Trgovci odgovorni za izvršenje pojedinačnih ugovora koji su dio povezanog putnog aranžmana podliježu općem zakonodavstvu Unije o zaštiti potrošača i sektorskom zakonodavstvu Unije.

(44)

Prilikom utvrđivanja pravila o sustavima zaštite u slučaju nesolventnosti za paket aranžmane i povezane putne aranžmane države članice ne bi trebalo sprečavati da uzmu u obzir posebnu situaciju manjih poduzeća, istodobno osiguravajući jednaku razinu zaštite za putnike.

(45)

Putnike bi trebalo zaštititi od pogrešaka do kojih dolazi u postupku rezerviranja paket aranžmana i povezanih putnih aranžmana.

(46)

Trebalo bi potvrditi da se putnici ne mogu odreći prava koja proizlaze iz ove Direktive i da organizatori ili trgovci koji omogućuju povezane putne aranžmane ne smiju izbjegavati svoje obveze tvrdeći da djeluju samo kao pružatelj usluge putovanja, posrednik ili u bilo kojem drugom svojstvu.

(47)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama za povrede nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva i osigurati da se one provode. Te bi sankcije trebale biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(48)

Zbog donošenja ove Direktive potrebno je prilagoditi određene zakonodavne akte Unije o zaštiti potrošača. Posebno bi trebalo precizirati da se Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuje na povrede ove Direktive. Također, uzimajući u obzir činjenicu da se Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) u svojem sadašnjem obliku ne primjenjuje na ugovore obuhvaćene Direktivom 90/314/EEZ, potrebno je izmijeniti Direktivu 2011/83/EU kako bi se osiguralo da se ona i dalje primjenjuje na pojedinačne usluge putovanja koje su dio povezanog putnog aranžmana ako te pojedinačne usluge nisu na neki drugi način isključene iz područja primjene Direktive 2011/83/EU, te da se određena prava potrošača utvrđena u toj Direktivi primjenjuju i na paket aranžmane.

(49)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje pravila o zaštiti osobnih podataka utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) niti pravila Unije o međunarodnom privatnom pravu, uključujući Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(50)

Trebalo bi precizirati da bi se regulatorni zahtjevi ove Direktive u odnosu na zaštitu u slučaju nesolventnosti i informacije u vezi s povezanim putnim aranžmanima trebali primjenjivati i na trgovce koji nemaju poslovni nastan u državi članici, a koji svoje djelatnosti, u smislu Uredbe (EZ) br. 593/2008 i Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (14), na bilo koji način usmjeravaju na jednu ili na više država članica.

(51)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ostvarivanju visoke te što jedinstvenije razine zaštite potrošača, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(52)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ovom se Direktivom posebno poštuje sloboda poduzetništva utvrđena u članku 16. Povelje, uz osiguravanje visoke razine zaštite potrošača unutar Unije, u skladu s člankom 38. Povelje.

(53)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima od 28. rujna 2011. (15), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnica direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(54)

Direktivu 90/314/EEZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,

(a)

paket aranžmane i povezane putne aranžmane koji obuhvaćaju razdoblje kraće od 24 sata osim ako je uključeno noćenje;

(b)

paket aranžmane i povezane putne aranžmane koje se omogućuje povremeno i na neprofitnoj osnovi i to samo ograničenoj skupini putnika;

(c)

paket aranžmane i povezane putne aranžmane kupljene na temelju općeg sporazuma za organiziranje poslovnih putovanja između trgovca i druge fizičke ili pravne osobe koja djeluje u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću.

1.

„usluga putovanja” znači:

2.

„paket aranžman” znači kombinacija najmanje dviju različitih vrsta usluga putovanja za potrebe istog putovanja ili odmora ako:

3.

„ugovor o putovanju u paket aranžmanu” znači ugovor o paket aranžmanu kao cjelini ili, ako se paket aranžman pruža u okviru zasebnih ugovora, svi ugovori koji obuhvaćaju usluge putovanja uključene u paket aranžman;

4.

„početak paket aranžmana” znači početak izvršenja usluga putovanja uključenih u paket aranžman;

5.

„povezani putni aranžman” znači najmanje dvije različite vrste usluga putovanja kupljene za potrebe istog putovanja ili odmora koje ne predstavljaju paket aranžman, i koji za posljedicu imaju sklapanje zasebnih ugovora s pojedinačnim pružateljima usluga putovanja, ako trgovac:

Ako je kupljena najviše jedna vrsta usluge putovanja, kako je navedeno u točki 1. točkama (a), (b) ili (c) i jedna ili više turističkih usluga, kako je navedeno u točki 1. točki (d), one ne predstavljaju povezani putni aranžman ako zadnje navedene usluge ne čine znatan dio kombinirane vrijednosti usluga i nisu oglašavane kao bitno obilježje kombinacije niti na neki drugi način predstavljaju bitno obilježje putovanja ili odmora.

6.

„putnik” znači svaka osoba koja želi sklopiti ugovor u okviru područja primjene ove Direktive ili koja ima pravo putovati na temelju ugovora sklopljenog u okviru područja primjene ove Direktive;

7.

„trgovac” znači svaka fizička ili svaka pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja u vezi s ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje, između ostalog i putem drugih osoba koje djeluju u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, bilo da djeluje u svojstvu organizatora, prodavatelja, trgovca koji omogućuje povezani putni aranžman ili kao pružatelj usluge putovanja;

8.

„organizator” znači trgovac koji izravno ili putem drugog trgovca odnosno zajedno s drugim trgovcem kombinira i prodaje ili nudi na prodaju paket aranžmane ili trgovac koji dostavlja podatke o putniku drugom trgovcu u skladu s točkom 2. točkom (b) podtočkom v.;

9.

„prodavatelj” znači trgovac koji nije organizator, a koji prodaje ili nudi na prodaju paket aranžmane koje kombinira organizator;

10.

„poslovni nastan” znači poslovni nastan kako je definiran u članku 4. točki 5. Direktive 2006/123/EZ;

11.

