Službeni list L 74/2014

14.3.2014

Službeni list Europske unije

L 74/1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 240/2014

оd 7. siječnja 2014.

o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo te o utvrđivanju općih odredbi Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kojom se izvan snage stavlja Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

budući da:

(1)

Cilj je ove Uredbe osigurati europski kodeks ponašanja kako bi se državama članicama dala potpora te kako bi im se olakšalo organiziranje partnerstva za Sporazume o partnerstvu i programe koje podupiru Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF). Ti fondovi sada funkcioniraju pod zajedničkim okvirom kao „Europski strukturni i investicijski fondovi” (dalje u tekstu „Fondovi ESI-ja”).

(2)

Partnerstvo je davno uspostavljeno načelo u provedbi Fondova ESI-ja. Pod partnerstvom se podrazumijeva uska suradnja javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera te tijela koja predstavljaju civilno društvo na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama kroz cijeli programski ciklus koji se sastoji od pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije.

(3)	Odabrani partneri trebali bi predstavljati najreprezentativnije relevantne dionike. Postupci odabira trebali bi biti transparentni i njima bi se u obzir trebalo uzimati različite institucionalne i pravne okvire država članica te njihovu nacionalnu i regionalnu nadležnost.

(4)

Partneri bi trebali uključivati javna tijela, gospodarske i socijalne partnere te tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere iz područja zaštite okoliša, organizacije temeljene na zajednici i volonterske organizacije koje mogu znatno utjecati na provedbu Sporazuma o partnerstvu i provedbu programa ili na koje provedba Sporazuma o partnerstvu i provedba programa može znatno utjecati. Posebnu bi pažnju trebalo obratiti na uključivanje skupina na koje bi se moglo utjecati programima, ali koje teško utječu na programe, ponajprije najranjivije i marginalizirane zajednice s najvećim rizikom od diskriminacije ili socijalne isključenosti, osobito osobe s invaliditetom, migranti i Romi.

(5)

Za odabir partnera neophodno je u obzir uzeti razlike između Sporazuma o partnerstvu i programa. Sporazumima o partnerstvu pokriva se sve Fondove ESI-ja kojima se pruža potporu svakoj državi članici, dok se programi odnose samo na Fondove ESI-ja kojima im se doprinosi. Partneri za Sporazume o partnerstvu trebali bi biti oni koji su relevantni s obzirom na planiranu uporabu svih Fondova ESI-ja, dok je za programe dovoljno da su partneri oni koji su relevantni s obzirom na planirane uporabe Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu.

(6)

Partneri bi trebali biti uključeni u pripremu i provedbu Sporazuma o partnerstvu i programa. U tu je svrhu neophodno utvrditi glavna načela i dobru praksu povezanu s pravovremenim, značajnim i transparentnim savjetovanjem partnera u vezi s analizom izazova i potreba koje treba riješiti, odabir ciljeva i prioriteta kojima bi se oni rješavali te strukture koordinacije i sporazume o višerazinskom upravljanju neophodnom za učinkovito provođenje politika.

(7)	Partnere bi trebalo predstaviti odborima za praćenje programa. Pravilima koja reguliraju članstvo i postupke odbora trebalo bi promicati kontinuitet i vlasništvo programiranja i provedbe te jasne i transparentne radne dogovore, kao i pravodobnost i nediskriminaciju.

(8)	Aktivnim sudjelovanjem u odborima za praćenje partneri bi trebali biti uključeni u ocjenjivanje učinkovitosti različitih prioriteta, važnih izvješća o programima te, ako je primjenjivo, poziva na dostavu prijedloga.

(9)	Učinkovito partnerstvo trebalo bi olakšati pomaganjem bitnim partnerima da ojačaju svoju institucionalnu sposobnost s obzirom na pripremu i provedbu programa.

(10)	Komisija bi uspostavom Zajednice prakse o partnerstvu kojom bi bili obuhvaćeni Fondovi ESI-ja trebala olakšati razmjenu dobre prakse, jačanje institucionalne sposobnosti i širenje relevantnih rezultata među državama članicama, upravljačkim tijelima i predstavnicima partnera.

(11)	Države članice trebale bi ocijeniti ulogu partnera u provedbi Sporazuma o partnerstvu te učinkovitost i djelotvornost partnerstva u programskom razdoblju.

(12)	Kako bi se državama članicama dala potpora i olakšala organizacija partnerstva, Komisija bi na raspolaganje trebala staviti primjere najbolje postojeće prakse u državama članicama,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom uspostavlja europski kodeks ponašanja za partnerstvo za Sporazume o partnerstvu i programe koje se podupire iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

POGLAVLJE II.

GLAVNA NAČELA POVEZANA S TRANSPARENTNIM POSTUPCIMA ZA IDENTIFICIRANJE RELEVANTNIH PARTNERA

Članak 2.

Reprezentativnost partnera

Države članice osiguravaju da su partneri iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 najreprezentativniji relevantni dionici te da se imenuju kao propisno ovlašteni predstavnici, uzimajući u obzir njihovo znanje, mogućnost aktivnog sudjelovanja i zastupanje na odgovarajućoj razini.

Članak 3.

Identificiranje relevantnih partnera za Sporazum o partnerstvu

1. Za Sporazum o partnerstvu države članice identificiraju relevantne partnere barem među sljedećima:

(a)

nadležna regionalna, lokalna, gradska i druga javna tijela, uključujući:

i.	regionalna nadležna tijela, nacionalne predstavnike lokalnih nadležnih tijela i lokalna nadležna tijela koja predstavljaju najveće gradove i urbana područja čija je nadležnost povezana s planiranom uporabom Fondova ESI-ja;

ii.	nacionalne predstavnike visokoškolskih ustanova, pružatelje obrazovnih usluga i usluga osposobljavanja te istraživačke centre s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja;

iii.

ostala nacionalna javna tijela odgovorna za primjenu horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja; ponajprije tijela za promicanje ravnopravnosti utvrđena u skladu s Direktivom Vijeća 2000/43/EZ (2), Direktivom Vijeća 2004/113/EZ (3) i Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4);

(b)

gospodarski i socijalni partneri, uključujući:

i.	nacionalno prepoznate organizacije socijalnih partnera, ponajprije opće međuindustrijske i sektorske organizacije čiji su sektori povezani s planiranom uporabom Fondova ESI-ja;

ii.	nacionalne gospodarske komore i poslovna udruženja koja predstavljaju opći interes industrija i grana s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja i radi osiguravanja uravnotežene zastupljenosti velikih, srednjih, malih i mikro poduzeća, zajedno s predstavnicima socijalne ekonomije;

(c)

tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije, uključujući:

tijela koja rade u područjima povezanima s planiranom uporabom Fondova ESI-ja te s primjenom horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na temelju njihove reprezentativnosti i uzimajući u obzir geografsku i tematsku pokrivenost, sposobnost upravljanja, stručnost i inovativne pristupe;

ii.	druge organizacije ili skupine na koje se znatno utjecalo ili je vjerojatno da će se na njih znatno utjecati provedbom Fondova ESI-ja, ponajprije skupine za koje se smatra da su ugrožene zbog diskriminacije i socijalne isključenosti.

2. Kada javna tijela, gospodarski i socijalni partneri i tijela koja predstavljaju civilno društvo uspostave organizaciju koja se bavi pregrupiranjem njihovih interesa kako bi se olakšala njihova uključenost u partnerstvo (krovna organizacija), oni mogu imenovati pojedinačnog predstavnika koji će predstavljati stajališta krovne organizacije u partnerstvu.

Članak 4.

Identificiranje relevantnih partnera za programe

1. Za svaki program države članice identificiraju relevantne partnere barem među sljedećima:

(a)

nadležna regionalna, lokalna, gradska i druga javna tijela, uključujući:

i.	regionalna nadležna tijela, nacionalne predstavnike lokalnih nadležnih tijela i lokalna nadležna tijela koja predstavljaju najveće gradove i urbana područja čija je nadležnost povezana s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

ii.	nacionalne ili regionalne predstavnike visokoškolskih ustanova, pružatelje usluga obrazovanja, osposobljavanja i savjetovanja te istraživačke centre s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

iii.

ostala javna tijela odgovorna za primjenu horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu, ponajprije tijela za promicanje ravnopravnosti utvrđena u skladu s Direktivom 2000/43/EZ, Direktivom 2004/113/EZ i Direktivom 2006/54/EZ;

iv.	ostala tijela organizirana na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i tijela koja predstavljaju područja u kojima se provode integrirana teritorijalna ulaganja i lokalne razvojne strategije koji su financirani programom;

(b)

gospodarski i socijalni partneri, uključujući:

i.	nacionalno ili regionalno prepoznate organizacije socijalnih partnera, ponajprije opće međuindustrijske i sektorske organizacije čiji su sektori povezani s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

ii.	nacionalne ili regionalne gospodarske komore i poslovna udruženja koja predstavljaju opći interes industrija ili grana u cilju osiguravanja uravnotežene zastupljenosti velikih, srednjih, malih i mikro poduzeća, zajedno s predstavnicima socijalne ekonomije;

iii.	ostala slična tijela organizirana na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)

tijela koja rade u područjima povezanima s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu te s primjenom horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na temelju njihove reprezentativnosti i uzimajući u obzir geografsku i tematsku pokrivenost, sposobnost upravljanja, stručnost i inovativne pristupe;

ii.	tijela koja predstavljaju lokalne akcijske skupine iz članka 34. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

iii.	druge organizacije ili skupine na koje se znatno utjecalo ili je vjerojatno da će se na njih znatno utjecati provedbom Fondova ESI-ja; ponajprije skupine za koje se smatra da su ugrožene zbog diskriminacije i socijalne isključenosti.

2. Što se tiče programa europske teritorijalne suradnje, države članice u partnerstvo mogu uključiti:

i.	Europsku skupinu za teritorijalnu suradnju koja funkcionira u odgovarajućem području prekograničnog ili transnacionalnog programa;

ii.	nadležna tijela uključena u razvoj ili provedbu makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena u programskom području, uključujući koordinatore za prioritetna područja za makroregionalne strategije.

3. Kada javna tijela, gospodarski i socijalni partneri i tijela koja predstavljaju civilno društvo uspostave krovnu organizaciju, oni mogu imenovati pojedinačnog predstavnika koji će predstavljati stajališta krovne organizacije u partnerstvu.

POGLAVLJE III.

GLAVNA NAČELA I DOBRA PRAKSA POVEZANA S UKLJUČENOŠĆU RELEVANTNIH PARTNERA U PRIPREMU SPORAZUMA O PARTNERSTVU I PROGRAMA

Članak 5.

Savjetovanje s relevantnim partnerima u pripremi Sporazuma o partnerstvu i programa

1. Kako bi se osiguralo transparentno i učinkovito uključivanje relevantnih partnera, države članice i upravljačka tijela konzultirat će se s njima o procesu i rasporedu pripreme Sporazuma o partnerstvu i programa. Pritom ih u cijelosti obavješćuju o njihovu sadržaju i promjenama sadržaja.

2. Što se tiče savjetovanja s relevantnim partnerima, države članice u obzir uzimaju potrebu za:

(a)	pravovremenim objavljivanjem relevantnih informacija i jednostavnim pristupom tim informacijama;

(b)	vremenom dovoljnim kako bi partneri analizirali i komentirali ključne pripremne dokumente i nacrt Sporazuma o partnerstvu te nacrte programa;

(c)	dostupnim kanalima putem kojih partneri mogu postavljati pitanja, dostaviti svoje doprinose te putem kojih će biti obaviješteni o načinu na koji se njihovi prijedlozi uzimaju u obzir;

(d)	širenjem rezultata savjetovanja.

3. Što se tiče programa ruralnog razvoja, države članice u obzir uzimaju ulogu koju nacionalne ruralne mreže uspostavljene u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) mogu imati uključivanjem relevantnih partnera.

4. Ako su uspostavljeni formalni sporazumi između različitih razina vlasti ispod nacionalne razine, države članice u obzir uzimaju sporazume o višerazinskom upravljanju u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

Članak 6.

Priprema Sporazuma o partnerstvu

U pripremi Sporazuma o partnerstvu države članice uključuju relevantne partnere u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom, ponajprije povezano s:

(a)	analizom razlika, potrebama razvoja i potencijala rasta u odnosu na tematske ciljeve, uključujući one koje rješavaju odgovarajuće preporuke koje se odnose na pojedinu državu članicu;

(b)	sažetcima prethodnih uvjetovanosti programa i ključnih nalaza svih ex ante evaluacija Sporazuma o partnerstvu poduzetih na inicijativu država članica;

(c)	odabirom tematskih ciljeva, indikativnih alokacija Fondova ESI-ja i njihovih glavnih očekivanih rezultata;

(d)	popisom programa i mehanizama na nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se osigurala međusobna koordinacija Fondova ESI-ja kao i s drugim Unijinim i nacionalnim instrumentima financiranja te s Europskom investicijskom bankom;

(e)	dogovorima za osiguravanje integriranog pristupa za uporabu Fondova ESI-ja za teritorijalni razvoj gradskih, ruralnih, obalnih i ribolovnih područja te područja s određenim teritorijalnim značajkama;

(f)	dogovorima za osiguranje integriranog pristupa za rješavanje specifičnih potreba geografskih područja najugroženijih siromaštvom i ciljnih skupina s najvišim rizikom od diskriminacije ili isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice;

(g)	provedbom horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 7.

Informacije o uključenosti relevantnih partnera u Sporazum o partnerstvu

Države članice za Sporazum o partnerstvu osiguravaju barem sljedeće informacije:

(a)	popis partnera uključenih u pripremu Sporazuma o partnerstvu;

(b)	poduzete radnje kojima se osigurava aktivno sudjelovanje partnera, uključujući radnje poduzete u vezi s pristupačnošću, ponajprije za osobe s invaliditetom;

(c)	uloge partnera u pripremi Sporazuma o partnerstvu;

(d)	rezultat savjetovanja s partnerima i opis dodane vrijednosti u pripremi Sporazuma o partnerstvu.

Članak 8.

Priprema programa

U pripremi programa države članice uključuju relevantne partnere u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom, ponajprije povezano s:

(a)	analizom i identifikacijom potreba;

(b)	definicijom ili odabirom prioriteta i povezanih specifičnih ciljeva;

(c)	dodjeljivanjem sredstava;

(d)	definicijom posebnih pokazatelja programa;

(e)	provedbom horizontalnih načela iz članaka 7. i 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(f)	sastavom odbora za praćenje.

Članak 9.

Informacije o uključenosti relevantnih partnera u programe

Države članice za programe osiguravaju barem sljedeće informacije:

(a)	poduzete radnje kojima se uključuju relevantni partneri u pripremi programa i njihovih dopuna;

(b)	planirane radnje kojima se osigurava sudjelovanje partnera u provedbi programa.

POGLAVLJE IV.

DOBRA PRAKSA U VEZI S FORMULIRANJEM PRAVILA ČLANSTVA I INTERNIH POSTUPAKA ODBORA ZA PRAĆENJE

Članak 10.

Pravila članstva odbora za praćenje

1. Pri formuliranju pravila članstva odbora za praćenje države članice u obzir uzimaju uključenost partnera uključenih u pripremu programa te im je cilj poticati jednakost muškaraca i žena te nediskriminaciju.

2. Što se tiče odbora za praćenje programa europske teritorijalne suradnje, partnere mogu predstavljati krovne organizacije na razini Unije ili na transnacionalnoj razini za međuregionalne i transnacionalne programe suradnje. Države članice u pripremu odbora za praćenje mogu uključiti partnere, ponajprije sudjelovanjem u odborima za koordinaciju na nacionalnoj razini organiziranima u državama članicama sudionicama.

Članak 11.

Poslovnik odbora za praćenje

Pri formuliranju poslovnika odbori za praćenje u obzir će uzeti sljedeće elemente:

(a)	glasačka prava članova;

(b)	obavijest o sastancima i prijenosu dokumenata koja, kao opće pravilo, nije dana u roku kraćem od 10 radnih dana;

(c)	dogovore za izdavanje i dostupnost pripremnih dokumenata dostavljenih odborima za praćenje;

(d)	postupak za donošenje, izdavanje i dostupnost zapisnika;

(e)	dogovore za uspostavljanje i aktivnosti radnih skupina pod odborima za praćenje;

(f)	odredbe o sukobu interesa partnera uključenih u praćenje, evaluaciju i poziv na podnošenje prijedloga;

(g)	uvjete, načela i dogovore za pravila nadoknada, mogućnosti izgradnje kapaciteta i uporabe tehničke pomoći.

POGLAVLJE V.

GLAVNA NAČELA I DOBRA PRAKSA POVEZANI S UKLJUČIVANJEM RELEVANTNIH PARTNERA U PRIPREMU POZIVA NA DOSTAVU PRIJEDLOGA, IZVJEŠĆA O NAPRETKU TE U VEZI S PRAĆENJEM I EVALUACIJOM PROGRAMA

Članak 12.

Obveze povezane sa zaštitom podataka, povjerljivošću i sukobom interesa

Države članice osiguravaju da su partneri uključeni u pripremu poziva na dostavu prijedloga, izvješća o napretku te u praćenje i evaluaciju programa svjesni svojih obveza povezanih sa zaštitom podataka, povjerljivošću i sukobom interesa.

Članak 13.

Uključivanje relevantnih partnera u pripremu poziva na dostavu prijedloga

Upravljačka tijela poduzimaju mjere kojima se izbjegava mogući sukob interesa kada se u pripremu poziva na dostavu prijedloga ili u njihovu ocjenu uključuju relevantni partneri.

Članak 14.

Uključivanje relevantnih partnera u pripremu izvješća o napretku

Države članice uključuju relevantne partnere u pripremi izvješća o napretku provedbe Sporazuma o partnerstvu iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ponajprije o ocjeni uloge partnera u provedbi Sporazuma o partnerstvu i pregleda mišljenja partnera danih tijekom savjetovanja, uključujući, prema potrebi, opis načina na koji su mišljenja partnera uzeta u obzir.

Članak 15.

Uključivanje relevantnih partnera u praćenje programa

Upravljačka tijela uključuju partnere, u okviru odbora za praćenje i njihovih radnih skupina, u ocjenu učinkovitosti programa, uključujući zaključke pregleda učinkovitosti, te u pripremu godišnjih izvješća o provedbi programa.

Članak 16.

Uključivanje partnera u evaluaciju programa

1. Upravljačka tijela uključuju relevantne partnere u evaluaciju programa u okviru odbora za praćenje i, prema potrebi, određenih radnih skupina koje su u tu svrhu uspostavili odbori za praćenje.

2. Upravljačka tijela za programe Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda savjetovat će partnere o izvješćima u kojima su sažeti rezultati evaluacija izvršenih tijekom programskog razdoblja u skladu s člankom 114. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

POGLAVLJE VI.

OKVIRNA PODRUČJA, TEME I DOBRA PRAKSA U VEZI S UPORABOM FONDOVA ESI-ja ZA JAČANJE INSTITUCIONALNIH SPOSOBNOSTI RELEVANTNIH PARTNERA I ULOGA KOMISIJE U ŠIRENJU DOBRE PRAKSE

Članak 17.

Jačanje institucionalne sposobnosti relevantnih partnera

1. Upravljačko tijelo ispituje potrebu za iskoristivost tehničke pomoći kako bi se podržalo jačanje institucionalne sposobnosti partnera, ponajprije u vezi s malim lokalnim nadležnim tijelima, gospodarskim i socijalnim partnerima i nevladinim organizacijama kako bi im se pomoglo u uspješnom sudjelovanju u pripremi, provedbi, praćenju i evaluaciji programa.

2. Potpora iz stavka 1. može biti, među ostalim, u obliku namjenskih radionica, osposobljavanja, struktura koordinacije i umrežavanja ili doprinosa trošku sudjelovanja na sastancima o pripremi, provedbi, praćenju i evaluaciji programa.

3. Za programe ruralnog razvoja potpora iz stavka 1. može se pružiti kroz nacionalnu ruralnu mrežu uspostavljenu u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

4. Za programe ESF-a upravljačka tijela u manje razvijenim ili prijelaznim regijama ili u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za potporu Kohezijskog fonda osiguravaju da se, prema potrebi, odgovarajući resursi ESF-a dodijele aktivnostima izgradnje kapaciteta socijalnih partnera i nevladinih organizacija uključenih u programe.

5. Za europsku teritorijalnu suradnju potpora iz stavaka 1. i 2. može uključivati i potporu za partnere za jačanje njihove institucionalne sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima suradnje.

Članak 18.

Uloga Komisije u širenju dobre prakse

1. Komisija uspostavlja mehanizam suradnje pod nazivom Europska zajednica prakse o partnerstvu koji je zajednički Fondovima ESI-ja te otvoren zainteresiranim državama članicama, upravljačkim tijelima i organizacijama koje predstavljaju partnere na razini Unije.

Europska zajednica prakse o partnerstvu olakšava razmjenu iskustava, izgradnje kapaciteta te širenje relevantnih rezultata.

2. Komisija na raspolaganje stavlja primjere dobre prakse u vezi s organiziranjem partnerstva.

3. Razmjena iskustva u vezi s identifikacijom, prijenosom i širenjem dobre prakse te inovativnim pristupima u vezi s provedbom međuregionalnih programa suradnje i radnji u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) uključuje iskustvo partnerstva u programima suradnje.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. siječnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2) Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).

(3) Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).

(4) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).

(5) Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(6) Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu ciljevima europske teritorijalne suradnje iz Europskog fonda za regionalni razvoj (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.).

14.3.2014

Službeni list Europske unije

L 74/8

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 241/2014

оd 7. siječnja 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 26. stavak 4. treći podstavak, članak 27. stavak 2. treći podstavak, članak 28. stavak 5. treći podstavak, članak 29. stavak 6. treći podstavak, članak 32. stavak 2. treći podstavak, članak 36. stavak 2. treći podstavak, članak 41. stavak 2. treći podstavak, članak 52. stavak 2. treći podstavak, članak 76. stavak 4. treći podstavak, članak 78. stavak 5. treći podstavak, članak 79. stavak 2. treći podstavak, članak 83. stavak 2. treći podstavak, članak 481. stavak 6. treći podstavak i članak 487. stavak 3. treći podstavak,

budući da:

(1)

Odredbe u ovoj Uredbi usko su povezane s primjenom Uredbe (EU) br. 575/2013 jer se odnose na elemente kapitalnih zahtjeva za institucije i odbitke od tih istih elemenata regulatornog kapitala. Kako bi se osigurala koherentnost među tim odredbama koje bi trebale stupiti na snagu istodobno te omogućio njihov potpuni pregled i stabilna dostupnost osobama na koje se te obveze odnose, poželjno je sve regulatorne tehničke standarde o regulatornom kapitalu predviđene Uredbom (EU) br. 575/2013 uključiti u jednu uredbu.

