6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/1

(1)

Mora se naglasiti potreba za smanjenjem emisija stakleničkih plinova, a posebno emisija ugljikovog dioksida (CO2), potreba za poboljšanjem sigurnosti prometa na cestama, prilagođavanjem relevantnog zakonodavstva tehnološkom razvoju i promjenjivim potrebama tržišta te potreba za olakšavanjem intermodalnih prijevoznih djelatnosti uz istodobno osiguravanje neometanog tržišnog natjecanja i zaštitu cestovne infrastrukture.

(2)

Tehnološki razvoj omogućuje priključivanje aerodinamičnih naprava na uvlačenje ili sklopivih aerodinamičnih naprava na stražnji dio vozila. Međutim, to bi rezultiralo prekoračenjem najvećih duljina dozvoljenih prema Direktivi Vijeća 96/53/EZ (3). Stoga je potrebno odstupanje od najvećih duljina. Ova Direktiva ima za cilj dopustiti ugradnju takvih naprava čim se prenesu ili se počnu primjenjivati potrebne izmjene tehničkih zahtjeva za homologaciju aerodinamičnih naprava i nakon što Komisija donese provedbene akte kojima se utvrđuju operativna pravila za upotrebu takvih naprava.

(3)

Poboljšanom aerodinamikom kabina motornih vozila, eventualno u kombinaciji s aerodinamičnim napravama na uvlačenje ili sklopivim aerodinamičnim napravama priključenima na stražnji dio vozila, omogućila bi se znatna poboljšanja u pogledu energetskih svojstava vozila. Međutim, prema trenutačnim najvećim duljinama određenima Direktivom 96/53/EZ takvo poboljšanje nije moguće bez smanjivanja nosivosti vozila i ugrožavanja ekonomske ravnoteže sektora cestovnog prometa. Odstupanje od najvećih duljina potrebno je i zbog tog razloga. To odstupanje ne bi se smjelo upotrebljavati za povećanje nosivosti vozila.

(4)

U skladu s okvirom Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), aerodinamične naprave koje premašuju 500 mm duljine i motorna vozila opremljena kabinama kojima se poboljšavaju njihove aerodinamičke radne značajke trebaju, ako takva vozila premašuju ograničenja određena Direktivom 96/53/EZ, biti homologirana prije stavljanja na tržište.

(5)

Omogućivanje opremanja vozila novom konstrukcijom kabina doprinijelo bi poboljšavanju sigurnosti prometa na cestama smanjivanjem mrtvih kutova u vidnom polju vozača, uključujući one ispod vjetrobranskog stakla, te bi trebalo pomoći spašavanju života brojnih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu poput pješaka ili biciklista. Nova konstrukcija kabine također bi mogla uključivati strukture za apsorpciju energije u slučaju sudara. Nadalje, potencijalnim povećanjem prostora kabine trebale bi se poboljšati sigurnost vozača i udobnost za vozača. Nakon što budu razvijeni poboljšani sigurnosni zahtjevi za dulje kabine, moći će se razmotriti prikladnost njihove upotrebe na vozilima za koja nije predviđeno produljenje.

(6)

Alternativni pogonski sustavi, u koje spadaju hibridni pogonski sustavi, oni su sustavi koji za potrebe mehaničkog pogona povlače energiju iz pogonskog goriva i/ili akumulatora ili druge naprave za pohranu električne ili mehaničke energije. Njihovom upotrebom u teškim teretnim vozilima ili u autobusima može doći do povećanja mase vozila, ali se njome smanjuje onečišćenje. Ta dodatna masa ne bi se smjela uračunavati kao dio stvarne nosivosti vozila jer bi time sektor cestovnog prometa bio doveden u nepovoljniji položaj u ekonomskom smislu. Međutim, dodatna masa ne bi smjela dovesti niti do povećanja nosivosti vozila.

(7)

Buduća vozila s pogonom na alternativna goriva (s težim pogonskim sustavima od onih koji se upotrebljavaju u vozilima s pogonom na konvencionalna goriva) također bi mogla ostvariti koristi od dodatne dopuštene mase. Stoga se takva alternativna goriva mogu uključiti na popis alternativnih goriva predviđen ovom Direktivom ako njihova upotreba zahtijeva korištenje dodatne dopuštene mase.

(8)

Ovom se Direktivom predviđaju odstupanja od najvećih dopuštenih masa i dimenzija vozila i skupova vozila utvrđenih u Direktivi 96/53/EZ. Međutim, države članice trebale bi moći, zbog razloga povezanih sa sigurnošću prometa na cestama ili obilježjima infrastrukture, ograničiti prometovanje određenih vozila na specifičnim dijelovima svoje cestovne mreže.