„trajni nosač podataka” znači svako sredstvo koje putniku ili trgovcu omogućuje pohranu informacija koje su mu osobno upućene i kojima može naknadno pristupati tijekom određenog vremena u svrhe za koje su te informacije namijenjene i koje omogućuje nepromijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija;

12.

„izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći” znači situacija izvan kontrole stranke koja se poziva na takvu situaciju i čije se posljedice nisu mogle izbjeći čak i da su poduzete sve razumne mjere;

13.

„nesukladnost” znači neizvršenje ili nepravilno izvršenje usluga putovanja uključenih u paket aranžman;

14.

„maloljetnik” znači svaka osoba mlađa od 18 godina;

15.

„prodajna točka” znači svaki maloprodajni objekt, bilo nekretnina ili pokretnina, ili internetska stranica za maloprodaju ili sličan online sustav za prodaju, između ostalog kad se internetske stranice za maloprodaju ili online sustavi za prodaju putnicima predstavljaju kao jedinstven sustav, uključujući telefonsku službu;

16.

„repatrijacija” znači povratak putnika na mjesto polazišta ili na drugo mjesto o kojem su se ugovorne stranke suglasile.

(a)

glavne značajke usluga putovanja:

(b)

tvrtka i geografska adresa organizatora te, prema potrebi, prodavatelja, kao i njihov telefonski broj i, prema potrebi, adresa e-pošte;

(c)

ukupna cijena paket aranžmana uključujući poreze i, prema potrebi, sve dodatne naknade, pristojbe i ostale troškove ili, ako te troškove nije moguće u razumnoj mjeri izračunati prije sklapanja ugovora, naznaku vrste dodatnih troškova koje će putnik možda morati snositi;

(d)

načine plaćanja, uključujući bilo koji iznos ili postotak cijene koje treba platiti kao predujam te raspored plaćanja preostalog iznosa, ili financijska jamstava koja putnik treba platiti ili osigurati;

(e)

najmanji broj osoba potreban za ostvarivanje paket aranžmana i rok iz članka 12. stavka 3. točke (a) prije početka paket aranžmana za mogući raskid ugovora ako taj broj ne bude dosegnut;

(f)

opće informacije o uvjetima odredišne zemlje u vezi s putovnicama i vizama, uključujući približno trajanje razdoblja za pribavljanje viza te informacije o zdravstvenim formalnostima odredišne zemlje;

(g)

informacija da putnik može raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku prije početka paket aranžmana uz plaćanje primjerene naknade za raskid ugovora ili, prema potrebi, standardnih naknada za raskid ugovora koje zahtijeva organizator, u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(h)

informacije o neobveznom ili obveznom osiguranju radi pokrivanja troška raskida ugovora od strane putnika ili troška pružanja pomoći, uključujući repatrijaciju, u slučaju nesreće, bolesti ili smrti.

(a)

posebni zahtjevi putnika koje je organizator prihvatio;

(b)

informacija o tome da je organizator:

(c)

naziv subjekta zaduženog za zaštitu u slučaju nesolventnosti i njegove podatke za kontakt, uključujući njegovu geografsku adresu, te, prema potrebi, naziv nadležnog tijela koje je dotična država članica imenovala u tu svrhu i njegove podatke za kontakt;

(d)

ime, adresu, telefonski broj, adresu e-pošte i, prema potrebi, broj telefaksa lokalnog predstavnika organizatora, kontaktne točke ili druge službe koji putniku omogućuju da brzo stupi u kontakt s organizatorom i učinkovito komunicira s njime, kako bi zatražio pomoć ako se nađe u poteškoćama ili kako bi se požalio na svaku nesukladnost koju utvrdi tijekom izvršenja paket aranžmana;

(e)

informacija da putnik mora prijaviti svaku nesukladnost koju utvrdi tijekom izvršenja paket aranžmana u skladu s člankom 13. stavkom 2.;

(f)

ako maloljetnici bez pratnje roditelja ili druge ovlaštene osobe putuju na temelju ugovora o putovanju u paket aranžmanu koji uključuje smještaj, informacije kojima se omogućuje izravan kontakt s maloljetnikom ili osobom odgovornom za maloljetnika u mjestu boravka maloljetnika;

(g)

informacije o dostupnim unutarnjim postupcima za rješavanje pritužbi i mehanizmima za alternativno rješavanje sporova („ARS”) na temelju Direktive 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18) te prema potrebi o subjektu za ARS kojim je trgovac obuhvaćen te o platformi za online rješavanje sporova na temelju Uredbe (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19);

(h)

informacije o pravu putnika da ugovor prenese na drugog putnika u skladu s člankom 9.

(a)

cijene prijevoza putnika koje su proizašle iz troška goriva ili drugih izvora energije;

(b)

visine poreza ili naknada za usluge putovanja obuhvaćene ugovorom koje određuju treće osobe koje nisu izravno uključene u izvršenje paket aranžmana, uključujući turističke poreze, pristojbe za slijetanje ili naknade za ukrcaj ili iskrcaj u lukama i zračnim lukama; ili

(c)

deviznih tečajeva koji su relevantni za paket aranžman.

(a)

je organizator to pravo pridržao u ugovoru;

(b)

je izmjena beznačajna; i

(c)

organizator na jasan, razumljiv i lako uočljiv način obavijesti putnika o izmjeni, na trajnom nosaču podataka.

(a)

prihvatiti predloženu izmjenu; ili

(b)

raskinuti ugovor bez plaćanja naknade za raskid ugovora.

(a)

predloženim izmjenama iz stavka 2. i, prema potrebi, u skladu sa stavkom 4., njihovu utjecaju na cijenu paket aranžmana;

(b)

razumnom roku u kojem putnik mora organizatora obavijestiti o svojoj odluci u skladu sa stavkom 2.;

(c)

posljedicama u slučaju da putnik ne odgovori u roku iz točke (b), u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom; i

(d)

ponuđenom zamjenskom paket aranžmanu i njegovoj cijeni, kad je to primjenjivo.

