Službeni list L 287/2013

29.10.2013

Službeni list Europske unije

L 287/15

UREDBA (EU, EURATOM) br. 1023/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. listopada 2013.

o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 336.,

uzimajući u obzir Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije, a posebno njegov članak 12.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije podnesen nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Suda (1),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Europska unija, i njezinih više od 50 institucija i agencija, trebala bi nastaviti raspolagati europskom javnom upravom visoke kvalitete kako bi joj bilo omogućeno da ostvaruje svoje ciljeve, provodi svoje politike i aktivnosti i izvršava svoje zadaće uz najviši mogući standard u skladu s Ugovorima radi savladavanja izazova, unutarnjih i vanjskih, s kojima će se suočavati u budućnosti i da služi građanima Unije.

(2)

Shodno tomu, nužno je osigurati okvir za privlačenje, zapošljavanje i održavanje visoko kvalificiranog i višejezičnog osoblja, sastavljenog na što široj zemljopisnoj osnovi od građana država članica i uz dužno poštovanje uravnotežene spolne zastupljenosti, koje je neovisno i koje se pridržava se najviših profesionalnih standarda, i osposobiti to osoblje da izvršava svoje dužnosti na što djelotvorniji i učinkovitiji način. U tom je smislu potrebno prevladati aktualne poteškoće na koje institucije nailaze pri zapošljavanju dužnosnika ili osoblja iz određenih država članica.

(3)

S obzirom na veličinu europske javne službe, kad se usporedi s ciljevima Unije i njezinim stanovništvom, smanjenje broja osoblja u institucijama i agencijama Unije ne bi smjelo dovesti ni do kakvog narušavanja izvršavanja njihovih zadaća, dužnosti i funkcija u skladu s obvezama i ovlastima predviđenima Ugovorima. U tom smislu postoji potreba za transparentnošću u odnosu na troškove za osoblje nastale u svakoj instituciji i agenciji za sve kategorije osoblja zaposlenog u njima.

(4)

Očekuje se da europska javna služba postiže najviše standarde profesionalne etičnosti i ostaje neovisna u svakom trenutku. U tu svrhu treba dodatno pojasniti glavu II. Pravilnika o osoblju (4) kojom se predviđa okvir za prava i obveze. Dužnosnik ili bivši dužnosnik koji povrijedi te obveze trebao bi zbog toga stegovno odgovarati.

(5)

Vrijednost europske javne službe podjednako leži u njezinoj kulturnoj i jezičnoj raznolikosti koja se može jamčiti samo ako se osigura odgovarajuća uravnotežena zastupljenost u pogledu državljanstva dužnosnika. U sklopu zapošljavanja i imenovanja trebalo bi se osigurati da se osoblje zapošljava na što je moguće široj zemljopisnoj osnovi i da ga čine državljani svih država članica Europske unije, a da se ipak radna mjesta ne namjenjuju državljanima jedne određene države članice. U tu svrhu i kako bi se riješile moguće znatne neravnoteže državljanstva među dužnosnicima koje se ne mogu opravdati objektivnim kriterijima, svakoj instituciji trebala bi se pružiti mogućnost da donese opravdane i odgovarajuće mjere. Te mjere nikad ne bi smjele dovesti do kriterija zapošljavanja koji se temelje na nečemu drugom osim na zaslugama. Komisija bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi odgovarajućih mjera od strane institucija.

(6)

Kako bi se olakšalo zapošljavanje na što je moguće široj zemljopisnoj osnovi, institucije bi trebale težiti pružanju podrške višejezičnom i multikulturalnom obrazovanju djece svojeg osoblja. Poželjno je da se za doprinos Unije financiranju europskih škola, koji utvrđuje proračunsko tijelo u skladu s relevantnim pravilima, tereti proračun Unije. Ako je to potrebno u interesu funkcioniranja institucija, Komisija bi trebala moći zatražiti od nadležnih tijela da ponovno razmotre lokaciju nove europske škole.

(7)	Širi cilj trebao bi biti optimizacija upravljanja ljudskim resursima u europskoj javnoj službi koju karakterizira njezina izvrsnost, kompetentnost, neovisnost, lojalnost, nepristranost i stabilnost, kao i kulturna i jezična raznolikost i privlačni uvjeti zapošljavanja.

(8)

Dužnosnici bi trebali izvršiti devetomjesečni probni rad. Pri odlučivanju o zapošljavanju dužnosnika na stalno radno mjesto, tijelo za imenovanje trebalo bi uzeti u obzir izvješće o probnom radu sastavljeno na kraju tog probnog razdoblja i ponašanje dužnosnika na probnom radu u odnosu na njegove obveze predviđene Pravilnikom o osoblju. Trebalo bi se omogućiti sastavljanje izvješća o dužnosniku na probnom radu u svakom trenutku ako je očito da rad tog dužnosnika na probnom radu nije zadovoljavajući. U suprotnom bi se izvješće trebalo sastaviti samo na kraju probnog rada.

(9)

Kako bi se jamčilo da se kupovna moć dužnosnika i ostalih službenika Europske unije razvija usporedno s onom službenika u nacionalnim središnjim državnim službama država članica, nužno je očuvati načelo višegodišnjeg mehanizma ažuriranja plaća, poznatog kao „metoda”, osiguravanjem njezine primjene do kraja 2023. uz preispitivanje početkom 2022. te obuhvaćanjem mehanizma za privremeno produljenje primjene metode. Štoviše, kako bi se otklonile teškoće pri primjeni metode iz prošlosti, trebalo bi osigurati metodu koja omogućuje automatsko godišnje ažuriranje svih plaća, mirovina i naknada, uključujući i automatsku klauzulu za slučaj krize. U tu bi se svrhu relevantni iznosi sadržani u Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije trebali shvatiti kao referentni iznosi koji su podložni redovitom i automatskom ažuriranju. Komisija bi u svrhu obavještavanja trebala objavljivati te ažurirane iznose u Službenom listu Europske unije, seriji C. Taj mehanizam ažuriranja trebao bi se jednako upotrebljavati u svim ostalim slučajevima u kojima se predviđa takvo ažuriranje.

(10)

Važno je osigurati kvalitetu statističkih podataka koji se upotrebljavaju pri ažuriranju primitaka od rada i mirovina. U skladu s načelom nepristranosti, nacionalni instituti za statistiku ili druga nadležna tijela u državama članicama trebala bi prikupljati podatke na nacionalnoj razini i prenositi ih Eurostatu.

(11)

Moguće prednosti primjene metode za dužnosnike i ostale službenike Europske unije trebale bi se uravnotežiti ponovnim uvođenjem sustava „nameta”. Kao i u slučaju metode, primjena nameta solidarnosti može se privremeno produljiti. U sadašnjim okolnostima čini se primjerenim povećati namet solidarnosti u usporedbi s razinom posebnog nameta primjenjivog od 2004. do 2012. i omogućiti progresivniju stopu. Time bi se uzeo u obzir osobito težak ekonomski i socijalni kontekst u Uniji te njegove složene posljedice na javne financije diljem Unije. Potreba da se učvrste javne financije u Uniji, pa i kratkoročno, zahtijeva brz i poseban napor solidarnosti od strane osoblja institucija Unije. Taj namet solidarnosti stoga bi se trebao primjenjivati na sve dužnosnike i ostale službenike Unije od 1. siječnja 2014.

(12)

U svojim zaključcima od 8. veljače 2013. o višegodišnjem financijskom okviru, Europsko vijeće istaknulo je da potreba da se javne financije učvrste kratkoročno, srednjoročno i dugoročno zahtijeva poseban napor svake javne uprave i njezina osoblja kako bi se unaprijedila učinkovitost i djelotvornost i prilagodilo na promjene ekonomskog konteksta. Tim je pozivom zapravo ponovljen cilj prijedloga Komisije iz 2011. za izmjenu Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije kojim se nastojalo osigurati isplativost i u kojem je priznato da izazovi s kojima se trenutačno suočava Europska unija zahtijevaju poseban napor svake javne uprave i svakog člana njezinog osoblja kako bi se unaprijedila učinkovitost i prilagodilo promjenama ekonomskog i socijalnog konteksta u Europi. Europsko vijeće uz to je, u sklopu reforme Pravilnika o osoblju, pozvalo na suspenziju prilagodbe primitaka od rada i mirovina sveg osoblja institucija Unije prema metodi na dvije godine i na ponovno uvođenje novog nameta solidarnosti kao dijela reforme metode izračuna plaća.

(13)

S obzirom na te zaključke i kako bi se odgovorilo na buduća proračunska ograničenja te kako bi se pokazala solidarnost od strane europske javne službe s oštrim mjerama koje poduzimaju države članice zbog nezapamćene financijske krize i posebno teškog socijalnog i ekonomskog konteksta u državama članicama i Uniji u cjelini, nužno je omogućiti dvogodišnju suspenziju metode za sve primitke od rada, mirovine i naknade dužnosnika i primijeniti namet solidarnosti unatoč toj suspenziji.

(14)

Demografske promjene i promjene dobne strukture stanovništva o kojemu je riječ zahtijevaju da se dobna granica umirovljenja poveća, međutim podložno prijelaznim mjerama za dužnosnike koji su već u službi i ostale službenike Europske unije. Te prijelazne mjere potrebne su kako bi se poštovala stečena prava dužnosnika koji su već u službi i koji doprinose indikativnom mirovinskom fondu za dužnosnike Europske unije. Dob umirovljenja također bi trebalo učiniti fleksibilnijom olakšavajući osoblju da nastavi dobrovoljno raditi do dobi od 67 godina i omogućujući rad do dobi od 70 godina u iznimnim okolnostima i pod određenim uvjetima.

(15)

S obzirom na to da je mirovinski sustav Europske unije u aktuarskoj ravnoteži i da se ta ravnoteža mora kratkoročno i dugoročno održavati, osoblju zaposlenom prije 1. siječnja 2014. trebao bi se nadoknaditi njegov mirovinski doprinos u sklopu prijelaznih mjera, kao što je prilagođena stopa prirasta za godine službe nakon navršavanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu (inicijativa iz Barcelone) i primjena polovice smanjenja na rano umirovljenje između dobi od 60 godina i propisane dobi umirovljenja.

(16)

Općeprihvaćena aktuarska praksa zahtijeva da se uporabi razdoblje prijašnjih promatranja između 20 i 40 godina za kamatne stope i rast plaća kako bi se osigurala ravnoteža mirovinskih sustava. Pomični prosjeci kamatnih stopa i rasta plaća trebali bi se stoga produljiti na 30 godina s prijelaznim razdobljem od sedam godina.

(17)

Vijeće je od Komisije zatražilo studiju i podnošenje odgovarajućih prijedloga o članku 5. stavku 4., Prilogu I. odjeljku A i članku 45. stavku 1. Pravilnika o osoblju kako bi se ustanovila jasna veza između odgovornosti i razreda te kako bi se osigurao veći naglasak na razini odgovornosti kad se uspoređuju zasluge u kontekstu promaknuća.

(18)	Uzimajući u obzir taj zahtjev, primjereno je da bi se promaknuće u viši razred trebalo uvjetovati osobnom posvećenošću, unapređenjem vještina i kompetencija te izvršavanjem dužnosti čija važnost opravdava imenovanje dužnosnika u taj viši razred.

(19)

Karijerni tok u funkcijskim skupinama AD i AST trebalo bi preustrojiti tako da se najviši razredi budu rezervirani za ograničen broj dužnosnika koji imaju najvišu razinu odgovornosti. Stoga administratori mogu napredovati samo do razreda AD 12, osim ako ih se imenuje na određeno radno mjesto iznad tog razreda, a razredi AD 13 i AD 14 trebali bi biti rezervirani za ono osoblje čije funkcije sa sobom donose znatne odgovornosti. Slično tomu, dužnosnici u razredu AST 9 mogu biti promaknuti u razred AST 10 samo u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. i članku 29. stavku 1. Pravilnika o osoblju.

(20)

Kako bi se karijerne strukture aktualnih domena osoblja u funkcijskoj skupini AST još više prilagodile različitim razinama odgovornosti i kao prijeko potreban doprinos ograničenju administrativnih troškova, trebalo bi uvesti novu funkcijsku skupinu „AST/SC” za tajničko i činovničko osoblje. Stopama plaća i promaknuća trebala bi se ustanoviti primjerena korelacija između razine odgovornosti i razine primitaka od rada. Na taj će se način omogućiti da se očuva stabilna i cjelovita europska javna služba. Komisija bi trebala procijeniti i izvijestiti o razmjeru i učincima uvođenja te nove funkcijske skupine, posebno uzimajući u obzir položaj žena, kako bi se osiguralo očuvanje stabilne i cjelovite europske javne službe.

(21)

Zadržava se odredba o najmanje dvije godine u jednom razredu prije promaknuća dužnosnika u sljedeći viši razred kako bi se omogućila brža promaknuća dužnosnika koji ostvaruju izvrsne rezultate. Svaka institucija trebala bi osigurati da se njezina unutarnja kadrovska politika služi mogućnostima predviđenima u Pravilniku o osoblju kako bi se omogućilo ostvarenje odgovarajućih karijera dužnosnika s velikim potencijalom i izvrsnim rezultatima.

(22)

Radno vrijeme koje se primjenjuje u institucijama trebalo bi biti usklađeno s radnim vremenom na snazi u određenim državama članicama Europske unije kako bi se nadoknadilo smanjenje broja osoblja u institucijama. To usklađenje trebalo bi uzeti u obzir radno vrijeme koje se primjenjuje u javnim službama država članica. Uvođenjem minimalnog tjednog radnog vremena osigurat će se da je osoblje zaposleno u institucijama sposobno izvršiti sve obveze u vezi s radom koje proizlaze iz političkih ciljeva Europske unije te će se istodobno uskladiti uvjeti rada u institucijama u svrhu solidariziranja u cijeloj javnoj službi Unije.

(23)

Fleksibilni uvjeti u vezi s radnim vremenom bitan su dio moderne i učinkovite javne uprave kojima se omogućuju uvjeti rada koji pogoduju obiteljskom životu i odgovarajuća uravnotežena zastupljenost spolova u institucijama. Stoga je potrebno u Pravilnik o osoblju unijeti izričito upućivanje na te uvjete.

(24)

Pravila o vremenu za putovanje i godišnjoj isplati putnih troškova iz mjesta rada u matično mjesto i obratno trebala bi se osuvremeniti, racionalizirati i povezati sa statusom iseljenika kako bi se njihova primjena pojednostavnila i učinila transparentnijom. Posebno bi se godišnje vrijeme za putovanje trebalo zamijeniti dopustom za odlazak u matičnu zemlju i ograničiti na najviše dva i pol dana.

(25)

Jednako tome, pravila o povratu troškova preseljenja trebalo bi pojednostavniti kako bi se olakšala njihova primjena i za upravu i za članove osoblja na koje se odnose. U tu svrhu, trebalo bi uvesti gornju granicu troškova koja uzima u obzir obiteljsku situaciju dužnosnika ili djelatnika prosječan trošak preseljenja i osiguranja povezanog s njime.

(26)

Neki članovi osoblja moraju često službeno putovati u ostala glavna mjesta rada svoje institucije. Te se situacije trenutačno ne uzimaju u obzir na odgovarajući način u pravilima o službenim putovanjima. Stoga bi ta pravila trebalo prilagoditi kako bi se u tim slučajevima omogućio povrat troškova smještaja na temelju paušalnog iznosa.

(27)

Primjereno je osuvremeniti uvjete rada osoblja zaposlenog u trećim zemljama i učiniti ih isplativijima istodobno ostvarujući uštede troškova. Trebalo bi uskladiti pravo na godišnji odmor te bi trebalo predvidjeti mogućnost da se obuhvati širi raspon mjerila za određivanje naknade za životne uvjete, a da se ne utječe na ukupni cilj stvaranja ušteda troškova. Uvjete dodjeljivanja naknade za smještaj trebalo bi preispitati kako bi se više uzeli u obzir lokalni uvjeti i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje.

(28)

Primjereno je predvidjeti fleksibilniji okvir za zapošljavanje ugovornog osoblja. Institucijama Europske unije stoga bi se trebalo omogućiti da zapošljavaju ugovorno osoblje na razdoblje od najviše šest godina kako bi izvršavalo zadaće pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja. Osim toga, dok će se velika većina dužnosnika nastaviti zapošljavati na temelju otvorenih natječaja, institucije bi trebale biti ovlaštene organizirati interne natječaje koji iznimno i pod posebnim uvjetima mogu biti dostupni ugovornom osoblju.

(29)	Trebalo bi utvrditi prijelazne aranžmane kojima će se omogućiti da se nova pravila i mjere primjenjuju postupno, istodobno poštujući stečena prava i legitimna očekivanja osoblja zaposlenog prije stupanja na snagu tih izmjena Pravilnika o osoblju.

(30)

Kao i ostalo osoblje na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju, i osoblje agencija obuhvaćeno je mirovinskim sustavom EU-a. Agencije koje se u potpunosti financiraju same trenutačno uplaćuju doprinose poslodavaca u sustav. Kako bi se osigurala proračunska transparentnost i uravnoteženija podjela opterećenja, agencije koje se djelomično financiraju iz općeg proračuna Europske unije trebale bi plaćati onaj dio doprinosa poslodavaca koji odgovara omjeru između prihoda agencije bez subvencije iz općeg proračuna Europske unije i njezinog ukupnog prihoda. S obzirom na to da ta nova odredba može iziskivati usklađenje relevantnih pravila o naknadama koje dobivaju agencije, trebala bi se primjenjivati s učinkom tek od 1. siječnja 2016. Komisija bi po potrebi trebala podnijeti prijedloge za prilagodbu tih pravila.

(31)

Radi pojednostavnjenja i dosljedne kadrovske politike, pravila koja Komisija donese za provedbu Pravilnika o osoblju trebala bi se analogno primjenjivati na agencije. Međutim, kako bi se osiguralo da se po potrebi u obzir može uzeti i poseban položaj agencija, agencije bi trebale imati pravo zatražiti odobrenje Komisije da donesu provedbena pravila koja odstupaju od onih koje je donijela Komisija ili da uopće ne primjenjuju pravila Komisije.

(32)

Trebalo bi osnovati registar svih pravila donesenih kako bi se provodio Pravilnik o osoblju i njime bi trebao upravljati Sud Europske unije. Taj registar, koji treba biti dostupan na uvid svim institucijama, agencijama i državama članicama, omogućit će transparentnost i promicati dosljednu primjenu Pravilnika o osoblju.

(33)	Kako bi se uskladila i razjasnila pravila o donošenju provedbenih odredbi i uzimajući u obzir njihovu internu i administrativnu narav, primjereno je dodijeliti relevantne ovlasti odlučivanja tijelu za imenovanje i tijelu nadležnom za sklapanje ugovora.

(34)	Uzimajući u obzir visok broj privremenog osoblja u agencijama i potrebu da se utvrdi dosljedna kadrovska politika, potrebno je stvoriti novu kategoriju privremenog osoblja i utvrditi posebna pravila za tu kategoriju.

(35)	Komisija bi trebala nastaviti pratiti proračunsku situaciju Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja i poduzeti sve potrebne korake u slučaju strukturne neravnoteže sustava.

(36)	U članku 15. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije predviđa se da se određeni podaci o dužnosnicima i ostalim službenicima dostavljaju vladama država članica.

(37)

Kako bi se ostvarili ciljevi navedeni u Pravilniku o osoblju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, osobito u vezi s određenim aspektima uvjeta rada. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije mijenja se kako slijedi:

Članak 1.d mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 3. riječ „Institucije” zamjenjuje se riječima „Tijela za imenovanje institucija”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Za potrebe stavka 1., osoba s invaliditetom ima trajno tjelesno, mentalno, intelektualno ili osjetilno oštećenje koje u interakciji s raznim preprekama može otežati njezino potpuno i djelotvorno sudjelovanje u društvu ravnopravno s drugima. Oštećenje se utvrđuje u skladu s postupkom navedenim u članku 33.

Osoba s invaliditetom ispunjava uvjete utvrđene člankom 28. točkom (e) ako nakon provedbe primjerenih prilagodbi može obavljati bitne funkcije posla.

'Primjerene prilagodbe', u vezi s bitnim funkcijama posla, znači odgovarajuće mjere kojima se, prema potrebi, osobi s invaliditetom omogućuje pristup zaposlenju, obavljanje posla, napredovanje u službi ili sudjelovanje u osposobljavanju, osim ako bi se tim mjerama nerazmjerno opteretio poslodavac.

Načelo jednakog postupanja ne sprečava tijela za imenovanje institucija da provode ili donesu mjere kojima se osiguravaju posebne prednosti kako bi se osobama s invaliditetom olakšalo bavljenje strukom ili kako bi se spriječio, odnosno nadoknadio, nepovoljan položaj u njihovoj profesionalnoj karijeri.”;

u članku 1.e. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Dužnosnici u aktivnoj službi imaju pristup mjerama socijalne naravi, uključujući posebnim mjerama usklađivanja poslovnog života s obiteljskim životom, koje donose institucije, te uslugama koje pružaju tijela socijalne sigurnosti iz članka 9. Bivši dužnosnici mogu imati pristup ograničenim posebnim mjerama socijalne naravi.”;

članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Radna mjesta obuhvaćena ovim Pravilnikom o osoblju razvrstavaju se, u skladu s naravi i značajem poslova povezanih s tim radnim mjestima, u funkcijsku skupinu administratora (u daljnjem tekstu „AD”), funkcijsku skupinu asistenata (u daljnjem tekstu „AST”) i funkcijsku skupinu administrativnih službenika i tajnika (u daljnjem tekstu „AST/SC”).”

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Funkcijska skupina AD sastoji se od dvanaest razreda za osoblje koje obavlja upravljačke, idejne i analitičke te jezične i znanstvene poslove. Funkcijska skupina AST sastoji se od jedanaest razreda za osoblje koje obavlja izvršne i tehničke poslove. Funkcijska skupina AST/SC sastoji se od šest razreda za osoblje koje obavlja tajničke i činovničke poslove..”

(c)	u stavku 3. točki (a) iza riječi „u funkcijskoj skupini AST” umeću se riječi „i u funkcijskoj skupini AST/SC”;

(d)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Tablica s pregledom vrsta radnih mjesta navedena je u Prilogu I. odjeljku A. Tijelo za imenovanje svake institucije na temelju te tablice i nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju može detaljnije utvrditi poslove i ovlasti u vezi sa svakom vrstom radnog mjesta.”;

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1. U planu radnih mjesta priloženom dijelu proračuna koji se odnosi na svaku instituciju navodi se broj radnih mjesta u svakom razredu i funkcijskoj skupini.

2. Ne dovodeći u pitanje načelo promicanja na temelju zasluga iz članka 45., tim se planom svakoj instituciji osigurava da broj slobodnih radnih mjesta u svakom razredu plana radnih mjesta na dan 1. siječnja svake godine odgovara broju dužnosnika u aktivnoj službi iz nižeg razreda na dan 1. siječnja prethodne godine, pri čemu se potonji broj množi stopama utvrđenima za taj razred u Prilogu I. odjeljku B. Te se stope primjenjuju od 1. siječnja 2014. na temelju petogodišnjeg prosjeka.

3. Stope utvrđene u Prilogu I. odjeljku B. čine dio izvješća iz članka 113

4. Provedba odredaba koje se odnose na funkcijsku skupinu AST/SC i prijelaznih odredaba utvrđenih u članku 31. Priloga XIII., uzimajući u obzir razvoj potrebe za osobljem koje izvršava tajničke i uredske zadaće u svim institucijama i razvoj stalnih i privremenih radnih mjesta u funkcijskim skupinama AST i AST/SC, čini dio izvješća iz članka 113.”;

članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ne dovodeći u pitanje stavak 1.a, u svakoj se instituciji uspostavljaju:

—	odbor osoblja, koji može biti podijeljen u ogranke prema mjestu zaposlenja;

—	jedan zajednički odbor ili više njih, ovisno o broju dužnosnika u mjestu zaposlenja;

—	jedno stegovno povjerenstvo ili više njih, ovisno o broju dužnosnika u mjestu zaposlenja;

—	jedan zajednički savjetodavni odbor za pitanja stručne nesposobnosti ili više njih, ovisno o broju dužnosnika u mjestu zaposlenja;

—	odbor za izvješćivanje, ako je potreban;

—	odbor za utvrđivanje invalidnosti,

koji obavljaju dužnosti koje su im dodijeljene ovim Pravilnikom o osoblju.”;

(b)	stavak 1.a zamjenjuje se sljedećim: „1.a Za primjenu određenih odredaba ovog Pravilnika o osoblju može se osnovati skupni zajednički odbor dviju ili više institucija. Ostali odbori iz stavka 1. i stegovno povjerenstvo mogu se osnovati kao skupno tijelo dviju ili više agencija.”;

(c)

u stavku 2. nakon prvog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Agencije mogu odstupiti od odredaba članka 1. Priloga II. o članstvu u odborima osoblja kako bi se uzeo u obzir sastav njihova osoblja. Agencije mogu odlučiti da ne imenuju zamjenike članova u zajedničkom odboru ili odborima koji su predviđeni u članku 2. Priloga II.”;

6.	u članku 10. prvom stavku drugoj rečenici riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Dužnosnik obavlja poslove i ponaša se imajući u vidu isključivo interese Unije. Ne smije tražiti niti primati naputke ni od jedne vlade, tijela, organizacije ili osobe izvan svoje institucije. Dodijeljene poslove obavlja objektivno, nepristrano i u skladu s dužnom odanošću Uniji.

Bez dopuštenja tijela za imenovanje dužnosnik ne smije ni od jedne vlade ili bilo kojeg drugog izvora izvan svoje institucije prihvatiti priznanje, odlikovanje, uslugu, dar ili plaćanje bilo koje vrste, osim za poslove obavljene prije imenovanja, odnosno tijekom posebnog dopusta radi obavljanja vojne ili neke druge nacionalne službe te u vezi s tom službom.

Prije zapošljavanja dužnosnika tijelo za imenovanje provjerava ima li kandidat ikakvih osobnih interesa koji bi narušili njegovu neovisnost ili kakav drugi sukob interesa. U tu svrhu kandidat, koristeći se posebnim obrascem, obavješćuje tijelo za imenovanje o svakom stvarnom ili mogućem sukobu interesa. U tim slučajevima tijelo za imenovanje uzima to u obzir u propisno obrazloženom mišljenju. Tijelo za imenovanje po potrebi poduzima mjere iz članka 11.a stavka 2.

Ovaj se članak analogno primjenjuje na dužnosnike koji se vraćaju s dopusta za osobne potrebe.”;

članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

Dužnosnik je i nakon odlaska iz službe dužan ponašati se časno i diskretno u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica.

Dužnosnici koji u roku od dvije godine nakon odlaska iz službe namjeravaju započeti obavljati plaćenu ili neplaćenu djelatnost obavješćuju o tome svoju instituciju koristeći se posebnim obrascem. Ako je ta djelatnost povezana s poslom koji je dužnosnik obavljao u zadnje tri godine službe i može biti nespojiva sa zakonitim interesima institucije, tijelo za imenovanje može, uzimajući u obzir interese službe, zabraniti dužnosniku obavljanje te djelatnosti ili mu je odobriti uz uvjete koje smatra potrebnima. Tijelo za imenovanje, nakon savjetovanja sa zajedničkim odborom, priopćuje odluku u roku od 30 radnih dana nakon što je o tome obaviješteno. Ako se odluka ne priopći do isteka tog roka, to se smatra prešutnim pristankom.

U slučaju bivših viših dužnosnika kako su definirani u provedbenim mjerama, tijelo za imenovanje im u načelu tijekom 12 mjeseci nakon odlaska iz službe zabranjuje lobiranje ili zastupanje interesa u odnosu na osoblje svoje bivše institucije za svoje poduzeće, klijente ili poslodavce u vezi s pitanjima za koja su bili odgovorni u zadnje tri godine službe.

U skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (5), svaka institucija jednom godišnje objavljuje informacije o provedbi trećeg stavka, uključujući i popis ocijenjenih slučajeva.

članak 18. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Sva prava na pisane i druge radove koje dužnosnici izrade tijekom obavljanja poslova vlasništvo su Europske unije ako se ti radovi odnose na njezine aktivnosti ili su, ako se ti pisani i drugi radovi odnose na aktivnosti Europske zajednice za atomsku energiju, vlasništvo te Zajednice. Unija ili, ovisno o slučaju, Europska zajednica za atomsku energiju imaju pravo zatražiti obvezno ustupanje autorskog prava nad tim radovima.”;

10.

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Bez dopuštenja tijela za imenovanje dužnosnik ne smije ni po kojoj osnovi iznositi u bilo kojem sudskom postupku informacije kojima raspolaže na temelju obavljanja poslova. Dopuštenje se uskraćuje samo ako je to potrebno zbog interesa Unije i ako to uskraćivanje ne povlači za sobom kaznene posljedice za dužnosnika. Dužnosnik je dužan pridržavati se te obveze i nakon odlaska iz službe.

Odredbe iz prvoga stavka ne primjenjuju se na dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji svjedoči pred Sudom Europske unije ili pred stegovnim povjerenstvom institucije u predmetu koji se odnosi na službenika ili bivšeg službenika Europske unije.”;

11.	u članku 21.a. dodaje se sljedeći stavak: „3. Dužnosnik koji svoje nadređene obavijesti o nalogu koji smatra nepropisnim ili za koji smatra da bi mogao prouzročiti ozbiljne poteškoće, ne smije zbog toga snositi nikakve posljedice.”;

12.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.c

U skladu s člancima 24. i 90. svaka institucija uspostavlja postupak za rješavanje žalbi koje su podnijeli dužnosnici u vezi s načinom na koji se prema njima postupalo nakon ili zbog njihova ispunjenja obveza prema članku 22.a ili 22.b. Institucija o kojoj je riječ osigurava da se takve žalbe rješavaju u povjerljivosti i, ako to opravdavaju okolnosti, prije isteka rokova navedenih u članku 90.

Tijelo za imenovanje svake institucije utvrđuje interna pravila, između ostaloga, o:

—	pružanju dužnosnicima iz članka 22.a stavka 1. ili članka 22.b informacija o rješavanju predmeta koje su prijavili,

—	zaštiti legitimnih interesa tih dužnosnika i njihove privatnosti, i

—	postupku rješavanja žalbi iz prvog stavka ovoga članka.”;

13.	u članku 26.a. riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

14.

članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Zapošljavanje se provodi kako bi institucija dobila najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije dužnosnike koji se odabiru na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica Unije. Nijedno radno mjesto nije rezervirano za državljane određene države članice.

Načelo jednakosti građana Unije omogućuje svakoj instituciji da donese odgovarajuće mjere ako primijeti znatnu neravnotežu državljanstva među dužnosnicima koja se ne može opravdati objektivnim kriterijima. Te odgovarajuće mjere moraju biti opravdane i ne smiju nikada imati za posljedicu kriterije za zapošljavanje koji se ne temelje na zaslugama. Prije nego što se donesu takve odgovarajuće mjere, tijelo za imenovanje institucije o kojoj je riječ donosi opće odredbe o provedbi ovog stavka u skladu s člankom 110.

Komisija nakon trogodišnjeg razdoblja koje počinje 1. siječnja 2014. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi drugog stavka.

Kako bi se olakšalo zapošljavanje na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi, institucije teže pružanju podrške višejezičnom i multikulturalnom obrazovanju djece svojega osoblja.”;

15.

u članku 29. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Prije nego što se popuni slobodno radno mjesto u instituciji, tijelo za imenovanje najprije razmatra:

(a)

može li se to radno mjesto popuniti:

i.	premještajem, ili

ii.	imenovanjem u skladu s člankom 45.a, ili

iii.	promaknućem

unutar institucije;

(b)	jesu li zahtjevi za premještaj podnijeli dužnosnici istog razreda iz drugih institucija i/ili;

(c)	ako nije bilo moguće popuniti slobodno radno mjesto mogućnostima spomenutima u točkama (a) i (b), treba li razmotriti popis prikladnih kandidata u smislu članka 30., po potrebi, uzimajući u obzir relevantne odredbe koje se odnose na prikladne kandidate iz Priloga III. i/ili;

(d)	treba li održati interni natječaj na razini institucije, otvoren samo za dužnosnike i privremeno osoblje kako je definirano u članku 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije;

ili slijedi postupak za natječaje temeljene na kvalifikacijama i/ili testovima. Postupak natječaja utvrđen je u Prilogu III.

Postupak se može provesti i za potrebe uspostave pričuve za buduća zapošljavanja.

Zadržavajući načelo prema kojem se velika većina dužnosnika mora zaposliti na temelju otvorenih natječaja, tijelo za imenovanje može odlučiti, odstupajući od točke (d) i samo u iznimnim slučajevima, da se održi interni natječaj na razini institucije koji će biti otvoren i za ugovorno osoblje kako je definirano u člancima 3.a i 3.b Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije. Ta potonja kategorija osoblja podložna je ograničenjima u vezi s tom mogućnošću kako su utvrđena u članku 82. stavku 7. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije i u vezi s posebnim zadaćama koje je bila ovlaštena izvršavati kao ugovorno osoblje.”;

16.

članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 30.

Tijelo za imenovanje za svaki natječaj imenuje povjerenstvo za odabir. To povjerenstvo sastavlja popis prikladnih kandidata.

Tijelo za imenovanje odlučuje o tome koje će kandidate imenovati na slobodna radna mjesta.

Ti kandidati imaju pristup prikladnim informacijama o odgovarajućim slobodnim radnim mjestima koje objavljuju institucije i agencije.”;

17.	u članku 31. stavku 2. prvom podstavku prva rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 2., dužnosnici se zapošljavaju samo u razrede od SC 1 do SC 2, od AST 1 do AST 4 ili od AD 5 do AD 8.”;

18.	u članku 32. trećem stavku riječi „utvrdila institucija” zamjenjuju se riječima „utvrdilo tijelo za imenovanje svake institucije”;

19.

članak 34. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 34.

1. Prije nego što se zaposle na stalno radno mjesto, dužnosnici imaju probni rad u trajanju od devet mjeseci. Odluka o zapošljavanju dužnosnika na stalnom radnom mjestu donosi se na temelju izvješća iz stavka 3. te na temelju elemenata na raspolaganju tijelu za imenovanje u vezi s ponašanjem dužnosnika na probnom radu s obzirom na glavu II.

Ako dužnosnik tijekom probnog rada zbog bolesti, rodiljnog dopusta iz članka 58. ili nesreće ne može obavljati poslove u neprekidnom trajanju od najmanje mjesec dana, tijelo za imenovanje može mu produljiti probni rad za isto to razdoblje. Ukupno trajanje probnog rada ni u kojem slučaju ne može biti dulje od 15 mjeseci.

2. Izvješće o dužnosniku koji je na probnom radu može se sastaviti bilo kada prije isteka probnog rada ako je očito da njegov rad nije zadovoljavajući.

To se izvješće dostavlja osobi na koju se odnosi i koja ima pravo u roku od osam radnih dana dati svoje primjedbe u pisanom obliku. Osoba koja je neposredno nadređena dužnosniku na probnom radu odmah dostavlja izvješće i dužnosnikove primjedbe tijelu za imenovanje, koje u roku od tri tjedna pribavlja mišljenje zajedničkog odbora za izvješćivanje u vezi s mjerama koje treba poduzeti. Tijelo za imenovanje može donijeti odluku o otkazu dužnosniku koji je na probnom radu prije završetka probnog rada uz jednomjesečni otkazni rok ili rasporediti dužnosnika u drugu službu do isteka probnog rada.

3. Najmanje mjesec dana prije isteka probnog rada sastavlja se izvješće o sposobnosti dužnosnika koji je na probnom radu za obavljanje poslova njegova radnog mjesta, kao i o njegovu ponašanju i učinkovitosti na radnom mjestu. To izvješće dostavlja se dužnosniku koji je na probnom radu i koji ima pravo u roku od osam radnih dana dati primjedbe u pisanom obliku.

Ako se na temelju izvješća preporučuje otkaz ili, u iznimnim slučajevima, produljenje probnog rada u skladu sa stavkom 1., osoba koja je neposredno nadređena dužnosniku na probnom radu odmah dostavlja izvješće i dužnosnikove primjedbe tijelu za imenovanje, koje u roku od tri tjedna pribavlja mišljenje zajedničkog odbora za izvješćivanje u vezi s mjerama koje treba poduzeti.

Dužnosnik koji je na probnom radu, a čiji rad ili ponašanje nisu zadovoljavajući za zapošljavanje na stalno radno mjesto, otpušta se.

4. Otpušteni dužnosnik na probnom radu prima naknadu u visini triju osnovnih mjesečnih plaća ako je navršio više od jedne godine staža u službi, naknadu u visini dviju osnovnih mjesečnih plaća ako je navršio najmanje šest mjeseci staža u službi odnosno naknadu u visini jedne osnovne mjesečne plaće ako je navršio manje od šest mjeseci staža u službi, osim u slučaju kada se odmah nakon prestanka službe može zaposliti na drugom radnom mjestu.

5. Stavci 2., 3. i 4. ne primjenjuju se na dužnosnike koji podnesu ostavku prije isteka probnog rada.”;

20.

u članku 35. dodaje se sljedeća točka:

„(g)	dopust u interesu službe”;

21.	u članku 37. točki (b) drugoj alineji riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

22.

članak 40. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a Članak 12.b nastavlja se primjenjivati tijekom razdoblja dopusta za osobne potrebe. Dopuštenje u skladu s člankom 12.b ne daje se dužnosniku u svrhu njegovog započinjanja obavljanja plaćene ili neplaćene djelatnosti, koja obuhvaća lobiranje ili zastupanje interesa u odnosu na svoju instituciju i koja bi mogla dovesti do postojeće ili moguće nespojivosti sa zakonitim interesima institucije.”;

(b)	u stavku 2. drugom podstavku riječi „15 godina” zamjenjuju se riječima „12 godina”;

(c)

u stavku 2. treći podstavak mijenja se kako slijedi:

točka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

da bi pratio bračnog druga koji je dužnosnik ili ostali službenik Unije i koji zbog obavljanja poslova mora uspostaviti uobičajeno boravište na takvoj udaljenosti od mjesta zaposlenja dužnosnika podnositelja zahtjeva da bi uspostavljanje bračnog doma na takvom mjestu ometalo dužnosnika podnositelja zahtjeva u obavljanju poslova; ili”;

ii.

dodaje se sljedeća točka:

„iii.

da bi pomogao bračnom drugu, srodniku u uzlaznoj ili silaznoj liniji, bratu ili sestri u slučaju teške bolesti ili teškog invaliditeta potvrđenih od liječnika,”;

23.

članak 42.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 42.a

Dužnosnik ima za svako dijete pravo na roditeljski dopust bez primanja osnovne plaće u trajanju od najviše šest mjeseci, što treba iskoristiti u prvih dvanaest godina nakon djetetova rođenja ili posvojenja djeteta. Trajanje dopusta može se udvostručiti za samohrane roditelje na temelju općih provedbenih odredaba koje donosi tijelo za imenovanje svake institucije i za roditelje uzdržavane djece s invaliditetom ili teškom bolešću koje je potvrdio službeni liječnik institucije. Svaki dopust koji se uzima može trajati najmanje mjesec dana.