(9)

U području kontejnerskog prijevoza sve se više upotrebljavaju kontejneri duljine 45 stopa. Takvi kontejneri prevoze se svim vrstama prijevoza. Međutim, cestovne komponente intermodalnih prijevoznih djelatnosti trenutačno se mogu obavljati samo ako i države članice i prijevoznici provode složene administrativne postupke ili ako ti kontejneri imaju patentirane užlijebljene rubove, što stvara izrazito visoke troškove. Povećavanjem dopuštene duljine vozila koja prevoze takve kontejnere za 15 cm prijevoznike bi se moglo osloboditi od navedenih administrativnih postupaka i mogle bi se olakšati intermodalne prijevozne djelatnosti, a bez ugrožavanja cestovne infrastrukture ili drugih sudionika u cestovnom prometu odnosno bez nanošenja štete toj infrastrukturi ili tim sudionicima. Definicijom intermodalne prijevozne djelatnosti u ovoj Direktivi ne dovodi se u pitanje rad na reviziji Direktive Vijeća 92/106/EEZ (5).

(10)

Radi daljnjeg poticanja intermodalnih prijevoznih djelatnosti i kako bi se uzela u obzir prazna masa kontejnera ili izmjenjivih sanduka duljine do 45 stopa, trebalo bi dopustiti prometovanje troosovinskim motornim vozilima s dvo- ili troosovinskim poluprikolicama uz ukupnu najveću dopuštenu masu od 44 tone. U intermodalnim prijevoznim djelatnostima trebala bi biti dopuštena dvoosovinska motorna vozila s troosovinskim poluprikolicama uz ukupnu najveću dopuštenu masu od 42 tone koja prevoze kontejnere ili izmjenjive sanduke duljine do 45 stopa.

(11)

Od donošenja Direktive 96/53/EZ znatno se povećala prosječna masa putnika u autobusnom prijevozu i njihove prtljage. S obzirom na ograničenja mase određena tom Direktivom to je dovelo do postupnog smanjenja broja prevezenih putnika. Osim toga, oprema potrebna za ispunjavanje važećih tehničkih zahtjeva, kao što je Euro VI, dodatno povećava masu vozila koja ih prevoze. Potreba davanja prednosti javnom prijevozu pred privatnim prijevozom u interesu bolje energetske učinkovitosti znači da je potrebno ponovno dosegnuti nekadašnji broj putnika u autobusnom prijevozu, vodeći pritom računa i o povećanju njihove mase i mase njihove prtljage. To je moguće ostvariti povećavanjem najveće dopuštene mase za dvoosovinske autobuse unutar ograničenja kojima se ipak osigurava izbjegavanje oštećenja cestovne infrastrukture koja nastaju zbog bržeg habanja.

(12)

Države članice trebaju na primjeren način rješavati kršenja povezana s pretovarenim vozilima kako bi se izbjeglo svako narušavanje tržišnog natjecanja i jamčila sigurnost prometa na cestama.

(13)

Kako bi se osiguralo neometano tržišno natjecanje između prijevoznika i poboljšalo otkrivanje kršenja, države članice trebale bi do 27. svibnja 2021. poduzeti specifične mjere radi identificiranja vozila ili skupova vozila u prometu koji vjerojatno premašuju odgovarajuća ograničenja mase te bi ih stoga trebalo provjeriti. Takvu se identifikaciju može provesti pomoću mehanizama za mjerenje mase koji su ugrađeni u cestovnu infrastrukturu ili senzora koji se nalaze u vozilu i koji odgovarajućim tijelima daljinski šalju podatke. Takvi podaci izmjereni u vozilu trebali bi biti dostupni i vozaču. Sve države članice trebale bi svake godine obaviti primjeren broj provjera mase vozila. Broj takvih provjera trebao bi biti razmjeran ukupnom broju vozila koja se svake godine pregleda u dotičnoj državi članici.

(14)

Kako bi se osigurala sukladnost s ovom Direktivom, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama za kršenja ove Direktive te bi trebale osigurati njihovu provedbu. Navedene sankcije trebale bi biti djelotvorne, nediskriminirajuće, proporcionalne i odvraćajuće.

(15)

Kako bi provjere mase vozila ili skupova vozila postale djelotvornije na međunarodnoj razini te kako bi se olakšala neometana provedba tih provjera, važno je da nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije. Kontaktnom točkom određenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi se koristiti za takve razmjene informacija.

(16)

Europski parlament i Vijeće trebalo bi redovito obavješćivati o provjerama koje nadležna tijela država članica provode u cestovnom prometu. Te informacije koje pružaju države članice Komisiji će omogućiti da osigura sukladnost prijevoznika s pravilima predviđenima ovom Direktivom kao i da utvrdi je li potrebno razviti dodatne prisilne mjere.

(17)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(18)

Komisija ne bi trebala donijeti provedbene akte koji se odnose na operativne zahtjeve za upotrebu aerodinamičnih naprava niti bi trebala donijeti detaljne specifikacije u vezi s opremom u vozilu koja je namijenjena mjerenju mase ako odbor koji je osnovan u skladu s ovom Direktivom nije dao mišljenje o nacrtu provedbenog akta koji je predložila Komisija.

(19)

Radi ažuriranja popisa alternativnih goriva koji je uključen u ovu Direktivu s obzirom na najnovija tehnološka postignuća, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada, a prije donošenja delegiranih akata, provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja sa stručnjacima država članica. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i njezinih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

Direktivu 96/53/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 1. stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(*)  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).”"