(a)

je broj osoba koje su prijavljene za paket aranžman manji od najmanjeg broja navedenog u ugovoru i ako organizator obavijesti putnika o raskidu ugovora unutar roka utvrđenog u ugovoru, ali ne kasnije od:

ili

(b)

organizatora u izvršenju ugovora spriječe izvanredne okolnosti koje se nisu mogle izbjeći te ako on putnika o raskidu ugovora obavijesti bez nepotrebnog odgađanja prije početka paket aranžmana.

(a)

nije moguće; ili

(b)

za sobom povlači nerazmjerne troškove, uzimajući u obzir opseg nesukladnosti i vrijednost usluga putovanja na koje nesukladnost utječe.

(a)

se nesukladnost može pripisati putniku;

(b)

se nesukladnost može pripisati trećoj osobi koja nije povezana s pružanjem usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket aranžmanu i da je nesukladnost nepredvidiva ili neizbježna; ili

(c)

je do nesukladnosti došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći.

(a)

pružanjem primjerenih informacija o zdravstvenim službama, lokalnim tijelima i konzularnoj pomoći; i

(b)

pomaganjem putniku pri uspostavljanju daljinske komunikacije i pri pronalaženju alternativnih putnih aranžmana.

(a)

putnik neće moći ostvariti korist ni od jednog od prava koja se primjenjuju isključivo na paket aranžmane u okviru ove Direktive i da će svaki pružatelj usluga biti isključivo odgovoran za pravilno izvršenje svojih usluga u skladu s ugovorom; i

(b)

će putnik moći ostvariti korist od zaštite u slučaju nesolventnosti u skladu sa stavkom 1.

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/34

(1)

Trebalo bi utvrditi regulatorne tehničke standarde kako bi se preciznije formulirale definicije iz članka 2. Direktive 2002/87/EZ i kako bi se osiguralo pravilno usklađivanje odredaba o dodatnom nadzoru koje su donesene u skladu s člancima 7. i 8. te Direktive te njezinim Prilogom II.

(2)

Važno je pružiti dodatne pojedinosti u pogledu elemenata koji se moraju uzeti u obzir za potrebe izvješćivanja o značajnim unutargrupnim transakcijama i značajnim koncentracijama rizika.

(3)

Na temelju članaka 7. i 8. Direktive 2002/87/EZ države članice obvezne su zahtijevati da regulirani subjekti ili mješoviti financijski holdinzi ispune određene obveze izvješćivanja. Takvo bi izvješćivanje trebalo biti usklađeno kako bi se koordinatorima i drugim relevantnim nadležnim tijelima pomoglo pri utvrđivanju relevantnih pitanja te kako bi se omogućila učinkovitija razmjena informacija. Radi postizanja veće usklađenosti izvješća o značajnim koncentracijama rizika i značajnim unutargrupnim transakcijama, regulirani subjekti i mješoviti financijski holdinzi trebali bi koordinatorima dostavljati barem određene standardizirane osnovne informacije.

(4)

Člancima 7. i 8. Direktive 2002/87/EZ koordinatori su ovlašteni i za praćenje značajnih koncentracija rizika i značajnih unutargrupnih transakcija te za utvrđivanje vrsta rizika i transakcija o kojima su regulirani subjekti u financijskom konglomeratu dužni izvješćivati. Koordinatori su ovlašteni i za određivanje pragova. U cilju usklađivanja tih odredaba trebalo bi utvrditi metodologiju kojom bi se koordinatorima i drugim relevantnim nadležnim tijelima pomoglo pri izvršavanju njihovih zadaća.

(5)

Postojeće mjere za dodatni nadzor koncentracije rizika i unutargrupnih transakcija razlikuju se diljem Unije. Trebalo bi utvrditi niz osnovnih nadzornih mjera u vezi s dodatnim nadzorom koncentracije rizika i unutargrupnih transakcija, uvažavajući pritom postojeći pravni okvir Unije i nacionalne pravne okvire. Uzimajući u obzir te osnovne mjere, nadležna tijela osigurat će jednake uvjete te će omogućiti usklađivanje nadzorne prakse diljem Unije.

(6)

Zahtjevi utvrđeni u pogledu reguliranih subjekata ili mješovitih financijskih holdinga nadovezuju se na postojeće sektorske zahtjeve u području koncentracije rizika i unutargrupnih transakcija te ih se ne bi smjelo smatrati dupliciranjem tih zahtjeva.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji su Komisiji dostavila europska nadzorna tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).

(8)

Europska nadzorna tijela provela su otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala su moguće povezane troškove i koristi te su zatražila očitovanja odgovarajućih interesnih skupina u skladu s člankom 37. uredaba (EU) br. 1093/2010 (2), (EU) br. 1094/2010 (3) i (EU) br. 1095/2010 (4) Europskog parlamenta i Vijeća,

(a)

utvrđivanja preciznije formulacije definicija „unutargrupnih transakcija” i „koncentracije rizika” iz članka 2. točaka 18. i 19. Direktive 2002/87/EZ utvrđivanjem kriterija na temelju kojih će se one smatrati značajnima;

(b)

usklađivanja odredaba donesenih u skladu s člancima 7. i 8. Direktive 2002/87/EZ i njezinim Prilogom II. u pogledu sljedećeg:

(a)

ulaganja i salda među društvima, uključujući nekretnine, obveznice, vlasnički kapital, zajmove, hibridne i podređene instrumente, kolateralizirane dužničke instrumente, ugovore o centralizaciji upravljanja imovinom ili novcem ili o podjeli troškova, programe mirovinskog osiguranja, pružanje usluga upravljanja, potpore poslovanju ili drugih usluga, dividende, plaćanje kamata i druga potraživanja;

(b)

jamstva, preuzete obveze, akreditive i druge izvanbilančne transakcije;

(c)

transakcije s izvedenicama;

(d)

kupnju, prodaju ili najam imovine i obveza;

(e)

unutargrupne naknade povezane s ugovorima o distribuciji;

(f)

transakcije namijenjene prijenosu izloženosti riziku među subjektima unutar financijskog konglomerata, uključujući transakcije sa subjektima posebne namjene ili pomoćnim subjektima;

(g)

poslove osiguranja, reosiguranja i retrocesije;

(h)

transakcije koje se sastoje od nekoliko povezanih transakcija pri kojima se imovina ili obveze prenose na subjekte izvan financijskog konglomerata, ali se izloženost riziku u konačnici ponovno prenosi na financijski konglomerat.