Tijekom roditeljskog dopusta dužnosnik je i dalje uključen u sustav socijalne sigurnosti; i dalje ima pravo na stjecanje mirovinskih prava, naknadu za uzdržavano dijete i naknadu za obrazovanje. Dužnosnik zadržava radno mjesto i pravo na napredovanje u viši stupanj ili promaknuće u viši razred. Dopust se može iskoristiti u punom radnom vremenu ili na pola radnog vremena. Ako se roditeljski dopust uzima u obliku dopusta na pola radnog vremena, udvostručuje se najdulje razdoblje utvrđeno prvim stavkom. Dužnosnik tijekom roditeljskog dopusta ima pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 911,73 EUR ili na 50 % tog iznosa u slučaju dopusta na pola radnog vremena, uz uvjet da tijekom dopusta nema drugo plaćeno zaposlenje. Ukupni trošak doprinosa za sustav socijalne sigurnosti predviđen člancima 72. i 73. snosi institucija i izračunava se na temelju osnovne plaće dužnosnika. Ova se odredba, međutim, u slučaju dopusta na pola radnog vremena primjenjuje samo na razliku između pune osnovne plaće i proporcionalno umanjene osnovne plaće. Doprinosi dužnosnika za isplaćeni dio osnovne plaće izračunavaju se primjenom postotaka koji bi se primjenjivali i da je zaposlen u punom radnom vremenu.

Za samohrane roditelje i roditelje uzdržavane djece s invaliditetom ili teškom bolešću koje je potvrdio i službeni liječnik iz prvog stavka i tijekom prva tri mjeseca roditeljskog dopusta, ako dopust uzima otac tijekom rodiljnog dopusta ili ako ga uzima jedan roditelj neposredno nakon rodiljnog dopusta ili tijekom ili neposredno nakon dopusta za posvojenje, mjesečna naknada iznosi 1 215,63 EUR, odnosno 50 % tog iznosa ako je dužnosnik uzeo dopust na pola radnog vremena.

Roditeljski dopust može se produljiti za dodatnih šest mjeseci s naknadom ograničenom na 50 % iznosa iz drugog stavka. Za samohrane roditelje iz prvog stavka roditeljski dopust može se produljiti za dodatnih dvanaest mjeseci s naknadom ograničenom na 50 % iznosa iz trećeg stavka.

Iznosi navedeni u ovom članku ažuriraju se u skladu s primicima od rada.”;

24.

u glavi III., poglavlju 2. dodaje se sljedeći odjeljak.:

„Odjeljak 7.

Dopust u interesu službe

Članak 42.c

Najranije pet godina prije dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika, dužnosnik s najmanje deset godina službe može odlukom tijela za imenovanje biti poslan na dopust u interesu službe za organizacijske potrebe povezane sa stjecanjem novih kompetencija unutar institucija.

Ukupan broj dužnosnika poslanih na dopust u interesu službe svake godine ne može biti veći od 5 % dužnosnika svih institucija koji su umirovljeni prethodne godine. Ukupan broj izračunan na taj način dodjeljuje se svakoj instituciji u skladu s njihovim brojem dužnosnika na dan 31. prosinca prethodne godine. Rezultat takve raspodjele zaokružuje se na najbliži viši cijeli broj za svaku instituciju.

Takav dopust nije stegovna mjera.

Trajanje dopusta odgovara u načelu razdoblju do kojeg dužnosnik navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu. Međutim, u iznimnim slučajevima tijelo za imenovanje može odlučiti prekinuti dopust i vratiti dužnosnika na radno mjesto.

Kad dužnosnik koji je na dopustu u interesu službe navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, automatski ga se umirovljuje.

Dopust u interesu službe uređen je sljedećim pravilima:

(a)	na dužnosnikovo se radno mjesto može imenovati drugi dužnosnik;

(b)	dužnosnik na dopustu u interesu službe nema pravo na napredovanje u viši stupanj ili promaknuće u viši razred.

Dužnosnik koji je na takvom dopustu prima naknadu izračunanu u skladu s Prilogom IV.

Na zahtjev dužnosnika naknada podliježe uplati doprinosa u sustav mirovinskog osiguranja koji se izračunavaju na temelju te naknade. U tom slučaju radni staž u svojstvu dužnosnika na dopustu u interesu službe uzima se u obzir za potrebe izračuna mirovinskog staža u smislu članka 2. Priloga VIII.

Naknada ne podliježe koeficijentu ispravka.”;

25.

članak 43. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 43.

Sposobnost, učinkovitost i ponašanje u službi svakog dužnosnika podliježu godišnjem izvješću kako predvidi tijelo za imenovanje svake institucije u skladu s člankom 110. U tom izvješću navodi se je li dužnosnik bio uspješan u obavljanju poslova ili nije. Tijelo za imenovanje svake institucije donosi odredbe kojima se dužnosniku daje pravo da tijekom postupka izvješćivanja podnese pravni lijek, koje se mora iskoristiti prije podnošenja žalbe iz članka 90. stavka 2.

Izvješća za dužnosnike od razreda AST 5 naviše mogu sadržavati i mišljenje o tome je li dužnosnik, na temelju uspješnosti u obavljanju poslova, sposoban obavljati poslove administratora.

Izvješće se dostavlja dužnosniku. Dužnosnik ima pravo dodati primjedbe koje smatra potrebnima.”

26.

članak 44. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 44.

Dužnosnik koji je dvije godine bio na istom stupnju u svome razredu automatski napreduje na sljedeći stupanj u tom razredu osim ako je ocijenjeno da je bio neuspješan u obavljanju poslova u skladu s posljednjim godišnjim izvješćem iz članka 43. Dužnosnik napreduje na sljedeći stupanj u svom razredu najkasnije nakon četiri godine osim ako se primjenjuje postupak iz članka 51. stavka 1.

Ako se dužnosnik imenuje načelnikom odjela, direktorom ili glavnim direktorom u istom razredu i ako je tijekom prvih devet mjeseci nakon imenovanja bio uspješan u obavljanju poslova u smislu članka 43., on retroaktivno napreduje za jedan stupanj u razredu u kojemu je bio kada je imenovanje stupilo na snagu. Zbog napredovanja njegova se osnovna mjesečna plaća povećava za postotnu razliku između prvog i drugog stupnja svakog razreda. Ako je povećanje manje ili je dužnosnik već na zadnjem stupnju u razredu, osnovna se plaća, do stupanja na snagu sljedećeg promaknuća, povećava za iznos koji odgovara razlici između prvog i drugog stupnja.”;

27.

članak 45. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Odluku o promaknuću donosi tijelo za imenovanje uzimajući u obzir članak 6. stavak 2. Osim ako se primjenjuje postupak iz članka 4. i članka 29. stavka 1., dužnosnici mogu napredovati samo ako su na radnom mjestu koje odgovara vrsti radnih mjesta iz Priloga I., odjeljka A, za sljedeći viši razred. Promaknuće stupa na snagu imenovanjem dužnosnika u sljedeći viši razred njegove funkcijske skupine. Za potrebe promaknuća odabir se provodi isključivo među dužnosnicima koji su najmanje dvije godine bili u svom razredu, nakon što se usporede zasluge dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće. Tijelo za imenovanje pri usporedbi zasluga posebno uzima u obzir izvješća o dužnosniku, jezike kojima se koristi u obavljanju poslova osim jezika čije je izvrsno poznavanje potvrđeno u skladu s člankom 28. točkom (f) i razinu preuzetih odgovornosti.”

(b)	u stavku 2. prvoj rečenici riječi „članka 55. Ugovora o Europskoj uniji” zamjenjuju se riječima „članka 55. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji”;

(c)	u stavku 2. drugoj rečenici riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

28.

članak 45.a se kako slijedi:

(a)	u stavku 2. prvom podstavku riječi „periodičnih izvješća” zamjenjuju se riječima „godišnjih izvješća”;

(b)	u stavku 5. riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijelo za imenovanje svake institucije”;

29.	u članku 48. trećem stavku riječi „funkcijske skupine AST” zamjenjuju se riječima „funkcijskih skupina AST i AST/SC”;

30.	u članku 50. osmom stavku broj „55” zamjenjuje se brojem „58”;

31.

članak 51. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 51.

1. Tijelo za imenovanje svake institucije utvrđuje postupke kako bi pravovremeno i na primjeren način utvrdilo i riješilo slučajeve stručne nesposobnosti.

Prilikom donošenja unutarnjih odredbi tijelo za imenovanje svake institucije poštuje sljedeće zahtjeve:

(a)	dužnosnik koji na temelju triju godišnjih izvješća u nizu iz članka 43. i dalje ne pokazuje nikakav napredak u svojoj stručnoj sposobnosti premješta se u jedan razred niže. Ako u sljedeća dva godišnja izvješća još uvijek bude ocijenjen neuspješnim u obavljanju poslova, dužnosnik se otpušta;

(b)	svaki prijedlog o premještaju u niži razred ili otkazu dužnosnika sadrži razloge na kojima se temelji i dostavlja se dotičnom dužnosniku. Prijedlog tijela za imenovanje upućuje se zajedničkom savjetodavnom odboru iz članka 9. stavka 6.

2. Dužnosnik ima pravo na pristup svojem cjelokupnom osobnom dosjeu i izradu preslika svih dokumenata koji se odnose na postupak. Za pripremu obrane dužnosnik ima najmanje 15 dana, ali ne više od 30 dana, od dana primitka prijedloga. Može mu pomagati osoba po vlastitom izboru. Dužnosnik može dostaviti primjedbe u pisanom obliku. Saslušava ga zajednički savjetodavni odbor. Dužnosnik može pozvati svjedoke.

3. Instituciju pred zajedničkim savjetodavnim odborom zastupa dužnosnik kojega za tu svrhu odredi tijelo za imenovanje. Taj dužnosnik ima jednaka prava kao i dotični dužnosnik.

4. Uzimajući u obzir prijedlog iz stavka 1. točke (b) i sve pisane i usmene izjave dotičnog dužnosnika ili svjedoka, zajednički savjetodavni odbor većinom glasova donosi obrazloženo mišljenje o mjerama koje smatra primjerenima u kontekstu činjenica utvrđenih na zahtjev odbora. Odbor prosljeđuje mišljenje tijelu za imenovanje i dotičnom dužnosniku u roku od dva mjeseca od dana upućivanja predmeta odboru. Predsjednik ne glasuje o odlukama zajedničkog savjetodavnog odbora, osim u postupovnim stvarima i slučajevima izjednačenog broja glasova.

5. Dužnosnik otpušten zbog stručne nesposobnosti ima pravo na mjesečnu naknadu zbog otkaza u iznosu osnovne mjesečne plaće dužnosnika na prvom stupnju razreda AST 1 u trajanju utvrđenom stavkom 6. Tijekom tog razdoblja dužnosnik također ima pravo na obiteljske naknade iz članka 67. Naknada za kućanstvo izračunava se na temelju osnovne mjesečne plaće dužnosnika u razredu AST 1 u skladu s člankom 1. Priloga VII.

Naknada se ne isplaćuje ako dužnosnik podnese ostavku nakon pokretanja postupka iz stavaka 1. i 2. ili ako odmah ima pravo na isplatu pune mirovine. Ako dužnosnik ima pravo na davanja za nezaposlenost u okviru nacionalnog sustava, iznos tog davanja oduzima se od gore navedene naknade.

6. Isplate iz stavka 5. obavljaju se u sljedećim razdobljima:

(a)	tri mjeseca ako dužnosnik na dan odluke o otkazu ima manje od pet godina staža u službi;

(b)	šest mjeseci ako dužnosnik ima najmanje pet, ali manje od 10 godina staža u službi;

(c)	devet mjeseci ako dužnosnik ima najmanje deset, ali manje od dvadeset godina staža u službi;

(d)	12 mjeseci ako dužnosnik ima najmanje 20 godina staža u službi.

7. Dužnosnici koji su zbog stručne nesposobnosti premješteni u niži razred mogu nakon isteka šestogodišnjeg razdoblja podnijeti zahtjev da se sva upućivanja na tu mjeru brišu iz njihova osobnog dosjea.

8. U slučaju da posljedica postupka iz ovog članka nije odluka o otkazu ili premještaju u niži razred dužnosnici imaju pravo na naknadu svih opravdanih troškova koji su njihovim djelovanjem nastali tijekom postupka, uključujući honorar za savjetnika u obrani koji ne pripada instituciji.”;

32.

članak 52. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 52.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 50. dužnosnik se umirovljuje:

(a)	automatski zadnjeg dana u mjesecu u kojem navršava 66 godina života, ili

(b)

na vlastiti zahtjev zadnjeg dana u mjesecu na koji se zahtjev odnosi ako je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ili ako je njegova dob između 58 godina života i dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i ispunjava uvjete za neposrednu isplatu mirovine u skladu s člankom 9. Priloga VIII. Članak 48. drugi stavak druga rečenica primjenjuje se analogno.

Međutim, dužnosnik može na vlastiti zahtjev i ako tijelo za imenovanje to smatra opravdanim u interesu službe, nastaviti raditi do 67. godine života; ili iznimno do 70. godine života; u tom slučaju dužnosnik se umirovljuje automatski zadnjeg dana u mjesecu u kojemu navrši tu godinu života.

Ako tijelo za imenovanje odluči dozvoliti dužnosniku ostanak u službi nakon 66. godine, ta dozvola daje se na maksimalno razdoblje od godine dana. Može se obnoviti na zahtjev dužnosnika.”;

33.

članak 55. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavci imaju brojčanu oznaku;

(b)	u drugom stavku prva rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Redovno tjedno radno vrijeme je u rasponu od 40 do 42 sata; a broj sati u radnom danu određuje tijelo za imenovanje.”;

(c)	u trećem stavku druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Tijelo za imenovanje svake institucije utvrđuje detaljna pravila za primjenu ovog stavka nakon savjetovanja s odborom osoblja.”;

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„4. Tijelo za imenovanje svake institucije može uvesti uvjete fleksibilnog radnog vremena. Pod tim uvjetima cijeli radni dani ne odobravaju se dužnosnicima u razredu AD/AST 9 ili višim. Ti uvjeti ne primjenjuju se na dužnosnike na koje se primjenjuju odredbe članka 44. drugog stavka. Ti dužnosnici upravljaju svojim radnim vremenom u dogovoru sa svojim nadređenima.”;

34.

u članku 55.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Dužnosnik ima pravo na odobrenje u sljedećim slučajevima:

(a)	radi brige o djetetu mlađem od 9 godina života,

(b)	radi brige o uzdržavanom djetetu u dobi između 9 i 12 godina života ako se radno vrijeme smanji za najviše 20 % redovnog radnog vremena,

(c)	radi brige o uzdržavanom djetetu dok ne navrši 14 godina života ako je dužnosnik samohrani roditelj,

(d)

u slučaju teške situacije, radi brige o uzdržavanom djetetu dok ne navrši 14 godina života ako smanjenje radnog vremena nije veće od 5 % uobičajenog radnog vremena. U tom se slučaju prva dva stavka članka 3. Priloga IV.a ne primjenjuju. Ako su oba roditelja zaposleni u službi Unije, samo jedan ima pravo na takvo smanjenje,

(e)	radi brige o bračnom drugu, srodniku u uzlaznoj ili silaznoj liniji, bratu ili sestri koji boluju od teške bolesti ili imaju tešku invalidnost;

(f)	radi daljnjeg osposobljavanja, ili

(g)	od navršene 58. godine tijekom posljednje tri godine prije nego što navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.

U slučaju kada se zahtjev podnese radi daljnjeg osposobljavanja ili tijekom posljednje tri godine prije navršene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, ali ne prije navršene 58. godine života, tijelo za imenovanje može odbiti izdati odobrenje ili odgoditi dan početka primjene samo u iznimnim okolnostima i zbog neodgodivih potreba službe.

U slučaju da se pravo koristi radi brige o bračnom drugu, srodniku u uzlaznoj ili silaznoj liniji, bratu ili sestri koji boluju od teške bolesti ili imaju tešku invalidnost, ili radi daljnjeg osposobljavanja, ukupno trajanje svih takvih razdoblja tijekom cijele dužnosnikove karijere ne smije biti duže od pet godina.”;

35.

članka 56. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kako je predviđeno Prilogom VI., dužnosnici u razredima od SC 1 do SC 6 i razredima od AST 1 do AST 4 koji obave prekovremeni rad imaju za to pravo na kompenzacijski dopust ili primitke od rada ako zahtjevi službe ne dopuštaju kompenzacijski dopust tijekom dva mjeseca koja slijede nakon mjeseca u kojem je obavljen prekovremeni rad.”;

36.	članak 56.a drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju Komisija delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. određuje kategorije dužnosnika koji imaju pravo na takve naknade te uvjete za njihovo odobravanje i njihove iznose.”;

37.	članak 56.b drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju Komisija delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. određuje kategorije dužnosnika koji imaju pravo na takve naknade te uvjete za njihovo odobravanje i njihove iznose.”;

38.	članak 56.c drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju Komisija delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. određuje kategorije dužnosnika koji imaju pravo na posebne naknade te uvjete za njihovo odobravanje i njihove iznose.”;

39.	u članku 57. prvom stavku riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

40.

članak 58. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 58.

Trudnice, uz dopust predviđen člankom 57., imaju pravo na dodatnih 20 tjedana dopusta ako predoče liječničku potvrdu. Dopust može početi najranije šest tjedana prije očekivanog datuma poroda navedenog u potvrdi te može završiti najranije 14 tjedana nakon datuma poroda. U slučaju višestrukog poroda, prijevremenog poroda ili rođenja djeteta s invalidnošću ili ozbiljnom bolešću, trajanje dopusta iznosi 24 tjedna. Za potrebe ove odredbe prijevremenim porodom smatra se porod prije navršenog 34. tjedna trudnoće.”;

41.	članak 61. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 61. Popisi praznika sastavljaju se temeljem sporazuma između tijela za imenovanje institucija Unije nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju.”;

42.

članak 63. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 63.

Dužnosnikovi primici od rada izražavaju se u eurima. Isplaćuju se u valuti zemlje u kojoj dužnosnik obavlja poslove ili u eurima.

Primici od rada koji se ne isplaćuju u eurima izračunavaju se na temelju deviznih tečajeva koji se primjenjuju za izvršenje općeg proračuna Europske unije na dan 1. srpnja te godine.

Svake se godine tečaj ažurira retroaktivno tijekom godišnjeg ažuriranja primitaka od rada iz članka 65.”;

43.

članak 64. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 64.

Nakon obveznog oduzimanja iznosa utvrđenih ovim Pravilnikom o osoblju ili nekom provedbenom uredbom, dužnosnikovi primici od rada izraženi u eurima ponderiraju se prema stopi koja je veća, manja ili jednaka 100 %, ovisno o uvjetima života u različitim mjestima rada.

Koeficijenti ispravaka izrađuju se ili povlače te ažuriraju na godišnjoj razini u skladu s Prilogom XI. U vezi s ažuriranjem sve se vrijednosti smatraju referentnim vrijednostima. Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje ažurirane vrijednosti u seriji C Službenog lista Europske unije u roku od dva tjedna nakon ažuriranja.

U Belgiji i Luksemburgu ne primjenjuje se koeficijent ispravka zbog posebne uloge referentnosti ovih mjesta rada kao glavnih i izvornih sjedišta većine institucija.”;

44.

članak 65. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 65.

1. Primici od rada dužnosnika i ostalih službenika Europske unije ažuriraju se na godišnjoj razini uzimajući u obzir gospodarsku i socijalnu politiku Unije. Posebna se pozornost posvećuje povećanjima plaća u javnoj službi država članica i potrebama zapošljavanja. Ažuriranje primitaka od rada provodi se u skladu s Prilogom XI. To se ažuriranje odvija pri kraju svake godine u svjetlu izvješća Komisije na temelju statističkih podataka koje priprema Statistički ured Europske unije u dogovoru s nacionalnim statističkim uredima država članica; statistički podaci odražavaju situaciju 1. srpnja u svakoj državi članici. To izvješće sadrži podatke o proračunskom učinku na primitke od rada i mirovine dužnosnika Unije. Izvješće se šalje Europskom parlamentu i Vijeću.

Iznosi navedeni u članku 42.a drugom i trećem stavku, člancima 66. i 69., članku 1. stavku 1., članku 2. stavku 1., članku 3. stavcima 1. i 2., članku 4. stavku 1., članku 7. stavku 2., članku 8. stavku 2., članku 10. stavku 1. Priloga VII. i članku 8. stavku 2. Priloga XIII. te iznosi navedeni u prijašnjem članku 4.a Priloga VII. koje treba ažurirati u skladu s člankom 18. stavkom 1. Priloga XIII., iznosi navedeni u članku 24. stavku 3., članku 28.a stavku 3. drugom podstavku, članku 28.a stavku 7., člancima 93. i 94., članku 96. stavku 3. drugom podstavku, članku 96. stavku 7. te člancima 133., 134. i 136. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, iznosi navedeni u članku 1. stavku 1. prvom podstavku Uredbe Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 300/76 (6). i koeficijent za iznose navedene u članku 4. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 (7) ažuriraju se na godišnjoj razini u skladu s Prilogom XI. Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje ažurirane iznose u seriji C Službenog lista Europske unije.

2. U slučaju znatne promjene troškova života iznosi iz stavka 1. i ponderiranja iz članka 64. ažuriraju se u skladu s Prilogom XI. Komisija u svrhu obavještavanja obavljuje ažurirane iznose i ponderiranja u seriji C Službenog lista Europske unije u roku od dva tjedna nakon ažuriranja.

3. Iznosi iz stavka 1. i podneriranja iz članka 64. smatraju se iznosima i poderiranjima stvarne vrijednosti koja je u određenom trenutku podložna ažuriranju bez intervencije drugog pravnog akta.

4. Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 5. i 6. Priloga XI., ažuriranja iz stavaka 1. i 2. ne provode se u 2013. i 2014.”;

45.

članak 66. mijenja se kako slijedi:

(a)	u prvom stavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Osnovna mjesečna plaća za svaki razred i stupanj u funkcijskim skupinama AD i AST određuje se prema sljedećoj tablici:”

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„Osnovna mjesečna plaća za svaki razred i stupanj u funkcijskoj skupini AST/SC određuje se prema sljedećoj tablici:

	Stupanj
Razred	1	2	3	4	5
SC 6	4 349,59	4 532,36	4 722,82	4 854,21	4 921,28
SC 5	3 844,31	4 005,85	4 174,78	4 290,31	4 349,59
SC 4	3 397,73	3 540,50	3 689,28	3 791,92	3 844,31
SC 3	3 003,02	3 129,21	3 260,71	3 351,42	3 397,73
SC 2	2 654,17	2 765,70	2 881,92	2 962,10	3 003,02
SC 1	2 345,84	2 444,41	2 547,14	2 617,99	2 654,17”

46.

članak 66.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 66.a

1. Odstupajući od članka 3. stavka 1. Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 i kako bi se u obzir uzela, ne dovodeći u pitanje članak 65. stavak 3., primjena metode za ažuriranje primitaka od rada i mirovina dužnosnika, privremena mjera za primitke od rada koje isplaćuje Unija aktivnim zaposlenicima, 'namet solidarnosti', primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023.

2. Stopa tog nameta solidarnosti, koja se primjenjuje na osnovicu iz stavka 3., iznosi 6 %. Međutim, stopa iznosi 7 % za dužnosnike u razredu AD 15, stupnju 2., i više.

(a)

Osnovica za izračun nameta solidarnosti osnovna je plaća koja se koristi za izračun primitaka od rada, umanjena za:

i.	doprinose za sustav socijalne sigurnosti i mirovinsko osiguranje i porez, prije nameta solidarnosti, koje bi dužnosnik istog razreda i stupnja bez uzdržavanika u smislu članka 2. Priloga VII. morao platiti, te

ii.	iznos jednak osnovnoj plaći dužnosnika u razredu 1., stupnju 1. AST-a.

(b)

Dijelovi za određivanje osnovice za namet solidarnosti izražavaju se u eurima i ponderiraju sa 100.

4. Namet solidarnosti oduzima se mjesečno na izvoru; primici od tog nameta iskazuju se kao prihodi u općem proračunu Europske unije.”;

47.

Članak 67. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Naknada za uzdržavano dijete može se udvostručiti posebnom obrazloženom odlukom koju tijelo za imenovanje donosi na temelju liječničke dokumentacije kojom se potvrđuje da uzdržavano dijete ima invalidnost ili dugotrajnu bolest, zbog čega dužnosnik ima znatne troškove.”;

48.

članak 72. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. prvom podstavku prvoj rečenici i stavku 1. trećem podstavku riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

(b)	u stavku 2. riječi „do 63. godine života” zamjenjuju se riječima „do dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”;

(c)	u stavku 2.a točkama i. i ii. riječi „prije navršene 63 godine života” zamjenjuju se riječima „prije dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”;

(d)	u stavku 2.b riječi „razreda 1. zamjenjuju se riječima „razreda AST 1”;

49.	u članku 73. stavku 1. riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

50.	u članku 76.a drugoj rečenici riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijela za imenovanje institucija”;

51.

članak 77. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 77.

Dužnosnik koji je navršio najmanje deset godina staža u službi ima pravo na starosnu mirovinu. Međutim, pravo na tu mirovinu ostvaruje bez obzira na godine staža u službi nakon dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ili ako se nije mogao vratiti na radno mjesto nakon razdoblja mirovanja ili zbog umirovljenja u interesu službe.

Najviša starosna mirovina iznosi 70 % zadnje osnovne plaće u razredu u koji je dužnosnik bio razvrstan najmanje godinu dana. Za svaku godinu staža u skladu s člankom 3. Priloga VIII. dužnosniku se isplaćuje 1,80 % te zadnje osnovne plaće.

Međutim, u slučaju dužnosnika koji pomažu osobi koja obnaša dužnost predviđenu Ugovorom o Europskoj uniji ili Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, ili izabranom predsjedniku jedne od institucija ili tijela Unije, ili izabranom predsjedniku jednog od klubova zastupnika u Europskom parlamentu, iznos mirovine koja odgovara godinama mirovinskog staža stečenog obavljajući taj posao izračunava se na temelju zadnje osnovne plaće primljene tijekom tog razdoblja ako je ta primljena osnovna plaća veća od referentne plaće navedene za potrebe drugog stavka ovog članka.

Iznos starosne mirovine ne smije biti manji od 4 % iznosa za minimalne troškove života za svaku godinu staža u službi.

Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu je 66 godina.

Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ocjenjuje se svakih pet godina počevši od 1. siječnja 2014. na temelju izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću. U izvješću se posebno razmatra razvoj dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u javnim službama država članica i razvoj očekivanog životnog vijeka dužnosnika institucija.

Komisija po potrebi izrađuje prijedlog izmjene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u skladu sa zaključcima tog izvješća, pri čemu se posebna pozornost posvećuje razvoju situacije u državama članicama.”;

52.

članak 78. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 78.

Dužnosnik ima pravo na naknadu za invalidnost kako je predviđeno člancima 13. do 16. Priloga VIII. u slučaju potpune trajne invalidnosti zbog koje ne može obavljati poslove koji odgovaraju radnom mjestu u njegovoj funkcijskoj skupini.

Članak 52. analogno se primjenjuje na primatelje naknade za invalidnost. Ako se primatelj naknade za invalidnost umirovi prije navršene 66. godine života, a da pritom nije stekao prava za punu mirovinu, primjenjuju se opća pravila o starosnim mirovinama. Iznos starosne mirovine izračunava se na temelju plaće za razred i stupanj na koji je dužnosnik bio razvrstan u trenutku nastanka invalidnosti.

Naknada za invalidnost iznosi 70 % dužnosnikove zadnje osnovne plaće. Ona, međutim, ne smije biti manja od iznosa za minimalne troškove života.

Na naknadu za invalidnost primjenjuje se uplata doprinosa u sustav mirovinskog osiguranja koji se izračunavaju na temelju te naknade.

Ako je invalidnost prouzročena nesrećom pri obavljanju poslova dužnosnika ili u vezi s njima, profesionalnom bolešću, djelovanjem za opće dobro ili ugrožavanjem vlastitog života radi spašavanja života druge osobe, naknada za invalidnost ne smije biti manja od 120 % iznosa za minimalne troškove života. Osim toga, doprinosi za mirovinsko osiguranje u tim se slučajevima u punom iznosu financiraju iz proračuna institucije ili tijela iz članka 1.b.”;

53.

članak 80. šesti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Prava predviđena prvim, drugim i trećim stavkom primjenjuju se u slučaju smrti bivšeg dužnosnika koji ima pravo na naknadu u skladu s člankom 50. Pravilnika o osoblju, člankom 5. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (8)., člankom 3. Uredbe Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72 (9) ili člankom 3. Uredbe Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73 (10) te u slučaju smrti bivšeg dužnosnika koji je napustio službu prije navršene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojemu je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.

54.

članak 81.a stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	u točki (b) riječi „65 godina života” zamjenjuju se riječima „66 godina života”;

(b)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

u slučaju smrti bivšeg dužnosnika koji je napustio službu prije navršene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, iznos starosne mirovine na koji bi, da je živ, imao pravo u dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, podložno naknadama i odbitcima iz točke (b)”;

(c)	u točki (e) riječi „naknadu u skladu s člankom 41. ili 50.” zamjenjuju se riječima „naknadu u skladu s člankom 41., 42.c ili 50.”;

55.	članak 82. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako se primici od rada ažuriraju u skladu s člankom 65. stavkom 1., isto se ažuriranje primjenjuje na mirovine.”;

56.	članak 83. stavka 1. drugi podstavak briše se;

57.

u članku 83.a stavci 2., 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Agencije koje ne primaju subvencije iz općeg proračuna Europske unije uplaćuju u proračun cjelokupan iznos doprinosa potrebnih za financiranje sustava. Od 1. siječnja 2016. agencije koje se djelomično financiraju iz općeg proračuna Europske unije trebaju plaćati dio doprinosa poslodavaca koji odgovara udjelu između dobiti agencije bez subvencije iz općeg proračuna Europske unije i njezine ukupne dobiti.

3. Ravnoteža sustava mirovinskog osiguranja osigurava se pomoću dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i stope doprinosa sustavu. Prilikom petogodišnje aktuarske procjene u skladu s Prilogom XII., stopa doprinosa sustavu mirovinskog osiguranja ažurira se kako bi se osigurala ravnoteža sustava.

4. Komisija svake godine ažurira aktuarsku procjenu iz stavka 3. u skladu s člankom 1. stavkom 2. Priloga XII. U slučaju kada razlika između trenutačne stope doprinosa i stope potrebne za održavanje aktuarske ravnoteže iznosi najmanje 0,25 poena, stopa se ažurira u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu XII.

5. Za potrebe stavaka 3. i 4. ovog članka, referentni iznos utvrđen u članku 83. stavku 2. ažurira se. Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje ažurirane stope doprinosa u seriji C Službenog lista Europske unije u roku od dva tjedna nakon ažuriranja.”;

58.	glava VIII. briše se;

59.

članak 110. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 110.

1. Opće odredbe kojima se provodi ovaj Pravilnik o osoblju donosi tijelo za imenovanje svake institucije nakon savjetovanja s odborom osoblja i odborom za Pravilnik o osoblju.

2. Provedbena pravila koje donosi Komisija kako bi se primjenjivao Pravilnik o osoblju uključujući opće provedbene odredbe iz stavka 1. primjenjuju se po analogiji na agencije. U tu svrhu Komisija obavještava agencije o svim takvim provedbenim pravilima bez odgode nakon njihova donošenja.

Takva provedbena pravila stupaju na snagu u agencijama devet mjeseci nakon stupanja na snagu u Komisiji ili devet mjeseci nakon datuma kada Komisija obavijesti agencije o donošenju odgovarajućeg provedbenog pravila, ovisno o tome koji je datum kasniji. Neovisno o gore navedenom, agencija može također odlučiti da će takva provedbena pravila stupiti na snagu ranijeg datuma.

Odstupajući od navedenog, agencija može, prije isteka gore navedenog devetomjesečnog razdoblja iz drugog podstavka ovog stavka i nakon savjetovanja sa svojim odborom osoblja, zatražiti od Komisije suglasnost za provedbena pravila koja se razlikuju od onih koje je donijela Komisija. Pod istim uvjetima agencija može zatražiti suglasnost Komisije za to da se ne primjenjuju neka od tih provedbenih pravila. U potonjem slučaju Komisija može, umjesto da prihvati ili odbije zahtjev, zatražiti od agencije da podnese zahtjev za suglasnost s provedbenim pravilima koja se razlikuju od onih koje je donijela Komisija.

Devetomjesečno razdoblje iz drugog podstavka ovog stavka suspendira se od datuma zahtjeva agencije za suglasnost Komisije do datuma kad Komisija izrazi svoje stajalište.

Agencija također može, nakon savjetovanja s odborom osoblja, podnijeti zahtjev Komisiji za suglasnost s provedbenim pravilima koja se tiču tema različitih od onih iz provedbenih pravila koja je donijela Komisija.

Za potrebe donošenja provedbenih pravila, agencije predstavlja upravni odbor ili jednakovrijedno tijelo iz akta Unije o njihovom osnivanju.

3. Za potrebe sporazumnog donošenja pravila među institucijama, agencije se ne smatraju institucijama. Međutim, Komisija se prije donošenja tih pravila mora savjetovati s agencijama.

4. Osoblje se obavješćuje o pravilima kojima se primjenjuje ovaj Pravilnik o osoblju, uključujući opće provedbene odredbe iz stavka 1., i o pravilima koja su sporazumno donijela tijela za imenovanje institucija.

5. Administrativne službe institucija i agencija redovno se međusobno savjetuju u vezi s primjenom ovog Pravilnika o osoblju. Prilikom tih savjetovanja agencije su zajednički zastupljene u skladu s pravilima koja sporazumno utvrde.

6. Sud Europske unije rukovodi registrom svih pravila koja su donijela tijela za imenovanje kako bi se provodio Pravilnik o osoblju i pravilima koja donose agencije u mjeri u kojoj ona odstupaju od pravila koja donese Komisija u skladu s postupkom iz stavka 2., uključujući i njihove moguće izmjene. Institucije i agencije imaju izravan pristup registru i puno pravo izmjene svojih vlastitih pravila. Države članice imaju izravan pristup registru. Osim toga, svake tri godine Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o pravilima koja donosi svako tijelo za imenovanje svake institucije za provedbu ovog Pravilnika o osoblju.”;

60.

dodaju se sljedeći članci.:

„Članak 111.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 112. o određenim aspektima radnih uvjeta, određenim aspektima provedbe pravila o primicima od rada i sustavu socijalnog osiguranja.

Članak 112.

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 56.a, 56.b i 56.c Pravilnika o osoblju, članka 13. stavka 3. Priloga VII. i članka 9. Priloga XI. tom pravilniku te iz članka 28.a stavka 11. i članka 96. stavka 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. siječnja 2014.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 56.a, 56.b i 56.c Pravilnika o osoblju, članka 13. stavka 3. Priloga VII. i, članka 9. Priloga XI. tom pravilniku te iz članka 28.a stavka 11. i članka 96. stavka 11.Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članaka 56.a, 56.b i 56.c Pravilnika o osoblju, članka 13. stavka 3. Priloga VII. ili članka 9. Priloga XI. tom pravilniku, ili na temelju članka 28.a stavka 11. ili članka 96. stavka 11. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 113.

Komisija do 31. prosinca 2020. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni funkcioniranja ovog Pravilnika o osoblju.”;

61.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak A zamjenjuje se sljedećim:

„A. Vrste radnih mjesta u svakoj funkcijskoj skupini kako je predviđeno člankom 5. stavkom 4.

1. Funkcijska skupina AD

Glavni direktor	AD 15 – AD 16
Direktor	AD 14 – AD 15
Savjetnik ili jednakovrijedno mjesto	AD 13 – AD 14
Načelnik odjela ili jednakovrijedno mjesto	AD 9 – AD 14
Administrator	AD 5 – AD 12

2. Funkcijska skupina AST

Viši asistent

Obavlja administrativne ili tehničke aktivnosti ili aktivnosti izobrazbe za koje je potrebna visoka razina autonomije i ima znatnu odgovornost u smislu upravljanja osobljem, izvršavanja proračuna ili političke koordinacije

AST 10 – AST 11

Asistent

Obavlja administrativne ili tehničke aktivnosti ili aktivnosti izobrazbe za koje je potrebna određena razina autonomije, osobito u vezi s provedbom pravila i propisa ili općih uputa, ili kao osobni asistent člana institucije, voditelja privatnog ureda člana institucije ili (zamjenika) glavnog direktora ili višeg rukovoditelja na jednakovrijednoj razini

AST 1 – AST 9

3. Funkcijska skupina AST/SC

Tajnik/činovnik

Obavlja činovničke i tajničke poslove, poslove uredskog poslovanja i druge jednakovrijedne zadatke za koje je potrebna određena razina autonomije (11)

SC 1 – SC 6

(b)

odjeljak B mijenja se kako slijedi:

”B. Referentni multiplikacijski faktori za usklađivanje prosječnih karijernih razreda

Referentni multiplikacijski faktori za usklađivanje prosječnih karijernih razreda u funkcijskim skupinama AST i AD:

Razred	Asistenti	Administratori
13	—	15 %
12	—	15 %
11	—	25 %
10	20 %	25 %
9	8 %	25 %
8	25 %	33 %
7	25 %	36 %
6	25 %	36 %
5	25 %	36 %
4	33 %	—
3	33 %	—
2	33 %	—
1	33 %	—

Referentni multiplikacijski faktori za usklađivanje prosječnih karijernih razreda u funkcijskim skupinama AST/SC:

Razred	Tajnici/činovnici
SC 6	—
SC 5	12 %
SC 4	15 %
SC 3	17 %
SC 2	20 %
SC 1	25 %”

62.

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 1. prvom stavku drugoj rečenici riječ „institucija” zamjenjuje se riječima „tijelo za imenovanje svake institucije”;

(b)	u članku 1. drugom stavku druga rečena zamjenjuje se sljedećim; „Međutim tijelo za imenovanje svake institucije može odlučiti da se pri utvrđivanju uvjeta za odabir moraju poštovati želje koje je osoblje institucije izrazilo na referendumu.”;

(c)	u članku 1.četvrtom stavku riječi „obje funkcijske skupine” zamjenjuju se riječima „tri funkcijske skupine”;

(d)	u članka 2. drugom stavku prvoj alineji riječi „trećeg podstavka” brišu se;

63.

jedini članak Priloga IV. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. drugom podstavku, riječi „63 godine života” zamjenjuju se riječima „66 godina života”;

(b)	u stavku 1. treći podstavak briše se;

(c)	u stavku 3. u posljednjem retku tablice, unos „59 do 64” zamjenjuje se unosom „59 do 65”;

(d)	u stavku 4. četvrtom podstavku riječi „navršene 63 godine života” zamjenjuju se riječima „navršenih 66 godina života”.

64.

Prilog IV.a mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 1. drugom stavku riječi „članka 55.a. stavka 2. točke (e)” zamjenjuju se riječima „članka 55.a stavka 2. točke (g)”;

(b)

u članku 4. prvom stavku riječi „dužnosnici stariji od 55 godina kojima je odobren rad u nepunom radnom vremenu u razdoblju pripreme za umirovljenje“ zamjenjuju se riječima „dužnosnici kojima je odobren rad u nepunom radnom vremenu u skladu s člankom 55.a stavkom 2. točkom (g) Pravilnika o osoblju“;

65.