2.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Za potrebe članka 3. smatra se da su zglobna vozila koja su puštena u promet prije 1. siječnja 1991. i koja nisu u skladu sa specifikacijama navedenima u točkama 1.6. i 4.4. Priloga I. u skladu s tim specifikacijama ako ne premašuju ukupnu duljinu od 15,50 m.”

5.

Članci 8., 8.a i 9. brišu se.

6.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 8.b

1.   S ciljem poboljšavanja njihove energetske učinkovitosti, vozila ili skupovi vozila opremljeni aerodinamičnim napravama koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavcima 2. i 3., i koji su u skladu s Direktivom 2007/46/EZ, smiju premašiti najveće duljine predviđene u točki 1.1. Priloga I. kako bi se dopustilo dodavanje takvih naprava na stražnji dio vozila ili skupova vozila. Vozila ili skupovi vozila opremljeni takvim napravama moraju biti u skladu s točkom 1.5. Priloga I. ovoj Direktivi, a bilo kakvo prekoračenje najvećih duljina ne smije dovesti do povećanja utovarne duljine tih vozila ili skupova vozila.

2.   Prije stavljanja na tržište, aerodinamične naprave iz stavka 1. koje premašuju duljinu od 500 mm moraju biti homologirane u skladu s pravilima o homologaciji u okviru Direktive 2007/46/EZ.

Do 27. svibnja 2017. Komisija procjenjuje potrebu za donošenjem ili izmjenom bilo kojih tehničkih zahtjeva za homologaciju aerodinamičnih naprava koji su utvrđeni u tom okviru, vodeći pritom računa o potrebi da se jamči sigurnost prometa na cestama i sigurnost intermodalnih prijevoznih djelatnosti, a posebno:

U tu svrhu Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu važećih pravila o homologaciji u okviru Direktive 2007/46/EZ.

3.   Aerodinamične naprave iz stavka 1. moraju ispunjavati sljedeće operativne uvjete:

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje detaljne odredbe kojima se osiguravaju jednaki uvjeti za provedbu stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10.i stavka 2.

5.   Stavak 1. primjenjuje se od dana prenošenja ili početka primjene potrebnih izmjena instrumenata iz stavka 2. i nakon donošenja provedbenih akata iz stavka 4., prema potrebi.

Članak 9.a

1.   S ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti, posebno u pogledu aerodinamičkih radnih značajki kabina, kao i sigurnosti prometa na cestama, vozila ili skupovi vozila koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 2. i koji su u skladu s Direktivom 2007/46/EZ smiju premašiti najveće dopuštene duljine utvrđene u točki 1.1. Priloga I. ovoj Direktivi pod uvjetom da njihove kabine pružaju poboljšane aerodinamičke radne značajke, bolju energetsku učinkovitost i poboljšane sigurnosne radne značajke. Vozila ili skupovi vozila opremljeni takvim kabinama moraju biti u skladu s točkom 1.5. Priloga I. ovoj Direktivi, a bilo koje prekoračenje najvećih duljina ne smije dovesti do povećanja nosivosti tih vozila.

2.   Vozila iz stavka 1. prije stavljanja na tržište moraju biti homologirana u skladu s pravilima o homologaciji u okviru Direktive 2007/46/EZ. Do 27. svibnja 2017. Komisija ocjenjuje potrebu za razvojem tehničkih zahtjeva za homologaciju vozila opremljenih takvim kabinama kako je utvrđeno u tom okviru, uzimajući pritom u obzir sljedeće:

U tu svrhu Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu važećih pravila o homologaciji u okviru Direktive 2007/46/EZ.

3.   Stavak 1. primjenjuje se od tri godine nakon dana prenošenja ili početka primjene potrebnih izmjena instrumenata iz stavka 2., prema potrebi.”

7.

Članak 10.a briše se.

8.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 10.b

Najveće dopuštene mase vozila s pogonom na alternativna goriva navedene su u točkama 2.3.1., 2.3.2. i 2.4. Priloga I.

Vozila s pogonom na alternativna goriva također su u skladu s ograničenjima najveće dopuštene mase po osovini koja su navedena u točki 3. Priloga I.

Dodatna masa koju iziskuju vozila s pogonom na alternativna goriva određuje se na temelju dokumentacije koju pruža proizvođač kada je dotično vozilo homologirano. Ta dodatna masa navodi se u službenom dokazu koji je potreban u skladu s člankom 6.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 10.h radi ažuriranja, za potrebe ove Direktive, popisa alternativnih goriva iz članka 2. koja iziskuju dodatnu masu. Posebno je važno da prije donošenja navedenih delegiranih akata Komisija postupa u skladu sa svojom uobičajenom praksom i da provede savjetovanja sa stručnjacima, uključujući i ona sa stručnjacima država članica.