(a)

posebnu strukturu financijskog konglomerata, složenost unutargrupnih transakcija, poseban zemljopisni položaj druge ugovorne strane te je li druga ugovorna strana regulirani subjekt ili ne;

(b)

moguće učinke širenja unutar financijskog konglomerata;

(c)

moguće zaobilaženje sektorskih pravila;

(d)

moguće sukobe interesa;

(e)

stanje solventnosti i likvidnosti druge ugovorne strane;

(f)

transakcije među subjektima koji pripadaju različitim sektorima financijskog konglomerata, ako već nisu prijavljene na sektorskoj razini;

(g)

transakcije unutar financijskog sektora, koje nisu već prijavljene u skladu s odredbama sektorskih pravila.

(a)

datume i iznose značajnih transakcija, nazive i matične brojeve društava ili druge identifikacijske brojeve relevantnih subjekata grupe i drugih ugovornih strana, uključujući, ako je primjenjivo, identifikator pravne osobe (LEI);

(b)

kratak opis značajnih unutargrupnih transakcija u skladu s vrstama transakcija iz stavka 1.;

(c)

ukupan obujam svih značajnih unutargrupnih transakcija određenog financijskog konglomerata unutar danog izvještajnog razdoblja;

(d)

informacije o načinu na koji se upravlja sukobima interesa i rizicima širenja na razini financijskog konglomerata povezanima sa značajnim unutargrupnim transakcijama, uzimajući u obzir strategiju financijskog konglomerata za kombiniranje djelatnosti u sektorima usluga bankarstva, osiguranja i ulaganja ili sektorsku samoprocjenu vlastitih rizika u kojoj je razmotreno upravljanje sukobima interesa i rizicima širenja povezanima sa značajnim unutargrupnim transakcijama.

(a)

ako su te izloženosti riziku izravne ili neizravne;

(b)

ako su te izloženosti riziku bilančne ili izvanbilančne stavke;

(c)

ako se te izloženosti riziku odnose na regulirane i neregulirane subjekte, iste ili različite financijske sektore u financijskom konglomeratu;

(d)

ako se te izloženosti riziku sastoje od kombinacije ili međudjelovanja izloženosti iz točaka (a), (b) ili (c).

(a)

stanje solventnosti i likvidnosti na razini financijskog konglomerata i pojedinačnih subjekata unutar financijskog konglomerata;

(b)

veličinu, složenost i posebnu strukturu financijskog konglomerata, uključujući postojanje subjekata posebne namjene, pomoćnih subjekata, subjekata trećih zemalja;

(c)

posebnu strukturu za upravljanje rizikom financijskog konglomerata i značajke sustava upravljanja;

(d)

diversifikaciju izloženosti financijskog konglomerata i njegova investicijskog portfelja;

(e)

diversifikaciju financijskih djelatnosti financijskog konglomerata s obzirom na zemljopisna područja i linije poslovanja;

(f)

odnos, korelaciju i međudjelovanje čimbenika rizika u okviru subjekata u financijskom konglomeratu;

(g)

moguće učinke širenja unutar financijskog konglomerata;

(h)

moguće zaobilaženje sektorskih pravila;

(i)

moguće sukobe interesa;

(j)

razinu ili obujam rizika;

(k)

moguće akumuliranje i međudjelovanje izloženosti subjekata koji pripadaju različitim financijskim sektorima financijskog konglomerata, ako već nije prijavljeno na sektorskoj razini;

(l)

izloženosti unutar financijskog sektora financijskog konglomerata, koje se ne prijavljuju u skladu s odredbama sektorskih pravila.

(a)

opis značajne koncentracije rizika u skladu s vrstama rizika iz stavka 1.;

(b)

raščlambu značajne koncentracije rizika prema drugim ugovornim stranama i grupama međusobno povezanih drugih ugovornih strana, zemljopisnim područjima, gospodarskim sektorima, valutama, pri čemu je potrebno navesti nazive, matične brojeve društava ili druge identifikacijske brojeve relevantnih društava grupe financijskog konglomerata i njihovih odgovarajućih drugih ugovornih strana, uključujući, ako je primjenjivo, identifikator pravne osobe (LEI);

(c)

ukupan iznos svake značajne koncentracije rizika na kraju određenog izvještajnog razdoblja izmjeren u skladu s primjenjivim sektorskim pravilima;

(d)

ako je primjenjivo, iznos značajne koncentracije rizika uzimajući u obzir tehnike smanjenja rizika i faktore ponderiranja rizika;

(e)

informacije o načinu na koji se upravlja sukobima interesa i rizicima širenja na razini financijskog konglomerata povezanima sa značajnom koncentracijom rizika, uzimajući u obzir strategiju financijskog konglomerata za kombiniranje djelatnosti u sektorima usluga bankarstva, osiguranja i ulaganja ili sektorsku samoprocjenu vlastitih rizika u kojoj je razmotreno upravljanje sukobima interesa i rizicima širenja povezanima sa značajnom koncentracijom rizika.

1.

od reguliranih subjekata ili mješovitih financijskih holdinga, ako je primjereno, zahtijevati sljedeće:

2.

odrediti odgovarajuće pragove radi utvrđivanja i nadzora značajne koncentracije rizika i značajnih unutargrupnih transakcija.