(2)

Radi veće konvergencije u Uniji u pogledu načina na koji predvidive dividende treba odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine, potrebno je uvesti hijerarhiju načina ocjenjivanja odbitka tako da se najprije dobije odluka relevantnog tijela o raspodjelama, zatim politika o dividendama te povijesna stopa isplata.

(3)

Osim općih zahtjeva za regulatorni kapital kako su dodani ili izmijenjeni specifičnim zahtjevima utvrđenima u uvjetima regulatornog kapitala za te vrste institucija, potrebno je odrediti uvjete u skladu s kojima nadležna tijela mogu odrediti ispunjava li neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju za potrebe regulatornog kapitala radi umanjenja rizika da bilo koja institucija može poslovati u okviru posebnog statusa uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije na koju se posebni kapitalni zahtjevi mogu primjenjivati, a da ta institucija nema osobine uobičajene za zadruge bankarskog sektora iz Unije.

(4)

Za instituciju koja je na temelju mjerodavnog nacionalnog prava priznata kao uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija, primjereno je u nekim slučajevima razlikovati imatelje instrumenata redovnog osnovnog kapitala institucije od članova te institucije jer članovi općenito trebaju držati instrumente kapitala kako bi imali pravo na dividende te pravo na dio dobiti i pričuva.

(5)

Općenito je zajednička osobina zadruge, štedne institucije, uzajamne institucije ili slične institucije poslovanje u korist klijenata i članova institucije i to kao usluga javnosti. Primarni cilj nije stvaranje i plaćanje financijskog povrata vanjskim pružateljima kapitala kao što su članovi dioničkih društava. Zbog toga se instrumenti kapitala koje te institucije upotrebljavaju razlikuju od instrumenata kapitala koje izdaju dionička društva koja obično imateljima daju puni pristup pričuvama i dobiti u redovnom poslovanju i likvidaciji i prenosivi su na treću stranu.

(6)

U pogledu zadruga, općenito je zajednička osobina sposobnost članova da daju otkaz i stoga zahtijevaju otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje drže. Time se ne sprečava zadrugu da izda kvalificirane instrumente redovnog osnovnog kapitala kod kojih imatelji ne mogu vratiti te instrumente instituciji, pod uvjetom da su ti instrumenti u skladu s odredbama članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013. Kada institucija izdaje različite vrste instrumenata u skladu s člankom 29. te uredbe, povlastice ne bi trebalo dodjeljivati samo nekim vrstama instrumenata koji se razlikuju od onih predviđenih u članku 29. stavku 4. te uredbe.

(7)

Štedne su institucije općenito strukturirane kao fondacije bez vlasnika kapitala, što znači da ne postoji osoba koja ima udjele u kapitalu i može imati koristi iz dobiti institucije. Jedna od ključnih osobina uzajamnih institucija općenito je činjenica da članovi ne doprinose kapitalu institucije i nemaju, u uobičajenom tijeku poslovanja, koristi od izravne raspodjele pričuva. Zbog toga te institucije ne bi trebale biti spriječene da, u cilju razvoja svojeg poslovanja, izdaju instrumente redovnog osnovnog kapitala ulagateljima ili članovima koji mogu imati udjela u kapitalu i, u određenoj mjeri, koristi od pričuva u redovnom poslovanju i likvidaciji.

(8)

Sve postojeće institucije koje su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava već prije 31. prosinca 2012. uspostavljene i priznate kao uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije i nadalje se raspoređuju kao takve za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 bez obzira na njihov pravni oblik sve dok ispunjavaju kriterije na temelju kojih su priznate kao jedan od tih subjekata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava.

(9)	Pri određivanju situacija koje bi ispunjavale uvjete za neizravno ulaganje za sve vrste instrumenata kapitala praktičnije je i cjelovitije učiniti to određivanjem karakteristika suprotnog značenja, odnosno izravnog ulaganja.

(10)

Kako bi se pravila o regulatornom kapitalu primijenila na uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije, treba na prikladan način voditi računa o posebnostima tih institucija. Trebalo bi uspostaviti pravila kako bi se, među ostalim, osiguralo da te institucije, prema potrebi, mogu ograničiti otkup svojih instrumenata kapitala. Stoga, ako je mjerodavnim nacionalnim pravom za te vrste institucija zabranjeno odbijanje otkupa instrumenata, važno je da se odredbama kojima se uređuju instrumenti instituciji omogući odgoda njihova otkupa i ograničenje iznosa koji će se otkupiti. Nadalje, s obzirom na važnost mogućnosti ograničenja ili odgode otkupa, nadležna tijela trebala bi imati ovlast ograničiti otkup udjela u zadrugama, a institucije bi trebale dokumentirati svaku odluku o ograničenju otkupa.

(11)

Potrebno je definirati i uskladiti tretman dobitka od prodaje povezanog s budućim maržnim prihodom u kontekstu sekuritizacije s međunarodnim praksama, kao što su prakse koje je definirao Bazelski odbor za nadzor banaka, te osigurati da se opozivi dobitak od prodaje ne uključuje u regulatorni kapital institucije s obzirom na njegovu netrajnu prirodu.

(12)

Kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i osigurala usklađena primjena pravila o kapitalnim zahtjevima u Uniji, važno je osigurati jedinstven pristup u pogledu odbitka od regulatornog kapitala određenih stavki kao što su gubici tekuće financijske godine, odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti i imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca.

(13)

Kako bi se osigurala usklađenost u cijeloj Uniji u pogledu procjene poticaja na otkup, potrebno je dostaviti opis slučajeva u kojima se očekuje vjerojatni otkup instrumenta. Potrebno je i za hibridne instrumente izraditi pravila koja dovode do pravovremene aktivacije mehanizama koji apsorbiraju gubitke kako bi se slijedom toga povećala njihova buduća apsorpcija gubitaka. Nadalje, s obzirom na to da se instrumentima koje izdaju subjekti posebne namjene osigurava manja razina pouzdanosti u pogledu boniteta, treba ograničiti i strogo odrediti korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.

(14)	Važno je održati ravnotežu između potrebe da se osiguraju bonitetno primjereni izračuni izloženosti institucija neizravnim ulaganjima proizišlima iz indeksnih ulaganja i potrebe da se osigura da to za njih ne postane pretjerano opterećenje.

(15)

Detaljan i sveobuhvatan postupak smatra se potrebnim kako bi nadležna tijela dala nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala. Otkupe, smanjenja i ponovne kupnje instrumenata regulatornog kapitala ne bi trebalo najaviti imateljima prije nego što institucija dobije prethodno odobrenje relevantnog nadležnog tijela. Institucije bi trebale dostaviti detaljan popis elemenata kako bi nadležno tijelo dobilo sve relevantne informacije prije donošenja odluke o davanju odobrenja.

(16)	Privremena izuzeća od odbitka od stavki regulatornog kapitala dostavljaju se, prema potrebi, radi prilagodbe i omogućavanja primjene planova o postupku financijske pomoći. Stoga trajanje tih izuzeća ne bi trebalo prelaziti trajanje planova o postupku financijske pomoći.

(17)

Kako bi subjekti posebne namjene ispunili uvjete za uključenje u okviru stavki dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, imovina subjekata posebne namjene koja nije uložena u instrumente regulatornog kapitala koje izdaju institucije trebala bi ostati minimalna i beznačajna. Kako bi se to postiglo, taj bi iznos imovine trebalo ograničiti iznosom izraženim u odnosu na prosječnu ukupnu imovinu subjekta posebne namjene.

(18)

Cilj je prijelaznih odredbi omogućiti neometan prijelaz na novi regulatorni okvir. Stoga je pri primjeni privremenih odredbi za filtre i odbitke važno dosljedno primjenjivati prijelazni postupak određen u Uredbi (EU) br. 575/2013, ali tako da se u obzir uzme izvorna početna točka stvorena nacionalnim pravilima kojima se prenosi prethodni regulatorni režim Unije iz direktiva 2006/48/EZ (2) i 2006/49/EZ (3) Europskog parlamenta i Vijeća.

(19)

Višak instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala koji se i dalje priznaje u skladu s prijelaznim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 može se, na temelju tih odredbi, uključiti u ograničenja za instrumente koje se i dalje priznaje za niže razine kapitala. Međutim, time se ne mogu promijeniti ograničenja za instrumente koje se i dalje priznaje za niže razine kapitala. Stoga bi svako uključenje u ograničenja za nastavak priznavanja za niže razine kapitala trebalo omogućiti samo ako postoji dostatno izuzeće na toj nižoj razini. Konačno, budući da se radi o višku instrumenata više razine, trebalo bi omogućiti da se te instrumente kasnije prerasporedi u višu razinu kapitala.

(20)	Ova se Uredba temelji na nacrtima regulatornih tehničkih standarda koje je Komisiji podnijelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(21)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvorena javna savjetovanja o nacrtima regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova uredba, analiziralo moguće povezane troškove i koristi te zatražilo mišljenje Interesne skupine za bankarstvo uspostavljene u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 (4) Europskog parlamenta i Vijeća.

(22)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo trebalo bi provesti reviziju primjene ove uredbe, a posebno pravila za utvrđivanje postupaka za odobrenja za otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija te, prema potrebi, predložiti izmjene.

(23)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo savjetovalo se s Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje o tretmanu instrumenata kapitala društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja te o tretmanu instrumenata kapitala društava koja nisu obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom propisuju pravila:

(a)	o značenju izraza „predvidivo” pri određivanju jesu li predvidivi troškovi ili dividende odbijeni od regulatornog kapitala u skladu s člankom 26. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	o uvjetima u skladu s kojima nadležna tijela mogu odrediti ispunjava li neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju u skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	o odgovarajućim oblicima i vrsti neizravnog financiranja instrumenata kapitala u skladu s člankom 28. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)	o vrsti potrebnih ograničenja otkupa ako je odbijanje otkupa instrumenata regulatornog kapitala zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom u skladu s člankom 29. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)	o dodatnom određenju značenja dobitka od prodaje u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)	o primjeni odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala i drugih odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(g)	o kriterijima prema kojima nadležna tijela dopuštaju institucijama smanjenje iznosa imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca u skladu s člankom 41. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

o obliku i vrsti poticaja na otkup, vrsti bilo kakvog povećanja instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti glavnice te o postupcima i vremenskom okviru događaja koji su pokretači, osobinama instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji i korištenju subjekata posebne namjene u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(i)	o stupnju konzervativnosti potrebne u procjenama korištenima kao alternativa izračunu odnosne izloženosti za neizravna ulaganja proizišla iz indeksnih ulaganja u skladu s člankom 76. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(j)	o određenim detaljnim uvjetima koje treba ispuniti prije davanja nadzornog odobrenja za smanjenje regulatornog kapitala i odgovarajućem postupku u skladu s člankom 78. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(k)	o uvjetima dobivanja privremenog izuzeća od odbitka od regulatornog kapitala, u skladu s člankom 79. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(l)

o vrstama imovine koju se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenjem izraza „minimalno” i „beznačajno” za potrebe određivanja kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene u skladu s člankom 83. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(m)	o detaljnim uvjetima za prilagodbe regulatornog kapitala u okviru prijelaznih odredbi, u skladu s člankom 481. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(n)	o uvjetima za stavke isključene iz nastavka priznavanja kao stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u drugim elementima regulatornog kapitala, u skladu s člankom 487. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE II.

ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA

ODJELJAK 1.

Redovni osnovni kapital i instrumenti

Pododjeljak 1.

Predvidive dividende i troškovi

Članak 2.

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivoj dividendi za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 određuje se u skladu sa stavcima 2. do 4.

2. Ako je upravljačko tijelo institucije službeno donijelo odluku ili predložilo odluku relevantnom tijelu institucije o iznosu dividendi koji će se raspodijeliti, taj se iznos odbija od odgovarajuće dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine.

3. Ako se isplaćuje predujam dividendi, preostali iznos predujma dobiti proizašao iz izračuna utvrđenog u stavku 2. koji će se dodati stavkama redovnog osnovnog kapitala, uzimajući u obzir pravila utvrđena u stavcima 2. i 4., umanjuje se za iznos svih predvidivih dividendi čija se isplata može očekivati iz tog preostalog predujma dobiti s konačnim dividendama za cijelu poslovnu godinu.

4. Prije nego što upravljačko tijelo službeno donese odluku ili predloži odluku relevantnom tijelu o raspodjeli dividendi, iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine jednak je iznosu dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine uvećane za stopu isplate dividendi.

5. Stopa isplate dividendi određuje se na temelju politike o dividendama koju je upravljačko tijelo ili drugo relevantno tijelo odobrilo za relevantno razdoblje.

6. Ako politika o dividendama sadržava raspon isplate umjesto fiksne vrijednosti, za potrebe stavka 2. treba upotrebljavati gornju vrijednost raspona.

7. Ako ne postoji odobrena politika o dividendama ili kada je, prema mišljenju nadležnog tijela, vjerojatno da institucija neće primjenjivati svoju politiku o dividendama ili ta politika nije razumna osnova na temelju koje se određuje iznos odbitka, omjer isplate dividendi temelji se na višoj od sljedećih stopa:

(a)	prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom tri godine prije razmatrane godine;

(b)	prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom godine koja prethodi razmatranoj godini.

8. Nadležno tijelo može dopustiti instituciji prilagodbu izračuna stope isplate dividendi kako je opisana u stavku 7. točkama (a) i (b) kako bi se isključile posebne dividende isplaćene tijekom tog razdoblja.

9. Iznos predvidivih dividendi koji će se odbiti određuje se vodeći računa o svim regulatornim ograničenjima raspodjela, a posebno o ograničenjima određenima u skladu s člankom 141. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6). Iznos dobiti nakon odbitka predvidivih troškova na koje se primjenjuju ta ograničenja može se u potpunosti uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala ako je ispunjen uvjet iz članka 26. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Ako se ta ograničenja primjenjuju, predvidive dividende koje će se odbiti temelje se na planu za očuvanje kapitala koji je odobrilo nadležno tijelo u skladu s člankom 142. Direktive 2013/36/EU.

10. Iznos predvidivih dividendi koji će se isplatiti u obliku kojim se ne smanjuje iznos stavki redovnog osnovnog kapitala, kao što su dividende dodjelom bonusnih dionica, ne odbija se od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine koju će se uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala.

11. Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim dividendama, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 3.

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivom trošku za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Iznos predvidivih troškova koji će se uzeti u obzir sadržava sljedeće:

(a)	iznos poreza;

(b)

iznos svih obveza ili okolnosti proizišlih tijekom povezanog izvještajnog razdoblja kojima će se vjerojatno umanjiti dobit institucije i za koje nadležno tijelo ne smatra da su izvršena sva potrebna vrijednosna usklađenja, kao što su vrijednosna usklađenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili rezerviranja.

2. Predvidivi troškovi koji još nisu uzeti u obzir u računu dobiti i gubitka pripisuju se privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos tih troškova. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

3. Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim troškovima, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Pododjeljak 2.

Zadruge, štedne institucije, uzajamne institucije i slične institucije

Članak 4.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao zadruga za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za zadrugu za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2. Kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., pravni status institucije obuhvaćen je jednom od sljedećih kategorija:

(a)	u Austriji: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (e.Gen.)” ili „registrierte Genossenschaft” u skladu s „Gesetz über Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (GenG)”;

(b)	u Belgiji: institucije registrirane kao „Société Coopérative/Cooperative Vennostchap” i odobrene u provedbi Kraljevskog dekreta od 8. siječnja 1962. o utvrđivanju uvjeta za odobrenje nacionalnih udruživanja zadruga i zadruga);

(c)	na Cipru: institucije registrirane kao „Συνεργατικό Πιστωτικό Ίδρυμα ή ΣΠΙ” uspostavljene Zakonom o zadrugama iz 1985.;

(d)	u Češkoj: institucije s odobrenjem za rad kao „spořitelní a úvěrní družstvo” u skladu s „zákon upravující činnost spořitelních a úvěrních družstev”;

(e)	u Danskoj: institucije registrirane kao „andelskasser” ili „sammenslutninger af andelskasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(f)

u Finskoj: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)	„Osuuspankki” ili „andelsbank” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(2)	„Muu osuuskuntamuotoinen luottolaitos” ili „annat kreditinstitut i andelslagsform” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(3)	„Keskusyhteisö” ili „centralinstitutet” u skladu s „laki talletuspankkien yhteenliittymästä” ili „lag om en sammanslutning av inlåningsbanker”;

(g)

u Francuskoj: institucije registrirane kao „sociétés coopératives” u skladu s „Loi no47-1775 du 10 septembre 1947 portant statut de la coopération” i s odobrenjem za rad kao „banques mutualistes ou coopératives” u skladu s „Code monétaire et financier, partie législative, Livre V, titre Ier, chapitre II”;

(h)	u Njemačkoj: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (eG) u skladu s ‚Gesetz betreffend die Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (Genossenschaftsgesetz – GenG)”;

(i)	U Grčkoj: institucije registrirane kao „Πιστωτικοί Συνεταιρισμοί” u skladu sa Zakonom o zadrugama 1667/1986 koje posluju kao kreditne institucije i mogu se nazivati „Συνεταιριστική Τράπεζα” u skladu sa Zakonom o bankarstvu 3601/2007;

(j)	u Mađarskoj: institucije registrirane kao „Szövetkezeti hitelintézet” u skladu sa Zakonom CXII. iz 1996. o kreditnim institucijama i financijskim poduzećima;

(k)

u Italiji: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)	„Banche popolari” iz Zakonodavnog dekreta be. 385 od 1. rujna 1993.;

(2)	„Banche di credito cooperativo”iz Zakonodavnog dekreta br. 385 od 1. rujna 1993.;

(3)	„Banche di garanzia collettiva dei fidi” iz članka 13. Uredbe br. 269 od 30. rujna 2003., prenesene u Zakon br. 326 od 24. studenoga 2003.;

(l)	u Luksemburgu: institucije registrirane kao „Sociétés coopératives” kako su definirane u odjeljku VI. Zakona o trgovačkim društvima od 10. kolovoza 1915.;

(m)	u Nizozemskoj: institucije registrirane kao „coöperaties” ili „onderlinge waarborgmaatschappijen” u skladu s „Title 3 of Book 2 Rechtspersonen of the Burgerlijk wetboek”;

(n)	u Poljskoj: institucije registrirane kao „bank spółdzielczy” u skladu s odredbama „Prawo bankowe”;

(o)	u Portugalu: institucije registrirane kao „Caixa de Crédito Agrícola Mútuo” ili kao „Caixa Central de Crédito Agrícola Mútuo”‘ u skladu s „Regime Jurídico do Crédito Agrícola Mútuo e das Cooperativas de Crédito Agrícola” odobrenim Decreto-Lei n.o 24/91, de 11 de Janeiro;

(p)	u Rumunjskoj: institucije registrirane kao „Organizații cooperatiste de credit” u skladu s odredbama izvanrednog vladinog Pravilnika br. 99/2006 o kreditnim institucijama i adekvatnosti kapitala, odobrenog s izmjenama i dopunama Zakonom br. 227/2007;

(q)	u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cooperativas de Crédito” u skladu s „Ley 13/1989, de 26 de mayo, de Cooperativas de Crédito”;

(r)	u Švedskoj: institucije registrirane kao „Medlemsbank” u skladu s „Lag (1995:1570) om medlemsbanker” ili kao „Kreditmarknadsförening” u skladu s „Lag (2004:297) om bank- och finansieringsrörelse”;

(s)	u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „cooperative societies” u skladu sa zakonima „Industrial and Provident Societies Act” iz 1965. i „Industrial and Provident Societies Act” (Sjeverna Irska) iz 1969.

3. U pogledu redovnog osnovnog kapitala, kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., institucija može izdavati, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, na razini pravnog subjekta, samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. Radi ispunjenja uvjeta za zadrugu za potrebe stavka 1., kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 4., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, ali samo u skladu s ograničenjima mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove Uredbe. Time se ne sprečava instituciju da na temelju mjerodavnog nacionalnog prava izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji.

Članak 5.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao štedna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za štednu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2. Kako bi ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)	u Austriji: institucije registrirane kao „Sparkasse” u skladu s čl. 1. st. 1. „Bundesgesetz über die Ordnung des Sparkassenwesens (Sparkassengesetz – SpG)”;

(b)	u Danskoj: institucije registrirane kao „Sparekasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(c)	u Finskoj: institucije registrirane kao „Säästöpankki” ili „Sparbank” u skladu s „Säästöpankkilaki” ili „Sparbankslag”;

(d)

u Njemačkoj: institucije registrirane kao „Sparkasse” kako slijedi:

(1)	„Sparkassengesetz für Baden-Württemberg (SpG)”;

(2)	„Gesetz über die öffentlichen Sparkassen (Sparkassengesetz – SpkG) in Bayern”;

(3)	„Gesetz über die Berliner Sparkasse und die Umwandlung der Landesbank Berlin – Girozentrale – in eine Aktiengesellschaft (Berliner Sparkassengesetz – SpkG)”;

(4)	„Brandenburgisches Sparkassengesetz (BbgSpkG)”;

(5)	„Sparkassengesetz für öffentlich-rechtliche Sparkassen im Lande Bremen (Bremisches Sparkassengesetz)”;

(6)	„Hessisches Sparkassengesetz”;

(7)	„Sparkassengesetz des Landes Mecklenburg-Vorpommern (SpkG)”;

(8)	„Niedersächsisches Sparkassengesetz (NSpG)”;

(9)	„Sparkassengesetz Nordrhein-Westfalen (Sparkassengesetz – SpkG)”

(10)	„Sparkassengesetz (SpkG) für Rheinland-Pfalz”;

(11)	„Saarländisches Sparkassengesetz (SSpG)”;

(12)	„Gesetz über die öffentlich-rechtlichen Kreditinstitute im Freistaat Sachsen und die Sachsen-Finanzgruppe”;

(13)	„Sparkassengesetz des Landes Sachsen-Anhalt (SpkG-LSA)”;

(14)	„Sparkassengesetz für das Land Schleswig-Holstein (Sparkassengesetz – SpkG)”;

(15)	„Thüringer Sparkassengesetz (ThürSpkG)”;

(e)	u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cajas de Ahorros” u skladu s „Real Decreto-Ley 2532/1929, de 21 de noviembre, sobre Régimen del Ahorro Popular”;

(f)	u Švedskoj: institucije registrirane kao „Sparbank” u skladu s „Sparbankslag (1987:619)”;

3. Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., institucija mora moći na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva” izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. Radi ispunjenja uvjeta za štednu instituciju za potrebe stavka 1., zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnost ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 6.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao uzajamna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2. Kako bi ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Danskoj: udruge („Foreninger”) ili fondovi („Fonde”) koji proizlaze iz pretvorbe društava za osiguranje („Forsikringsselskaber”’), hipotekarnih kreditnih institucija („Realkreditinstitutter”), štednih banaka („Sparekasser”), štednih zadruga („Andelskasser”) i povezanih osoba štednih zadruga („Sammenslutninger af andelskasser”) u društva s ograničenom odgovornošću kako je definirano danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(b)	u Irskoj: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1989.;

(c)	u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1986.; institucije registrirane kao „savings bank” u skladu s „Savings Bank (Scotland) Act” iz 1819.

3. Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. Radi ispunjenja uvjeta za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi. Smatra se da su ti uvjeti ispunjeni čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se dodjeljuje pravo na dobit i pričuve, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom.

Članak 7.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao slična institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2. Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)	u Austriji: „Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken” u skladu s „Bundesgesetz über die Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken (Pfandbriefstelle-Gesetz – PfBrStG)”;

(b)	u Finskoj: institucije registrirane kao „Hypoteekkiyhdistys” ili „Hypoteksförening” u skladu s „Laki hypoteekkiyhdistyksistä” ili „Lag om hypoteksföreningar”;

3. Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4. Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., potrebno je ispuniti jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 3., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, u skladu s ograničenjima iz mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove uredbe. Time se instituciju ne sprečava da, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji;

(b)

zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnosti ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi.

Pododjeljak 3.

Neizravno financiranje

Članak 8.

Neizravno financiranje instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Neizravnim financiranjem instrumenata kapitala u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom (b), člankom 52. stavkom 1. točkom (c) i člankom 63. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se financiranje koje nije izravno.

2. Za potrebe stavka 1., izravno se financiranje odnosi na situacije u kojima je institucija ulagatelju dala kredit ili drugo financiranje u bilo kojem obliku koje se upotrebljava za kupnju instrumenata kapitala.

3. Izravno financiranje uključuje i financiranje dano za druge svrhe, osim za kupnju instrumenata kapitala institucije, svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji, iz članka 4. stavka 36. Uredbe (EU) br. 575/2013, ili koja se smatra povezanom stranom u smislu definicija iz stavka 9. Međunarodnog računovodstvenog standarda 24 Objavljivanje povezanih strana, kako se primjenjuje u Uniji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7), uzimajući u obzir sve dodatne smjernice koje definira nadležno tijelo ako institucija ne može dokazati sve sljedeće:

(a)	transakcija je izvršena pod sličnim uvjetima kao ostale transakcije s trećim stranama;

(b)	fizička ili pravna osoba ili povezana strana ne mora se oslanjati na raspodjele ili na prodaju instrumenata kapitala koje se drži kao potporu plaćanju kamata i otplati financiranja.

Članak 9.

Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja kupnje instrumenata kapitala institucije uključuju sljedeće:

(a)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju subjekti nad kojima institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)	područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)	područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu;

(b)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju vanjski subjekti zaštićeni jamstvom ili korištenjem kreditne izvedenice ili osigurani na drugi način tako da se kreditni rizik prenosi na instituciju ili na bilo koji subjekt nad kojim institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili svi subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)	područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)	područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(c)	financiranje dužnika koji prenosi financiranje na krajnjeg ulagatelja za kupnju, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije.

2. Kako bi se financiranje smatralo neizravnim za potrebe stavka 1., potrebno je, kada je primjenjivo, ispuniti i sljedeće uvjete:

(a)

ulagatelj nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)	područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada. U tu se svrhu smatra da je ulagatelj uključen u područje primjene proširenog agregiranog izračuna ako se na relevantni instrument kapitala primjenjuje konsolidirani ili prošireni agregirani izračun u skladu s člankom 49. stavkom 3. točkom (a) podtočkom iv. Uredbe (EU) br. 575/2013 tako da je uklonjeno višestruko korištenje stavki regulatornog kapitala i stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog programa zaštite. Ako odobrenje nadležnih tijela iz članka 49. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 nije dodijeljeno, smatra se da je taj uvjet ispunjen ako su i subjekti iz stavka 1. točke (a) i institucije članovi istog institucionalnog programa zaštite te subjekti odbijaju financiranje osigurano za kupnju instrumenata kapitala institucije u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (f) do (i), člankom 56. točkom (a) i člankom 66. točkama (a) do (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je primjenjivo;

(3)	područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(b)

vanjski subjekt nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)	područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)	područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ.

3. Pri utvrđivanju uključuje li kupnja instrumenata kapitala izravno ili neizravno financiranje u skladu s člankom 8., iznos koji će se razmatrati umanjuje se za svaki pojedinačno ocijenjeni ispravak vrijednosti.

4. Kako bi se izbjeglo određivanje izravnog ili neizravnog financiranja u skladu s člankom 8. i kada se kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstva dodjeljuju bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji ili koja se smatra povezanom stranom iz stavka 3., institucija trajno osigurava neizdavanje kredita ili drugog oblika financiranja ili jamstava za potrebe izravnog ili neizravnog upisa instrumenata kapitala institucije. Ako je kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstava dodijeljen drugim vrstama strana, institucija provodi tu kontrolu koliko je u njezinoj moći.

5. U pogledu uzajamnih institucija, zadruga i sličnih institucija, kada je na temelju nacionalnog prava ili statuta institucije klijent obvezan upisati instrumente kapitala kako bi primio kredit, taj se kredit ne smatra izravnim ili neizravnim financiranjem ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	nadležno tijelo smatra iznos upisa beznačajnim;

(b)	svrha kredita nije kupnja instrumenata kapitala institucije koja osigurava kredit;

(c)	upis jednog ili više instrumenata kapitala institucije potreban je kako bi korisnik kredita postao član uzajamne institucije, zadruge ili slične institucije.

Pododjeljak 4.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala

Članak 10.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala koje izdaju uzajamne institucije, štedne institucije, zadruge i slične institucije za potrebe članka 29. stavka 2. točke(b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala s mogućnošću otkupa samo ako je ta mogućnost predviđena mjerodavnim nacionalnim pravom.

2. Sposobnošću institucije da ograniči otkup u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti kapitala iz članka 29. stavka 2. točke (b) i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 obuhvaćeno je i pravo na odgodu otkupa i pravo na ograničenje iznosa koji će se otkupiti. Institucija može odgoditi otkup ili ograničiti iznos koji će se otkupiti na neograničeno vrijeme u skladu sa stavkom 3.

3. Opseg ograničenja otkupa uključen u odredbe kojima se uređuju instrumenti određuje institucija na temelju bonitetnog stanja institucije u bilo kojem trenutku, posebno uzimajući u obzir, ali bez ograničenja:

(a)	ukupan financijski položaj institucije te stanje u pogledu likvidnosti i solventnosti;

(b)

iznos redovnog osnovnog kapitala, osnovnog i ukupnog kapitala u usporedbi s ukupnim iznosom izloženosti riziku izračunanim u skladu sa zahtjevima utvrđenima člankom 92. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnim kapitalnim zahtjevima iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

Članak 11.

1. Ograničenjima otkupa uključenima u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuju instrumenti ne sprečava se nadležno tijelo da dodatno odgovarajuće ograniči otkup instrumenata kako je predviđeno člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Nadležna tijela procjenjuju osnove za ograničenja otkupa uključene u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuje instrument. Ona od institucija zahtijevaju izmjenu odgovarajućih ugovornih odredbi ako smatraju da osnove ograničenja nisu prikladne. Ako su u nedostatku ugovornih odredbi instrumenti uređeni nacionalnim pravom, zakonodavstvom se instituciji omogućuje ograničenje otkupa iz članka 10. stavaka 1. do 3. kako bi instrumenti ispunjavali uvjete za redovni osnovni kapital.

3. Svaku odluku o ograničenju otkupa dokumentira se interno i institucija o tome izvješćuje nadležno tijelo u pisanom obliku, uključujući razloge zbog kojih je, s obzirom na kriterije određene u stavku 3., otkup djelomično ili u potpunosti odbijen ili odgođen.

4. Ako se nekoliko odluka o ograničenju otkupa donosi istodobno, institucije te odluke mogu dokumentirati u jedinstvenom skupu dokumenata.

ODJELJAK 2.

Bonitetni filtri

Članak 12.

Značenje izraza „dobitak od prodaje” za potrebe članka 32. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Dobitak od prodaje iz članka 32. stavka 1. točke (1) Uredbe (EU) br. 575/2013 je svaki priznati dobitak od prodaje za instituciju koji se bilježi kao povećanje bilo kojeg elementa regulatornog kapitala i povezan je s budućim maržnim prihodom od prodaje sekuritizirane imovine kada se ukloni iz bilance institucije u kontekstu sekuritizacijske transakcije.

2. Priznati dobitak od prodaje određuje se kao razlika između sljedećih točaka (a) i (b), kako su određene primjenom relevantnog računovodstvenog okvira:

(a)	neto vrijednosti primljene imovine, uključujući svaku novu stečenu imovinu umanjenu za svaku drugu danu imovinu ili preuzetu obvezu;

(b)	i knjigovodstvene vrijednosti sekuritizirane imovine dijela koji se prestao priznavati.

3. Priznati dobitak od prodaje koji je povezan s budućim maržnim prihodom u ovom se kontekstu odnosi na očekivani budući „višak raspona” kako je definiran u članku 242. Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK 3.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 13.

Odbici gubitaka tekuće financijske godine za potrebe članka 36. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Za potrebe izračuna svojeg redovnog osnovnog kapitala tijekom godine i bez obzira na to zaključuje li institucija svoje financijske izvještaje na kraju svakog privremenog razdoblja, institucija određuje svoje račune dobiti i gubitka i odbija sve nastale gubitke od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2. Za potrebe određivanja računa dobiti i gubitka institucije u skladu sa stavkom 1., prihode i rashode određuje se u okviru istog postupka i na temelju istih računovodstvenih standarda kao za financijski izvještaj na kraju poslovne godine. Prihodi i rashodi procjenjuju se razborito i dodjeljuju privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos očekivanih godišnjih prihoda i rashoda. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

3. Ako su stavke redovnog osnovnog kapitala već umanjene za gubitke tekuće financijske godine kao rezultat financijskog izvještaja o dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine, odbitak nije potreban. Za potrebe ovog članka, financijski izvještaj znači da su dobit i gubici određeni nakon zaključivanja privremenih ili godišnjih izvještaja u skladu s računovodstvenim okvirom koji se primjenjuje na instituciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda i Direktivom Vijeća (9) 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija.

4. Stavke 1. do 3. primjenjuje se jednako na dobitke i gubitke uključene u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit.

Članak 14.

Odbici odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija se u skladu sa stavcima 2. i 3.

2. Odgođena porezna imovina i povezane odgođene porezne obveze prebijaju se zasebno za svaki porezni subjekt. Povezane odgođene porezne obveze ograničava se na obveze koje proizlaze iz poreznog prava istog područja sudske nadležnosti kao i odgođena porezna imovina. Za izračun odgođene porezne imovine i obveza na konsolidiranoj razini porezni subjekt uključuje bilo koji broj subjekata koji su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava članovi iste porezne grupe, fiskalne konsolidacije, fiskalne jedinice ili konsolidirane porezne prijave.

3. Iznos povezanih poreznih obveza koje su prihvatljive za prijeboj odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti jednak je razlici između iznosa iz točke (a) i iznosa iz točke (b):

(a)	iznos odgođenih poreznih obveza priznatih u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)	iznos povezanih poreznih obveza proizišlih iz nematerijalne imovine i imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca.

Članak 15.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 41. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Nadležno tijelo daje prethodno odobrenje navedeno u članku 41. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 samo ako je neograničenom mogućnošću korištenja odgovarajuće imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca obuhvaćen neposredan i slobodan pristup imovini kao kad za korištenje imovine ne postoji nikakvo ograničenje i kad nema nikakvih potraživanja trećih strana u pogledu imovine.

2. Slobodan pristup imovini vjerojatno će postojati kada institucija ne mora svaki put kad poželi pristupiti višku sredstava u sustavu zatražiti i dobiti posebno odobrenje upravitelja mirovinskog fonda ili korisnika mirovina.

Članak 16.

Odbici predvidivih poreznih troškova za potrebe članka 36. stavka 1. točke (l) i članka 56. točke (f) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Institucija može smatrati da su predvidivi porezni troškovi već uzeti u obzir pod uvjetom da institucija primjenjuje računovodstveni okvir i računovodstvene politike kojima se osigurava puno priznavanje tekućih i odgođenih poreznih obveza povezanih s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Nadležno tijelo treba smatrati da su izvršeni svi potrebni odbici, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima bilo u skladu sa svim drugim ispravcima vrijednosti.

2. Ako institucija svoj redovni osnovni kapital izračunava na temelju financijskih izvještaja izrađenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, smatra se da je ispunjen uvjet iz stavka 1.

3. Ako uvjet iz stavka 1. nije ispunjen, institucija umanjuje svoje stavke redovnog osnovnog kapitala za procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova koji još nisu priznati u bilanci i računu dobiti i gubitka i koji su povezani s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova određuje se pristupom istovjetnim pristupu iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002. Procijenjeni iznos odgođenih poreznih troškova ne može se prebiti odgođenom poreznom imovinom koja nije priznata u financijskim izvještajima.

ODJELJAK 4.

Ostali odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

Članak 17.

Ostali odbici za instrumente kapitala financijskih institucija za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Ulaganja u instrumente kapitala financijskih institucija kako su definirane u članku 4. stavku 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbijaju se u skladu sa sljedećim izračunima:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na financijsku instituciju koja ih je izdala i koji su, kada se na financijsku instituciju primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, uključeni u najkvalitetniju razinu regulatornog kapitala bez ograničenja, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na izdavatelja i koji su bez dospijeća kada se na financijsku instituciju ne primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, apsorbiraju prvi i razmjerno najveći dio nastalih gubitaka, podređeni su u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti i likvidacije te nemaju povlaštene ili unaprijed određene raspodjele, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(c)

svi podređeni instrumenti koji apsorbiraju gubitke u okviru redovnog poslovanja, uključujući diskrecijsko pravo na otkazivanje kuponskih isplata, odbijaju se od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, ta se razlika odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Ako iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos dodatnog osnovnog kapitala nije dostatan, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(e)

svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital financijske institucije u skladu s relevantnim primjenjivim bonitetnim okvirom ili svi ostali instrumenti za koje institucija ne može dokazati da se primjenjuju uvjeti iz točaka (a), (b), (c) ili (d) odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2. U slučajevima predviđenima u stavku 3. institucija primjenjuje odbitke kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 575/2013 za ulaganja u instrumente kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja. Za potrebe ovog stavka, odgovarajući pristup odbijanja je pristup kojim se odbitak primjenjuje na istu komponentu kapitala za koju bi kapital ispunjavao uvjete da ga je izdala sama institucija.

3. Odbici iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

(a)

ako financijska institucija ima odobrenje za rad i ako nadležno tijelo nad njom provodi nadzor te ako se na nju primjenjuju bonitetni zahtjevi jednaki zahtjevima koji se primjenjuju na institucije u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Taj se pristup primjenjuje na financijske institucije iz trećih zemalja samo ako je izvršena ocjena usklađenosti bonitetnog režima predmetne treće zemlje u skladu s tom uredbom i ako je zaključeno da je bonitetni režim predmetne treće zemlje barem jednak režimu koji se primjenjuje u Uniji;

(b)	ako je financijska institucija institucija za elektronički novac u smislu članka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) i ne ostvaruje koristi od neobaveznih izuzeća navedenih u članku 9. te direktive;

(c)	ako je financijska institucija institucija za platni promet u smislu članka 4. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (11) i ne ostvaruje koristi od izuzeća navedenog u članku 26. te direktive;

(d)	ako je financijska institucija upravitelj alternativnog investicijskog fonda u smislu članka 4. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

Članak 18.

Instrumenti kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Ulaganja u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu režimu solventnosti za koji je procijenjeno da nije istovjetan onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, ili koji nije procijenjen, odbijaju se na sljedeći način:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja su ih izdala, i koji su na temelju režima tih trećih strana bez ograničenja uključeni u najvišu razinu regulatornog kapitala, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

(c)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada ta razlika premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

za društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu bonitetnim zahtjevima koji se odnose na solventnost, svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja u skladu s relevantnim važećim režimom solventnosti ili svi ostali instrumenti za koje institucije ne mogu dokazati da se primjenjuju uvjeti (a), (b) ili (c), odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2. Kada je režim solventnosti treće zemlje koji uključuje pravila o regulatornom kapitalu procijenjen istovjetnim onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja postupa se kao s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja imaju odobrenje u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ.

3. U slučajevima predviđenima u stavku 2. ovog članka, institucije za ulaganja u stavke osigurateljnog regulatornog kapitala primjenjuju odbitke kako je predviđeno člankom 44. točkom (b), člankom 58. točkom (b) i člankom 68. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, prema potrebi.

Članak 19.

Instrumenti kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ulaganja u instrumente kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te direktive odbijaju se na sljedeći način:

(a)	svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na društvo koje ih je izdalo i koji su uključeni u najvišu razinu regulatornog kapitala bez ograničenja odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

(c)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Ako iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada taj iznos premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)	svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital društva u skladu s relevantnim važećim režimom solventnosti ili svi ostali instrumenti za koje institucija ne može dokazati da se primjenjuju uvjeti (a), (b) ili (c), odbijaju se od redovnog osnovnog kapitala.

POGLAVLJE III.

DODATNI OSNOVNI KAPITAL

ODJELJAK 1.

Oblik i vrsta poticaja na otkup

Članak 20.

Oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe članka 52. stavka 1. točke (g) i članka 63. točke (h) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Poticaji na otkup su sve osobine na temelju kojih se na datum izdavanja može očekivati da će instrument kapitala vjerojatno biti otkupljen.

2. Poticaji iz stavka 1. uključuju sljedeće oblike:

(a)	opcija kupnje uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ako se kupnja ne izvrši;

(b)	opcija kupnje uz zahtjev ili opciju ulagatelja da se instrument pretvori u instrument redovnog osnovnog kapitala ako se kupnja ne izvrši;

(c)	opcija kupnje uz promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni;

(d)	opcija kupnje uz povećanje iznosa za otkup u budućnosti;

(e)	opcija ponovnog stavljanja na tržište uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ili promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni kada instrument nije ponovno stavljen na tržište;

(f)	stavljanje instrumenta na tržište na način na koji se ulagateljima daje do znanja da će se nad instrumentom izvršiti opcija kupnje.

ODJELJAK 2.

Pretvaranje ili smanjenje vrijednosti glavnice

Članak 21.

Vrsta povećanja vrijednosti glavnice nakon smanjenja za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) i članka 52. stavka 2. točke (c) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Smanjenje vrijednosti glavnice primjenjuje se razmjerno na sve imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji imaju sličan mehanizam smanjenja vrijednosti i identičnu početnu razinu.

2. Da bi se smanjenje vrijednosti smatralo privremenim, ispunjavaju se svi sljedeći uvjeti:

(a)	sve raspodjele koje se plaćaju nakon smanjenja vrijednosti temelje se na umanjenom iznosu glavnice;

(b)	povećanja vrijednosti temelje se na dobiti nakon što institucija donese službenu odluku kojom se potvrđuje konačna dobit;

(c)

sva povećanja vrijednosti instrumenta ili kuponske isplate na umanjeni iznos glavnice provode se uz puno diskrecijsko pravo institucije koja podliježe ograničenjima koja proizlaze iz točaka (d) do (f) i ne postoji obveza za tu instituciju da provede ili ubrza povećanje vrijednosti pod specifičnim okolnostima;

(d)	povećanje vrijednosti provodi se na proporcionalnoj osnovi između sličnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti;

(e)

najveći iznos koji se može pripisati zbroju povećanja vrijednosti instrumenta zajedno s kuponskom isplatom na umanjeni iznos glavnice jednak je dobiti institucije pomnoženoj iznosom dobivenim dijeljenjem iznosa utvrđenog točkom (1) iznosom utvrđenim točkom (2).

(1)	zbroj nominalnog iznosa svih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala te institucije na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti prije nego što je provedeno to smanjenje vrijednosti;

(2)	ukupan osnovni kapital institucije.

(f)

sa zbrojem svih iznosa povećanja vrijednosti i kuponskih isplata na umanjeni iznos glavnice postupat će se kao s isplatom koja za posljedicu ima smanjenje redovnog osnovnog kapitala i podliježe, zajedno s ostalim raspodjelama instrumenata redovnog osnovnog kapitala, ograničenjima u vezi s najvećim raspodjeljivim iznosom iz članka 141. stavka 2. Direktive 2013/36/EU, kako su prenesena u nacionalno pravo ili propise.

3. Za potrebe stavka 2. točke (e) izračun se izvršava u trenutku provedbe povećanja vrijednosti.

Članak 22.

Postupci i vremenski okvir za utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Ako institucija utvrdi da je udio osnovnog redovnog kapitala pao ispod razine kojom se pokreće pretvaranje ili smanjenje vrijednosti instrumenta na razini primjene zahtjeva iz glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije bez odgode utvrđuje da je nastao događaj koji je pokretač i nastaje neopoziva obveza za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta.

2. Iznos čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti utvrđuje se što je prije moguće i u roku od najviše jednog mjeseca od dana kad je utvrđeno da je nastao događaj koji je pokretač u skladu sa stavkom 1.

3. Nadležno tijelo može zahtijevati da se rok od najviše jednog mjeseca iz stavka 2. skrati ako procijeni da je uspostavljena dostatna sigurnost u vezi s iznosom koji treba pretvoriti ili kojemu treba smanjiti vrijednost ili ako procijeni da je potrebno trenutno pretvaranje ili smanjenje vrijednosti.

4. Ako se u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala zahtijeva neovisna provjera iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, ili kada neovisnu provjeru zahtijeva nadležno tijelo radi utvrđivanja iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije osigurava njezinu trenutnu provedbu. Neovisna provjera dovršava se što je prije moguće i njome se instituciji ne stvaraju prepreke za smanjivanje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta dodatnog osnovnog kapitala i za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 2. i 3.

ODJELJAK 3.

Osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji

Članak 23.

Osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji za potrebe članka 52. stavka 1. točke (o) Uredbe (EU) br. 575/2013

Osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije uključuju odredbe kojima se od institucije zahtijeva nadoknada postojećim imateljima instrumenata kapitala u slučaju izdavanja novog instrumenta kapitala.

ODJELJAK 4.

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala

Članak 24.

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala za potrebe članka 52. stavka 1. točke (p) i članka 63. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Ako institucija ili subjekt uključeni u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 izdaju instrument kapitala koji je upisao subjekt posebne namjene, taj se instrument kapitala na razini institucije ili prethodno navedenog subjekta neće smatrati kapitalom veće kvalitete od najniže kvalitete kapitala koji je izdan tom subjektu posebne namjene i kapitala koji je subjekt posebne namjene izdao trećim stranama. Taj se zahtjev primjenjuje na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva.