Članak 10.c

Najveće duljine utvrđene u točki 1.1. Priloga I., podložno, kada je to primjenjivo, članku 9.a stavku 1., i najveća udaljenost utvrđena u točki 1.6. Priloga I. mogu se premašiti za 15 cm kada se radi o vozilima ili skupovima vozila kojima se prevoze kontejneri duljine 45 stopa ili izmjenjivi sanduci duljine 45 stopa, prazni ili s teretom, pod uvjetom da je cestovni prijevoz dotičnog kontejnera ili izmjenjivog sanduka dio intermodalne prijevozne djelatnosti.

Članak 10.d

1.   Do 27. svibnja 2021. države članice poduzimaju specifične mjere radi identificiranja vozila ili skupova vozila u prometu koji vjerojatno premašuju najveću dopuštenu masu te bi ih stoga njihova nadležna tijela trebala provjeriti kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima ove Direktive. Navedene se mjere mogu poduzeti uz pomoć automatiziranih sustava postavljenih na cestovnoj infrastrukturi ili pomoću opreme u vozilu namijenjene mjerenju mase koja je ugrađena u vozila u skladu sa stavkom 4.

Država članica ne smije zahtijevati ugradnju opreme namijenjene mjerenju mase u vozila ili skupove vozila koji su registrirani u drugoj državi članici.

Ne dovodeći u pitanje pravo Unije i nacionalno pravo, kada se za utvrđivanje kršenja ove Direktive i određivanje sankcija upotrebljavaju automatski sustavi, takvi automatski sustavi moraju biti potvrđeni. Kada se automatski sustavi upotrebljavaju samo u svrhu identifikacije, oni ne moraju biti potvrđeni.

2.   Svaka država članica svake kalendarske godine provodi odgovarajući broj provjera mase vozila ili skupova vozila u prometu koji je razmjeran ukupnom broju vozila koja se svake godine pregledaju na njezinom državnom području.

3.   U skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (1) države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela razmjenjuju informacije o kršenjima i sankcijama koji se odnose na ovaj članak.

4.   Oprema u vozilu namijenjena mjerenju mase vozila iz stavka 1. mora biti precizna i pouzdana, u potpunosti interoperabilna i kompatibilna sa svim vrstama vozila.

5.   Do 27. svibnja 2016. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje detaljne odredbe kojima se osiguravaju jednaki uvjeti za provedbu pravila o interoperabilnosti i kompatibilnosti navedenih u stavku 4.

Kako bi se osigurala interoperabilnost, tim se detaljnim odredbama omogućava, u svakom trenutku, iz vozila u pokretu, slanje podataka o masi nadležnim tijelima kao i njegovom vozaču. Slanje podataka obavlja se putem sučelja koje je utvrđeno normama CEN DSRC EN 12253, EN 12795, EN 12834, EN 13372 i ISO 14906. Osim toga, takvim se slanjem podataka osigurava da nadležna tijela država članica mogu na isti način komunicirati i razmjenjivati informacije s vozilima i skupovima vozila registriranima u bilo kojoj državi članici koji upotrebljavaju opremu u vozilu namijenjenu mjerenju mase.

Kako bi se osigurala kompatibilnost sa svim vrstama vozila, sustavi ugrađeni u motorna vozila moraju imati sposobnost primanja i obrade svih podataka koji dolaze iz bilo koje vrste prikolice ili poluprikolice priključene na motorna vozila.

Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10.i stavka 2.

Članak 10.e

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja ove Direktive te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Navedene su sankcije djelotvorne, nediskriminirajuće, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim pravilima.

Članak 10.f

1.   Za prijevoz kontejnera i izmjenjivih sanduka države članice utvrđuju pravila kojima se zahtijeva da:

2.   Države članice utvrđuju pravila o odgovornosti i otpremnika i prijevoznika, prema potrebi, u slučajevima u kojima informacije iz stavka 1. nedostaju ili su netočne, a vozilo ili skup vozila je pretovareno/pretovaren.

Članak 10.g

Svake dvije godine, a najkasnije do 30. rujna godine koja slijedi nakon kraja dotičnog dvogodišnjeg razdoblja, države članice šalju Komisiji potrebne informacije o:

Navedene informacije mogu biti dijelom informacija podnesenih u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

Komisija analizira informacije primljene na temelju ovog članka i uključuje takvu analizu u izvješće koje treba dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s Uredbom (EZ) br. 561/2006.

Članak 10.h

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 10.b dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 26. svibnja 2015. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10.b. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 10.b stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože prigovor ili ako su prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 10.i

1.   Komisiji pomaže Odbor za cestovni promet iz članka 42. Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.

3.   Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 10.j

Do 8. svibnja 2020. Komisija prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi izmjena ove Direktive koje su provedene Direktivom (EU) 2015/719 Europskog parlamenta i Vijeća (5), uzimajući pritom u obzir posebna obilježja određenih tržišnih segmenata. Na temelju tog izvješća Komisija, ako je to potrebno, podnosi zakonodavni prijedlog kojem propisno prilaže procjenu utjecaja. Navedeno izvješće objavljuje se najmanje šest mjeseci prije podnošenja bilo kojeg zakonodavnog prijedloga.