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/39

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze EC 3.2.1.8 i endo-1,3(4)-beta-glukanaze EC 3.2.1.6 dobivenog od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536 i Talaromyces versatilis sp. nov. DSM 26702. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. te Uredbe.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze EC 3.2.1.8 i endo-1,3(4)-beta-glukanaze EC 3.2.1.6 dobivenog od Talaromyces versatilis IMI CC 378536 i Talaromyces versatilis sp. nov. DSM 26702 kao dodatka hrani za životinje za sve glavne i manje značajne vrste peradi za tov uzgajane za nesenje i rasplod te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”.

(4)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/661 (2) uporaba tog pripravka odobrena je na deset godina za piliće za tov, piliće uzgajane za nesenje te manje značajne vrste peradi za tov i uzgajane za nesenje.

(5)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojem je mišljenju od 28. travnja 2015. (3) zaključila da pripravak endo-1,4-beta-ksilanaze EC 3.2.1.8 i endo-1,3(4)-beta-glukanaze EC 3.2.1.6 dobiven od Talaromyces versatilis IMI CC 378536 i Talaromyces versatilis sp. nov. DSM 26702 u predloženim uvjetima uporabe nema štetan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš te da se njime znatno poboljšava omjer utroška hrane i prirasta tjelesne mase kod purana za tov. Taj se zaključak primjenjuje i na purane uzgajane za rasplod. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Ona je potvrdila i izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje u hrani za životinje koju je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Ocjenom pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze i endo-1,3(4)-beta-glukanaze utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje propisani člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/43

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna procjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ pripravak endo-1,4-beta-glukanaze (EC 3.2.1.4) dobiven od Trichoderma citrinoviride Bisset (IM SD142) (bivši naziv Trichoderma longibrachiatum) (dalje u tekstu „pripravak naveden u Prilogu”) odobren je bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za piliće za tov Uredbom Komisije (EZ) br. 2148/2004 (3) te za odbijenu prasad Uredbom Komisije (EZ) br. 1520/2007 (4). Taj je pripravak nakon toga uvršten u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s člankom 7. te Uredbe podnesen je zahtjev za ponovnu procjenu pripravka endo-1,4-betaglukanaze (EC 3.2.1.4) dobivenog od Trichoderma citrinoviride Bisset (IM SD142) (bivši naziv Trichoderma longibrachiatum) kao dodatka hrani za piliće za tov, manje značajne vrste peradi za tov i odbijenu prasad. Podnositelj zahtjeva zatražio je da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojim je mišljenjima od 17. travnja 2013. (5) i 10. ožujka 2015. (6) zaključila da pripravak endo-1,4-beta-glukanaze (EC 3.2.1.4) dobiven od Trichoderma citrinoviride Bisset (IM SD142) (bivši naziv Trichoderma longibrachiatum) u predloženim uvjetima uporabe nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je zaključila i da uporaba tog pripravka može biti učinkovita kod pilića za tov i odbijene prasadi. Stav je Agencije i da se zaključci o učinkovitosti mogu primijeniti na manje značajne vrste peradi za tov. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Ona je potvrdila i izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje u hrani za životinje koju je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Ocjenom pripravka endo-1,4-beta-glukanaze (EC 3.2.1.4) dobivenog od Trichoderma citrinoviride Bisset (IM SD142) (bivši naziv Trichoderma longibrachiatum) utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje propisani člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Uredbe (EZ) br. 2148/2004 i (EZ) br. 1520/2007 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjivanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

1.

Članak 5. briše se.

2.

Prilog V. briše se.

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/46

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna ocjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ L-cistein hidroklorid monohidrat odobren je bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za sve životinjske vrste. Taj je proizvod nakon toga unesen u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7. podnesen je zahtjev za ponovnu ocjenu L-cistein hidroklorid monohidrata kao dodatka hrani za mačke i pse. Podnositelj zahtjeva zatražio je da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „osjetilni dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 10. listopada 2013. (3) zaključila da L-cistein hidroklorid monohidrat u predloženim uvjetima upotrebe u hrani za životinje nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je dodala da su L-cistin i L-cistein hidroklorid arome odobrene za upotrebu u hrani čija je učinkovitost dokazana, međutim nije jasno upotrebljava li se L-cistein hidroklorid monohidrat kao aroma u hrani za kućne ljubimce na način na koji se upotrebljava u hrani. Uzimajući u obzir dokaze koje je dostavio podnositelj zahtjeva, Agencija je zaključila i da se učinkovitost L-cistein hidroklorid monohidrata u pogledu konačne koncentracije u hrani za životinje ne može procijeniti. Međutim, Agencija je izjavila i da je taj dodatak odobren za upotrebu u hrani te stoga nisu potrebni dodatni dokazi o njegovoj djelotvornosti kada je njegova funkcija u hrani za životinje jednaka kao u hrani. Uzimajući u obzir dodatne dokaze koje je dostavio podnositelj zahtjeva, Komisija je zaključila da, iako L-cistein hidroklorid monohidrat ima drugačiju kemijsku strukturu u usporedbi s L-cistinom i L-cistein hidrokloriod, činjenica da je taj dodatak monohidrat ne utječe na njegovu učinkovitost. Komisija je također zaključila da su razine upotrebe tog aditiva veće od uobičajenih i najvećih razina upotrebe u hrani za različite vrste proizvoda te da stoga postoji dovoljno dokaza za djelotvornost te tvari.