Prilog V. mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Osim godišnjeg odmora dužnosniku se na zahtjev može odobriti poseban dopust. Poseban dopust posebno se odobrava u sljedećim slučajevima:

—	sklapanje braka dužnosnika: četiri dana;

—	promjena boravišta dužnosnika: do dva dana;

—	teška bolest bračnog druga: do tri dana;

—	smrt bračnog druga: četiri dana;

—	teška bolest srodnika u uzlaznoj liniji: do dva dana;

—	smrt srodnika u uzlaznoj liniji: dva dana;

—	sklapanje braka djeteta: dva dana;

—	rođenje djeteta: 10 dana koji se moraju iskoristiti tijekom 14 tjedana nakon rođenja;

—	rođenje djeteta s invaliditetom ili teško bolesnog djeteta: 20 dana koji se moraju iskoristiti tijekom 14 tjedana nakon rođenja;

—	smrt supruge tijekom rodiljnog dopusta: broj dana koji odgovara preostalom rodiljnom dopustu; ako preminula supruga nije dužnosnik, preostali rodiljni dopust određuje se analognom primjenom odredaba članka 58. Pravilnika o osoblju;

—	teška bolest djeteta: do dva dana;

—	vrlo teška bolest djeteta, uz priloženu potvrdu liječnika, ili hospitalizacija djeteta u dobi od 12 godine i mlađeg: do pet dana;

—	smrt djeteta: četiri dana;

—

posvojenje djeteta: 20 tjedana, koji se u slučaju posvojenja djeteta s teškoćama u razvoju produžuje na 24 tjedna:

—

Za svako posvojeno dijete dužnosnik ima pravo na samo jedno razdoblje posebnog dopusta koje se može podijeliti između posvojitelja ako su oboje dužnosnici. Poseban dopust odobrava se samo ako bračni drug dužnosnika obavlja plaćenu djelatnost barem u nepunom radnom vremenu. Ako bračni drug nije zaposlen u institucijama Unije te ima pravo na sličan dopust, odgovarajući broj dana oduzima se od dopusta na koji dužnosnik ima pravo.

—	Tijelo za imenovanje može, ako je to nužno, odobriti dodatni poseban dopust u slučajevima kada nacionalno zakonodavstvo zemlje u kojoj se provodi postupak posvojenja, a u kojoj se ne nalazi mjesto rada dužnosnika posvojitelja, zahtijeva da u njoj borave jedan ili oba posvojitelja.

—	Ako dužnosnik nema pravo na puni poseban dopust od 20 ili 24 tjedna na temelju prve rečenice ove alineje, odobrava mu se poseban dopust od 10 dana; taj se dodatni poseban dopust odobrava samo jednom za svako posvojeno dijete.

Institucija može odobriti i poseban dopust u slučaju daljnjeg osposobljavanja i usavršavanja u okviru ograničenja utvrđenih programom daljnjeg osposobljavanja i usavršavanja koji sastavlja institucija u skladu s člankom 24.a Pravilnika o osoblju.

Poseban dopust dužnosnicima se iznimno može odobriti u slučaju iznimnog posla koji ne potpada pod uobičajene obveze dužnosnika. Taj posebni dopust odobrava se najmanje tri mjeseca nakon što tijelo za imenovanje donese odluku o iznimnom karakteru posla dužnosnika.

Za potrebe ovog članka nevjenčani partner dužnosnika smatra se bračnim drugom ako su ispunjena prva tri uvjeta iz članka 1. stavka 2. točke (c) Priloga VII.

Ako je poseban dopust odobren na temelju ovog odjeljka, vrijeme za putovanje utvrđuje se posebnom odlukom, pri čemu se u obzir uzimaju posebne potrebe.”;

(b)

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Dužnosnici koji imaju pravo na naknadu za život u inozemstvu ili za boravak u stranoj državi imaju pravo na dva i pol dana dodatnog dopusta svake godine u svrhu odlaska u svoju matičnu zemlju.

Prvi stavak primjenjuje se na dužnosnike čije je mjesto rada na području država članica. Ako je mjesto rada izvan tih područja, trajanje dopusta za odlazak u matičnu zemlju utvrđuje se posebnom odlukom, pri čemu se u obzir uzimaju posebne potrebe.”;

66.

Prilog VI. mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Unutar ograničenja utvrđenih člankom 56. Pravilnika o osoblju, dužnosnici u razredima od SC1 do SC6 ili u razredima od AST 1 do AST 4 koji obave prekovremeni rad imaju pravo na kompenzacijski dopust ili na naknadu kako slijedi:

(a)

za svaki sat prekovremenog rada dužnosnik ima pravo na jedan i pol sat kompenzacijskog dopusta; ako se prekovremeni sat odrađuje u razdoblju između 22:00 sata i 07:00 sati, nedjeljom ili praznikom, dužnosnik ima pravo na kompenzacijski dopust u trajanju od dva sata; pri odobravanju kompenzacijskog dopusta u obzir se uzimaju zahtjevi službe i želje dotičnog dužnosnika;

(b)

ako zbog ispunjavanja zahtjeva službe nije dopušteno uzimati kompenzacijski dopust tijekom dva mjeseca nakon mjeseca tijekom kojeg se obavljao prekovremeni rad, tijelo za imenovanje odobrava naknadu za nekompenzirane sate prekovremenog rada po stopi od 0,56 % od mjesečne osnovne plaće za svaki sat prekovremenog rada po osnovici utvrđenoj točkom (a);

(c)	kompenzacijski dopust ili naknada za jedan sat prekovremenog rada odobravaju se ako je prekovremeni rad iznosio više od trideset minuta.”;

(b)

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Neovisno o prethodno navedenim odredbama ovog Priloga, naknada za sate prekovremenog rada koje odrade određene skupine dužnosnika u razredima od SC1 do SC6 i razredima AST 1do AST 4, koji rade u posebnim uvjetima, može se isplatiti u obliku fiksne naknade čiji iznos i uvjete koje je za nju potrebno ispuniti određuje tijelo za imenovanje nakon savjetovanja sa zajedničkim odborom.“

67.

Prilog VII. mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 1. stavku 3. riječi „razreda 3” zamjenjuje se riječima „razreda AST 3“;

(b)

u članku 3. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Pravo na tu naknadu počinje teći prvog dana u mjesecu u kojem je dijete krenulo u osnovnu školu i prestaje teći na kraju mjeseca u kojem dijete završava školovanje ili najkasnije na kraju mjeseca u kojem dijete navršava dvadeset šest godina, ovisno o tome što je ranije.”;

(c)

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

1. Dužnosnik ima pravo na paušalnu naknadu jednaku iznosu putnih troškova za sebe, bračnog druga i uzdržavanike koji stvarno žive u njegovom kućanstvu:

(a)	pri stupanju u službu, od mjesta zapošljavanja do mjesta rada;

(b)	pri odlasku iz službe u smislu članka 47. Pravilnika o osoblju, od mjesta rada do matičnog mjesta kako je definirano u stavku 4. ovog članka;

(c)	prilikom svakog premještaja pri kojem dužnosnik mijenja mjesto rada.

U slučaju smrti dužnosnika, udovica i uzdržavanici imaju pravo na paušalnu naknadu pod istim uvjetima.

Putni se troškovi za djecu mlađu od dvije godine tijekom cijele kalendarske godine ne nadoknađuju.

2. Isplata paušalne naknade temelji se na naknadi prema kilometru geografske udaljenosti između mjesta navedenih u stavku 1.

Naknada za kilometražu iznosi:

0 EUR po kilometru od	0 do 200 km
0,1895 EUR po kilometru od	201 do 1 000 km
0,3158 EUR po kilometru od	1 001 do 2 000 km
0,1895 EUR po kilometru od	2 001 do 3 000 km
0,0631 EUR po kilometru od	3 001 do 4 000 km
0,0305 EUR po kilometru od	4 001 do 10 000 km
0 EUR po kilometru iznad	10 000 km.

Prethodno navedenoj naknadi za kilometražu dodaje se paušalni dodatak u iznosu od:

—	94,74 EUR ako geografska udaljenost između mjesta navedenih u stavku 1. iznosi između 600 km i 1 200 km,

—	189,46 EUR ako je geografska udaljenost između mjesta navedenih u stavku 1. veća od 1 200 km.

Prethodno navedena naknada za kilometražu i paušalni dodaci ažuriraju se svake godine u jednakom omjeru kao i primici od rada.

3. Odstupajući od stavka 2. putni troškovi nastali zbog premještaja koji uključuje promjenu mjesta rada na području država članica Europske unije i mjesta rada izvan tih područja ili premještaja koji uključuje promjenu mjesta rada izvan tih područja nadoknađuju se u obliku paušalne naknade temeljene na cijeni putovanja avionom u razredu neposredno višem od ekonomskog razreda.

4. Matično mjesto dužnosnika određuje se prilikom stupanja u službu, pri čemu se u načelu u obzir uzima mjesto zapošljavanja ili na izričit i propisno obrazložen zahtjev, mjesto od osobnog interesa. Matično mjesto koje se utvrdi na taj način može se izmijeniti posebnom odlukom tijela za imenovanje dok je dužnosnik u službi ili nakon što je napusti. Međutim, dok je dužnosnik u službi, odluka o izmjeni donosi se samo u iznimnim slučajevima i uz predočenje odgovarajuće popratne dokumentacije.

Ta izmjena, međutim, ne znači da dužnosnik za mjesto od osobnog interesa može odabrati mjesto izvan državnih područja država članica Unije, kao ni izvan zemalja i područja navedenih u Prilogu II. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i državnih područja država članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu.”

(d)

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1. Dužnosnici koji imaju pravo na naknadu za život u inozemstvu ili za boravak u stranoj zemlji svake kalendarske godine u granicama utvrđenima u stavku 2. imaju pravo na paušalnu naknadu u visini troškova putovanja od mjesta rada do matičnog mjesta koje je za njih utvrđeno člankom 7. i ako imaju pravo na naknadu za kućanstvo, za bračnog druga ili uzdržavanike u smislu članka 2.

Ako su oba bračna druga dužnosnici Europske unije, svaki od njih ima pravo na paušalnu naknadu putnih troškova za sebe i uzdržavanike, u skladu s prethodno navedenim odredbama; naknada se za svakog uzdržavanika isplaćuje samo jednom. Iznos te naknade za uzdržavanu djecu utvrđuje se na zahtjev jednog od bračnih drugova na temelju matičnog mjesta jednog od njih.

Ako dužnosnik sklopi brak u tekućoj godini te time stekne pravo na naknadu za kućanstvo, putni troškovi za bračnog druga izračunavaju se razmjerno vremenu proteklom od datuma sklapanja braka do kraja tekuće godine.

Ako se nakon datuma isplate predmetnih iznosa zbog izmijenjene obiteljske situacije dužnosnika njegova osnovica za obračun promijeni, dužnosnik nije obvezan vratiti iznose koji su mu isplaćeni.

Putni se troškovi za djecu mlađu od dvije godine tijekom cijele kalendarske godine ne nadoknađuju.

2. Isplata paušalne naknade temelji se na naknadi prema kilometru geografske udaljenosti između mjesta rada dužnosnika i njegovog matičnog mjesta.

Ako je matično mjesto utvrđeno člankom 7. izvan državnog područja država članica Unije i izvan zemalja i područja navedenih u Prilogu II. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i državnih područja država članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu, paušalna se naknada temelji na naknadi po kilometru geografske udaljenosti između mjesta rada dužnosnika i glavnog grada države članice čiji je državljanin. Dužnosnici čije je matično mjesto izvan državnog područja država članica Unije i izvan zemalja i područja navedenih u Prilogu II. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i državnih područja država članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu i koji nisu državljani jedne od država članica nemaju pravo na paušalnu naknadu.

Naknada za kilometražu iznosi:

0 EUR po kilometru od	0 do 200 km
0,3790 EUR po kilometru od	201 do 1 000 km
0,6316 EUR po kilometru od	1 001 do 2 000 km
0,3790 EUR po kilometru od	2 001 do 3 000 km
0,1262 EUR po kilometru od	3 001 do 4 000 km
0,0609 EUR po kilometru od	4 001 do 10 000 km
0 EUR po kilometru iznad	10 000 km.

Prethodno navedenoj naknadi za kilometražu dodaje se paušalni dodatak u iznosu od:

—	189,48 EUR ako geografska udaljenost između mjesta rada i matično mjesta iznosi od 600 km do 1 200 km,

—	378,93 EUR ako je geografska udaljenost između mjesta rada i matičnog mjesta veća od 1 200 km.

Prethodno navedena naknada za kilometražu i paušalni dodaci ažuriraju se svake godine u jednakom omjeru kao i primici od rada.

3. Dužnosnik čiji radni odnos u službi prestaje u tekućoj kalendarskoj godini zbog bilo kojeg razloga osim smrti ili koji je na dopustu iz osobnih razloga tijekom jednog dijela godine, a u aktivnoj je službi institucije Unije proveo manje od devet mjeseci tekuće godine, ima pravo samo na dio paušalne naknade iz stavaka 1. i 2. koja se izračunava razmjerno vremenu provedenom u aktivnoj službi.

4. Stavci 1., 2. i 3. ovog članka primjenjuju se na dužnosnike čije je mjesto rada na državnom području država članica. Dužnosnik čije je mjesto rada izvan državnog područja države članice ima jednom u svakoj kalendarskoj godini pravo na paušalnu naknadu putnih troškova do svojeg matičnog mjesta ili na naknadu putnih troškova do drugog mjesta ako oni nisu veći od troškova putovanja do matičnog mjesta, a ako ima pravo na naknadu za kućanstvo, to se pravo primjenjuje i na bračnog druga i ostale uzdržavanike u smislu članka 2. Međutim, ako bračni drug i osobe iz članka 2. stavka 2. ne žive s dužnosnikom u mjestu rada, oni jednom u svakoj kalendarskoj godini imaju pravo na naknadu putnih troškova od matičnog mjesta do mjesta rada ili do drugog mjesta, ako putni troškovi nisu veći od troškova putovanja do matičnog mjesta.

Paušalna naknada temelji se na trošku putovanja zrakoplovom u ekonomskom razredu.”;

(e)

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

1. Dužnosnici koji moraju promijeniti boravište radi zahtjeva iz članka 20. Pravilnika o osoblju za dužnosnike pri početku radnog odnosa ili zbog kasnije promjene mjesta zaposlenja tijekom službe, a koji za iste troškove nisu dobili nadoknadu iz nekog drugog izvora, imaju pravo na povrat troškova nastalih uslijed selidbe namještaja i osobnih predmeta, uključujući troškove osiguranja od uobičajenih rizika (posebno loma, krađe, požara) unutar gornje granice određene za povrat tih troškova.

Gornja granica uzima u obzir obiteljsku situaciju dužnosnika u trenutku selidbe te prosječnu cijenu selidbe i s tim povezanog osiguranja.

Tijelo za imenovanje svake institucije usvaja opće provedbene odredbe kojima će se omogućiti provedba ovog stavka.

2. Nakon prestanka ugovora o radu ili u slučaju smrti dužnosnika, troškovi preseljenja od mjesta zaposlenja do matičnog mjesta dužnosnika vraćaju se u skladu sa stavkom 1. Ako preminuli dužnosnik nije bio u braku, ti se troškovi vraćaju osobama koja svoje prava izvode iz njegova prava.

3. Stalno zaposleni dužnosnici dužni su se preseliti tijekom godine koja slijedi nakon isteka probnog roka. Nakon završetka radnog odnosa dužnosnik se mora preseliti unutar tri godine prema odredbama članka 6. stavka 4. drugog podstavka. Troškovi preseljenja izvršenih nakon roka iz ovog stavka vraćaju se samo u iznimnim slučajevima i posebnom odlukom tijela za imenovanje.”;

(f)

članak 13. mijenja se kako slijedi:

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisija svake dvije godine preispituje iznose iz stavka 2. točke (a). To preispitivanje vodi računa o izvješću o cijenama hotela, restorana i službi za pripremu i dostavu hrane i temelji se na indeksu koji prati razvoj tih cijena. Za potrebe tog preispitivanja Komisija odlučuje delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. Pravilnika o osoblju za dužnosnike”;

ii.

dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4. Odstupajući od stavka 1. troškovi smještaja dužnosnika tijekom službenih putovanja u glavna mjesta rada njihove institucije u skladu s Protokolom br. 6 uz Ugovor o funkcioniranju Europske unije mogu se nadoknaditi na temelju paušalnog iznosa koji ne premašuje najveću svotu određenu za dotičnu državu članicu.”;

(g)	u članku 13.a riječi „razne institucije” zamjenjuju se riječima „tijela za imenovanje raznih institucija”;

(h)

članak 17. mijenja se kako slijedi:

i.	stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Plaćanja se dužnosniku izvršavaju u mjestu rada i u valuti države u kojoj radi ili, na zahtjev dužnosnika, u eurima u banci u Europskoj uniji.”;

ii.

u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu s uvjetima predviđenima pravilima koja sporazumno utvrđuju tijela za imenovanje svake institucije nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju, dužnosnik može podnijeti zahtjev za poseban redovan prijenos dijela svojih primitaka od rada.”;

iii.	u stavku 3. prvoj rečenici nakon riječi „obavljaju se” umeću se riječi „u valuti dotične države članice”;

iv.	u stavku 4. prvoj rečenici nakon riječi „u drugu državu članicu”, umeću se riječi „u lokalnoj valuti”;

68.

Prilog VIII. mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 3. točki (b) riječi „na temelju članaka 41. i 50.” zamjenjuju se riječima „na temelju članaka 41., 42.c i 50.”

(b)

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Neovisno o odredbama članka 2. ovog Priloga, dužnosnik koji ostane u službi nakon što dosegne dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ima pravo na povećanje mirovine koje iznosi 1,5 % osnovne plaće koja se uzima u obzir za izračun njegove mirovine po godini staža nakon te dobi, pod uvjetom da njegova ukupna mirovina uvećana za povećanje nije veća od 70 % njegove zadnje osnovne plaće iz, ovisno o slučaju, članka 77. drugog ili trećeg stavka Pravilnika o osoblju.

To se povećanje isplaćuje i u slučaju smrti dužnosnika koji je ostao u službi nakon dosezanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.”;

(c)	u članku 6. riječi „na prvom stupnju razreda 1.” zamjenjuju se riječima „na prvom stupnju razreda AST 1”;

(d)

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Dužnosnik koji napusti službu prije nego što dosegne dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu može zatražiti da mu se starosna mirovina:

(a)	počne isplaćivati tek prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojemu je dosegao dob za odlazak u mirovinu; ili

(b)	isplati odmah, pod uvjetom da nije mlađi od 58 godina. U tom se slučaju starosna mirovina umanjuje za iznos izračunan na temelju dužnosnikove dobi u trenutku kada počne primati mirovinu.

Mirovina se umanjuje za 3,5 % za svaku godinu koja prethodi godini u kojoj bi dužnosnik stekao pravo na starosnu mirovinu u smislu članka 77. Pravilnika o osoblju. Ako razlika između dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u smislu članka 77. Pravilnika o osoblju i dobi dotične osobe u danom trenutku ne odgovara određenom cijelom broju godina, smanjenju se dodaje još jedna godina.”;

(e)	u članku 11. stavku 2. drugom podstavku riječ „institucija zamjenjuje se riječima „tijelo za imenovanje institucije”;

(f)

članak 12. mijenja se kako slijedi:

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Dužnosnik koji nije navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i čiji radni odnos prestaje, ali ne zbog smrti ili invalidnosti, te koji nema pravo na to da mu se starosna mirovina isplati odmah ili s odgodom, pri odlasku iz službe ima pravo na sljedeće:

(a)

ako je navršio manje od godinu dana staža u službi i ako nije iskoristio mogućnost predviđenu člankom 11. stavkom 2., ima pravo na isplatu otpremnine koja je jednaka trostrukoj vrijednosti iznosa odbijenog od njegove osnovne plaće za doprinose za mirovinsko osiguranje nakon što se odbiju svi iznosi koji su mu isplaćeni na temelju članaka 42. i 112. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika;

(b)

u drugim slučajevima ima pravo na davanja predviđena člankom 11. stavkom 1. ili na to da aktuarska protuvrijednost tih davanja uplati u privatno mirovinsko osiguranje ili mirovinski fond po vlastitom izboru, pod uvjetom da predmetno osiguravajuće društvo ili fond jamči sljedeće:

i.	da glavnica neće biti isplaćena;

ii.	da će se mjesečni dohodak početi isplaćivati najranije kad dužnosnik navrši 60. godinu života, a najkasnije kad navrši 66. godinu života;

iii.	da su uključene odredbe na temelju kojih se pravnim sljednicima nakon smrti dužnosnika isplaćuje mirovina za nadživjele osobe;

iv.	da se prijenos sredstava u drugo osiguravajuće društvo ili u drugi fond odobrava samo ako takav fond ispunjava uvjete utvrđene podtočkama i., ii. i iii.”;

ii.

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Odstupajući od stavka 1. točke (b) dužnosnik koji nije navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i koji je, kako bi ostvario ili zadržao prava na mirovinu, od trenutka stupanja u službu uplaćivao doprinose u nacionalni mirovinski sustav, privatno mirovinsko osiguranje ili mirovinski fond po vlastitom izboru koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene stavkom 1. i kojemu prestaje radni odnos, ali ne zbog smrti ili invalidnosti, s tim da nije stekao pravo na to da mu se starosna mirovina isplati odmah ili s odgodom, pri odlasku iz službe ima pravo na otpremninu u visini aktuarske vrijednosti mirovinskih prava stečenih tijekom radnog odnosa u institucijama. U tim se slučajevima od otpremnine odbijaju iznosi uplaćeni radi ostvarivanja ili zadržavanja mirovinskih prava dužnosnika u okviru njegovog nacionalnog mirovinskog sustava na temelju članaka 42. ili 112. Uvjeta o zaposlenju ostalih službenika.”;

(g)	u članku 15. riječi „63. godinu života” zamjenjuju se riječima „dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”.

(h)

u članku 18.a riječi „63. godine života” zamjenjuju se riječima „dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”, riječi „63. godinu života” zamjenjuju se riječima „dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”, a riječi „u dobi od 63 godine” zamjenjuju se riječima „u dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”;

(i)	u članku 27. drugom stavku riječ „usklađuje” zamjenjuje se riječju „ažurira”;

(j)

članak 45. mijenja se kako slijedi:

i.	u trećem stavku riječi „državi članici boravišta” zamjenjuje se riječima „Europskoj uniji”.

ii.	u četvrtom stavku prvoj rečenici nakon riječi „banci” umeću se riječi „u Europskoj uniji ili”.

iii.	u četvrtom stavku drugoj rečenici riječi „u eurima na račun koji umirovljenik ima u banci u zemlji u kojoj institucija ima sjedište, ili” brišu se;

69.

Prilog IX. mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 2. stavku 3. riječ „institucije” zamjenjuje se riječima „tijelo za imenovanje svake institucije”;

(b)	u članku 5. stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Stegovno povjerenstvo, dalje u tekstu ‚povjerenstvo’ osniva se u svakoj instituciji osim ako dvije ili više agencija u skladu sa člankom 9. stavkom 1.a Pravilnika o osoblju odluče osnovati zajedničko povjerenstvo.”;

(c)	članak 30. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 30. Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 3., tijelo za imenovanje svake institucije prema potrebi donosi provedbene odredbe ovog Priloga nakon savjetovanja s odborom osoblja”;

70.

Prilog X. mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Dužnosnik ima pravo na dva radna dana godišnjeg odmora u jednoj kalendarskoj godini za svaki mjesec staža u službi.

Neovisno o stavku 1. ovog članka, dužnosnici već upućeni na rad u treće zemlje na dan 1. siječnja 2014. imaju pravo na:

—	tri radna dana od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014.;

—	dva i pol radnja dana od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015.”;

(b)

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

U godini u kojoj započne ili prestane obavljati poslove u trećoj zemlji, dužnosnik ima pravo na dva radna dana godišnjeg odmora za svaki puni mjesec staža u službi, dva radna dana godišnjeg odmora za nepuni mjesec u kojem je radio više od 15 dana i na jedan radni dan za nepuni mjesec u kojem je radio 15 dana ili manje.

Ako dužnosnik, zbog razloga koji nisu zahtjevi službe, nije iskoristio godišnji odmor prije kraja tekuće kalendarske godine, broj dana godišnjeg odmora koje može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu ne smije biti veći od 14 radnih dana.”;

(c)

u članku 8. dodaje se sljedeći stavak:

„Dužnosnici koji pohađaju tečajeve stručnog usavršavanja na temelju članka 24.a Pravilnika o osoblju i kojima je odobren dopust za oporavak u skladu s prvim stavkom ovog članka po potrebi se obvezuju spojiti razdoblja stručnog usavršavanja s dopustom za oporavak.”;

(d)	članak 9. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Godišnji se odmor može koristiti odjednom ili u dijelovima, u skladu sa željama dužnosnika i uzimajući u obzir zahtjeve službe. Međutim, godišnji odmor mora se barem jedanput koristiti u trajanju od dva uzastopna tjedna.”;

(e)

članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1. Naknada za životne uvjete utvrđuje se, u skladu s mjestom rada dužnosnika, kao postotak referentnog iznosa. Taj referentni iznos uključuje ukupnu osnovnu plaću uvećanu za naknadu za život u inozemstvu, naknadu za kućanstvo i naknadu za uzdržavano dijete, od čega se oduzimaju obvezni odbitci iz Pravilnika o osoblju ili propisa donesenih za njegovu provedbu.

Ako je dužnosnik zaposlen u zemlji u kojoj se životni uvjeti mogu smatrati jednakima onima u Europskoj uniji, ta se naknada ne isplaćuje.

Naknada za životne uvjete u slučaju drugih mjesta zaposlenja utvrđuje se uzimajući u obzir, inter alia, sljedeće parametre:

—	zdravstvene i bolničke uvjete,

—	sigurnost,

—

klimu,

—	stupanj izoliranosti,

—	ostale lokalne životne uvjete.

Tijelo za imenovanje preispituje naknadu za životne uvjete utvrđenu za svako mjesto rada i prema potrebi svake je godine usklađuje nakon što dobije mišljenje odbora osoblja.

Tijelo za imenovanje može odlučiti odobriti dopunsku premiju uz naknadu za životne uvjete u slučajevima kada je dužnosnik bio više nego jedanput raspoređen u mjesto rada za koje se smatra da su uvjeti u njemu teški ili vrlo teški. Ta dopunska premija ne premašuje 5 % referentnog iznosa navedenog u prvom podstavku, a tijelo za imenovanje propisno obrazlaže svoje pojedinačne odluke kako bi poštovalo jednako postupanje i temelji ih na stupnju teškoće u mjestu rada gdje je dužnosnik bio prethodno raspoređen.

2. Ako je zbog životnih uvjeta u mjestu rada dužnosniku ugrožena sigurnost, tijelo za imenovanje može mu posebnom obrazloženom odlukom odobriti privremenu dodatnu naknadu. Ta se naknada utvrđuje kao postotak referentnog iznosa iz stavka 1. prvog podstavka:

—	ako tijelo svojem osoblju savjetuje da u mjestu rada ne nastanjuju obitelj ili druge uzdržavanike, pod uvjetom da ono slijedi tu preporuku;

—	ako tijelo odluči privremeno smanjiti broj osoblja koje radi u tom mjestu rada.

U propisno obrazloženim slučajevima tijelo za imenovanje može također odrediti da mjesto u koje se osoblje upućuje nije prikladno za obitelji. Prethodno navedena naknada isplaćuje se članovima osoblja koji poštuju tu odluku.

3. O detaljnim odredbama primjene ovog članka odlučuje tijelo za imenovanje.”;

(f)	u članku 11. prvoj rečenici riječ „Belgiji” zamjenjuje se riječima „Europskoj uniji”;

(g)

članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri osigurala istovjetna kupovna moć dužnosnika neovisno o mjestu rada, ponder naveden u članku 12. ažurira se jednom godišnje u skladu s Prilogom XI. U vezi s ažuriranjem sve se vrijednosti smatraju referentnim vrijednostima. Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje ažurirane vrijednosti u seriji C Službenog lista Europske unije u roku od dva tjedna nakon ažuriranja.

Ako se međutim ustanovi da je u slučaju određene zemlje promjena troškova života izračunana na temelju pondera i odgovarajućeg deviznog tečaja veća od 5 % u odnosu na zadnje ažuriranje, radi se privremeno ažuriranje radi prilagođavanja pondera u skladu s postupkom utvrđenim prvim stavkom.”;

(h)

članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Na temelju popisa zemalja koje utvrdi tijelo za imenovanje i ako dužnosniku institucija ne osigura smještaj, tijelo za imenovanje dužnosniku plaća naknadu za smještaj ili nadoknađuje trošak stanarine koji je snosio dužnosnik.

Naknada za smještaj isplaćuje se po predočenju ugovora o najmu stana osim ako tijelo za imenovanje odustane od te obveze iz propisno obrazloženih razloga povezanih s običajima i lokalnim uvjetima u mjestu rada dotične treće zemlje. Naknada za smještaj izračunava se prvenstveno ovisno o razini poslova dužnosnika i nakon toga o sastavu njegove uzdržavane obitelji.

Trošak stanarine se nadoknađuje, pod uvjetom da je tijelo za imenovanje smještaj izrijekom odobrilo smještaj i da prvenstveno odgovara razini njegovih poslova i nakon toga sastavu njegove uzdržavane obitelji.

Detaljne odredbe za primjenu ovog članka utvrđuje tijelo za imenovanje. Naknada za smještaj ni u kojem slučaju ne premašuje troškove koje je snosio dužnosnik.”;

71.

Prilog XI. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG XI.

PRAVILA ZA PRIMJENU ČLANAKA 64. I 65. PRAVILNIKA O OSOBLJU

POGLAVLJE 1.

GODIŠNJE AŽURIRANJE PRIMITAKA OD RADA PREDVIĐENO ČLANKOM 65. STAVKOM 1. PRAVILNIKA O OSOBLJU

Odjeljak 1.

Čimbenici za utvrđivanje godišnjih ažuriranja

Članak 1.

1. Izvješće Statističkog ureda Europske unije (Eurostat)

Za potrebe ažuriranja predviđenog člankom 65. stavkom 1. Pravilnika o osoblju i člankom 13. Priloga X., Eurostat svake godine do kraja listopada sastavlja izvješće o promjenama troškova života u Belgiji i Luksemburgu, gospodarskim paritetima između Bruxellesa i određenih mjesta u državama članicama i po potrebi trećim zemljama te promjenama kupovne moći plaća u nacionalnim središnjim državnim službama.

2. Promjene troškova života u Belgiji i Luksemburgu

Eurostat sastavlja indeks za mjerenje promjena troškova života dužnosnika Unije u Belgiji i Luksemburgu. Taj indeks (dalje u tekstu 'zajednički indeks') izračunava se ponderiranjem nacionalne inflacije (kako je izmjerena harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) u slučaju Belgije i indeksom potrošačkih cijena (CPI) u slučaju Luksemburga) između lipnja prethodne i lipnja tekuće godine prema raspodjeli osoblja koje radi u tim državama članicama.

3. Promjene troškova života izvan Bruxellesa

(a)

Eurostat, u dogovoru s nacionalnim zavodima za statistiku ili drugim nadležnim tijelima u državama članicama kao što je određeno Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (12) (dalje u tekstu 'nacionalni zavodi za statistiku ili druga odgovarajuća tijela u državama članicama',) izračunava gospodarske paritete kojima se utvrđuje istovjetnost kupovne moći:

i.	plaća dužnosnika Unije koji rade u glavnim gradovima država članica, osim Nizozemske gdje se umjesto Amsterdama u obzir uzima Haag, i u nekim drugim mjestima rada u odnosu na Bruxelles;

ii.	mirovina dužnosnika koje su isplaćene u državama članicama u odnosu na Belgiju.

(b)	Gospodarski pariteti odnose se na mjesec lipanj svake godine.

(c)

Gospodarski pariteti izračunavaju se tako da se svaka osnovna komponenta može dva puta godišnje ažurirati (c) i provjeriti izravnom anketom najmanje jednom svakih pet godina. Eurostat ažurira gospodarske paritete koristeći promjenu u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena u državama članicama i primjenom najprikladnijih indeksa koje je definirala radna skupina za članke 64. i 65. Pravilnika o osoblju iz članka 13.

(d)	Promjene troškova života izvan Belgije i Luksemburga u referentnom razdoblju mjere se implicitnim indeksima. Ti se indeksi izračunavaju množenjem zajedničkog indeksa s promjenom gospodarskog pariteta.

4. Promjene kupovne moći plaća službenika u nacionalnim središnjim državnim službama (posebni pokazatelji).

(a)

Za potrebe mjerenja postotne promjene, u vidu rasta ili pada, kupovne moći plaća u nacionalnim državnim službama, Eurostat, na temelju podataka koje do kraja rujna dostave nacionalni zavodi za statistiku ili druga odgovarajuća tijela u državama članicama izračunava posebne pokazatelje koji ukazuju na promjene u realnim primicima od rada službenika u središnjim državnim službama od srpnja prethodne do srpnja tekuće godine. Oba obuhvaćaju jednu dvanaestinu svih elemenata isplaćenih na godišnjoj razini.

Posebni pokazatelji imaju dva oblika:

i.	jedan pokazatelj za svaku funkcijsku skupinu, kako su definirane Pravilnikom o osoblju;

ii.	prosječni pokazatelj ponderiran tako da odražava broj nacionalnih državnih službenika koji odgovara svakoj funkcijskoj skupini.

Svaki od tih pokazatelja izražava se kao realni bruto i realni neto iznos. Pri preračunavanju bruto iznosa u neto iznose uzimaju se u obzir obvezni odbici i opći porezni faktori.

Kako bi se utvrdili bruto i neto pokazatelji za cijelu Europsku uniju, Eurostat se koristi uzorkom koji se sastoji od sljedećih država članica: Belgije, Njemačke, Španjolske, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Austrije, Poljske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine. Europski parlament i Vijeće mogu, na prijedlog Komisije na temelju članka 336. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, donijeti novi uzorak koji predstavlja najmanje 75 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) Europske unije i koji se primjenjuje od godine koja slijedi nakon godine donošenja. Rezultati za pojedinu zemlju ponderiraju se razmjerno odgovarajućem ukupnom nacionalnom BDP-u izmjerenom na temelju pariteta kupovne moći kako su prikazani u najnovijim statistikama objavljenima u skladu s definicijama nacionalnih računa u Europskom sustavu računa koji je trenutačno na snazi.

(b)

Nacionalni zavodi za statistiku ili druga odgovarajuća tijela u državama članicama dostavljaju Eurostatu, na njegov zahtjev, dodatne podatke koje smatra potrebnima za sastavljanje posebnih pokazatelja kojima se točno mjere promjene kupovne moći nacionalnih državnih službenika.

Ako nakon daljnjeg savjetovanja sa zavodima za statistiku ili drugim odgovarajućim tijelima u državama članicama Eurostat ustanovi statističke anomalije u dobivenim podacima ili ustanovi da nije moguće sastavljanje pokazatelja kojima bi se statistički točno mjerile promjene realnog dohotka državnih službenika u određenoj državi članici, on o tome izvješćuje Komisiju i dostavlja joj sve materijale koji su joj potrebni za procjenu.

(c)

Osim posebnih pokazatelja Eurostat izračunava i primjerene kontrolne pokazatelje. Jedan je takav pokazatelj u obliku podataka o realnim prihodima per capita u središnjoj državnoj službi, koji su sastavljeni u skladu s definicijama nacionalnih računa u Europskom sustavu računa koji je trenutačno na snazi.

Izvješću Eurostata o posebnim pokazateljima prilažu se napomene o razlikama između tih pokazatelja i kontrolnih pokazatelja navedenih u ovoj točki.

Članak 2.

Za potrebe članka 15. ovog Priloga Komisija redovito ispituje potrebe institucija za zapošljavanjem.

Odjeljak 2.

Odredbe za godišnje ažuriranje primitaka i mirovina

Članak 3.

1.	U skladu s člankom 65. Pravilnika o osoblju, na temelju kriterija iz odjeljka 1. ovog Priloga, primici i mirovine ažuriraju se prije kraja svake godine s učinkom od 1. srpnja.

2.	Iznos ažuriranja dobiva se množenjem zajedničkog indeksa s posebnim pokazateljem. Ažuriranje je izraženo u neto iznosu kao jedinstveni postotak.

Tako utvrđeni iznos ažuriranja unosi se u skladu sa sljedećom metodom u tablice osnovnih plaća iz članka 66. Pravilnika o osoblju, Priloga XIII. Pravilniku o osoblju i članaka 20.,93. i 133. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika:

(a)	neto primici od rada i neto mirovina bez koeficijenta ispravka povećavaju se ili smanjuju za gore navedeni iznos ažuriranja;

(b)	nova tablica osnovnih plaća sastavlja se izračunom bruto iznosa koji, nakon odbitka poreza uzimajući u obzir stavak 4. i obveznih odbitaka doprinosa za socijalno osiguranje i mirovinsko osiguranje, odgovara neto iznosu;

(c)	preračunavanje neto iznosa u bruto iznose temelji se na položaju dužnosnika koji nije u braku i ne prima naknade predviđene Pravilnikom o osoblju.

Za potrebe primjene Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 iznosi iz članka 4. te Uredbe množe se s faktorom koji se sastoji od:

(a)	faktora koji proizlazi iz prethodnog ažuriranja i/ili

(b)	stope ažuriranja primitaka iz stavka 2.

U Belgiji i Luksemburgu ne primjenjuje se koeficijent ispravka. Koeficijenti ispravka koji se primjenjuju:

(a)	na plaće dužnosnika Europske unije koji rade u drugim državama članicama i u nekim drugim mjestima rada;

(b)	odstupajući od članka 82. stavka 1. Pravilnika o osoblju, na mirovine Europske unije koje se isplaćuju u drugim državama članicama za dio koji se odnosi na prava stečena prije 1. svibnja 2004.,

određuju se na temelju omjera između odgovarajućih gospodarskih pariteta iz članka 1. ovog Priloga i deviznih tečajeva navedenih u članku 63. Pravilnika o osoblju za odgovarajuće zemlje.

U mjestima rada s visokom stopom inflacije primjenjuju se postupci iz članka 8. ovog Priloga u vezi s retroaktivnom primjenom koeficijenata ispravka.

Institucije provode odgovarajuće pozitivno ili negativno ažuriranje primitaka od rada i mirovina dužnosnika, bivših dužnosnika i ostalih dotičnih osoba, s retroaktivnim učinkom za razdoblje od dana od kada sljedeće ažuriranje proizvodi učinke do dana njegova stupanja na snagu.

Ako je zbog tog retroaktivnog ažuriranja potreban povrat preplaćenih iznosa, taj se povrat može raspodijeliti u razdoblju od najviše 12 mjeseci od dana stupanja na snagu sljedećeg godišnjeg ažuriranja.

POGLAVLJE 2.

INTERMEDIJARNO AŽURIRANJE PRIMITAKA OD RADA I MIROVINA (ČLANAK 65. STAVAK 2. PRAVILNIKA O OSOBLJU)

Članak 4.

Intermedijarno ažuriranje primitaka od rada i mirovina u skladu s člankom 65. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, koje proizvodi učinke od 1. siječnja, provodi se u slučaju znatne promjene troškova života između lipnja i prosinca (upućivanjem na prag osjetljivosti definiran člankom 6. ovog Priloga) i uz dužno uvažavanje predviđanja promjene kupovne moći tijekom tekućeg godišnjeg referentnog razdoblja.

2.	Takva intermedijarna ažuriranja uzimaju se u obzir za godišnje ažuriranje plaća.

Članak 5.

U ožujku svake godine Eurostat izrađuje predviđanja promjena kupovne moći za predmetno razdoblje na temelju podataka dobivenih na sastanku predviđenom člankom 13. ovog Priloga.