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

9.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/11

(1)

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ (4) donesena je kako bi se spriječio ili smanjio utjecaj ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš. Iako plastične vrećice za nošenje predstavljaju ambalažu u smislu te Direktive, ona ne sadržava specifične mjere u vezi s potrošnjom takvih vrećica.

(2)

Trenutačne razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje uzrokuju visoke razine smeća koje dospije u okoliš i neučinkovitu uporabu resursa te se očekuje njihovo povećanje ako ne budu poduzeta nikakva djelovanja. Onečišćivanje okoliša smećem u obliku plastičnih vrećice za nošenje uzrokuje onečišćenje okoliša i pogoršava vrlo raširen problem smeća u vodnim tijelima, ugrožavajući vodne ekosustave diljem svijeta.

(3)

Nadalje, gomilanje plastičnih vrećica za nošenje u okolišu ima nedvojbeno negativan utjecaj na određene gospodarske aktivnosti.

(4)

Plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”) koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše u Uniji, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje. Lagane plastične vrećice za nošenje zbog toga brže postaju otpad te se njima, zbog njihove male mase, češće onečišćuje okoliš smećem.

(5)

Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća u bliskoj budućnosti vjerojatno neće dosegnuti značajnu razinu.

(6)

Prema hijerarhiji otpada sprečavanje je na prvome mjestu. Plastične vrećice za nošenje služe raznim svrhama i njihova potrošnja će se nastaviti u budućnosti. Radi osiguravanja da potrebne plastične vrećice za nošenje ne završavaju u okolišu kao otpad trebalo bi donijeti odgovarajuće mjere, a potrošače bi trebalo informirati o pravilnoj obradi otpada.

(7)

Razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje jako se razlikuju širom Unije zbog razlika u potrošačkim navikama, svijesti o okolišu i djelotvornosti mjera politike koje poduzimaju države članice. Pojedine države članice uspjele su znatno smanjiti razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, pri čemu prosječna razina potrošnje u sedam država članica koje imaju najbolje rezultate iznosi samo 20 % prosječne potrošnje Unije.

(8)

Dostupnost i točnost podataka o trenutačnim razinama potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje razlikuju se među državama članicama. Točni i usporedivi podaci o potrošnji ključni su za procjenu djelotvornosti mjera za smanjivanje i osiguravanje jedinstvenih uvjeta za provedbu. Stoga bi, radi praćenja napretka u smanjenju potrošnje takvih vrećica, trebalo razviti zajedničku metodologiju za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi.

(9)

Nadalje, pokazalo se da informiranje potrošača ima ključnu ulogu u postizanju svih ciljeva koji se odnose na smanjenje potrošnje plastičnih vrećica za nošenje. Stoga su potrebni napori na institucionalnoj razini radi podizanja svijesti o utjecaju plastičnih vrećica za nošenje na okoliš i uklanjanja trenutačne percepcije o plastici kao neškodljivoj i jeftinoj robi.

(10)

Radi promicanja održivog smanjenja prosječne razine potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, države članice trebale bi poduzeti mjere za znatno smanjivanje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje u skladu s općim ciljevima politike Unije o otpadu i njezine hijerarhije otpada kako su predviđeni u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Takvim mjerama za smanjivanje trebalo bi, s jedne strane, uzeti u obzir trenutačne razine potrošnje plastičnih vrećica za nošenje u pojedinačnim državama članicama, pri čemu više razine zahtijevaju ambicioznije napore, a s druge strane, već postignuta smanjenja. Radi praćenja napretka u smanjivanju potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje potrebno je da nacionalna tijela dostave podatke o njihovoj potrošnji u skladu s člankom 12. Direktive 94/62/EZ.

(11)

Mjere koje države članice trebaju poduzeti mogu uključivati uporabu ekonomskih instrumenata poput određivanja cijene, poreza i pristojbi koji su se pokazali posebno djelotvornima u smanjivanju potrošnje plastičnih vrećica za nošenje, i ograničenja stavljanja na tržište poput zabrana kojima se odstupa od članka 18. Direktive 94/62/EZ, pod uvjetom da su ta ograničenja razmjerna i nediskriminirajuća.

(12)

Navedene mjere mogu se razlikovati ovisno o utjecaju laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, ovisno o njihovim svojstvima recikliranja i kompostiranja, njihovoj trajnosti ili specifičnoj namjeni tih vrećica, te uzimajući u obzir bilo koje moguće negativne učinke zamjene.

(13)

Države članice mogu odabrati da izuzmu plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona („vrlo lagane plastične vrećice za nošenje”) koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže spriječiti bacanje hrane.

(14)

Države članice mogu se slobodno koristiti prihodima ostvarenima mjerama koje su na temelju Direktive 94/62/EZ poduzete radi postizanja održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje.

(15)

Programi za podizanje svijesti potrošača općenito i obrazovni programi za djecu mogu imati važnu ulogu u smanjivanju potrošnje plastičnih vrećica za nošenje.