(5)

Agencija je zaključila da neće doći do sigurnosnih rizika za potrošače ako se poduzmu odgovarajuće mjere zaštite. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Ocjenom L-cistein hidroklorid monohidrata utvrdilo se da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti upotrebu L-cistein hidroklorid monohidrata kako je naveden u Prilogu ovoj Uredbi.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja za L-cistein hidroklorid monohidrat bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjavanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/49

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna ocjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ vitamin K odobren je bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za sve životinjske vrste. Taj je proizvod nakon toga unesen u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7. podnesen je zahtjev za ponovnu ocjenu upotrebe vitamina K3 u obliku menadion natrijeva bisulfita i menadion nikotinamid bisulfita kao dodataka hrani za sve životinjske vrste. Podnositelj zahtjeva zatražio je da se ti dodaci razvrstaju u kategoriju dodataka „nutritivni dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 16. siječnja 2014. (3) zaključila da menadion natrijev bisulfit i menadion nikotinamid bisulfit u predloženim uvjetima upotrebe u hrani za životinje nemaju negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš.

(5)

Agencija je zaključila i da su menadion natrijev bisulfit i menadion nikotinamid bisulfit učinkoviti izvori vitamina K. te da neće doći do sigurnosnih rizika za potrošače ako se poduzmu odgovarajuće zaštitne mjere. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Ocjenom menadion natrijeva bisulfita i menadion nikotinamid bisulfita utvrdilo se da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti upotrebu menadion natrijeva bisulfita i menadion nikotinamid bisulfita kako su navedeni u Prilogu ovoj Uredbi.

(7)

Iako je podnositelj zahtjeva povukao zahtjev za upotrebu menadion natrijeva bisulfita u vodi za piće, taj se dodatak može upotrebljavati u krmnim smjesama koje se potom primjenjuju putem vode.

(8)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja za menadion natrijev bisulfit i menadion nikotinamid bisulfit bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjavanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/54

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/56

(1)

U Europskoj sigurnosnoj strategiji koju su donijeli šefovi država i vlada 12. prosinca 2003. naznačeno je pet glavnih izazova na koje Unija treba odgovoriti: terorizam, širenje oružja za masovno uništenje, regionalni konflikti, nefunkcioniranje države i organizirani kriminal. Posljedice nekontroliranog optjecaja konvencionalnog oružja od presudne su važnosti za četiri od pet navedenih izazova. U toj se strategiji naglašava važnost kontrola izvoza za ograničavanje širenja oružja.

(2)

Unija je 5. lipnja 1998. donijela politički obvezujući Kodeks ponašanja pri izvozu oružja, kojim se utvrđuju zajednička mjerila za reguliranje zakonite trgovine konvencionalnim oružjem.

(3)

Strategijom EU-a za suzbijanje nezakonitog gomilanja malog i lakog oružja (SALW) i pripadajućeg streljiva te trgovanja njima, koju je Europsko vijeće donijelo 15. i 16. prosinca 2005., predviđa se da Unija, na regionalnoj i međunarodnoj razini, podržava jačanje kontrola izvoza i promicanje mjerila Kodeksa ponašanja pri izvozu oružja s pomoću, među ostalim, pružanja pomoći zemljama koje nisu zemlje EU-a u izradi relevantnog domaćeg zakonodavstva te promicanjem mjera za poboljšanje transparentnosti.

(4)

Kodeks ponašanja pri izvozu oružja zamijenjen je 8. prosinca 2008. Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/ZVSP (1) koje je pravno obvezujuće i kojim se uspostavlja osam mjerila na osnovi kojih treba ocjenjivati zahtjeve za izvoz konvencionalnog oružja. Ono također uključuje mehanizam obavješćivanja i savjetovanja za odbijanja izvoza oružja i mjere transparentnosti poput godišnje objave godišnjeg izvješća EU-a o izvozu oružja. Određen broj zemalja koje nisu zemlje EU-a uskladio se sa Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP.

(5)

U članku 11. Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP navodi se da države članice trebaju ulagati najveće moguće napore da i druge države koje izvoze vojnu tehnologiju ili opremu potaknu na primjenu mjerila tog Zajedničkog stajališta.

(6)

Opća skupština UN-a usvojila je Ugovor o trgovini oružjem (UTO) 2. travnja 2013. te je on stupio na snagu 24. prosinca 2014. UTO-om se nastoji ojačati transparentnost i odgovornost u trgovini oružjem. UTO-om se, kao i Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP, utvrđuje određeni broj mjerila za procjenu rizika na osnovi kojih je potrebno ocjenjivati izvoz oružja. Unija konkretno podupire učinkovitu provedbu i univerzalizaciju UTO-a putem svog posebnog programa donesenog u okviru Odluke Vijeća 2013/768/ZVSP (2). Tim se programom pomaže određenom broju zemalja koje nisu zemlje EU-a, na njihov zahtjev, u jačanju njihovih sustava za kontrolu prijenosa oružja u skladu sa zahtjevima UTO-a.

(7)

Stoga je važno osigurati komplementarnost između aktivnosti informiranja i aktivnosti za pomoć predviđenih u ovoj Odluci i onih predviđenih u Odluci 2013/768/ZVSP. Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo (3), Alžir, Egipat, Libija, Maroko, Tunis, Armenija, Azerbajdžan, Bjelarus, Gruzija, Republika Moldova, Ukrajina, Benin, Burkina Faso, Kabo Verde, Côte d'Ivoire, Gambija, Gana, Gvineja, Gvineja Bisau, Liberija, Mali, Niger, Nigerija, Senegal, Sijera Leone, Togo, Mauritanija, Kamerun, Čad i Kina utvrđeni su kao korisnici u okviru ove Odluke. Kada je to relevantno, korisnike utvrđene ovom Odlukom koji nisu poduzeli nikakav korak prema potpisivanju UTO-a i pristupu UTO-u, trebalo bi potaknuti da to učine putem aktivnosti koje se provode u okviru ove Odluke. Isto bi tako, kada je to relevantno, trebalo potaknuti korisnike koji su potpisali UTO, ali ga još nisu ratificirali da ga ratificiraju. Ako bude uspješno provedena, ova bi Odluka stoga također mogla funkcionirati kao poveznica prema pojačanoj pomoći povezanoj s UTO-om u skladu s Odlukom 2013/768/ZVSP.