Ako je rezultat tog predviđanja negativan postotak, polovina tog postotka uzima se u obzir pri izračunu intermedijarnog ažuriranja.

2.	Promjena troškova života u Belgiji i Luksemburgu mjeri se zajedničkim indeksom za razdoblje od lipnja do prosinca prethodne kalendarske godine.

3.	Za svako mjesto za koje je određen koeficijent ispravka (osim Belgije i Luksemburga) za prosinac se izračunava procjena gospodarskih pariteta iz članka 1. stavka 3. Promjena troškova života izračunava se u skladu s pravilima utvrđenima člankom 1. stavkom 3.

Članak 6.

1.	Prag osjetljivosti za šestomjesečno razdoblje navedeno u članku 5. stavku 2. ovog Priloga postotak je koji iznosi 6 % za razdoblje od 12 mjeseci.

Prag se primjenjuje u skladu sa sljedećim postupkom, podložno primjeni članka 5. stavka 1. drugog podstavka ovog Priloga:

(a)	ako se prag osjetljivosti u Belgiji i Luksemburgu dosegne ili prijeđe (mjeren zajedničkim indeksom u razdoblju od lipnja do prosinca), primici od rada za sva mjesta ažuriraju se nakon postupka godišnjeg ažuriranja;

(b)	ako se prag osjetljivosti u Belgiji i Luksemburgu ne dosegne, ažuriraju se samo koeficijenti ispravka za mjesta u kojima je promjena troškova života (mjerena implicitnim indeksima u razdoblju od lipnja do prosinca) prešla prag osjetljivosti.

Članak 7.

Za potrebe članka 6. ovog Priloga:

Iznos ažuriranja jednak je zajedničkom indeksu pomnoženom, prema potrebi, s polovinom predviđenog posebnog pokazatelja ako je taj pokazatelj negativan.

Koeficijenti ispravka omjer su između odgovarajućega gospodarskog pariteta i deviznog tečaja predviđenog člankom 63. Pravilnika o osoblju, koji se, ako se ne dosegne prag osjetljivosti za Belgiju i Luksemburg, množi s vrijednošću ažuriranja.

POGLAVLJE 3.

DATUM OD KADA KOEFICIJENT ISPRAVKA PROIZVODI UČINKE (MJESTA RADA S VISOKIM RASTOM TROŠKOVA ŽIVOTA)

Članak 8.

Za mjesta s visokim rastom troškova života (mjereno promjenom implicitnih indeksa) koeficijent ispravka počinje proizvoditi učinke prije 1. siječnja u slučaju intermedijarnog ažuriranja ili 1. srpnja u slučaju godišnjeg ažuriranja. To je stoga da se gubitak kupovne moći uskladi s gubitkom kupovne moći u mjestu rada gdje je promjena troškova života odgovarala pragu osjetljivosti.

Datumi od kada godišnje ažuriranje proizvodi učinke su sljedeći:

(a)	16. svibnja za mjesta rada u kojima je stopa inflacije veća od 6 %, i

(b)	1. svibnja za mjesta rada u kojima je stopa inflacije veća od 10 %.

Datumi od kada intermedijarno ažuriranje proizvodi učinke su sljedeći:

(a)	16. studenoga za mjesta rada u kojima je stopa inflacije veća od 6 %, i

(b)	1. studenoga za mjesta rada u kojima je stopa inflacije veća od 10 %.

POGLAVLJE 4.

UTVRĐIVANJE I UKIDANJE KOEFICIJENATA ISPRAVKA (ČLANAK 64. PRAVILNIKA O OSOBLJU)

Članak 9.

Nadležna tijela predmetnih država članica, administracija pojedine institucije Unije ili predstavnici dužnosnika Unije u određenom mjestu rada mogu zatražiti utvrđivanje posebnog koeficijenta ispravka za to mjesto.

Takav zahtjev treba potkrijepiti objektivnim čimbenicima koji ukazuju na znatnu višegodišnju razliku u troškovima života između tog mjesta rada i glavnog grada predmetne države članice (osim Nizozemske gdje se umjesto Amsterdama u obzir uzima Haag). Ako Eurostat potvrdi da je ta razlika znatna (više od 5 %) i trajna, Komisija delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. Pravilnika o osoblju donosi koeficijent ispravka za to mjesto.

Komisija delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. Pravilnika o osoblju odlučuje ukinuti primjenu posebnog koeficijenta ispravka za određeno mjesto. U tom slučaju odluka se temelji na sljedećem:

(a)

zahtjevu nadležnog tijela predmetne države članice, administracije pojedine institucije Unije ili predstavnika dužnosnika Unije u određenom mjestu rada u kojem se ukazuje na to da u troškovima života između tog mjesta i glavnog grada dotične države članice više nema znatne razlike (manje od 2 %). Takva usklađenost trebala bi biti trajna i trebao bi je potvrditi Eurostat;

(b)	činjenici da u tom mjestu više nema zaposlenih dužnosnika ili privremenog osoblja Unije.

POGLAVLJE 5.

UMJERENOST I KLAUZULE O IZUZEĆIMA

Članak 10.

Vrijednost posebnog pokazatelja koja se koristi za godišnje ažuriranje podložna je gornjoj granici od 2 % i donjoj granici od – 2 %. Ako vrijednost posebnog pokazatelja premaši gornju granicu ili je ispod donje granice, vrijednost granice koristi se za izračun vrijednosti ažuriranja.

Prvi stavak ne primjenjuje se kad se primjenjuje članak 11.

Ostatak godišnjeg ažuriranja koji je rezultat razlike između vrijednosti ažuriranja izračunane pomoću posebnog pokazatelja i vrijednosti ažuriranja izračunane pomoću granice primjenjuje se od 1. travnja sljedeće godine.

Članak 11.

Ako se stvarni BDP Unije za tekuću godinu poveća prema predviđanjima Komisije, a posebni je pokazatelj pozitivan, za izračun vrijednosti ažuriranja koristi se samo dio posebnog pokazatelja. Taj ostatak vrijednosti ažuriranja koji odgovara ostatku posebnog pokazatelja primjenjuje se od kasnijeg datuma sljedeće godine. Taj se ostatak vrijednosti ažuriranja ne uzima u obzir za potrebe članka 10. Vrijednost BDP-a Unije, posljedice dijeljenja posebnog pokazatelja i datum primjene utvrđuju se u skladu sa sljedećom tablicom:

BDP Unije	Posljedice za posebni pokazatelj	Datum plaćanja drugog dijela
[– 0,1 %; – 1 %]	33 %; 67 %	1. travnja godine n + 1
[– 1 %; – 3 %]	0 %; 100 %	1. travnja godine n + 1
ispod – 3 %	0 %	—

Ako postoji razlika između predviđanja iz tablice iz stavka 1. i konačnih podataka o BDP Unije koje je osigurala Komisija, a ti bi konačni podaci promijenili posljedice utvrđene u tablici iz stavka 1., nužni ispravci, uključujući pozitivna ili negativna retroaktivna usklađivanja, provode se u skladu s istom tablicom.

3.	Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje taj ažurirani referentni iznos u roku od dva tjedna od ispravka u seriji C Službenog lista Europske unije.

Kad zbog primjene stavka 1 ili 2.. vrijednost posebnog pokazatelja nije poslužila ažuriranju primitaka i mirovina, ta vrijednost čini osnovu za izračun budućeg ažuriranja kad kumulativno povećanje BDP-a Unije mjereno od godine u kojoj je primjenjivan stavak 1. ili 2. postane pozitivno. Na vrijednost iz prve rečenice u svakom se slučaju na analogni način odnose ograničenja i načela utvrđena u članku 10. ovog Priloga. Eurostat u tu svrhu redovito mjeri razvoj BDP-a Unije.

5.	Pravne posljedice koje su rezultat primjene članka 10. i ovog članka po potrebi i dalje imaju puni učinak, čak i nakon datuma isteka ovog Priloga utvrđenog u članku 15.

POGLAVLJE 6.

ULOGA EUROSTATA I ODNOSI S NACIONALNIM ZAVODIMA ZA STATISTIKU ILI DRUGIM ODGOVARAJUĆIM TIJELIMA DRŽAVA ČLANICA

Članak 12.

Dužnost je Eurostata pratiti kvalitetu osnovnih podataka i statističkih metoda korištenih za izračun čimbenika koji se uzimaju u obzir pri ažuriranju primitaka od rada. On osobito izrađuje sve procjene i provodi sve studije potrebne za to praćenje.

Članak 13.

U ožujku svake godine Eurostat saziva sastanak radne skupine sastavljene od stručnjaka iz nacionalnih zavoda za statistiku država članica pod nazivom „Radna skupina za članke 64. i 65. Pravilnika o osoblju”.

Na tom se sastanku preispituje statistička metodologija i njezina primjena u vezi s posebnim i kontrolnim pokazateljima, zajedničkim indeksom i gospodarskim paritetima.

Dostavljaju se i podaci potrebni za izradu predviđanja promjena kupovne moći radi intermedijarnog ažuriranja primitaka od rada, zajedno s podacima o radnom vremenu u središnjim državnim službama.

Članak 14.

Države članice informiraju Eurostat, na njegov zahtjev, o svim čimbenicima koji imaju izravan ili neizravan učinak na sastav i promjene primitaka od rada službenika u središnjim državnim službama.

POGLAVLJE 7.

ZAVRŠNA ODREDBA I KLAUZULA O PREISPITIVANJU

Članak 15.

1.	Odredbe ovog Priloga primjenjuju se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023.

Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću prije 31. ožujka 2022. U tom izvješću se uzima u obzir ispitivanje koje se provodi u skladu s člankom 2. ovog Priloga i posebno se procjenjuje razvoj kupovne moći primitaka i mirovina dužnosnika Unije u skladu s promjenama kupovne moći plaća u nacionalnim središnjim državnim službama. Na temelju tog izvješća Komisija po potrebi podnosi prijedlog izmjene ovog Priloga kao i članka 66.a Pravilnika o osoblju na temelju članka 336. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3.	Sve dok Europski parlament i Vijeće ne donesu uredbu na osnovi prijedloga Komisije, ovaj Prilog i članak 66.a Pravilnika o osoblju nastavljaju se primjenjivati privremeno nakon datuma isteka utvrđenih u stavku 1. ovog članka i članku 66.a Pravilnika o osoblju.

4.	Krajem 2018. Komisija podnosi privremeno izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ovog Priloga i članka 66.a Pravilnika o osoblju.”;

72.

Prilog XII. mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1. Svako ažuriranje stope doprinosa proizvodi učinke od 1. srpnja istovremeno s godišnjim ažuriranjem primitaka od rada u skladu s člankom 65. Pravilnika o osoblju. Doprinosi se ažuriranjem ne smiju povećati ili smanjiti za više od jednog postotnog boda u odnosu na stopu koja je bila na snazi prethodne godine.

2. Razlika utvrđena između ažuriranja stope doprinosa koje bi proizašlo iz aktuarskog izračuna i ažuriranja koje proizlazi iz odstupanja navedenog u stavku 1. zadnjoj rečenici nikada se ne vraća i stoga se ne uzima u obzir u kasnijim aktuarskim izračunima. Stopa doprinosa koja bi proizašla iz aktuarskog izračuna navodi se u izvješću o procjeni predviđenom člankom 1. ovog Priloga.”;

(b)	u članku 4. stavku 6. riječ „dvanaestogodišnjeg” zamjenjuje se riječju „tridesetogodišnjeg”;

(c)	u članku 10. stavku 2. i članku 11. stavku 2. riječ „dvanaestogodišnje” zamjenjuje se riječju „tridesetogodišnje”;

(d)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Do 2020., za primjenu članka 4. stavka 6., članka 10. stavka 2. i članka 11. stavka 2. ovog Priloga, pomični prosjek izračunava se na temelju sljedeće vremenske ljestvice:

u 2014. – 16 godina

u 2015. – 18 godina

u 2016. – 20 godina

u 2017. – 22 godine

u 2018. – 24 godine

u 2019. – 26 godina

u 2020. – 28 godina”;

(e)

članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Stopa iz članaka 4. i 8. Priloga VIII. za izračun složenih kamata efektivna je stopa iz članka 10. ovog Priloga i po potrebi se ažurira prilikom petogodišnje aktuarske procjene.

U odnosu na ažuriranje, stopa iz članaka 4. i 8. Priloga VIII. smatra se referentnom stopom. Komisija u svrhu obavještavanja objavljuje ažurirane efektivne stope u seriji C Službenog lista Europske unije u roku od dva tjedna nakon ažuriranja.”;

(f)

članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

1. Komisija 2022. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom izvješću se uzimaju u obzir proračunske posljedice ovog Priloga i procjenjuje se aktuarska ravnoteža mirovinskog sustava. Na temelju tog izvješća Komisija će po potrebi podnijeti prijedlog izmjene ovog Priloga.

2. Komisija 2018. podnosi privremeno izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ovog Priloga.”;

73.

Prilog XIII. mijenja se kako slijedi:

(a)	u članku 7. stavku 2. trećem podstavku, riječ „usklađivanja” zamjenjuje se riječju „ažuriranja”;

(b)	članak 10., članci od 14. do 17. i članak 18. stavak 2. brišu se;

(c)	u članku 18. stavku 1. riječ „usklađuju” zamjenjuje se riječju „ažuriraju”, a riječ „usklađivanje” zamjenjuje se riječju „ažuriranje”;

(d)

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Neovisno o odredbama Uredbe (EU) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), članci 63., 64., 65., 82. i 83.a Pravilnika o osoblju, njegovi prilozi XI. i XII. te članak 20. stavak 1. i članci 64., 92. i 132. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kako su bili na snazi prije 1.11.2013 nastavljaju biti na snazi isključivo za potrebe bilo kakvog usklađivanja u svrhu poštovanja presude Suda Europske Unije u skladu s člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije o primjeni tih članaka.”;

(e)

članak 20. mijenja se kako slijedi:

i.	stavak 2. briše se;

ii.

u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Na mirovine tih dužnosnika primjenjuje se koeficijent ispravka samo ako je boravište dužnosnika u istoj zemlji kao i njihovo zadnje mjesto rada ili matično mjesto u smislu članka 7. stavka 4. Priloga VII. Međutim, dužnosnik koji prima mirovinu može zbog obiteljskih ili zdravstvenih razloga od tijela za imenovanje zatražiti promjenu svojeg matičnog mjesta. Odluka o tome donosi se nakon što dotični dužnosnik predoči odgovarajuće dokaze.”;

iii.	u stavku 4. zadnja rečenica briše se;

(f)

članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

Neovisno o članku 77. drugom stavku drugoj rečenici Pravilnika o osoblju, dužnosnici koji su stupili u službu do 1. svibnja 2004. imaju pravo na 2 % svoje plaće iz tog članka za svaku godinu mirovinskog staža izračunanog u skladu s člankom 3. Priloga VIII.

Dužnosnici koji su stupili u službu u razdoblju od 1. svibnja 2004. do 31. prosinca 2013. imaju pravo na 1,9 % svoje plaće iz tog članka za svaku godinu mirovinskog staža izračunanog u skladu s člankom 3. Priloga VIII.”;

(g)

članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1. Dužnosnici koji 1. svibnja 2004. imaju 20 ili više godina staža u službi imaju pravo na starosnu mirovinu kada navrše 60 godina.

Dužnosnici koji 1. svibnja 2014. imaju 35 ili više godina i koji su stupili u službu prije 1. siječnja 2014. imaju pravo na starosnu mirovinu u dobi prikazanoj u sljedećoj tablici:

Dob na dan 1. svibnja 2014.	Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu	Dob na dan 1. svibnja 2014.	Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu
60 godina i više	60 godina	47 godina	62 godine i šest mjeseci
59 godina	60 godina i dva mjeseca	46 godina	62 godine i osam mjeseci
58 godina	60 godina i četiri mjeseca	45 godina	62 godine i 10 mjeseci
57 godina	60 godina i šest mjeseci	44 godine	63 godine i dva mjeseca
56 godina	60 godina i osam mjeseci	43 godine	63 godine i četiri mjeseca
55 godina	61 godina	42 godine	63 godine i šest mjeseci
54 godine	61 godina i dva mjeseca	41 godina	63 godine i osam mjeseci
53 godine	61 godine i četiri mjeseca	40 godina	63 godine i 10 mjeseci
52 godine	61 godina i šest mjeseci	39 godina	64 godine i tri mjeseca
51 godina	61 godina i 8 mjeseci	38 godina	64 godine i četiri mjeseca
50 godina	61 godina i 11 mjeseci	37 godina	64 godine i pet mjeseci
49 godina	62 godine i dva mjeseca	36 godina	64 godine i šest mjeseci
48 godina	62 godine i 4 mjeseca	35 godina	64 godine i osam mjeseci

Dužnosnici koji 1. svibnja 2014. imaju manje od 35 godina imaju pravo na starosnu mirovinu u dobi od 65 godina.

Međutim, za dužnosnike koji 1. svibnja 2014. imaju 45 ili više godina i koji su u službu stupili između 1. svibnja 2004. i 31. prosinca 2013. dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ostaje 63 godine.

Za dužnosnike koji su prije 1. siječnja 2014. zaposleni u službi dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu koja se uzima u obzir za sva upućivanja na dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u ovom Pravilniku o osoblju utvrđuje se u skladu s prethodno navedenim odredbama, osim ako je ovim Pravilnikom o osoblju predviđeno drugačije.

2. Neovisno o članku 2. Priloga VIII. dužnosnici koji stupaju u službu do 1. siječnja 2014. i ostaju u službi nakon dobi u kojoj bi stekli pravo na starosnu mirovinu imaju pravo na dodatno povećanje svoje zadnje osnovne plaće od 2,5 % za svaku godinu koju su radili nakon te dobi, pod uvjetom da njihova ukupna mirovina nije veća od 70 % njihove zadnje osnovne plaće u smislu, ovisno o slučaju, članka 77. drugog ili trećeg stavka Pravilnika o osoblju.

Međutim, za dužnosnike koji su 1. svibnja 2004. imali najmanje 50 godina ili najmanje 20 godina staža, povećanje mirovina predviđeno prethodnim podstavkom neće biti manje od 5 % mirovinskih prava stečenih u dobi od 60 godina.

Ako je dužnosnik ostao u službi nakon dobi u kojoj je stekao pravo na starosnu mirovinu, povećanje se dodjeljuje i u slučaju smrti.

Ako na temelju Priloga IV.a dužnosnik koji stupa u službu prije 1. siječnja 2014. i radi u nepunom radnom vremenu uplaćuje doprinose za mirovinsko osiguranje razmjerno vremenu koje radi, povećanje mirovinskih prava predviđeno ovim člankom primjenjuje se isključivo u jednakoj mjeri.

3. Ako se dužnosnik umirovi prije navršavanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu iz ovog članka, za razdoblje između dobi od 60 godina i dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu primjenjuje se samo polovina smanjenja iz članka 9. stavka 1. točke (b) Priloga VIII.

4. Odstupajući od jedinog članka stavka 1. drugog podstavka Priloga IV., dužnosnik na kojega se primjenjuje dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu niža od 65 godina u skladu sa stavkom 1. prima naknadu utvrđenu u tom Prilogu u skladu s u njemu utvrđenim uvjetima do dana navršavanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.

Međutim, iznad te dobi i do dobi od 65 godina života dužnosnik nastavlja primati naknadu dok ne stekne pravo na najvišu starosnu mirovinu, osim ako se primjenjivao članak 42.c Pravilnika o osoblju.”;

(h)

članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

1. Kad se primjenjuje članak 52. točka (a) Pravilnika o osoblju i ne dovodeći u pitanje odredbe članka 50., dužnosnik koji je u službi prije 1. siječnja 2014. umirovljuje se automatski zadnjeg dana u mjesecu u kojemu navrši 65. godina života. Za dužnosnike koji su u službi prije 1. siječnja 2014. riječi „66. godine života” i „66 godina života” iz članka 78. drugog stavka i članka 81.a stavka 1. točke (b) Pravilnika o osoblju te iz članka 12. stavka 1. točke (b) Priloga VIII. čitaju se kao riječi „65. godine života” i „65 godina života”.

2. Neovisno o članku 52. Pravilnika o osoblju, dužnosnici koji su stupili u službu prije 1. siječnja 2014. i koji odlaze iz službe prije dobi u kojoj bi u skladu s člankom 22. ovog Priloga stekli pravo na starosnu mirovinu, mogu zatražiti primjenu članka 9. točke (b) Priloga VIII.

(a)	do 31. prosinca 2015. u dobi od 55 godina nadalje,

(b)	do 31. prosinca 2016. u dobi od 57 godina nadalje.

3. Odstupajući od članka 50. osmog stavka Pravilnika o osoblju dužnosnik koji je umirovljen u interesu službe u skladu s člankom 50. prvim stavkom Pravilnika o osoblju ima pravo primati mirovinu iz članka 9. Priloga VIII. u skladu sa sljedećom tablicom:

Datum odluke u skladu s člankom 50. prvim stavkom	Dob
Do 31. prosinca 2016.	55 godina
Nakon 31. prosinca 2016.	58 godina”

(i)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 24.a

U slučaju mirovine utvrđene prije 1. siječnja 2014. mirovinska prava primatelja i dalje su nakon tog datuma uređena u skladu s pravilima koja su se primjenjivala u trenutku njihova utvrđivanja. Isto se primjenjuje na osiguranje u okviru zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja.”;

(j)

članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.

1. Službenici iz članka 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika koji su 1. svibnja 2004. imali ugovor o zaposlenju, a imenovani su dužnosnicima nakon tog datuma i prije 1. siječnja 2014., imaju pri umirovljenju pravo na aktuarsko usklađivanje mirovinskih prava koja su stekli kao privremeni službenici, pri čemu se uzima u obzir promjena njihove dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu kako je navedeno u članku 77. Pravilnika o osoblju.

2. Službenici iz članaka 2., 3.a i 3.b Uvjeta zaposlenja ostalih službenika koji 1. siječnja 2014. imaju ugovor o zaposlenju, a imenovani su dužnosnicima nakon tog datuma, imaju pri umirovljenju pravo na aktuarsko usklađivanje mirovinskih prava koja su stekli kao privremeni službenici ili ugovorno osoblje, pri čemu se uzima u obzir promjena njihove dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu kako je navedeno u članku 77. Pravilnika o osoblju u slučaju da 1. svibnja 2014. imaju najmanje 35 godina života.”;

(k)

dodaje se sljedeći odjeljak:

„Odjeljak 5.

Članak 30.

1. Odstupajući od Priloga I. odjeljka A. točke 2., na dužnosnike koji su u službi na dan 31. prosinca 2013. primjenjuje se sljedeća tablica vrsta radnih mjesta u funkcijskoj skupini AD:

Glavni direktor	AD 15 – AD 16
Direktor	AD 14 – AD 15
Načelnik odjela ili jednakovrijedno mjesto	AD 9 – AD 14
Savjetnik ili jednakovrijedno mjesto	AD 13 – AD 14
Viši administrator u prijelaznom razdoblju	AD 14
Administrator u prijelaznom razdoblju	AD 13
Administrator	AD 5 – AD 12

2. S učinkom od 1. siječnja 2014. tijelo za imenovanje raspoređuje dužnosnike koji su u službi na dan 31. prosinca 2013. u funkcijskoj skupini AD na sljedeće vrste radnih mjesta:

(a)	dužnosnici koji su 31. prosinca 2013. bili u razredu AD 14 i koji nisu bili na radnom mjestu direktora, načelnika odjela ili savjetnika ili jednakovrijednim mjestima raspoređuju se na radno mjesto 'viši administrator u prijelaznom razdoblju';

(b)	dužnosnici koji su 31. prosinca 2013. bili u razredu AD 13 i koji nisu bili na radnom mjestu načelnika odjela ili savjetnika ili jednakovrijednim mjestima raspoređuju se na radno mjesto 'administrator u prijelaznom razdoblju';

(c)	dužnosnici koji su 31. prosinca 2013. bili u razredima AD 9 do AD 14 i koji nisu bili na radnom mjestu načelnika odjela ili jednakovrijednom mjestu raspoređuju se na radno mjesto 'načelnik odjela ili jednakovrijedno mjesto';

(d)	dužnosnici koji su 31. prosinca 2013. bili u razredima AD 13 ili AD 14 i koji nisu bili na radnom mjestu savjetnika ili jednakovrijednom mjestu raspoređuju se na radno mjesto 'savjetnik ili jednakovrijedno mjesto';

(e)	dužnosnici koji su 31. prosinca 2013. bili u razredima AD 5 do AD 12 i koji nisu bili na radnom mjestu načelnika odjela ili jednakovrijednom mjestu raspoređuju se na radno mjesto 'administrator'.

3. Odstupajući od stavka 2., dužnosnike u razredima AD 9 do AD 14 koji imaju posebne odgovornosti tijelo za imenovanje može prije 31. prosinca 2015. rasporediti na radno mjesto 'načelnik odjela ili jednakovrijedno mjesto' ili 'savjetnik ili jednakovrijedno mjesto'. Svako tijelo za imenovanje utvrđuje odredbe za provedbu ovoga članka. Međutim ukupan broj dužnosnika koji imaju koristi od ove odredbe ne prelazi 5 % dužnosnika koji su u funkcijskoj skupini AD na dan 31. prosinca 2013.

4. Raspoređivanje na određenu vrstu radnog mjesta ostaje na snazi dok dužnosnik ne bude raspoređen na novu dužnost koja odgovara drugoj vrsti radnog mjesta.

5. Ako ispune uvjete utvrđene u članku 44.prvom stavku, dužnosnici u razredu AD 12, stupanj 5, koji su na radnom mjestu administratora dobit će od 1. siječnja 2016. povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 12, stupanj 4. i razredu AD 12, stupanj 3.

6. Ako ispune uvjete utvrđene u članku 44. prvom stavku, dužnosnici u razredu AD 12, stupanj 5, koji su na radnom mjestu administratora i koji imaju koristi od mjere iz stavka 5. nakon dvije godine dobit će dodatno povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 12, stupanj 5. i razredu AD 12, stupanj 4.

7. Odstupajući od stavka 5., na dužnosnike u razredu AD 12 koji su na radnom mjestu administratora i koji su zaposleni prije 1. svibnja 2004. te koji nisu promaknuti u razdoblju između 1. svibnja 2004. i 31. prosinca 2013. primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)	ako ispune uvjete utvrđene u članku 44. prvom stavku, dužnosnici u stupnju 8 dobit će od 1. siječnja 2016. povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 12, stupanj 4. i razredu AD 12, stupanj 3.

(b)	ako imaju koristi od mjere iz točke (a)., dužnosnici u stupnju 8 dobit će nakon dvije godine dodatno povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 12, stupanj 5. i razredu AD 12, stupanj 4.

8. Ako ispune uvjete utvrđene u članku 44. prvom stavku, dužnosnici u razredu AD 13, stupanj 5, koji su na radnom mjestu administratora u prijelaznom razdoblju dobit će od 1. siječnja 2016. povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 13, stupanj 4. i razredu AD 13, stupanj 3.

9. Ako ispune uvjete utvrđene u članku 44. prvom stavku, dužnosnici u razredu AD 13, stupanj 5, koji su na radnom mjestu administratora u prijelaznom razdoblju i koji imaju koristi od mjere iz stavka 8. nakon dvije godine dobit će dodatno povećanje osnovne plaće jednako razlici između plaće koja odgovara razredu AD 13, stupanj 5. i razredu AD 13, stupanj 4.

10. Dužnosnici koji dobivaju povećanje osnovne plaće utvrđeno u stavcima 5. do 9. i koji su naknadno imenovani načelnikom odjela ili jednakovrijednom funkcijom ili savjetnikom ili jednakovrijednom funkcijom u istom razredu zadržavaju to povećanje osnovne plaće.

11. Odstupajući od članka 46. prve rečenice, dužnosnici imenovani u sljedeći viši razred koji imaju koristi od povećanja osnovne plaće utvrđenog u stavcima 5., 6., 8. i 9. raspoređuju se na drugi stupanj tog razreda. Oni gube povećanje osnovne plaće utvrđeno stavcima 5., 6., 8. i 9.

12. Povećanje osnovne plaće iz stavka 7. ne isplaćuje se nakon promaknuća i ne uključuje se u osnovicu koja se koristi za određivanje povećanja osnovne mjesečne plaće iz članka 7. stavka 5. ovog Priloga.

Članak 31.

1. Odstupajući od Priloga I. odjeljka A. točke 2., na dužnosnike koji su u službi na dan 31. prosinca 2013. primjenjuje se sljedeća tablica vrsta radnih mjesta u funkcijskoj skupini AST:

Viši asistent u prijelaznom razdoblju	AST 10 – AST 11
Asistent u prijelaznom razdoblju	AST 1 – AST 9
Administrativni asistent u prijelaznom razdoblju	AST 1 – AST 7
Pomoćni službenik u prijelaznom razdoblju	AST 1 – AST 5

2. S učinkom od 1. siječnja 2014. tijelo za imenovanje raspoređuje dužnosnike koji su u službi na dan 31. prosinca 2013. u funkcijskoj skupini AST na sljedeće vrste radnih mjesta:

(a)	dužnosnici koji su na dan 31. prosinca 2013. bili u razredu AST 10 ili AST 11 raspoređuju se na radno mjesto 'viši asistent u prijelaznom razdoblju';

(b)

dužnosnici koji nisu obuhvaćeni točkom (a), a koji su prije 1. svibnja 2004. bili u prijašnjoj kategoriji B ili su prije 1. svibnja 2004. bili u prijašnjoj kategoriji C ili D i postali su članovi funkcijske skupine AST bez ograničenja, kao i dužnosnici u funkcijskoj skupini AST koji su zaposleni od 1. svibnja 2004. raspoređuju se na radno mjesto 'asistent u prijelaznom razdoblju';

(c)	dužnosnici koji nisu obuhvaćeni točkama (a) i (b), a koji su prije 1. svibnja 2004. bili u prijašnjoj kategoriji C raspoređuju se na radno mjesto 'administrativni asistent u prijelaznom razdoblju';

(d)	dužnosnici koji nisu obuhvaćeni točkama (a) i (b), a koji su prije 1. svibnja 2004. bili u prijašnjoj kategoriji D raspoređuju se na radno mjesto 'pomoćni službenik u prijelaznom razdoblju'.

3. Raspoređivanje na određenu vrstu radnog mjesta ostaje na snazi dok dužnosnik ne bude raspoređen na novu dužnost koja odgovara drugoj vrsti radnog mjesta. Administrativni asistenti u prijelaznom razdoblju i pomoćni službenici u prijelaznom razdoblju mogu biti raspoređeni na radno mjesto asistenta definirano u Prilogu I., odjeljku A samo u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. i članku 29. stavku 1. Pravilnika o osoblju. Promaknuće je dopušteno samo u okviru karijernih tokova koji odgovaraju svakoj vrsti radnog mjesta navedenoj u stavku 1.

4. Odstupajući od članka 6. stavka 1. Pravilnika o osoblju i od Priloga I., odjeljka B, broj slobodnih radnih mjesta u sljedećem višem razredu potreban radi promaknuća izračunava se zasebno za pomoćne službenike u prijelaznom razdoblju. Primjenjuju se sljedeće stope multiplikacije:

	Razred	Stopa
Pomoćni službenici u prijelaznom razdoblju	5	—
	4	10 %
	3	22 %
	2	22 %
	1	—

U slučaju pomoćnih službenika u prijelaznom razdoblju zasluge u svrhu promaknuća (članak 45. stavak 1. Pravilnika o osoblju) uzimaju se u obzir između dužnosnika u istom razredu koji ispunjavaju uvjete za promaknuće i razvrstavanja.

5. Administrativni asistenti u prijelaznom razdoblju i pomoćni službenici u prijelaznom razdoblju koji su prije 1. svibnja 2004. bili u prijašnjoj kategoriji C ili D i dalje imaju pravo ili na kompenzacijski dopust ili na naknadu ako zahtjevi službe ne dopuštaju kompenzacijski odmor tijekom dva mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljen prekovremeni rad, kako je utvrđeno Prilogom VI.

6. Dužnosnici kojima je na temelju članka 55.a stavka 2. točke (g) Pravilnika o osoblju i članka 4. Priloga IV. Pravilniku o osoblju odobren rad u nepunom radnom vremenu za razdoblje koje je počelo prije 1. siječnja 2014. i nastavlja se nakon tog datuma mogu nastaviti raditi u nepunom radnom vremenu pod jednakim uvjetima tijekom ukupnog razdoblja koje nije dulje od pet godina.

7. Za dužnosnike čija je dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u skladu s člankom 22. ovog Priloga manja od 65 godina, razdoblje od tri godine iz članka 55.a stavka 2. točke (g) može prelaziti njihovu dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, ali ne smije prelaziti dob od 65 godina.

Članak 32.

Odstupajući od članka 1. četvrtog stavka prve rečenice Priloga II. Pravilniku o osoblju, zastupljenost funkcijske skupine AST/SC u odboru osoblja ne treba osigurati do sljedećih izbora za novi odbor osoblja u kojem može biti zastupljeno osoblje AST/SC.

Članak 33.

Odstupajući od članka 40. stavka 2. Pravilnika o osoblju, za dužnosnika koji je do 31. prosinca 2013. u svojoj čitavoj karijeri bio na dopustu za osobne potrebe više od 10 godina, ukupna duljina dopusta za osobne potrebe ne smije prelaziti 15 godina tijekom čitave njegove karijere.”.

Članak 2.

Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije mijenjaju se kako slijedi:

1.	u članku 1. druga alineja briše se;

članku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(f)

osoblje zaposleno radi popunjavanja radnog mjesta koje je uvršteno u popis radnih mjesta iz priloga dijelu proračuna koji se odnosi na agenciju iz članka 1.a stavka 2. Pravilnika o osoblju i koje su proračunska tijela odredila kao privremeno, osim voditelja agencija i zamjenika voditelja agencija, kako je navedeno u aktu Unije o uspostavljanju agencije, i dužnosnika koji su u interesu službe upućeni u agenciju.”;

3.	članak 3. briše se;

u članku 3.b točki (b) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.	dužnosnika ili članova privremenog osoblja u funkcijskim skupinama AST/SC i AST;”;

5.	u članku 8. prvom podstavku riječi „članak 2. točka (a)” zamjenjuju se riječima „članak 2. točka (a) ili članak 2. točka (f)”;

6.	članak 10. stavak 4. briše se;

članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)	u prvom stavku prvoj rečenici riječi „članaka 11. do 26.” zamjenjuju se riječima „članaka 11. do 26.a”;

(b)	u trećem stavku riječi „drugim stavkom” zamjenjuju se riječima „trećim stavkom”;

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Zapošljavanje privremenog osoblja provodi se kako bi institucija dobila najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije osobe koje se odabiru na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica Unije.

Privremeno osoblje odabire se bez obzira na rasu, politička, filozofska ili religijska uvjerenja, spol ili spolnu orijentaciju i neovisno o bračnom statusu ili obiteljskoj situaciji.

Nijedno radno mjesto nije rezervirano za državljane jedne od država članica. Međutim načelo jednakosti građana Unije omogućuje svakoj instituciji da donese odgovarajuće mjere ako primijeti znatnu neravnotežu državljanstva među privremenim osobljem koja se ne može opravdati objektivnim kriterijima. Te odgovarajuće mjere moraju biti opravdane i ne smiju imati za posljedicu mjerila za zapošljavanje koja se ne temelje na zaslugama. Prije nego se donesu takve odgovarajuće mjere, tijelo iz članka 6. prvog stavka donosi opće odredbe za primjenu tog stavka u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju.

Komisija nakon trogodišnjeg razdoblja koje počinje 1. siječnja 2014. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi prethodnog podstavka.;

Kako bi se zapošljavanje na što je moguće široj zemljopisnoj osnovi pojednostavnilo, institucije teže pružanju podrške višejezičnom i multikulturalnom obrazovanju djece svojeg osoblja”;

(b)	u stavku 5. riječi „svaka institucija” zamjenjuju se riječima „tijelo iz članka 6. prvog stavka”;

članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

1. Član privremenog osoblja ima probni rok u trajanju od devet mjeseci.

Ako je član privremenog osoblja tijekom probnog roka zbog bolesti, rodiljnog dopusta iz članka 58. Pravilnika o osoblju ili nezgode spriječen u obavljanju svojih dužnosti u neprekidnom trajanju od najmanje mjesec dana, tijelo iz prvog stavka članka 6. može produljiti trajanje njegova probnog roka za odgovarajuće vrijeme. Ukupno trajanje probnog roka ni u kojem slučaju ne može biti duže od 15 mjeseci.

2. Izvješće o članu privremenog osoblja može se sastaviti bilo kada prije završetka probnog roka ako je očito da njegov rad nije zadovoljavajući.

To se izvješće dostavlja osobi na koju se odnosi i koja u roku od osam radnih dana ima pravo iznijeti svoje primjedbe u pisanom obliku. Osoba neposredno nadređena članu privremenog osoblja odmah šalje izvješće i primjedbe tijelu iz prvog stavka članka 6. Na temelju izvješća tijelo iz članka 6. prvog stavka može odlučiti da se član privremenog osoblja otpusti prije završetka probnog roka s otkaznim rokom od mjesec dana ili da ga se do isteka probnog roka rasporedi u drugi odjel.

3. Najkasnije mjesec dana prije isteka probnog roka sastavlja se izvješće o sposobnosti člana privremenog osoblja za obavljanje poslova na njegovu radnom mjestu, kao i o njegovu ponašanju i učinkovitosti u službi. To se izvješće dostavlja članu privremenog osoblja koji u roku od osam radnih dana ima pravo iznijeti svoje primjedbe u pisanom obliku.

Ako se u izvješću preporuči otpuštanje ili u iznimnim okolnostima produljenje probnog roka u skladu sa stavkom 1., osoba neposredno nadređena članu privremenog osoblja odmah šalje izvješće i primjedbe tijelu iz članka 6. prvog stavka.

Član privremenog osoblja čiji rad ili ponašanje nije ocijenjeno kao zadovoljavajuće za zapošljavanje na radnom mjestu otpušta se.

Konačna odluka donosi se na temelju izvješća iz ovog stavka i na temelju informacija u vezi s ponašanjem člana privremenog osoblja s obzirom na glavu II. Pravilnika o osoblju koji su dostupni tijelu iz članka 6. prvog stavka.

4. Član privremenog osoblja kojem je otkazan ugovor ima pravo na naknadu u visini jedne trećine njegove osnovne plaće za svaki mjesec izvršenog probnog rada.”;

10.

u U članku 15. stavku 1. prvom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:

„Članovi privremenog osoblja razvrstani u razred u skladu s kriterijima razvrstavanja koje je odredilo tijelo iz članka 6. prvog stavka zadržavaju radni staž na stupnju koji su stekli kao članovi privremenog osoblja ako su imenovani za članove privremenog osoblja u istom razredu neposredno nakon razdoblja rada u svojstvu privremenog službenika.”;

11.

članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

Članci 42.a, 42.b te 55. do 61. Pravilnika o osoblju, koji se odnose na dopust, radno vrijeme, prekovremeni rad, rad u smjenama, pripravnost na radnom mjestu ili kod kuće te praznike, analogno se primjenjuju. Poseban dopust, roditeljski dopust i obiteljski dopust ne smiju biti dulji od trajanja ugovora. Osim toga, članci 41., 42., 45. i 46. Pravilnika o osoblju analogno se primjenjuju na privremene službenike iz članka 29. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, neovisno o datumu njihova zapošljavanja.

Plaćeno bolovanje predviđeno člankom 59. Pravilnika o osoblju ne smije međutim biti dulje od tri mjeseca ili razdoblja tijekom kojeg je član privremenog osoblja radio ako je to razdoblje dulje. Dopust ne smije biti dulji od trajanja ugovora.

Nakon isteka tih vremenskih ograničenja, službenik čiji ugovor još nije istekao upućuje se na neplaćeni dopust neovisno o tome što i dalje ne može obavljati poslove.

Međutim, ako službenik oboli od profesionalne bolesti ili pretrpi ozljedu prilikom obavljanja poslova, on i dalje prima punu plaću u razdoblju nesposobnosti za rad sve dok mu se ne prizna pravo na invalidsku mirovinu na temelju članka 33.”;

12.

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Članu privremenog osoblja može se, u iznimnim okolnostima i na njegov zahtjev, odobriti neplaćeni dopust zbog posebno važnih osobnih razloga. Članak 12.b Pravilnika o osoblju nastavlja se primjenjivati tijekom razdoblja neplaćenog dopusta zbog osobnih razloga.

Dopuštenje u skladu s člankom 12.b ne daje se članu privremenog osoblja u svrhu njegova angažiranja u profesionalnoj djelatnosti, bilo plaćenoj ili neplaćenoj, koja obuhvaća lobiranje ili zastupanje svoje institucije i koja bi mogla dovesti do postojeće ili moguće nespojivosti sa zakonitim interesima institucije.

Tijelo iz članka 6. prvog stavka određuje trajanje tog dopusta koje ne može biti duže od jedne četvrtine razdoblja koje je službenik već odradio ili:

—	tri mjeseca ako je službenikov staž kraći od četiri godine;

—	dvanaest mjeseci u svim ostalim slučajevima.

Dopust odobren u skladu s prvim stavkom ne uzima se u obzir za potrebe prvog stavka članka 44. Pravilnika o osoblju.

Tijekom neplaćenog dopusta članu privremenog osoblja suspendiraju se prava iz sustava socijalne sigurnosti predviđenog člankom 28.

Međutim, član privremenog osoblja koji nema plaćeno zaposlenje može, najkasnije mjesec dana nakon početka neplaćenog dopusta, zatražiti da i dalje bude osiguran od rizika iz članka 28., pod uvjetom da tijekom dopusta snosi polovinu troškova doprinosa predviđenih tim člankom; doprinos se izračunava na temelju njegove zadnje osnovne plaće.

Osim toga, član privremenog osoblja na kojeg se primjenjuje članak 2. točka (c) ili (d), a koji dokaže da ne može stjecati mirovinska prava u okviru drugog sustava mirovinskog osiguranja, može zatražiti da i dalje stječe mirovinska prava tijekom neplaćenog dopusta, pod uvjetom da snosi troškove doprinosa u iznosu trostrukog iznosa utvrđenog člankom 41.; doprinosi se izračunavaju na temelju osnovne plaće za njegov razred i stupanj.

Žene čiji rodiljni dopust počinje prije kraja njihova ugovora imaju pravo na rodiljni dopust i rodiljnu naknadu.”;

13.

članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. riječ „usklađivanja” zamjenjuje se riječju „ažuriranja”;

(b)	u stavku 3. riječi „posebni namet” zamjenjuju se riječima „namet solidarnosti”;

(c)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Na privremeno osoblje analogno se primjenjuje članak 44. Pravilnika o osoblju.”;

14.

članak 28.a mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 3. posljednjoj rečenici riječ „usklađuju” zamjenjuje se riječju „ažuriraju”;

(b)	u stavku 10. riječi „institucijama Unije” zamjenjuju se riječima „tijelima institucija iz članka 6. prvog stavka”;

(c)

stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Svake dvije godine Komisija predstavlja izvješće o financijskom stanju sustava osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Neovisno o tom izvješću Komisija može delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. Pravilnika o osoblju uskladiti doprinose predviđene stavkom 7. ovog članka ako je to potrebno radi uravnoteženosti sustava.”;

15.	u članku 33. stavku 1. drugom podstavku riječi „65. godine života” zamjenjuju se riječima „66. godine života”;

16.

članak 34. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 34.

Pravni sljednici preminulog službenika, u smislu poglavlja 4. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, imaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe kako je predviđeno člancima 35. do 38.

U slučaju smrti bivšeg službenika koji je primao naknadu za invalidnost ili bivšeg službenika u smislu članka 2. točaka (a), (c), (d), (e) ili (f) koji je primao starosnu mirovinu ili koji je napustio službu prije navršene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i koji je zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je stekao pravo na odlazak u mirovinu, pravni sljednici preminulog službenika, u smislu poglavlja 4. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, imaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe kako je predviđeno u tom Prilogu.

Ako mjesto boravišta člana privremenog osoblja ili bivšeg člana privremenog osoblja koji prima naknadu za invalidnost ili starosnu mirovinu, ili bivšeg člana privremenog osoblja koji je napustio službu prije navršene dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i koji je zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je ostvario pravo na odlazak u mirovinu, nije poznato dulje od godinu dana, odredbe poglavlja 5. i 6. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, koje se odnose na privremene mirovine, analogno se primjenjuju na bračnog druga i priznate uzdržavanike.”;

17.	u članku 36. prvom stavku trećoj rečenici riječi „članka 2. točaka (a), (c) ili (d)” zamjenjuju se riječima „članka 2. točaka (a), (c), (d), (e) ili (f)”;

18.	u članku 37. četvrtom stavku riječi „63. godine života” zamjenjuju se riječima „dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”, a riječi „članka 2. točaka (a), (c) ili (d)” zamjenjuju se riječima „članka 2. točaka (a), (c), (d), (e) ili (f)”;

19.

članak 39. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Pri odlasku iz službe službenik u smislu članka 2. ima pravo na starosnu mirovinu, prijenos aktuarske protuvrijednosti ili otpremninu u skladu s poglavljem 3. glave V. Pravilnika o osoblju i Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. Ako službenik ima pravo na starosnu mirovinu, mirovinska prava smanjuju mu se razmjerno iznosima isplaćenim na temelju članka 42.”;

20.	članak 42. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim: „U skladu s uvjetima koje utvrdi tijelo iz članka 6. prvog stavka, službenik može zatražiti da to tijelo izvrši sva plaćanja koja je on obvezan izvršiti radi stjecanja ili zadržavanja mirovinskih prava u matičnoj zemlji.”;

21.

članak 47. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 47.

Osim u slučaju smrti, radni odnos privremenog osoblja prestaje i:

(a)	na kraju mjeseca u kojem službenik navršava 66 godina ili, po potrebi, na dan određen u skladu s člankom 52. drugim i trećim stavkom Pravilnika o osoblju; ili

(b)

u slučaju ugovora na određeno vrijeme:

i.	na datum naveden u ugovoru;

ii.

na kraju otkaznog roka navedenog u ugovoru kojim se službeniku ili instituciji omogućuje raniji prekid radnog odnosa. Otkazni rok ne smije biti kraći od mjesec dana po godini staža s tim da ne smije trajati kraće od mjesec dana ni dulje od tri mjeseca. Za privremeno osoblje čiji su ugovori produljeni otkazni rok je najviše šest mjeseci. Otkazni rok ne počinje, međutim, teći tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja, pod uvjetom da takvo bolovanje ne traje duže od tri mjeseca. On se osim toga suspendira tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja podložno prethodno navedenim ograničenjima. Ako institucija otkaže ugovor, službenik ima pravo na naknadu u visini jedne trećine njegove osnovne plaće za razdoblje od datuma završetka obavljanja poslova do datuma isteka ugovora;

iii.	ako službenik više ne ispunjava uvjete utvrđene člankom 12. stavkom 2. točkom (a), podložno mogućnosti da se odobri izuzeće predviđeno tom odredbom. Ako se izuzeće ne odobri, primjenjuje se otkazni rok iz podtočke ii.; ili

(c)

u slučaju ugovora na neodređeno vrijeme:

na kraju otkaznog roka navedenog u ugovoru; otkazni rok ne smije biti kraći od mjesec dana po godini navršenog staža u službi, s tim da ne smije trajati kraće od tri mjeseca ni dulje od deset mjeseci. Otkazni rok ne počinje, međutim, teći tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja, pod uvjetom da takvo bolovanje ne traje duže od tri mjeseca. On se osim toga suspendira tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja podložno prethodno navedenim ograničenjima; ili

ii.	ako službenik više ne ispunjava uvjete utvrđene člankom 12. stavkom 2. točkom (a), uz mogućnost da se odobri izuzeće predviđeno tom odredbom. Ako se izuzeće ne odobri, primjenjuje se otkazni rok iz podtočke i.”;

22.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.a

U svakom parlamentarnom sazivu članak 50. Pravilnika o osoblju može se analogno primijeniti na najviše pet članova višeg privremenog osoblja političkih skupina u Europskom parlamentu u razredima AD 15 ili AD 16 pod uvjetom da su navršili pedeset pet godina i imaju dvadeset godina radnog staža u institucijama i najmanje 2,5 godine staža u posljednjem razredu.“;

23.	u članku 50.c stavak 2. briše se;

24.

glavi II. dodaje se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE 11.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRIVREMENO OSOBLJE IZ ČLANKA 2. TOČKE (F)

Članak 51.

Članak 37., osim prvog stavka točke (b), i članak 38. Pravilnika o osoblju analogno se primjenjuju na privremeno osoblje iz članka 2. točke (f).

Članak 52.

Odstupajući od članka 17. trećeg stavka, privremenom osoblju iz članka 2. točke (f) s ugovorom na neodređeno vrijeme može se bez obzira na njihov radni staž odobriti neplaćeni dopust za razdoblje koje nije duže od godine dana.

Ukupna duljina takvog dopusta ne smije prelaziti dvanaest godina tijekom čitave karijere člana osoblja.

Na radno mjesto člana privremenog osoblja može se zaposliti druga osoba.

Nakon što dopust istekne, član privremenog osoblja mora se rasporediti na prvo radno mjesto koje se oslobodi u njegovoj funkcijskoj skupini i koje odgovara njegovu razredu, uz uvjet da ispunjava zahtjeve za to radno mjesto. Ako odbije ponuđeno radno mjesto, u skladu s istim odredbama zadržava pravo na raspoređivanje kada se oslobodi sljedeće radno mjesto u njegovoj funkcijskoj skupini koje odgovara njegovu razredu; ako odbije drugi put, institucija može prekinuti radni odnos bez otkaznog roka. Službenik ostaje na neplaćenom dopustu za osobne potrebe do ponovnog rasporeda na radno mjesto ili upućivanja.

Članak 53.

Privremeno osoblje iz članka 2. točke (f) zapošljava se na temelju postupka odabira koji organizira jedna ili više agencija. Europski ured za odabir osoblja pritom pomaže agenciji ili agencijama o kojima je riječ na njihov zahtjev, osobito određujući sadržaj testova i organizirajući postupak odabira. Europski ured za odabir osoblja osigurava transparentnost postupaka odabira.

U slučaju vanjskog postupka odabira privremeno osoblje iz članka 2. točke (f) zapošljava se samo u razrede od SC1 do SC2, od AST 1 do AST 2 ili od AD 5 do AD 8. Agencija međutim može, po potrebi i u valjano opravdanim slučajevima, odobriti zapošljavanje u razredu AD 9, AD 10, AD 11 ili, u iznimnim okolnostima, u razredu AD 12 za radna mjesta s odgovarajućim odgovornostima i u granicama odobrenog plana radnih mjesta. Ukupni broj zaposlenja u razredima od AD 9 do AD 12 u agenciji ne smije biti veći od 20 % ukupnog broja zaposlenja u funkcijskoj skupini AD, izračunano u petogodišnjem razdoblju.

Članak 54.

U slučaju privremenog osoblja iz članka 2. točke (f) razvrstavanje u sljedeći viši razred provodi se isključivo među članovima osoblja koji su najmanje dvije godine bili u svom razredu, nakon što se usporede zasluge takvog privremenog osoblja i izvješća o njima. Članak 45. stavak 1. zadnja rečenica i članak 45. stavak 2. Pravilnika o osoblju analogno se primjenjuju. Referentni multiplikacijski faktori za usklađivanje prosječnih karijernih razreda, kako je utvrđeno za dužnosnike u odjeljku B Priloga I. Pravilniku o osoblju, ne smiju se premašiti.

U skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju svaka agencija donosi opće odredbe za primjenu ovog članka.

Članak 55.

Ako se član privremenog osoblja iz članka 2. točke (f) nakon internog objavljivanja radnog mjesta premješta na novo radno mjesto unutar iste funkcijske skupine, ne smije se razvrstavati u niži razred ni na niži stupanj u odnosu na prijašnje radno mjesto ako je njegov razred jedan od razreda utvrđenih u objavi slobodnog radnog mjesta.

Jednake odredbe primjenjuju se analogno ako član takvog privremenog osoblja sklopi novi ugovor s agencijom neposredno nakon isteka prijašnjeg ugovora za takvo privremeno osoblje pri drugoj agenciji.

Članak 56.

U skladu s člankom 110. stavkom 2. Pravilnika o osoblju svaka agencija donosi opće odredbe o postupcima kojima se utvrđuju zapošljavanje i uporaba privremenog osoblja iz članka 2. točke (f).”;

25.	glava III. briše se;

26.	u stavku 79. stavku 2. riječi „Svaka institucija” zamjenjuju se riječima „Tijelo iz članka 6. prvog stavka”;

27.

članak 80. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:: „3. Tijelo iz članka 6. prvog stavka svake institucije, agencije ili tijela iz članka 3.a može na temelju ove tablice i nakon savjetovanja s odborom za Pravilnik o osoblju podrobnije utvrditi ovlasti za svaku vrstu poslova.”;

(b)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:: „4. Analogno se primjenjuju članci 1.d i 1.e Pravilnika o osoblju.”;

28.

članak 82. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 6. riječi „Svaka institucija” zamjenjuju se riječima „Tijelo iz članka 6. prvog stavka”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„7. Ugovorno osoblje u funkcijskim skupinama II., III. i IV. može dobiti odobrenje za sudjelovanje u internim natječajima samo nakon završene tri godine staža u instituciji. Ugovorno osoblje u funkcijskoj skupini II. može imati pristup samo natječajima u razredima od SC 1 do SC 2, u funkcijskoj skupini III. u razredima od AST 1 do AST 2, a u funkcijskoj skupini IV. u razredima od AST 1 do AST 4 ili u razredima od AD 5 do AD 6. Ukupan broj kandidata koji su članovi ugovornog osoblja i koji su imenovani na slobodna radna mjesta u bilo kojem od ovih razreda nikada ne smije biti veći od 5 % od ukupnog broja imenovanja u te funkcijske skupine u jednoj godini u skladu s člankom 30. drugim stavkom Pravilnika o osoblju.”;

29.

članak 84. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 84.

1. Član ugovornog osoblja s kojim se sklapa ugovor u trajanju od najmanje godinu dana ima probni rok tijekom prvih šest mjeseci zaposlenja ako je razvrstan u funkcijsku skupinu I., a tijekom prvih devet mjeseci ako je razvrstan u neku drugu funkcijsku skupinu.

Ako tijekom probnog roka član ugovornog osoblja ne može zbog bolesti, rodiljnog dopusta iz članka 58- Pravilnika o osoblju ili nesreće obavljati poslove u kontinuiranom razdoblju od najmanje mjesec dana, tijelo iz članka 6. prvog stavka može mu produljiti trajanje probnog roka za to isto razdoblje. Ukupno trajanje probnog roka ni u kojem slučaju ne može biti dulje od 15 mjeseci.

2. Izvješće o članu ugovornog osoblja može se sastaviti bilo kada prije završetka probnog roka ako je očito da njegov rad nije zadovoljavajući.

To se izvješće dostavlja osobi na koju se odnosi i koja u roku od osam radnih dana ima pravo iznijeti svoje primjedbe u pisanom obliku. Osoba neposredno nadređena članu ugovornog osoblja odmah šalje izvješće i primjedbe tijelu iz članka 6. prvog stavka. Na temelju izvješća tijelo iz članka 6. prvog stavka može odlučiti da se član ugovornog osoblja otpusti prije završetka probnog roka s otkaznim rokom od mjesec dana ili da ga se do isteka probnog roka rasporedi u drugi odjel.

3. Najkasnije mjesec dana prije isteka probnog roka sastavlja se izvješće o sposobnosti člana ugovornog osoblja za obavljanje poslova na njegovu radnom mjestu, kao i o njegovu ponašanju i učinkovitosti u službi. To se izvješće dostavlja članu ugovornog osoblja koji u roku od osam radnih dana ima pravo iznijeti svoje primjedbe u pisanom obliku.

Ako se u izvješću preporuči otpuštanje ili u iznimnim okolnostima produljenje probnog roka u skladu sa stavkom 1., osoba neposredno nadređena članu ugovornog osoblja odmah šalje izvješće i primjedbe tijelu iz članka 6. prvog stavka.

Član ugovornog osoblja čiji rad ili ponašanje nije ocijenjeno kao zadovoljavajuće za zapošljavanje na radnom mjestu otpušta se.

Konačna odluka donosi se na temelju izvješća iz ovog stavka i na temelju informacija u vezi s ponašanjem člana ugovornog osoblja s obzirom na glavu II. Pravilnika o osoblju koji su dostupni tijelu iz članka 6. prvog stavka.

4. Član ugovornog osoblja kojem je otkazan ugovor ima pravo na naknadu u visini jedne trećine njegove osnovne plaće za svaki mjesec izvršenog probnog rada.”;

30.	u članku 85. stavku 3. riječi „članka 314. Ugovora o EZ-u” zamjenjuju se riječima „članka 55. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji”;

31.

članak 86. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	drugom podstavku dodaje se sljedeća rečenica: „Međutim, članak 32. drugi stavak Pravilnika o osoblju primjenjuje se analogno na ugovorno osoblje zaposleno u razred 1.”

(b)	dodaje se sljedeći podstavak: „Opće provedbene odredbe donose se kako bi se omogućila provedba ovog stavka u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju.”;

32.	u članka 88. prvom stavku točki (b) riječi „tri godine” zamjenjuju se riječima „šest godina”;

33.

članak 91. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 91.

Analogno se primjenjuju članci 16. do 18.

Članak 55. stavak 4. druga rečenica Pravilnika o osoblju ne primjenjuje se analogno na ugovorno osoblje.

Za prekovremeni rad ugovorno osoblje u funkcijskoj skupini III. i IV. nema pravo na naknadu ili plaću za prekovremeni rad.

U skladu s uvjetima utvrđenim u Prilogu VI. Pravilniku o osoblju, ugovorno osoblje u funkcijskim skupinama I. i II. koje obavi prekovremeni rad ima pravo ili na kompenzacijski odmor ili na naknadu ako zahtjevi službe ne dopuštaju kompenzacijski odmor tijekom dva mjeseca nakon obavljenog prekovremenog rada.”;

34.	u članku 95. riječi „63. godine života“ zamjenjuju se riječima „dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”;

35.

članak 96. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 3. riječ „usklađuju” zamjenjuje se riječju „ažuriraju”;

(b)

stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11. Svake dvije godine Komisija predstavlja izvješće o financijskom stanju sustava osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Neovisno o tom izvješću Komisija može delegiranim aktima u skladu s člancima 111. i 112. Pravilnika o osoblju uskladiti doprinose predviđene stavkom 7. ako je to potrebno radi uravnoteženosti sustava.”;

36.	u članku 101. stavku 1. drugom podstavku drugoj rečenici riječi „65. godine života” zamjenjuju se riječima „66. godine života”;

37.

članak 103. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. U slučaju smrti bivšeg člana ugovornog osoblja koji prima naknadu za invalidnost ili bivšeg člana ugovornog osoblja koji prima starosnu mirovinu ili koji je napustio službu prije navršavanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i koji je zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, pravni sljednici preminulog člana ugovornog osoblja, u smislu poglavlja 4. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, imaju pravo na mirovinu za nadživjele osobe kako je predviđeno tim Prilogom.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako mjesto boravišta člana ugovornog osoblja ili bivšeg člana ugovornog osoblja koji prima naknadu za invalidnost ili starosnu mirovinu, ili bivšeg člana ugovornog osoblja koji je napustio službu prije navršavanja dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu i koji je zatražio da mu se isplata starosne mirovine odgodi do prvog dana kalendarskog mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu nije poznato duže od godinu dana, odredbe poglavlja 5. i 6. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, koje se odnose na privremene mirovine, analogno se primjenjuju na bračnog druga i priznate uzdržavanike.”;

38.	u članku 106. stavku 4. riječi „63 godine života” zamjenjuju se riječima „dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu”.

39.	u članku 120. riječi „svaka institucija” zamjenjuju se riječima „tijelo iz članka 6. prvog stavka”;

40.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 132.a

U skladu s provedbenim mjerama iz članka 125. stavka 1. i nakon izričitog zahtjeva dotičnog člana ili dotičnih članova kojima pomažu, akreditiranim parlamentarnim asistentima može samo jednom biti isplaćena ili naknada za nastanjenje ili naknada za preseljenje koja se isplaćuje iz naknade za parlamentarnu pomoć odgovarajućeg člana i temelji se na dokazu da je bila potrebna promjena boravišta. Iznos naknade ne smije biti veći od jedne osnovne mjesečne plaće asistenta.”;

41.

članak 139. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	na kraju mjeseca u kojem akreditirani parlamentarni asistent navršava 66 godina ili, u iznimnim okolnostima, na dan određen u skladu s člankom 52.b drugim i trećim stavkom Pravilnika o osoblju;”;

ii.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

uzimajući u obzir činjenicu da se radni odnos između člana i njegova akreditiranog parlamentarnog asistenta temelji na povjerenju, na kraju otkaznog roka navedenog u ugovoru, kojim se akreditiranom parlamentarnom asistentu ili Europskom parlamentu, postupajući na zahtjev jednog ili više članova Europskog parlamenta kojima akreditirani parlamentarni asistent pomaže, priznaje pravo da prekine ugovor prije njegova isteka. Otkazni rok ne smije biti kraći od mjesec dana po godini staža s tim da ne smije trajati kraće od mjesec dana ni dulje od tri mjeseca. Otkazni rok ne počinje, međutim, teći tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja, pod uvjetom da takvo bolovanje ne traje duže od tri mjeseca. On se osim toga suspendira tijekom trudnoće ako je potvrđena liječničkom potvrdom, rodiljnog dopusta ili bolovanja podložno tim ograničenjima;”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„3a Provedbene mjere iz članka 125. stavka 1. osiguravaju postupak mirenja koji se primjenjuje prije završetka ugovora akreditiranog parlamentarnog asistenta, na zahtjev jednog ili više članova Europskog parlamenta kod kojih je zaposlen u svrhu pomoći ili dotičnog parlamentarnog asistenta, u skladu sa stavkom 1. točkom (d) i stavkom 3.”;

42.	u članku 141. riječi „svaka institucija” zamjenjuju se riječima „tijelo iz članka 6. prvog stavka”;

43.	dodaje se sljedeći članak: „Članak 142.a Komisija do 31. prosinca 2020. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni funkcioniranja ovih Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.”;

44.

Prilog se mijenja kako slijedi:

(a)

članku 1. stavku 1. dodaju se sljedeće rečenice:

„Članak 21., članak 22. osim stavka 4., članak 23., članak 24.a i članak 31. stavci 7. i 8.. tog Priloga primjenjuju se analogno na druge službenike zaposlene 31. prosinca 2013. Članak 30. i članak 31. stavci 1., 2., 3. i 5. tog Priloga primjenjuju se analogno na privremeno osoblje zaposleno 31. prosinca 2013. Za službenike u službi prije 1. siječnja 2014. riječi „66. godine života” u članku 33. stavku 1. drugom podstavku, u članku 47. točki (a), u članku 101. stavku 1. drugom podstavku i u članku 139. stavku 1. točki (b) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika čitaju se kao riječi „65. godine života.”;”

(b)

dodaje se sljedeći članak:

„Članak 6.

S učinkom od 1. siječnja 2014. ugovori privremenog osoblja na koje se primjenjuje članak 2.a Uvjeta zaposlenja ostalih službenika i koji su u službi 31. prosinca 2013. u agenciji promijenit će se, bez postupka odabira, u ugovore u skladu s člankom 2. točkom (f) ovih Uvjeta zaposlenja. Uvjeti ugovora za ostale ostaju nepromijenjeni. Ovaj stavak ne primjenjuje se na ugovore privremenog osoblja zaposlenog kao voditelji agencija ili zamjenici voditelja agencija, kako je navedeno u aktu Unije o uspostavljanju agencije, niti na dužnosnike koji su u interesu službe upućeni u agenciju.”;

Članak 3.

1. Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 1. siječnja 2014., osim članka 1. točke 44. i članka 1. točke 73. podtočke (d) koji se primjenjuju od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 22. listopada 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS

(1) Mišljenje od 22. ožujka 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) SL C 205, 12.7.2012., str. 1.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 2. srpnja 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu). i Odluka Vijeća od 10. listopada 2013.

(4) Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije, utvrđen u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).

(5) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”;

(6) Uredba Vijeća (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 300/76 od 9. veljače 1976. o utvrđivanju kategorija dužnosnika koji imaju pravo na naknade za rad u smjenama i njhove stope i uvjeti (SL L 38, 13.2.1976., str. 1.)

(7) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju postupka i uvjeta primjene poreza za dobrobit Europskih zajednica (SL L 56, 4.3.1968., str. 8.

(8) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje su privremeno primjenjive na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.)

(9) Uredba Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 2530/72 od 4. prosinca 1972. kojom se uvode posebne i privremene mjere koje su primjenjive na zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica kao posljedica pristupanja novih država članica i na prestanak službe dužnosnika tih Zajednica (SL L 272, 5.12.1972., str. 1.).

(10) Uredba (EZUČ, EEZ, Euratom) br. 1543/73 od 4. lipnja 1973. kojom se uvode posebne mjere koje su privremeno primjenjive na dužnosnike Europskih zajednica koji su plaćeni iz fondova za istraživanje i investicije (SL L 155, 11.6.1973., str. 1.).”;

(11) Broj radnih mjesta parlamentarnih podvornika u Europskom parlamentu ne može prijeći 85.”;

(12) Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

(13) Uredba (EU) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopad 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (SL L 287, 29.10.2013, p. 15.)”;

29.10.2013

Službeni list Europske unije

L 287/63

UREDBA VIJEĆA (EU) br. 1024/2013

od 15. listopada 2013.

o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 127. stavak 6.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Tijekom proteklih desetljeća, Unija je znatno napredovala u stvaranju unutarnjeg tržišta bankovnih usluga. Posljedično, u mnogo država članica bankovne grupe sa sjedištima u drugoj državi članici imaju znatan udio na tržištu; kreditne institucije zemljopisno su razgranale svoje poslovanje unutar europodručja i izvan njega.

(2)

Sadašnja financijska i gospodarska kriza pokazala je kako integritet jedinstvene valute i unutarnje tržište mogu biti ugroženi zbog rascjepkanosti financijskog sektora. Ključno je dakle poboljšati integraciju nadzora banaka kako bi se ojačala Unija, povratila financijska stabilnost i položili temelji gospodarskog oporavka.

(3)	Održavanje i jačanje unutarnjeg tržišta bankovnih usluga ključno je za poticanje gospodarskog rasta u Uniji i odgovarajućeg financiranja realnoga gospodarstva. Međutim, taj se zadatak pokazuje kao sve veći izazov. Očito je da se integracija bankovnih tržišta u Uniji zaustavlja.

(4)	Istodobno, uz usvajanje poboljšanog regulatornog okvira Unije, nadzorna tijela moraju pojačati svoju nadzornu kontrolu kako bi se u obzir uzele pouke iz financijske krize posljednjih godina i kako bi se moglo nadzirati izuzetno složena i međusobno povezana tržišta i institucije.

(5)

Nadležnost za nadzor pojedinačnih kreditnih institucija u Uniji i dalje uglavnom ostaje na nacionalnoj razini. Koordinacija među nadzornim tijelima je ključna, međutim kriza je pokazala da to samo po sebi nije dovoljno, osobito u kontekstu jedinstvene valute. S ciljem očuvanja financijske stabilnosti u Uniji i povećanja pozitivnih učinaka integracije tržišta na rast i dobrobit, trebalo bi poboljšati i integraciju nadzornih dužnosti. To je osobito važno za osiguranje nesmetanog i pravilnog pregleda čitave bankovne grupe i njezina općeg stanja te bi se na taj način smanjio rizik različitih tumačenja i kontradiktornih odluka na razini pojedinačnog subjekta.

(6)

Vrlo često, stabilnost kreditnih institucija još je uvijek blisko povezana s državom članicom u kojoj imaju poslovni nastan. Sumnje u održivost javnog duga, u izglede za gospodarski rast i u održivost kreditnih institucija potaknuli su negativne tržišne trendove koji se međusobno ojačavaju. To može dovesti do rizika za održivost nekih kreditnih institucija i za stabilnost financijskog sustava u europodručju i u Uniji kao cjelini te može nametnuti težak teret za već opterećene javne financije dotičnih država članica.

(7)

Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA), osnovano 2011. Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) (1), i Europski sustav financijskog nadzora (ESFS) osnovan člankom 2. te Uredbe i člankom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (2) (EIOPA) i člankom 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (3) (ESMA) značajno su poboljšali suradnju između nadzornih tijela za bankarstvo unutar Unije. EBA značajno doprinosi stvaranju jedinstvenih pravila za financijske usluge u Uniji i ima ključnu ulogu u dosljednoj provedbi dokapitalizacije velikih kreditnih institucija Unije dogovorene na Euro-samitu 26. listopada 2011., u skladu sa smjernicama i uvjetima povezanima s državnim potporama koje je usvojila Komisija.

(8)

Europski parlament u više navrata pozvao je na uspostavljanje europskog tijela koje bi bilo izravno odgovorno za određene nadzorne poslove nad financijskim institucijama, počevši sa svojim rezolucijama od 13. travnja 2000. o Komunikaciji Komisije o provedbi okvira za financijska tržišta: Plan djelovanja (4), i od 21. studenoga 2002. o pravilima bonitetnog nadzora u Europskoj uniji (5).

(9)

Europsko vijeće u svojim zaključcima od 29. lipnja 2012. pozvalo je predsjednika Europskog vijeća na izradu hodograma za ostvarenje istinske ekonomske i monetarne unije. Istoga dana, na Euro-samitu naglašeno je da kada bude uspostavljen učinkovit jedinstven nadzorni mehanizam koji će uključivati Europsku središnju banku (ESB) za banke europodručja, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) mogao bi, na temelju redovne odluke, imati mogućnost izravne dokapitalizacije banaka što bi bilo podložno određenim uvjetima, uključujući usklađenost s pravilima o državnim potporama.

(10)

Europsko vijeće je 19. listopada 2012. zaključilo da bi se proces prema dubljoj ekonomskoj i monetarnoj uniji trebao oslanjati na institucionalni i pravni okvir Unije te da bi trebao biti otvoren i transparentan prema državama članicama čija valuta nije euro i poštovati cjelovitost unutarnjeg tržišta. Integrirani financijski okvir imat će jedinstveni nadzorni mehanizam koji će, koliko je moguće, biti otvoren svim državama članicama koje žele sudjelovati.

(11)

Trebalo bi dakle uspostaviti bankovnu uniju unutar Unije, na temelju sveobuhvatnih i detaljnih jedinstvenih pravila za financijske usluge na unutarnjem tržištu kao cjelini koja bi se sastojala od jedinstvenog nadzornog mehanizma i novih okvira za osiguranje depozita i sanaciju. S obzirom na bliske veze i interakcije između država članica čija je valuta euro, bankovna bi unija trebala uključiti barem sve države članice europodručja. S ciljem održavanja i jačanja unutarnjeg tržišta i u onoj mjeri u kojoj je to institucionalno moguće, bankovna bi unija trebala biti otvorena i za sudjelovanje drugih država članica.

(12)

Kao prvi korak prema bankovnoj uniji, jedinstveni nadzorni mehanizam trebao bi osigurati da se politika Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor kreditnih institucija provodi na dosljedan i učinkovit način, da se jedinstvena pravila za financijske usluge primjenjuju na jednak način na sve kreditne institucije u svim relevantnim državama članicama i da se nad tim kreditnim institucijama provodi nadzor najviše kvalitete, bez drugih razmatranja koja nisu bonitetnog karaktera. Osobito bi jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) trebao biti dosljedan s djelovanjem unutarnjeg tržišta za financijske usluge i slobodnim kretanjem kapitala. Jedinstveni nadzorni mehanizam temelj je za sljedeće korake prema bankovnoj uniji. To odražava načelo po kojem će ESM, na temelju redovite odluke, moći izravno dokapitalizirati banke nakon uspostavljanja učinkovitog jedinstvenog nadzornog mehanizma. Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 13. i 14. prosinca 2012. primijetilo da „U situaciji u kojoj je nadzor banaka djelatno premješten na jedinstveni mehanizam nadzora, ukazat će se potreba za zajedničkim sanacijskim mehanizmom s odgovarajućom nadležnošću kako bi se osiguralo da se bilo koja banka iz država članica sudionica može sanirati odgovarajućim instrumentima” i da bi se „jedinstveni sanacijski mehanizam trebao temeljiti na doprinosima samog financijskog sektora i uključivati primjerene i učinkovite aranžmane zaštitnog mehanizma.”

(13)

Kao središnja banke europodručja, s visokim stupnjem stručnosti u pitanjima makroekonomske i financijske stabilnosti, ESB može provoditi jasno određene nadzorne zadaće usmjerene na zaštitu stabilnosti financijskog sustava Unije. Štoviše, u mnogo država članica središnje su banke već sada odgovorne za bankovni nadzor. ESB-u bi dakle trebalo dodijeliti posebne zadaće u vezi s politikama nadzora kreditnih institucija u državama članicama sudionicama.

(14)

ESB i nadležna tijela država članica koje nisu države članice sudionice („države članice nesudionice”) trebali bi zaključiti memorandum o razumijevanju koji bi općenito opisivao njihovu međusobnu suradnju pri izvođenju nadzornih zadaća u okviru prava Unije s obzirom na financijske institucije navedene u ovoj Uredbi. Memorandum o razumijevanju mogao bi, između ostalog, razjasniti konzultacije koje se odnose na odluke ESB-a koje vrijede za društva kćeri ili podružnice čija se sjedišta nalaze u državama članicama nesudionicama a čije matično društvo ima sjedište u državi članici sudionici, te suradnju u izvanrednim situacijama, uključujući mehanizme ranog upozoravanja u skladu s postupcima utvrđenima relevantnim pravom Unije. Memorandum bi trebalo redovito preispitivati.

(15)

ESB-u bi trebalo dodijeliti one posebne nadzorne zadaće koje su ključne za osiguravanje dosljedne i učinkovite primjene politike Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor kreditnih institucija; druge bi zadaće trebale ostati u nadležnosti nacionalnih tijela. Zadaće ESB-a trebale bi uključivati mjere koje se poduzimaju za provođenje makrobonitetne stabilnosti, uz konkretne aranžmane koji uključuju ulogu nacionalnih tijela.

(16)

Sigurnost i snaga velikih kreditnih institucija ključne su za osiguravanje stabilnosti financijskog sustava. Ipak, nedavno je iskustvo pokazalo da manje kreditne institucije također mogu predstavljati prijetnju financijskoj stabilnosti. Stoga bi ESB trebao moći izvršavati nadzorne zadaće u odnosu na sve kreditne institucije koje imaju odobrenje za rad i podružnice sa sjedištem u državama članicama sudionicama.

(17)

Kod provođenja dodijeljenih mu zadaća, i ne dovodeći u pitanje cilj osiguravanja sigurnosti i snage kreditnih institucija, ESB bi trebao u potpunosti voditi računa o raznolikosti kreditnih institucija i njihovoj veličini i poslovnom modelu, kao i o sistemskim koristima koje potječu od raznolikosti bankovnog sektora Unije.

(18)

Vršeći svoje zadaće, ESB bi trebao osobito doprinijeti u osiguravanju da kreditne institucije u potpunosti preuzmu sve troškove proizašle iz njihovih aktivnosti kako bi se izbjegao moralni hazard i pretjerano preuzimanje rizika koje iz njega proizlazi. Trebao bi u potpunosti voditi računa o relevantnim makroekonomskim uvjetima u državama članicama, osobito o stabilnosti kreditne ponude i olakšavanju proizvodnih djelatnosti za cjelokupno gospodarstvo.

(19)	Ništa iz ove Uredbe ne bi trebalo shvaćati kao izmjenu računovodstvenog okvira koji se primjenjuje na temelju drugih akata Unije i nacionalnog prava.

(20)

Prethodno odobrenje za početak poslovanja kreditne institucije ključna je bonitetna tehnika koja osigurava da samo subjekti sa snažnim gospodarskim temeljima, organizacija koja se može nositi s posebnim rizicima povezanima s primanjem depozita i odobravanjem kredita i odgovarajuća uprava mogu obavljati takve poslove. ESB bi stoga trebao biti zadužen za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama koje se osnivaju u državi članici sudionici i odgovoran za oduzimanje odobrenja za rad, podložno posebnim aranžmanima koji uključuju ulogu nacionalnih tijela.

(21)

Osim uvjeta određenih pravom Unije za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama i razloga za oduzimanje tog odobrenja, države članice u ovom trenutku mogu odrediti dodatne uvjete za odobrenje za rad i razloge za oduzimanje tih odobrenja. Stoga bi ESB trebao svoje zadaće provoditi u odnosu na odobrenje za rad kreditnih institucija i oduzimanje odobrenja u slučaju neusklađenosti s nacionalnim pravom, na prijedlog relevantnog nacionalnog nadležnog tijela koje procjenjuje usklađenost s relevantnim uvjetima utvrđenima nacionalnim pravom.

(22)

Procjena prikladnosti svakog novog vlasnika prije kupnje značajnog udjela u kreditnoj instituciji neophodna je za osiguravanje kontinuirane prikladnosti i financijske snage vlasnikâ kreditnih institucija. ESB, kao jedna od institucija Unije, u dobroj je poziciji za provođenje takve procjene bez nepotrebnog ograničavanja unutarnjeg tržišta. ESB bi trebao imati zadaću procjenjivati stjecanje i raspolaganje značajnim udjelima u kreditnim institucijama, osim u kontekstu sanacije banaka.

(23)

Usklađenost s pravilima Unije po kojima kreditne institucije moraju imati određene razine kapitala za osiguranje od rizika svojstvenih poslovanju kreditnih institucija, ograničiti iznos izloženosti prema pojedinim drugim ugovornim stranama, objaviti informacije o financijskom položaju kreditnih institucija, raspolagati s dovoljno likvidne imovine da mogu podnijeti slučajeve tržišne napetosti te ograničiti financijsku polugu preduvjet je za bonitetnu sigurnost kreditnih institucija. ESB bi trebao imati zadaću osiguravanja usklađenosti s tim pravilima, osobito izdavanjem odobrenja, dozvola, odstupanja ili izuzeća u skladu s ovim pravilima.

(24)

Dodatni zaštitni slojevi kapitala, uključujući zaštitni kapital i protuciklički kapital za osiguravanje da kreditne institucije, tijekom razdoblja gospodarskog rasta, akumuliraju dovoljnu kapitalnu osnovu za apsorpciju gubitaka u stresnim razdobljima, globalne i ostale sistemske zaštitne slojeve institucije i druge mjere za rješavanje sistemskih ili makrobonitetnih rizika ključna su bonitetna sredstva. Kada nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela propišu takve mjere, ESB bi trebao biti pravovremeno obaviješten kako bi se osigurala potpuna koordinacija. Štoviše, ESB bi u slučaju potrebe trebao moći primijeniti strože zahtjeve i oštrije mjere, uz blisku koordinaciju s nacionalnim tijelima. Odredbe ove Uredbe o mjerama usmjerenim na rješavanje sistemskih ili makrobonitetnih rizika ne dovode u pitanje postojeće postupke koordinacije predviđene u drugim aktima prava Unije. Nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela i ESB djeluju poštujući postojeće postupke koordinacije iz takvih akata nakon što su slijedili postupke iz ove Uredbe.

(25)

Sigurnost i pouzdanost kreditne institucije također ovisi o raspodjeli adekvatnog internog kapitala, uzimajući u obzir rizike kojima može biti izložena te o postojanju odgovarajućih internih organizacijskih struktura i aranžmana korporativnog upravljanja. ESB bi stoga trebao biti zadužen za primjenu zahtjeva koji bi osigurali da kreditne institucije u državama članicama sudionicama imaju pouzdane aranžmane, postupke i mehanizme upravljanja, uključujući strategije i postupke za procjenu i održavanje adekvatnosti svojeg internog kapitala. U slučaju nedostataka, ESB bi također trebao imati zadaću nalaganja odgovarajućih mjera uključujući posebne dodatne regulatorne kapitalne zahtjeve, posebne zahtjeve za objavljivanje i posebne zahtjeve u pogledu likvidnosti.

(26)

Rizici za sigurnost i pouzdanost kreditne institucije mogu nastati i na razini pojedine kreditne institucije i na razini bankovne grupe ili financijskog konglomerata. Posebni nadzorni aranžmani za ublažavanje tih rizika važni su za osiguranje sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija. Osim nadzora pojedinih kreditnih institucija, zadaće ESB-a trebale bi uključivati nadzor na konsolidiranoj razini, dodatni nadzor, nadzor financijskih holdinga i nadzor mješovitih financijskih holdinga, isključujući nadzor poduzeća za osiguranje.

(27)

Kako bi se očuvala financijska stabilnost, popravljanju pogoršane financijske i gospodarske situacije u nekoj instituciji mora se pristupiti u ranoj fazi. ESB bi trebao biti zadužen za provođenje ranih intervencija kako je utvrđeno relevantnim pravom Unije. Ipak, ESB bi svoja djelovanja na području rane intervencije trebao uskladiti s relevantnim sanacijskim tijelima. Sve dok su nacionalna tijela nadležna za sanaciju kreditnih institucija, ESB bi se trebao povrh toga na odgovarajući način usklađivati s dotičnim nacionalnim tijelima kako bi osigurao zajedničko shvaćanje pojedinih odgovornosti u slučaju krize, osobito u kontekstu skupina za upravljanje prekograničnim krizama i budućih sanacijskih kolegija osnovanih za tu namjenu.

(28)

Nadzorne zadaće koje nisu prenesene na ESB trebale bi ostati u nadležnosti nacionalnih tijela. Te bi zadaće trebale uključivati ovlast za primanje obavijesti od kreditnih institucija u vezi s pravom poslovnog nastana i slobodom pružanja usluga, nadzor tijela koja nisu obuhvaćena definicijom kreditnih institucija sukladno s pravom Unije, no koje se nadziru kao kreditne institucije prema nacionalnom pravu, nadzor kreditnih institucija iz trećih zemalja koje osnivaju podružnicu ili pružaju prekogranične usluge u Uniji, nadzor platnih usluga, obavljanje svakodnevnih provjera kreditnih institucija, vršenje uloge nadležnog tijela nad kreditnim institucijama u vezi s tržištima financijskih instrumenata, sprečavanje korištenja financijskog sustava za svrhe pranja novca i financiranja terorizma te zaštitu potrošača.

(29)	ESB bi trebao, na odgovarajući način, u potpunosti surađivati s nacionalnim tijelima koja su nadležna za osiguravanje visoke razine zaštite potrošača i sprečavanje pranja novca.

(30)

ESB bi trebao provoditi dodijeljene mu zadaće s ciljem osiguravanja sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava Unije kao i pojedinačnih država članica sudionica te jedinstva i cjelovitosti unutarnjeg tržišta, čime se također osigurava zaštita štediša i poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta, u skladu s jedinstvenim pravilima za financijske usluge u Uniji. Osobito bi ESB u obzir trebao uzeti načela jednakosti i nediskriminacije.

(31)

Dodjela nadzornih zadaća ESB-u trebala bi biti dosljedna s okvirom ESFS-a i njegova osnovnog cilja stvaranja jedinstvenih pravila i poboljšanja konvergencije nadzorne prakse u cijeloj Uniji. Suradnja među nadzornim tijelima za bankarstvo i nadzornim tijelima za tržište osiguranja i vrijednosnih papira važna je za rješavanje pitanja od zajedničkog interesa i osiguranje pravilnog nadzora kreditnih institucija koje posluju i u sektorima osiguranja i vrijednosnih papira. ESB bi stoga trebao blisko surađivati s EBA-om, ESMA-om i EIOPA-om, Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) te drugim tijelima koja sačinjavaju ESFS. ESB bi svoje zadaće trebao provoditi u skladu s odredbama ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje nadležnost i zadaće drugih sudionika unutar ESFS-a. Također, ESB bi trebao surađivati s relevantnim sanacijskim tijelima i strukturama za financiranje izravne ili neizravne javne financijske pomoći.

(32)

ESB bi svoje zadaće trebao izvršavati ovisno o i u skladu s relevantnim pravom Unije uključujući cjelokupno primarno i sekundarno pravo Unije, odluke Komisije u području državnih potpora, pravila o tržišnom natjecanju i kontrole spajanja odnosno pripajanja te jedinstvena pravila koja se primjenjuju na sve država članice. EBA je zadužena za izradu nacrta tehničkih standarda, smjernica i preporuka koje osiguravaju konvergenciju nadzora i dosljednost rezultata nadzora u cijeloj Uniji. ESB ne bi trebao izvršavati te zadatke umjesto EBA-e nego bi trebao imati ovlasti usvajanja uredbi u skladu s člankom 132. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s aktima Unije koje je donijela Komisija na temelju nacrtâ EBA-e i u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(33)

Gdje je to potrebno, ESB bi trebao zaključiti memorandume o razumijevanju s tijelima nadležnima za tržišta financijskih instrumenata koji bi općenito opisivali njihovu međusobnu suradnju pri izvođenju nadzornih zadaća prema pravu Unije koje se odnose na financijske institucije navedene u ovoj Uredbi. Te memorandume trebalo bi dostaviti Europskom parlamentu, Vijeću i nadležnim tijelima svih država članica.

(34)

Pri izvođenju svojih zadaća i nadzornih ovlasti, ESB bi trebao primjenjivati materijalna pravila koja se tiču bonitetnog nadzora kreditnih institucija. Ta se pravila sastoje od relevantnog prava Unije, osobito izravno primjenjivih uredbi ili direktiva poput onih o kapitalnim zahtjevima za kreditne institucije i o financijskim konglomeratima. Kada direktive propisuju materijalna pravila koja se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija, ESB bi trebao primjenjivati odredbe nacionalnog zakonodavstva koje prenosi navedene direktive. Kada se relevantno pravo Unije sastoji od uredbi i to za područja za koja, na dan stupanja na snagu ove Uredbe, takve uredbe izričito nude različite mogućnosti državama članicama, ESB bi također trebao primijeniti nacionalno pravo za provođenje takvih mogućnosti. Taj izbor trebao bi se tumačiti na način da isključuje one izbore koji su dostupni samo nadležnim ili imenovanim tijelima. Ovo ne dovodi u pitanje načelo nadređenosti prava Unije. Iz toga proizlazi da bi se ESB pri donošenju smjernica, preporuka ili odluka trebao oslanjati na relevantne obvezujuće odredbe prava Unije i djelovati u skladu s njima.

(35)

U okviru zadaća dodijeljenih ESB-u, nacionalno pravo dodjeljuje nacionalnim nadležnim tijelima određene ovlasti koje pravo Unije trenutno ne zahtijeva, uključujući ovlasti rane intervencije i donošenja mjera opreza. ESB bi trebao imati mogućnost zatražiti od nacionalnih tijela u državama članicama sudionicama korištenje navedenih ovlasti kako bi se osigurao potpuni i učinkoviti nadzor u okviru SSM-a.

(36)

Kako bi se osiguralo da kreditne institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi primjenjuju pravila i odluke u vezi s nadzorom, trebalo bi u slučaju kršenja propisati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne. U skladu s člankom 132. stavkom 3. UFEU-a i Uredbom Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (6), ESB je ovlašten za izricanje kazni ili periodičnih penala poduzetnicima za neispunjavanje obveza koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a. Štoviše, kako bi se omogućilo ESB-u učinkovito provođenje svojih zadaća koje se odnose na provođenje pravila o nadzoru koja se nalaze u izravno primjenjivom pravu Unije, ESB bi trebao biti ovlašten za nametanje novčanih kazni kreditnim institucijama, financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima za kršenje tih pravila. Nacionalna tijela i dalje bi trebala biti u mogućnosti primjenjivati kazne u slučaju neispunjavanja obaveza koje proizlaze iz nacionalnog prava u koje su prenesene direktive Unije. U slučajevima kad ESB smatra da je, za ispunjenje njegovih zadaća, za takva kršenja potrebno primijeniti kazne, trebao bi u tu svrhu moći slučaj uputiti nacionalnim nadležnim tijelima.

(37)

Nacionalna nadzorna tijela imaju veliko stručno znanje temeljeno na iskustvu nadzora kreditnih institucija na svom državnom području i svojim gospodarskim, organizacijskim i kulturnim posebnostima. U tu su namjenu uspostavili brojnu ekipu predanog i visokokvalificiranog osoblja. Stoga bi, u cilju osiguranja visokokvalitetnog nadzora širom Unije, nacionalna nadležna tijela trebala pomoći ESB-u u pripremi i provedbi svakog akta koji se odnosi na provođenje nadzornih zadaća ESB-a. To bi osobito trebalo uključivati svakodnevnu procjenu stanja kreditnih institucija i provođenje s tim povezanih provjera na licu mjesta.

(38)

Kriteriji utvrđeni u ovoj Uredbi koji definiraju manje značajne institucije trebali bi se primjenjivati na najvišoj razini konsolidacije u državama članicama sudionicama, na temelju konsolidiranih podataka. Kada ESB provodi zadaće dodijeljene mu ovom Uredbom u odnosu na grupu financijskih institucija koja na konsolidiranoj osnovi nije manje značajna, trebao bi provesti te zadaće na konsolidiranoj osnovi za grupu kreditnih institucija i na pojedinačnoj osnovi za bankovna društva kćeri i podružnice te grupe sa sjedištem u državama članicama sudionicama.

(39)

Kriteriji utvrđeni u ovoj Uredbi koji određuju manje značajne institucije, trebali bi biti navedeni u okvirnim načelima koje ESB donosi i objavljuje konzultirajući se s nacionalnim nadležnim tijelima. To je osnova na kojoj bi ESB trebao biti odgovoran za primjenu tih kriterija i provjeru, preko vlastitih izračuna, jesu li kriteriji zadovoljeni. U pružanju informacija koje ESB traži za izradu izračuna, institucije ne bi trebalo prisiljavati da koriste računovodstvene okvire različite od okvira koje te institucije koriste na temelju drugih akata nacionalnog prava i prava Unije.

(40)	Kada se kreditna institucija smatra značajnom ili manje značajnom, ta se procjena u načelu ne bi trebala mijenjati više od jednom u 12 mjeseci, osim u slučaju strukturalnih promjena u bankovnoj grupi, poput spajanja odnosno pripajanja ili prodaje.

(41)	Kada odlučuje na temelju obavijesti nacionalnog nadležnog tijela o tome je li institucija značajna za domaće gospodarstvo te bi li je dakle trebao nadzirati ESB, ESB bi trebao uzimati u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući pitanja o postojanju jednakih uvjeta za sve.

(42)

Vezano uz nadzor prekograničnih kreditnih institucija koje djeluju unutar i izvan europodručja, ESB bi trebao blisko surađivati s nadležnim tijelima država članica nesudionica. Na ESB, budući da je nadležno tijelo, trebale bi se odnositi obveze suradnje i razmjene informacija na temelju prava Unije, te bi trebao u potpunosti sudjelovati u kolegijima nadzornih tijela. Dodatno, budući da provođenje nadzorne zadaće od strane institucije Unije uvelike doprinosi financijskoj stabilnosti i održivoj integraciji tržišta, države bi članice čija valuta nije euro trebale također imati mogućnost sudjelovanja u SSM-u. Ipak, za učinkovito provođenje nadzornih zadaća nužan je preduvjet potpuno i pravovremeno provođenje nadzornih odluka. Stoga bi države članice koje žele sudjelovati u SSM-u trebale osigurati da se njihova nacionalna nadležna tijela pridržavaju i donose sve mjere koje zatraži ESB, a koje se odnose na kreditne institucije. ESB bi trebao biti u mogućnosti uspostaviti blisku suradnju s nadležnim tijelima države članice čija valuta nije euro. Kada su uvjeti iz ove Uredbe ispunjeni, ESB bi morao uspostaviti takvu suradnju.

(43)

S obzirom da, u skladu s UFEU-om, države članice sudionice čija valuta nije euro nisu prisutne u Upravnom vijeću ESB-a dok god ne usvoje euro, te da ne mogu u potpunosti koristiti druge mehanizme namijenjene državama članicama čija je valuta euro, ova Uredba predviđa dodatne zaštitne mehanizme u postupku donošenja odluka. Ipak, ti zaštitni mehanizmi, osobito mogućnost države članice sudionice čija valuta nije euro da zahtijeva trenutan raskid bliske suradnje nakon obavješćivanja Upravnog vijeća o svom obrazloženom neslaganju s nacrtom odluke nadzornog odbora, trebalo bi koristiti u opravdanim, iznimnim slučajevima. Trebalo bi ih se koristiti isključivo za vrijeme trajanja tih posebnih okolnosti. Zaštitni mehanizmi postoje zbog posebnih okolnosti u kojima se nalaze države članice sudionice čija valuta nije euro, u okviru ove Uredbe, budući da nisu prisutne u Upravnom vijeću i ne mogu u potpunosti koristiti druge mehanizme namijenjene državama članicama čija je valuta euro. Stoga se ti zaštitni mehanizmi ne mogu i ne bi trebala shvatiti kao presedan za druga područja politika Unije.

(44)

Ova Uredba ni po čemu ne bi trebala mijenjati trenutni okvir koji uređuje izmjenu pravnog oblika društava kćeri ili podružnica kao ni primjenu tog okvira, niti biti shvaćena ili primijenjena kao da potiče takvu promjenu. U tom smislu, trebalo bi u potpunosti poštovati obveze nadležnih tijela država članica nesudionica, kako bi ta tijela i dalje zadržala dostatne nadzorne alate i ovlasti nad kreditnim institucijama koje djeluju na njihovom državnom području i kako bi imala mogućnost ispuniti svoje obveze i učinkovito sačuvati financijsku stabilnost i javni interes. Štoviše, kako bi se pomoglo tim nadležnim tijelima u ispunjenju njihovih odgovornosti, trebalo bi osigurati štedišama i tim nadležnim tijelima pravovremeno informiranje o promjeni pravnog oblika društva kćeri ili podružnice.

(45)

Za provođenje svojih zadaća, ESB trebao bi imati odgovarajuće nadzorne ovlasti. Pravo Unije o bonitetnom nadzoru kreditnih institucija predviđa dodjelu određenih ovlasti nadležnim tijelima koje u tu svrhu imenuju države članice. U onoj mjeri u kojoj te ovlasti ulaze u nadzorne zadaće dodijeljene ESB-u, za države članice sudionice ESB bi se trebao smatrati nadležnim tijelom i imati ovlasti koje pravo Unije dodjeljuje nadležnim tijelima. To uključuje ovlasti koje navedeni akti dodjeljuju tim nadležnim tijelima matičnih država članica i država članica domaćina i ovlasti dodijeljene imenovanim tijelima.

(46)	ESB bi trebao imati nadzornu ovlast smjenjivanja člana upravnog tijela u skladu s ovom Uredbom.

(47)

Kako bi svoje zadaće izvršavao učinkovito, ESB bi trebao biti u mogućnosti zahtijevati sve potrebne informacije, provoditi istrage i nadzore na licu mjesta u slučaju potrebe i u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima. ESB i nacionalna nadležna tijela trebali bi imati pristup istim informacijama, tako da se kreditnim institucijama ne nalažu dvostruke obveze izvješćivanja.

(48)	Zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i klijenata temeljno je načelo prava Unije koje štiti povjerljivost komunikacije između fizičkih ili pravnih osoba i njihovih odvjetnika u skladu s uvjetima utvrđenima sudskom praksom Suda Europske unije (SEU).

(49)

Kada ESB treba zatražiti informaciju od osobe sa sjedištem u državi članici nesudionici ali koja pripada kreditnoj instituciji, financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu sa sjedištem u državi članici sudionici ili koja je za takvu kreditnu instituciju, financijski holding ili mješoviti financijski holding preuzela izvođenje operativnih funkcija ili djelatnosti, te kada se takvi zahtjevi ne primjenjuju i nisu provedivi u državi članici nesudionici, ESB bi se trebao prethodno koordinirati s nadležnim tijelom u dotičnoj državi članici nesudionici.

(50)

Ova Uredba ne utječe na primjenu pravila utvrđenih člankom 34. i 42. Protokola (br. 4) Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u (Statut ESSB-a i ESB-a). Akti koje ESB donosi na temelju ove Uredbe ne bi trebali davati prava ni nametati obveze u državama članicama nesudionicama, osim kada su u skladu s relevantnim pravom Unije u skladu s navedenim Protokolom i Protokolom (br. 15) određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženima UEU-u i UFEU-u.

(51)

Kada kreditne institucije ostvaruju pravo poslovnog nastana ili pružanja usluga u drugoj državi članici, ili kada više subjekata u grupi ima sjedište u različitim državama članicama, pravo Unije predviđa posebne postupke i podjelu nadležnosti između dotičnih država članica. U onoj mjeri u kojoj ESB preuzima određene nadzorne zadaće za sve države članice sudionice, ti se postupci i podjele ne bi trebale primjenjivati na ostvarivanje prava poslovnog nastana ili pružanja usluga u drugoj državi članici sudionici.

(52)

ESB bi u provođenju svojih zadaća iz ove Uredbe i pri traženju pomoći od nacionalnih nadležnih tijela trebao paziti na postojanje ravnoteže između uključivanja svih uključenih nacionalnih nadležnih tijela u skladu s odgovornostima utvrđenima u važećem pravu Unije za pojedinačni nadzor te nadzor na potkonsolidiranoj osnovi i na konsolidiranoj osnovi.

(53)

Ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo shvatiti kao dodjelu ovlasti ESB-u da izriče kazne fizičkim ili pravnim osobama koje nisu kreditne institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi, ne dovodeći u pitanje ovlast ESB-a da od nacionalnih nadležnih tijela zatraži da osiguraju izricanje odgovarajućih kazni.

(54)

Kako je određeno Ugovorima, ESB je institucija Unije kao cjeline. U postupcima odlučivanja ESB bi trebao biti vezan pravilima Unije i općim načelima zakonitog postupanja i transparentnosti. Trebalo bi u potpunosti poštovati pravo adresata odluka ESB-a da ih se sasluša, kao i njihovo pravo da zatraže preispitivanje odluka ESB-a sukladno s pravilima iz ove Uredbe.

(55)

Dodjela nadzornih zadaća podrazumijeva značajnu odgovornost ESB-a u čuvanju financijske stabilnosti Unije i korištenje njegovih nadzornih ovlasti na što učinkovitiji i proporcionalniji način. Svaki prijenos nadzornih ovlasti s razine države članice na Uniju trebao bi biti uravnotežen odgovarajućim zahtjevima za transparentnošću i odgovornostima. ESB bi stoga u izvršavanju tih zadaća trebao biti odgovoran Europskom parlamentu i Vijeću kao institucijama s demokratskim legitimitetom koje predstavljaju građane Unije i država članica. To bi trebalo uključivati redovito izvješćivanje i odgovaranje na pitanja Europskog parlamenta u skladu s njegovim poslovnikom i pitanja Euroskupine u skladu s njenim procedurama. Za svaku obvezu izvješćivanja trebali bi vrijediti odgovarajući zahtjevi čuvanja poslovne tajne.

(56)

Isto tako, ESB bi trebao prosljeđivati svoja izvješća koja šalje Europskom parlamentu i Vijeću i nacionalnim parlamentima država članica sudionica. Nacionalni parlamenti država članica sudionica trebali bi biti u mogućnosti uputiti opaske ili pitanja ESB-u o izvođenju njegovih nadzornih zadaća na koje ESB može odgovoriti. Interna pravila tih nacionalnih parlamenata trebala bi uzeti u obzir pojedinosti predmetnih procedura i aranžmana za upućivanje opaski i pitanja ESB-u. U tom kontekstu, osobitu bi pozornost trebalo posvetiti opaskama ili pitanjima koja se odnose na oduzimanje odobrenja za rad kreditnih institucija u odnosu na nužne postupke koje su nacionalna tijela poduzela u skladu s postupcima iz ove Uredbe za sanaciju ili očuvanje financijske stabilnosti. Nacionalni parlamenti država članica sudionica također bi trebali biti u mogućnosti pozvati predsjednika ili predstavnika nadzornog odbora da sudjeluje u razmjeni mišljenja koja se tiču nadzora kreditnih institucija u toj državi članici zajedno s predstavnikom nacionalnog nadležnog tijela. Ta uloga nacionalnih parlamenata primjerena je s obzirom na potencijalni utjecaj koji nadzorne mjere mogu imati na javne financije, kreditne institucije, njihove klijente, zaposlenike i tržišta država članica sudionica. Kada nacionalna nadležna tijela postupaju u skladu s ovom Uredbom, i dalje bi trebali vrijediti mehanizmi odgovornosti predviđeni nacionalnim pravom.

(57)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravo Europskog parlamenta na osnivanje privremenog istražnog odbora za istraživanje navodnih povreda ili nepravilnosti u provedbi prava Unije u skladu s člankom 226. UFEU-a ili obavljanje uloge političke kontrole kako je propisano Ugovorima, uključujući pravo Europskog parlamenta na zauzimanje stajališta ili donošenje rezolucija o pitanjima koja smatra prikladnima.

(58)	Djelovanje ESB-a trebalo bi biti usklađeno s načelima zakonitog postupanja i transparentnosti.

(59)	Uredba na koju upućuje članak 15. stavak 3. UFEU-a trebala bi odrediti precizna pravila o pristupu dokumentima kojima raspolaže ESB na temelju provođenja nadzornih zadaća sukladno UFEU-u.

(60)	Na temelju članka 263. UFEU-a, SEU ispituje zakonitost akata, između ostalih i akata ESB-a, osim preporuka i mišljenja, koji proizvode pravne učinke prema trećim stranama.

(61)

U skladu s člankom 340. UFEU-a, ESB bi trebao, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica, naknaditi svaku štetu koju ESB ili njegovi službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti. Ovo ne bi trebalo dovesti u pitanje odgovornost nacionalnih nadležnih tijela da naknade svaku štetu koju ta tijela ili njihovi službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(62)	Na temelju članka 342. UFEU-a, na ESB se primjenjuje Uredba Vijeća br. 1. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (7).

(63)	Kada se određuje treba li pravo pristupa spisu od strane uključenih osoba biti ograničeno, ESB bi trebao poštovati temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje.

(64)

ESB bi fizičkim i pravnim osobama trebao omogućiti da zatraže preispitivanje odluka koje su im upućene ili koje se izravno i osobno odnose na njih, a donesene su na temelju ovlasti koje su ESB-u dodjeljene ovom Uredbom. Opseg preispitivanja trebao bi se odnositi na postupovnu i materijalnu usklađenost tih odluka s ovom Uredbom uz poštovanje diskrecijskog prostora ostavljenog ESB-u u odlučivanju o mogućnosti donošenja tih odluka. U tu svrhu i zbog ekonomičnosti postupka, ESB bi trebao osnovati administrativni odbor za preispitivanja koji bi provodio takvo interno preispitivanje. Upravno vijeće ESB-a bi u taj odbor trebalo imenovati ugledne pojedince. Upravno vijeće pri odabiru bi, u najvećoj mogućoj mjeri, trebalo osigurati odgovarajuću geografsku i spolnu ravnotežu iz država članica. Postupak preispitivanja trebao bi omogućiti nadzornom odboru da, ako je potrebno, ponovno prouči prethodni nacrt odluke.

(65)

ESB je odgovoran za provođenje funkcija monetarne politike s ciljem održavanja stabilnosti cijena u skladu s člankom 127. stavkom 1. UFEU-a. Cilj provođenja nadzornih zadaća je zaštita sigurnosti i snage kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava. Trebalo bi ih dakle provoditi potpuno odvojeno kako bi se izbjegli sukobi interesa i osiguralo da se svaka funkcija provodi sukladno postavljenim ciljevima. ESB bi trebao osigurati da Upravno vijeće djeluje na način da su njegova monetarna i nadzorna funkcija potpuno odvojene. To bi trebalo podrazumijevati barem strogo odvojene sastanke i dnevne redove.

(66)

Organizacijsko odvajanje osoblja trebalo bi se odnositi na sve službe koje su potrebne za provođenje neovisne monetarne politike te bi trebalo osigurati da je provođenje zadaća dodijeljenih ovom Uredbom podložno demokratskoj odgovornosti i kontroli kao što navodi ova Uredba. Osoblje uključeno u provođenje zadaća koje ESB-u dodjeljuje ova Uredba trebalo bi biti odgovorno predsjedniku nadzornog odbora.

(67)

Osobito bi u okviru ESB-a trebalo osnovati nadzorni odbor zadužen za pripremu odluka o nadzornim pitanjima koji bi koristio specifično stručno znanje nacionalnih nadzornih tijela. Odbor bi trebao imati predsjednika, potpredsjednika i uključiti predstavnike iz ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela. Postupak imenovanja u nadzorni odbor u skladu s ovom Uredbom trebao bi poštovati načela ravnopravnosti spolova, iskustva i kvalifikacija. Svi članovi nadzornog odbora trebali bi imati pravovremene i potpune informacije o dnevnom redu svojih sastanaka, kako bi se olakšala učinkovitost rasprave i procesa izrade nacrta odluka.

(68)	U obavljanju svojih zadaća, nadzorni odbor vodi računa o svim relevantnim činjenicama i okolnostima u državama članicama sudionicama i obavlja svoje dužnosti u interesu Unije kao cjeline.

(69)

Poštujući u potpunosti institucionalne aranžmane i aranžmane za glasovanje predviđene Ugovorima, nadzorni odbor trebao bi biti ključno tijelo u obavljanju nadzornih zadaća ESB-a, zadaća koje su do sada uvijek bile u rukama nacionalnih nadležnih tijela. Zbog tog razloga, Vijeće bi trebao ovlastiti za donošenje provedbene odluke za imenovanje predsjednika i potpredsjednika nadzornog odbora. Nakon konzultiranja nadzornog odbora, ESB bi trebao podnijeti prijedlog za imenovanje predsjednika i potpredsjednika na odobrenje Europskom parlamentu. Nakon odobrenja prijedloga, Vijeće bi trebalo donijeti tu provedbenu odluku. Predsjednika bi trebalo izabrati na temelju otvorenog izbornog postupka o kojem bi Europski parlament i Vijeće trebali biti pravovremeno obaviješteni.

(70)

Kako bi se omogućila odgovarajuća rotacija uz osiguranje potpune neovisnosti predsjednika, mandat predsjednika ne bi trebao biti dulji od pet godina i ne bi se trebao moći obnavljati. Kako bi se osigurala potpuna koordinacija s aktivnostima EBA-e i bonitetnim politikama Unije, nadzorni odbor trebao bi biti u mogućnosti pozvati EBA-u i Europsku komisiju kao promatrače. Kada bude uspostavljeno Europsko sanacijsko tijelo, njegov bi predsjednik trebao sudjelovati kao promatrač na sastancima nadzornog odbora.

(71)	Nadzornom odboru u radu bi trebao pomagati upravljački odbor užeg sastava. Upravljački odbor trebao bi pripremati sastanke nadzornog odbora i izvršavati svoje dužnosti isključivo u interesu Unije kao cjeline te raditi na potpuno transparentan način s nadzornim odborom.

(72)

Upravno vijeće ESB-a trebalo bi pozvati predstavnike iz država članica sudionica čija valuta nije euro uvijek kad Upravno vijeće razmatra uložiti prigovor na nacrt odluke nadzornog odbora ili kad dotično nacionalno nadležno tijelo obavijesti Upravno vijeće i obrazloži svoje neslaganje s nacrtom odluke nadzornog odbora, kad je takva odluka upućena nacionalnim tijelima u vezi kreditnih institucija država članica sudionica čija valuta nije euro.

(73)	Kako bi se osiguralo odvajanje monetarne politike od nadzornih zadaća, od ESB-a bi trebalo zatražiti osnivanje posredničkog radnog tijela. Osnivanjem i sastavom radnog tijela trebalo bi osigurati da ono rješava različita stajališta na uravnotežen način, u interesu Unije kao cjeline.

(74)

Za nadzorni odbor, upravljački odbor i osoblje ESB-a koje provodi nadzorne zadatke trebala bi vrijediti obveza čuvanja poslovne tajne. Slične bi se obveze trebale primijeniti na razmjenu informacija s osobljem ESB-a koje nije uključeno u nadzorne aktivnosti. Ovo ne bi trebalo spriječiti ESB da razmjenjuje informacije unutar okvira i uvjeta iz relevantnog zakonodavstva Unije, uključujući s Komisijom za svrhe njenih zadaća iz članka 107. i 108. UFEU-a i prava Unije o poboljšanom gospodarskom i proračunskom nadzoru.

(75)	Kako bi učinkovito provodio svoje nadzorne zadaće, ESB bi trebao potpuno neovisno obavljati nadzorne zadaće koje su mu dodijeljene, osobito bez neprimjerenog utjecaja politike i sektorskog uplitanja koji bi utjecali na neovisnost njegova djelovanja.

(76)

Korištenje razdoblja „hlađenja” za nadzorna tijela važan je element osiguravanja učinkovitosti i neovisnosti nadzora kojeg ta tijela provode. U tu svrhu, i ne dovodeći u pitanje primjenu strožih nacionalnih pravila, ESB bi trebao uspostaviti i održati sveobuhvatne i formalne postupke, uključujući proporcionalna razdoblja preispitivanja kako bi se unaprijed procijenili i spriječili mogući konflikti s legitimnim interesima SSM-a i ESB-a u slučajevima kada bivši član nadzornog odbora počinje raditi u bankarskom sektoru koji je nekad nadzirao.

(77)

ESB bi trebao imati odgovarajuća sredstva za učinkovito provođenje svojih zadaća. Ta bi sredstva trebalo osigurati na način koji osigurava neovisnost ESB-a, bez neprimjerenog utjecaja nacionalnih nadležnih tijela i sudionika na tržištu, te uz odvajanje monetarne politike od nadzornih zadaća. Troškove nadzora trebali bi snositi subjekti koji mu podliježu. Provođenje nadzornih zadaća ESB-a trebalo bi stoga financirati kroz godišnje naknade koje plaćaju kreditne institucije sa sjedištem u državama članicama sudionicama. Također, ESB bi trebao biti u mogućnosti ubirati naknade za podružnice sa sjedištem u državi članici sudionici koje je osnovala kreditna institucija sa sjedištem u državi članici nesudionici, kako bi pokrio troškove izvođenja svojih nadzornih zadaća nad tim podružnicama kao nadzorno tijelo domaćin. Kada se nad kreditnom institucijom ili podružnicom provodi nadzor na konsolidiranoj osnovi, naknada bi se trebala ubirati na najvišoj razini kreditne institucije unutar dotične grupe koja ima sjedište u državi članici sudionici. Izračun naknada trebao bi isključiti sva društva kćeri sa sjedištem u državama članicama nesudionicama.

(78)

Kada je kreditna institucija uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, naknada bi se trebala izračunavati na najvišoj razini konsolidacije unutar država članica sudionica i raspodijeliti kreditnim institucijama sa sjedištem u državama članicama sudionicama i uključenima u nadzor na konsolidiranoj osnovi, utemeljeno na objektivnim kriterijima koji se odnose na značaj i profil rizika, uključujući izloženost imovinu ponderiranu rizikom.

(79)

Za provođenje učinkovitog nadzora ključno je visokomotivirano, dobro obučeno i nepristrano osoblje. Kako bi se uspostavio uistinu integrirani nadzorni mehanizam, trebalo bi osigurati odgovarajuću razmjenu i upućivanje osoblja iz i između svih nacionalnih nadležnih tijela i ESB-a. Kako bi se osigurala međusobna stručna kontrola na stalnoj osnovi, osobito za nadzor velikih kreditnih institucija, ESB trebao bi biti u mogućnosti zatražiti da nacionalna nadzorna tijela uključe i osoblje iz nadležnih tijela drugih država članica sudionica, omogućujući tako uspostavljanje geografski raznolikih nadzornih timova specifičnog stručnog znanja i profila. Razmjena i upućivanje osoblja trebali bi uspostaviti zajedničku kulturu nadzora. ESB bi redovito trebao dostavljati informacije o tome koliko je članova osoblja iz nacionalnih nadležnih tijela upućeno u ESB za namjene SSM-a.

(80)

S obzirom na globalizaciju bankovnih usluga i povećanu važnost međunarodnih standarda, ESB trebao bi provoditi svoje zadaće u odnosu na međunarodne standarde te u dijalogu i bliskoj suradnji s nadzornim tijelima izvan Unije, bez dupliciranja međunarodne uloge ESB-a. Trebao bi biti ovlašten za razvijanje kontakata i sklapanje upravnih sporazuma s nadzornim tijelima i administracijom trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama, uz koordinaciju s EBA-om i uz potpuno poštovanje postojećih uloga i odgovarajućih nadležnosti država članica i institucija Unije.

(81)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (8) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom prijenosu takvih podataka (9) u potpunosti se primjenjuju na obradu osobnih podataka od strane ESB-a za potrebe ove Uredbe.

(82)

Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (10) primjenjuje se na ESB. ESB je donio Odluku ESB/2004/11 (11) o odredbama i uvjetima za istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara Europske središnje banke.

(83)

Kako bi se osiguralo da kreditne institucije podliježu najkvalitetnijem nadzoru, bez drugih prosudbi koje se ne tiču boniteta i da se negativni utjecaji tržišnih kretanja koji se međusobno pojačavaju i koji se odnose na kreditne institucije i države članice rješavaju na pravovremeni i učinkoviti način, ESB trebao bi početi provoditi specifične nadzorne zadaće čim je prije moguće. Ipak, prijenos nadzornih zadaća s nacionalnih nadzornih tijela na ESB zahtijeva određenu pripremu. Dakle, trebalo bi osigurati odgovarajuće razdoblje postupnog uvođenja.

(84)

Pri donošenju detaljnih operativnih aranžmana za provedbu zadaća koje se ovom Uredbom dodjeljuju ESB-u, ESB trebao bi osigurati prijelazne aranžmane koji osiguravaju završetak postojećih nadzornih postupaka, uključujući sve odluke i/ili mjere donesene ili istrage započete prije stupanja na snagu ove Uredbe.

(85)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 28. studenoga 2012. o Nacrtu za snažnu i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju navela da bi „Članak 127. stavak 6. UFEU-a mogao biti izmijenjen kako bi se primijenio redovni zakonodavni postupak i uklonila neka pravna ograničenja koja trenutno postoje pri stvaranju SSM-a (npr. da se uspostavi izravna i neopoziva mogućnost izbora država članica čija valuta nije euro u pogledu uključivanja u SSM, iznad modela „bliske suradnje”, da se dodijele državama članicama sudionicama SSM-a čija valuta nije euro potpuno jednaka prava u procesu donošenja odluka ESB-a te da se razvije daljnje interno razdvajanje donošenja odluka o monetarnoj politici od donošenja odluka o nadzoru).” Također, Komisija je navela kako „bi posebno pitanje koje bi trebalo riješiti bilo pitanje jačanja demokratske odgovornosti nad ESB-om u onoj mjeri u kojoj on djeluje kao nadzorno bankarsko tijelo”. Podsjeća se da UEU predviđa da prijedlog za izmjenu Ugovora može podnijeti vlada bilo koje države članice, Europski parlament ili Komisija i da se može odnositi na bilo koji aspekt Ugovorâ.

(86)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu poslovanja, pravo na učinkoviti pravni lijek i pravično suđenje, te se mora provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(87)

Budući da se ciljevi ove Uredbe, odnosno uspostava učinkovitog i djelotvornog okvira za obavljanje posebnih zadaća nadzora kreditnih institucija preko institucije Unije i osiguravanje dosljedne primjene jedinstvenih pravila na kreditne institucije, ne mogu dostatno ostvariti na razini države članice te mogu stoga zbog zajedničke strukture bankarskog tržišta u Uniji i učinka propasti kreditnih institucija na druge države članice biti bolje ostvareni na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet i definicije

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ova Uredba dodjeljuje ESB-u posebne zadaće koje se odnose na politike bonitetnog nadzora kreditnih institucija s ciljem unapređenja sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija i stabilnosti financijskog sustava unutar Unije i u svakoj državi članici, uz puno poštovanje i dužnu pažnju prema jedinstvu i cjelovitosti unutarnjeg tržišta utemeljenog na jednakom postupanju prema kreditnim institucijama kako bi se spriječila regulatorna arbitraža.

Institucije iz članka 2. stavka 5. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava (12) isključene su iz nadzornih zadaća dodijeljenih ESB-u u skladu s člankom 4. ove Uredbe. Područje primjene nadzornih zadaća ESB-a ograničeno je na bonitetni nadzor kreditnih institucija na temelju ove Uredbe. Ova Uredba ne dodjeljuje ESB-u nikakvu dodatnu nadzornu zadaću, poput zadaća koje se odnose na bonitetni nadzor središnjih drugih ugovornih strana.

Kod provođenja svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom, i ne dovodeći u pitanje cilj osiguravanja sigurnosti i pouzdanosti kreditnih institucija, ESB u potpunosti vodi računa o različitim vrstama, poslovnim modelima i veličini kreditnih institucija.

ESB svojim postupcima, prijedlozima ili politikama izravno ni neizravno ne diskriminira neku državu članicu ili skupinu država članica kao mjesto pružanja bankovnih ili financijskih usluga u bilo kojoj valuti.

Ova Uredba ne dovodi u pitanje odgovornosti i povezane ovlasti nadležnih tijela država članica sudionica u provođenju nadzornih zadaća koje ova Uredba ne dodjeljuje ESB-u.

Isto tako, ova Uredba ne dovodi u pitanje odgovornosti i povezane ovlasti nadležnih ili imenovanih tijela država članica sudionica da primjenjuju makrobonitetne instrumente koje ne propisuju relevantni akti prava Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„država članica sudionica” znači država članica čija valuta je euro ili država članica koja je u skladu s člankom 7. uspostavila blisku suradnju, a čija valuta nije euro;

(2)	„nacionalno nadležno tijelo” znači nacionalno nadležno tijelo koje je imenovala država članica u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (13) i Direktiva 2013/36/EU.

(3)	„kreditna institucija” znači kreditnu instituciju u kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4)	„financijski holding” znači financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(5)

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding kako je definiran člankom 2. točkom 15. Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (14);

(6)	„financijski konglomerat” znači financijski konglomerat kako je definiran člankom 2. točkom 14. Direktive 2002/87/EZ;

(7)	„nacionalno imenovano tijelo” znači imenovano tijelo države članice sudionice, sukladno relevantnom pravu Unije.

(8)	„kvalificirani udjel” znači kvalificirani udjel kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 36. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(9)	„Jedinstveni nadzorni mehanizam” (SSM) znači sustav financijskog nadzora sastavljen od ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela država članica sudionica kako je opisano u članku 6. ove Uredbe.

POGLAVLJE II.

Suradnja i zadaće

Članak 3.

Suradnja

1. ESB blisko surađuje s EBA-om, ESMA-om, EIOPA-om, Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB) i drugim tijelima koja čine dio ESFS-a, koji osiguravaju odgovarajuće uređenje i nadzor u Uniji.

Ako je to potrebno, ESB zaključuje memorandume o razumijevanju s nadležnim tijelima država članica koja su nadležna za tržišta financijskih instrumenata. Ti memorandumi dostavljaju se Europskom parlamentu, Vijeću i nadležnim tijelima svih država članica.

2. Za potrebe ove Uredbe, ESB sudjeluje u Odboru nadzornih tijela EBA-e prema uvjetima iz članka 40. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3. ESB svoje zadaće provodi u skladu s ovom Uredbom i ne dovodeći u pitanje nadležnost i zadaće EBA-e, ESMA-e, EIOPA-e i ESRB-a.

4. ESB blisko surađuje s tijelima ovlaštenim za sanaciju kreditnih institucija, uključujući pripremu sanacijskih planova.

5. U skladu s člancima 1., 4. i 6., ESB blisko surađuje sa svim strukturama javne financijske potpore uključujući Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) i ESM, osobito kada je takva struktura dodijelila ili je vjerojatno da će dodijeliti izravnu ili neizravnu financijsku potporu kreditnoj instituciji iz članka 4.

6. ESB i nadležna tijela država članica nesudionica potpisuju memorandum o razumijevanju koji općenito opisuje njihovu suradnju pri izvođenju nadzornih zadaća u okviru prava Unije koje se odnosi na financijske institucije iz članka 2. Memorandum se redovito preispituje.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, ESB potpisuje memorandum o razumijevanju s nadležnim tijelom svake države članice nesudionice koja je matična država barem jednoj globalno sistemski važnoj instituciji, sukladno pravu Unije.

Svi memorandumi redovito se preispituju i objavljuju poštujući odgovarajuće postupanje s povjerljivim informacijama.

Članak 4.

Zadaće dodijeljene ESB-u

1. U okviru članka 6., ESB, sukladno stavku 3. tog članka, ima isključivu nadležnost provođenja, u svrhu bonitetnog nadzora, sljedećih zadaća u odnosu na sve kreditne institucije sa sjedištem u državama članicama sudionicama:

(a)	izdavati odobrenje za rad kreditnim institucijama i oduzimati odobrenje za rad kreditnim institucijama podložno članku 14.;

(b)	obavljati zadaće koje nadležno tijelo matične države članice ima sukladno relevantnom pravu Unije u odnosu na kreditne institucije sa sjedištem u državi članici sudionici koje žele osnovati podružnicu ili pružati prekogranične usluge u državi članici nesudionici;

(c)	procijeniti obavijesti o stjecanju i raspolaganju kvalificiranim udjelima u kreditnim institucijama, osim u slučaju sanacije banke, i podložno članku 15.;

(d)

osiguravati usklađenost s aktima iz članka 4. stavka 3., prvog podstavka, koji propisuju bonitetne zahtjeve za kreditne institucije u odnosu na kapitalne zahtjeve, sekuritizaciju, ograničenja velike izloženosti, likvidnost, financijsku polugu, izvješćivanje i javnu objavu informacija o tim pitanjima;

(e)

osiguravati sukladnost s aktima iz članka 4. stavka 3., prvog podstavka, koji nalažu kreditnim institucijama da imaju pouzdane aranžmane upravljanja, uključujući zahtjeve za primjerenost i sposobnost osoba odgovornih za upravljanje kreditnim institucijama, postupke upravljanja rizicima, mehanizme unutarnje kontrole, politike primitaka i praksi i učinkovite postupke procjene adekvatnosti internog kapitala, uključujući modele temeljene na internim sustavima rejtinga;

(f)

provoditi nadzornu provjeru, uključujući, gdje je to prikladno, u suradnji s EBA-om, testiranja na stres i njihovu moguću objavu, kako bi se odredilo osiguravaju li aranžmani, strategije, postupci i mehanizmi koje kreditne institucije imaju te njihov regulatorni kapital pouzdano upravljanje i pokriće njihovih rizika, te na temelju te nadzorne provjere kreditnim institucijama naložiti posebne dodatne regulatorne kapitalne zahtjeve, posebne zahtjeve za objavu, posebne zahtjeve za likvidnost i druge mjere, kada je posebno dopušteno nadležnim tijelima temelju relevantnog prava Unije;

(g)

provoditi nadzor na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvima kreditnih institucija sa sjedištem u jednoj od država članica sudionica, uključujući financijske holdinge i mješovite financijske holdinge i sudjelovanje u nadzoru na konsolidiranoj osnovi, uključujući u okviru kolegija nadzornih tijela ne dovodeći u pitanje sudjelovanje nacionalnih nadležnih tijela u tim kolegijima u svojstvu promatrača, u odnosu na matična društva koja nemaju sjedište u jednoj od država članica sudionica;

(h)	sudjelovati u dodatnom nadzoru financijskih konglomerata u odnosu na kreditne institucije koje su u njega uključene i preuzeti ulogu koordinatora u slučajevima kad je ESB imenovan kao koordinator za financijski konglomerat u skladu s kriterijima utvrđenima relevantnim pravom Unije;

(i)

provoditi nadzorne zadaće u odnosu na planove oporavka, kao i ranu intervenciju kada kreditna institucija ili grupa u odnosu na koje je ESB konsolidacijsko nadzorno tijelo, ne ispunjava ili će vjerojatno prekršiti važeće bonitetne zahtjeve te, samo za slučajeve izričito određene relevantnim pravom Unije za nadležna tijela, strukturne promjene koje se zahtijevaju od kreditnih institucija kako bi se spriječio financijski stres ili propast, isključujući bilo kakve sanacijske ovlasti.

2. ESB provodi, u okviru stavka 1., zadaće za koje su nacionalna nadležna tijela nadležna sukladno relevantnom pravu Unije u odnosu na kreditne institucije sa sjedištem u državama članicama nesudionicama koje osnivaju podružnicu ili pružaju prekogranične usluge u državama članicama sudionicama;

3. U provođenju zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, i s ciljem osiguravanja visokih standarda nadzora, ESB primjenjuje relevantno pravo Unije, a kada se ono sastoji od direktiva, primjenjuje nacionalno pravo koje je prenijelo te direktive. Kada se relevantno pravo Unije sastoji od uredaba, i kada te uredbe izričito dopuštaju više različitih mogućnosti državama članicama, ESB primjenjuje i nacionalno pravo za provođenje tih mogućnosti.

U tu svrhu, ESB donosi smjernice i preporuke te donosi odluke koje podliježu i sukladne su s relevantnim pravom Unije i osobito svim zakonodavnim i nezakonodavnim aktima, uključujući one iz članaka 290. i 291. UFEU-a. Osobito podliježe obvezujućim regulatornim i provedbenim tehničkim standardima koje je pripremila EBA i donijela Komisija u skladu s člancima od 10. do 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, člankom 16. te Uredbe i odredbama te Uredbe o Europskom priručniku za nadzor kojeg je pripremila EBA u skladu s tom Uredbom. ESB također može donijeti uredbe samo u opsegu potrebnom za organizaciju ili određivanje aranžmana za izvođenje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom.

Prije donošenja uredbi, ESB provodi otvorena javna savjetovanja i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnih uredaba ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta, kada ESB opravdava tu žurnost.

Kada je potrebno, ESB doprinosi kao sudionik u izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda ili provedbenih tehničkih standarda koje priprema EBA u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 ili ukazuje EBA-i na potencijalnu potrebu da se Komisiji podnese nacrt standarda koji mijenjanju postojeće regualtorne ili provedbene tehničke standarde.

Članak 5.

Makrobonitetne zadaće i alati

1. Kad god je to prikladno ili se smatra potrebnim te ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, nacionalno nadležno ili nacionalno imenovano tijelo država članica sudionica primjenjuje zahtjeve za zaštitne slojeve kapitala koje kreditne institucije trebaju imati na odgovarajućoj razini u skladu s relevantnim pravom Unije, uz regulatorne kapitalne zahtjeve iz članka 4. stavka 1. točke (d) ove Uredbe, uključujući stope protucikličkog kapitala, te svaku drugu mjeru usmjerenu na rješavanje sistemskih ili makrobonitetnih rizika koji su navedeni i podliježu postupcima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u slučajevima koje izričito navodi relevantno pravo Unije. Deset radnih dana prije donošenja takve odluke, dotično tijelo pravovremeno obavještava ESB o svojoj namjeri. Kada ESB ulaže prigovor, u roku od pet radnih dana navodi svoje razloge u pisanom obliku. Dotično tijelo pravovremeno razmatra razloge ESB-a prije nego započne potrebni postupak odlučivanja.

2. ESB može, ako smatra da je potrebno, umjesto nacionalnih nadležnih tijela ili nacionalnih imenovanih tijela države članice sudionice primijeniti više zahtjeve za zaštitne slojeve kapitala nego što ih primjenjuju nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela država članica sudionica za kreditne institucije na odgovarajućoj razini u skladu s relevantnim pravom Unije, uz regulatorne kapitalne zahtjeve iz članka 4. stavka 1. točke (d) ove Uredbe, uključujući stope protucikličkog kapitala, sukladno uvjetima iz stavaka 4. i 5. ovog članka, te može primijeniti strože mjere usmjerene na rješavanje sistemskih ili makrobonitetnih rizika na razini kreditnih institucija, podložno postupcima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u slučajevima izričito određenim relevantnim pravom Unije.

3. Svako nacionalno nadležno tijelo ili nacionalno imenovano tijelo može predložiti ESB-u postupanje sukladno stavku 2. za rješavanje određenog stanja financijskog sustava i gospodarstva u svojoj državi članici.

4. Kada ESB namjerava postupati u skladu sa stavkom 2., blisko surađuje s nacionalnim imenovanim tijelima u dotičnim državama članicama. Osobito, deset radnih dana prije donošenja takve odluke, o svojoj namjeri obavještava dotična nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela. Kada neko od dotičnih tijela ulaže prigovor, u roku od pet radnih dana navodi svoje razloge u pisanom obliku. ESB pravovremeno razmatra te razloge prije nego započne potrebni postupak odlučivanja.

5. Kod izvođenja zadaća iz stavka 2., ESB u obzir uzima specifičnosti financijskog sustava, gospodarskog stanja i gospodarskog ciklusa u pojedinim državama članicama ili njihovim dijelovima.

Članak 6.

Suradnja s SSM-om

1. ESB provodi svoje zadaće unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma koji čine ESB i nacionalna nadležna tijela. ESB je odgovoran za učinkovito i dosljedno funkcioniranje SSM-a.

2. ESB i nacionalna nadležna tijela obvezni su surađivati u dobroj vjeri i razmjenjivati informacije.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti ESB-a da izravno zaprima ili ima izravan pristup informacijama koje kreditne institucije stalno podnose, nacionalna nadležna tijela ESB-u dostavljaju sve informacije nužne za provođenje zadaća koje su ESB-u dodijeljene ovom Uredbom.

3. Ako je potrebno i ne dovodeći u pitanje odgovornost ESB-a za zadaće dodijeljene mu ovom Uredbom, nacionalna nadležna tijela dužna su davati potporu ESB-u, u skladu s uvjetima iz okvira navedenog u stavku 7. ovog članka, u pripremi i provedbi svih akata koji se odnose na zadaće iz članka 4. u odnosu na sve kreditne institucije, uključujući potporu pri aktivnostima provjere. Pri obavljanju zadaća iz članka 4. oni slijede upute ESB-a.

4. U pogledu zadaća iz članka 4., osim stavka 1. točaka (a) i (c), ESB ima odgovornosti iz stavka 5. ovog članka, a nacionalna nadležna tijela imaju odgovornosti iz stavka 6. ovog članka, u okviru postupaka i podložno postupcima iz stavka 7. ovog članka, za nadzor sljedećih kreditnih institucija, financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga ili podružnica kreditnih institucija sa sjedištem u državama članicama nesudionicama koje imaju sjedište u državama članicama sudionicama:

—

onih koje su na konsolidiranoj osnovi manje značajne, na najvišoj razini konsolidacije u državama članicama sudionicama ili pojedinačno u posebnom slučaju podružnica kreditnih institucija sa sjedištem u državama članicama nesudionicama koje imaju sjedište u državama članicama sudionicama. Značaj se procjenjuje na temelju sljedećih kriterija:

veličine;

ii.	značajnosti za gospodarstvo Unije ili za neku od država članica sudionica;

iii.	značaja prekograničnih djelatnosti.

Što se tiče gore navedenog prvog podstavka, kreditna institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding ne smatraju se manje značajnima osim ako je to opravdano posebnim okolnostima koje treba navesti u metodologiji, ako se ispuni jedan od sljedećih uvjeta:

i.	ukupna vrijednost njegove imovine premašuje 30 milijardi EUR;

ii.	omjer između njegove ukupne imovine i BDP-a države članice sudionice premašuje 20 %, osim ako je ukupna vrijednost njegove imovine manja od 5 milijardi EUR;

iii.	kada nacionalno nadležno tijelo obavijesti ESB da takvu instituciju smatra značajnom za domaće gospodarstvo, ESB nakon opsežne procjene, uključujući procjenu bilance, donosi odluku o potvrdi te kreditne institucije kao značajne.

Također, ESB može, na vlastitu inicijativu, instituciju smatrati značajnom ako je osnovala bankovna društva kćeri u više država članica sudionica i njena prekogranična imovina ili obveze predstavljaju značajan dio njene ukupne imovine ili obveza, u skladu s uvjetima utvrđenima u metodologiji.

One za koje je tražena javna financijska pomoć ili je dobivena izravno iz EFSF-a ili ESM-a ne smatraju se manje značajnima.

Iznimno od prethodnih podstavaka, ESB provodi zadaće koje su mu dodijeljene ovom Uredbom u odnosu na tri najznačajnije kreditne institucije u svakoj od država članica sudionica, osim u slučaju posebnih okolnosti.

5. U odnosu na kreditne institucije iz stavka 4. i u opsegu definiranom u stavku 7.:

(a)

nadležnim nacionalnim tijelima ESB izdaje uredbe, smjernice ili općenite upute sukladno kojima nacionalna nadležna tijela provode zadaće iz članka 4., isključujući stavak 1. točke (a) i (c), i donose nadzorne odluke

Takve upute mogu se odnositi na posebne ovlasti iz članka 16. stavka 2. za grupe ili kategorije kreditnih institucija u cilju osiguranja dosljednosti rezultata nadzora u okviru SSM-a;

(b)

ako je potrebno, u cilju osiguranja dosljedne primjene visokih standarda nadzora, ESB može u svakom trenutku, na vlastitu inicijativu nakon savjetovanja sa nacionalnim nadležnim tijelima ili na zahtjev nacionalnog nadležnog tijela, odlučiti da će sam izravno preuzeti nadležnost za jednu ili više kreditnih institucija iz stavka 4., uključujući u slučajevima kada je zatražena financijska potpora ili je dobivena neizravno iz ESFS-a ili ESM-a;

(c)	ESB nadzire funkcioniranje sustava na temelju odgovornosti i postupaka iz ovog članka te osobito stavka 7. točke (c);

(d)	ESB u svakom trenutku može upotrijebiti ovlasti iz članaka od 10. do 13.;

(e)	ESB također može zahtijevati, povremeno ili redovito, informacije od nacionalnih nadležnih tijela o obavljanju zadaća za koje su zadužena sukladno ovom članku.

6. Ne dovodeći u pitanje stavak 5. ovog članka, nacionalna nadležna tijela provode i odgovorna su za zadaće navedene u članku 4. stavku 1., točkama (b), od (d) do (g) te i. kao i za i donošenje svih relevantnih odluka u vezi s nadzorom kreditnih institucija iz ovog članka stavka 4. prvog podstavka, u okviru i uz poštovanje postupaka iz ovog članka stavka 7.

Ne dovodeći u pitanje članke od 10. do 13., nacionalna nadležna tijela i nacionalna imenovana tijela zadržavaju ovlasti, sukladno nacionalnom pravu, za dobivanje informacija od kreditnih institucija, holdinga, mješovitih holdinga i poduzeća koja su uključena u konsolidirano financijsko stanje kreditne institucije te obavljaju nadzore na licu mjesta tih kreditnih institucija, holdinga, mješovitih holdinga i poduzeća. U skladu s okvirom iz ovog članka stavka 7., nacionalna nadležna tijela obavještavaju ESB o mjerama koje su poduzete na temelju ovog stavka i blisko koordiniraju te mjere s ESB-om.

Nacionalna nadležna tijela redovito izvješćuju ESB o izvođenju aktivnosti iz ovog članka.

7. ESB, savjetujući se s nacionalnim nadležnim tijelima, i na temelju prijedloga nadzornog odbora, donosi i objavljuje okvir za organizaciju praktičnih aranžmana za provedbu ovog članka. Taj okvir obuhvaća barem sljedeće:

(a)

posebnu metodologiju za procjenu kriterija iz stavka 4. prvog, drugog i trećeg podstavaka i kriterije pod kojima se stavak 4. četvrti podstavak prestaje primjenjivati na određenu kreditnu instituciju te aranžmane koji iz toga proizlaze u svrhu primjene stavaka 5. i 6. Ti aranžmani i metodologija za procjenu kriterija iz stavka 4. prvog, drugog i trećeg podstavaka preispituju se radi unošenja svih važnih izmjena te osiguravaju da se procjena po kojoj se kreditna institucija smatrala značajnom ili manje značajnom mijenja samo u slučaju značajnih i trajnih promjena okolnosti, osobito onih okolnosti koje se odnose na stanje kreditne institucije i koje su relevantne za tu procjenu.

(b)	definiciju postupaka, uključujući vremenska ograničenja i mogućnost pripreme nacrtâ odluka koje se šalju na razmatranje ESB-u, za odnos između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela vezano uz nadzor kreditnih institucija koje se ne smatraju manje značajnima u skladu sa stavkom 4.;

(c)

definiciju postupaka, uključujući vremenska ograničenja, za odnos između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela u pogledu nadzora kreditnih institucija koje se smatraju manje značajnima u skladu sa stavkom 4. Takvi postupci osobito, ovisno o slučajevima definiranim okvirom, nalažu nacionalnim nadležnim tijelima da:

i.	obavijeste ESB o svakom značajnom nadzornom postupku;

ii.	na zahtjev ESB-a dodatno procjenjuju određene aspekte postupka;

iii.	ESB-u prenesu nacrte značajnih nadzornih odluka o kojima bi ESB mogao dati svoje mišljenje.

8. Ako ESB-u radi obavljanju zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom pomažu nacionalna nadležna tijela ili nacionalna imenovana tijela, ESB i nacionalna nadležna tijela poštuju odredbe relevantnih akata Unije koji se odnose na podjelu odgovornosti i suradnju između nadležnih tijela iz različitih država članica.

Članak 7.

Bliska suradnja s nadležnim tijelima država članica sudionica čija valuta nije euro

1. ESB, u okviru granica određenih u ovom članku, obavlja zadaće u područjima iz članka 4. stavaka 1. i 2. i članka 5. u vezi s kreditnim institucijama sa sjedištem u državi članici čija valuta nije euro, ako je uspostavljena bliska suradnja između ESB-a i nacionalnog nadležnog tijela te države članice u skladu s ovim člankom.

U tu svrhu, ESB može slati upute nacionalnom nadležnom tijelu ili nacionalnom imenovanom tijelu države članice sudionice čije valuta nije euro.

2. Bliska suradnja između ESB-a i nacionalnog nadležnog tijela države članice sudionice čija valuta nije euro uspostavlja se odlukom ESB-a kada su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	dotična država članica obavještava druge države članice, Komisiju, ESB i EBA-u o zahtjevu za uspostavu bliske suradnje s ESB-om u vezi s obavljanjem zadaća iz članaka 4. i 5. u vezi sa svim kreditnim institucijama sa sjedištem u dotičnoj državi članici, u skladu s člankom 6.;

(b)

u svojoj obavijesti, dotična država članica se obvezuje:

—	osigurati da njeno nacionalno nadležno tijelo ili nacionalno imenovano tijelo poštuje sve smjernice ili zahtjeve ESB-a;

—	pružiti sve informacije o kreditnim institucijama sa sjedištem u toj državi članici koje ESB može tražiti za provođenje sveobuhvatne procjene tih kreditnih institucija.

(c)	dotična država članica donijela je relevantni nacionalni propis kako bi osigurala da njeno nacionalno nadležno tijelo bude obvezno donijeti sve mjere koje se odnose na kreditne institucije, a koje ESB traži u skladu sa stavkom 4.

3. Odluka navedena u stavku 2. objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Odluka se primjenjuje 14 dana nakon objave.

4. Kada ESB smatra da bi mjeru koja se odnosi na zadaće iz stavka 1. trebalo donijeti nacionalno nadležno tijelo dotične države članice za kreditnu instituciju, financijski holding ili mješoviti financijski holding, šalje upute tom tijelu, određujući vremenski okvir.

Taj vremenski okvir iznosi najmanje 48 sati osim ako je potrebno brže donošenje u cilju sprečavanja nepopravljive štete. Nadležno nacionalno tijelo dotične države članice poduzima sve nužne mjere u skladu s obvezom iz stavka 2. točke (c).

5. ESB može odlučiti izdati upozorenje dotičnoj državi članici da će bliska suradnja biti suspendirana ili raskinuta ako se u sljedećim slučajevima ne donesu odlučne korektivne mjere:

(a)	kada, po mišljenju ESB-a, dotična država članica više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. točaka od (a) do (c); ili

(b)	kada, po mišljenju ESB-a, nacionalno nadležno tijelo dotične države članice ne djeluje u skladu s obvezama iz stavka 2. točke (c).

Ako se takva mjera ne poduzme unutar 15 dana od priopćenja takvog upozorenja, ESB može suspendirati ili raskinuti blisku suradnju s tom državom članicom.

Odluka o suspenziji ili raskidu bliske suradnje priopćuje se dotičnoj državi članici i objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Odluka navodi datum od kada se primjenjuje, vodeći računa o učinkovitosti nadzora i legitimnim interesima kreditnih institucija.

6. Država članica može zatražiti od ESB-a raskid bliske suradnje u bilo kojem trenutku nakon isteka tri godine od dana objave odluke ESB-a o uspostavi bliske suradnje u Službenom listu Europske unije. U zahtjevu se objašnjavaju razlozi za taj raskid, uključujući, ako je primjenjivo, potencijalne značajne nepovoljne posljedice što se tiče fiskalne odgovornosti države članice. U tom slučaju, ESB odmah pristupa donošenju odluke o raskidu bliske suradnje i navodi, u roku od najviše tri mjeseca, datum od kada se primjenjuje, uzimajući u obzir učinkovitost nadzora i legitimne interese kreditnih institucija. Odluka se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

7. Ako država članica sudionica čija valuta nije euro priopći ESB-u u skladu s člankom 26. stavkom 8. o svom obrazloženom neslaganju s prigovorom Upravnog vijeća na nacrt odluke nadzornog odbora, Upravno vijeće u roku od 30 dana daje svoje mišljenje o obrazloženom neslaganju države članice te navodeći razloge svojeg postupanja potvrđuje ili povlači svoj prigovor.

Ako Upravno vijeće potvrdi svoj prigovor, država članica sudionica čija valuta nije euro može obavijestiti ESB da je potencijalna odluka koja se odnosi na mogući izmijenjeni nacrt odluke nadzornog odbora neće obvezivati.

ESB tada razmatra moguću suspenziju ili raskid bliske suradnje s državom članicom, uzimajući u obzir učinkovitost nadzora i na temelju toga donosi odluku.

ESB osobito uzima u obzir sljedeća razmatranja:

(a)	bi li se bez takve suspenzije ili raskida ugrozila cjelovitost SSM-a ili bi li nastale značajne nepovoljne posljedice što se tiče fiskalne odgovornosti država članica;

(b)	bi li takva suspenzija ili raskid mogli imati značajne nepovoljne posljedice što se tiče fiskalne odgovornosti države članice koja je priopćila obrazloženo neslaganje u skladu s člankom 26. stavkom 8.;

(c)

je li dotično nacionalno nadležno tijelo donijelo mjere koje, po mišljenju ESB-a:

—	osiguravaju da kreditne institucije u državi članici koja je priopćila svoje obrazloženo neslaganje o prigovoru na temelju prethodnog podstavka nisu u povoljnijem položaju od kreditnih institucija u drugim državama članicama sudionicama, i

—	u postizanju ciljeva iz članka 1. i u osiguravanju dosljednosti s relevantnim pravom Unije, učinkovite su poput odluke Upravnog vijeća sukladno ovom stavku drugom podstavku.

ESB ta razmatranja uključuje u svoju odluku i priopćava ih dotičnoj državi članici.

8. Ako se država članica sudionica čija valuta nije euro ne slaže s nacrtom odluke nadzornog odbora, obavještava Upravno vijeće o svom obrazloženom neslaganju u roku od pet radnih dana od primitka nacrta odluke. Upravno vijeće tada odlučuje o predmetu u roku od pet radnih dana, uzimajući u obzir te razloge i objašnjava svoje odluke dotičnoj državi članici u pisanom obliku. Dotična država članica od ESB-a može zatražiti raskid bliske suradnje s trenutnim učinkom i ta je odluka neće obvezivati.

9. Država članica koja je raskinula blisku suradnju s ESB-om ne može ponovo uspostaviti blisku suradnju prije isteka tri godine od dana objave odluke ESB-a o raskidu bliske suradnje u Službenom listu Europske unije.

Članak 8.

Međunarodni odnosi

Ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica i institucija i tijela Unije, osim ESB-a, uključujući EBA-u, u odnosu na zadaće koje se ESB-u dodjeljuju ovom Uredbom, ESB može uspostavljati kontakte i sklapati administrativne dogovore s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja, što podliježe odgovarajućoj koordinaciji s EBA-om. Ti dogovori ne stvaraju pravne obveze u odnosu na Uniju i njene države članice.

POGLAVLJE III.

Ovlasti ESB-a

Članak 9.

Nadzorne i istražne ovlasti

1. Isključivo u svrhu provođenja zadaća koje se ESB-u dodjeljuju člankom 4. stavcima 1. i 2. i člankom 5. stavkom 2., ESB se smatra, po potrebi, nadležnim tijelom ili imenovanom tijelom u državama članicama sudionicama, sukladno relevantnom pravu Unije.

Isključivo u tu istu svrhu, ESB ima sve ovlasti i obveze određene u ovoj Uredbi. Također ima sve ovlasti i obveze koje nadležna i imenovana tijela imaju sukladno relevantnom pravu Unije, osim ako je ovom Uredbom propisano drugačije. ESB osobito ima ovlasti iz odjeljaka 1. i 2. ovog poglavlja.

U mjeri u kojoj je to potrebno za izvođenje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, ESB može zatražiti putem uputa, u slučajevima kad ova Uredba ne dodjeljuje takve ovlasti ESB-u, da nacionalna tijela koriste svoje ovlasti sukladno uvjetima iz nacionalnog prava. Nacionalna tijela podrobno izvješćuju ESB o korištenju tih ovlasti.

2. ESB izvršava ovlasti iz stavka 1. ovog članka sukladno aktima navedenima u članku 4. stavku 3. prvom podstavku. U izvođenju svojih nadzornih i istražnih ovlasti, ESB i nacionalna nadležna tijela blisko surađuju.

3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, vezano za kreditne institucije sa sjedištem u državama članicama sudionicama čija valuta nije euro, ESB izvršava svoje ovlasti u skladu s člankom 7.

Odjeljak 1.

Istražne ovlasti

Članak 10.

Zahtjev za informacijama

1. Ne dovodeći u pitanje ovlasti iz članka 9. stavka 1. i pod uvjetima predviđenima relevantnim pravom Unije, ESB može tražiti sljedeće pravne ili fizičke osobe, pod uvjetima iz članka 4., da dostave sve informacije koje su potrebne za izvođenje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, uključujući informacije koje treba redovito dostavljati u određenom obliku za potrebe nadzora i s njim povezanih statistika:

(a)	kreditne institucije sa sjedištem u državama članicama sudionicama;

(b)	financijske holdinge sa sjedištem u državama članicama sudionicama;

(c)	mješovite financijske holdinge sa sjedištem u državama članicama sudionicama;

(d)	mješovite holdinge sa sjedištem u državama članicama sudionicama;

(e)	osobe koje pripadaju subjektima navedenima u točkama od (a) do (d);

(f)	treće strane koje su za subjekte navedene u točkama od (a) do (d) preuzele vanjsko izvođenje funkcija ili aktivnosti;

2. Osobe navedene u stavku 1. dostavljaju tražene informacije. Odredbe o poslovnoj tajni nisu temelj za oslobođenje navedenih osoba od obveze dostave tih informacija. Dostava tih informacija ne smatra se kršenjem poslovne tajne.

3. Kada ESB dobije informacije izravno od pravne ili fizičke osobe iz stavka 1., dostavlja ih dotičnom nacionalnom nadležnom tijelu.

Članak 11.

Opće istrage

1. U svrhu provođenja zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, i pod drugim uvjetima predviđenim relevantnim pravom Unije, ESB može provoditi sve potrebne istrage o svakoj osobi iz članka 10. stavka 1. koja ima poslovni nastan ili se nalazi u državi članici sudionici.

U tu svrhu, ESB ima pravo:

(a)	zahtijevati podnošenje dokumenata;

(b)	pregledati knjige i evidencije osoba iz članka 10. stavka 1. i iz njih uzeti preslike ili izvode;

(c)	pribaviti pisana ili usmena objašnjenja od osoba iz članka 10. stavka 1. ili njihovih predstavnika ili njihova osoblja;

(d)	razgovarati s drugim osobama koje pristaju na razgovor, u cilju prikupljanja informacija o predmetu istrage;

2. Osobe iz članka 10. stavka 1. predmet su istrage koja se provodi na temelju odluke ESB-a.

Kada osoba ometa provođenje istrage, nacionalno nadležno tijelo države članice sudionice u kojoj se nalaze dotični prostori pruža, sukladno nacionalnom pravu, potrebnu pomoć koja uključuje, u slučajevima iz članaka 12. i 13. olakšavanje ESB-u pristupa u poslovne prostorije pravnih osoba iz članka 10. stavka 1. kako bi gore navedena prava mogla biti ostvarena.

Članak 12.

Nadzori na licu mjesta

1. U svrhu provođenja zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, i pod drugim uvjetima predviđenim relevantnim pravom Unije, ESB može u skladu s člankom 13. i uz prethodno priopćenje dotičnom nacionalnom nadležnom tijelu provoditi sve nužne nadzore na licu mjesta u poslovnim prostorijama pravnih osoba iz članka 10. stavka 1. i svakog drugog poduzeća uključenog u nadzor na konsolidiranoj osnovi za koje je ESB konsolidacijsko nadzorno tijelo u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (g). ESB može provesti nadzor na licu mjesta bez prethodne najave tim pravnim osobama kada je to potrebno za pravilnu provedbu i učinkovitost pregleda.

2. Dužnosnici i ostale osobe koje ESB ovlasti za nadzor na licu mjesta mogu ući u poslovne prostorije i na zemljišta pravnih osoba koje se istražuje na temelju odluke o istrazi koju je donio ESB i imaju sve ovlasti iz članka 11. stavka 1.

3. Pravne osobe iz članka 10. stavka 1. predmet su nadzorâ na licu mjesta koji se provode na temelju odluke ESB-a.

4. Dužnosnici i ostale osobe u pratnji, koje je ovlastilo ili imenovalo nacionalno nadležno tijelo države članice kada se pregled provodi pod nadzorom i uz koordinaciju ESB-a, aktivno pomažu dužnosnicima i ostalim osobama koje je ovlastio ESB. U navedenu svrhu imaju ovlasti navedene u stavku 2. Dužnosnici nacionalnog nadležnog tijela dotičnih država članica sudionica također imaju pravo sudjelovati u nadzorima na licu mjesta.

5. Kada dužnosnici ESB-a i ostale osobe u pratnji koje je ovlastio ili imenovao ESB utvrde da se osoba protivi pregledu određenom na temelju ovog članka, nacionalno nadležno tijelo dotične države članice sudionice pruža im potrebnu pomoć u skladu s nacionalnim pravom. U opsegu koji je nužan za pregled, pomoć uključuje pečaćenje poslovnih prostorija, knjiga i evidencija. Kada dotično nadležno nacionalno tijelo nema te ovlasti, koristi svoje ovlasti da zatraži potrebnu pomoć od drugih nacionalnih tijela.

Članak 13.

Odobrenje sudskog tijela

1. Ako je za nadzor na licu mjesta iz članka 12. stavaka 1. i 2. ili pomoć iz članka 12. stavka 5. u skladu s nacionalnim pravilima potrebno odobrenje sudskog tijela, traži se takvo odobrenje.

2. Ako se zatraži odobrenje iz stavka 1. ovog članka, nacionalno sudsko tijelo provjerava vjerodostojnost odluke ESB-a te mjere prisile koje ne smiju biti ni proizvoljne niti pretjerane s obzirom na predmet pregleda. U svojoj kontroli razmjernosti mjera prisile, nacionalna sudska tijela od ESB-a mogu zatražiti detaljna objašnjenja, osobito u pogledu temelja za sumnju ESB-a u povredu akata iz članka 4. stavka 3. prvog podstavka i ozbiljnosti prekršaja na koji se sumnja kao i načina na koji osoba koja je cilj prisilnih mjera uključena. Međutim, nacionalno sudsko tijelo ne preispituje potrebu pregleda i ne traži informacije iz ESB-ovog spisa. Zakonitost ESB-ove odluke podliježe samo preispitivanju SEU-a.

Odjeljak 2.

Posebne nadzorne ovlasti

Članak 14.

Izdavanje odobrenja

1. Zahtjevi za izdavanje odobrenja za početak poslovanja kreditne institucije sa sjedištem u državi članici sudionici podnose se nacionalnim nadležnim tijelima države članice u kojoj kreditna institucija treba imati sjedište sukladno zahtjevima relevantnog nacionalnog prava.

2. Ako podnositelj zahtjeva ispunjava sve uvjete iz relevantnog nacionalnog prava te države članice za izdavanje odobrenja, nacionalno nadležno tijelo donosi, unutar razdoblja određenog relevantnim nacionalnim pravom, nacrt odluke kao prijedlog ESB-u za izdavanje odobrenja. Nacrt odluke šalje se u ESB i podnositelju zahtjeva. U drugim slučajevima, nacionalno nadležno tijelo odbacuje zahtjev za izdavanje odobrenja.

3. Smatra se da je ESB usvojio nacrt odluke ako se u roku od najviše deset radnih dana, što se uz valjano opravdane razloge može jednom produljiti za isto razdoblje, tome ne usprotivi. ESB se protivi nacrtu odluke samo kada nisu ispunjeni uvjeti iz relevantnog prava Unije za izdavanje odobrenja. Razloge za odbijanje navodi u pisanom obliku.

4. Nacionalno nadležno tijelo priopćuje podnositelju zahtjeva odluku koja je donesena sukladno stavcima 2. i 3.

5. Podložno uvjetima iz stavka 6., ESB može, oduzeti odobrenje u slučajevima navedenim u relevantnom pravu Unije na vlastitu inicijativu, nakon savjetovanja s nacionalnim nadležnim tijelom države članice sudionice u kojoj kreditna institucija ima sjedište ili na temelju prijedloga takvog nacionalnog nadležnog tijela. Savjetovanjem se osobito osigurava da prije donošenja odluke o oduzimanju odobrenja ESB ostavi dovoljno vremena nacionalnim tijelima da odluče o nužnim korektivnim mjerama, uključujući moguće sanacijske mjere te da ih uzme u obzir.

Kada nacionalno nadležno tijelo koje je predložilo izdavanje odobrenja u skladu sa stavkom 1. smatra da se odobrenje treba oduzeti u skladu s relevantnim nacionalnim pravom, u tu svrhu podnosi prijedlog ESB-u. U tom slučaju, ESB donosi odluku o predloženom oduzimanju odobrenja uzimajući u obzir obrazloženje za to oduzimanje koje iznosi nacionalno nadležno tijelo.

6. Dok god nacionalna tijela ostanu nadležna za sanaciju kreditnih institucija, kada smatraju da bi oduzimanje odobrenja dovelo u pitanje odgovarajuću provedbu sanacije ili postupke nužne za sanaciju ili za očuvanje financijske stabilnosti, o svom prigovoru propisno obavještavaju ESB uz podrobno objašnjavanje štete koju bi oduzimanje prouzročilo. U tim slučajevima, ESB zaustavlja postupak oduzimanja odobrenja u razdoblju koje su zajednički utvrdili ESB i nacionalna tijela. ESB može produljiti to razdoblje ako smatra da je postignut dovoljan napredak. Ako pak ESB u obrazloženoj odluci utvrdi da nacionalna tijela nisu provela odgovarajuće postupke potrebne za održavanje financijske stabilnosti, oduzimanje odobrenja primjenjuje se odmah.

Članak 15.

Procjena stjecanja kvalificiranih udjela

1. Ne dovodeći u pitanje iznimke iz članka 4. stavka 1. točke c, obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji sa sjedištem u državi članici sudionici ili svaka s tim povezana informacija dostavljaju se nacionalnim nadležnim tijelima države članice u kojoj kreditna institucija ima sjedište u skladu sa zahtjevima iz relevantnog nacionalnog prava na temelju akata navedenih u članku 4. stavku 3. prvom podstavku.

2. Nacionalno nadležno tijelo procjenjuje predloženo stjecanje i šalje ESB-u obavijest i prijedlog za odluku o protivljenju ili slaganju sa stjecanjem, na temelju kriterija iz akata navedenih u članku 4. stavku 3. prvom podstavku, najmanje deset radnih dana prije isteka razdoblja za procjenu sukladno relevantnom pravu Unije te pomaže ESB-u u skladu s člankom 6.

3. ESB odlučuje hoće li se protiviti stjecanju na temelju kriterija za procjenu iz relevantnog prava Unije i u skladu s postupkom i u okviru razdoblja procjene koji su tamo navedeni.

Članak 16.

Nadzorne ovlasti

1. U svrhu provođenja zadaća iz članka 4. stavka 1. i ne dovodeći u pitanje ostale ovlasti dodijeljene ESB-u, ESB ima ovlasti iz stavka 2. ovog članka da zahtijeva od kreditnih institucija, financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga u državama članicama sudionicama da u ranoj fazi poduzmu mjere nužne za rješavanje problema u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)	kreditna institucija ne ispunjava zahtjeve iz akata navedenih u članku 4. stavku 3. prvom podstavku;

(b)	ESB ima dokaze da će kreditna institucija vjerojatno prekršiti zahtjeve iz akata navedenih u članku 4. stavku 3. prvom podstavku u sljedećih 12 mjeseci;

(c)	u okviru nadzorne provjere u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (f) utvrđeno je da aranžmani, strategije, postupci i mehanizmi koje kreditna institucija provodi i regulatorni kapital i likvidnost koje održava ne osiguravaju pouzdano upravljanje i pokrivanje njezinih rizika.

2. Za potrebe članka 9. stavka 1., ESB ima, posebno, sljedeće ovlasti:

(a)	od institucija zahtijevati da drže regulatorni kapital koji je veći od kapitalnih zahtjeva određenih u aktima navedenim u prvom podstavku članka 4. stavka 3. u odnosu na elemente rizika i rizike koji nisu obuhvaćeni relevantnim aktima Unije;

(b)	tražiti pojačanje aranžmana, postupaka, mehanizama i strategija;

(c)	od institucija zahtijevati da predstave plan za ponovno usklađivanje s nadzornim zahtjevima na temelju akata navedenih u članku 4. stavku 3. prvom podstavku i utvrditi rok za njegovu provedbu, uključujući poboljšanja tog plana u pogledu opsega i roka;

(d)	od institucija zahtijevati da primjenjuju posebne politike rezerviranja ili postupanja s imovinom, u smislu kapitalnih zahtjeva;

(e)	suziti ili ograničiti poslovanje, djelatnosti ili mrežu institucija ili zahtijevati prestanak aktivnosti koje predstavljaju pretjerane rizike za zdravo poslovanje institucije;

(f)	zahtijevati smanjenja rizika svojstvenog djelatnostima, proizvodima i sustavima institucija;

(g)	zahtijevati od institucija da ograniče varijabilne primitke kao postotak neto prihoda, kada one nisu u skladu s održavanjem zdrave kapitalne osnove;

(h)	zahtijevati od institucija da neto dobit iskoriste za jačanje regulatornog kapitala;

(i)	ograničiti ili zabraniti raspodjelu dobiti dioničarima, članovima ili imateljima instrumenata dodatnog osnovnog kapitala kada se zabrana ne smatra neispunjavanjem obveza institucije;

(j)	zahtijevati dodatne ili učestalije izvještajne zahtjeve, uključujući izvještaje o kapitalnim i likvidnosnim pozicijama;

(k)	uvesti posebne likvidnosne zahtjeve, uključujući ograničenja ročne neusklađenosti između imovine i obveza;

(l)	zahtijevati dodatne objave informacija;

(m)	smijeniti s položaja, u svakom trenutku, članove upravljačkog tijela kreditne institucije koji ne ispunjaju zahtjeve iz akata koji su navedeni u članku 4. stavku 3. prvom podstavku.

Članak 17.

Ovlasti tijela u državi domaćinu i suradnja u pogledu nadzora na konsolidiranoj osnovi

1. Postupci iz relevantnog prava Unije za kreditne institucije koje žele osnovati podružnicu ili ostvariti slobodu pružanja usluga obavljajući svoju djelatnost na državnom području druge države članice i povezane nadležnosti matičnih država članica i država članica domaćina primjenjuju se između država članica sudionica samo za zadaće koje nisu dodijeljene ESB-u člankom 4.

2. Odredbe iz relevantnog prava Unije koje se odnose na suradnju između nadležnih tijela iz različitih država članica u provođenju nadzora na konsolidiranoj osnovi ne primjenjuju se ako je ESB jedino uključeno nadležno tijelo.

3. U obavljanju svojih zadaća na temelju članka 4. i 5., ESB poštuje pravednu ravnotežu između svih država članica sudionica u skladu s člankom 6. stavkom 8. te u svom odnosu s državama članicama nesudionicama poštuje ravnotežu između matičinih država i država članica domaćina sukladno relevantnom pravu Unije.

Članak 18.

Administrativne kazne

1. U provođenju zadaća koje se ESB-u dodjeljuju ovom Uredbom, kada kreditne institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi s namjerom ili zbog propusta prekrše zahtjev iz relevantnog izravno primjenjivog akta iz prava Unije povezanog s vrstom administrativnih novčanih kazni koje moraju biti na raspolaganju nadležnim tijelima u skladu s relevantnim pravom Unije, ESB može izreći administrativne novčane kazne do dvostrukog iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog prekršaja, ako ih je moguće odrediti, ili do 10 % ukupnog godišnjeg prometa sukladno relevantnom pravu Unije, za pravnu osobu u prethodnoj poslovnoj godini ili druge novčane kazne navedene u relevantnom pravu Unije.

2. Ako je pravna osoba društvo kći matičnog društva, relevantan ukupan godišnji promet iz stavka 1. jednak je ukupnom godišnjem prometu koji proizlazi iz konsolidiranog izvještaja krajnjeg matičnog društva u prethodnoj poslovnoj godini.

3. Primijenjene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. U utvrđivanju o izricanju kazne te određivanju odgovarajuće kazne ESB djeluje sukladno članku 9. stavku 2.

4. ESB ovaj članak primjenjuje sukladno aktima navedenim u članku 4. stavku 3. prvom podstavku ove Uredbe, uključujući, ako je potrebno, postupke iz Uredbe (EZ) br. 2532/98.

5. Za slučajeve koje ne obuhvaća stavak 1. ovog članka, ako je potrebno za provođenje zadaća dodijeljenih mu na temelju ove Uredbe, ESB može zahtijevati od nacionalnih nadležnih tijela da otvore postupak za poduzimanje mjera za izricanje odgovarajućih kazni u skladu s aktima navedenima u članku 4. stavku 3. prvom podstavku i s bilo kojim relevantnim nacionalnim zakonodavstvom koje dodjeljuje posebne ovlasti koje zasad pravo Unije ne zahtijeva. Kazne koje primjenjuju nacionalna nadležna tijela moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Prvi podstavak ovog stavka osobito se primjenjuje na novčane kazne koje se izriču kreditnim institucijama, financijskim holdinzima ili mješovitim financijskim holdinzima zbog kršenja nacionalnog prava koje je prenijelo relevantne direktive, i na sve administrativne kazne ili mjere koje se izriču članovima upravljačkog tijela kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili bilo kojem pojedincu koji je sukladno nacionalnom pravu odgovoran za kršenja od strane kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

6. ESB objavljuje sve kazne navedene u stavku 1., bez obzira jesu li predmetom žalbe ili ne, u slučajevima i u skladu s uvjetima iz relevantnog prava Unije.

7. Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 6., za provođenje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, u slučaju kršenja uredbi ili odluka ESB-a, ESB može izreći sankcije u skladu s Uredbom (EZ) br. 2532/98.

POGLAVLJE IV.

Organizacijska načela

Članak 19.

Neovisnost

1. Pri izvođenju zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, ESB i nacionalna nadležna tijela koja djeluju u sklopu SSM-a djeluju neovisno. Članovi nadzornog i upravljačkog odbora djeluju neovisno i objektivno u interesu Unije kao cjeline, te ne traže ni ne primaju upute od institucija ili tijela Unije, od vlada država članica ili od bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela.

2. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije te vlade država članica i druga tijela poštuju tu neovisnost.

3. Nakon što nadzorni odbor ispita potrebu za Kodeksom ponašanja, Upravno vijeće izrađuje i objavljuje Kodeks ponašanja za osoblje i upravu ESB-a uključene u nadzor banaka osobito u pogledu sukoba interesa.

Članak 20.

Odgovornost i izvještavanje

1. ESB odgovara Europskom parlamentu i Vijeću za provedbu ove Uredbe, u skladu s ovim poglavljem.

2. ESB podnosi jednom godišnje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Euroskupini izvještaj o izvođenju zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, uključujući informacije o predviđenom razvoju strukture i iznosa naknada za nadzor iz članka 30.

3. Predsjednik nadzornog odbora ESB-a taj izvještaj javno predstavlja Europskom parlamentu i Euroskupini uz prisustvo predstavnika država članica sudionica čija valuta nije euro.

4. Predsjednika nadzornog odbora ESB-a može se, na zahtjev Euroskupine, saslušati pred Euroskupinom o izvršavanju njegovih nadzornih zadaća, uz prisustvo predstavnika država članica sudionica čija valuta nije euro.

5. Na zahtjev Europskog parlamenta, predsjednik nadzornog odbora ESB-a sudjeluje na saslušanju o izvršavanju svojih nadzornih zadaća pred nadležnim odborima Europskog parlamenta.

6. ESB odgovara u usmenom ili pisanom obliku na pitanja Europskog parlamenta ili Euroskupine u skladu sa vlastitom procedurom i u prisustvu predstavnikâ država članica sudionica čija valuta nije euro.

7. Kada Europski revizorski sud ispituje operativnu učinkovitost uprave ESB-a u skladu s člankom 27. stavkom 2. Statuta ESSB-a i ESB-a, također uzima u obzir nadzorne zadaće koje se ovom Uredbom dodjeljuju ESB-u.

8. Na zahtjev, predsjednik nadzornog odbora ESB-a održava povjerljive usmene rasprave iza zatvorenih vrata s predsjednikom i potpredsjednicima nadležnog odbora Europskog parlamenta u vezi sa svojim nadzornim zadaćama kada su takve rasprave potrebne za izvršavanje ovlasti Europskog parlamenta u skladu s UFEU-om. Između Europskog parlamenta i ESB-a sklapa se sporazum o detaljnim aranžmanima za organizaciju takvih rasprava s ciljem osiguravanja potpune povjerljivosti u skladu s zahtjevima za povjerljivost koji se u skladu s relevantnim pravom Unije nalažu ESB-u kao nadležnom tijelu.

9. ESB otvoreno surađuje u svim istragama Europskog parlamenta u skladu s UFEU-om. ESB i Europski parlament potpisuju odgovarajuće aranžmane o praktičnom načinu provedbe demokratske odgovornosti i nadzora nad izvršavanjem zadaća koje ova Uredba dodjeljuje ESB-u. Ti aranžmani obuhvaćaju, između ostalog, pristup informacijama, suradnju u istragama i informacije o postupku izbora predsjednika nadzornog odbora.

Članak 21.

Nacionalni parlamenti

1. Kada podnosi izvješće iz članka 20. stavka 2., ESB istodobno to izvješće šalje izravno nacionalnim parlamentima država članica sudionica.

Nacionalni parlamenti mogu uputiti ESB-u svoje obrazložene opaske o tom izvješću.

2. Nacionalni parlamenti država članica sudionica, preko vlastitih postupaka, mogu od ESB-a zatražiti da odgovori u pisanom obliku na sve opaske ili pitanja koja su uputili ESB-u u vezi s zadaćama ESB-a u skladu s ovom Uredbom.

3. Nacionalni parlamenti država članica sudionica mogu pozvati predsjednika ili člana nadzornog odbora da sudjeluje u razmjeni mišljenja koja se tiču nadzora kreditnih institucija u toj državi članici zajedno s predstavnikom nacionalnog nadležnog tijela.

4. Ova Uredba ne dovodi u pitanje odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela prema nacionalnim parlamentima, u skladu s nacionalnim pravom, za izvođenje zadaća koje ova Uredba ne dodjeljuje ESB-u i za izvođenje djelatnosti koje provode u skladu s člankom 6.

Članak 22.

Postupak za donošenje nadzornih odluka

1. Prije donošenja nadzornih odluka u skladu s člankom 4. i odjeljkom 2. poglavlja III., ESB daje mogućnost osobama nad kojima se provodi postupak da budu saslušane. ESB svoje odluke temelji samo na prigovorima za koje je dotičnim strankama omogućeno da se izjasne.

Prvi podstavak se ne primjenjuje ako je potrebno hitno djelovanje za sprečavanje znatne štete za financijski sustav. U takvom slučaju, ESB može donijeti privremenu odluku i dati dotičnim osobama mogućnost da budu saslušane u najkraćem mogućem roku nakon donošenja odluke.

2. U postupcima se u potpunosti poštuje pravo na obranu dotičnih osoba. Bit će im omogućen uvid u spis ESB-a, podložno legitimnom interesu drugih osoba u zaštiti njihovih poslovnih tajni. Pravo uvida u spis ne odnosi se na povjerljive informacije.

U odlukama ESB-a navode se razlozi na kojima se one temelje.

Članak 23.

Izvještaji o kršenjima

ESB osigurava postojanje učinkovitih mehanizama za izvještavanje o kršenjima pravnih akata navedenih u članku 4. stavku 3. od strane kreditnih institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga ili nadležnih tijela u državama članicama sudionicama, uključujući određene postupke za zaprimanje izvještaja o kršenjima i daljnjem djelovanju. Ti su postupci dosljedni s relevantnim zakonodavstvom Unije i osiguravaju primjenu sljedećih načela: odgovarajuću zaštitu za osobe koje prijave kršenja, zaštitu osobnih podataka i odgovarajuću zaštitu optužene osobe.

Članak 24.

Administrativni odbor za preispitivanja

1. ESB osniva Administrativni odbor za preispitivanja u svrhu provođenja internog administrativnog preispitivanja odluka koje ESB donosi obavljajući ovlasti koje mu dodjeljuje ova Uredba nakon zahtjeva za preispitivanje podnesenog u skladu sa stavkom 5. Opseg internog administrativnog preispitivanja odnosi se na postupovnu i materijalnu usklađenost tih odluka s ovom Uredbom.

2. Administrativni odbor za preispitivanja sastoji se od pet uglednih pojedinaca iz država članica, s dokazanim relevantnim znanjem i stručnim iskustvom, uključujući iskustvo u nadzoru na dovoljno visokoj razini u području bankarstva ili drugih financijskih usluga, isključujući sadašnje osoblje ESB-a i nadležnih tijela ili drugih nacionalnih ili Unijinih institucija ili institucija, tijela, ureda ili agencija uključenih u provođenje zadaća dodijeljenih ESB-u ovom Uredbom. Administrativni odbor za preispitivanja mora imati dovoljna sredstava i stručnost za procjenu izvršavanja ovlasti ESB-a u skladu s ovom Uredbom. ESB imenuje članove Administrativnog odbora za preispitivanja i dva zamjenika na mandat od pet godina, koji se jednom može produljiti nakon objave javnog poziva za iskaz interesa objavljenog u Službenom listu Europske unije. Nisu vezani nikakvim uputama.

3. Administrativni odbor za preispitivanja odlučuje većinom od najmanje troje od svojih petoro članova.

4. Članovi Administrativnog odbora djeluju neovisno i u javnom interesu. U tu svrhu, daju javnu izjavu o obvezama i interesima navodeći svaki izravni ili neizravni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu neovisnost ili nepostojanje takvog interesa.

5. Svaka fizička ili pravna osoba može u slučajevima navedenim u stavku 1. zatražiti preispitivanje odluke ESB-a u skladu s ovom Uredbom koja joj je upućena ili se na nju izravno i osobno odnosi. Kao što se navodi u stavku 7., ne prihvaća se zahtjev za preispitivanje odluke Upravnog vijeća.

6. Zahtjevi za preispitivanje podnose se pisanim putem, zajedno s obrazloženjem i dostavljaju se ESB-u u roku od jednog mjeseca od datuma priopćavanja odluke osobi koja traži preispitivanje ili, ako takve obavijesti nema, u roku od mjesec dana od kada je osoba za tu odluku saznala.

7. Nakon što odluči o prihvatljivosti preispitivanja, Administrativni odbor za preispitivanja izražava mišljenje unutar razdoblja koje ovisi o hitnosti predmeta, a najkasnije dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva i prosljeđuje slučaj za pripremu novog nacrta odluke nadzornom odboru. Nadzorni odbor u obzir uzima mišljenje Administrativnog odbora za preispitivanja i odmah podnosi novi nacrt odluke Upravnom vijeću. Novi nacrt odluke ukida prvotnu odluku, zamjenjuje je odlukom jednakog sadržaja ili je zamjenjuje s izmijenjenom odlukom. Smatra se da je novi nacrt odluke donesen ako se Upravno vijeće ne usprotivi u roku od najviše deset radnih dana.

8. Zahtjev za preispitivanjem u skladu sa stavkom 5. nema suspenzivni učinak. Međutim, Upravno vijeće može obustaviti primjenu sporne odluke na prijedlog Administrativnog odbora za preispitivanja ako smatra da to okolnosti zahtijevaju.

9. Mišljenje Administrativnog odbora za preispitivanja, novi nacrt odluke koju podnosi nadzorni odbor i odluka koju je donijelo Upravno vijeće u skladu s ovim člankom moraju biti obrazloženi i o njima se obavještava stranke.

10. ESB donosi odluku o pravilima postupanja Administrativnog odbora za preispitivanja.

11. Ovaj članak ne dovodi u pitanje pravo pokretanja postupka pred SEU-om u skladu s Ugovorima.

Članak 25.

Odvajanje od funkcije monetarne politike

1. U obavljanju zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba, ESB isključivo slijedi ciljeve određene ovom Uredbom.

2. ESB provodi zadaće koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje svoje zadaće i odvojeno od svojih zadaća koje se odnose na monetarnu politiku i druge zadaće. Zadaće koje se ESB-u dodjeljuju ovom Uredbom ne ometaju i ne određuju njegove zadaće koje se odnose na monetarnu politiku. Zadaće koje ESB-u dodjeljuje ova Uredba nadalje ne ometaju njegove zadaće koje se odnose na ESRB ili druge zadaće. ESB izvještava Europski parlament i Vijeće o načinu poštovanja ove odredbe. Zadaće koja ova Uredba dodjeljuje ESB-u ne mijenjaju kontinuirano praćenje solventnosti njegovih drugih ugovornih strana u okviru monetarne politike.

Osoblje koje je uključeno u provođenje zadaća koje se ESB-u dodjeljuje ovom Uredbom odvojeno je u organizacijskom smislu od osoblja koje provodi druge zadaće dodijeljene ESB-u i podliježe posebnim linijama izvještavanja.

3. Za potrebe primjene stavaka 1. i 2., ESB donosi i čini dostupnima javnosti sva potrebna interna pravila, uključujući pravila o poslovnoj tajni i razmjeni informacija između ta dva funkcionalna područja.

4. ESB osigurava da Upravno vijeće djeluje na način da su njegova monetarna i nadzorna funkcija potpuno odvojene. To podrazumijeva strogo odvojene sastanke i dnevne redove.

5. Kako bi se osiguralo odvajanje monetarne politike od nadzornih zadaća, ESB osniva posredničko radno tijelo. To radno tijelo rješava razlike u mišljenjima nadležnih tijela dotičnih država članica sudionica u pogledu prigovora Upravnog vijeća na nacrt odluke nadzornog odbora. To radno tijelo uključuje jednog člana po državi članici sudionici, kojeg svaka država članica bira među članovima Upravnog vijeća i nadzornog odbora te odlučuje običnom većinom; svaki član ima jedan glas. ESB donosi i objavljuje uredbu o uspostavljanju takvog posredničkog radnog tijela kao i njegov poslovnik.

Članak 26.

Nadzorni odbor

1. Planiranje i izvođenje zadaća koje su dodijeljene ESB-u u potpunosti obavlja interno tijelo koje se sastoji od predsjednika i potpredsjednika, imenovanih u skladu sa stavkom 3., četiri predstavnika ESB-a, imenovanih u skladu sa stavkom 5. te po jednog predstavnika nacionalnog nadležnog tijela u svakoj državi članici sudionici („nadzorni odbor”). Svi članovi nadzornog odbora djeluju u interesu Unije kao cjeline.

Kada nadležno tijelo nije središnja banka, član nadzornog odbora iz ovog stavka može pozvati predstavnika iz središnje banke države članice. U postupku glasovanja iz stavka 6., predstavnici tijela jedne države članice zajedno se smatraju kao jedan član.

2. Postupak imenovanja u nadzorni odbor u skladu s ovom Uredbom poštuje načela ravnopravnosti spolova, iskustva i kvalifikacija.

3. Nakon konzultiranja nadzornog odbora, ESB podnosi prijedlog za imenovanje predsjednika i potpredsjednika na odobrenje Europskom parlamentu. Nakon odobrenja tog prijedloga, Vijeće donosi provedbenu odluku za imenovanje predsjednika i potpredsjednika nadzornog odbora. Predsjednika se bira na temelju otvorenog izbornog postupka, o kojem su Europski parlament i Vijeće pravovremeno obaviješteni, iz redova uglednih pojedinaca iskusnih u bankovnim i financijskim pitanjima i koji nisu članovi Upravnog vijeća. Potpredsjednika nadzornog odbora bira se iz redova članova Izvršnog odbora ESB-a. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom ne uzimajući u obzir glasove članova Vijeća koji su iz država članica nesudionica.

Nakon imenovanja, predsjednik obavlja samo tu dužnost puno radno vrijeme i ne obnaša nikakvu dužnost u nacionalnim nadležnim tijelima. Mandat traje pet godina i ne može se obnavljati.

4. Ako predsjednik nadzornog odbora više ne ispunjava uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti ili je kriv za teži propust u radu, Vijeće može na prijedlog ESB-a koji je odobrio Europski parlament, donijeti provedbenu odluku o smjenjivanju predsjednika s dužnosti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom ne uzimajući u obzir glasove članova Vijeća koji su iz država članica nesudionica.

Nakon obveznog povlačenja potpredsjednika nadzornog odbora kao člana Izvršnog odbora, proglašenog u skladu sa Statutom ESSB-a i ESB-a, Vijeće može na temelju prijedloga ESB-a koji je odobrio Europski parlament, donijeti provedbenu odluku o smjenjivanju potpredsjednika s dužnosti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom ne uzimajući u obzir glasove članova Vijeća koji su iz država članica nesudionica.

U tu svrhu, Europski parlament ili Vijeće mogu obavijestiti ESB da smatraju da su uvjeti za smjenu predsjednika ili potpredsjednika nadzornog odbora s dužnosti ispunjeni, na temelju čega ESB daje odgovor.

5. Četiri predstavnika ESB-a koje je imenovalo Upravno vijeće ne obavljaju dužnosti izravno povezane s monetarnom funkcijom ESB-a. Svi predstavnici ESB-a imaju pravo glasa.

6. Odluke nadzornog odbora donose se običnom većinom njegovih članova. Svaki član ima jedan glas. Ako je ishod neodlučan, predsjednik ima odlučujući glas.

7. Odstupajući od stavka 6. ovog članka, nadzorni odbor donosi odluke o donošenju uredbi na temelju članka 4. stavka 3. odlučujući kvalificiranom većinom svojih članova, kako je definirana u članku 16. stavku 4. UEU-a i članku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama za članove koji predstavljaju tijela država članica sudionica priloženog uz UEU i UFEU. Svaki od četvero predstavnika ESB-a koje je imenovalo Upravno vijeće ima broj glasova jednak srednjoj vrijednosti broja glasova drugih članova.

8. Ne dovodeći u pitanje članak 6., nadzorni odbor provodi pripremne radove za nadzorne zadaće dodijeljene ESB-u te predlaže Upravnom vijeću ESB-a dovršene nacrte odluka koje ESB donosi, sukladno postupku kojeg određuje ESB. Nacrti odluka istodobno se dostavljaju nacionalnim nadležnim tijelima dotične države članice. Smatra se da je nacrt odluke donesen ako se Upravno vijeće ne usprotivi u roku kojeg određuje gore navedeni postupak ali koji ne prelazi deset radnih dana. Ipak, ako se država članica sudionica čija valuta nije euro ne slaže s nacrtom odluke nadzornog odbora, primjenjuje se postupak iz članka 7., stavka 8. U izvanrednim situacijama, to razdoblje ne iznosi više od 48 sati. Ako Upravno vijeće ulaže prigovor na nacrt odluke, navodi razloge za takav postupak pisanim putem, osobito navodeći pitanja monetarne politike. Ako je odluka izmijenjena nakon prigovora Upravnog vijeća, država članica sudionica čija valuta nije euro može izvijestiti ESB o svom obrazloženom neslaganju s prigovorom te se primjenjuje postupak iz članka 7. stavka 7.

9. Nadzornom odboru u radu, uključujući pripremu sastanaka, pomaže tajništvo u punom radnom vremenu.

10. Nadzorni odbor, glasajući u skladu s pravilima iz stavka 6., osniva upravljački odbor užeg sastava birajući iz redova svojih članova, a za podršku svojim djelatnostima uključujući pripremu sastanaka.

Upravljački odbor nadzornog odbora nema ovlasti donošenja odluka. Upravljačkim odborom presjeda predsjednik, a u slučaju njegova odsustva, potpredsjednik nadzornog odbora. Sastavom upravljačkog odbora osigurava se ravnoteža i rotacija između nacionalnih nadležnih tijela. Ima najviše deset članova uključujući predsjednika, potpredsjednika i jednog dodatnog predstavnika iz ESB-a. Upravljački odbor izvršava pripremne zadaće u interesu Unije kao cjeline i sasvim transparentno surađuje s nadzornim odborom.

11. Predstavnik Komisije može, na poziv, sudjelovati kao promatrač na sastancima nadzornog odbora. Promatrači nemaju pristup povjerljivim podacima koji se tiču pojedinih institucija.

12. Upravno vijeće donosi interna pravila koja određuju pojedinosti odnosa s nadzornim odborom. Nadzorni odbor također donosi svoj poslovnik, glasujući u skladu s pravilima iz stavka 6. I interna i pravila poslovnik se objavljuju. Poslovnik nadzornog odbora osigurava jednako postupanje prema svim državama članicama sudionicama.

Članak 27.

Poslovna tajna i razmjena informacija

1. Za članove nadzornog odbora, osoblje ESB-a i osoblje koje su uputile države članice sudionice, a koji provode nadzorne zadatke, čak i nakon što prestanu obavljati svoje dužnosti, vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne iz članka 37. Statuta ESSB-a i ESB-a i iz relevantnih akata prava Unije.

ESB osigurava da za osobe koje izravno ili neizravno, stalno ili povremeno, obavljaju poslove vezane za obavljanje nadzornih zadataka vrijede jednake obveze čuvanja poslovne tajne.

2. Za provođenje zadaća dodijeljenih mu ovom Uredbom, ESB je ovlašten, u okviru i pod uvjetima iz relevantnog prava Unije, razmjenjivati informacije s nacionalnim tijelima ili tijelima Unije kada relevantno pravo Unije dopušta nacionalnim nadležnim tijelima da otkriju informacije tim subjektima ili kada države članice to otkrivanje dopuštaju sukladno relevantnom pravu Unije.

Članak 28.

Sredstva

ESB je odgovoran za određivanje potrebnih financijskih sredstava i ljudskih resursa za obavljanje zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba.

Članak 29.

Proračun i godišnji financijski izvještaji

1. Rashodi ESB-a za izvođenje zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba posebna su stavka u proračunu ESB-a.

2. ESB, kao dio izvještaja iz članka 20., daje podroban izvještaj o proračunu za svoje nadzorne zadaće. Godišnji financijski izvještaji ESB-a koji se sastavljaju i objavljuju u skladu s člankom 26.2. Statuta ESSB-a i ESB-a uključuju prihode i rashode vezane uz nadzorne zadaće.

3. U skladu s člankom 27.1. Statuta ESSB-a i ESB-a, provodi se revizija nad odjeljkom godišnjih financijskih izvještaja posvećenom nadzoru.

Članak 30.

Naknade za nadzor

1. ESB ubire godišnje naknade za nadzor od kreditnih institucija sa sjedištem u državi članici sudionici i podružnica sa sjedištem u državi članici sudionici koje je osnovala kreditna institucija sa sjedištem u državi članici nesudionici. Te naknade pokrivaju rashode ESB-a vezane uz zadaće dodijeljene mu člancima od 4. do 6. ove Uredbe. Te naknade ne premašuju rashode vezane uz navedene zadaće.

2. Iznos naknada koje se ubiru od kreditne institucije ili podružnice računa se u skladu s aranžmanima koje je ESB unaprijed odredio i objavio.

Prije određivanja tih aranžmana, ESB provodi otvoreno javno savjetovanje i analizira moguće povezane troškove i koristi te objavljuje njihove rezultate.

3. Naknade se izračunavaju na najvišoj razini konsolidacije unutar država članica sudionica i temelje na objektivnim kriterijima vezanim uz značaj i profil rizika dotične kreditne institucije, uključujući njezinu imovinu ponderiranu rizikom.

Temelj za izračun godišnje naknade za nadzor za određenu kalendarsku godinu je rashod koji se odnosi na nadzor kreditnih institucija i podružnica te godine. ESB može tražiti plaćanje unaprijed godišnje naknade za nadzor koja se temelji na razumnoj procjeni. ESB prije odlučivanja o konačnom iznosu naknade konzultira nacionalno nadležno tijelo kako bi osigurao da nadzor bude troškovno učinkovit i razuman za sve uključene kreditne institucije i podružnice. ESB obavještava kreditne institucije i podružnice o temelju za izračun godišnje naknade za nadzor.

4. ESB u skladu s člankom 20. podnosi izvještaj.

5. Ovaj članak ne dovodi u pitanje pravo nacionalnih nadležnih tijela da ubiru naknade sukladno nacionalnom pravu i u onoj mjeri u kojoj nadzorne zadaće nisu dodijeljene ESB-u ili u odnosu na troškove suradnje s ESB-om i potpore ESB-u i postupanja po njegovim uputama, u skladu s relevantnim pravom Unije i mehanizmima provedbe ove uredbe, uključujući njene članke 6. i 12.

Članak 31.

Osoblje i razmjena osoblja

1. ESB i nacionalna nadležna tijela uspostavit će mehanizme kako bi se osigurala odgovarajuća razmjena i upućivanje osoblja iz nacionalnih nadležnih tijela i između njih.

2. ESB može po potrebi zahtijevati da nadzorni timovi nacionalnih nadležnih tijela koja u skladu s ovom Uredbom poduzimaju nadzorne mjere nad kreditnom institucijom, financijskim holdingom ili mješovitim financijskim holdingom koji se nalaze u državi članici sudionici, uključe i osoblje iz nacionalnih nadležnih tijela drugih država članica sudionica.

3. ESB uspostavlja i održava sveobuhvatne i formalne postupke, uključujući etičke postupke i proporcionalna razdoblja kako bi se unaprijed procijenili i spriječili mogući sukobi interesa u slučajevima naknadnog zaposlenja, u roku od dvije godine, člana nadzornog odbora i člana osoblja ESB-a uključenog u nadzornu djelatnost te propisuje odgovarajuću objavu koja podliježe primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

Ti postupci ne dovode u pitanje provedbu strožih nacionalnih pravila. Za članove nadzornog odbora koji su predstavnici nacionalnih nadležnih tijela, ti se postupci uspostavljaju i provode u suradnji s nacionalnim nadležnim tijelima ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno pravo.

Za osoblje ESB-a koje je uključeno u nadzornu djelatnost, ti postupci određuju kategorije položaja na koje se primjenjuje takva procjena, kao i razdoblja koja su proporcionalna funkcijama tog osoblja u nadzornim djelatnostima tijekom njihovog zaposlenja u ESB-u.

4. Postupci navedeni u stavku 3. utvrđuju da ESB procjenjuje ima li zamjerki da se članovi nadzornog odbora, nakon što su prestali obnašati dužnost, zaposle u ustanovama privatnog sektora nad kojima ESB ima nadzornu odgovornost.

Postupci navedeni u stavku 3. primjenjuju se kao pravilo dvije godine nakon što je član nadzornog odbora prestao obnašati dužnost te se mogu prilagoditi, na temelju obrazloženja, razmjerno vrsti zaduženja i vremenskom razdoblju obnašanja dužnosti.

5. Godišnje izvješće ESB-a u skladu s člankom 20. uključuje podrobne informacije, uključujući statističke podatke o primjeni postupaka navedenih u stavcima 3. i 4. ovog članka.

POGLAVLJE V.

Opće i završne odredbe

Članak 32.

Preispitivanje

Do 31. prosinca 2015., a nakon toga svake tri godine, Komisija objavljuje izvješće o provedbi ove Uredbe, s osobitim naglaskom na praćenje potencijalnog učinka na nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. To izvješće između ostalog ocjenjuje:

(a)

funkcioniranje SSM-a u okviru ESFS-a i učinak nadzornih aktivnosti ESB-a na interese Unije kao cjeline, na usklađenost i cjelovitost unutarnjeg tržišta financijskih usluga, uključujući njihov mogući učinak na strukture nacionalnih bankarskih sustava unutar Unije i učinkovitost suradnje i mehanizama razmjene informacija između SSM-a i nadležnih tijela država članica nesudionica.

(b)	podjelu zadaća između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela u okviru SSM-a, učinkovitost konkretnih aranžmana organiziranja koje je donio ESB i učinak SSM-a na funkcioniranje ostalih kolegija nadzornih tijela;

(c)	učinkovitost nadzornih ovlasti i ovlasti izricanja sankcija te prikladnost da se ESB-u dodijele dodatne ovlasti za izricanje sankcija, uključujući druga tijela osim kreditnih institucija, financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga;

(d)	prikladnost mehanizama za makrobonitetne zadaće i alate iz članka 5. te za izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad iz članka 14.;

(e)	učinkovitost mehanizama neovisnosti i odgovornosti;

(f)	međudjelovanje ESB-a i EBA-e;

(g)	prikladnost mehanizama upravljanja, uključujući sastav i način glasovanja nadzornog odbora i njegovu vezu s Upravnim vijećem kao i suradnju u nadzornom odboru između država članica čija je valuta euro i ostalih država članica sudionica SSM-a;

(h)	međudjelovanje ESB-a i nadležnih tijela država članica nesudionica i učinke SSM-a na te države članice;

(i)	učinkovitost mehanizama pravnih lijekova protiv odluka ESB-a;

(j)	troškovnu učinkovitost SSM-a;

(k)	mogući utjecaj primjene članka 7. stavaka 6., 7. i 8. na funkcioniranje i cjelovitost SSM-a;

(l)	učinkovitost odvajanja funkcija nadzorne i monetarne politike unutar ESB-a i odvajanje financijskih sredstava namijenjenih nadzornim zadaćama iz proračuna ESB-a, uzimajući u obzir sve izmjene relevantnih pravnih odredaba uključujući na razini primarnog prava.

(m)	fiskalne učinke koje nadzorne odluke SSM-a imaju na države članice sudionice i učinak bilo kojih promjena u odnosu na mehanizme financiranja sanacije;

(n)

mogućnosti daljnjeg razvoja SSM-a, uzimajući u obzir eventualne promjene relevantnih odredaba, uključujući na razini primarnog prava, i uzimajući u obzir vrijede li još uvijek razlozi za institucionalne odredbe u ovoj Uredbi, uključujući mogućnost potpunog usklađenja prava i obveza država članica čija je valuta euro i ostalih država članica sudionica.

Izvješće se prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija prema potrebi izrađuje prateće prijedloge.

Članak 33.

Prijelazne odredbe

1. ESB objavljuje okvirna načela navedena u članku 6. stavku 7. do 4. svibnja 2014.

2. ESB preuzima zadaće koje mu dodjeljuje ova Uredba na 4. studenoga 2014. pridržavajući se uvjeta provedbenih mehanizama i mjera navedenih u ovom stavku.

Nakon 3. studenoga 2013., ESB objavljuje putem uredbi i odluka detaljne operativne aranžmane za provedbu zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba.

Nakon 3. studenoga 2013., ESB šalje tromjesečno izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o napretku u operativnoj provedbi ove Uredbe.

Ako se na temelju izvješća iz trećeg podstavka ovog stavka i nakon rasprava o izvješću u Europskom parlamentu i Vijeću pokaže da ESB nije spreman za cjelovito izvršavanje svojih zadaća na 4. studenoga 2014., ESB može donijeti odluku o određivanju datuma kasnijeg od datuma navedenog u prvom podstavku ovog stavka, a u cilju osiguravanja kontinuiteta tijekom prijelaznog razdoblja od nacionalnih nadležnih tijela na SSM, i ovisno o dostupnosti osoblja, određivanja odgovarajućih postupaka izvješćivanja i mehanizama suradnje s nacionalnim nadležnim tijelima na temelju članka 6.

3. Neovisno o stavku 2. i ne dovodeći u pitanje provođenje istražnih ovlasti koje mu dodjeljuje ova Uredba, od 3. studenoga 2013. ESB može početi s provođenjem zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba osim donošenja nadzornih odluka za kreditne institucije, financijske holdinge ili mješovite financijske holdinge i nakon odluke upućene dotičnim subjektima i nacionalnim nadležnim tijelima.

Neovisno o stavku 2., ako ESM jednoglasno zatraži od ESB-a da preuzme izravni nadzor kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga kao preduvjet za njegovu izravnu dokapitalizaciju, ESB može odmah početi s provođenjem zadaća koje mu dodjeljuje ova Uredba za tu kreditnu instituciju, financijski holding ili mješoviti financijski holding i nakon odluke upućene dotičnim subjektima i nacionalnim nadležnim tijelima.

4. Nakon 3. studenoga 2013., s ciljem preuzimanja svojih zadaća, ESB može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela te od osoba navedenih u članku 10. stavku 1. da dostave sve relevantne informacije kako bi ESB mogao provesti sveobuhvatno procjenjivanje kreditnih institucija država članica sudionica, uključujući procjenu bilance. ESB provodi takvu procjenu barem za kreditne institucije koje nisu obuhvaćene člankom 6. stavkom 4. Kreditna institucija i nadležno tijelo dostavljaju tražene informacije.

5. Za kreditne institucije koje imaju odobrenje za rad koje je izdala država članica sudionica 3. studenoga 2013. ili, kada je primjenjivo, na datume iz stavaka 2. i 3. ovog članka, smatra se da imaju odobrenje za rad u skladu s člankom 14. i mogu nastaviti obavljanje svojeg poslovanja. Nacionalna nadležna tijela javljaju ESB-u prije datuma primjene ove Uredbe ili kada je primjenjivo, prije datuma iz stavaka 2. i 3. ovog članka, informacije o identitetu tih kreditnih institucija zajedno s izvješćem koje navodi povijest nadzora i profil rizika tih kreditnih institucija kao i svaku dodatnu informaciju koju je zatražio ESB. Te se informacije šalju u obliku kojeg ESB zahtijeva.

6. Neovisno o članku 26. stavku 7., do 31. prosinca 2015. kvalificirana većina glasova i obična većina glasova primjenjuju se zajedno za donošenje uredbi iz članka 4. stavka 3.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu petog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 15. listopada 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(2) SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(3) SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(4) SL L 40, 7.2.2001., str. 453.

(5) SL C 25 E, 29.1.2004., str. 394.

(6) SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(7) SL 17, 6.10.1958., str. 385.

(8) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(9) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(10) SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(11) Odluka ESB/2004/11 Europske središnje banke od 3. Lipnja 2004. o odredbama i uvjetima za istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara Europske središnje banke u području sprečavanja prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti koja štete financijskim interesima Europskih zajednica (SL L 230, 30.6.2004., str. 56.).

(12) SL L 176, 27.6.2013., str. 338.

(13) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(14) SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

		ISSN 1977-0847 doi:10.3000/19770847.L_2013.287.hrv
Službeni list Europske unije		L 287

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	56 29. listopada 2013.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) br. 1021/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o izmjeni direktiva 1999/4/EZ i 2000/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te direktiva Vijeća 2001/111/EZ, 2001/113/EZ i 2001/114/EZ u pogledu ovlasti koje treba dodijeliti Komisiji ( 1 )	1
	*	Uredba (EU) br. 1022/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo) u odnosu na dodjelu određenih zadaća Europskoj središnjoj banci na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013	5
	*	Uredba (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije	15
	*	Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija	63

		Ispravci
	*	Ispravak Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.)	90


	(1) Tekst značajan za EGP