(16)

Europskom normom EN 13432 o „zahtjevima za ambalažu oporabljivu putem kompostiranja i biološke razgradnje – plan ispitivanja i kriteriji ocjenjivanja za konačno prihvaćanje ambalaže” određuju se svojstva koja materijal mora posjedovati kako bi se smatralo da „se može kompostirati”, odnosno da se može reciklirati putem postupka organske oporabe koji se sastoji od kompostiranja i anaerobne digestije. Komisija bi trebala zatražiti od Europskog odbora za normizaciju da razvije zasebnu normu za ambalažu koja se može kompostirati doma.

(17)

Važno je osigurati, na razini cijele Unije, priznavanje naljepnica ili oznaka za biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati.

(18)

Pojedine plastične vrećice za nošenje njihovi proizvođači označuju kao „oksobiorazgradive” ili „oksorazgradive”. Takve vrećice sadrže aditive koji su dodani konvencionalnoj plastici. Zbog prisutnosti navedenih aditiva plastika s vremenom fragmentira u sitne čestice koje ostaju u okolišu. Označivanje takvih plastičnih vrećica „biorazgradivima” može biti obmanjujuće jer one možda i nisu rješenje za problem onečišćivanja okoliša smećem nego naprotiv mogu povećati onečišćenje. Komisija bi trebala ispitati utjecaj uporabe oksorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš te Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti izvješće koje prema potrebi sadržava skup mjera za ograničavanje njihove potrošnje ili smanjivanje bilo kojih štetnih utjecaja.

(19)

Mjere koje države članice trebaju poduzeti za smanjivanje potrošnje plastičnih vrećica za nošenje trebale bi dovesti do održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje i ne bi trebale uzrokovati ukupno povećanje proizvodnje ambalaže.

(20)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s Komunikacijom Komisije o Planu za resursno učinkovitu Europu i trebale bi doprinijeti djelovanjima protiv onečišćivanja mora smećem koja se poduzimaju u skladu s Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(21)

Direktivu 94/62/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 3. umeću se sljedeće točke:

(*)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).”"

2.

U članku 4. umeću se sljedeći stavci:

„1.a   Države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svojem državnom području.

Navedene mjere mogu uključivati uporabu nacionalnih ciljeva smanjenja, održavanje ili uvođenje ekonomskih instrumenata kao i ograničenja stavljanja na tržište kojima se odstupa od članka 18., pod uvjetom da su navedena ograničenja razmjerna i nediskriminirajuća.

Takve mjere mogu se razlikovati ovisno o utjecaju laganih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš kada se one oporabljuju ili zbrinjavaju, njihovim svojstvima kompostiranja, njihovoj trajnosti ili njihovoj specifičnoj namjeni.

Mjere koje poduzimaju države članice uključuju jedno ili oboje od sljedećega:

Od 27. svibnja 2018. države članice izvješćuju o godišnjoj potrošnji laganih plastičnih vrećica za nošenje kada Komisiji dostavljaju podatke o ambalaži i ambalažnom otpadu u skladu s člankom 12.

Do 27. svibnja 2016. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za izračun godišnje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi i prilagođavaju formati za izvješćivanje doneseni na temelju članka 12. stavka 3. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

1.b   Ne dovodeći u pitanje članak 15., države članice mogu poduzeti mjere poput ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja u pogledu bilo koje vrste plastičnih vrećica za nošenje, bez obzira na debljinu njihovih stijenki.

1.c   Komisija i države članice najmanje tijekom prve godine nakon 27. studenoga 2016. aktivno potiču kampanje za informiranje javnosti i podizanje svijesti o negativnom utjecaju prekomjerne potrošnje plastičnih vrećica za nošenje na okoliš.”

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Specifične mjere za biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati

Do 27. svibnja 2017. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju specifikacije za naljepnice ili oznake radi osiguravanja priznavanja, na razini cijele Unije, biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje i plastičnih vrećica za nošenje koje se mogu kompostirati i pružanja potrošačima točnih informacija o svojstvima kompostiranja takvih vrećica. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 21. stavka 2.

Najkasnije osamnaest mjeseci nakon donošenja navedenog provedbenog akta, države članice osiguravaju da biorazgradive plastične vrećice za nošenje i plastične vrećice za nošenje koje se mogu kompostirati budu označene u skladu sa specifikacijama predviđenima u tom provedbenom aktu.”

4.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

Izvješćivanje o laganim plastičnim vrećicama za nošenje

1.   Do 27. studenoga 2021. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se procjenjuje djelotvornost mjera iz članka 4. stavka 1.a na razini Unije, u borbi protiv onećišćivanja okoliša smećem, mijenjanju ponašanja potrošača i promicanju sprečavanja nastanka otpada. Ako procjena pokaže da donesene mjere nisu djelotvorne, Komisija ispituje druge moguće načine za postizanje smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, uključujući postavljanjem realnih i ostvarivih ciljeva na razini Unije i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

2.   Do 27. svibnja 2017. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje utjecaj uporabe okso-razgradivih plastičnih vrećica za nošenje na okoliš i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.