(8)

Aktivnosti Unije kojima se promiču učinkovite i transparentne kontrole izvoza oružja razvijene su od 2008. na temelju Zajedničke akcije Vijeća 2008/230/ZVSP (4) i odluka 2009/1012/ZVSP (5) i 2012/711/ZVSP (6). Tim se aktivnostima posebno podupire daljnja regionalna suradnja, pojačana transparentnost i veća odgovornost u skladu s načelima Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP i u njemu utvrđenih mjerila za procjenu rizika. Dotične aktivnosti tradicionalno su usmjerene prema trećim zemljama iz istočnog i južnog susjedstva Unije.

(9)

Unija je posljednjih godina također pružala pomoć za poboljšanje kontrola izvoza robe dvojne namjene u zemljama koje nisu zemlje EU-a, u okviru projekata poduzetih u sklopu financijskih instrumenata Unije koji nisu obuhvaćeni proračunom zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP). Ta su nastojanja nastavljena u okviru inicijative za centre izvrsnosti. Trebalo bi osigurati koordinaciju s tim aktivnostima koje su važne za kontrole izvoza robe dvojne namjene.

(10)

Vijeće je povjerilo tehničku provedbu odluka 2009/1012/ZVSP i 2012/711/ZVSP njemačkom Saveznom uredu za gospodarstvo i kontrolu izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – „BAFA”). BAFA je uspješno dovršila organizaciju svih aktivnosti predviđenih u tim odlukama. BAFA je ujedno provedbena agencija za projekte kojima se podupire učinkovita provedba Ugovora o trgovini oružjem u okviru Odluke 2013/768/ZVSP. S obzirom na navedeno, odabir BAFA-e kao provedbene agencije za aktivnosti Unije u okviru ove Odluke opravdan je njezinim dokazanim iskustvom, kvalifikacijama i potrebnom stručnošću u cjelokupnom rasponu relevantnih aktivnosti Unije povezanih s kontrolom izvoza oružja. Odabirom BAFA-e olakšat će se pronalaženje sinergija između programa informiranja u vezi s UTO-om i aktivnosti na temelju ove Odluke,

(a)

promicanju učinkovitih kontrola izvozâ oružja od strane zemalja koje nisu zemlje EU-a u skladu s načelima navedenima u Zajedničkom stajalištu 2008/944/ZVSP i Ugovoru o trgovini oružjem te ostvarenju, prema potrebi, komplementarnosti i sinergija s projektima pomoći Unije u području kontrola izvoza robe dvojne namjene;

(b)

davanju potpore nastojanjima zemalja koje nisu zemlje EU-a na domaćoj i regionalnoj razini kako bi trgovina konvencionalnim oružjem postala odgovornija i transparentnija.

(a)

daljnjim promicanjem, među zemljama koje nisu zemlje EU-a, mjerila i načela navedenih u Zajedničkom stajalištu 2008/944/ZVSP i Ugovoru o trgovini oružjem na temelju postignuća ostvarenih putem provedbe odluka 2012/711/ZVSP i 2009/1012/ZVSP te Zajedničke akcije 2008/230/ZVSP;

(b)

pružanjem pomoći zemljama koje nisu zemlje EU-a u izradi, ažuriranju i provedbi, prema potrebi, odgovarajućih zakonodavnih i administrativnih mjera kojima je cilj uspostava učinkovitog sustava kontrola izvoza konvencionalnog oružja;

(c)

pružanjem pomoći korisnicima u osposobljavanju službenika za izdavanje dozvola i službenika za izvršavanje zakonodavstva radi osiguranja odgovarajuće provedbe i izvršavanja kontrola izvoza oružja;

(d)

promicanjem transparentnosti i odgovornosti u međunarodnoj trgovini oružjem, među ostalim putem pružanja potpore nacionalnim i regionalnim mjerama za promicanje transparentnosti i odgovarajuće provjere pri izvozima konvencionalnog oružja;

(e)

poticanjem korisnika koji još nisu poduzeli nikakve korake prema potpisivanju UTO-a i pristupu UTO-u, da se pridruže UTO-a te poticanjem potpisnika da ga ratificiraju;

(f)

promicanjem daljnjeg razmatranja rizika preusmjeravanja oružja i njegova ublažavanja, iz perspektive i uvoza i izvoza.

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/64

(1)

Vijeće je 22. travnja 2013. donijelo Odluku 2013/189/ZVSP o osnivanju Europske akademije za sigurnost i obranu (1).

(2)

Vijeće je 22. srpnja 2014. donijelo Odluku 2014/491/ZVSP o izmjeni Odluke 2013/189/ZVSP (2).

(3)

Odlukom 2013/189/ZVSP, kako je izmijenjena Odlukom 2014/491/ZVSP, predviđa se financijski referentni iznos za prvih dvanaest mjeseci od 1. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2014. te za naknadno razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2015.

(4)

Upravni odbor, osnovan Odlukom 2013/189/ZVSP, 25. ožujka 2014. složio se da bi razdoblje obuhvaćeno sporazumom o financiranju trebalo biti usklađeno s razdobljem godišnjeg financijskog izvještavanja, koje teče od 1. siječnja do 31. prosinca, kako bi od 2016. nadalje bio potreban samo jedan financijski izvještaj.

(5)

Trebalo bi stoga utvrditi novi financijski referentni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.

(6)

Odluku 2013/189/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/65

(1)

Direktivom 92/119/EEZ utvrđuju se opće mjere za suzbijanje određenih bolesti životinja. One obuhvaćaju mjere koje treba poduzeti u slučaju sumnje na bolest kvrgave kože ili potvrde njezine prisutnosti na gospodarstvu, mjere koje treba poduzeti u ograničenim područjima i druge dodatne mjere za suzbijanje bolesti. Tim se mjerama, kao dopuna drugim mjerama nadzora, osigurava i hitno cijepljenje u slučaju izbijanja bolesti kvrgave kože.

(2)

Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/1500 (5) utvrđuju se sveobuhvatne zaštitne mjere i ograničenja kretanja te otpreme goveda i njihova sjemena, kao i stavljanja na tržište određenih proizvoda životinjskog podrijetla iz određenih područja Grčke pogođenih bolešću kvrgave kože.