2. Prava imatelja instrumenata koje je izdao subjekt posebne namjene nisu povlaštenija nego što bi bila da je instrument izravno izdala institucija ili subjekt uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE IV.

OPĆI ZAHTJEVI

ODJELJAK 1.

Neizravna ulaganja koja proizlaze iz indeksnih ulaganja

Članak 25.

Mjera konzervativnosti koju se zahtijeva u procjenama za izračun izloženosti koja se upotrebljava kao alternativa odnosnoj izloženosti za potrebe članka 76. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Procjena je dovoljno konzervativna ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

kada je politikom ulaganja indeksa određeno da instrument kapitala jednog subjekta financijskog sektora koji je dio indeksa ne smije premašiti maksimalan postotak indeksa, institucija taj postotak upotrebljava kao procjenu vrijednosti ulaganja koju se odbija od stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala u situacijama kad institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

(b)

kada institucija ne može utvrditi najveći postotak naveden u točki (a) i kada indeks, kako je dokazano njegovom politikom ulaganja ili drugim bitnim informacijama, uključuje instrumente kapitala subjekata financijskog sektora, institucija odbija cijeli iznos ulaganja indeksa od njegovih stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala kada institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

2. Za potrebe stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a)	neizravnim ulaganjem koje proizlazi iz indeksnog ulaganja obuhvaćen je udio indeksa uložen u instrumente redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključenih u indeks;

(b)	indeks uključuje, ali nije ograničen na indeksne fondove, dioničke ili obvezničke indekse ili bilo koji drugi sustav gdje je odnosni instrument instrument kapitala koji je izdao subjekt financijskog sektora.

Članak 26.

Značenje izraza „operativno opterećujuće” u članku 76. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Za potrebe članka 76. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013., izraz „operativno opterećujuće” znači situacije u kojima kontinuirani pristupi pregleda kapitalnim ulaganjima u subjekte financijskog sektora prema procjeni nadležnih tijela nisu opravdani. U njihovoj procjeni prirode operativno opterećujućih situacija, nadležna tijela u obzir uzimaju nisku značajnost i kratko razdoblje držanja tih pozicija. Za kratkotrajno razdoblje držanja zahtijeva se da institucija dokaže veliku likvidnost indeksa.

2. Za potrebe stavka 1., smatra se da je pozicija niske značajnosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	pojedinačna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 2 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	ukupna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

zbroj ukupne neto izloženosti koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerene prije provedbe bilo kakvog pregleda i svih drugih ulaganja koja će biti odbijena u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne premašuje 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK 2.

Supervizorsko odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala

Članak 27.

Značenje izraza „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit za potrebe članka 78. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Izraz „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit prema članku 78. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 znači da je profitabilnost institucije, kako ju je procijenilo nadležno tijelo, i dalje pouzdana i nije izložena negativnim promjenama nakon zamjene instrumenata instrumentima regulatornog kapitala jednake ili veće kvalitete, kako u tom trenutku, tako i u predvidivoj budućnosti. Nadležno tijelo pri procjeni uzima u obzir profitabilnost institucije u stresnim uvjetima.

Članak 28.

Postupak i podaci potrebni u zahtjevu institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje – za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Otkupe, smanjenja i ponovne kupnje instrumenata regulatornog kapitala ne najavljuje se imateljima prije nego što institucija dobije prethodno odobrenje relevantnog nadležnog tijela.

2. Kada se s dostatnom sigurnošću očekuje otkup, smanjenje i ponovna kupnja, i uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, institucija odbija odgovarajuće iznose koje će se otkupiti, smanjiti ili ponovno kupiti od odgovarajućih elemenata vlastitih sredstava prije samog izvršenja otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje. Smatra se da dostatna sigurnost postoji osobito kada institucija javno najavi svoju namjeru otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje instrumenta regulatornog kapitala.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 29.

Podnošenje zahtjeva institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje za potrebe članka 77. i članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odgovarajuće osnove za ograničenje otkupa za potrebe članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Institucija podnosi zahtjev nadležnom tijelu prije smanjivanja ili ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili izvršavanja opcije kupnje, otkupa ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

2. Dio zahtjeva može biti i plan za provedbu, tijekom ograničenog razdoblja, mjera navedenih u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za različite instrumente kapitala.

3. U slučaju ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala, instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala za potrebe održavanja tržišta, nadležna tijela mogu u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 unaprijed dati odobrenje za mjere navedene u članku 77. te uredbe za unaprijed određen iznos.

(a)

Za instrumente redovnog osnovnog kapitala, taj iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)	3 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)

10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj zahtjeva u vezi s redovnim osnovnim kapitalom prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

(b)

Za instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, taj unaprijed određeni iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)	10 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)	ili 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, prema potrebi.

4. Nadležna tijela unaprijed mogu dati i odobrenje za mjere navedene u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 kada se povezani instrumenti regulatornog kapitala prenose zaposlenicima institucije kao dio njihovih primitaka. Institucije obavješćuju nadležna tijela kada se za te potrebe izvrši kupnja instrumenata regulatornog kapitala i odbijaju te instrumente od regulatornog kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja za vrijeme koje su bili u vlasništvu institucije. Odbijanje na odgovarajućem temelju više nije potrebno kada su troškovi povezani s bilo kojom mjerom u skladu s ovim stavkom već uključeni u regulatorni kapital kao posljedica privremenog ili godišnjeg financijskog izvješća.

5. Nadležno tijelo može unaprijed dati odobrenje u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 za neku od mjera navedenih u članku 77. te uredbe za unaprijed određeni iznos kada je iznos instrumenata regulatornog kapitala koje će se kupiti, otkupiti ili ponovno kupiti beznačajan u odnosu na preostali iznos odgovarajućeg izdavanja nakon kupnje, otkupa ili ponovne kupnje.

6. Stavci 1. do 5. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 30.

Sadržaj zahtjeva koji podnosi institucija za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Uz zahtjev iz članka 29. dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)	utemeljeno objašnjenje razloga za provedbu jedne od mjera iz članka 29. stavka 1.;

(b)	informacije o kapitalnim zahtjevima i zaštitnim slojevima kapitala kojima je obuhvaćeno razdoblje od barem 3 godine, uključujući razinu i sastav regulatornog kapitala prije i nakon provedbe mjere i utjecaj mjere na regulatorne zahtjeve;

(c)	utjecaj zamjene instrumenta kapitala kako je utvrđeno člankom 78. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 na profitabilnost institucije;

(d)	ocjena rizika kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena i ocjena je li razinom regulatornog kapitala osigurano odgovarajuće pokrivanje tih rizika, uključujući testiranje otpornosti na glavne rizike kojim bi se pokazali potencijalni gubici u različitim scenarijima;

(e)	sve ostale informacije koje nadležno tijelo smatra potrebnima za procjenu prikladnosti davanja odobrenja u skladu s člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Nadležno tijelo može izuzeti iz podnošenja dio informacija navedenih u stavku 2. ako utvrdi da su mu te informacije već dostupne.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 31.

Vremenski okvir da institucija podnese, a nadležno tijelo obradi zahtjev za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Institucija nadležnom tijelu podnosi potpun zahtjev i informacije iz članaka 29. i 30. barem 3 mjeseca prije datuma najave jedne od mjera iz članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 imateljima instrumenata.

2. Nadležna tijela mogu institucijama u pojedinačnim slučajevima i pod izvanrednim okolnostima dopustiti podnošenje zahtjeva iz stavka 1. u roku kraćem od 3 mjeseca.

3. Nadležno tijelo obrađuje zahtjev ili tijekom razdoblja iz stavka 1. ili tijekom razdoblja iz stavka 2. Nadležna tijela u obzir uzimaju nove informacije zaprimljene tijekom tog razdoblja, ako su dostupne i ako nadležna tijela smatraju da su značajne. Nadležna tijela započinju s obradom zahtjeva tek kada utvrde da su od institucije primila informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 28.

Članak 32.

Zahtjevi za otkupe, smanjenja i ponovne otkupe koje podnose uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Kod instrumenata redovnog osnovnog kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija, zahtjev iz članka 29. stavaka 1., 2. i 6. i informacije iz članka 30. stavka 1. podnose se nadležnom tijelu jednako učestalo kao oni kojima se nadležno tijelo institucije služi za ispitivanje otkupa.

2. Nadležna tijela mogu unaprijed dati odobrenje za mjeru navedenu u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za unaprijed određeni iznos koji će se otkupiti nakon uključenja iznosa upisa novih uplaćenih instrumenata redovnog osnovnog kapitala tijekom razdoblja do jedne godine. Taj unaprijed određeni iznos može biti do 2 % redovnog osnovnog kapitala ako se utvrdi da se tom mjerom neće dovesti u opasnost trenutačna ili buduća solventnost institucije.

ODJELJAK 3.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala

Članak 33.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala za potrebe članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Trajanje privremenog izuzeća ne premašuje vremenski okvir predviđen prema planu o postupku financijske pomoći. To izuzeće ne odobrava se na razdoblje duže od 5 godina.

2. Izuzeće je primjenjivo samo u vezi s novim ulaganjima instrumenata u subjekt financijskog sektora koji podliježe postupku financijske pomoći.

3. Za potrebe privremenog izuzeća od odbitka od regulatornog kapitala, nadležno tijelo može privremena ulaganja iz članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja subjekta financijskog sektora ako se postupak provodi prema planu i ako ga je odobrilo nadležno tijelo te ako su u planu jasno naznačene faze, vremenski okvir i ciljevi i određena interakcija između privremenih ulaganja i postupka financijske pomoći.

POGLAVLJE V.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOGA KAPITALA KOJE SU IZDALA DRUŠTVA KĆERI

Članak 34.

Vrsta imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenjem izraza „minimalno” i „beznačajno” za potrebe određivanja kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene u skladu s člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Imovina subjekta posebne namjene smatra se minimalnom i beznačajnom kada su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	imovina subjekta posebne namjene koju ne čine ulaganja u regulatorni kapitala povezanog društva kćeri ograničena je na imovinu u gotovini namijenjenu za kuponske isplate i otkup dospjelih instrumenata regulatornog kapitala;

(b)	iznos imovine subjekta posebne namjene osim one iz točke (a) nije veći od 0,5 % prosječne ukupne imovine subjekta posebne namjene tijekom zadnje tri godine.

2. Za potrebe stavka 1. točke (b), nadležno tijelo može instituciji dati odobrenje za primjenu većeg postotka ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	veći postotak potreban je kako bi se omogućilo isključivo pokrivanje tekućih troškova subjekta posebne namjene;

(b)	odgovarajući nominalni iznos nije veći od 500 000 EUR.

POGLAVLJE VI.

ODREĐIVANJE PRIJELAZNIH ODREDBI UREDBE (EU) BR. 575/2013 U VEZI S REGULATORNIM KAPITALOM

Članak 35.

Dodatni filtri i odbici za potrebe članka 481. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Prilagodbe stavkama redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, u skladu s člankom 481. Uredbe (EU) br. 575/2013, provode se u skladu sa stavcima 2. do 7.

2. Kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri posljedica stavki regulatornog kapitala kako je navedeno u članku 57. točkama (a), (b) i (c) Direktive 2006/48/EZ, prilagodba se provodi za stavke redovnog osnovnog kapitala.

3. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. i kad su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na ukupan iznos stavki kako je navedeno u članku 57. točkama (a) do (ca) Direktive 2006/48/EZ, uzimajući u obzir članak 154. te Direktive, prilagodba se provodi za stavke dodatnog osnovnog kapitala.

4. Kad je iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

5. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavcima 1. i 2., i kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na regulatorni kapital kako je navedeno u članku 57. točkama (d) do (h) ili ukupni regulatorni kapital Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, prilagodba se provodi za stavke dopunskog kapitala.

6. Kada je iznos stavki dopunskog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke dodatnog redovnog kapitala.

7. Kad je iznos stavki dopunskog i dodatnog redovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 36.

Stavke isključene iz nastavka priznavanja instrumenata kapitala koji ne čine državnu potporu kao stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u drugim elementima regulatornog kapitala za potrebe članka 487. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

1. Kada se instrumente regulatornog kapitala tretira na način utvrđen člankom 487. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2021., instrumente se može tretirati na taj način u cijelosti ili djelomično. Nijedan takav tretman ne utječe na izračun granice kako je utvrđeno člankom 486. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2. Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. te uredbe i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 2. te uredbe.

3. Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 4., pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. ili 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 3. te uredbe.

Članak 37.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. siječnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2) Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.).

(3) Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 201.).

(4) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(5) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(6) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(7) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

(8) Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

(9) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(10) Direktiva 2009/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

(11) Direktiva 2007/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 319, 5.12.2007., str. 1.).

(12) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(13) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

14.3.2014

Službeni list Europske unije

L 74/33

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 245/2014

od 13. ožujka 2014.

o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1178/2011 od 3. studenoga 2011. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i administrativnih postupaka vezano za članove posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (1), a posebno njezin članak 7. stavak 5. i članak 7. stavak 6.

budući da:

(1)	Uredbom Komisije (EU) br. 1178/2011 (2) utvrđuju se tehnički zahtjevi i administrativni postupci u vezi s članovima posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu.

(2)	Neke su države članice utvrdile da njima i dionicima neki od zahtjeva postavljenih Uredbom (EU) br. 1178/2011 uzrokuju nepotrebno i nerazmjerno administrativno ili ekonomsko opterećenje te su zatražile odstupanja od određenih odredbi u skladu s člankom 14. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 216/2008.

(3)	Zahtjeve za odstupanja analizirala je Europska agencija za sigurnost zračnog prometa, na temelju čega je Komisiji predložila usvajanje određenih odstupanja.

(4)	U Uredbi Komisije (EU) br. 1178/2011 države članice su primijetile i uredničke pogreške koje su dovele do neželjenih poteškoća u provedbi.

(5)	Stoga treba izmijeniti postojeće zahtjeve kako bi se uvela odstupanja, s učinkom postavljanja jasnih pravila i ispravljanja uredničkih pogrešaka.

(6)	Nadalje, Uredba Komisije (EU) br. 1178/2011 u Prilogu I. (dio-FCL) sadržava zahtjeve za osposobljavanje i provjeravanje za ovlaštenje za instrumentalno letenje (IR). Ti se zahtjevi za IR zasnivaju na prethodnim zahtjevima za JAR-FCL i utvrđena je potreba za njihovim pregledom.

(7)	Stoga treba postaviti dodatne zahtjeve za kvalifikacije instrumentalnih meteoroloških uvjeta letenja i posebne zahtjeve za operacije jedrilica u uvjetima bez vanjske vidljivosti.

(8)	Kako bi se osiguralo da se osposobljavanje za instrumentalno letenje ili iskustvo stečeno prije primjene ove Uredbe može uzeti u obzir za stjecanje tih ovlaštenja, treba utvrditi uvjet za priznavanje tog osposobljavanja ili stečenog iskustva.

(9)	Državama članicama treba omogućiti priznavanje iskustva povezanog s instrumentalnim letenjem imateljima ovlaštenja izdanih od strane trećih zemalja ako se može jamčiti razina sigurnosti jednaka onoj utvrđenoj Uredbom (EZ) br. 216/2008. Treba utvrditi i uvjete za priznavanje tog iskustva.

(10)

Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz i visok jedinstveni stupanj sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Europskoj uniji, provedbene mjere trebale bi odražavati najsuvremeniju tehnologiju, uključujući najbolje prakse te znanstvena i tehnička dostignuća u području osposobljavanja pilota. U skladu s tim, tehničke zahtjeve i administrativne postupke koje je utvrdila Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) i već razvijene zahtjeve iz Priloga I. (dio-FCL) Uredbe (EU) br. 1178/2011 te postojeće nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na posebni dio nacionalnog okruženja, treba uzeti u obzir i odražavati u tom paketu pravila, uzimajući u obzir posebne potrebe pilota općeg zrakoplovstva u Europi.

(11)	Agencija je pripremila nacrt Provedbenih pravila i podnijela ih u obliku Mišljenja Komisiji u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 216/2008.

(12)

Državama članicama koje su uspostavile nacionalni sustav odobrenja pilota za letenje u Instrumentalnim meteorološkim uvjetima (IMC), izdvojenim privilegijama ograničenima na nacionalni zračni prostor države članice, koje mogu dokazati da je sustav siguran te da postoji potreba na lokalnoj razini, treba dopustiti da nastave s izdavanjem takvih autorizacija tijekom ograničenog razdoblja, uz uvjet da ispune određene uvjete.

(13)

Uredbom Komisije (EU) 965/2012 (3) dopuštaju se određeni letovi kao što su letovi uz raspodjelu troškova i letovi u svrhu uvođenja novih zrakoplova koji će se obaviti u skladu s pravilima koja se primjenjuju na nekomercijalne operacije zrakoplovima koji nisu kompleksni. Stoga postoji potreba za usklađivanjem ovog pristupa s privilegijama za pilote utvrđenima u Uredbi (EU) 1178/2011.

(14)	Stoga treba omogućiti da letovima kategorija utvrđenih u Uredbi (EU) 965/2012 upravljaju piloti koji su imatelji dozvola PPL, SPL, BPL ili LAPL.

(15)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora Europske agencije za sigurnost zračnog prometa uspostavljenog člankom 65. Uredbe (EZ) br. 216/2008.

(16)	Uredbu (EU) br. 1178/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 1178/2011 mijenja se kako slijedi:

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Licenciranje pilota i certificiranje zdravstvene sposobnosti

1. Ne dovodeći u pitanje članak 8. ove Uredbe, piloti zrakoplova iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c) i članka 4. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 216/2008 udovoljavaju tehničkim zahtjevima i administrativnim postupcima utvrđenima u Prilogu I. i Prilogu IV. ovoj Uredbi.

2. Neovisno o privilegijama imatelja dozvola definiranima u Prilogu I. ovoj Uredbi, imatelji dozvola pilota izdanih u skladu s poddijelom B ili C Priloga I. ovoj Uredbi mogu obavljati letove iz članka 6. stavka 4.a Uredbe (EU) br. 965/2012. Time se ne dovodi u pitanje sukladnost s bilo kakvim dodatnim zahtjevima za prijevoz putnika ni razvoj komercijalnih operacija definiranih u poddijelu B ili C Priloga I. ovoj Uredbi.”

u članku 4. dodaje se sljedeći stavak 8.:

„8. Do 8. travnja 2019. država članica može izdati odobrenje pilotu za uživanje posebnih ograničenih privilegija za upravljanje zrakoplovom u instrumentalnim uvjetima prije nego što pilot udovolji svim potrebnim uvjetima za izdavanje ovlaštenja za instrumentalno letenje u skladu s ovom Uredbom, uz sljedeće uvjete:

(a)	država članica izdaje ta odobrenja samo kada je to opravdano određenim posebnim lokalnim uvjetima koji ne mogu biti ispunjeni ovlaštenjima utvrđenima ovom Uredbom;

(b)	područje primjene privilegija koje se dodjeljuju autorizacijom zasniva se na procjeni rizika sigurnosti koju obavlja država članica, uzimajući u obzir potrebni stupanj osposobljavanja nužan za postizanje potrebne razine pilotske vještine;

(c)	privilegije takvog odobrenja ograničene su na zračni prostor državnog područja države članice ili njegovih dijelova;

(d)	autorizacija se izdaje podnositeljima zahtjeva nakon što završe odgovarajuće osposobljavanje koje održavaju kvalificirani instruktori i dokažu potrebne vještine kvalificiranom ispitivaču, kako je odredila država članica;

(e)	država članica obavješćuje Komisiju, Europsku agenciju za sigurnost zračnog prometa i druge države članice o posebnostima tog odobrenja, uključujući i svoje obrazloženje i procjenu rizika sigurnosti;

(f)	država članica prati aktivnosti povezane s odobrenjem kako bi osigurala prihvatljivu razinu sigurnosti i poduzela odgovarajuće mjere u slučaju utvrđivanja povećanog rizika ili bilo kakvih sigurnosnih pitanja;

(g)	država članica obavlja preispitivanje sigurnosnih pitanja povezanih s provedbom odobrenja i podnosi izvješće Komisiji najkasnije do 8. travnja 2017.”

u članku 12. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Odstupajući od stavka 1., države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati odredbe Uredbe na pilote koji posjeduju dozvolu i certifikat o zdravstvenoj sposobnosti izdan od strane treće zemlje, a koji su uključeni u nekomercijalne operacije zrakoplova navedenih u članku 4. stavku 1. točki (b) ili (c) Uredbe (EZ) br. 216/2008 do 8. travnja 2015.”

4)	Prilozi I., II., III. i VI. mijenjaju se u skladu s Prilozima ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. ožujka 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 143, 30.4.2004., str. 76.

(2) SL L 311, 25.11.2011., str. 1.

(3) Uredba Komisije (EU) br. 965/2012 od 5. listopada 2012. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 296, 25.10.2012., str. 1).

PRILOG I.

Prilog I. (dio-FCL) Uredbi (EU) br. 1178/2011 mijenja se kako slijedi:

1.	Naslov FCL.015 zamjenjuje se sljedećim: „FCL.015 Zahtjev i stjecanje, produljenje i obnavljanje dozvola, ovlaštenja i certifikata”

FCL.020 se zamjenjuje sljedećim:

„FCL.020 Učenik pilot

(a)	Učenik pilot ne smije letjeti samostalno osim ako je dobio autorizaciju da to učini i ako je pod nadzorom instruktora letenja.

(b)

Prije prvog samostalnog leta učenik pilot mora imati najmanje:

1.	u slučaju aviona, helikoptera i zračnih brodova: 16 godina starosti;

2.	u slučaju jedrilica i balona: 14 godina starosti.”

FCL.025 mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov se zamjenjuje sljedećim: „FCL.025 Provođenje teorijskog dijela ispita u svrhu stjecanja dozvola i ovlaštenja”

(b)

u točki (a) stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.	Podnositelji zahtjeva moraju pristupiti cjelokupnom setu teorijskog dijela ispita za stjecanje određene dozvole ili ovlaštenja u jednoj državi članici.

2.	Podnositelji zahtjeva smiju pristupiti teorijskom dijelu ispita ako ih preporuči odobrena organizacija za osposobljavanje (ATO) odgovorna za njihovo osposobljavanje, i to nakon što su završili odgovarajuće elemente tečaja teorijskog dijela osposobljavanja u zadovoljavajućem standardu.”

(c)

točka (b) mijenja se kako slijedi:

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Uspješan prolaz na pojedinom ispitu teorijskog znanja podnositelj zahtjeva postiže ako ima najmanje 75 % bodova na tom ispitu. Nema kaznenih bodova.”

ii.

stavak 3. i drugi podstavak točke (b) zamjenjuju se sljedećim:

„3.

Ako podnositelj zahtjeva nije uspio položiti pojedini ispit teorijskog znanja u četiri pokušaja, ili nije uspio položiti cjelokupni set ispita iz teorijskog znanja tijekom šest ispitnih rokova ili u razdoblju iz stavka 2., on/ona mora ponovno polagati cjelokupni set ispita teorijskog dijela ispita.

Prije ponovnog polaganja cjelokupnog seta teorijskog dijela ispita podnositelj zahtjeva mora obaviti dodatno osposobljavanje u odobrenoj organizaciji za osposobljavanje. Područje primjene i trajanje tog osposobljavanja određuje organizacija za osposobljavanje temeljem potreba podnositelja zahtjeva.”

(d)

u točki (c) stavku 1., podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	za stjecanje dozvole profesionalnog pilota, ovlaštenja za instrumentalno letenje (IR) ili ovlaštenja za instrumentalno letenje na ruti (EIR), u razdoblju od 36 mjeseci;”

FCL.035 mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) mijenja se kako slijedi:

stavak 1. i prva rečenica stavka 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.	Osim ako nije drukčije određeno ovim dijelom, nalet koji se priznaje u svrhu stjecanja dozvole, ovlaštenja ili certifikata, mora biti na istoj kategoriji zrakoplova za koju se dozvola, ovlaštenje ili certifikat traži.

2.	PIC ili na osposobljavanju.”

ii.

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	Nalet kao kopilot ili PICUS. Osim ako nije drukčije određeno ovim dijelom, imatelju dozvole pilota kad djeluje kao kopilot ili PICUS, priznaje se ukupan nalet u ulozi kopilota u svrhu postizanja ukupnog naleta potrebnog za dozvolu pilota višeg ranga.”

(b)

točka (b) mijenja se kako slijedi:

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Podnositelju zahtjeva koji je položio ispit teorijskog znanja za dozvolu prometnog pilota, priznaje se teorijsko znanje za stjecanje dozvole pilota lakog zrakoplova, dozvole privatnog pilota, dozvole profesionalnog pilota i, osim u slučaju helikoptera, za IR i EIR u istoj kategoriji zrakoplova.”

ii.

dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5.

Neovisno o točki (b) stavku 3., imatelju ovlaštenja IR(A) koji je završio modularni tečaj osposobljavanja za IR(A) ili imatelju ovlaštenja za EIR navedeno se teorijsko osposobljavanje i ispit za ovlaštenje IR priznaje u cijelosti za drugu kategoriju zrakoplova samo ako je kandidat završio teorijsko osposobljavanje i položio ispite za dio-IFR tečaja u skladu s FCL.720.A. točkom (b) stavkom 2. podtočkom i.”

FCL.055 mijenja se kako slijedi:

(a)

uvodni dio točke (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

Specifični zahtjevi za imatelje ovlaštenja za instrumentalno letenje (IR) ili za instrumentalno letenje na ruti (EIR). Ne dovodeći u pitanje prethodne stavke, imatelji ovlaštenja za instrumentalno letenje (IR) ili ovlaštenja za instrumentalno letenje na ruti (EIR) dokazali su sposobnost korištenja engleskog jezika na razini koja im omogućuje da:”

(b)

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	Dokazivanje jezične sposobnosti i korištenja engleskog jezika za imatelje IR-a ili EIR-a provodi se metodom procjene kako je uspostavilo nadležno tijelo.”

U FCL.060 točka (b), stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

kao kopilot za krstarenje osim ako je on/ona:

i.	ispunio zahtjeve iz točke (b) stavka 1. ili

ii.	obavio u prethodnih 90 dana najmanje tri sektora kao kopilot za krstarenje na istom tipu ili klasi zrakoplova, ili

iii.	obavio skorašnje iskustvo i osposobljavanje za osvježenje znanja letačkih vještina u FFS-u u intervalima koji nisu dulji od 90 dana. Navedeno osposobljavanje za osvježenje znanja može biti kombinirano s osposobljavanjem operatora za osvježenje znanja propisanim u dijelu ORO.”

U FCL.105.A točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Imatelj LAPL(A)-a smije prevoziti putnike nakon što, nakon izdavanja dozvole naleti 10 sati kao PIC na avionima ili TMG-u.”

U FCL.105.S točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Imatelj LAPL(S) smije prevoziti putnike tek nakon što, nakon izdavanja dozvole, naleti 10 sati kao PIC na avionima ili obavi 30 startova kao PIC na jedrilicama ili motornim jedrilicama.”

FCL.105.B zamjenjuje se sljedećim:

„FCL.105.B LAPL(B) – Privilegije

Privilegije imatelja LAPL-a za balone omogućuju imatelju dozvole da djeluje kao PIC na balonima na vrući zrak ili zračnim brodovima na vrući zrak, maksimalnog kapaciteta kupole 3 400 m3 ili balona s plinom, maksimalnog kapaciteta kupole 1 260 m3 s najviše tri putnika, tako da nikad nisu ukrcane više od četiri osobe na zrakoplovu.”

10.	U FCL.110.B naslov se zamjenjuje sljedećim:

11.

U točki (c) FCL.235, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Ako podnositelj zahtjeva ne položi bilo koju stavku sekcije, smatra se da nije položio cijelu sekciju. Ako podnositelj zahtjeva ne položi samo jednu sekciju, obvezan je ponoviti samo tu sekciju. Ako podnositelj zahtjeva ne položi više od 1 sekcije obvezan je ponoviti cijeli ispit.”

12.

U točki (b) FCL.205.A, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	osposobljavanje, testiranja i provjere za ovlaštenja ili certifikate povezane s tim dozvolama.”

13.

U točki (b) FCL.205.H, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	osposobljavanje, testiranje i provjere za ovlaštenja ili certifikate povezane s tim dozvolama.”

14.

U točki (b) FCL.205.As stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	osposobljavanje, testiranje i provjere za ovlaštenja ili certifikate povezane s tim dozvolama.”

15.

U FCL.205.S, točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

Bez obzira na točku (b) stavak 2., imatelj SPL-a s privilegijama instruktora ili ispitivača smije primati naknadu za:

1.	provođenje letačkog osposobljavanja za LAPL(S) ili SPL;

2.	obavljanje ispita praktične osposobljenosti i provjera stručnosti za te dozvole;

3.	obuku, polaganje ispita i provjere za ovlaštenja ili certifikate povezane s tim dozvolama.”

16.

FCL.205.B mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Privilegije imatelja BPL-a omogućuju imatelju dozvole da djeluje kao PIC na balonima.”

(b)

u točki (c) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	osposobljavanje, testiranje i provjere za ovlaštenja ili certifikate povezane s tim dozvolama.”

17.

U točki (a) FCL.230.B, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	jedan let u svrhu osposobljavanja s instruktorom u balonu odgovarajuće klase i unutar najveće skupine za koju ima privilegije;”

18.

U točki (c) FCL.510.A, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Imateljima dozvole inženjera leta izdane u skladu s odgovarajućim nacionalnim propisima, priznat će se 50 % naleta u ulozi inženjera leta do maksimalno 250 sati. Tih 250 sati može se priznati za zahtijevanih 1 500 sati iz stavka (b), i za zahtijevanih 500 sati u stavku (b) podstavku 1., uz uvjet da ukupno priznati nalet po bilo kojoj od ovih točaka ne premašuje 250 sati.”

19.

FCL.600 zamjenjuje se sljedećim:

„FCL.600 IR – Općenito

Osim kada je predviđeno u FCL.825,operacije pod IFR pravilima na avionu, helikopteru, zračnom brodu ili zrakoplovu s pogonjenim uzgonom provode samo imatelji dozvola PPL, CPL, MPL i ATPL koji posjeduju IR za odgovarajuću kategoriju zrakoplova ili kad su na ispitu praktične osposobljenosti ili na osposobljavanju s instruktorom.”

20.

FCL.610 se mijenja kako slijedi:

(a)

u točki (a) stavku 1., podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	privilegije letenja noću u skladu s FCL.810, ako se privilegije IR budu koristile noću ili”

(b)

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	najmanje 50 sati rutnog letenja kao PIC u avionima, TMG-ima, helikopterima ili zračnim brodovima, od čega najmanje 10 sati, ili u slučaju zračnih brodova, 20 sati na relevantnoj kategoriji zrakoplova.”

21.

U FCL.615, točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

Ispit. Podnositelji zahtjeva dokazuju razinu teorijskog znanja koja je u skladu s dodijeljenim privilegijama iz sljedećih predmeta:

—	Zračno pravo,

—	Opće znanje o zrakoplovima – Instrumenti,

—	Izvedba i nadzor leta,

—	Ljudska izvedba,

—	Meteorologija,

—	Radio navigacija,

—	IFR komunikacija.”

22.

U točki (a) FCL.625.H, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

kada nije kombinirano s produljenjem ovlaštenja za tip, moraju uspješno položiti samo odjeljak 5. i relevantne dijelove odjeljka 1. na provjeri stručnosti kako je propisano u Dodatku 9. ovom dijelu za relevantnu kategoriju helikoptera. U tom slučaju, FTD 2/3 ili FFS koji predstavlja relevantan tip helikoptera može se koristiti za provjeru, ali svaka druga provjera stručnosti za produljenje valjanosti IR(H) ovlaštenja u ovim okolnostima mora biti obavljena na helikopteru.”

23.

U FCL.710, točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

Ako imatelj dozvole nije letio varijantu zrakoplova u razdoblju od 2 godine nakon osposobljavanja za razlike, mora obaviti dodatno osposobljavanje za razlike ili uspješno položiti provjeru stručnosti na toj varijanti da bi zadržao privilegije, osim u slučaju tipova ili varijanti unutar klase jednomotornih klipnih aviona i ovlaštenja za klasu TMG-a.”

24.

U točki (b) FCL.725, stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

‘4.	Za jednopilotne avione koji su klasificirani kao avioni visokih performansi, ispit teorijskog znanja polaže se pisanim putem i sadržava najmanje 100 pitanja s višestrukim izborom odgovora, raspoređenih jednoliko po predmetima iz nastavnog plana.”

25.

U FCL.720.A se točka (e) zamjenjuje sljedećim:

„(e)

Neovisno o točki (d), država članica može izdati ovlaštenje za tip s ograničenim privilegijama za višepilotni avion koje dozvoljava imatelju takvog ovlaštenja da djeluje kao kopilot u krstarenju iznad FL 200, uz uvjet da druga dva člana posade imaju ovlaštenje za tip izdano u skladu sa stavkom (d).”

26.

U točki (a) FCL.740.A stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.	Produljenje ovlaštenja za instrumentalno letenje na ruti (EIR) ili IR(A), ako ga posjeduje, može se kombinirati s provjerom stručnosti za produljenje ovlaštenja za klasu ili za tip.”

27.

U FCL.735.As, točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

tečaj osposobljavanja MCC sadržava najmanje:

1.	12 sati osposobljavanja za teorijsko znanje i vježbe i

2.	5 sati praktičnog MCC osposobljavanja;

Koristi se FNPT II. ili III. kvalificiran za MCC, FTD 2/3 ili FFS.”

28.

Stavak 1. točke (a) FCL.810 mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Ako se privilegije LAPL, SPL ili PPL za avione, TMG-ove ili zračne brodove budu koristile u uvjetima vizualnog letenja (VFR) noću, podnositelji zahtjeva moraju završiti tečaj osposobljavanja u ATO-u. Tečaj sadržava:”

(b)

podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

najmanje 5 sati naleta u odgovarajućoj kategoriji zrakoplova noću, uključujući najmanje 3 sata osposobljavanja s instruktorom, uključujući najmanje 1 sat rutnog navigacijskog letenja s najmanje jednim letom s instruktorom od najmanje 50 km (27 NM) i 5 samostalnih polijetanja i slijetanja s potpunim zaustavljanjem.”

29.

Unose se sljedeći novi FCL.825 i FLC.830:

„FCL.825 Ovlaštenje za instrumentalno letenje na ruti (en route instrument rating – EIR)

(a)

Privilegije i uvjeti

Privilegije imatelja ovlaštenja za instrumentalno letenje na ruti (EIR) jesu dnevno letenje prema pravilima IFR u fazi leta na ruti, avionom za koji kandidat posjeduje ovlaštenje za klasu ili tip. Privilegija se može proširiti i na letenje noću prema IFR pravilima u fazi leta na ruti ako pilot posjeduje ovlaštenje za noćno letenje u skladu s FCL.810.

Imatelj ovlaštenja za EIR započinje ili nastavlja let na kojem namjerava koristiti privilegije svojeg ovlaštenja ako zadnje meteorološke informacije ukazuju da:

i.	vremenski uvjeti na polasku omogućuju da se segment leta od uzlijetanja do planiranog prelaska s pravila VFR na pravila IFR provede u skladu s pravilima VFR i

ii.	vremenski uvjeti u predviđeno vrijeme slijetanja u odredišnu zračnu luku omogućuju da se segment leta od prelaska s pravila IFR na pravila VFR do slijetanja provede u skladu s pravilima VFR.

(b)	Uvjeti. Kandidati za ovlaštenje za EIR moraju posjedovati najmanje PPL(A) i najmanje 20 sati rutnog navigacijskog letenja kao PIC na avionima.

(c)

Tečaj osposobljavanja. Kandidati za ovlaštenje za EIR moraju u roku od 36 mjeseci u ATO-u završiti:

1.	najmanje 80 sati teorijskog osposobljavanja u skladu s FCL.615 i

instrumentalno letačko osposobljavanje, pri čemu:

i.	letačko osposobljavanje za ovlaštenje za EIR za jednomotorne avione uključuje najmanje 15 sati instrumentalnog naleta s instruktorom i

ii.	letačko osposobljavanje za ovlaštenje za EIR za višemotorne avione uključuje najmanje 16 sati instrumentalnog naleta s instruktorom, od čega najmanje 4 sata u višemotornim avionima.

(d)	Teorijsko znanje. Prije ispita praktične osposobljenosti kandidat mora dokazati zadovoljavajuću razinu teorijskog znanja u skladu s dodijeljenim privilegijama u predmetima navedenima u FCL.615(b).

(e)

Ispit praktične osposobljenosti. Nakon završenog osposobljavanja kandidat prolazi provjeru praktične osposobljenosti u avionu s ispitivačem za ovlaštenje za instrumentalno letenje (IRE). Za ovlaštenje za EIR za višemotorne avione ispit praktične osposobljenosti obavlja se u višemotornom avionu. Za ovlaštenje za EIR za jednomotorne avione ispit praktične osposobljenosti obavlja se u jednomotornom avionu.

(f)

Odstupajući od točaka (c) i (d), imatelj ovlaštenja za EIR za jednomotorne avione koji posjeduje i ovlaštenje za klasu ili tip višemotornih aviona, a želi po prvi put steći ovlaštenje za EIR za višemotorne avione, mora završiti tečaj osposobljavanja u ATO-u koji se sastoji od najmanje 2 sata instrumentalnog naleta s instruktorom u fazi leta na ruti u višemotornim avionima te mora uspješno položiti ispit praktične osposobljenosti u skladu s točkom (e).

(g)

Valjanost, produljenje i obnavljanje valjanosti

1.	Ovlaštenje za EIR vrijedi godinu dana.

Kandidati za produljenje valjanosti ovlaštenja za EIR:

i.	prolaze provjeru stručnosti u avionu u roku od 3 mjeseca neposredno prije datuma isteka ovlaštenja ili

ii.	u roku od 12 mjeseci prije datuma isteka ovlaštenja obavljaju 6 sati letenja kao PIC u avionima po IFR pravilima te probni let u trajanju od najmanje jednog sata s instruktorom ovlaštenim za osposobljavanje za IR(A) ili EIR.

3.	Za svako drugo sljedeće produljenje, imatelj ovlaštenja za EIR mora uspješno položiti provjeru stručnosti u skladu s prethodnom točkom (g) stavkom 2. podtočkom i.

Kada kandidatu istekne valjanost ovlaštenja za EIR, da bi obnovio privilegije:

i.	mora proći osposobljavanje za osvježenje znanja s instruktorom ovlaštenog za osposobljavanje za IR(A) ili EIR da bi dostigao zahtijevanu razinu stručnosti

ii.	mora uspješno položiti provjeru stručnosti.

5.	Ako valjanost ovlaštenja EIR nije produljena ili obnovljena 7 godina od posljednjeg datuma valjanosti, imatelj mora ponovno polagati ispite za provjeru teorijskog znanja za EIR u skladu s FCL.615 točkom (b).

Za ovlaštenje za EIR za višemotorne avione provjera stručnosti radi produljenja ili obnavljanja valjanosti i probni let iz točke (g) stavka 2. podtočke ii. moraju se izvršiti u višemotornom avionu. Ako pilot ima i ovlaštenje za EIR za jednomotorne avione i uspješno položi navedenu provjeru stručnosti, ovlaštenje za EIR se produljuje ili obnavlja i za jednomotorne avione.

(h)

U slučaju da je kandidat za ovlaštenje za EIR obavio instrumentalni nalet s instruktorom koji ima ovlaštenje IRI(A) ili FI(A) i privilegij za osposobljavanje za ovlaštenja IR ili EIR, ti se sati mogu priznati kao sati zahtijevani u točki (c) stavku 2. podtočkama i. i ii. najviše do 5 ili 6 sati. Četiri sata letačkog instrumentalnog osposobljavanja u višemotornim avionima iz točke (c) stavka 2. podtočke ii. izuzeta su od ovog priznavanja.

1.	Za utvrđivanje broja sati za priznavanje te potreba za osposobljavanjem, kandidat obavlja uvodnu procjenu u ATO-u.

2.	Letačko instrumentalno osposobljavanje s instruktorom IRI(A) ili FI(A) mora biti dokumentirano u posebnoj evidenciji osposobljavanja uz potpis instruktora.

Kandidatima za ovlaštenje za EIR koji imaju PPL ili CPL dozvolu iz dijela FCL te valjano ovlaštenje IR(A) koje je u skladu s odredbama iz Priloga 1. Čikaškoj konvenciji izdala treća zemlja, mogu se u cijelosti priznati zahtjevi povezani s tečajem osposobljavanja iz prethodne točke (c). Kako bi mu se izdalo ovlaštenje za EIR, kandidat mora:

1.	uspješno položiti ispit praktične osposobljenosti za stjecanje ovlaštenja za EIR;

2.	odstupajući od prethodne točke (d), prilikom ispita praktične osposobljenosti dokazati ispitivaču da posjeduje odgovarajuću razinu teorijskog znanja iz zrakoplovnog prava, meteorologije te planiranja i provedbe leta (IR);

3.	posjedovati minimalno iskustvo od najmanje 25 sati naleta po pravilima IFR u svojstvu zapovjednika aviona.”

„FCL.830 Ovlaštenje za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti

(a)	Imatelji pilotske dozvole s privilegijom letenja jedrilicama smiju jedrilicom ili motornom jedrilicom, isključujući TMG ulaziti u oblak isključivo ako su za to ovlašteni.

(b)

Kandidati za ovlaštenje za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti moraj ispuniti sljedeće uvjete:

1.	obaviti 30 sati leta u jedrilicama ili motornim jedrilicama u svojstvu zapovjednika nakon izdavanja dozvole;

završiti tečaj osposobljavanja u organizaciji ATO-a uključujući:

i.	teorijsko osposobljavanje i

ii.	najmanje 2 sata naleta s instruktorom u jedrilicama ili motornim jedrilicama upravljajući jedrilicom isključivo uz pomoć instrumenata, od kojih najviše jedan sat može biti na TMG-u; i

3.	ispit praktične osposobljenosti sa za to kvalificiranim ispitivačem (FE).

(c)

imateljima ovlaštenja za EIR ili IR(A) priznaje se uvjet iz prethodne točke (b) stavka 2. podtočke i. odstupajući od točke (b) stavka 2. podtočke ii., kandidat mora obaviti najmanje jedan sat naleta s instruktorom u jedrilici ili motornoj jedrilici, isključujući TMG, upravljajući jedrilicom isključivo uz pomoć instrumenata.

(d)

Imatelji ovlaštenja za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti ostvaruju svoje privilegije samo ako su u posljednja 24 mjeseca imali najmanje 1 sat naleta ili 5 letova u svojstvu zapovjednika zrakoplova koristeći privilegiju ovlaštenja za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti, u jedrilicama ili motornim jedrilicama, isključujući TMG-ove.

(e)

Imatelji ovlaštenja za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti koji ne ispunjuju uvjete iz točke (d) prije ponovnog prava na ostvarenje privilegija:

1.	moraju uspješno položiti ispit praktične osposobljenosti s kvalificiranim ispitivačem (FE); ili

2.	obaviti dodatan nalet ili letove u skladu s točkom (d) s kvalificiranim instruktorom.

(f)	Imateljima valjanog ovlaštenja za EIR ili IR(A) u cijelosti se priznaju zahtjevi iz točke (d).”

30.

U stavku 2. točki (b) FCL.915, podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	obaviti najmanje 15 sati naleta kao pilot na klasi ili tipu zrakoplova na kojem namjerava provoditi letačko osposobljavanje, od čega maksimalno 7 sati može biti na FSTD-u koji predstavlja klasu ili tip zrakoplova, ako je primjenjivo ili”

31.

FCL.905.FI mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)	ovlaštenja za vuču,ili akrobatsko letenje ili, u slučaju FI(S), ovlaštenja za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti uz uvjet da posjeduje te privilegije i da je dokazao sposobnost osposobljavanja za to ovlaštenje instruktoru leta kvalificiranom u skladu s podtočkom i. u nastavku ;”

(b)

uvodna rečenica točke (g) zamjenjuje se sljedećim:

„(g)	ovlaštenja za EIR ili IR u odgovarajućoj kategoriji zrakoplova, uz uvjet da instruktor letenja ima:”

(c)

u točki (g), stavku 3., podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	za višemotorne avione, da ispunjuje zahtjeve za certifikat CRI za višemotorne avione;”

(d)

u točki (h), stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	u slučaju helikoptera, zahtjeve kako je određeno u FCL.910.TRI(c)1. i u preduvjetima za tečaj osposobljavanja za TRI(H) kako je određeno u FCL.915.TRI(d)2.;”

32.

U točki (a) FCL.910.FI, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	za osposobljavanja za klasu i tip jednopilotnih jednomotornih zrakoplova, osim za jednopilotne kompleksne avione visokih performansi, proširenja za klase i grupe u slučaju balona i proširenja klasa u slučaju jedrilica;”

33.

U FCL.915.FI, točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

za instruktora FI(S), imati 100 sati naleta i 200 startova kao PIC na jedrilicama. Dodatno, ako podnositelj želi provoditi osposobljavanje na TMG-ovima, on/ona mora imati 30 sati naleta kao PIC na TMG-ovima i obavljenu dodatnu procjenu stručnosti na TMG-u u skladu s FCL.935 s FI kvalificiranim u skladu s FCL.905.FI(i);”

34.

U točki (b) FCL.930.FI, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

podtočka v. zamjenjuje se sljedećim:

„v.	u slučaju FI(B), najmanje 3 sata letačkog osposobljavanja, uključujući tri polijetanja.”

(b)

drugi podstavak stavka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„4.	Kada podnose zahtjev za certifikat FI u drugoj kategoriji zrakoplova, pilotima koji posjeduju ili su posjedovali FI(A), (H) ili (As) priznaje se 55 sati iz zahtjeva u točki (b) stavku 2. podtočki i. ili 18 sati iz zahtjeva u točki (b) stavku 2. podtočki ii.”

35.

U FCL.905.TRI, nakon uvoda, točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	produljenje i obnavljanje EIR ili IR, uz uvjet da TRI ima važeći IR;”

36.

FCL.905.CRI mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki (a) FCL.905.CRI, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	stjecanje, produljenje ili obnavljanje ovlaštenja za klasu ili za tip za jednopilotne avione, osim za jednopilotne kompleksne avione visokih performansi, kada podnositelj zahtjeva traži privilegije za letenje u jednopilotnim operacijama;”

(b)

umeće se sljedeća nova točka (c):

„(c)	Podnositelji zahtjeva za CRI za višemotorne zrakoplove koji su imatelji CRI certifikata za jednomotorne zrakoplove moraju ispuniti uvjete za CRI određene zahtjevima FCL.915.CRI točkom (a) i zahtjevima FCL.930.CRI točkom (a) stavkom 3. i FCL.935.”

37.

U FCL.905.IRI, točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Privilegije IRI-a su provođenje osposobljavanja za izdavanje, produljenje i obnavljanje IR-a na odgovarajućoj kategoriji zrakoplova.”

38.

U točki (a) FCL.915.IRI, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	u slučaju podnositelja zahtjeva za stjecanje IRI(A) za višemotorne avione, ispuniti zahtjeve iz stavaka FCL.915.CRI točke (a), FCL.930.CRI i FCL.935;”

39.

U točki (d) FCL.905.SFI, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	MCC osposobljavanje kada SFI ima privilegije da provodi osposobljavanje za višepilotne helikoptere.”

40.

U točki (b) FCL.915.MCCI, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	u slučaju aviona, zračnih brodova i zrakoplova s pogonjenim uzgonom, 1 500 sati letačkog iskustva kao pilot u višečlanim operacijama;”

41.	FCL.940.MI zamjenjuje se sljedećim: „FCL.940.MI Valjanost MI certifikata MI certifikat valjan je sve dok su valjani certifikati FI, TRI ili CRI.”

42.

FCL.1015 mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki (b), umeću se sljedeći stavci 4. i 5.:

„4.	uputu o potrebi preispitivanja i primjene elemenata iz stavka 3. pri provođenju ispita praktične osposobljenosti, provjere stručnosti ili procjene stručnosti podnositelja zahtjeva kada nadležno tijelo nije tijelo koje je izdalo certifikat ispitivaču i

5.	uputu kako prema potrebi ostvariti pristup tim nacionalnim procedurama i zahtjevima ostalih nadležnih tijela;”

(b)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

Imatelji certifikata ispitivača ne smiju provoditi ispite praktične osposobljenosti, provjere stručnosti ili procjene stručnosti s podnositeljima zahtjeva za koje nadležno tijelo nije isto kao ono koje je izdalo certifikat ispitivača, osim kada se upoznaju s najnovijim dostupnim podacima o odgovarajućim nacionalnim procedurama tijela nadležnog za izdavanje dozvole podnositelja zahtjeva.”

43.

U točki (b) FCL.1030, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

dodaje se nova podtočka iv.:

„iv.	izjava da je ispitivač pregledao i primijenio nacionalne procedure tijela nadležnog za izdavanje dozvole podnositelja zahtjeva ako tijelo nadležno za certifikat podnositelja zahtjeva nije isto ono koje je izdalo certifikat ispitivaču;”

(b)

dodaje se nova podtočka v.:

„v.

presliku certifikata ispitivača s područjem primjene njegovih/njezinih privilegija u svojstvu ispitivača u pogledu provođenja ispita praktične osposobljenosti, provjere stručnosti ili procjene stručnosti podnositelja zahtjeva kada tijelo nadležno za izdavanje dozvole podnositelja zahtjeva nije isto ono koje je dodijelilo certifikat ispitivaču.”

44.

FCL.1005.FE mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki (a), umeće se sljedeći stavak 5.:

„5.	provjera stručnosti za produljenje ili obnavljanje ovlaštenja za EIR, uz uvjet da FE ima najmanje 1 500 sati iskustva kao pilot u avionima i ispunjuje uvjete iz FCL.1010.IRE točke (a) stavka 2..”

(b)

u točki (d) stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	ispita praktične osposobljenosti za proširenje privilegija imatelja SPL ili LAPL(S) na TMG, ako ispitivač ima 300 sati naleta kao pilot na jedrilicama ili jedrilicama s pomoćnim motorom, uključujući 50 sati letačkog osposobljavanja na TMG-u;

ispita praktične osposobljenosti i stručnosti za ovlaštenje za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti, pod uvjetom da ispitivač ima najmanje 200 sati naleta kao pilot na jedrilicama ili motornim jedrilicama, uključujući najmanje 5 sati ili 25 letova letačkog osposobljavanja za ovlaštenje za letenje jedrilicom u uvjetima bez vanjske vidljivosti ili najmanje 10 sati letačkog osposobljavanja za ovlaštenje za EIR ili IR(A).”

45.

U točki (a) FCL.1005.TRE, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	provjera stručnosti za produljenje ili obnavljanje ovlaštenja za tip, ovlaštenja EIR i IR;”

46.

U točki (b) stavak 5. FCL.1010.TRE, podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	imati CPL(H) ili ATPL(H).”

47.

U točki (b) FCL.1005.CRE, umeće se sljedeći stavak 3.:

„3.	produljenje ili obnavljanje ovlaštenja za EIR, uz uvjet da CRE ima najmanje 1 500 sati iskustva kao pilot u avionima i ispunjuje uvjete iz FCL.1010.IRE točke (a) stavka 2.”

48.	FCL.1005.IRE zamjenjuje se sljedećim: „FCL.1005.IRE IRE – Privilegije Privilegije imatelja IRE certifikata su provođenje ispita praktične osposobljenosti za izdavanje te provjera stručnosti za produljenje ili obnavljanje ovlaštenja za EIR ili IR.”

49.

Dodatak 1. Prilogu I. (dio-FCL) mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3.2. zamjenjuju se sljedećim:

„3.2.

Podnositelj zahtjeva mora uspješno položiti sljedeće teorijske ispite kako je definirano u ovom dijelu iz sljedećih predmeta za odgovarajuću kategoriju zrakoplova:

021— Opće znanje o zrakoplovima: Konstrukcija i sustavi zrakoplova, Struja, Pogonski sustav, Oprema za spašavanje,

022— Opće znanje o zrakoplovima: Instrumenti,

032/034— Izvedba avioni ili helikopteri, kako je primjenjivo,

070— Operativni postupci i

080— Načela letenja”

(b)

Stavak 4.1. zamjenjuje se sljedećim:

„4.1.

Podnositelju zahtjeva za IR ili EIR koji je uspješno položio odgovarajuće ispite iz teorijskog znanja za stjecanje CPL-a u istoj kategoriji zrakoplova priznat će se zahtjevi teorijskog znanja iz sljedećih predmeta:

—	Ljudska izvedba,

—	Meteorologija.”

50.

Dodatak 3. Prilogu I. (dio-FCL) mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu E pod naslovom OPĆENITO u stavku 12., točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	6 sati naleta mora se obaviti na višemotornom avionu, ako se višemotorni avion koristi u ispitu praktične osposobljenosti.”

(b)

u odjeljku K, pod naslovom OPĆENITO u stavku 3., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	odletjeti 155 sati naleta, uključujući 50 sati kao PIC na helikopterima od čega je 10 sati rutno navigacijsko letenje. Sati kao PIC na drugim kategorijama zrakoplova mogu se ubrojiti u 155 sati naleta kako je određeno u stavku 11. odjeljka K;”

51.

U Dodatku 5. Prilogu I. (dio-FCL) pod naslovom OPĆENITO, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Tečaj osposobljavanja za MPL odobrava se samo ATO-u koji je dio operatora komercijalnog zračnog prijevoza koji je ishodio odobrenje u skladu s dijelom ORO ili koji ima poseban sporazum s takvim operatorom. Dozvola/odobrenje ograničeno je na tog posebnog operatora sve do završetka operaterova tečaja osposobljavanja za prijelaz.”

52.

Dodatak 6. dijelu FCL mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak A mijenja se kako slijedi:

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Kandidat koji želi pohađati modularni tečaj za stjecanje ovlaštenja IR(A) mora posjedovati PPL(A) ili CPL(A) dozvolu. Podnositelj zahtjeva za modul proceduralnog instrumentalnog letenja, koji nije imatelj CPL(A), mora posjedovati certifikat o završenom osposobljavanju za modul osnovnog instrumentalnog letenja.

ATO osigurava da je podnositelj zahtjeva za tečaj višemotornog IR(A), koji nema ovlaštenje za klasu ili tip za višemotorni avion, završio osposobljavanje za višemotorni avion kako je navedeno u poddijelu H prije započinjanja letačkog osposobljavanja za IR(A).”

ii.

stavak 10.2 zamjenjuje se sljedećim:

„10.2.

Imatelju IR(H) može se smanjiti ukupan zahtijevani broj sati osposobljavanja naveden u prethodnim stavcima 7. ili 8. na 10 sati.”

(b)

dodaje se novi odjeljak Aa:

„A.a. IR(A) – Modularni tečaj letačkog osposobljavanja na temelju stjecanja vještina

OPĆENITO

Svrha je modularnog tečaja letačkog osposobljavanja na temelju stjecanja vještina osposobiti imatelje dozvole PPL ili CPL za stjecanje ovlaštenja za instrumentalno letenje, uzimajući u obzir prethodna iskustva i osposobljavanja za instrumentalno letenje. Tečaj je osmišljen tako da kandidatima omogući stjecanje potrebne razine stručnosti za upravljanje zrakoplovima u skladu s pravilima IFR i u uvjetima IMC. Kombinacija je osposobljavanja za instrumentalno letenje sa instruktorom IRI(A) ili FI(A) ovlaštenim za osposobljavanje za IR i letačkog osposobljavanja unutar organizacije ATO.

2.	Kandidat koji želi pohađati takav modularni tečaj temeljen na stjecanju vještina za ovlaštenje IR(A) mora posjedovati PPL(A) ili CPL(A) dozvolu.

3.	Teorijsko osposobljavanje mora se završiti u roku od 18 mjeseci. Osposobljavanje za instrumentalno letenje i ispit praktične osposobljenosti moraju se obaviti u razdoblju valjanosti položenih teorijskih ispita.

Tečaj obuhvaća:

(a)	teorijsko osposobljavanje do razine znanja potrebnih za stjecanje ovlaštenja IR(A);

(b)	instrumentalno letačko osposobljavanje.

TEORIJSKO ZNANJE

5.	Odobreno modularno osposobljavanje za IR(A) na temelju stjecanja vještina iznosi najmanje 80 sati teorijskog osposobljavanja. Tečaj teorijskog osposobljavanja može obuhvaćati rad na računalu i elemente e-učenja. U skladu s ORA.ATO.305, treba osigurati minimalno trajanje poduke u učionici.

LETAČKO OSPOSOBLJAVANJE

Metoda stjecanja ovlaštenja IR(A) u okviru ovog modularnog tečaja zasniva se na stjecanju vještina. Međutim, kandidat mora ispunjivati minimalne uvjete navedene u nastavku. Za stjecanje potrebnih vještina može biti potrebno dodatno osposobljavanje.

(a)

Modularni tečaj osposobljavanja za ovlaštenje IR(A) zasnovan na stjecanju vještina za jednomotorni avion sastoji se od najmanje 40 sati instrumentalnog letenja s instruktorom, od kojih je do 10 sati instrumentalnog naleta na zemlji u FNPT I ili do 25 sati u FFS-u ili FNPT II. Najviše 5 sati instrumentalnog naleta na zemlji u FNPT II ili FFS-u može biti odrađeno na FNPT I.

Ako je kandidat:

(A)	završio instrumentalno letačko osposobljavanje s instruktorom IRI(A) ili FI(A) ovlaštenim za osposobljavanje za IR ili

(B)	već obavio nalet prema IFR pravilima kao PIC na avionima, u skladu s ovlaštenjem s privilegijom letenja prema IFR pravilima i u IMC uvjetima ti se sati mogu priznati u okviru prethodnih 40 sati do najviše 30 sati,

ii.	Ako je kandidat već odradio instrumentalni nalet s instruktorom, izuzev onih navedenih u prethodnoj točki (a) podtočki i., ti se sati mogu priznati u okviru potrebnih 40 sati do najviše 15 sati.

iii.	Letačko osposobljavanje u svakom slučaju uključuje najmanje 10 sati instrumentalnog naleta s instruktorom u avionu u ATO-u.

iv.	ukupno trajanje instrumentalnog osposobljavanja s instruktorom ne smije iznositi manje od 25 sati.

(b)

Modularni tečaj osposobljavanja za ovlaštenje IR(A) zasnovan na stjecanju vještina za višemotorni avion sastoji se od najmanje 45 sati instrumentalnog letenja s instruktorom, od kojih do 10 sati instrumentalnog naleta na zemlji u FNPT I, ili do 30 sati u FFS-u ili FNPT II. Najviše 5 sati instrumentalnog naleta na zemlji u FNPT II ili FFS može biti odrađeno na FNPT I.

Ako je kandidat:

(A)	završio instrumentalno letačko osposobljavanje s instruktorom IRI(A) ili FI(A) ovlaštenim za osposobljavanje za IR ili

(B)	je već odradio nalet prema IFR pravilima kao PIC na avionu, u skladu s ovlaštenjem s privilegijom letenja prema IFR pravilima i u IMC uvjetima ti se sati mogu priznati u okviru prethodnih 45 sati do najviše 35 sati.

ii.	Ako je kandidat već odradio instrumentalni nalet s instruktorom, izuzev onih navedenih u gornjoj točki (a) podtočki i., ti se sati mogu priznati u okviru potrebnih 45 sati do najviše 15 sati.

iii.	Letačko osposobljavanje u svakom slučaju mora iznositi najmanje 10 sati instrumentalnog naleta s instruktorom u višemotornom avionu u ATO-u.

iv.	Ukupno trajanje instrumentalnog osposobljavanja s instruktorom ne smije biti manje od 25 sati, od kojih najmanje 15 sati mora biti odrađeno u višemotornom avionu.

(c)	Za utvrđivanje broja sati za priznavanje te potreba za osposobljavanjem kandidat mora obaviti procjenu s provjere u letu kod prijema na osposobljavanje u ATO-u.

(d)	Letačko instrumentalno osposobljavanje s instruktorom IRI(A) ili FI(A), u skladu s prethodnom točkom (a) podtočkom i. ili (b) podtočkom i., dokumentirano je u posebnoj evidenciji osposobljavanja uz potpis instruktora.

Letačko osposobljavanje za modularno stjecanje vještina za ovlaštenje IR(A) uključuje:

(a)

procedure i manevre za osnovni instrumentalni let koji obuhvaćaju najmanje:

i.	osnovni instrumentalni let bez vanjskih vizualnih pomagala;

ii.	horizontalni let;

iii.

penjanje;

iv.	spuštanje;

v.	okrete u ravnom letu, penjanje i spuštanje;

vi.	instrumentalni uzorak;

vii.	oštri zaokret;

viii.

radionavigaciju;

ix.	povratak s neuobičajenih visina;

x.	ograničeni panel i

xi.	prepoznavanje i povratak s djelomičnog i punog prevlačenja;

(b)	prijeletne postupke za IFR, uključujući korištenje letačkog priručnika i odgovarajućih dokumenata potrebnih za pripremu IFR plana leta;

(c)

postupke i manevre za operacije IFR u normalnim, izvanrednim i prinudnim uvjetima leta, a najmanje za:

i.	prijelaz s vizualnog na instrumentalni let tijekom polijetanja;

ii.	standardne instrumentalne odlaske i prilaze;

iii.	postupke IFR na ruti;

iv.	postupke za krug čekanja;

v.	instrumentalne prilaze do određenih minimuma;

vi.	postupke prekinutog prilaza i

vii.	slijetanja poslije instrumentalnog prilaza, uključujući niski krug;

(d)	manevre u letu i određene karakteristike leta;

(e)

ako je potrebno, upravljanje višemotornim avionom u navedenom osposobljavanju, uključujući;

i.	letove isključivo s pomoću instrumenata sa simulacijom otkazivanja jednog motora;

ii.	gašenjem motora i ponovnim pokretanjem (navedene vježbe trebaju se izvoditi na sigurnoj visini osim ako se izvode u simulatoru letenja ili FNPT II).

Kandidatima za stjecanje vještina u sklopu modularnog osposobljavanja modularno za ovlaštenje IR(A) koji imaju dozvolu PPL ili CPL iz dijela FCL te valjano ovlaštenje IR(A) koje je, u skladu s odredbama iz Priloga 1. Čikaškoj konvenciji, izdala treća zemlja, mogu se u cijelosti priznati zahtjevi vezani uz tečaj osposobljavanja iz stavka 4. kako bi mu se izdalo ovlaštenje IR(A), kandidat:

(a)	mora uspješno položiti ispit praktične osposobljenosti za ovlaštenje IR(A) u skladu s Dodatkom 7.;

(b)	tijekom ispita praktične osposobljenosti dokazati ispitivaču da posjeduje odgovarajuću razinu teorijskog znanja iz zrakoplovnog prava, meteorologije te planiranja i provedbe leta (IR) i

(c)	mora posjedovati minimalno iskustvo od najmanje 50 sati naleta po IFR pravilima, kao PIC aviona.

PROCJENA S PROVJERE U LETU KOD PRIJEMA NA OSPOSOBLJAVANJE

9.	Sadržaj i trajanje procjene s provjere u letu kod prijema na osposobljavanje utvrđuje ATO na temelju prethodnog instrumentalnog letačkog iskustva kandidata.

VIŠEMOTORNI AVIONI

10.

Imatelj ovlaštenja IR(A) za jednomotorne avione koji posjeduje i ovlaštenje za klasu ili tip višemotornih aviona, a želi po prvi put steći ovlaštenje IR(A) za višemotorne avione, mora završiti tečaj u ATO-u koji obuhvaća najmanje 5 sati instrumentalnog naleta s instruktorom u višemotornim avionima, od kojih 3 sata može biti u FFS-u ili FNPT II, te mora položiti ispit praktične osposobljenosti.”

(c)

odjeljak B mijenja se kako slijedi:

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Podnositelj zahtjeva za modularni tečaj za IR(H) mora posjedovati PPL(H)-a ili CPL(H)-a ili ATPL(H)-a. Prije započinjanja faze IR(H) tečaja osposobljavanja na zrakoplovu, podnositelj zahtjeva mora posjedovati ovlaštenje za tip helikoptera koji će se koristiti za ispit praktične osposobljenosti za IR(H) ili završeno odobreno osposobljavanje za ovlaštenje za tip na tom tipu. Podnositelj zahtjeva mora posjedovati certifikat o uspješno završenom MCC-u ako se ispit praktične osposobljenosti bude provodio u višepilotnim uvjetima.”

ii.

stavak 9.2. zamjenjuje se sljedećim:

„9.2.

Imatelju IR(A) može se smanjiti ukupan broj sati osposobljavanja na 10 sati.”

iii.

dodaje se sljedeći stavak 9.3.:

„9.3.

Imatelju PPL(H)-a s ovlaštenjem za noćno letenje za helikopter ili imatelju CPL(H) ukupan iznos potrebnog instrumentalnog naleta u okviru obuke može biti umanjen za 5 sati.”

53.

Dodatak 9. Prilogu I. (dio-FCL) mijenja se kako slijedi:

„(a)

u odjeljku B stavku 5., točka (f), podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	kvalifikacija FFS ili FNPT II kako je utvrđena u odgovarajućim zahtjevima dijela ARA i dijela ORA;”

(b)

odjeljak C mijenja se kako slijedi:

uvodna rečenica stavka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.	Primjenjuju se sljedeća ograničenja, uz dopuštena odstupanja radi turbulentne atmosfere, kvalitete upravljanja i performansi helikoptera koji se koristi za provjeru.”

ii.

u stavku 10., podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	kvalifikacija FSTD kako je utvrđena u odgovarajućim zahtjevima dijela ARA i dijela ORA;”

iii.

u odjeljku D stavku 8., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	kvalifikacija simulatora letenja i uređaja za letačko osposobljavanje kako je utvrđena u odgovarajućim zahtjevima dijela ARA i dijela ORA;”

iv.

u odjeljku 8. uvodna rečenica i točka (a) zamjenjuju se sljedećim:

„8.

Uređaji za letačko osposobljavanje koriste se za praktično osposobljavanje i ispitivanje ako su dio tečaja za ovlaštenje za tip. Sljedeći se uvjeti primjenjuju na tečaj:

(a)	kvalifikacija simulatora letenja i uređaja za letačko osposobljavanje kako je utvrđena u odgovarajućem dijelu ARA i dijelu ORA;”

PRILOG II.

Prilog II. Uredbi (EU) br. 1178/2011 mijenja se kako slijedi:

Stavak 1. odjeljka A. „Avioni” mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	pokazati poznavanje odgovarajućih dijelova operativnih zahtjeva i dijela FCL;”

(b)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

ispuni zahtjeve utvrđene u tablici u nastavku:

Nacionalna dozvola koju posjeduje

Ukupan nalet

Dodatni zahtjevi

Zamjena dozvole iz dijela FCL i uvjeti (gdje je primjenjivo)

Uklanjanje uvjeta

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

ATPL(A)

> 1 500 kao PIC na avionima s višečlanom letačkom posadom

Nema

ATPL(A)

Nije primjenjivo

(a)

ATPL(A)

> 1 500 kao PIC na avionima s višečlanom letačkom posadom

Nema

kao u (c)4.

kao u (c)5.

(b)

ATPL(A)

> 500 na avionima s višečlanom posadom

Dokazati znanje iz predmeta Planiranje i performanse zrakoplova u skladu s FCL.515

ATPL(A), s ovlaštenjem za tip ograničeno na kopilota

Dokazati mogućnost letenja u svojstvu PIC kao u Dodatku 9. dijelu -FCL

(c)

CPL/IR(A) i položeni ispit teorije ICAO ATPL u državi članici u kojoj je dozvola izdana

i.	dokazati nadležnom tijelu znanje predmeta Planiranje i performanse zrakoplova u skladu s FCL.310 i FCL.615 točkom (b)

ii.	ispuniti preostale zahtjeve iz FCL.720.A točke (c)

CPL/IR(A) s dodatkom teorije ATPL

Nije primjenjivo

(d)

CPL/IR(A)

> 500 na avionima s višečlanom letačkom posadom, ili višepilotnim operacijama na jednopilotnim avionima prema commuter kategoriji CS-23 ili ekvivalentno u skladu s dijelom OPS za komercijalni zračni prijevoz

i.	proći ispit teorije ATPL u državi članici u kojoj je dozvola izdana (1)

ii.	ispuniti preostale zahtjeve iz FCL.720.A točke (c)

CPL/IR(A) s dodatkom teorije ATPL

Nije primjenjivo

(e)

CPL/IR(A)

< 500 kao PIC na avionima s višečlanom letačkom posadom

Dokazati znanje predmeta Planiranje leta i Performanse zrakoplova za razinu CPL/IR

kao4.(f)

Steći ovlaštenje višepilotni avion prema dijelu FCL

(g)

CPL(A)

> 500 kao PIC na avionima s jednočlanom posadom

Noćno ovlaštenje, ako je primjenjivo

CPL(A), s ovlaštenjem za tip/klasu ograničenu na jednopilotne avione

(h)

CPL(A)

< 500 kao PIC na avionima s jednočlanom posadom

i.	noćno ovlaštenje, ako je primjenjivo;

ii.	dokazati znanje predmeta Planiranja leta i Performansi zrakoplova kako je propisano u FCL.310 točki (b)

kao4.(h)

(i)

PPL/IR(A)

≥ 75 u skladu s IFR

PPL/IR(A) (IR ograničen samo na PPL)

Dokazati znanje predmeta Planiranja leta i Performansi zrakoplova kako je propisano u FCL.615 točki (b)

(j)

PPL(A)

≥ 70 na avionima

Dokazati znanje korištenja radionavigacijskih sredstava

PPL(A)

(k)

Stavak 1. odjeljka B „Helikopteri” mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	pokazati poznavanje odgovarajućih dijelova operativnih zahtjeva i dijela FCL;”

(b)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

ispuniti zahtjeve utvrđene u tablici u nastavku:

Nacionalna dozvola koju posjeduje

Ukupan nalet

Dodatni zahtjevi

Zamjena dozvole iz dijela FCL i uvjeti (gdje je primjenjivo)

Uklanjanje uvjeta

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

ATPL(H) Važeći IR(H)

> 1 000 kao PIC na višepilotnim helikopterima

nema

ATPL(H) Važeći IR

Nije primjenjivo

(a)

ATPL(H) bez IR(H) privilegija

> 1 000 kao PIC na višepilotnim helikopterima

nema

ATPL(H)

(b)

ATPL(H) Važeći IR(H)

> 1 000 na višepilotnim helikopterima

Nema

ATPL(H), i IR s ovlaštenjem za tip ograničen na kopilota

Demonstrirati sposobnost da djeluje u svojstvu PIC kako je propisano u Dodatku 9. dijelu FCL

(c)

ATPL(H) bez IR(H) privilegija

> 1 000 na višepilotnim helikopterima

Nema

ATPL(H) i ovlaštenje za tip ograničen na kopilota

Demonstrirati sposobnost da djeluje u svojstvu PIC kako je propisano u Dodatku 9. dijelu FCL

(d)

ATPL(H) Važeći IR(H)

> 500 na višepilotnim helikopterima

i. dokazati nadležnom tijelu znanje predmeta Planiranje i performanse zrakoplova u skladu s FCL.515 i FCL.615 točkom (b)

kao 4.(c)

kao 5.(c)

(e)

ATPL(H) bez IR(H) privilegija

> 500 na višepilotnim helikopterima

kao 3.(e)

kao 4.(d)

kao 5.(d)

(f)

CPL/IR(H) i položio teorijski test ICAO ATPL(H) u državi članici koja je izdala dozvolu

i.	demonstrirati nadležnom tijelu poznavanje planiranja leta i performansi prema zahtjevima FCL.310 i FCL.615 točke (b);

ii.	postići ostale zahtjeve iz FCL.720.H točke (b)

CPL/IR(H) s priznatom teorijom JAR-FCL ATPL(H), uz uvjet da se ispitna teorija ICAO ATPL(H) procjenjuje kao razina dijela FCL ATPL

Nije primjenjivo

(g)

CPL/IR(H)

> 500 sati na višepilotnim helikopterima

i.	položiti ispitivanje za teoriju JARFCL ATPL(H) u državi članici koja je dozvolu izdala (2)

ii.	zadovoljiti preostale zahtjeve FCL.720.H točke (b)

CPL/IR(H) s priznatom JAR-FCL ATPL(H) teorijom

Nije primjenjivo

(h)

CPL/IR(H)

> 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

Nema

CPL/IR(H) s ovlaštenjima za tip ograničen za jednopilotne helikoptere

Stjecanje višepilotnog ovlaštenja za tip kako je propisano dijelom FCL

(i)

CPL/IR(H)

< 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

Demonstrirati znanje planiranja leta i performansi kako je propisano u FCL.310 i FCL.615 točki (b)

kao 4.(i)

(j)

CPL(H)

> 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

noćno letenje

CPL(H) s ovlaštenjima za tip ograničen za jednopilotne helikoptere

(k)

CPL(H)

< 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

noćno letenje demonstrirati znanje planiranja leta i performansi kako je propisano u FCL.310

kao 4.(k)

(l)

CPL(H) Bez noćnog ovlaštenja

> 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

Kao 4.(k) i ograničeno na VFR operacije danju

Stjecanje višepilotnog ovlaštenja za tip kako je propisano u dijelu FCL

(m)

CPL(H) Bez noćnog ovlaštenja

< 500 kao PIC na jednopilotnim helikopterima

Dokazati znanje predmeta Planiranje i performanse zrakoplova u skladu s FCL.310

Kao 4.(k) i ograničeno na VFR operacije danju

(n)

PPL/IR(H)

≥ 75 u skladu s IFR

PPL/IR(H) (IR ograničen samo na PPL)

Dokazati znanje predmeta Planiranja leta i Performansi zrakoplova kako je propisano u FCL.615 točki (b)

(o)

PPL(H)

≥ 75 na helikopterima

Dokazati znanje korištenja radionavigacijskih sredstava

PPL(H)

(p)

(1) Imatelji CPL-a koji već posjeduje ovlaštenje za tip višepilotnog aviona, ne trebaju imati položen ispit iz teorije ATPL(A) sve dok lete na istom tipu aviona, ali im neće biti priznata teorija ATPL(A) za dozvolu iz dijela FCL. Ako traže ovlaštenje za drugi tip višepilotnog aviona, moraju udovoljiti uvjetima u stupcu 3., redu (e) podtočki i. prethodne tablice.”

(2) Imatelji CPL-a koji već posjeduje ovlaštenje za tip višepilotnog aviona, ne trebaju imati položen ispit teorije ATPL(H) sve dok lete na istom tipu helikoptera, ali im neće biti priznata teorija ATPL(H) za dozvolu iz dijela FCL. Ako traže ovlaštenje za drugi tip višepilotnog helikoptera, trebaju udovoljiti uvjetima u stupcu 3. redu (h) podtočki i. tablice.”

PRILOG III.

Prilog III. Uredbi (EU) br. 1178/2011 mijenja se kako slijedi:

Odjeljak A. „Validacija dozvola” mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Dozvolu pilota aviona izdanu u skladu sa zahtjevima Priloga 1. Čikaškoj konvenciji u trećoj zemlji može validirati nadležno tijelo države članice.

Piloti moraju podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države članice gdje prebivaju ili borave. Ako ne borave na području države članice piloti podnose zahtjev nadležnom tijelu države članice u kojoj operator za kojega rade ili namjeravaju raditi ima glavno mjesto poslovanja ili gdje je registriran zrakoplov kojim upravljaju ili planiraju upravljati.”

(b)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)	pokazati poznavanje odgovarajućih dijelova operativnih zahtjeva i dijela FCL;

(c)	dokazati razinu jezične sposobnosti u skladu s FCL.055;”

ii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

u slučaju aviona, ispuniti zahtjeve u pogledu iskustva utvrđene u tablici u nastavku:

Dozvola koju posjeduje	Ukupan nalet	Privilegije
(1)	(2)	(3)
ATPL(A)	> 1 500 kao PIC na avionima s višečlanom letačkom posadom	Komercijalni zračni prijevoz na višepilotnim avionima kao PIC	(a)
ATPL(A) ili CPL(A)/IR (1)	> 1 500 sati kao PIC ili kopilot na višepilotnim avionima, u skladu s operativnim zahtjevima	Komercijalni zračni prijevoz na višepilotnim avionima kao kopilot	(b)
CPL(A)/IR	> 1 000 sati kao PIC u komercijalnom zračnom prijevozu od stjecanja IR ovlaštenja	Komercijalni zračni prijevoz na jednopilotnim avionima kao PIC	(c)
CPL(A)/IR	> 1 000 sati kao PIC ili kopilot na jednopilotnim avionima u skladu s operativnim zahtjevima	Komercijalni zračni prijevoz na jednopilotnim avionima kao kopilot u skladu s operativnim zahtjevima	(d)
ATPL(A), CPL (A)/IR, CPL(A)	> 700 sati na avionima osim TMG-a, uključujući 200 sati u aktivnost za koju se traži prihvaćanje i 50 sati u tom svojstvu u zadnjih 12 mjeseci	Letenje na avionima u operacijama različitim od onih za komercijalni zračni prijevoz	(e)
CPL(A)	> 1 500 sati kao PIC u komercijalnom zračnom prijevozu uključujući 500 sati na operacijama u vodi	Komercijalni zračni prijevoz na jednopilotnim avionima kao PIC	(f)

(b)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	dokazati razinu jezične sposobnosti u skladu s FCL.055;”

ii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	posjedovati minimalno iskustvo od najmanje 100 sati naleta kao PICu odgovarajućoj kategoriji zrakoplova.”

(c)

u stavku 6. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	zaposlen je, izravno ili neizravno, od proizvođača aviona.”

U odjeljku B. „KONVERZIJA DOZVOLA”, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Dozvole PPL/BPL/SPL, CPL ili ATPL izdane u skladu sa zahtjevima Priloga 1. Čikaškoj konvenciji od treće zemlje mogu se konvertirati u dio-FCL PPL/BPL/SPL s ovlaštenjem za jednopilotnu klasu ili tip od strane nadležnog tijela države članice.”

(1) Imatelji CPL(A)/IR na višepilotnim avionima dokazali su razinu znanja za ICAO ATPL(A) prije prihvaćanja.”

PRILOG IV.

Prilog IV. Uredbi (EU) br. 1178/2011 mijenja se kako slijedi:

U odjeljku II. poddijela FCL, ARA.FCL.205, točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Nadležno tijelo sastavlja popis ispitivača koje je certificiralo. U popisu se navode privilegije ispitivača te ga nadležno tijelo objavljuje i ažurira.”

U odjeljku II. poddijela FCL, ARA.FCL.210 zamjenjuje se sljedećim:

„ARA.FCL.210 Informacije za ispitivače

(a)

Nadležno tijelo obavješćuje Agenciju o nacionalnim administrativnim postupcima, zahtjevima za zaštitu osobnih podataka, odgovornosti, osiguranju od nezgoda i naknadama koje se primjenjuju na njezinu državnom području te koje koriste ispitivači kada provode ispite praktične osposobljenosti, provjere stručnosti ili procjene stručnosti podnositelja zahtjeva kada tijelo nadležno za certifikat podnositelja zahtjeva nije isto ono koje je dodijelilo certifikat ispitivaču.

(b)	Kako bi osigurala širenje informacija i pristup informacijama koje je primila od nadležnih tijela prema točki (a), Agencija objavljuje te informacije u formatu koji je propisala.

(c)

Nadležno tijelo može ispitivačima koje je certificiralo i ispitivačima koje su certificirala druga nadležna tijela i koji koriste svoje privilegije na njegovom području dostaviti sigurnosne kriterije na koje trebaju obratiti pozornost kada provode ispite praktične osposobljenosti i provjere stručnosti u zrakoplovu.”

PODDIO MED mijenja se kako slijedi:

(a)

U odjeljku I., ARA.MED.130 zamjenjuje se sljedećim:

„ARA.MED.130 Format certifikata o zdravstvenoj sposobnosti

Certifikat o zdravstvenoj sposobnosti usklađen je sa sljedećim specifikacijama:

(a)

Sadržaj

1.	Država gdje je izdana dozvola pilota ili gdje se prijavljuje (I.),

2.	Kategorija certifikata o zdravstvenoj sposobnosti (II.),

3.	Broj certifikata počinje UN kodom države gdje je izdana dozvola pilota ili gdje se prijavljuje i u nastavku s kodom brojeva i/ili slova s arapskim brojevima i latiničnim pismom (III.)

4.	Ime imatelja (IV.),

5.	Državljanstvo imatelja (VI.),

6.	Datum rođenja imatelja: (dd/mm/gggg) (XIV.),

7.	Potpis imatelja (VII.),

8.	Ograničenje (ograničenja) (XIII.),

Datum isteka certifikata o zdravstvenoj sposobnosti (IX.) za:

i.	Kategorija 1 jednopilotne komercijalne operacije prijevoza putnika,

ii.	Kategorija 1 druge komercijalne operacije,

iii.	Kategorija 2,

iv.

LAPL

10.	Datum liječničkog pregleda

11.	Datum posljednjeg elektrokardiograma

12.	Datum posljednjeg audiograma

13.	Datum izdavanja i potpis AME-a ili medicinskog procjenitelja koji je izdao certifikat. GMP može biti dodan u ovo polje ako nacionalnim zakonodavstvom države članice gdje je izdana dozvola imaju odobrenje za izdavanje certifikata o zdravstvenoj sposobnosti.

14.	Žig ili pečat (XI.)

(b)	Materijal: osim u slučaju LAPL-a izdanog od GMP-a papir ili drugi materijal koji se koristi sprječava ili odmah pokazuje bilo kakve promjene ili brisanja. Svaki unos ili brisanje u obrascu jasno odobrava nadležno tijelo.

(c)	Jezik: dozvole su napisane nacionalnim jezikom i engleskim i drugim jezicima kako nadležno tijelo smatra prikladnim.

(d)	Svi datumi na certifikatu o zdravstvenoj sposobnosti napisani su u formatu dd/mm/gggg.”

(b)

U odjeljku II., ARA.MED.200 Zrakoplovno-medicinski ispitivači (AME-ovi), točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Kad utvrdi da je AME u skladu s primjenjivim zahtjevima, nadležno tijelo izdaje, produžuje, obnavlja ili mijenja certifikat AME na razdoblje koje ne premašuje tri godine, koristeći i obrazac ustanovljen u Dodatku VII. ovom dijelu.”

U Dodatku II. „Standardni EASA format za potvrdu kabinske posade”, dio „Upute” mijenja se kako slijedi:

(a)

točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	Potvrda kabinske posade sadržava sve stavke navedene u EASA obrascu 142. u skladu s točkama od 1. do 12. kako je navedeno i opisano u sljedećem tekstu.

(b)	Veličina potvrde je 105 mm x 74 mm (jedna osmina formata A4) ili 85 mm x 54 mm korišteni materijal sprječava lake izmijene ili brisanje.”

(b)	točka 8. zamjenjuje se sljedećim: „Točka 8.: Identifikacijski podatci o nadležnom tijelu države članice u kojoj se izdaje potvrda, upisuju se i dostavljaju puni naziv nadležnog tijela, poštansku adresa, službeni pečat ili logotip prema potrebi.”

(c)	prva rečenica točke 9. zamjenjuje se sljedećim: „Ako nadležno tijelo izdaje potvrdu kabinske posade, upisuje se naziv „nadležno tijelo” i stavlja se službeni, pečat ili logotip.”

5.	Dodatak V. CERTIFIKAT ZRAKOPLOVNO-MEDICINSKOG CENTRA (AeMC-evi) zamjenjuje se sljedećim: „Dodatak V. PRILOGU VI. DIJELU ARA

6.	Sadržaj Dodatka VI. briše se i zamjenjuje sljedećim: „(PRAZNA STRANICA)”

14.3.2014

Službeni list Europske unije

L 74/65

PREPORUKA KOMISIJE

оd 12. ožujka 2014.

o novom pristupu stečaju i nesolventnosti poduzeća

(Tekst značajan za EGP)

(2014/135/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292.,

budući da:

(1)

Cilj je ove Preporuke održivim poduzećima u financijskim poteškoćama, gdje god se u Uniji nalaze, osigurati pristup nacionalnim stečajnim okvirima kojima im se omogućuje restrukturiranje u ranoj fazi u svrhu izbjegavanja stečaja, te time maksimizirati ukupnu vrijednost za vjerovnike, zaposlenike, vlasnike i gospodarstvo u cjelini. Također je cilj ove Preporuke omogućiti drugu priliku poštenim poduzetnicima u stečaju u cijeloj Uniji.

(2)

Nacionalni stečajni propisi u vezi s restrukturiranjem poslovanja uvelike variraju u odnosu na raspon postupaka dostupnih dužnicima u financijskim poteškoćama. Neke države članice imaju ograničen raspon postupaka, što znači da se poslovi mogu restrukturirati samo u relativno kasnoj fazi, u okviru službenog stečajnog postupka. U drugim je državama članicama restrukturiranje moguće u ranijoj fazi, ali dostupni postupci nisu učinkoviti koliko bi mogli biti ili su različito formalizirani, posebno u vezi s korištenjem izvansudskih postupaka.

(3)	Jednako tako, nacionalni propisi koji poduzetnicima omogućuju drugu priliku, a posebno odobravajući im razrješenje od obveze vraćanja dugova nastalih za vrijeme poslovanja, variraju u odnosu na razdoblje preustroja i uvjete po kojima se razrješenje može odobriti.

(4)

Odstupanja između nacionalnih okvira restrukturiranja i između nacionalnih propisa kojima se poštenim poduzetnicima omogućuje druga prilika dovode do povećanih troškova i nesigurnosti kod procjene rizika ulaganja u drugoj državi članici, fragmentiraju uvjete dostupnosti kreditiranja, te za ishod imaju različite stope povrata za vjerovnike. Odstupanja otežavaju projektiranje i donošenje usklađenih planova restrukturiranja za prekogranične koncerne. Općenito, odstupanja mogu odvratiti poduzeća od poslovnog nastana u različitim državama članicama.

(5)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 (1) odnosi se samo na pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja, primjenjivog prava i suradnje u prekograničnim stečajnim postupcima. Komisijinim prijedlogom izmjene te Uredbe (2) trebalo bi se proširiti područje primjene Uredbe na preventivne postupke kojima se promiče spašavanje ekonomski održivog dužnika i pruža druga prilika poduzetnicima. Međutim, predložena izmjena ne odnosi se na odstupanja između tih postupaka u nacionalnim zakonodavstvima.

(6)	Dana 15. studenoga 2011. Europski je parlament donio Rezoluciju (3) o stečajnom postupku. Uključivala je preporuke za usklađivanje posebnih značajki nacionalnog stečajnog zakonodavstva, uključujući uvjete za poslovni nastan, učinke i sadržaj planova restrukturiranja.

(7)

U Komunikaciji o Aktu o jedinstvenom tržištu II. (4) od 3. listopada 2012. prioritet Komisije bio je unaprijediti stečajne propise Unije kako bi se olakšao opstanak poduzeća i pružila druga prilika poduzetnicima. U tu je svrhu Komisija najavila da će analizirati na koji bi se način mogla uvećati učinkovitost nacionalnih stečajnih zakonodavstava kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za poduzeća, poduzetnike i pojedince na unutarnjem tržištu.

(8)

U Komunikaciji Komisije o Novom europskom pristupu stečaju i nesolventnosti poduzeća (5) od 12. prosinca 2012. ističu se određena područja u kojima bi razlike između nacionalnih stečajnih zakonodavstava mogle kočiti uspostavljanje učinkovitog unutarnjeg tržišta. Navodi se da bi stvaranje uvjeta za ravnopravnu utakmicu u tim područjima vodilo većem povjerenju poduzeća, poduzetnika i pojedinaca u sustave drugih država članica, učinilo kreditiranje dostupnijim te potaklo investicije.

(9)

Dana 9. siječnja 2013. Komisija je donijela Akcijski plan za poduzetništvo do 2020. (6) kojim se, između ostaloga, poziva države članice da do 2013., ako je moguće, olakšaju uvjete podmirenja duga i skrate vrijeme preustroja za poštene poduzetnike do maksimalno tri godine, osiguraju podršku za rano restrukturiranje poduzećima, savjete u svrhu sprječavanja stečaja i podršku malim i srednjim poduzećima kod restrukturiranja i ponovnog pokretanja.

(10)

Nekoliko država članica trenutačno preispituju vlastita nacionalna stečajna zakonodavstva u vezi s unaprijeđenjem okvira spašavanja poduzeća i druge prilike za poduzetnike. Stoga je prikladno poticati povezanost u tim i svim budućim takvim nacionalnim inicijativama kako bi se ojačalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(11)

Neophodno je poticati veću usklađenost između nacionalnih stečajnih okvira kako bi se smanjili neučinkovitost i odstupanja koji koče rano restrukturiranje održivih poduzeća u financijskim poteškoćama i pružila druga prilika poštenim poduzetnicima, smanjujući time trošak restrukturiranja za dužnike i vjerovnike. Većom usklađenošću i povećanom učinkovitošću tih nacionalnih stečajnih propisa maksimizirali bi se povrati svim vrstama vjerovnika i investitora, te potakle prekogranične investicije. Većom bi se usklađenošću također olakšalo restrukturiranje koncerna, bez obzira gdje se članovi koncerna u Uniji nalaze.

(12)

Nadalje, uklanjanjem prepreka učinkovitom restrukturiranju održivih poduzeća u financijskim poteškoćama pridonosi se očuvanju radnih mjesta i koristi gospodarstvu općenito. Dostupnija druga prilika za poduzetnike vodila bi i do većih stopa samozapošljavanja u državama članicama. Povrh toga, učinkovitijim bi se stečajnim okvirima omogućila preciznija procjena rizika kod odluka o uzajmljivanju i pozajmljivanju i olakšala prilagodba prezaduženih poduzeća, minimizirajući ekonomske i socijalne troškove povezane s postupkom smanjenja njihovih zaduženja.

(13)	Malim bi i srednjim poduzećima koristio usklađeniji pristup na razini Unije budući da se koriste učinkovitijim postupcima restrukturiranja u nekim državama članicama, a ne posjeduju resurse neophodne da bi se mogli nositi s visokim troškovima restrukturiranja.

(14)

Učinkoviti je okvir restrukturiranja održivih poduzeća u interesu i poreznih vlasti. U provedbi ove Preporuke države bi članice trebale moći poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osigurali naplata i povrat poreznih prihoda u skladu s općim načelima poreznog poštenja i poduzele učinkovite mjere u slučaju prijevare, utaje ili zloporabe.

(15)

Iz područja primjene ove Preporuke prikladno je isključiti društva za osiguranje, kreditne institucije, investicijska društva i poduzeća za zajednička ulaganja, središnje druge ugovorne strane, središnje depozitorije vrijednosnih papira i druge financijske institucije, koji su podložni posebnim okvirima za oporavak i sanaciju u kojima nacionalna nadzorna tijela na raspolaganju imaju široke ovlasti djelovanja. Iako se područje primjene ove Preporuke ne odnosi na prezaduženost i stečaj potrošača, države se članice poziva da istraže mogućnost primjene ovih preporuka i na potrošače, jer bi neka od načela koja se u ovoj Preporuci slijede mogla biti značajna i za njih.

(16)

Okvirom bi se restrukturiranja trebalo omogućiti dužnicima da svoje financijske poteškoće rješavaju u ranoj fazi, dok je moguće spriječiti stečaj i osigurati nastavak poslovanja. Međutim, kako bi se izbjegli svi potencijalni rizici zlouporabe postupka, mora postojati vjerojatnost da financijske poteškoće dužnika vode k stečaju, a planom se restrukturiranja mora moći spriječiti stečaj dužnika i osigurati održivost poslovanja.

(17)

U svrhu promicanja efikasnosti, kraćih odgoda i smanjenja troškova, nacionalni bi preventivni okviri restrukturiranja trebali uključiti fleksibilne postupke kojima se sudski postupci ograničavaju na slučajeve gdje su neophodni i razmjerni zaštiti prava vjerovnika i drugih zainteresiranih strana koji će vjerojatno biti zahvaćeni. Na primjer, kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i odrazila rana priroda postupka dužnici bi, u načelu, trebali zadržati kontrolu nad svojom imovinom, dok imenovanje izmiritelja ili nadzornika ne bi trebalo biti obvezno, već učinjeno na pojedinačnoj osnovi.

(18)

Dužnik bi od suda trebao moći zatražiti odgodu provedbe ovrhe i obustavu stečajnih postupaka za koje su vjerovnici podnijeli zahtjev za pokretanje ako bi to moglo negativno utjecati na pregovore i umanjiti izglede restrukturiranja poslovanja dužnika. Međutim, kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između prava dužnika i vjerovnika, a uzimajući u obzir iskustvo u vezi s nedavnim reformama u državama članicama, odgoda bi se prvotno trebala odobriti na razdoblje od najduže četiri mjeseca.

(19)

Kako bi se osiguralo da je umanjenje prava vjerovnika razmjerno koristima od restrukturiranja i da je vjerovnicima na raspolaganju učinkovit pravni lijek neophodna je sudska potvrda plana restrukturiranja, u potpunom skladu sa slobodom poduzetništva i pravom na vlasništvo, utvrđenima Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Stoga bi sud trebao odbiti plan ako je vjerojatno da bi pokušaj restrukturiranja umanjio prava vjerovnika koji na njega ne pristaju ispod razine koju bi razumno očekivali ostvariti u slučaju neprovođenja restrukturiranja poslovanja dužnika.

(20)

Posljedice stečaja, a posebno društvena stigma, pravne posljedice i tekuća nemogućnost otplate dugova u značajnoj mjeri odvraćaju poduzetnike od pokretanja posla i onemogućavaju drugu priliku, čak i u slučaju da dokazi pokazuju da poduzetnici koji su otišli u stečaj imaju veću priliku uspjeti iz drugog pokušaja. Stoga bi trebalo poduzeti korake kako bi se smanjili negativni učinci stečaja na poduzetnike, na način da se omogući potpuno razrješenje od dugova nakon maksimalnog vremenskog razdoblja,

DONIJELA JE OVU PREPORUKU:

I. CILJ I PREDMET

Cilj je ove Preporuke potaći države članice da osiguraju okvir kojim se omogućuje učinkovito restrukturiranje održivih poduzeća u financijskim poteškoćama i druga prilika poštenim poduzetnicima, promičući time poduzetništvo, investicije i zapošljavanje, te pridonoseći smanjenju prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Smanjivanjem tih prepreka cilj je ove Preporuke posebno:

(a)	smanjiti troškove procjene rizika ulaganja u drugim državama članicama;

(b)	povećati stope povrata za vjerovnike; i

(c)	ukloniti poteškoće kod restrukturiranja prekograničnih koncerna.

Ovom se Preporukom propisuju minimalni standardi o:

(a)	preventivnim okvirima restrukturiranja; i

(b)	razrješenju dugova poduzetnika u stečaju.

4.	U provedbi ove Preporuke države bi članice trebale moći poduzeti odgovarajuće i učinkovite mjere kako bi se osigurala naplata poreza, posebno u slučajevima prijevare, utaje ili zloporabe.

II. DEFINICIJE

Za potrebe ove Preporuke:

(a)	„dužnik” znači svaka fizička ili pravna osoba u financijskim poteškoćama za koju postoji vjerojatnost stečaja;

(b)	„restrukturiranje” znači promjena sastava, uvjeta ili strukture imovine i obveza dužnika, ili kombinacija tih elemenata, u cilju omogućavanja nastavka poslovanja dužnika, djelomično ili u cijelosti;

(c)	„odgoda provedbe ovrhe” znači sudska odluka kojom se privremeno zamrzava pravo vjerovnika da se prisilno naplati od dužnika;

(d)	„sudovi” znači tijela, uključujući i nepravosudna, nadležna u predmetima u vezi s preventivnim postupcima kojima su države članice povjerile obavljanje sudske uloge, i čije odluke mogu biti podložne žalbi ili preispitivanju od strane pravosudnih tijela.

III. PREVENTIVNI OKVIR RESTRUKTURIRANJA

A. Raspoloživost preventivnog okvira restrukturiranja

Dužnicima bi na raspolaganju trebao postojati okvir kojim bi im se omogućilo restrukturiranje poslovanja u cilju sprječavanja stečaja. Okvir bi trebao sadržavati sljedeće elemente:

(a)	dužnik bi se trebao moći koristiti restrukturiranjem u ranoj fazi, čim mogućnost stečaja postane izvjesna;

(b)	dužnik bi trebao zadržati kontrolu nad svakodnevnim poslovanjem;

(c)	dužnik bi trebao moći zatražiti privremenu odgodu provedbe ovrhe;

(d)	ako ga potvrdi sud, plan restrukturiranja koji donese većina propisana nacionalnim pravom trebao bi biti obvezujuć za sve vjerovnike;

(e)	novo financiranje, koje je neophodno za provedbu plana restrukturiranja, ne bi trebalo proglasiti ništavnim, poništivim ili neizvršivim kao čin koji je štetan za opću vjerovničku masu.

Postupak restrukturiranja ne bi trebao biti skup ni dug i trebao bi biti fleksibilan, tako da se više koraka može poduzeti izvansudskim putem. Uključenost bi sudova trebala biti ograničena na slučajeve gdje je neophodna i razmjerna zaštiti prava vjerovnika i drugih zainteresiranih strana zahvaćenih planom restrukturiranja.

B. Olakšavanje pregovora o planovima restrukturiranja

Imenovanje izmiritelja ili nadzornika

8.	Dužnici bi trebali moći ući u postupak restrukturiranja svojeg poslovanja bez potrebe formalnog pokretanja sudskog postupka.

Imenovanje izmiritelja ili nadzornika od strane suda ne bi trebalo biti obvezno, nego učinjeno na pojedinačnoj osnovi ako to sud smatra neophodnim:

(a)	u slučaju izmiritelja, kako bi dužniku i vjerovnicima pomogao u uspješnom odvijanju pregovora o planu restrukturiranja;

(b)	u slučaju nadzornika, kako bi nadgledao aktivnosti dužnika i vjerovnika, te poduzeo neophodne mjere u svrhu zaštite zakonitih interesa jednog ili više vjerovnika ili drugih zainteresiranih strana.

Odgoda provedbe ovrhe i obustava stečajnog postupka

10.

Dužnici bi trebali imati pravo od suda zatražiti privremenu odgodu provedbe ovrhe (u daljnjem tekstu „odgoda”) koju su zatražili vjerovnici, što uključuje i osigurane i povlaštene vjerovnike, koji bi inače mogli umanjiti izglede plana restrukturiranja. Odgoda ne bi trebala utjecati na izvršavanje tekućih ugovora.

11.

U državama članicama koje uvjetuju odobravanje odgode, dužnicima bi se odgoda trebala moći odobriti neovisno o okolnostima ako:

(a)	vjerovnici koji polažu pravo na značajan iznos potraživanja, a koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti, podupiru pregovore o donošenju plana restrukturiranja; i

(b)	postoje razumni izgledi da se plan restrukturiranja provede, te izbjegne stečaj dužnika.

12.	Ako je tako predviđeno zakonima država članica, za vrijeme trajanja odgode trebalo bi obustaviti dužnikovu obvezu podnošenja zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka, kao i zahtjeve vjerovnika kojima se traži pokretanje stečajnog postupka zatražene nakon odobrenja odgode.

13.

Vremenom trajanja odgode trebalo bi osigurati pravednu ravnotežu između interesa dužnika i vjerovnika, a posebno osiguranih vjerovnika. Vrijeme trajanja odgode ne bi trebalo biti duže od četiri mjeseca i trebalo bi se utvrditi na osnovi složenosti predviđenog restrukturiranja. Države članice mogu propisati da se vrijeme trajanja može produljiti na temelju dokaza o napretku pregovora o planu restrukturiranja. Ukupno vrijeme trajanja odgode ne bi trebalo biti duže od 12 mjeseci.

14.	Odgodu bi trebalo ukinuti ako više nije neophodna za olakšavanje donošenja plana restrukturiranja.

C. Planovi restrukturiranja

Sadržaj planova restrukturiranja

15.

Države bi članice trebale osigurati da sudovi mogu potvrditi planove ekspeditivno i, u načelu, pisanim putem. Trebale bi utvrditi jasne i precizne odredbe o sadržaju planova restrukturiranja. Planovi restrukturiranja trebali bi sadržavati detaljan opis sljedećih elemenata:

(a)	jasnu i potpunu identifikaciju vjerovnika koje bi se zahvatilo planom;

(b)	učinke predloženog restrukturiranja na pojedinačne dugove i kategorije dugova;

(c)	stajališta vjerovnika zahvaćenih planom restrukturiranja;

(d)	prema potrebi, uvjete za novo financiranje; i

(e)	procjenu izgleda da se planom izbjegne stečaj dužnika i osigura održivost poslovanja.

Donošenje planova restrukturiranja od strane vjerovnika

16.	Kako bi se uvećali izgledi restrukturiranja, te time broj spašenih održivih poduzeća, trebalo bi biti moguće da plan restrukturiranja donesu zahvaćeni vjerovnici, uključujući i osigurane i neosigurane vjerovnike.

17.	Vjerovnike s različitim interesima trebalo bi razvrstati u posebne kategorije koje odražavaju te interese. Trebale bi postojati posebne kategorije barem za osigurane i neosigurane vjerovnike.

18.

Plan bi restrukturiranja trebala donijeti većina u odnosu na iznos vjerovničkih tražbina u svakoj kategoriji, kako je propisano nacionalnim pravom. Ako postoje više od dvije kategorije vjerovnika, države bi članice trebale moći zadržati ili uvesti odredbe kojima se sudove ovlašćuje da potvrde planove restrukturiranja koje podupire većina tih kategorija vjerovnika, uzimajući posebno u obzir važnost potraživanja odgovarajućih kategorija vjerovnika.

19.

Vjerovnicima bi se trebali osigurati ravnopravni uvjeti, bez obzira gdje se nalaze. Vjerovnicima bi se stoga, u načelu, trebalo dopustiti glasovanje sredstvima komunikacije na daljinu poput preporučenog pisma ili zaštićenih elektroničkih tehnologija, u slučaju da se zakonima država članica zahtijeva službeni postupak glasovanja.

20.	Kako bi se povećala učinkovitost donošenja planova restrukturiranja, države bi članice trebale osigurati da planove mogu donijeti i samo pojedini vjerovnici ili pojedine vrste ili kategorije vjerovnika, ako drugi vjerovnici pritom nisu zahvaćeni.

Sudska potvrda plana restrukturiranja

21.

Kako bi se osiguralo da se planom restrukturiranja ne zadire neopravdano u prava vjerovnika, te u interesu pravne sigurnosti, planove bi restrukturiranja kojima se donose odredbe za novo financiranje ili zahvaćaju interesi vjerovnika koji na njih ne pristaju trebao potvrditi sud da bi postali obvezujući.

22.

Sud može potvrditi plan restrukturiranja pod uvjetima koji bi trebali biti jasno određeni u zakonima država članica, a trebali bi sadržavati barem sljedeće:

(a)	plan je restrukturiranja donesen u uvjetima u kojima se osigurava zaštita zakonitih interesa vjerovnika;

(b)	svi vjerovnici koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti izviješteni su o njemu;

(c)	planom restrukturiranja ne umanjuju se prava vjerovnika koji na njega ne pristaju ispod razine koju bi razumno očekivali ostvariti ako se restrukturiranje ne provede, ako je dužnikovo poduzeće likvidirano ili prodano kao poduzeće s vremenskom neograničenosti poslovanja, ovisno o slučaju;

(d)	svako novo financiranje predviđeno planom restrukturiranja neophodno je za njegovu provođenje i njime se ne dovode u pitanje interesi vjerovnika koji na njega ne pristaju.

23.	Države bi članice trebale osigurati da sudovi mogu odbiti planove restrukturiranja u kojima je jasno da ne postoje izgledi da se izbjegne stečaj dužnika i osigura održivost poslovanja jer se, na primjer, ne predviđa novo financiranje potrebno za nastavak aktivnosti.

Prava vjerovnika

24.

Sve bi vjerovnike koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti trebalo izvijestiti o njegovom sadržaju i omogućiti im pravo da izraze prigovore i ulože žalbu na plan restrukturiranja. Međutim, žalbom se, u načelu, ne bi trebala obustaviti provedba plana restrukturiranja, u interesu vjerovnika koji ga podržavaju.

Učinci plana restrukturiranja

25.	Planovi bi restrukturiranja trebali biti obvezujući za sve zahvaćene vjerovnike koji ih jednoglasno donesu.

26.	Planovi bi restrukturiranja koje potvrdi sud trebali biti obvezujući za sve planom zahvaćene i identificirane vjerovnike.

D. Zaštita za novo financiranje

27.	Novo financiranje, uključujući nove zajmove, prodaju dijela imovine od strane dužnika i zamjenu duga glavnicom, dogovoreno planom restrukturiranja i sudski potvrđeno, ne bi trebalo proglasiti ništavnim, poništivim ili neizvršivim kao čin koji je štetan za opću vjerovničku masu.

28.	Od građanske bi i kaznene odgovornosti u vezi s postupkom restrukturiranja trebali biti izuzeti pružatelji novog financiranja koje je dio sudski potvrđenog plana restrukturiranja.

29.	Trebale bi postojati iznimke od propisa o zaštiti novog financiranja ako se u vezi s novim financiranjem naknadno ustanovi prijevara.

IV. DRUGA PRILIKA ZA PODUZETNIKE

Razdoblje preustroja

30.

Trebalo bi ograničiti negativne učinke stečaja na poduzetnike kako bi im se pružila druga prilika. Poduzetnici bi najkasnije nakon tri godine trebali biti u potpunosti razriješeni dugova koji su bili predmetom stečaja, počevši od:

(a)	u slučaju postupka koji se okonča likvidacijom imovine dužnika, datuma na koji je sud odlučio o zahtjevu za pokretanje stečajnog postupka;

(b)	u slučaju postupka koji uključuje plan otplate, datuma na koji je započela provedba plana otplate.

31.	Po isteku razdoblja preustroja poduzetnici bi trebali biti razriješeni svojih dugovanja, bez potrebe da se, u načelu, ponovno obrate sudu.

32.

Potpuno razrješenje nakon kratkog vremenskog razdoblja nije primjereno u svim okolnostima. Države članice trebale bi stoga moći zadržati ili uvesti strože odredbe neophodne kako bi se:

(a)	obeshrabrilo poduzetnike koji su prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka postupali nepošteno ili u zloj vjeri;

(b)	obeshrabrilo poduzetnike koji se ne pridržavaju plana otplate i svih drugih zakonskih obveza kojima se štite interesi vjerovnika; ili

(c)	osigurala sredstva za život poduzetnika i njegove obitelji na način da mu se dopusti da zadrži određena sredstva.

33.	Države članice mogu iz propisa o potpunom razrješenju isključiti pojedine kategorije dugova, poput onih koji proizlaze iz deliktne odgovornosti za štetu.

V. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE

34.	Države se članice pozivaju da primijene načela navedena u ovoj Preporuci do 14. ožujka 2015.

35.

Države se članice pozivaju da prikupe vjerodostojne godišnje statističke podatke o broju pokrenutih preventivnih postupaka restrukturiranja, trajanju postupaka i podacima o veličini uključenih dužnika i ishodima pokrenutih postupaka i te podatke dostave Komisiji jednom godišnje, a prvi puta do 14. ožujka 2015.

36.

Komisija će procijeniti primjenu ove Preporuke u državama članicama do 14. rujna 2015. U tom će kontekstu Komisija ocijeniti utjecaj Preporuke na spašavanje poduzeća u financijskim poteškoćama i omogućavanje druge prilike poštenim poduzetnicima, interakciju Preporuke s drugim stečajnim postupcima u drugim područjima, poput razdoblja preustroja za fizičke osobe koje ne obavljaju trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu aktivnost, utjecaj Preporuke na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, mala i srednja poduzeća i konkurentnost gospodarstva Unije. Komisija će također ocijeniti je li potrebno predložiti dodatne mjere kako bi se učvrstio i ojačao pristup iznesen u ovoj Preporuci.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. ožujka 2014.

Za Komisiju

Viviane REDING

Potpredsjednica

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (SL L 160, 30.6.2000., str. 1.).

(2) COM(2012) 744 završna verzija.

(3) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2011. s preporukama Komisiji o stečajnom postupku u okviru trgovačkog prava EU-a, P7_TA (2011) 0484.

(4) COM(2012) 573 završna verzija.

(5) COM(2012) 742 završna verzija.

(6) COM(2012) 795 završna verzija.

		ISSN 1977-0847 doi:10.3000/19770847.L_2014.074.hrv
Službeni list Europske unije		L 74

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	57 14. ožujka 2014.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) br. 240/2014 оd 7. siječnja 2014. o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova	1
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) br. 241/2014 оd 7. siječnja 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije ( 1 )	8
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 242/2014 оd 7. ožujka 2014. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Lammefjordskartofler (ZOZP))	27
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 243/2014 оd 7. ožujka 2014. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Bornheimer Spargel/Spargel aus dem Anbaugebiet Bornheim (ZOZP))	29
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 244/2014 оd 7. ožujka 2014. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Strachitunt (ZOI))	31
	*	Uredba Komisije (EU) br. 245/2014 od 13. ožujka 2014. o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 1178/2011 od 3. studenoga 2011. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i administrativnih postupaka vezano za članove posade zrakoplova u civilnom zrakoplovstvu ( 1 )	33
	*	Uredba Komisije (EU) br. 246/2014 оd 13. ožujka 2014. o izmjeni Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1334/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uklanjanja određenih aromatičnih tvari s popisa Unije ( 1 )	58
		Provedbena uredba Komisije (EU) br. 247/2014 оd 13. ožujka 2014. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća	61
		ODLUKE
		2014/134/EU
	*	Provedbena odluka Komisije оd 12. ožujka 2014. o određenim zaštitnim mjerama u vezi s afričkom svinjskom kugom u Poljskoj (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 1657) ( 1 )	63
		PREPORUKE
		2014/135/EU
	*	Preporuka Komisije оd 12. ožujka 2014. o novom pristupu stečaju i nesolventnosti poduzeća ( 1 )	65

„01.015	vinilbenzen	100-42-5		11022	1	EFSA
02.122	p-menta-1,8(10)-dien-9-ol	3269-90-7			2	EFSA
09.809	p-menta-1,8(10)-dien-9-yl acetat	15111-97-4		10743	2	EFSA
12.114	dietil trisulfid	3600-24-6	1701	11451	4	EFSA
12.120	2,8-epitio-p-mentan	68398-18-5	1685		4	EFSA
12.159	metil metantiosulfonat	2949-92-0		11520	3	EFSA
12.256	Etil propil trisulfid	31499-70-4	1695		4	EFSA
12.272	propil propantiosulfonat	1113-13-9	1702		3	EFSA
13.029	2,5-dimetilfuran	625-86-5	1488	2208	3	EFSA
13.030	2-metilfuran	534-22-5	1487	2209	3	EFSA
13.092	2-etilfuran	3208-16-0	1489	11706	3	EFSA
14.145	pirol-2-karbaldehid	1003-29-8		11393	4	EFSA
14.163	1-metilpirol-2-karboksaldehid	1192-58-1			4	EFSA
14.169	1-etil-2-pirolekarboksaldehid	2167-14-8			4	EFSA
15.064	2,5-dimetiltiofen	638-02-8			4	EFSA
15.072	2-etiltiofen	872-55-9		11614	4	EFSA
15.091	2-metiltiofen	554-14-3		11631	4	EFSA
15.092	3-metiltiofen	616-44-4		11632	4	EFSA
16.124	(1R,2S,5R)-N-ciklopropil-5-metil-2-izopropil cikloheksankarboksamid	73435-61-7			1	EFSA”

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	MA	73,3
	TN	108,4
	TR	104,7
	ZZ	95,5
0707 00 05	EG	182,1
	MA	182,1
	TR	152,6
	ZZ	172,3
0709 91 00	EG	45,1
0709 91 00	ZZ	45,1
0709 93 10	MA	40,6
	TR	87,7
	ZZ	64,2
0805 10 20	EG	49,2
	IL	66,9
	MA	46,5
	TN	51,1
	TR	56,3
	ZA	62,4
	ZZ	55,4
0805 50 10	TR	69,1
0805 50 10	ZZ	69,1
0808 10 80	CL	132,6
	CN	58,1
	MK	32,3
	US	189,7
	ZZ	103,2
0808 30 90	AR	101,7
	CL	144,6
	TR	158,2
	US	211,0
	ZA	98,1
	ZZ	142,7


	(1) Tekst značajan za EGP