3.   Do 27. svibnja 2017. Komisija procjenjuje posljedice, u smislu životnog vijeka, različitih mogućnosti za smanjivanje potrošnje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog.”

5.

U članku 22. stavku 3.a prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„3.a   Pod uvjetom da su ciljevi navedeni u članku 4. i članku 6. postignuti, države članice mogu prenijeti odredbe navedene u članku 4. stavku 1.a i članku 7. putem sporazumâ između nadležnih tijela i dotičnih gospodarskih sektora.”

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/16

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Belgije za upis naziva „Vlaamse laurier” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, naziv „Vlaamse laurier” potrebno je upisati u registar,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/18

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna ocjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ taurin je odobren bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za sve životinjske vrste. Ta je tvar nakon toga unesena u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7. podnesen je zahtjev za ponovnu procjenu taurina i pripravaka taurina kao dodatka hrani za sve životinjske vrste te, u skladu s člankom 7. te Uredbe, za novu uporabu u vodi za piće. Podnositelj zahtjeva zatražio je da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „nutritivni dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 22. svibnja 2012. (3) zaključila da se sintetički taurin može smatrati učinkovitim za uporabu u prehrani za mačke, pse i ribe mesojede. Dosadašnjom se upotrebom prehrane koja sadržava do 20 % hrane za životinje životinjskog podrijetla došlo do zaključka da sve životinjske vrste toleriraju do 0,2 % taurina u potpunoj krmnoj smjesi. Agencija preporučuje da se upotreba taurina kod peradi, svinja i preživača više ne bi trebala odobravati. Agencija je zaključila da taurin u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje i vodi za piće nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš.

(5)

Agencija je zaključila i da neće doći do sigurnosnih rizika za potrošače. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje i vodi koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Zaključci u pogledu mačaka i pasa mogu se primijeniti i na vrste iste porodice, odnosno Felidae i Canidae, budući da je riječ o fiziološki povezanim vrstama u smislu gastrointestinalne funkcije.

(7)

Mustelidae pripadaju redu Carnivora, isto kao Felidae i Canidae. Mustelidae su mesojedne vrste, a mnoge su od njih isključivo mesojedne. Njihova prehrana mora sadržavati taurin i njegove prekursore metionin ili cistein kako bi održale normalnu koncentraciju taurina u tijelu. Tradicionalni su izvori taurina mišićna tkiva, mozak ili utroba. Budući da se toplinskom obradom i upotrebom alternativnih izvora proteina (s niskim udjelom navedene aminokiseline) smanjuje dostupnost taurina i njegovih prekursora u hrani za životinje, dosadašnjom se upotrebom prehrane koja sadržava taurin kao dodatak hrani za životinje osigurava zadovoljavanje potreba za taurinom vrsta iz porodice Mustelidae.

(8)

Ocjenom taurina utvrdilo se da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim treba odobriti uporabu te tvari kako je navedena u Prilogu ovoj Uredbi.

(9)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjivanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/22

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna ocjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ biotin je odobren bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za sve životinjske vrste. Taj je proizvod nakon toga unesen u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7. podnesena su dva zahtjeva za ponovnu procjenu biotina i pripravaka biotina za sve životinjske vrste te, u skladu s člankom 7. te Uredbe, za novu uporabu u vodi za piće. Podnositelji zahtjeva zatražili su da se ti dodaci razvrstaju u kategoriju dodataka „nutritivni dodaci”. Uz navedene zahtjeve priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojim je mišljenjima od 16. listopada 2012. i 17. listopada 2012. (3) zaključila da biotin u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje i vodi za piće nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija je također zaključila da se sintetički biotin smatra učinkovitim izvorom biotina u hrani za životinje te da neće doći do sigurnosnih rizika za potrošače. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje i vodi za piće koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Ocjenom biotina utvrdilo se da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim treba odobriti uporabu te tvari kako je navedena u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjivanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/25

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna procjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

U skladu s Direktivom 70/524/EEZ vitamin A odobren je bez vremenskog ograničenja kao dodatak hrani za sve životinjske vrste. Taj je proizvod nakon toga unesen u registar dodataka hrani za životinje kao postojeći proizvod u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7. podnesen je zahtjev za ponovnu procjenu vitamina A u obliku retinil acetata, retinil palmitata i retinil propionata i njihovih pripravaka kao dodataka hrani za sve životinjske vrste te, u skladu s člankom 7. te Uredbe, za novu uporabu u vodi za piće. Podnositelj zahtjeva zatražio je da se ti dodaci razvrstaju u kategoriju dodataka „nutritivni dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 12. prosinca 2012. (3) zaključila da retinil acetat, retinil palmitat i retinil propionat u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje nemaju negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš.