(3)

Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2055 (6) utvrđuju se uvjeti za uspostavljanje programa hitnog cijepljenja goveda protiv bolesti kvrgave kože u Grčkoj. Nadalje, Provedbenom odlukom (EU) 2015/2055 izmijenjene su određene odredbe Provedbene odluke (EU) 2015/1500 te je prošireno ograničeno područje kako bi njome uz regionalnu jedinicu Evros bile obuhvaćene i regionalne jedinice Rodopi, Xanthi, Kavala i Limnos.

(4)

Grčka nadležna tijela 19. listopada 2015. obavijestila su Komisiju o dodatnim izbijanjima bolesti u regionalnoj jedinici Chalkidiki i ponovno, 21. listopada 2015., o namjeri primjene cijepljenja protiv bolesti kvrgave kože u regionalnim jedinicama Chalkidiki, Thessaloniki i Kilkis te 11. studenoga o namjeri primjene cijepljenja u regionalnim jedinicama Drama i Serres. To zahtijeva proširenje ograničenog područja utvrđenog u Prilogu Provedbenoj odluci (EU) 2015/1500, kao i područja u kojem se cijepljenje može provesti, kako je utvrđeno u Prilogu I. Provedbenoj odluci (EU) 2015/2055.

(5)

Provedbenu odluku (EU) 2015/1500 i Provedbenu odluku (EU) 2015/2055 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/68

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/69

11.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 326/73

1.

Pojam „netolerancija” zamjenjuje se pojmom „intolerancija” u cijeloj Uredbi u odgovarajućem gramatičkom obliku.

2.

Riječi „poslovanju hranom” zamjenjuju se riječima „poslovanju s hranom” u cijeloj Uredbi.

3.

Stranica 168., uvodna izjava 3., prva rečenica:

4.

Stranica 168., uvodna izjava 7., prva rečenica:

5.

Stranica 171., uvodna izjava 33., prva rečenica:

6.

Stranica 171., uvodna izjava 34., zadnja rečenica:

7.

Stranica 171., uvodna izjava 35., druga rečenica:

8.

Stranica 172., uvodna izjava 41., treća rečenica:

9.

Stranica 173., uvodna izjava 54., prva rečenica:

10.

Stranica 174., članak 2. stavak 1. točka (a):

11.

Stranica 175., članak 2. stavak 2. točka (e):

12.

Stranica 175., članak 2. stavak 2. točka (j):

13.

Stranica 175., članak 2. stavak 2. točka (k):

14.

Stranica 175., članak 2. stavak 2. točka (n):

15.

Stranica 176., članak 3. stavak 2.:

16.

Stranica 177., članak 5.:

17.

Stranica 177., članak 7. stavak 1. točka (a):

18.

Stranica 177., članak 7. stavak 1. točka (d):

19.

Stranica 178., članak 8. stavak 7. prvi podstavak točka (b):

20.

Stranica 178., članak 8. stavak 7. drugi podstavak:

21.

Stranica 178., članak 9. stavak 1. točka (i):

22.

Stranica 178., članak 9. stavak 1. točka (j):

23.

Stranica 178., članak 9. stavak 3. drugi podstavak:

24.

Stranica 180., članak 17. stavak 3.:

25.

Stranica 181., članak 19. stavak 1. točka (d):

26.

Stranica 181., članak 20. točka (a):

27.

Stranica 181., članak 20. točka (c):

28.

Stranica 182., članak 21. stavak 1. četvrti podstavak:

29.

Stranica 182., članak 21. stavak 2. prvi podstavak:

30.

Stranica 183., članak 26. stavak 2. točka (a):

31.

Stranica 183., članak 26. stavak 3. prvi podstavak:

32.

Stranica 183., članak 26. stavak 4.:

33.

Stranica 183., članak 26. stavak 5. uvodni tekst:

34.

Stranica 183., članak 26. stavak 6.:

35.

Stranica 183., članak 26. stavak 7. prvi podstavak:

36.

Stranica 183., članak 26. stavak 9. uvodni tekst:

37.

Stranica 185., članak 33. stavak 1., uvodni tekst:

38.

Stranica 185., članak 33. stavak 1. točka (c):

39.

Stranica 186., članak 34. stavak 6.:

40.

Stranica 186., članak 35. stavak 2. prva rečenica:

41.

Stranica 189., članak 49., uvodni tekst:

42.

Stranica 192., Prilog I. točka 8.:

43.

Stranica 194., Prilog III. točka 2.3., drugi stupac, prva i druga rečenica:

44.

Stranica 194., Prilog III. točka 3.3., drugi stupac, druga rečenica:

45.

Stranica 195., Prilog III. točka 4.2., drugi stupac:

46.

Stranica 195., Prilog III., točka 5., naslov:

47.

Stranica 195., Prilog III., točka 5.1, drugi stupac, podtočka 2.:

48.

Stranica 195., Prilog III., točka 6., naslov:

49.

Stranica 195., Prilog III. točka 6.1., prvi stupac:

50.

Stranica 195., Prilog III. točka 6.1., drugi stupac:

51.

Stranica 196., Prilog IV., naslov:

52.

Stranica 196., Prilog IV., podnaslov:

53.

Stranica 197., Prilog V., naslov:

54.

Stranica 198., Prilog VI. dio A točka 4., uvodni tekst:

55.

Stranica 198., Prilog VI. dio A točka 5.:

56.

Stranica 198., Prilog VI. dio A točka 6. prva rečenica:

57.

Stranica 198., Prilog VI. dio A točka 6. druga rečenica:

58.

Stranica 200., Prilog VI. dio B točka 3.:

59.

Stranica 200., Prilog VI. dio C, naslov:

60.

Stranica 200., Prilog VI. dio C:

61.

Stranica 201., Prilog VII. dio A točka 4., prvi stupac:

62.