(5)

Agencija je također zaključila da su retinil acetat, retinil palmitat i retinil propionat učinkoviti izvori vitamina A te da neće doći do sigurnosnih rizika za potrošače. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Ocjenom retinil acetata, retinil palmitata i retinil propionata utvrdilo se da su, osim u pogledu vode za piće, ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim treba odobriti uporabu tih tvari u hrani za životinje kako su navedene u Prilogu ovoj Uredbi. Treba utvrditi najveće dopuštene količine za vitamin A neovisno o njegovu obliku. Vitamin A ne bi se trebao primjenjivati putem vode za piće jer bi se dodatnim putem primjene povećao rizik za potrošače. Stoga je potrebno uskratiti odobrenje retinil acetata, retinil palmitata i retinil propionata kao nutritivnih dodataka koji pripadaju funkcionalnoj skupini „vitamini, provitamini i kemijski točno definirane tvari sličnog učinka” u pogledu njihove uporabe u vodi. Ta se zabrana ne primjenjuje na navedene dodatke u krmnim smjesama koje se potom primjenjuju putem vode.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjivanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/32

(1)

Potpora za privatno skladištenje dodijeljena u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/360 (2) imala je povoljan učinak na tržište svinjskog mesa. Očekuje se daljnja stabilizacija cijena.

(2)

Dodjelu potpore za privatno skladištenje svinjskog mesa potrebno je stoga prekinuti i utvrditi rok za podnošenje zahtjeva.

(3)

Radi pravne sigurnosti Provedbenu uredbu (EU) 2015/360 treba staviti izvan snage.

(4)

Kako bi se izbjegle spekulacije, ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(5)

Odbor za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta nije dao mišljenje u roku koji je odredio njegov predsjednik,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/34

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/36

(1)

Europska središnja banka (ESB) dužna je donijeti odluku o ukupnom iznosu godišnjih naknada za nadzor koje se ubiru putem izdavanja obavijesti o naknadama za svaku kategoriju nadziranih subjekata i nadziranih grupa i objaviti tu informaciju na svojim mrežnim stranicama do 30. travnja odgovarajućeg razdoblja za koje se plaća naknada.

(2)

Obavijest o naknadi za prvo razdoblje za koje se plaća naknada, tj. od studenoga do prosinca 2014., izdaje se zajedno s obavijesti o naknadi za razdoblje za koje se plaća naknada u 2015. Ukupni iznos godišnjih naknada za nadzor koje se ubiru u 2015. stoga treba odražavati rashode ESB-a vezane uz njegove nadzorne zadaće od studenoga 2014.

(3)

Ovi rashodi se prvenstveno sastoje od troškova koji su izravno povezani s nadzornim zadaćama ESB-a, npr. nadzorom značajnih subjekata, nadgledanjem nadzora manje značajnih subjekata i provođenjem horizontalnih zadaća i specijaliziranih usluga. Rashodi također uključuju troškove koji su neizravno povezani s nadzornim zadaćama ESB-a, npr. uslugama koje pružaju područja za potporu ESB-a, uključujući upravljanje poslovnim prostorom, upravljanje ljudskim potencijalima i usluge informacijske tehnologije.

(4)

Za izračun godišnje naknade za nadzor koja se plaća za svaki nadzirani subjekt ili nadziranu grupu, ukupni troškovi su podijeljeni na dva dijela: značajne subjekte i grupe, i manje značajne subjekte i grupe. Troškovi su podijeljeni na temelju rashoda raspoređenih odgovarajućim organizacijskim jedinicama koje obavljaju izravni nadzor značajnih nadziranih subjekata i neizravni nadzor manje značajnih nadziranih subjekata.

(5)

Rashodi ESB-a u prvom razdoblju za koje se plaća naknada vezani uz zadaće nadzora banaka i koji se naplaćuju putem naknada za nadzor, bili su uključeni u godišnje financijske izvještaje ESB-a za 2014 (2).

(6)

Procijenjeni godišnji rashodi za razdoblje za koje se plaća naknada u 2015. izvedeni su iz odobrenog proračuna ESB-a, uzimajući u obzir sva kretanja u procijenjenim godišnjim rashodima ESB-a koja su bila poznata u vrijeme izrade ove Odluke,

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/39

1.

Na stranici 49. u Prilogu I.:

2.

Na stranici 50. u Prilogu I.:

3.

Na stranici 64. u Prilogu II.:

4.

Na stranici 69. u Prilogu II.:

5.

Na stranici 69. u Prilogu II.:

6.5.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 115/40

1.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

2.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

3.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

4.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

5.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

6.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

7.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

8.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

9.

Na stranici 27. u Prilogu I.:

10.

Na stranici 28. u Prilogu I.:

11.

Na stranici 28. u Prilogu I.:

12.

Na stranici 28. u Prilogu I.:

13.

Na stranici 28. u Prilogu I.:

14.

Na stranici 29. u Prilogu II.:

15.

Na stranici 29. u Prilogu II.:

16.

Na stranici 29. u Prilogu II.:

17.

Na stranici 29. u Prilogu II.:

18.

Na stranici 30. u Prilogu II.:

19.

Na stranici 30. u Prilogu II.:

20.

Na stranici 30. u Prilogu II.:

21.

Na stranici 30. u Prilogu II.:

22.

Na stranici 30. u Prilog II.:

23.

Na stranici 30. u Prilogu II.: