Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o troškovima „ne-imigracije” i neintegracije

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 110/01)

Izvjestitelj:	Pavel TRANTINA
Suizvjestitelj:	José Antonio MORENO DÍAZ

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	149/09/13

1.   Sažetak zaključaka i preporuka

1.1.

EGSO smatra da imigracija pozitivno utječe na rast stanovništva i radne snage. Ako prirodni rast stanovništva postane negativan, imigracija bi mogla pomoći u održavanju postojanosti ukupnog broja stanovnika i radne snage. Doduše, imigracija nije konačno rješenje za svladavanje posljedica demografskog starenja u Europi. Međutim, mogla bi biti rješenje i za nedostatak radne snage i vještina koji nije povezan s demografskim procesima.

1.2.

Scenarij u kojem u Europi nema imigracije značio bi sljedeće: — gospodarstva država članica bila bi znatno pogođena; tržišta rada mogla bi se naći pod neizdrživim pritiskom, cijele bi industrije propale, smanjila bi se poljoprivredna proizvodnja, a građevinarski sektor ne bi bio u stanju zadovoljiti potražnju; — pogoršali bi se demografski izazovi; mirovinski bi sustav mogao postati neodrživ, mogao bi se sasvim urušiti sustav zdravstva i skrbi, a depopulacija određenih područja nastavila bi se brzim tempom; zapravo bi bila narušena socijalna kohezija; — potpuna zabrana zakonite migracije automatski bi dovela do golemog porasta pokušaja nezakonite migracije; to bi pak dovelo do prekomjernih sigurnosnih, represijskih i policijskih mjera, što bi izazvalo goleme troškove; potaknula bi se uspostava crnih tržišta rada, izrabljivanje i moderno ropstvo te očajnički pokušaji spajanja obitelji; — rasizam i ksenofobija uzeli bi još većeg maha nego danas; prethodno doseljeni građani migrantskog podrijetla, uključujući drugu i treću generaciju, postali bi meta nepovjerenja i bijesa javnosti.

1.3.

S druge strane, u zemljama domaćinima mogu se utvrditi sljedeći potencijali u pogledu migracija: mogu se popuniti slobodna radna mjesta i osigurati vještine koje nedostaju te se može održati gospodarski rast i pružanje usluga sve starijem stanovništvu kad na lokalnoj razini nema dovoljno mladih ljudi. Manjak sredstava za mirovine može se prevladati uz pomoć doprinosa novih mladih radnika migranata. Imigranti donose energiju i inovacije. Kulturna i etnička raznolikost obogaćuju zemlje domaćine. Moguć je oporavak područja s visokom stopom depopulacije, a to obuhvaća mogućnost preobrazbe škola. Zemlje podrijetla imaju koristi od novčanih doznaka (sredstva koja migranti šalju kući), koje nadmašuju inozemnu pomoć. Migranti koji se vraćaju sa sobom donose ušteđevinu, vještine i međunarodne kontakte.

1.4.

Za ostvarivanje punog potencijala migracija potreban je pristup kojim se, između ostaloga, bolje iskorištavaju vještine migrantskog stanovništva. EGSO je uvjeren da se to mora podržati odgovarajućim politikama i mehanizmima priznavanja vještina te poziva EU i države članice da pruže potporu za njihov brzi razvoj. K tome, odgovarajuća provedba partnerstava za vještine sa zemljama koje nisu članice EU-a bila bi uzajamno korisna za EU i za zemlje podrijetla migranata.

1.5.

EU bi trebao usvojiti politike i mjere kojima se podržava sigurna, propisna i zakonita migracija te jačaju uključenost i socijalna kohezija.

1.6.

Neintegracija donosi gospodarske, društveno-kulturne i političke rizike i troškove. Stoga su ulaganja u integraciju migranata najbolje osiguranje od potencijalnih budućih troškova, problema i napetosti. Javnim bi se politikama trebali uzimati u obzir strahovi, bojazni i brige različitih skupina stanovništva u društvima EU-a kako bi se izbjegla antieuropska i ksenofobna retorika. U tu bi svrhu relevantne politike trebale sadržavati jasan, dosljedan i obrazložen skup obveza u pogledu samih migranata, ali jednako tako i dosljednu osudu antimigrantske retorike i ponašanja.

1.7.

EGSO naglašava činjenicu da je promicanje integracije presudno za jačanje temeljnih vrijednosti i načela EU-a, pri čemu su od ključne važnosti raznolikost, jednakost i nediskriminacija. Integracija se odnosi na cijelo društvo, uključujući migrante koji se nastanjuju u zemlji domaćinu, bez obzira na njihov status ili podrijetlo. Unatoč tomu, potrebne su posebne politike za osobito ranjive osobe (kao što su izbjeglice), a najbolji rezultati mogli bi se postići prilagođenom ciljanom potporom utemeljenom na zajednici, a ne jednoobraznim pristupom za sve. Stoga je iznimno važno da države članice EU-a uče jedna od druge i iskreno nastoje poticati okruženje u kojemu se može postići integracija migranata i u kojem se izbjegavaju rizici.

2.   Kontekst i ciljevi mišljenja

2.1.

Najveći priljev migranata u Europu od Drugog svjetskog rata izazvao je zabrinutost među građanima u pogledu nekontroliranih migratornih tokova i istaknuo važnost zajedničkog pristupa u borbi protiv nezakonite migracije i osiguravanja sposobnosti EU-a da djeluje. Države članice suočavaju se s izazovima u pogledu upravljanja, financiranja i informiranja na području migracija te s bojaznima građana u vezi s tim. Dok neki političari iskorištavaju to stanje, EGSO je uvjeren da je hitno potrebno promijeniti diskurs o migracijama i vratiti se na racionalnu raspravu na osnovi činjenica. Izbjeglice i migrante ne treba doživljavati kao prijetnju, već kao priliku za europski gospodarski i socijalni model.

2.2.

Trenutačnim politikama u okviru kojih se pitanje nadzora migracija stavlja u sam vrh programa vanjskih poslova potkopava se položaj EU-a u vanjskim odnosima, što ga čini podložnim ucjenama i manje vjerodostojnim u pogledu pitanja ljudskih prava. EGSO je uvjeren da EU i države članice moraju nadići trenutačni model i zajamčiti promicanje zakonitih načina ulaska kojima se olakšava propisna migracija i uspješno uključivanje. Sigurne i zakonite rute mogu smanjiti pritisak na sustav azila EU-a.

2.3.

Istovremeno, sve dok tržišta EU-a potiču potražnju za radnom snagom, postojat će migracije: zakonite ili druge. Barem u nekim zanimanjima ta će se potražnja povećati (u sektoru skrbi, radu u kućanstvu, socijalnim uslugama, graditeljstvu itd.) (1).

2.4.

Tijekom Dana civilnog društva 2017., održanih u lipnju, visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini održala je uvodni govor o temi „Globalna Europa i njezina uloga u ostvarivanju mira i stabilnosti” (2). U njemu je istaknula da su Europi migracije potrebne iz gospodarskih i kulturnih razloga. Predložila je da EGSO izradi studiju ili izvješće o troškovima „ne-migracije” s obzirom na njezin dojam da bi određeni sektori europskih gospodarstava propali kad bi odjednom nestali svi migranti. U izvješću bi se iznijela stajališta gospodarskih i socijalnih aktera o tome kako bi Europa izgledala bez migranata. Ovo samoinicijativno mišljenje odgovor je na njezinu zamisao.

2.5.

Migracija ima mnoštvo lica: može biti zakonita, nezakonita ili, kao protekle tri godine, nakon rata u Siriji i drugim dijelovima svijeta, humanitarna. Migracijski tokovi ujedno su miješani pa migracija radne snage može biti migracija sezonske radne snage, manualne radne snage ili visokokvalificirane radne snage. Ovaj dokument uglavnom se odnosi na sigurnu i propisnu migraciju radne snage uz potporu EU-a (i s time povezano spajanje obitelji); međutim, uzimaju se u obzir i drugi oblici imigracije u EU i mogući doprinos migranata koji dolaze u okviru (privremene) humanitarne migracije (tražitelji azila) i nezakonite migracije.

3.   Opće napomene

3.1.   Demografija – starenje stanovništva i pad broja stanovnika u EU-u

3.1.1.

Na početku 21. stoljeća Europa se suočava sa starenjem stanovništva, stagnacijom ili čak smanjivanjem broja autohtonog stanovništva, visokom nezaposlenošću i – u nekim svojim ključnim članicama – sporim gospodarskim rastom. Istodobno je Europa i dalje jedno od glavnih odredišta migracija (3).

3.1.2.

Promjene u brojnosti radne snage predstavljaju jedan od glavnih izazova s kojima se suočava Europska unija. Iako se ponuda radne snage (brojnost radne snage) ne razvija neovisno o potražnji za radnom snagom, njezine buduće putanje mogu se procijeniti kombiniranjem različitih scenarija uključenosti radne snage u tržište rada s predviđanjima demografskog razvoja, kako su utvrdili autori publikacije European Demographic Data Sheet 2018 („Europski demografski podaci za 2018.”) (4). Trenutačna radna snaga u Europskoj uniji obuhvaća 245 milijuna radnika. Kako bi se procijenila buduća ponuda radne snage do 2060., autori su definirali tri scenarija uključenosti radne snage koji obuhvaćaju 214, 227 ili 245 milijuna radnika.

3.1.3.

Naša predviđanja, kao što su predviđanja koje je Europska komisija predstavila u informativnom članku za Socijalni samit u Göteborgu 2017., upućuju na to da će 2060. na svaku stariju osobu biti dvije radno sposobne osobe. Danas ih je četiri. To predstavlja veliku opasnost za održavanje europskog socijalnog modela kakav danas poznajemo.

3.1.4.

S druge strane, imigracija pozitivno utječe na rast stanovništva i radne snage. Ako prirodni rast stanovništva postane negativan, imigracija bi mogla pomoći u održavanju postojanosti ukupnog broja stanovnika i radne snage. Imigracija bi također mogla biti rješenje za nedostatak radne snage i vještina koji nije povezan s demografskim procesima. Međutim, kao što je navedeno u izvješću The costs and benefits of European immigration („Troškovi i koristi europske imigracije”) (5) Hamburškog instituta za svjetsko gospodarstvo, imigracija nije konačno rješenje za svladavanje posljedica demografskog starenja u Europi (budući da i migranti stare).

3.2.   Potencijal migracije radne snage iz trećih zemalja

Mogu se utvrditi sljedeći učinci (6):

3.2.1.

na zemlje domaćine: — mogu se popuniti slobodna radna mjesta i osigurati vještine koje nedostaju; — može se održati gospodarski rast; — može se održati pružanje usluga sve starijem stanovništvu kad na lokalnoj razini nema dovoljno mladih ljudi; — manjak sredstava za mirovine može se prevladati uz pomoć doprinosa novih mladih radnika migranata, koji također plaćaju porez; — imigranti donose energiju i inovacije; — kulturna i etnička raznolikost obogaćuju zemlje domaćine; — moguć je oporavak područja s visokom stopom depopulacije, a to obuhvaća škole u kojima je sve manje učenika;

3.2.2.

na zemlje podrijetla: — zemlje u razvoju imaju koristi od novčanih doznaka (sredstva koja migranti šalju kući), koje sada često nadmašuju inozemnu pomoć (7), ali i od kulturne razmjene; — nezaposlenost se smanjuje, a mladi migranti poboljšavaju svoje životne izglede; — migranti koji se vraćaju sa sobom donose ušteđevinu, vještine i međunarodne kontakte.

4.   Troškovi „ne-imigracije”

4.1.   Održavanje gospodarskog rasta i zadovoljavanje potreba tržišta rada

4.1.1.

Imigracija iz zemalja izvan EU-a ima i izravan i neizravan učinak na gospodarski rast: čini se da postoji jasna veza između rasta radne snage zahvaljujući imigraciji i ukupnog rasta BDP-a. Na primjer, u posljednjih nekoliko godina Švedska je odobrila tisuće radnih dozvola za IT stručnjake, berače bobičastog voća i kuhare. Imigracija radne snage u znatnoj mjeri doprinosi švedskom gospodarstvu: poduzeća koja zapošljavaju radnike imigrante rastu brže od drugih sličnih poduzeća. Godišnji doprinos radnika migranata iz zemalja izvan EU-a/EGP-a švedskom BDP-u premašuje 1 000 milijuna EUR, a ujedno iznosi i više od 400 milijuna EUR u prihodima od poreza (8).

4.1.2.

U razdoblju od 2004. do 2014. europska se radna snaga zahvaljujući migrantskom stanovništvu povećala za 70 % (9). Teško je točno utvrditi kakav bi učinak nedostatak radne snage tih razmjera imao na europsko gospodarstvo i pojedinačne države članice. Nadalje, stanovnici stranog podrijetla obično se integriraju u tržišne niše (segmentacija) koje ubrzano rastu ili su u padu, čime se osigurava veća fleksibilnost u zadovoljavanju potražnje tržišta rada EU-a.

4.1.3.

Slično tome, migrantsko stanovništvo utječe na sliku stanja svake zemlje u pogledu zapošljavanja tako što pridonosi potrošnji i stvaranju novih radnih mjesta. Migranti poduzetnici doprinose gospodarskom rastu i zapošljavanju, često obnovom zanemarenih obrta i zanimanja, te sve više sudjeluju u pružanju robe i usluga s dodanom vrijednošću (10). EGSO stoga preporučuje da se „kreativnost i inovacijski kapacitet” migranata poduzetnika osnaži poduzimanjem posebnih mjera na razini EU-a, država članica i na lokalnoj razini. Time bi se iskorijenila diskriminacija i stvorili jednaki uvjeti za sve kako bi oni mogli doprinijeti uključivom rastu i kvalitetnim radnim mjestima (11).

4.1.4.

EGSO smatra i da bi poduzeća socijalne ekonomije mogla poticati i podupirati ne samo nova radna mjesta nego i poduzetništvo i pristup migranata izvan EU-a gospodarskim djelatnostima, s obzirom na osobitu sklonost tih poduzeća djelovanju u području skrbi i u aktivnostima ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva (12).

4.1.5.

Mjerenje fiskalnog učinka imigracije složeno je pitanje. Međutim, OECD tvrdi (13) da su migranti sveukupno imali neutralan fiskalni učinak u posljednjih 50 godina– odnosno da su svi troškovi koje su možda stvorili pokriveni iz dobiti ostvarene prikupljenim porezima i pristojbama.

4.1.6.

U istraživačkoj studiji (14) koju je priredio Oxford Economics iznesen je zaključak da su radnici migranti pomogli održati odgovarajuću ponudu radne snage za poticanje snažnog gospodarskog rasta u razdoblju 2004. – 2008. Čini se da je dostupnost migrantske radne snage bila odlučujuća za opstanak nekih poduzeća ili za izbjegavanje potrebe za preseljenjem proizvodnje u inozemstvo (autori citiraju ispitivanje u kojemu je sudjelovalo 600 poduzeća i u kojemu je 31 % ispitanika izjavilo da su migranti bili važni za opstanak njihove organizacije, pri čemu je u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te poljoprivredi taj postotak iznosio 50 %).

4.1.7.

Jasno je da imigracija može biti gospodarski korisna i za zemlje podrijetla i za zemlje domaćine. Međutim, s obzirom na postojeće gospodarske i trgovinske strukture, najviše koristi imaju bogate i moćne zemlje. Migracije imaju potencijal i za povezivanje ljudi na kulturnom polju te za promicanje razumijevanja, ali ako se ne nastoje odagnati nesporazumi, predrasude ili neutemeljena uvjerenja lokalnog stanovništva, ali i migrantskih zajednica, dolazi do trzavica.

4.2.   Osiguravanje vještina koje nedostaju

4.2.1.

Prema podacima studije Instituta za tržišno gospodarstvo (IME) (15), koju je naručio EGSO i koja je objavljena 24. srpnja 2018., europsko gospodarstvo općenito svake godine gubi više od 5 % produktivnosti zbog neusklađenosti između vještina radnika i potreba tržišta rada. Studija je pokazala da to predstavlja gubitak od 80 eurocenta za svaki sat rada. Najviše su pogođena zanimanja u sektoru informacijske tehnologije i komunikacija, liječnici i, općenito, područja znanosti, tehnologije i inženjerstva. Taj fenomen također zahvaća učitelje, medicinske sestre i primalje. Autori tvrde da se taj trend pogoršava zbog demografskog pada i razvoja tehnologije. Problem manjka vještina mogao bi se djelomično riješiti migracijom radne snage.

4.2.2.

Međutim, za ostvarivanje punog potencijala migracija u tom području potreban je pristup kojim se, između ostaloga, bolje iskorištavaju vještine i kvalifikacije migrantskog stanovništva. Migranti su obično prekvalificirani za radna mjesta koja im se nude (16).

4.2.3.

Vještine koje nedostaju djelomice se mogu osigurati samo ako se imigrantima priznaju vještine i kvalifikacije. Međutim, mehanizmi priznavanja u EU-u još su u razvoju i ovise o državama članicama. Države članice i akteri na terenu nedovoljno koriste Alat EU-a za profiliranje vještina. Međutim, postoje nevladine inicijative, kao što su kompetencijske kartice zaklade Bertelsmann Stiftung ili strukovna samoprocjena na internetu (17).

4.2.4.

Odgovarajuća provedba partnerstva za vještine sa zemljama koje nisu članice EU-a bila bi uzajamno korisna za EU i zemlje podrijetla migranata.

4.3.   Održavanje sektora skrbi

4.3.1.

Manjak ponude na tržištu rada u sektoru zdravstvene zaštite predstavlja „tempiranu bombu”. Kriza i dalje traje (18), a nedostatak radne snage bit će sve veći ako se ne osmisle odgovarajuća rješenja na razini politika. Europska komisija još je 1994. utvrdila da je skrb strateški sektor. Godine 2010. upozorila je da će 2020. nedostajati dva milijuna zdravstvenih djelatnika ako se ne poduzmu hitne mjere za rješavanje problema manjka gotovo jednog milijuna radnika u sektoru dugotrajne skrbi (19).

4.3.2.

U mnogim državama članicama vlada pomanjkanje radne snage u zdravstvu. Zapošljavanje njegovatelja s važećim ispravama i bez njih ublažava problem manjka djelatnika u sektoru skrbi. Sustavi skrbi u južnoj Europi u posebno se velikoj mjeri oslanjaju na njegovatelje koji žive u kućanstvu. U Italiji, primjerice, migranti koji rade kao njegovatelji koji žive u kućanstvu čine tri četvrtine radne snage u području kućne njege (20).

4.3.3.

Zemlje središnje i istočne Europe također su pogođene pomanjkanjem radne snage u sektoru skrbi kao i sve većom potražnjom za skrbi u zapadnoj Europi. Primjerice, mnogi njegovatelji odlaze iz Poljske u druge zemlje, premda u Poljskoj vlada nestašica radne snage u sektoru skrbi. Tu nestašicu kompenzira radna snaga koja u Poljsku dolazi iz Ukrajine i drugih zemalja izvan EU-a (21).

4.3.4.

Važno je istaknuti i znatan gospodarski doprinos žena migrantkinja obiteljima i zajednicama kroz plaćeni rad te potrebu da se riješi pitanje neravnopravnosti muškaraca i žena na tržištu rada (22). Istraživanja pokazuju da je većina radnica migrantkinja zaposlena u zanimanjima uslužnog sektora (npr. u pripremi i dostavi hrane i pića, radu u kućanstvu i zdravstvenoj skrbi). Nezakoniti rad, podzaposlenost i zapošljavanje na temelju privremenih ugovora mogli bi žene migrantkinje dovesti u nepovoljan položaj na tržištima rada EU-a te bi se trebale dodatno razraditi mjere za jamčenje jednakog postupanja i osiguravanje zaštite ranjivih osoba.

4.4.   Rješavanje problema depopulacije ruralnih i udaljenih područja

4.4.1.

U ruralnim, planinskim i otočnim područjima dolazi do gubitka stanovništva, što prouzročuje silaznu gospodarsku i socijalnu putanju koja dobiva na zamahu sa sve većom migracijom ljudi u gradove. Gubitkom stanovništva smanjuje se količina novca koji cirkulira unutar zajednice, što pak utječe na održivost lokalnih poduzeća, trgovina i prometnih veza te na dostupnost neophodne infrastrukture i usluga.

4.4.2.

U nekim područjima u EU-u, na primjer u Irskoj ili Brandenburgu, depopulacija se rješava naseljavanjem migranata. U slučaju poljoprivrede, na primjer, doprinos migrantske radne snage u Sjevernoj Irskoj bio je ključan za opstanak tog sektora koji ima ozbiljne probleme u pogledu ponude i starenja radne snage. Migrantsko stanovništvo spremno je prihvatiti radna mjesta s plaćama i radnim uvjetima koje je odbilo lokalno stanovništvo te živjeti u selima kojima prijeti velika opasnost od gubitka stanovništva, unatoč činjenici da je možda riječ o vrlo nereguliranom sektoru u kojemu postoji opasnost od izrabljivanja radne snage (23).

4.4.3.

U okviru politike ruralnog razvoja EU-a lokalnim ruralnim zajednicama nudi se pomoć u vezi s priljevom migranata. Brojne organizacije za ruralni razvoj istaknule su mjere pomoći koje ta ruralna područja mogu ponuditi migrantima, čiji bi dolazak mogao imati važnu ulogu u revitalizaciji područja koja se suočavaju s manjkom stanovništva i/ili gospodarskim padom. U studiji iz 2017. Europski parlament naglasio je važnost pružanja potpore uključivanju migranata u društvo i na tržište rada (24).

4.5.   Razmatranje kulturne raznolikosti

4.5.1.

Nedostatak migrantskog stanovništva bio bi na štetu raznolikosti u zemljama EU-a, a to bi dovelo do ksenofobnog i samozadovoljnog diskursa koji je u suprotnosti s vodećim načelima EU-a. Nadalje, izgubili bismo doprinos širenju vrijednosti kao što su jednako postupanje i nediskriminacija, a to je područje u kojemu je vidljivost migrantskog stanovništva pridonijela postizanju napretka u posljednjih nekoliko godina.

4.6.

Iz svih gore navedenih razloga, ideju o „ne-imigraciji” u EU potrebno je odbaciti kao nerealan, neprovediv i izuzetno štetan scenarij.

5.   Troškovi neintegracije (i kako ih izbjeći)

5.1.

Kako bi se, u skladu s prethodno navedenim, ostvario puni potencijal migracija u Europu te istodobno smanjili povezani dugoročni rizici i društveno-gospodarski troškovi koji se mogu izbjeći, od ključne je važnosti uspostaviti uvjete za uspješnu integraciju migranata.

5.2.

Glavne točke relevantne za razumijevanje tog koncepta u EU-u navedene su u Osnovnim zajedničkim načelima politike integracije useljenika u Europskoj uniji, koje je Vijeće donijelo 2004 (25). U tom se dokumentu integracija definira kao „dinamičan, dvosmjeran proces uzajamne prilagodbe između svih imigranata i stanovnika država članica”. To je u suprotnosti s raširenim pogrešnim shvaćanjem integracije kao asimilacije – jednostranog procesa u kojemu pojedinci napuštaju svoja nacionalna i kulturna obilježja i zamjenjuju ih nacionalnim i kulturnim obilježjima svoje nove zemlje boravišta (26). Međutim, kao što se ponovno ističe u Akcijskom planu EU-a za integraciju državljana trećih zemalja iz 2016., ključan je element života i sudjelovanja u EU-u razumijevanje i prihvaćanje njegovih temeljnih vrijednosti (27).

5.3.

Potrebno je naglasiti da se integracija odnosi na sve migrante koji se nastanjuju u zemlji domaćinu, bez obzira na njihov status ili podrijetlo. Unatoč tomu, potrebne su posebne politike za osobito osjetljive ljude (kao što su izbjeglice), a najbolji rezultati mogli bi se postići pristupom utemeljenim na zajednici, a ne jednoobraznim pristupom za sve.

5.4.

Zapošljavanje je ključan dio procesa integracije. Stoga države članice i gospodarski i socijalni partneri uključivanje migranata na tržište rada smatraju prioritetom. Potražnja za radnicima migrantima i dalje je jedan od glavnih pokretača imigracije.

5.5.

Među ostalim osnovnim varijablama koje određuju integraciju migranata u zemlji domaćinu jesu: sigurnost i predvidivost migracijskog statusa, mogućnosti i prepreke u pogledu dobivanja državljanstva, mogućnosti za spajanje obitelji, dostupnost jezičnih tečajeva, zahtjevi u pogledu poznavanja jezika i kulture, politička prava te opća otvorenost bilo kojeg društva i njegova spremnost da prihvati migrante, pomaže im i komunicira s njima, kao i obrnuto.

5.6.

Osim toga, integracija migranata usko je povezana s brojnim politikama koje se, među ostalim, odnose na zaštitu na radnom mjestu, stanovanje, zdravstvenu skrb, obrazovanje, prava žena, jednakost i nediskriminaciju.

5.7.

U nastojanju kvantificiranja važećih politika uspostavljen je indeks politika za integraciju migranata (MIPEX), koji pruža usporedive podatke o državama članicama EU-a i nekoliko drugih zemalja (28). Rezultati tog indeksa upućuju na postojeće razlike između država članica, uključujući stalnu podjelu na Istok i Zapad.

5.8.

Slijedi li se logika scenarija „neintegracije migranata”, mogu se utvrditi sljedeći rizici i/ili troškovi:

5.8.1.   na gospodarskom planu:

—	isključenost migranata iz formalne radne snage (i porast neprijavljenog rada)

—	porast troškova rješavanja socijalnih pitanja nakon što nastanu, umjesto da se sprečavaju

—	nemogućnost migranata da u cijelosti ostvare svoj potencijal (često se prenosi na sljedeće generacije);

5.8.2.   na društveno-kulturnom planu:

—	nepoistovjećivanje s vrijednostima i normama zemlje domaćina i njihovo neprihvaćanje

—	pogoršanje društveno-kulturnih razlika između migranata i zajednica domaćina

—	strukturna diskriminacija migranata, uključujući nedostatak odgovarajućeg pristupa uslugama

—	porast ksenofobije i međusobnog nepovjerenja

—	sve više jezičnih prepreka

—	prostorna segregacija koja vodi sve do getoizacije

—	raspad ukupne socijalne kohezije;

5.8.3.   na sigurnosnom planu:

—	porast govora mržnje i zločina iz mržnje

—	sve slabija provedba zakona i moguće povećanje stope kriminala, posebno u socijalno isključenim područjima

—	potencijalna radikalizacija i porast potpore ekstremnim ideologijama (u migrantskim zajednicama i društvima domaćinima).

5.9.

S obzirom na prethodno navedeno, ulaganje u integraciju migranata najbolje je osiguranje od potencijalnih budućih troškova, problema i napetosti.

5.10.

Relevantne politike trebaju sadržavati jasan, dosljedan i obrazložen skup obveza u pogledu samih migranata, ali i jednako dosljednu osudu antimigrantske retorike i ponašanja.

5.11.

Stoga je iznimno važno da države članice EU-a uče jedna od druge i iskreno nastoje poticati okruženje u kojemu se može postići integracija migranata i izbjeći prethodno navedeni rizici.

5.12.

Potrebno je vrlo otvoreno reći da su napori koje vlade ulažu kako bi se kriminalizirali ili na drugi način marginalizirali migranti, poticanje etničkog nacionalizma i rezovi u financiranju integracijskih mjera (uključujući neraspodjelu sredstava koje je EU stavio na raspolaganje), što se nedavno moglo vidjeti u nekim državama članicama, u izravnoj suprotnosti s tim ciljevima i dugoročno mogu nanijeti nepovratnu štetu.

5.13.

Naposljetku, promicanje integracije presudno je za jačanje temeljnih vrijednosti i načela EU-a, pri čemu su od ključne važnosti raznolikost, jednakost i nediskriminacija.

---

(1)  Primjerice, među 4,3 milijuna useljenika u EU tijekom 2016. procjenjuje se da je bilo 2,0 milijuna državljana trećih zemalja, 1,3 milijuna državljana druge države članice EU-a od one u koju su emigrirali, oko 929 000 osoba koje su emigrirale u državu članicu EU-a čiji su državljani (npr. državljani koji se vraćaju ili državljani rođeni u inozemstvu) i otprilike 16 000 osoba bez državljanstva.

(2)  Uvodni govor Federice Mogherini održan povodom Dana civilnog društva 2017.

(3)  Portal podataka o migracijama.

(4)  European Demographic Data Sheet 2018 („Europski demografski podaci za 2018.”).

(5)  The costs and benefits of European immigration („Troškovi i koristi europske imigracije”), Econstor.

(6)  Na temelju članka (i posebice njegovih zaključaka) The pros and cons of Migration („Prednosti i nedostaci migracije”), Embrace.

(7)  Perspectives on Global Development 2017 („Perspektive globalnog razvoja za 2017.”), OECD.

(8)  DAMVAD Analytics (2016.): Labour immigration contributes to Swedish economic development („Radnici imigranti doprinose švedskom gospodarskom razvoju”).

(9)  OECD (2014): Is migration good for the economy? („Je li migracija dobra za gospodarstvo?”) Migration Policy Debates („Rasprave o migracijskoj politici”).

(10)  Rath, J., Eurofound (2011.), Promoting ethnic entrepreneurship in European cities („Promicanje etničkog poduzetništva u europskim gradovima”), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

(11)  SL C 351, 15.11. 2012., str. 16.

(12)  SL C 283, 10.8. 2018., str. 1.

(13)  International Migration Outlook 2013 („Perspektiva međunarodnih migracija 2013.”), OECD.

(14)  Ministarstvo za zapošljavanje i učenje, Ujedinjena Kraljevina: The Economic, Labour Market and Skills Impacts of Migrant Workers in Northern Ireland („Učinci radnika migranata na gospodarstvo, tržište rada i vještine u Sjevernoj Irskoj”).

(15)  EGSO (2018.): Skills Mismatches – An Impediment to the Competitiveness of EU Businesses (Neusklađenost vještina – prepreka konkurentnosti poduzeća u EU-u) (ISBN: 978-92-830-4159-7).

(16)  LABOUR-INT: Integration of migrants and refugees in the labour market through a multi-stakeholder approach („Integracija migranata i izbjeglica na tržište rada zahvaljujući višedioničkom pristupu”).

(17)  Meine Berufserfahrung zählt (njem. „Moje je radno iskustvo bitno”).

(18)  UNI Europa UNICARE (2016.).

(19)  Europska komisija (2013.).

(20)  Služba Europskog parlamenta za istraživanja (2016.).

(21)  SL C 487, 28.12.2016., str. 7.

(22)  Izvješće Migrant women in the EU labour force. Summary of findings („Žene migrantkinje u radnoj snazi EU-a. Sažetak zaključaka”), EK.

(23)  Nori, M. (2017.). The shades of green: migrants' contribution to EU agriculture: context, trends, opportunities, challenges („Nijanse zelene: doprinos migranata poljoprivredi EU-a: kontekst, trendovi, prilike, izazovi”).

(24)  EU rural development policy and the integration of migrants („Politika ruralnog razvoja EU-a i integracija migranata”), EP.

(25)  Osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u Europskoj uniji.

(26)  Za više informacija o konceptualnim razlikama vidjeti npr. Assimilation vs integration („Asimilacija nasuprot integraciji”), Centar za izučavanje islama u Ujedinjenoj Kraljevini, izvori za učitelje religijskog obrazovanja.

(27)  Akcijski plan za integraciju državljana trećih zemalja.

(28)  Indeks politika za integraciju migranata 2015.: How countries are promoting integration of immigrants („Kako zemlje promiču integraciju imigranata”).

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Održivo uključivo biogospodarstvo – nove prilike za europsko gospodarstvo”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 110/02)

Izvjestitelj:

Mindaugas MACIULEVIČIUS

Suizvjestiteljica:

Estelle BRENTNALL

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	25.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	205/3/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Uvođenje dugoročne, dosljedne i transparentne politike te okvira za poticaje za promicanje biogospodarstva. Potrebno je snažno političko djelovanje radi suočavanja s mnogim međusektorskim društvenim izazovima, a okvir politika EU-a mogao bi biti otvoreniji prema inovativnim proizvodima dobivenima od bioloških sirovina i prema sirovinama proizvedenima u EU-u na održiv način. Potrebne investicije mogle bi se potaknuti financijskim i poreznim poticajima jer u tim područjima ovlast imaju države članice i regije, a ne EU. Klasterske organizacije malih i srednjih poduzeća, kao i primarni proizvođači održive biomase, imaju ključnu ulogu u razvoju odnosa među sudionicima u lancu opskrbe. Kontinuiranim i ažuriranim kartografskim prikazivanjem (1), uz mjerenje učinaka biogospodarstva, mogli bi se utvrditi postojeći klasteri aktivni u bioindustriji te bi u slučaju nedostatka trebalo uvesti mjere za olakšavanje razvoja novih klastera na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

1.2.

Uloga poljoprivrednika, vlasnika šuma i njihovih zadruga ključna je radi osiguravanja učinkovite uporabe prirodnih resursa i doprinosa kružnom biogospodarstvu. Snažan višegodišnji financijski okvir, zajednička poljoprivredna politika i europska strategija za šume potrebni su radi potpore savjetodavnim uslugama, osposobljavanju i razmjeni znanja kako bi se bolje odgovorilo na potrebe poljoprivrednika i poljoprivrednih zadruga. Potrebno je promicati konkretne primjere kako bi se podigla svijest i pokazale koristi biogospodarstva za cijeli vrijednosni lanac. Time će se privući mladi poljoprivrednici i novi poduzetnici da pokrenu nova poduzeća u tom području. Organizacije proizvođača i zadruge trebale bi se također promicati kao važan alat za povećanje mobilizacije i dodane vrijednosti postojeće biomase u EU-u. Stoga je podupiranje poljoprivrednog i šumarskog sektora EU-a ključno za daljnja ulaganja i inovacije u održivoj proizvodnji biomase.

1.3.

Podrška stvaranju tržišta i pomoć potrošačima i javnosti da donose informirane odluke o proizvodima i industrijama koje podržavaju svakodnevnom kupnjom. Europska unija mora osmisliti strategiju komunikacije koja obuhvaća sve partnere u lancu vrijednosti i sve druge dionike kako bi riješila problem niske razine osviještenosti potrošača i prenijela dosljedne i točne poruke o proizvodima dobivenima od bioloških sirovina. Važan je prvi korak bila uspostava jasnih standarda na razini EU-a za proizvode dobivene od bioloških sirovina, čime se može utrti put za uvođenje mjera za stvaranje tržišta radi daljnjeg povećanja uporabe proizvoda od bioloških sirovina proizvedenih u EU-u među potrošačima i javnim naručiteljima.

1.4.

Omogućivanje održivog financijskog povrata ulaganja s pomoću jedinstvenog fonda. Pametna regulativa i dosljedna provedba na više razina u cijelom EU-u treba biti prioritet radi uklanjanja prepreka i smanjivanja administrativnog opterećenja, uz istodobno osiguravanje održivosti. Primjerice, internetski alat mogao bi pomoći da se pronađe dostupno financiranje i provjeri ispunjava li kandidat kriterije prihvatljivosti za taj mehanizam. U sustavu bi se navodile i poveznice te resursi potrebni za izravnu prijavu za mehanizam financiranja. Mogao bi služiti kao tržište na kojemu bi bile dostupne informacije o financiranju i na kojemu bi se tražitelji financiranja mogli povezati s potencijalnim ulagačima (npr. po uzoru na stranice za skupno financiranje). Nadalje, nastavak rada Zajedničkog poduzeća za bioindustriju (BBI JU 2.0) i nakon tekućeg višegodišnjeg financijskog okvira ključan je za poticanje novih i postojećih lanaca vrijednosti proizvoda dobivenih od bioloških sirovina i za jačanje konkurentnosti postojećih proizvodnih pogona te za doprinos ruralnom razvoju, otvaranje radnih mjesta i poticanje gospodarstva.

1.5.

Politika regionalnog razvoja EU-a nakon 2020. trebala bi pružati dovoljno sredstava za daljnji razvoj ruralnih područja. Naglasak bi ponajprije trebao biti na potpori ulaganjima u infrastrukturu i usluge potrebne za učinkovito i održivo ruralno biogospodarstvo.

1.6.

Iskorištavanje prilika u znanosti i podržavanje primjene inovacija prilagodljivim, proporcionalnim i čvrstim pravnim okvirom. Istraživanje je ključno za omogućivanje, uspostavljanje i evaluaciju inovacija u biogospodarstvu. Komercijalno iskorištavanje ne ovisi samo o izvrsnom istraživanju nego i o primjerenom strateškom, pravnom i društvenom okviru za osiguravanje brzog prijenosa znanja u industriju. Predvodnici trebaju dobiti prostor i podršku potrebne za stvaranje inovacija i razvoj unutar regulatornih okvira. Dogovori o inovacijama i zelenim rješenjima trebaju se postići s dionicima u situacijama kada bi propisima trebalo pružiti bolju podršku razvoju cjelokupnog biogospodarstva i kada su potrebna kreativna rješenja. Nadalje, inovacije imaju ključnu ulogu i u pospješivanju održive proizvodnje biomase u EU-u.

1.7.

Poboljšavanje programa obrazovanja, osposobljavanja i stjecanja vještina za nove kandidate i postojeće zaposlenike. Ostvarivanje potencijala biogospodarstva moglo bi dovesti do stvaranja novih radnih mjesta. No s uvođenjem novih tehnologija stvaraju se veliki izazovi u pogledu organizacije rada i potrebnih vještina radnika. Zbog toga je iznimno važno zajamčiti neprestan razvoj i cjeloživotnu prilagodbu vještina pojedinaca. Predanost svih relevantnih dionika – proizvođača biomase, obrazovnih ustanova, poduzeća, sindikata, javnih službi za zapošljavanje i vlada – poboljšanju kvalitete i prilagodljivosti ponuđenog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja presudna je za smanjenje neprilagođenosti vještina putem boljeg povezivanja obrazovnih sustava i tržišta rada. Međutim, cjelokupan razvoj vještina i odgovarajućih politika trebaju biti sastavni dio većeg skupa mjera, uključujući politike zapošljavanja, industrijske politike, politike ulaganja i inovacija te politike zaštite okoliša.

1.8.

Istraživanje primjena biomase. Učinkovitija uporaba postojeće opskrbe biomasom mora biti prioritet kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za sirovinama. Zatim, potrebno je i poboljšanje kvalitete i kvantitete produktivnog tla za poljoprivredu, treba i poticati uporabu napuštenih zemljišta, zemljišta niske kvalitete i nedovoljno iskorištenih zemljišta. Proizvođači sirovina, uglavnom poljoprivrednici i vlasnici šuma, imaju ključnu ulogu u razvoju biogospodarstva. Potrebno je podizanje razine osviještenosti o mogućim prilikama (različitim usjevima) te razvoj infrastrukture za prikupljanje, skladištenje i prijevoz biomase. Pojednostavljivanje sustava za izvješćivanje o održivosti te jačanje kapaciteta proizvodnje i prerade raznovrsne biomase također mogu imati ključnu ulogu. Otpad i ostaci kao alternativni izvor biomase te održivo upravljanje europskim šumama nude prilike za biogospodarstvo i bioenergiju. Potrebna je procjena vrijednosti održivih tokova otpada kao i daljnja ulaganja u mobilizaciju drva i ostataka. Usto treba razviti tehnologije za rješavanje problema varijabilnosti svojstvene takvim proizvodima. U nekim će se slučajevima nacionalne politike možda morati prilagoditi kako bi se omogućila uporaba otpada u proizvodima dobivenima od bioloških sirovina.

2.   Opće napomene

2.1.

Biogospodarstvom se smatra proizvodnja obnovljivih bioloških resursa i njihovo pretvaranje u hranu, hranu za životinje, proizvode dobiveni od bioloških sirovina te bioenergiju. To obuhvaća poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, proizvodnju hrane, celuloze i papira te dijelove kemijske, biotehnološke i energetske industrije. U svrhu ovog mišljenja istraživanje genoma, staničnih procesa i bioinformatika ne uzimaju se posebno u obzir. Cilj Strategije EU-a za biogospodarstvo iz 2012. jest „[…] utiranje puta inovativnijem i konkurentnijem društvu u kojem se bolje gospodari resursima i u kojem se sigurnost opskrbe hranom može uskladiti s održivom uporabom obnovljivih resursa za industrijske potrebe i istodobno osigurati zaštita okoliša”. Komisija je 2017. revidirala Strategiju EU-a za biogospodarstvo iz 2012. i zaključila da je relevantnost ciljeva strategije dokazana te da se važnost prilika koje nudi biogospodarstvo sve više prepoznaje u Europi i izvan nje.

2.2.

Ipak, iako su ciljevi Strategije EU-a za biogospodarstvo iz 2012. i dalje važni za suočavanje s izazovima u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, a priloženi akcijski plan ispunio je očekivanja za predložene ciljeve, smatra se da je potrebno preusmjeravanje mjera i procjena područja primjene Strategije s obzirom na posljednje promjene u politikama, uključujući ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda i Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (obveze u okviru Konferencije COP21). Očekuje se da će svjetska populacija narasti na gotovo 10 milijardi do 2050. te je potrebno učinkovitije upotrebljavati biološke resurse radi proizvodnje sigurne, hranjive, kvalitetne i cjenovno pristupačne hrane za više ljudi s manje utjecaja na okoliš i klimu po proizvedenoj jedinici te radi dovoljne količine obnovljivog biološkog materijala za proizvodnju velikog dijela onoga što sada dobivamo iz fosilne sirove nafte, uz energiju vjetra, solarnu energiju i energiju iz drugih obnovljivih izvora.

2.3.

U tom kontekstu, održivo biogospodarstvo obuhvaća različite sektore te je u središtu održivih gospodarskih strategija diljem svijeta. Biogospodarstvo može imati ključnu ulogu u europskoj konkurentnosti te je sada važno prepoznati i iskoristiti prilike koje ono nudi, i na europskoj razini i na razini država članica odnosno regionalnoj razini. Primjerice, u trećim zemljama, kao što je SAD, za razvoj biogospodarstva primjenjuje se upravljanje odozgo prema dolje i ostvaruje se prihod od gotovo 400 milijardi USD te se izravnim, neizravnim i potaknutim doprinosima pruža potpora za više od četiri milijuna radnih mjesta (2).

2.4.

Biogospodarstvom se istodobno pružaju prilike za smanjenje emisija CO2 i smanjenje ovisnosti o uvezenim fosilnim resursima. Na primjer, šume EU-a vežu količinu ugljika koja odgovara 10 % godišnjih emisija u EU-u i istodobno pružaju održivu i stalnu opskrbu biomasom kao obnovljivim izvorom energije. Nadalje, prema procjenama, 100 000 kemikalija koje su trenutačno u proizvodnji teoretski se mogu dobiti iz obnovljivih sirovina. To ne znači da bi se sve te kemikalije trebale dobivati na taj način, ali to je teoretski moguće. Time će se omogućiti ne samo proizvodnja svakodnevnih kućanskih proizvoda lokalno i na obnovljiv način nego i stvaranje radnih mjesta i rast u Europi, gdje su tehnološke prednosti i dalje primjetne.

2.5.

Međutim, i dalje postoje velike prepreke na putu prema većim inovacijama u biogospodarstvu EU-a. Znatna je prepreka troškovna konkurentnost proizvoda u usporedbi s proizvodima dobivenima od fosilnih materijala i s istovjetnim proizvodima iz drugih dijelova svijeta. Na troškovnu konkurentnost utječu mnogi čimbenici, uključujući razinu tehnološke spremnosti, cijenu rada, subvencije za fosilna goriva i amortizaciju, kao i nisku razinu podrške koju proizvodi dobiveni od bioloških sirovina dobivaju na tržištu. Pitanje konkurentnosti otežavaju teškoće u pristupanju financijskim sredstvima za inovativne projekte i proizvodne pogone te, često, kontinuirana niska razina osviještenosti krajnjih korisnika o proizvodima dobivenima od bioloških sirovina, kao i nepostojanje vještina i operativnih odnosa za razvoj sektora. Štoviše, postupci izdavanja dozvola za nove projekte postaju dugotrajni i naporni i dovode do znatnih pravnih nesigurnosti te financijskih rizika za gospodarske aktere.

3.   Posebne napomene

3.1.

Procjenjuje se da biogospodarski sektori u EU-u imaju godišnji promet od približno 2 bilijuna EUR i zapošljavaju 19,5 milijuna ljudi (3), od kojih je većina u ruralnim i obalnim područjima, koji čine 8,5 % radne snage u 28 država članica EU-a. Očekuje se da će poljoprivredni i šumarski sektor te ruralne zajednice u cijelom EU-u imati koristi od razvoja sektora bioloških sirovina, i to u obliku stvaranja radnih mjesta i prihoda. Obrada biomase i proizvodnja proizvoda dobivenih od bioloških sirovina stvaraju nove poslovne prilike u obliku uzgoja i stavljanja na tržište raznolikih usjeva. Osim konvencionalnih usjeva kao što su žitarice, uljarice, krumpiri i šećerna repa, novi usjevi kao što su trava, usjevi uzgojeni u šumi, morska trava i mikroalge smatraju se mogućim budućim pokretačima prihoda u ruralnim i obalnim područjima.

3.2.

Postojeće biorafinerije već sad omogućuju obiteljima i zajednicama u ruralnim područjima da zarađuju za život i postanu financijski snažnije. Biorafinerije su tvornice koje upotrebljavaju obnovljive sirovine (tj. biomasu, nusproizvode i suproizvode te otpad) umjesto fosilnih resursa i osnova su biogospodarstva: nalaze se u ruralnim i obalnim područjima, u blizini obnovljivih sirovina koje se u njima obrađuju, na sjecištu proizvodnje hrane, hrane za životinje te industrijske i energetske proizvodnje te proizvodnje drva.

3.3.

U biorafinerijama se iskorištava svaki dio biljke koji se obrađuje, a stvara se najmanja moguća količina otpada. Ekonomičnim i/ili inovativnim tehnologijama u biorafinerijama u EU-u proizvode se raznoliki proizvodi kao što su hrana, hrana za životinje, kemikalije, vlakna i goriva, koji su obnovljivi, biorazgradivi, mogu se ponovno uporabiti, reciklirati ili kompostirati. Zbog raznolikosti proizvoda dobivenih iz bioloških sirovina i sastojaka moguća je njihova raznovrsna primjena, primjerice u hrani za ribe, građevinarstvu, kozmetici, kartonu, deterdžentima, gorivima, mazivima, boji, papiru, farmaceutskim proizvodima, plastici i drugim industrijskim proizvodima, te je stoga sastojke dobivene iz fosilnih resursa moguće zamijeniti obnovljivim sastojcima.

3.4.

Otvaranje novih biorafinerija i razvoj ili proširenje postojećih biorafinerija ulaganje je u potpuno novu vrstu pogona. Za biorafinerije potreban je znatan kapital, svojstveno im je dugo razdoblje povrata i izložene su tehnološkim i tržišnim rizicima. Zbog toga je važan jasan i stabilan financijski okvir kojim će se podržati i olakšati ta ulaganja u Europi. Danas su dostupni različiti instrumenti, uključujući Obzor 2020. (novo predloženo zakonodavstvo o Obzoru Europa dobrodošao je i ambiciozan program za inovacije i istraživanja), Zajedničko poduzeće za bioindustriju, europske strukturne i investicijske fondove (ESIF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD), InnovFin i Europski fond za strateška ulaganja (EFSI), a svakako treba spomenuti i Europsku investicijsku banku (EIB) za zajmove i jamstva. No pristup njima može biti složen. Uspostavljanjem jedinstvene kontaktne točke uz pomoć koje poduzeća mogu pristupiti detaljnim prilagođenim informacijama usklađenima s njihovim potrebama mogle bi se svladati te prepreke.

3.5.

U tom je kontekstu prijeko potrebna suradnja s civilnim društvom, poljoprivrednicima, vlasnicima šuma i predstavnicima industrije radi poticanja razgovora o stvaranju konkurentnijeg biogospodarstva u Europi od kojeg će svi imati koristi. Ključno je objasniti prednosti biogospodarstva radi promjene paradigme na gospodarstvo temeljeno na obnovljivim izvorima s nižim emisijama ugljika. U tom pogledu vjerodostojni sustavi certificiranja i označivanja mogli bi biti važni alati za postizanje održive i pouzdane industrije biogospodarstva te za stvaranje povjerenja industrijskih kupaca, javnih naručitelja i potrošača.

3.6.

EU, države članice i regionalne vlasti mogu uvelike pridonijeti rastu biogospodarstva poticanjem tržišne potražnje za obnovljivim i pametnim proizvodima i uslugama u okviru kojih se učinkovito upotrebljavaju resursi. Države članice trebale bi u buduće strateške planove ZPP-a uključiti konkretne mjere za razvoj i/ili daljnje podržavanje ulaganja te promicati održiva rješenja za poljoprivrednike, vlasnike šuma i njihove zadruge u EU-u kako bi se povećala njihova konkurentnost i učinkovitost. Ako postoji mogućnost da se proizvode od fosilnih i ugljičnih sirovina na održiv način zamijeni proizvodima dobivenima od bioloških sirovina, to bi se moglo omogućiti uspostavljanjem novog zakonodavstva, kao što je paket za kružno gospodarstvo, i potencijalnom revizijom drugog relevantnog postojećeg zakonodavstva za poticanje zamjene proizvoda od tradicionalnih fosilno-ugljičnih sirovina lokalnim proizvodima dobivenima od bioloških sirovina. Nadalje, mogu se primijeniti postojeće aktivnosti standardizacije kao što su TC411 i postojeći sustavi certificiranja i/ili novi dobrovoljni sustavi označivanja kao što je biobased%.

3.7.

Javni naručitelji na nacionalnoj i regionalnoj razini trebaju češće upućivati na takvo vjerodostojno certificiranje i označivanje u pogledu biološkog sadržaja. Na primjer, Nizozemsko tijelo za normizaciju NEN uspostavilo je 2016. novi sustav certificiranja za bioindustriju – Biobased% (http://www.biobasedcontent.eu/). Njime se određuje udio biomase u proizvodu i omogućuje se poduzećima da daju transparentne i vjerodostojne informacije o biološkom sadržaju proizvoda u komunikaciji među poduzećima te između poduzeća i potrošača. Temelji se na europskoj normizaciji EN 16785-1:2015 (u kojoj se navodi metoda određivanja biološkog sadržaja u krutim, tekućim i plinovitim proizvodima analizom radioaktivnim ugljikom i elementarnom analizom). Ocjenjivanje sukladnosti provode tijela za certifikaciju koja su sklopila sporazum s NEN-om. Nakon što je to certificiranje uspostavljeno, važno je podignuti razinu osviještenosti i potaknuti uporabu obnovljivih sirovina u postojećem i budućem zakonodavstvu EU-a.

3.8.

U šumarstvu sustavi certificiranja imaju važnu ulogu u osiguravanju održive mobilizacije biomase. Na primjer, 60 % šuma EU-a certificirano je u okviru Programa za potporu certifikaciji šuma (PEFC) i/ili sustava Vijeća za nadzor šuma (FSC). Nadalje, proizvodnja šumarstva EU-a odvija se po najvišim standardima zaštite okoliša u svijetu, koji proizlaze iz zakonodavstva kao što su Uredba EU-a o drvu, pravila o korištenju zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu (LULUCF), Direktiva o pticama i Direktiva o staništima te paket mjera za kružno gospodarstvo.

3.9.

Dakle, najvažnije je poboljšati komunikaciju među poduzećima te između poduzeća i potrošača. Podizanje javne svijesti na temelju točnih, relevantnih i dostupnih informacija ključno je kako bi se osigurao razvoj pametnog, održivog i uključivog biogospodarstva, stvorilo tržište za održive proizvode dobivene od bioloških sirovina te kako bi se promicala održivija potrošnja i proizvodnja. Mjere za podizanje razine osviještenosti u javnosti potrebne su ponajprije na regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući razne nagrade ili priznanja te izložbe povezane s ulogom tehnologije i znanosti u biogospodarstvu.

3.10.

Stoga je iznimno važno stvaranje jasnih i točnih poruka za javnost. Budući da biogospodarstvo nudi više mogućnosti za suočavanje s društvenim izazovima, potrebno ga je mjeriti sveobuhvatnom gospodarskom procjenom. Time će se dobiti informacije o veličini biogospodarstva koje obuhvaća više sektora, kao i o njegovom doprinosu gospodarskom rastu te povezanim učincima na tržište rada. U tom pogledu znanstvena zajednica ima ključnu ulogu. Zbog toga je također važno održati razinu ulaganja u interdisciplinarna i osnovna istraživanja kako bi EU ostvario svoj potencijal u doprinošenju svjetskim istraživanjima i inovacijama u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, kao i konkurentnosti i biogospodarstva temeljenog na znanju. Od presudne je važnosti da se zakonodavno stajalište EU-a u potpunosti temelji na naprednim znanstvenim dokazima i iskustvima iz cijelog svijeta te da postupci odlučivanja o regulatornom nadzoru budu transparentni.

3.11.

Obrazovanje učenika u osnovnim i srednjim školama ključno je za odgoj generacije koja shvaća izazove biogospodarstva i prihvaća prilike koje ono nudi. Primjerice, poučavanjem o načelima cirkularnosti i istodobnom globalnom i lokalnom djelovanju te stvaranjem interesa za istraživanje pridonijet će se pripremi nove generacije za pronalazak vlastitog puta. Na sveučilištima su već osmišljeni novi nastavni planovi i programi u kojima se kombiniraju, primjerice, biološke znanosti, inženjerstvo i marketing. Kombinacijom disciplina i stvaranjem pogodnog okružja za novoosnovana poduzeća može se potaknuti studente da postanu poduzetnici u području biogospodarstva. Strukovno osposobljavanje potrebno je promijeniti tako da bude u skladu s potrebama za stjecanjem vještina u primarnoj proizvodnji, proizvodnji, prijevozu i drugim relevantnim sektorima. Radnici bi trebali usavršavati svoje vještine i sposobnosti tijekom cijelog života. To se može podržati programima cjeloživotnog učenja u okviru kojih se obrazovne ustanove povezuju s proizvođačima, poslodavcima i radnicima, istraživačima i inovatorima.

---

(1)  https://biconsortium.eu/news/mapping-european-biorefineries

(2)  Vidjeti informativni članak Ministarstva poljoprivrede SAD-a: An Economic Impact Analysis of the U.S. Biobased Products Industry: 2016 Update („Analiza gospodarskog učinka industrije proizvoda dobivenih od bioloških sirovina SAD-a: ažurirano 2016.”) na adresi: https://www.biopreferred.gov/BPResources/files/BiobasedProductsEconomicAnalysis2016FS.pdf.

(3)  Svi navedeni podaci preuzeti su iz izvješća JRC science for policy report: 2016 Bioeconomy Report („Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra – znanost kao potpora u donošenju politika: izvješće o biogospodarstvu 2016.”), dostupnog na http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC103138/kjna28468enn.pdf.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Olakšavanje pristupa nedržavnih aktera financijskim sredstvima za borbu protiv klimatskih promjena”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 110/03)

Izvjestitelj:

Cillian LOHAN (IE-III)

Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	114/6/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Iako su u okviru paktova za financiranje borbe protiv klimatskih promjena obećana znatna financijska sredstva, EGSO želi naglasiti da postoji problem u pogledu pristupa malih nedržavnih aktera koji djeluju u području klime financiranju kako bi se osigurala podrška potencijalno transformirajućim inicijativama i njihovo ostvarenje.

1.2.

Treba hitno početi s praćenjem i mapiranjem tokova financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena u Europskoj uniji. Time će se olakšati mjerenje učinka za nedržavne aktere koji djeluju u području klime i osigurati mogućnost ocjenjivanja napretka postignutog u široj preobrazbi gospodarstva u gospodarstvo temeljeno na modelu niske razine ugljika.

1.3.

Postoje vrlo različiti izvori financiranja, kao i različite lokalne inicijative za koje je potreban pristup financiraju. Mehanizmi za rješavanje tog raskoraka nisu uspostavljeni. Taj problem trebalo bi riješiti uspostavom europskog uključivog foruma za financiranje borbe protiv klimatskih promjena.

1.4.

EGSO predlaže uspostavu foruma za financiranje borbe protiv klimatskih promjena putem kojeg bi se ključni problemi mogli rješavati okupljanjem ključnih dionika radi utvrđivanja prepreka, osmišljavanja rješenja i utvrđivanja najdjelotvornijih mehanizama za bolju raspodjelu financijskih sredstava, te određenom vrstom posredovanja kojim bi se projekti i odgovarajući izvori financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena međusobno povezivali.

1.5.

Potrebno je uspostaviti (i potom djelotvorno promicati) mehanizam kojim će se doprijeti do inicijativa koje zahtijevaju manje iznose novca i koji će uključivati: — pojednostavljeni postupak podnošenja zahtjeva, — pojednostavljene zahtjeve u pogledu izvješćivanja, — usklađeno financiranje, — potporu za projekte u fazi osmišljavanja, pretprijavu za financiranje, — podršku za izgradnju kapaciteta, umrežavanje, razmjenu i razvoj platforme na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

1.6.

Usmjerenost na financiranje borbe protiv klimatskih promjena ne bi trebala isključivati odgovorno financiranje u drugim područjima. Sve financiranje trebalo bi uvažavati borbu protiv klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da sredstva koja nisu namijenjena specifično financiranju borbe protiv klimatskih promjena ne budu u suprotnosti s obvezama i ciljevima na području klime. Toga se treba pridržavati u kontekstu članka 2. stavka 1. točke c. Pariškog sporazuma kako bi se postojeći novčani tokovi uskladili s ciljem postizanja niskih emisija stakleničkih plinova i razvojem otpornim na klimatske promjene.

1.7.

Valjalo bi razviti skup alata i jasnu komunikacijsku strategiju, koji bi nedržavnim akterima na svim razinama pomogli da razumiju financiranje borbe protiv klimatskih promjena i da mu pristupe. Taj bi skup alata nositeljima projekata olakšao osmišljavanje projekata koji bi doprinijeli ostvarenju niskougljičnog gospodarstva otpornog na klimatske promjene.

2.   Uvod

2.1.

Ovo mišljenje temelji se na prethodnim mišljenjima EGSO-a naslovljenima „Stvaranje koalicije civilnog društva i podnacionalnih vlasti radi ispunjavanja obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma” (1) i „Poticanje klimatskih mjera nedržavnih aktera” (2) te na nedavnoj studiji EGSO-a (3) u kojoj su istaknute prepreke koje ometaju veće sudjelovanje nedržavnih aktera u klimatskim aktivnostima.

2.2.

EGSO je 2018. godine pozvao na „Europski dijalog o mjerama za borbu protiv klimatskih promjena koje poduzimaju nedržavni akteri” (ED-NSCA) kako bi se ojačali i povećali opseg i razmjeri klimatskih mjera koje poduzimaju nedržavni akteri na području Europe. Naveo je da svrha dijaloga ne bi trebala biti samo isticanje i demonstracija mjera već i odgovaranje na potrebe nedržavnih aktera poticanjem novih partnerstava među državnim i nedržavnim akterima, omogućavanjem učenja od kolega, osposobljavanjem i razmjenom savjeta među nedržavnim akterima, povećavanjem dostupnih financijskih sredstava te olakšavanjem pristupa financiranju.

2.2.1.

Izraz „nedržavni akteri” odnosi se na aktere koji nisu stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Taj izraz u širem smislu obuhvaća razne vrste poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, ulagače, zadruge, gradove i regije, sindikate, zajednice i skupine građana, vjerske organizacije, skupine mladih i druge nevladine organizacije.

2.2.2.

Predloženim europskim dijalogom o klimatskim mjerama nedržavnih aktera trebao bi se podupirati pristup financiranju mjera koje poduzimaju nedržavni akteri. To bi trebalo uključivati: — mapiranje mogućnosti financiranja, — savjete o planovima koji se mogu financirati, — sagledavanje načina na koje se postojećim financijskim lancem vrijednosti (javnim i privatnim) osiguravaju financijska sredstva za ulaganje nedržavnih aktera u borbu protiv klimatskih promjena, — analizu mogućnosti za djelotvornu raspodjelu sredstava iz fondova/financiranja za manje projekte koji mogu dovesti do velikih promjena, — analizu postojećeg dijaloga i postupaka savjetovanja s nedržavnim akterima, u cilju uspostave novih tehnika i najboljih praksi kako bi se poboljšalo korištenje postojećih europskih i međunarodnih fondova, — zalaganje za to da predstojeći višegodišnji financijski okvir EU-a služi ambicioznijim ciljevima nedržavnih aktera u području klimatske politike i potiče njihovo djelovanje, — istraživanje mogućnosti inovativnog financiranja (uzajamno financiranje, skupno financiranje, mikrofinanciranje, zelene obveznice itd.).

2.3.

Financiranje borbe protiv klimatskih promjena može se tumačiti na mnogo načina, no Stalni odbor za financije Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) definira ga kao „financiranje kojim se nastoji smanjiti emisije i povećati ponore stakleničkih plinova te smanjiti ranjivost, a održati i povećati otpornost, ljudskih i ekoloških sustava u pogledu negativnih učinaka klimatskih promjena”.

2.4.

U ovom se mišljenju financiranje borbe protiv klimatskih promjena razmatra u odnosu na države članice EU-a i, unutar njih, na one koje nisu potpisnice UNFCCC-a, uz omogućavanje organizacijama civilnog društva, općinama i lokalnim vlastima da pristupe financijskim instrumentima potrebnima za pružanje pomoći pri osmišljavanju i provedbi projekata, inicijativa i aktivnosti koje doprinose smanjenju emisija i povećanju otpornosti zajednica na klimatske promjene.

2.5.

Važno je ovo mišljenje razmotriti u kontekstu klimatske pravde (4) (NAT/712) kako bi se zajamčilo da troškovi klimatskih mjera ne budu nerazmjerno nametnuti najsiromašnijim i najranjivijim društvenim skupinama.

2.6.

Od ključne je važnosti financirati prve korake u prelasku na niskougljično gospodarstvo, kao i prilagodbu i ublažavanje, kako bi se zajamčila pravedna tranzicija i ubrzalo poduzimanje mjera na terenu.

2.7.

Mikroprojekti i mali projekti mogu imati poteškoća s pristupanjem iznosima od 2 000 do 25 000 EUR. Potrebni su učinkoviti mehanizmi kako bi se zajamčilo da manje mjere pod vodstvom zajednice ne budu isključene iz mogućnosti za preobrazbu koje nudi financiranje borbe protiv klimatskih promjena.

2.8.

U prošlom desetljeću EU je uspješno razvio niz mehanizama financiranja prilagođenih takvim potrebama (EIDHR – Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, GCCA – Globalni savez za borbu protiv klimatskih promjena, financijski instrumenti za sufinanciranje i decentraliziranu suradnju nevladinih organizacija) koji bi mogli nadahnuti razvoj odgovarajućih instrumenata za borbu protiv klimatskih promjena.

3.   Utvrđeni problemi

Kontekst

3.1.

EGSO je čvrsto predan Programu održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda i Pariškom sporazumu. Međutim, ako se nastave trenutačna kretanja, porast temperature u najboljem bi se slučaju mogao ograničiti na 3 C ili više, što uvelike nadilazi odredbe iz Pariškog sporazuma. Pomak prema održivosti zahtijevat će ulaganje velikog truda i znatna financijska sredstva. Prema specijalnom izvješću IPCC-a o posljedicama globalnog zagrijavanja na 1,5 oC iznad razine predindustrijskog doba, ukupna prosječna godišnja ulaganja namijenjena ublažavanju klimatskih posljedica povezanih s energijom i ograničavanju zagrijavanja na 1,5 oC za razdoblje od 2015. do 2050. procjenjuju se na oko 900 milijardi USD.

3.2.

Iako su za rješavanje pitanja klimatskih promjena potrebna velika ulaganja, ona su još uvijek manja od sredstava koja su tijekom proteklih godina uložena u sanaciju kolapsa financijskog sektora, kada je mobilizirano 2,5 trilijuna EUR ulaganja. Potencijalni kolaps ekosustava koji nas održava na životu zaslužio je u najmanju ruku jednak odgovor.

3.3.

Rasprave o financiranju borbe protiv klimatskih promjena suviše se često bave stvaranjem novih eksplicitnih linija financiranja, dok Pariški sporazum poziva na usklađivanje svih financijskih tokova s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova i razvoja otpornog na klimatske promjene.

3.4.

Partnerstvo iz Marakeša i globalni plan za mjere u području klime prilike su za uključivanje nedržavnih aktera u službeni postupak UNFCCC-a. Pri izradi financijskih paketa naglasak nije na utvrđivanju postojećih aktivnosti unutar EU-a i financiranju mjera s ciljem maksimalnog povećavanja njihovih potencijalnih učinaka.

3.5.

Iako je postignut napredak u pogledu financiranja borbe protiv globalnog zagrijavanja i njegovih učinaka, to nije dovoljno. U najnovijem izvješću Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) (5) jasno se navodi da smo u kritičnom razdoblju i da u narednom desetljeću treba poduzeti radikalne mjere kako bi se posljedice ograničile na razinu na kojoj je njima moguće upravljati. Političku prednost treba dati održivom financiranju i održivom gospodarstvu, posebice s pomoću jasnog, čvrstog i poticajnog zakonodavstva.

3.6.

Nije dovoljno dodijeliti određeni postotak proračuna financiranju borbe protiv klimatskih promjena ako se neki drugi dio proračuna troši na aktivnosti koje štete klimi. Sve izdatke treba razmatrati u skladu s njihovim utjecajem na klimu. U radnom dokumentu Međunarodnog monetarnog fonda procjenjuje se da izravne i neizravne subvencije za fosilnu energiju na svjetskoj razini godišnje iznose ukupno 5,3 trilijuna USD, što je više od 15 milijardi USD dnevno. Negativne se posljedice tih subvencija ne mogu nadoknaditi čak ni uz pomoć predviđenog Zelenog klimatskog fonda vrijednog 100 milijardi USD godišnje.

3.7.

Ako se pitanje energetskog siromaštva bude zanemarivalo s političkog aspekta, energetska tranzicija neće biti uspješna i neće se provesti na vrijeme i u skladu s obvezama koje je Europa preuzela u okviru Pariškog sporazuma. Potrebno je da se financijske i društvene koristi i troškovi koje će Europa imati od prelaska na održivu energiju pravedno podijele među svim razinama vlasti i tržišnim dionicima, uključujući građane. Znanstvena studija o toplinskom planu Europe (eng. Heat Roadmap Europe) (6) pokazuje da upotrebom postojećih tehnologija, Europa do 2050. godine može na cjenovno pristupačan i troškovno učinkovit način smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za 86 % u odnosu na 1990.

3.8.

U istraživanju za potrebe ovog mišljenja istaknut je nedostatak informacija o mapiranju tokova financijskih sredstava namijenjenih borbi protiv klimatskih promjena unutar država članica. Teško je procijeniti raspoređuju li se sredstva u manje i pristupačne fondove ili kakav je transformacijski učinak financiranja. Taj nedostatak praćenja i izvješćivanja povećava nejasnoće u pogledu ovog problema i sprječava razvoj najdjelotvornijih rješenja.

Pristup poduzeća i MSP-ova

3.9.

Pristup financiranju i dalje je glavni izazov za sve vrste nedržavnih aktera, što uključuje razne izazove s kojima se suočavaju MSP-ovi i veća poduzeća. Taj izazov ne podrazumijeva samo dostupnost većih i dodatnih financijskih sredstava nego i jasnoću postojećih mehanizama financiranja.

3.10.

Povrh toga, postoje i poteškoće s definiranjem toga što se podrazumijeva pod pojmom „zeleno ulaganje”. Ulagače prvenstveno zanima rizik i povrat sredstava i teško im je ocijeniti potencijalni učinak predloženog projekta na klimu i odvagnuti njegove šanse za uspjeh. Privatni zajmodavci nerado će financirati projekt ako nisu jasno upoznati s rizicima ulaganja i mehanizmima ublažavanja rizika, drugim riječima, ako nemaju jamstva.

Pristup lokalnih i regionalnih vlasti

3.11.

Čimbenici koji ograničavaju pristup podnacionalnih vlada financiranju uključuju: nisku kreditnu sposobnost; ograničenu sposobnost mobiliziranja privatnog financiranja zbog premalog tržišta za ulaganje u infrastrukturu niskih emisija ugljika i neprivlačnog profila rizika-dobiti te ograničenja koja nacionalne vlade nameću na to koliko – i da li uopće – podnacionalne vlasti mogu posuđivati iz privatnog sektora.

Pristup inicijativa zajednice

3.12.

U Europi trenutačno postoje tisuće lokalnih inicijativa o klimatskim promjenama i održivosti. Te inicijative znatno doprinose klimatskim i energetskim ciljevima te ciljevima održivosti EU-a, ali se uglavnom oslanjaju na volontere, dok je glavna prepreka njihovu razvoju i napretku nedostatak financijskih sredstava i stručne potpore. Često zahtijevaju vrlo skromna sredstva, bez kojih se teže postiže napredak i pokreću projekti. Ne iskorištava se potencijal tih inicijativa za preobrazbu.

3.13.

Lokalne inicijative u mnogim slučajevima teže dolaze do konvencionalnih izvora financiranja. Minimalni iznos financijskih sredstava za koje se potrebno prijaviti često je previsok i znatno premašuje potrebe ili upravljački kapacitet malih lokalnih inicijativa, a uvjeti sufinanciranja stvaraju dodatne prepreke.

3.14.

Među problemima u pristupu financiranju koje su navele manje skupine jesu usklađeno financiranje, prekomjerna papirologija i složeni postupci. Iako su takve vrste projekata/inicijativa pojedinačno male, njihov je kumulativni učinak potencijalno velik. Kada je financijska potpora manjih programa u okviru zajednice odgovarajuća, ostvaruju se mnoge dodatne posljedične pogodnosti i prednosti na lokalnoj razini.

3.15.

Veći dio financiranja, ako ne i sve financiranje, usmjereno je na projekte i ne vodi računa o tome da resursi trebaju podržavati postupke na raznim razinama, od organiziranja zajednice do izgradnje kapaciteta na lokalnoj razini, umrežavanja, razmjene i razvoja platformi na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Financiranje mjera potpore u tom području moglo bi uvelike povisiti razinu angažmana građana i zajednica na poduzimanju mjera u području klime te osigurati dovoljan stupanj organizacije i suradnje kojim bi se podržalo njihovo širenje i doprinijelo razvoju politika.

Pristup u svrhu financiranja inovacija

3.16.

Poduzetnici u ranim fazama osnivanja poduzeća također se suočavaju s više izazova u pogledu pristupa financiranju, nedostatka znanja i iskustva, pristupa tržištima i širenja nakon početne faze. Financiranje inovacija ključan je dio rješenja za klimatsku krizu, a jednako je potrebno biti inovativan u pogledu mehanizama financiranja i njihovih rezultata. Cilj inicijativa poput EIT Climate-KIC jest pokušati riješiti te probleme uključivanjem klimatskih mjera u financijska tržišta, demokratizacijom informacija o klimatskim rizicima i podržavanjem ulaganja u novoosnovana inovativna poduzeća.

4.   Predložena rješenja

4.1.

EGSO predlaže da se na razini EU-a uspostavi određena vrsta foruma za financiranje borbe protiv klimatskih promjena zajedno s decentraliziranom mrežom. Takav bi forum okupio sve zainteresirane dionike i olakšao koordiniranu reakciju na ovdje utvrđene probleme te poslužio kao sredstvo za razvijanje potrebnih mehanizama, kako je utvrđeno u ovom mišljenju.

4.2.

Forum za financiranje borbe protiv klimatskih promjena trebao bi među ostalim služiti i kao platforma za dijalog putem koje bi se posebno obećavajuća i djelotvorna rješenja nedržavnih aktera povezivala s privatnim i institucionalnim ulagačima. Radi maksimalnog povećanja učinka, potrebna je jaka usmjerenost na potencijal za povećanje i replikaciju u svim državama članicama EU-a i drugdje. Zahvaljujući svojoj mreži skupina organiziranog civilnog društva u cijeloj Europi, EGSO je u dobroj poziciji da sudjeluje u forumu za financiranje borbe protiv klimatskih promjena, kao glas koji može zastupati probleme u pogledu pristupa financiranju na lokalnoj razini.

4.3.

Sve strategije namijenjene rješavanju problema koji se pojavljuju u financiranju borbe protiv klimatskih promjena morat će se oslanjati na učinkovitu komunikaciju. Komunikacija se mora širiti u svim smjerovima, jasno identificirati publiku te je učinkovitim, preciznim i odgovarajućim jezikom informirati o mogućnostima financiranja i njihovoj dostupnosti.

4.4.

Europska komisija i druge institucije EU-a trebaju izraditi dokumente sa smjernicama za nedržavne aktere kako bi im omogućile uporabu postojećih mehanizama financiranja. Postoji potreba za sustavom u okviru kojeg bi se utvrđivale, analizirale, objedinjavale i širile informacije o raznim izvorima financiranja koji su dostupni nedržavnim akterima za klimatske mjere. To se može nastaviti na rad Europskog odbora regija, koji utvrđuje koji se koraci trebaju poduzeti za razvoj skupa instrumenata koji bi sadržali razumljive informacije za lokalne i regionalne vlasti o financiranju dostupnom za klimatske aktivnosti.

4.5.

Potreban je mehanizam praćenja kako bi se mogao izraditi jasan pregled tokova financiranja borbe protiv klimatskih promjena, kojim bi se pomoglo utvrditi prepreke i usredotočilo na praktična rješenja za uklanjanje tih prepreka. Taj prvi korak mora se hitno poduzeti. Postupak izrade pregleda također bi bio ključan korak u razumijevanju prepreka pristupu malih nedržavnih aktera. Izrada pregleda financiranja također će pomoći u prepoznavanju propusta u uključivanju pozitivnih klimatskih mjera koje bi trebale biti dio Programa globalnog djelovanja protiv klimatskih promjena.

4.6.

EGSO poziva EU da bude predvodnik u pružanju modela za uključivanje nedržavnih aktera u postizanje klimatskih ciljeva. Europski nedržavni akteri koji djeluju u području klime, i to posebno oni manji, očekuju pomoć europskih institucija u pogledu mobilizacije namjenskih fondova za klimatska pitanja i boljeg pristupa financiranju putem jednostavnijih postupaka i jednostavnijeg izvještavanja. Time bi se olakšalo uključivanje mnogih aktivnosti koje nisu priznate u borbi protiv klimatskih promjena. Na primjer, za projekte koji su ispod određenog financijskog praga, recimo 50 000 EUR, mogao bi se uvesti pojednostavljen zahtjev od jedne stranice i pojednostavljen obrazac za izvješćivanje od jedne stranice.

4.7.

Postoji potreba za dodatnim financiranjem u obliku manjih iznosa bespovratnih sredstava (uz pojednostavljene postupke podnošenja zahtjeva i izvješćivanja) koja bi bila posebno namijenjena mjerama koje se na lokalnoj razini poduzimaju u području klimatskih promjena i održivosti, i to bez odvraćajućih stopa sufinanciranja. Mogli bi se osmisliti mehanizmi koji bi omogućili povezivanje projekata u klastere kako bi se poboljšao učinak financiranja i olakšao pristup financiranju. Te alate treba hitno razviti.

4.8.

Potrebno je razviti mehanizam potpore koji bi omogućio da projekti u fazi prije podnošenja zahtjeva za financiranje imaju na raspolaganju stručnu pomoć kako bi se projekti djelotvorno osmislili i na odgovarajući način predstavili.

4.9.

Na razini EU-a potrebno je pokrenuti sveobuhvatno razmatranje inovativnih mehanizama financiranja. Nedržavni akteri trebali bi otpočetka biti uključeni u tu raspravu kako bi se zajamčili jednostavni i jasni kriteriji dodjele sredstava.

4.10.

Općenito je potrebno uspostaviti bližu suradnju postojećih fondova za klimatska pitanja i održivost i financijskih programa s jedne strane i mreže nedržavnih aktera s druge. To je važno radi razmjene znanja, komunikacije i dijaloga. Forum za financiranje borbe protiv klimatskih promjena može to olakšati.

4.11.

Financijskim mjerama također bi se mogle potaknuti mjere nedržavnih aktera ili bi se, pak, nedržavni akteri mogli potaknuti da se ponašaju na način koji je pogodan za klimu. Na primjer, porezne olakšice na nacionalnoj razini mogle bi pomoći proizvodnji s niskom razinom ugljika i potaknuti sudjelovanje nedržavnih aktera u klimatskim aktivnostima.

4.12.

U izradi novog višegodišnjeg financijskog okvira EU-a mogle bi se ukazati prilike da se nedržavnim akterima omogući poduzimanje klimatskih aktivnosti „odozdo prema gore” u cilju učinkovitog ispunjavanja klimatskih obveza EU-a u skladu s Pariškim sporazumom. U tom smislu, EGSO traži da se rashodi EU-a namijenjeni postizanju klimatskih ciljeva povećaju barem za 40 % (7). Također poziva na postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva i smatra da se energija iz fosilnih izvora ne bi smjela financirati nikakvim izravnim ili neizravnim (su)financiranjem iz europskih fondova.

4.13.

Potrebno je razviti alat kojim će se osiguravati da javna potrošnja ne podupire aktivnosti kojima se pogoršava klimatska kriza, a to bi trebalo vrijediti i za programe privatnog financiranja. Dodjeljivanje posebnih sredstava za financiranje borbe protiv klimatskih promjena ne smije značiti da se drugi dijelovi proračuna ili financijskih sredstava mogu dodjeljivati aktivnostima koje su u suprotnosti s klimatskim ciljevima. Treba ostvariti cilj iznesen u članku 2. stavku 1. točki c. Pariškog sporazuma.

4.14.

Glavni financijski instrument EU-a za podupiranje lokalnog razvoja „odozdo prema gore” jest pristup lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Taj je instrument idealan za podupiranje inicijativa koje se kreću „odozdo prema gore” jer nudi mogućnost pružanja bespovratnih sredstava i potpora prilagođenih lokalnim uvjetima. EGSO je u prosincu 2017. usvojio mišljenje pod nazivom „Prednosti pristupa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice za integrirani lokalni i ruralni razvoj” (8) u kojem poziva Europsku komisiju da temeljito istraži i analizira mogućnosti za osnivanje rezervnog fonda za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice na razini EU-a. Neovisno o tome, EGSO je Europskoj komisiji preporučio da osigura da države članice raspolažu nacionalnim fondom za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice kojem će doprinositi sva četiri ESIF-a (EPFRR, EFRR, ESF i EFPR). Struktura CLLD-a mogla bi biti jedno od sredstava podrške mikroprojektima i malim projektima iz točke 2.7.

4.15.

Kako bi se omogućila veća održivost cijelog financijskog vrijednosnog lanca, EGSO podupire plan djelovanja Komisije o financiranju održivog rasta (9) usvojen u ožujku 2018. godine. EGSO je u svojim mišljenjima o toj temi iznio konkretne preporuke za taj Akcijski plan (10).

---

(1)  Mišljenje EGSO-a „Koalicija za ispunjavanje obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma” (SL C 389, 21.10.2016., str. 20.).

(2)  Mišljenje EGSO-a „Poticanje klimatskih mjera nedržavnih aktera” (SL C 227, 28.6.2018., str. 35.).

(3)  Studija EGSO-a „Skup alata za višedionička partnerstva u području klime – Okvir politike za poticanje uzlaznih klimatskih mjera”.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.).

(5)  Posebno izvješće IPCC-a o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 oC iznad predindustrijskih razina (listopad 2018.).

(6)  Program za istraživanje i inovacije Obzor 2020. u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava Br. 695989 – Heat Roadmap Europe.

(7)  Mišljenje EGSO-a Europski pakt za financiranje klimatskih mjera, (SL C 62, 15.2.2019., str. 8.).

(8)  Mišljenje EGSO-a „Prednosti pristupa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice”, SL C 129, 11.4.2018., str. 36.

(9)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan o financiranju održivog rasta

(10)  Mišljenja EGSO-a Akcijski plan za održivo financiranje, Održivo financiranje: taksonomija i referentne vrijednosti i Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti (još nisu objavljena u Službenom listu).

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Položaj Romkinja”

(razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

(2019/C 110/04)

Izvjestitelj:

Ákos TOPOLÁNSZKY

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 30.5.2018.
Pravni temelj:	članak 304. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	196/2/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Značajan dio romskih žena (i djevojaka) izložen je višestrukoj i međusektorskoj diskriminaciji što dovodi do kontinuirane nemogućnosti da u punoj mjeri ostvare svoja prava. Romkinje su najugroženija manjinska skupina EU-a. Iznimno važna dužnost i obveza europskih demokracija jest zaustavljanje takvog položaja.

1.2.

EGSO zahvaljuje brojnim hrabrim Romkinjama koje su se u prošlosti ili u sadašnjosti odlučno suprotstavile diskriminacijskim strukturama i institucionalnom nasilju, u interesu slobodnog europskog suživota bez diskriminacije.

1.3.

Potrebno je hitno ukinuti segregirano obrazovanje niske kvalitete koja proizlazi iz diskriminacije, pazeći pritom da romske djevojke imaju pristup svim elementima kvalitetnog javnog obrazovanja. Potrebno je pravovremeno i strogo preispitati postupke u pogledu stručnih škola i usmjeravanja.

1.4.

EGSO očekuje od država članica da prioritet daju ukidanju zdravstvenih praksi kojima se krše standardi usluga, da poštuju razumne etičke standarde kao i primijenjivo zakonodavstvo te da kriminaliziraju nezakonite prakse poput prisilne sterilizacije, odbijanja zdravstene skrbi na temelju etničke pripadnosti ili pružanja usluga lošije kvalitete.

1.5.

Države članice moraju odmah ukinuti oblike i sredstva diskriminirajućeg zapošljavanja, a istodobno moraju provesti posebno promišljene politike kojima bi se povećale mogućnosti zapošljavanja Romkinja.

1.6.

Treba utvrditi te usvojiti minimalni prihvatljivi standard stanovanja i javnih usluga i provesti ga kao temeljno pravo, po mogućnosti i unošenjem u ustav država članica.

1.7.

Potrebno je odlučno i bez diskriminacije postaviti se protiv svih oblika trgovanja ljudima i zločinā iz mržnje koji pogađaju Rome, a osobito žene iz te zajednice.

1.8.

Romkinje imaju veoma ograničene mogućnosti za razvoj i vrednovanje politika koje se tiču njihove sudbine. Njihovo sudjelovanje u takvim programima moralo bi se osigurati u odgovarajućem opsegu.

1.9.

Protivno aktualnim praksama u većini država članica, u europskim i nacionalnim strategijama za poboljšanje stanja nakon 2020. posebna se pažnja mora posvetiti stajalištima i interesima Romkinja.

2.   Položaj Romkinja u Europskoj uniji

2.1.

Značajan dio romskih žena (i djevojaka) izložen je višestrukoj i međusektorskoj diskriminaciji što dovodi do kontinuirane nemogućnosti da u punoj mjeri ostvare svoja prava. Romkinje su najugroženija manjinska skupina EU-a. Ovako opisani položaj smatra se sustavnom povredom demokracije, vladavine prava i temeljnih ljudskih prava koja značajno slabi europsku ideju koja se temelji na vrijednostima iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji (1) te iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2). Postignuto je vrlo malo na tom području tijekom proteklih godina.

2.2.

Unatoč tome što u većini država članica nema raspoloživih podataka razvrstanih prema etničkoj i spolnoj pripadnosti, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) daje detaljnu sliku o nepovoljnom položaju Romkinja (prije svega u okviru istraživanja EU-MIDIS II (3)). Čini se da u svim sektorima društva Romkinje karakterizira nepovoljniji položaj, i to ne samo u odnosu na opću populaciju već i u odnosu na romske muškarce.

2.3.

Uvjerenje EGSO-a jest da je već spomenuta europska ideja upravo onoliko snažna koliko iz nje mogu profitirati oni najslabiji građani EU-a. Stoga je unaprjeđenje položaja romskih žena i djevojaka te promicanje njihovog osamostaljenja ne samo obveza institucija EU-a i država članica, već ujedno i test zrelosti njihovog demokratskog sustava i vladavine prava.

3.   Opće napomene

3.1.

Članak 2. Ugovora o Europskoj uniji među najvažnijim vrijednostima europske ideje navodi, između ostalog, jednakost i poštovanje ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. O učinkovitoj provedbi tih prava možemo govoriti ako se i društvenim skupinama koje su najviše marginalizirane i diskriminirane omoguće konkretne promjene, jer diskriminacija, segregacija i netrpeljivost prema Romima znače očigledno odbacivanje tih vrijednosti.

3.2.

Jednaka prava između romskih žena i muškaraca preduvjet su za dostizanje gospodarske autonomije Romkinja kao i za primjenu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje bi trebale uživati na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i građanskom planu i koji im trebaju biti zajamčeni ustavom.

3.3.

U tom kontekstu, EGSO, kao što je već izražavao u svojim prethodnim mišljenjima (4), podržava ciljeve europske okvirne strategije, ali istodobno skreće posebnu pozornost na potrebu njezine dosljedne provedbe, odnosno na nedostatnost postignutih rezultata.

3.4.

Također ističe da je netrpeljivost prema Romima vidljiva na svim razinama aktivnosti država članica kako na razini uprave tako i na razini institucija, što sprječava Rome da ravnopravno pristupaju državnim službama te da ostvare jednaka prava i obavezno jednako postupanje, da prema svojoj zastupljenosti u ukupnoj populaciji sudjeluju u donošenju političkih odluka koje ih se tiču i da se zaštite od posljedica diskriminirajućih postupaka. Sve ovo, i u većem opsegu, vrijedi i za Romkinje.

3.5.

Odbor poziva na sastavljanje tzv. bijelih knjiga u cilju dokumentiranja sustavnih kršenja prava Romkinja, uz sudjelovanje neovisnih i vjerodostojnih romskih organizacija civilnog društva. S njima bi se trebalo savjetovati i službeno ih se priznati kako bi se postavili temelji za povijesno pomirenje.

3.6.

EGSO zahvaljuje brojnim hrabrim Romkinjama koje su se u prošlosti ili u sadašnjosti odlučno suprotstavile diskriminacijskim strukturama i institucionalnom nasilju, u interesu slobodnog europskog suživota bez diskriminacije.

4.   Posebna područja javne politike (5)

4.1.   Obrazovanje

4.1.1.

Segregirano je obrazovanje uvijek nezakonito, što neminovno rezultira nepovoljnim ishodima. Negativne posljedice segregiranog obrazovanja u višestrukoj mjeri utječu na romske djevojke i zatvaraju im prilike za društvenu mobilnost. Stoga treba upotrijebiti sva pravna sredstva, uz ciljane potpore javne politike, i osigurati potrebne dodatne troškove kako bi se ispravila niska kvaliteta segregiranog obrazovanja koja proizlazi iz diskriminacije, pazeći pritom da romske djevojke imaju pristup svim elementima kvalitetnog javnog obrazovanja. Vlade bi se također trebale pobrinuti da osiguraju odgovarajuće ljudske resurse, osposobljavanje i pedagoške programe.

4.1.2.

Neosnovano obilježavanje romske djece kao osoba s intelektualnim teškoćama i njihovu obrazovnu segregaciju treba smatrati teškim kršenjem zakona i ozbiljnim ugrožavanjem njihove budućnosti te je stoga potrebno da takve procjene redovno provjeravaju stručne institucije koje su nezavisne. Treba osigurati nesmetano pokretanje nadzornog postupka također i na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, u prvom redu roditelja, staratelja ili škole.

4.1.3.

Ako se pojavi sumnja na opetovane greške u procjeni, osobito ako se događaju sustavno, kojima je namjera ili posljedica segregacija, treba osigurati da države članice budu obavezne pravovremeno provesti temeljitu istragu, objaviti rezultate istrage, ocijeniti zaključke u pogledu vlastitih nacionalnih mehanizama za borbu protiv segregacije te poduzeti potrebne zakonodavne i provedbene mjere.

4.1.4.

U međuvremenu je potrebno osigurati usklađivanje pedagoške razine posebnih razreda s razinom redovnog obrazovanja kako isti ne bi bili samo pedagoški „stacionar”.

4.1.5.

U državama u kojima se razina segregiranog obrazovanja ne smanjuje ili se čak i povećava, EGSO poziva na ograničavanje, zamrzavanje europskih resursa ili u slučaju sustavnih problema, na jednostavno povlačenje resursa. EGSO očekuje da se za iste takve situacije mehanizmi pravne zaštite Europske unije (članak 7. i mehanizam vladavine prava) provedu učinkovito i brzo.

4.1.6.

Kako bi se povećale mogućnosti Romkinja kada je riječ o obrazovanju i smanjio rizik napuštanja školovanja, za njih se mora stvoriti sustav programa daljnjeg obrazovanja i kontinuiranog osposobljavanja, kako bi im se pružila druga prilika te kako njihove mogućnosti zapošljavanja ne bi bile ograničene na javno potpomognute programe zapošljavanja, drugorazredna i nestandardna radna mjesta i radna mjesta u sivoj ekonomiji, što im uskraćuje šanse za društvenu mobilnost.

4.2.   Zdravlje

4.2.1.

Romkinje, koje često žive u getoima ili na teško dostupnim područjima, u okviru pružanja zdravstvenih usluga često se susreću s odbacivanjem, omalovažavanjem te s fizičkim i psihološkim nasiljem. Njihov pristup pravima na reproduktivno zdravlje veoma je ograničen. EGSO potiče države članice da što prije stvore i pokrenu mobilne jedinice s odgovarajućom opremom i kapacitetima za one koji žive u segregiranim životnim uvjetima. Potiče također da se pregleda način na koji funkcionira pružanje usluga povezanih s majčinstvom i trudnoćom te da se provedu potrebna poboljšanja.

4.2.2.

EGSO očekuje da ukidanje zdravstvenih praksi kojima se krši zakonodavstvo i etički standardi budu prioritetni cilj država članica te da one u takvim slučajevima sustavno podižu sudske parnice. Potrebno je osigurati besplatne i lako dostupne pravne lijekove za pristup zdravstvenim pravima, a jednako tako i posebna skrb koja odražava stvarne potrebe dotičnih osoba. To uključuje postavljanje zdravstvenih informacijskih točaka, obuka i uvođenje posrednika u području zdravstva i provedbu inicijativa javnog zdravstva koje obuhvaćaju stanovnike segregiranih naselja.

4.2.3.

Vlade se hitno te jasno i javno trebaju zalagati za načelo jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi i za njegovu konkretnu provedbu kao i za borbu protiv praksi koje to načelo ne poštuju, a trebaju i uspostaviti programe podizanja svijesti za sve zainteresirane strane. Za Romkinje i romsku djecu koja nemaju osnovno zdravstveno osiguranje potrebno je zakonskim sredstvima osigurati uvjete osiguranja.

4.3.   Prisilna sterilizacija

4.3.1.

U brojnim državama u kojima se ranije događalo sustavno kršenje reproduktivnih prava žena i gdje je prisilna sterilizacija provođena masovno i bez pristanka te funkcionirala kao državni instrument, još uvijek nije došlo do političkih isprika, a ni do preuzimanja odgovornosti. A ondje gdje je do toga i došlo, izostala je pravna i materijalna satisfakcija. EGSO predlaže da europski zakonodavac učini sve kako bi, u okviru usklađivanja europskog kaznenog zakonodavstva u slučaju tih kaznenih djela – čiji je sadržaj usporediv sa zločinima protiv čovječnosti – države članice znatno produljile vrijeme zastare ili ga u potpunosti ukinule te donijele posebno zakonodavstvo kako bi žrtve dobile stvarnu pravnu zadovoljštinu i novčanu kompenzaciju.

4.3.2.

U tim je slučajevima potrebno u dobroj vjeri osigurati potpun uvid u situaciju i transparentnost, kako bi došlo do pomirenja, i onemogućiti počinjenje zločina državnih i javnih službi u budućnosti. Stoga EGSO također predlaže da neovisni povijesni odbori u dotičnim državama članicama u suradnji sa žrtvama i njihovim predstavnicima otkriju zločine počinjene u prošlosti te da to objave u kontekstu procesa društvenog pomirenja, kao što se to dogodilo u Švedskoj u slučaju takozvane Bijele knjige.

4.4.   Zapošljavanje

4.4.1.

Romkinje su na tržištu rada još uvijek u mnogo lošijem položaju u odnosu na romske muškarce; svi su pokazatelji zapošljavanja u njihovom slučaju kritično niski.

4.4.2.

EGSO poziva države članice da u interesu dostizanja gospodarske neovisnosti Romkinja poduzmu ciljane i sveobuhvatne mjere te da im u tom cilju osiguraju stjecanje potrebnih vještina. U borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti također je posebno važno promicanje poduzeća socijalne ekonomije, osiguravanje mikrokreditnih programa te nesmetan i nediskriminirajući pristup pogodnostima na tržištu rada.

4.4.3.

Poduzetnici postaju sve važniji jer stvaraju radna mjesta, a i ključni su akteri kada je riječ o dobrobiti lokalnih i regionalnih zajednica. Taj je aspekt posebno važan za romske zajednice. U okviru politika povezanih s potrebama Romkinja poduzetnica i MSP-ova potrebno je poduzeti posebne mjere kojima bi se uz poticanje neovisnosti Romkinja podržavale i njihove inicijative povezane s projektima na razini zajednice i osnivanjem poduzeća. Budući da većina država članica ne provodi takvu politiku namijenjenu podršci romskim ženama, EGSO ih poziva da iskoriste sve mogućnosti koje bi im takva politika mogla ponuditi.

4.4.4.

Odbor poziva vlasti na svim razinama društva da organiziraju osposobljavanja za tržište rada, stvore radna mjesta i dovoljnu količinu subvencioniranih oblika zapošljavanja. Važno je također da predvide naknade za prijevoz te potporu za kontinuirano osposobljavanje i stručno usavršavanje. Također je važno da putem instrumenata ciljanih javnih politika podrže Romkinje koje se nalaze u ranjivom položaju u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

4.4.5.

Države članice trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći za suzbijanje podčinjenog položaja Romkinja na tržištu rada i (skoro) prisilnih i ilegalnih oblika zapošljavanja u sivoj ekonomiji.

4.4.6.

U tom cilju, te prepoznavajući važnost uključivanja Romkinja u tržište rada potrebno je uspostaviti programe zapošljavanja kao pružanje druge prilike, osigurati pomoć posrednika, naknade za prijevoz i potpora za osposobljavanje. Osim toga, potrebno je učiniti sve za suzbijanje diskriminacije na radnom mjestu i senzibilizaciju poslodavaca.

4.5.   Stanovanje, javne usluge

4.5.1.

I među onima koji žive u segregiranim uvjetima, žene i djeca su ti koji u najvećoj mjeri pate od katastrofalnih posljedica segregacijskog života. EGSO stoga naglašava da se i na tim područjima mora stvoriti minimalan prihvatljiv standard stanovanja, javnih usluga i skrbi te da se to treba provesti kao temeljno pravo, po mogućnosti na način koji bi bio utvrđen i u ustavu država članica.

4.5.2.

EGSO predlaže da ostvarivanje tih potreba (npr. opskrba pitkom vodom, opskrba električnom energijom, odvodnja ili čišćenje otpadnih voda, asfaltirane ceste, odvoz otpada, dostupnost javnih usluga, itd.) bude preduvjet za daljnje ulaganje u urbani razvoj i za dobivanje i iskorištavanje subvencija.

4.5.3.

Potrebno je zaustaviti neopravdane i protupravne postupke deložacije, a Romkinjama tijekom tih postupaka treba dodijeliti dostupnu i pristupačnu posebnu pravnu zaštitu. Traumatiziranim ženama, žrtvama prisilne deložacije treba omogućiti isplaćivanje naknade štete.

4.6.   Suzbijanje struktura nasilja

4.6.1.

Romske žene i djevojke posebno su osjetljive u diskriminirajućim i segregacijskim položajima i lako mogu postati žrtvama nasilnih kaznenih djela. Neproporcionalno su podložne svim poznatim oblicima iskorištavanja i trgovanja ljudima.

4.6.2.

EGSO se slaže da su svi oblici trgovine ljudima i primjena nasilja nad Romkinjama grubo kršenje temeljnih ljudskih prava, što je izričito zabranjeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a države članice moraju postupati u skladu s time (6). To su teška kaznena djela motivirana potražnjom, koja su na brojne načine iznimno profitabilna za međunarodni organizirani kriminal i kojima su Romkinje i romska djeca nerazmjerno izložena.

4.6.3.

EGSO očekuje da države članice odmah u svoj nacionalni kaznenopravni sustav uvrste kažnjivost novih oblika tih kaznenih djela koja se stalno mijenjaju i da protiv njih primijene ciljane i koordinirane zakonske mjere te prekinu i, kad je moguće, potpuno suzbiju kanale zarade temeljene na prisili. Potrebno je otkriti širu socioekonomsku pozadinu počinjenja tih djela, prepoznati situacije bijede, diskriminacije i potčinjenosti te dosljedno provesti potrebne instrumente socijalne politike (strateške, zakonodavne, financijske, obrazovne, istraživačke i druge) za njihovo suzbijanje.

4.6.4.

Nasilje nad Romkinjama može potjecati i iz društva općenito i iz njihove vlastite zajednice. U svakom slučaju, protiv svih pojedinačnih i organiziranih oblika nasilja treba se postaviti odlučno, pristupom koji je usmjeren na žrtve i rodno specifičan, kojim se u obzir uzima posebna ugroženost žena i djece i zaštita koju im je potrebno pružiti, a koja se mora temeljiti na ljudskim pravima.

4.6.5.

EGSO pozdravlja činjenicu da je potpisom Europske komisije EU postala ugovorna stranka Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije pod nazivom Istanbulska konvencija. EGSO poziva da sve države članice Europske unije to što prije učine i da započnu s njezinom provedbom predano i bez suzdržavanja, uzimajući u obzir posebnu izloženost Romkinja u tom području.

4.6.6.

Romske žene i djevojke jednako su tako neproporcionalno ciljevi i žrtve zločina iz mržnje, a posebice govora mržnje. Treba usvojiti mjere za olakšavanje pristupa pravosuđu oštećenim osobama i uz pomoć organizacija civilnog društva uspostaviti alate za podizanje svijesti o utvrđivanju takvih kaznenih djela.

4.6.7.

EGSO podržava zemljopisno proširenje i provedbu zajedničkog programa Vijeća Europe i Europske komisije JUSTROM kako bi se Romkinjama osigurao pristup pravosuđu.

4.6.8.

Skreće pozornost na činjenicu da se svi institucijski oblici netrpeljivosti prema Romima i segregacije mogu opisati kao jedan od oblika nasilnih kaznenih djela. Naglašava potrebu za zaštitom od kaznenih djela koja se događaju u sklopu državne institucionalne skrbi ili skrbi koju potpomaže država (ustanove za zaštitu djece, zavodi za socijalnu i zdravstvenu skrb), odnosno u sklopu državnih organizacija za provedbu zakona (policijske, kaznenopravne institucije, zatvorske ustanove), gdje je ranjivost Romkinja posebno značajna. Odbor skreće pozornost na važnost jamčenja jednostavnog i besplatnog pristupa pravnoj zaštiti u tim slučajevima.

4.6.9.

Nacionalno i međunarodno zakonodavstvo mora utvrditi pojam ranog, prisilnog braka kao jedan od oblika trgovanja ljudima te postupati u skladu s tim. Djeci koja su žrtve prisilnog braka moraju biti dostupni svi preventivni i zaštitni instrumenti i programi koji se koriste u borbi protiv trgovanja ljudima.

4.7.   Uključivanje i sudjelovanje

4.7.1.

Romkinje imaju veoma ograničene mogućnosti za razvoj i vrednovanje politika koje se tiču njihove sudbine. EGSO stoga ističe da je na temelju načela „ništa o nama bez nas” nužno potrebno uključivanje Romkinja u odgovarajućem opsegu u promišljanje, izradu, provedbu i vrednovanje bilo kojeg programa koji je povezan s njima ili njihovim zajednicama. Prema preporuci EGSO-a, u slučaju programa usmjerenih na Romkinje trebala bi postojati najmanje većina za programe koji se posebice tiču Romkinja, te najmanje 30 % sudjelovanja za programe namijenjene romskim zajednicama. Treba razviti sustav vrednovanja koji može pouzdano mjeriti te omjere.

4.7.2.

EGSO predlaže da se ti omjeri provedu i u nacionalnim i regionalnim tijelima koja su odgovorna za politike uključivanja (nacionalna, regionalna, županijska koordinacijska vijeća, odbori za borbu protiv segregacije, itd.).

4.7.3.

Poziva vlade i nadležna tijela da pokrenu stvaran i sadržajan politički dijalog s predstavnicama Romkinja na svim organizacijskim razinama društva te da za takav dijalog stvore institucionalne okvire. EGSO u tu svrhu preporučuje osnivanje posebnih pravnih institucija poput primjerice ženskih odbora u okviru nacionalnih platformi za Rome u kojima bi Romkinje mogle sudjelovati na ciljan način ili uspostavljanje neovisnog posrednika za Romkinje.

4.7.4.

Odbor skreće pozornost na to da kako u trenutnoj europskoj okvirnoj strategiji tako i u nacionalnim strategijama za integraciju Roma (NSIR) u većem dijelu nedostaje stajalište Romkinja ili je ono u njima zastupljeno tek u maloj mjeri. I u procesima nakon 2020. i u razvijanju budućih strategija socijalne uključenosti treba se u puno većoj mjeri osloniti na mišljenje predstavnika Romkinja.

---

(1)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A12012M%2FTXT.

(2)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:12012P/TXT&from=en.

(3)  http://fra.europa.eu/en/project/2015/eu-midis-ii-european-union-minorities-and-discrimination-survey/publications.

(4)  SL C 248, 25.8.2011., str. 16., SL C 67, 6.3.2014., str. 110., SL C 11, 15.1.2013., str. 21.

(5)  Među brojnim prijedlozima koje su sastavili romska zajednica, organizacije civilnog društva koje rade za prava Roma, znanstvene zajednice, međunarodna tijela i EGSO, u predmetnom će se mišljenju samo spomenuti prijedlozi koji su od posebne važnosti za provedbu prava Romkinja.

(6)  Članak 5. stavak 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Rodna ravnopravnost na europskim tržištima rada”

(razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

(2019/C 110/05)

Izvjestiteljica:

Helena DE FELIPE LEHTONEN

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 3.5.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 1. Poslovnika
Odluka Plenarne skupštine:	DD/MM/YYYY
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	151/2/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je u cilju poboljšanja rodne ravnopravnosti na tržištima rada potrebno izraditi integriranu i ambicioznu europsku strategiju uz pomoć koje bi se nastojalo ukloniti sistemske i strukturne prepreke te koja bi dovela do odgovarajućih politika, mjera i programa EU-a za financiranje kako bi se poboljšala ravnopravnost žena i muškaraca i time potaknula „veća ravnopravnost u pogledu ekonomske neovisnosti žena i muškaraca”. Time bi se pridonijelo i provedbi europskog stupa socijalnih prava.

1.2.

U ovom se mišljenju ponovno ističe potreba za daljnjim rješavanjem već dobro poznatih problema kao što su razlika u plaći između spolova i ravnoteža između poslovnog i privatnog života, o kojima je EGSO već izradio mišljenja (1).

1.3.

EGSO smatra da su potrebni dodatni napori kako bi se riješio tvrdokorni problem razlike u plaći između spolova. U potpunosti podržava ciljeve Međunarodne koalicije za jednake plaće da se do 2030. ukloni razlika u plaći između spolova. Izražava žaljenje zbog niske stope provedbe preporuke Europske komisije o transparentnosti plaća iz 2014. i poziva države članice i EU da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se ona ubrzala.

1.4.

EGSO podsjeća na to da transparentnost plaća ima važnu ulogu u borbi za smanjenje razlike u plaći između spolova (2). Preporučuje da se rodno neutralnim sustavima plaća potakne nepristrani pristup naknadama za rad i zapošljavanju.

1.5.

EGSO se slaže da je potrebno pojačati mjere za smanjenje horizontalne rodne segregacije u obrazovanju, osposobljavanju i na tržištu rada. Potrebno je provesti kampanje za podizanje svijesti i druge mjere kako bi se riješio problem rodnih stereotipa i segregacije u obrazovanju, osposobljavanju i odabiru karijere, uz svesrdno korištenje novih tehnologija. Bolje plaće i bolji radni uvjeti u sektorima u kojima prevladavaju žene mogli bi potaknuti muškarce da u većem broju uđu u ta zanimanja.

1.6.

Potrebno je uložiti dodatne napore u osnaživanje žena iz ranjivih skupina i njihovu integraciju na tržište rada, uzimajući u obzir međusektorski pristup (3).

1.7.

EGSO pozdravlja napore koje Komisija u okviru europskog semestra ulaže u bolje praćenje skrbi o djeci i dugotrajne skrbi. To bi i dalje trebao biti prioritet u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. EGSO se slaže s time da se u suradnji s državama članicama ponovno pokrene promišljanje o ciljevima koji se odnose na skrb za djecu, postavljenima 2002. na sastanku u Barceloni, kako bi se osiguralo da ti ciljevi postanu ambiciozniji i da ih se proširi na skrb za druge ovisne osobe.

1.8.

EGSO poziva Parlament i Vijeće da u buduće europske strukturne fondove uvedu nove i odgovarajuće pokazatelje kako bi se bolje pratio financijski doprinos EU-a raznim uslugama skrbi i rodnoj ravnopravnosti.

1.9.

EGSO pozdravlja prijedlog o fondu ESF+ u okviru višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027. kojim se nastoji poduprijeti ravnopravnost muškaraca i žena te promicati sudjelovanje žena na tržištu rada s pomoću mjera za poboljšavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i pristupa skrbi za djecu. Međutim, također smatra da bi financijska sredstva EU-a trebalo dodjeljivati uz veće uvažavanje rodnih aspekata i da bi rodnu ravnopravnost trebalo postaviti kao zaseban cilj, a ne je objediniti s ciljevima borbe protiv diskriminacije i suzbijanja rasizma.

1.10.

EGSO također pozdravlja program InvestEU za razdoblje 2021. – 2027. kojim se podupiru ulaganja u socijalnu infrastrukturu. EGSO poziva Parlament i Vijeće da snažno podupru tu novu priliku za pokretanje prijeko potrebnih ulaganja u skrb za djecu (među ostalim i nakon škole).

1.11.

Žensko poduzetništvo zaostaje te ga je potrebno poticati kako bi se iskoristio golem potencijal digitalnog gospodarstva i tehnoloških inovacija. Potrebno je poboljšati pristup financiranju i olakšati prijelaz iz jednog u drugi status zaposlenja.

2.   Kontekst i izazovi

2.1.

Mišljenje EGSO-a sastavljeno je kao odgovor na zahtjev Europskog parlamenta za razmatračko mišljenje o rodnoj ravnopravnosti na europskim tržištima rada. Na zahtjev Parlamenta u ovom se mišljenju razmatra utjecaj mjera opisanih u preporuci Komisije o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene putem transparentnosti i potreba za dodatnim mjerama kako bi se uklonila razlika u plaći između spolova.

2.2.

Člankom 2. i člankom 3. stavkom 3. UEU-a te Poveljom Europske unije o temeljnim pravima priznaje se pravo na ravnopravnost žena i muškaraca kao jedna od temeljnih vrijednosti Unije, koja stoga predstavlja važnu zadaću. U europskom stupu socijalnih prava rodna ravnopravnost i pravo na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti navode se kao jedno od 20 načela ključnih za pravedno i dobro funkcioniranje tržišta rada i socijalnih sustava.

2.3.

Europska unija i države članice promiču rodnu ravnopravnost na tržištu rada s pomoću niza zakonodavnih i nezakonodavnih instrumenata, preporuka, smjernica politika i financijske potpore. U svojem Strateškom djelovanju za ravnopravnost spolova 2016. – 2019. Europska komisija potvrdila je prioritete kojima se potrebno baviti, a to su: jednaka ekonomska neovisnost žena i muškaraca, jednaka plaća za rad jednake vrijednosti i ravnopravnost u donošenju odluka, dostojanstvo, integritet te zaustavljanje rodno uvjetovanog nasilja i promicanje rodne ravnopravnosti izvan EU-a.

2.4.

U 2017. godini stopa zaposlenosti žena rasla je sporim ali stabilnim tempom u skladu sa stopom zaposlenosti muškaraca te je dosegla rekordnih 66,5 % u odnosu na 78,1 % za muškarce. Međutim, razlika u zaposlenosti između spolova (11,5 postotnih bodova) ostala je nepromijenjena od 2013. Povrh toga, nije vjerojatno da će se do 2020. postići EU-ov cilj od 75 % zaposlenih žena i muškaraca. U indeksu ravnopravnosti spolova zabilježen je porast sa 62 boda 2005. na 65 bodova 2012., a zatim na samo 66,2 boda 2015., djelomice zbog gospodarske krize. U nekim državama članicama, u okviru mjera za rješavanje gospodarske krize nije se vodilo računa o njihovom negativnom učinku na rodnu ravnopravnost.

2.5.

Unatoč općem napretku u području rodne ravnopravnosti na europskim tržištima rada, nejednakosti između žena i muškaraca i dalje postoje. Horizontalna i vertikalna segregacija važni su čimbenici koji pridonose neprilagođenoj razlici u bruto zaradi po satu između spolova, koja trenutačno iznosi otprilike 16 %. Razlika je veća i zbog toga što žene prevladavaju u radnim odnosima na nepuno radno vrijeme i u slabije plaćenim sektorima te češće koriste roditeljski dopust, što dovodi do prekida u karijeri, sporijeg napredovanja u karijeri i manjih ostvarenih mirovinskih prava.

2.6.

Postojeća razlika u zaposlenosti između spolova predstavlja značajan gospodarski i društveni gubitak za EU, koji se procjenjuje na 370 milijardi EUR godišnje. S obzirom na demografske izazove i smanjenje radno sposobnog stanovništva, Europa mora u cijelosti iskoristiti potencijal koji za tržište rada imaju sve žene, uzimajući u obzir čimbenike poput rase, etničkog podrijetla, društvenog okruženja, dobi, seksualne orijentacije, nacionalnosti, vjere, spola, invalidnosti te izbjegličkog ili migrantskog statusa, koji mogu znatno otežati njihovo sudjelovanje na tržištu rada.

2.7.

Žene se uglavnom zapošljavaju na slabije plaćenim radnim mjestima i radnim mjestima niže razine stručnosti te u sektorima zdravstvene skrbi, socijalnih usluga, obrazovanja, javne uprave i maloprodaje, dok su muškarci više zastupljeni u sektoru inženjerstva te građevinskom i prometnom sektoru. Sve je veći nedostatak muškaraca u sektorima obrazovanja, zdravstvene skrbi i socijalnih usluga, a tome pridonosi i nedostatak pozitivnih primjera na koje se može ugledati te manje atraktivni radni uvjeti i plaće. Isto vrijedi i za žene, koje su nedovoljno zastupljene u zanimanjima u području prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM). U 2016. žene su činile samo 17 % stručnjaka u IKT-u u EU-u.

2.8.

Dok se u Vijeću EU-a raspravlja o novom zakonodavstvu (Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života), žene i dalje pate od „kažnjavanja majčinstva” na radnom mjestu, uključujući i tijekom trudnoće i nakon poroda, što je i dalje problem u brojnim državama članicama. Razlika u zaposlenosti osobito je velika kad je riječ o majkama i ženama koje skrbe o drugima. U 2016. je više od 19 % neaktivnih žena bilo neaktivno jer su morale skrbiti za djecu ili odrasle. U prosjeku je stopa zaposlenosti žena koje su majke djeteta mlađeg od 6 godina 9 % niža od zaposlenosti žena koje nemaju djecu, a ta razlika u nekim zemljama doseže i 30 %.

2.9.

EGSO je izuzetno zabrinut zbog rasprostranjenosti seksualnog uznemiravanja s kojim se žene suočavaju na radnom mjestu, kao i zbog toga što je uznemiravanje žena na internetu sve prisutnije. Podsjeća na potrebu za boljom provedbom Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) o zabrani uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu (5).

2.10.

EGSO također poziva na poduzimanje općih i posebnih mjera usmjerenih na žene iz ranjivih skupina s obzirom na to da one često nailaze na veće poteškoće pri ulasku na tržište rada. Ističe potrebu za međusektorskim pristupom kako bi se ženama koje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije povećale mogućnosti na tržištu rada.

2.11.

Žensko poduzetništvo i dalje je nedovoljno razvijeno. Žene čine 52 % ukupnog europskog stanovništva, ali samo 34,4 % samozaposlenih osoba u EU-u i 30 % poduzetnika s novoosnovanim poduzećima. Samozaposlene žene manje su imućne od samozaposlenih muškaraca. Ukupno 76,3 % samozaposlenih žena u 28 država članica EU-a radi samo, bez zaposlenika, dok je takvih muškaraca 69 %. Tako su muškarci češće vlasnici poduzeća sa zaposlenicima, dok su žene češće samozaposlene bez zaposlenika te su izložene većem riziku od niskog dohotka. Ženska kreativnost i poduzetnički potencijal nedovoljno su iskorišten izvor gospodarskog rasta i radnih mjesta koji je potrebno dodatno razviti kako bi se stvorila uspješna poduzeća.

2.12.

Rad u nepunom radnom vremenu može biti vrijedan alat za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života muškaraca i žena. Međutim, žene rade na nepuno radno vrijeme češće od muškaraca (čine više od 70 % radnika na nepuno radno vrijeme), a povećanje je zabilježeno na slabije plaćenim radnim mjestima (maloprodaja, čišćenje i pomoć). Razina neželjenog rada na nepuno radno vrijeme i među ženama i među muškarcima i dalje izaziva zabrinutost. Cilj strategije Europa 2020. od 75 % zaposlenosti može se postići samo s pomoću integrirane strategije koja se sastoji od dosljedne kombinacije politika i mjera za promicanje sudjelovanja na tržištu rada, za kvalitetna radna mjesta, za osiguravanje jednakog postupanja u zapošljavanju i poticanje uravnoteženije raspodjele odgovornosti za skrb između roditelja i osoba koje se brinu za druge ovisne članove obitelji.

3.   Područja za daljnje djelovanje u cilju postizanja rodne ravnopravnosti na europskim tržištima rada

3.1.   Transparentnost plaća kao sredstvo za smanjenje razlike u plaći između spolova

3.1.1.

Razlika u plaći između spolova jedna je od najtvrdokornijih prepreka rodnoj ravnopravnosti na tržištima rada i u društvu, kao i prepreka gospodarskom rastu. EGSO u potpunosti podržava Međunarodnu koaliciju za jednake plaće (EPIC), globalnu inicijativu pod vodstvom Međunarodne organizacije rada (ILO), UNIFEM-a i OECD-a, u koju su uključene vlade, poslodavci, sindikati i civilno društvo u cilju uklanjanja razlike u plaći između spolova do 2030. EGSO poziva EU da pojača svoje djelovanje kako bi se osiguralo da će do 2030. u EU-u nestati razlike u plaći između spolova.

3.1.2.

EGSO ponavlja svoje preporuke u pogledu europskog akcijskog plana za rješavanje problema razlike u plaći između spolova (6). EGSO također uviđa da su preinaka Direktive 2006/54/EZ o ravnopravnosti spolova i Preporuka Komisije 2014/124/EU o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene upućena državama članicama ključne za uklanjanje razlike u plaćama između spolova te da su i dalje valjane. Međutim, potrebno je uložiti dodatne napore. U izvješću Komisije iz 2013. o primjeni Direktive 2006/54/EZ zaključeno je da je praktična primjena odredbi o jednakoj plaći u državama članicama jedno od najproblematičnijih područja Direktive.

3.1.3.

EPIC tvrdi da nedostatak transparentnosti plaća znatno utječe na razlike u plaćama muškaraca i žena te da veća transparentnost plaća može pridonijeti smanjenju razlika u plaći između spolova. Transparentnost plaća ima važnu ulogu u borbi protiv moguće diskriminacije u plaćama. EGSO je zabrinut zbog niske stope provedbe preporuke o transparentnosti plaća iz 2014. Premda u većini država članica postoje neke mjere za povećanje transparentnosti plaće, u trećini država članica takve mjere uopće ne postoje. EGSO poziva države članice da intenziviraju provedbu preporuke, primjerice predviđanjem mogućnosti da pojedinci zatraže informacije o platnim razredima ili mogućnosti da poslodavci (u poduzećima čija se veličina treba odrediti) izvješćuju o plaćama ili provode revizije plaća jer bi se time potaknuo pravedan pristup zapošljavanju i naknadama za rad. Potrebno je uzeti u obzir i potrebu za potpunim poštovanjem privatnosti (podataka) zaposlenika i općih industrijskih odnosa.

3.1.4.

Kako bi se primijenilo načelo jednake plaće i riješilo pitanje razlike u plaći između spolova, potrebne su bolje sinergije između različitih dostupnih mjera. Među njima se snažno potiču sustavi rodno neutralnih plaća jer potiču nepristran pristup zapošljavanju i naknadama za rad.

3.1.5.

Socijalni partneri u najboljem su položaju za preispitivanje vrijednosti vještina i zanimanja. Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje imaju ključnu ulogu u postizanju tog cilja i u rješavanju pitanja razlike u plaći između spolova.

3.1.6.

Na europskoj razini problem razlike u plaći rješava se i u okviru europskog semestra. Razlika u plaći između spolova istaknuta je 2017. godine u izvješćima za devet država članica. Preporuke za pojedine zemlje usmjerene na ulaganje u ustanove za skrb o djeci i nepoticajne fiskalne mjere te druge mjere u vezi s razlikom u plaći između spolova upućene su u 12 država članica.

3.1.7.

Osobitu pozornost potrebno je posvetiti povećanju osviještenosti o nesvjesnim pristranostima ili jačanju razlike u plaćama pri zapošljavanju ili promicanju. Jednako tako, za smanjenje razlike u plaći između spolova, uz suradnju sa socijalnim partnerima, nadležnim tijelima i tijelima za ravnopravnost, u potrazi za odgovarajućim rješenjima važna je podrška poslovnih organizacija.

3.2.   Obrazovanje, segregacija i stereotipi

3.2.1.

Problem ukorijenjene horizontalne segregacije u obrazovanju, osposobljavanju i na tržištu rada, koju potiču stereotipi i prepreke na tržištu rada, potrebno je rješavati od ranog djetinjstva nadalje. Postoji snažna korelacija između takve segregacije i razlike u plaći između spolova. Potrebno je jasnije istaknuti sklonost podcjenjivanju određenih zanimanja, uključujući zanimanja na vodećim položajima. Bolje plaće i bolji radni uvjeti u sektorima u kojima prevladavaju žene mogli bi potaknuti muškarce da u većem broju uđu u ta zanimanja, čime bi se doprinijelo rješavanju problema rodne segregacije u zanimanjima.

3.2.2.

Unatoč većoj uspješnosti žena u obrazovanju, one se suočavaju s brojnim preprekama u karijeri u određenim sektorima u kojima prevladavaju muškarci, na primjer u sektoru IKT-a. Iako neke djevojke odabiru obrazovanje u području STEM-a, samo 10 % žena kasnije ostvari karijeru u tom području. To iziskuje stavljanje većeg naglaska na borbu protiv segregacije i stereotipa u obrazovanju i bolje promicanje tog sektora među ženama.

3.2.3.

Nedostatak muškaraca u sektoru obrazovanja, zdravstvene skrbi i socijalnih usluga poprima zabrinjavajuće razmjere. EGSO poziva na provedbu kampanja za podizanje razine osviještenosti i na promidžbu pozitivnih primjera na europskoj i nacionalnoj razini kako bi se promicala zanimanja u sektorima IKT-a i STEM-a među ženama, a u sektorima obrazovanja, zdravstvene skrbi i socijalnih usluga među muškarcima.

3.3.   Usluge skrbi u cilju poboljšanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života

3.3.1.

Spajanje poslovnog s privatnim i obiteljskim životom jedan je od glavnih izazova za roditelje i druge osobe koje skrbe o drugima. Taj problem ima nerazmjerno velik utjecaj na žene jer one obično snose odgovornost u pogledu skrbi za ovisne članove obitelji. Uspostavljanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života naročito je problematično za domaćinstva sa samohranim roditeljima i za osobe koje pripadaju ranjivim skupinama. EGSO je pozdravio inicijativu Komisije kojom se želi povećati sudjelovanje roditelja na tržištu rada i pomoći im da ostvare bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

3.3.2.

Podjela roditeljskih odgovornosti i drugih oblika skrbi važan je cilj za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada (7). Očevi općenito rijetko uzimaju očinski i roditeljski dopust, i to obično samo plaćeni dopust. Ključno je provesti mjere kojima se potiče veće sudjelovanje muškaraca u obiteljskom životu te pritom uzeti u obzir moguće troškove i organizacijske napore koje to iziskuje od poduzeća, osobito malih poduzeća i mikropoduzeća.

3.3.3.

Budući da je skrb o drugima jedan od glavnih razloga slabog sudjelovanja žena na tržištu rada, od ključne su važnosti ciljevi iz Barcelone, no oni nisu ispunjeni u dovoljnoj mjeri. Dokazi upućuju na pozitivnu korelaciju između ustanova za skrb o djeci i stope zaposlenosti žena. EGSO izražava žaljenje zbog toga što je tako malen broj zemalja postigao ciljeve iz Barcelone više od 15 godina nakon njihova usvajanja. Poziva na eventualnu reviziju radi postavljanja ambicioznijih ciljeva kao poticaja za promicanje rodne ravnopravnosti.

Cjenovna pristupačnost i dostupnost skrbi za djecu i drugih usluga skrbi i dalje je izazov, osobito za obitelji s nižim dohotkom. Stoga je važno u dobrom omjeru osigurati kvalitetne javne i privatne ustanove za skrb. Osim toga, radno vrijeme ustanova za skrb o djeci i dalje je velika prepreka za zaposlene roditelje.

3.3.4.

EGSO skreće pozornost i na potrebu za izvanškolskim ustanovama za skrb o djeci zaposlenih roditelja. Te bi ustanove trebale biti dostupne u zemljama u kojima školski dan završava rano, a roditelji se odlučuju za rad na nepuno radno vrijeme kako bi osigurali skrb za djecu. Za razumijevanje opsega i posljedica tog strukturnog problema u pogledu rodne ravnopravnosti na tržištu rada potrebno je više dostupnih podataka.

3.3.5.

Sektor skrbi važan je neiskorišten potencijal u pogledu radnih mjesta, a njegov rast zahtijeva posebnu pozornost zbog kontinuirane rodne segregacije te, u brojnim slučajevima, loših radnih uvjeta i niskih plaća. Kao što je EGSO već zatražio, potrebno je prikupljati odgovarajuće podatke o različitim aspektima sustava skrbi koja se plaća i o tome što Europljani preferiraju. To bi trebalo uključivati usluge njege u kućanstvu, koje se brzo razvijaju, kao i specifični slučaj njegovatelja koji žive u kućanstvu (8), od kojih se mnogi koriste mobilnošću unutar EU-a ili su migranti iz trećih zemalja i prijavljuju loše radne uvjete i plaće. EGSO poziva Komisiju da usvoji integriranu strategiju za sektor skrbi.

3.3.6.

EGSO pozdravlja napore Komisije u pogledu pomnijeg praćenja skrbi o djeci i dugotrajne skrbi u okviru europskog semestra i preporuke za pojedine zemlje upućene državama članicama.

3.4.   Financiranje rodne ravnopravnosti: višegodišnji financijski okvir

3.4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog o fondu ESF+ u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., kojim se nastoje poduprijeti ravnopravnost muškaraca i žena, jednake mogućnosti i nediskriminacija, a mjerama za poboljšavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i pristupa skrbi o djeci promicati sudjelovanje žena na tržištu rada. EGSO potiče institucije EU-a i države članice da provedu njegovu preporuku o tome da se rodna ravnopravnost podupire sredstvima Europskog socijalnog fonda plus (9).

3.4.2.

EGSO smatra da bi financijska sredstva EU-a trebalo dodjeljivati uz veće uvažavanje rodnih aspekata. EGSO je zabrinut da objedinjavanje ciljeva rodne ravnopravnosti, borbe protiv diskriminacije i suzbijanja rasizma u jedan cilj slabi vidljivost svakog od tih elemenata i jasnoću iznosa koji im se dodjeljuju. Trebalo bi razmotriti najbolji način za rješavanje tog pitanja.

3.4.3.

EGSO ističe potrebu za ulaganjem u kvalitetne, cjenovno pristupačne i dostupne usluge i ustanove za skrb za sve. Prijedlog Komisije o fondu ESF+ predstavlja korak u pravom smjeru jer se više ulaže u skrb za djecu. Potrebno je dodatno unaprijediti to financiranje na temelju dobrih praksi koje će prikupiti Komisija.

3.4.4.

EGSO također pozdravlja program InvestEU u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za 2021. – 2027. i njegov prioritet poticanja ulaganja u socijalnu infrastrukturu, što bi moglo imati pozitivan utjecaj na rodnu ravnopravnost.

3.4.5.

EGSO je zabrinut što trenutno ne postoji nikakva procjena toga na koji način države članice koriste financijska sredstva EU-a za potporu pružanju usluga skrbi. Taj se problem mora riješiti u idućem financijskom razdoblju uvođenjem u buduće europske strukturne fondove, uključujući ESF+, odgovarajućih pokazatelja za države članice kako bi se bolje pratio financijski doprinos EU-a različitim uslugama skrbi i rodnoj ravnopravnosti.

3.5.   Sustavi poreza i naknada

3.5.1.

Dostupni dokazi upućuju na to da se žene često suočavaju s izrazito nepoticajnim ekonomskim mjerama kad ulaze na tržište rada ili žele raditi više: struktura sustava poreza i naknada može imati odvraćajući učinak na osobe koje ostvaruju drugi prihod, a najčešće su to žene. Izravne posljedice toga su uplaćivanje nižih ili nikakvih doprinosa u mirovinski sustav, što kasnije dovodi do nižih mirovina, pa i siromaštva.

3.5.2.

U okviru europskog semestra već je istaknuta potreba za prilagodbom sustava poreza i naknada u cilju sprečavanja izrazito nepoticajnih mjera za osobe koje ostvaruju drugi prihod, a žele se zaposliti ili raditi više. Bit će potrebno bolje pratiti razvoj situacije u državama članicama.

3.6.   Žensko poduzetništvo

3.6.1.

Poduzetništvo može biti prilika za ekonomsku neovisnost žena, uz kvalitetna radna mjesta, uspješne karijere, oslobađanje žena od siromaštva i socijalne isključenosti te doprinos uravnoteženijoj zastupljenosti spolova u donošenju odluka. Žensko poduzetništvo mora se podržati uz pomoć boljeg pristupa socijalnoj zaštiti i kvalitetnijih mjera socijalne zaštite (10) te općim uključivanjem poduzetničkog obrazovanja u obrazovanje i osposobljavanje.

3.6.2.

Kad je riječ o samozapošljavanju, žene češće rade same i izloženije su riziku siromaštva zaposlenih, dok su muškarci češće vlasnici poduzeća sa zaposlenima. Žene se također suočavaju s više strukturnih prepreka u pogledu pristupa financiranju te sa stereotipima i nepovjerenjem. Takve je prepreke potrebno ukloniti. Mentorstvo poslovnih anđela i novi oblici financiranja mogu biti korisni za prevladavanje prepreka. Potrebno je aktivnije promicati i širiti postojeće mreže u poslovnim organizacijama.

3.7.   Digitalno gospodarstvo

3.7.1.

Promjene na tržištu rada uzrokovane globalizacijom, tehnološkim razvojem i demografskim promjenama pružaju nove perspektive zaposlenicima i poduzetnicima. Novi i rastući sektori (npr. IKT, zeleno gospodarstvo, industrija 4.0, e-trgovina) ženama mogu pružiti brojne mogućnosti dobro plaćenih poslova. EGSO je istaknuo i problem digitalnog jaza među spolovima koji predstavlja niz izazova koje je potrebno riješiti, a izradio je i preporuke o tome kako ispraviti neravnoteže u pogledu obrazovnih sustava i tržišta rada (11).

3.7.2.

Kako bi se osiguralo da žene i muškarci mogu s povjerenjem djelovati u digitalnom gospodarstvu, potreban je jasniji status na nacionalnoj razini u pogledu prava, prava u području socijalne sigurnosti i obveza koje proizlaze iz ugovora o radu i ugovora između poduzeća. Obrazovanje i osposobljavanje trebaju biti u središtu strategija za poticanje IKT-a, STEM-a i „zelenih” karijera za žene, a rodna perspektiva trebala bi biti uključena u strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta.

3.8.   Pojačana suradnja svih aktera

3.8.1.

Uloga socijalnih partnera u pregovaranju o kolektivnim ugovorima od velike je važnosti za hvatanje u koštac s pitanjem višestrukih dimenzija rodne ravnopravnosti i jednakih plaća na europskim tržištima rada. Na razini EU-a socijalni su partneri 2005. godine usvojili okvir mjera za rodnu ravnopravnost, nakon čega su uslijedile zajedničke mjere na nacionalnoj razini namijenjene rješavanju pitanja rodnih uloga, promicanju žena u donošenju odluka, pružanju potpore ravnoteži između poslovnog i privatnog života i rješavanju problema razlike u plaći između spolova. Godine 2008. revidirali su sporazum o roditeljskom dopustu iz 1996. (Direktiva Vijeća 2010/18/EU (12)), a 2012. razvili skup alata za poboljšanje rodne ravnopravnosti u praksi.

3.8.2.

I organizacije civilnog društva mogu na koristan način pridonijeti promicanju rodne ravnopravnosti na tržištu rada, naročito kad su posrijedi ranjive skupine.

3.8.3.

EGSO poziva na obnovljenu i ambicioznu strategiju na razini EU-a za postizanje rodne ravnopravnosti na europskim tržištima rada koja bi se trebala dosljedno uklopiti u moguću buduću europsku strategiju za zapošljavanje, u europski stup socijalnih prava i europsku dimenziju UN-ova Programa održivog razvoja do 2030.

---

(1)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44., SL C 262, 25.7.2018., str. 101.

(2)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(3)  SL C 367, 10.10.2018., str. 20.

(4)  SL L 204, 26.7.2006., str. 23.

(5)  SL C 351, 15.11.2012., str. 12., SL C 242, 23.7.2015., str. 9., SL C 367, 10.10.2018., str. 20.

(6)  SL C 262, 25.7.2018., str. 101.

(7)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(8)  SL C 487, 28.12.2016., str. 7.

(9)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o Europskom socijalnom fondu plus (SL C 62, 15.2.2019., str. 165.).

(10)  SL C 173, 31.5.2017., str. 45.

(11)  SL C 440, 6.12.2018., str. 37.

(12)  SL L 68, 18.3.2010., str. 13..

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka

(razmatračko mišljenje)

(2019/C 110/06)

Izvjestitelj:

Arnaud SCHWARTZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 3.5.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
	Razmatračko mišljenje
Odluka Predsjedništva:	17.4.2018. (u očekivanju zahtjeva za mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	117/2/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja cilj Pregleda aktivnosti u području okoliša (eng. Environmental Implementation Review, EIR), a to je pružanje jasnog i potpunog pregleda stanja u svakoj državi članici, ističući njihove glavne nedostatke u provedbi prava Unije u području okoliša, te davanje preporuka u pogledu korektivnih mjera i pružanje potpore državama članicama koje zaostaju u primjeni tog prava, osobito putem novog alata za uzajamnu tehničku pomoć.

1.2.

Međutim, EGSO u svojem mišljenju o toj temi (1) smatra da EU-ov Pregled aktivnosti u području okoliša pokazuje da loša, fragmentirana i neujednačena provedba zakonodavstva EU-a o okolišu predstavlja ozbiljan problem u mnogim državama članicama EU-a. Danas, kao i ranije, temeljni uzroci loše provedbe utvrđeni u okviru EIR-a još su uvijek nedostatak političke volje vlada mnogih država članica da istinsko unapređenje provedbe učine političkim prioritetom te da za to osiguraju dostatna sredstva (npr. putem višegodišnjeg financijskog okvira, VFO-a). EGSO stoga podsjeća da je ispravna provedba pravne stečevine EU-a u području okoliša u interesu europskih građana i da predstavlja stvarnu gospodarsku i društvenu korist.

1.3.

Osim toga, EGSO ponavlja tezu iz spomenutog mišljenja (2) da učinkovita provedba mjera zaštite okoliša djelomično ovisi o dodjeljivanju aktivne uloge civilnom društvu (poslodavcima, radnicima i ostalim predstavnicima društva). EGSO također ponavlja svoj poziv na snažnije i strukturiranije uključivanje civilnog društva, što bi moglo osnažiti EIR. Prema mišljenju EGSO-a, organizacije civilnog društva na nacionalnoj razini moraju dobiti mogućnost da svojim stručnim znanjima i spoznajama doprinose izvješćima za pojedine zemlje, kao i strukturiranim dijalozima sa zemljama i daljnjim aktivnostima u vezi s njima. Zbog toga je EGSO i dalje spreman olakšavati dijalog civilnog društva na razini Europske unije u okviru istinski održivog i kružnog gospodarstva.

1.4.

U svom mišljenju o mjerama EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem (3), EGSO ponovno naglašava da postojeći nedostaci potkopavaju povjerenje građana u učinkovitost zakonodavstva EU-a te ponovno poziva države članice i Komisiju da mobiliziraju znatna financijska sredstva za zapošljavanje dodatnog osoblja kako bi se mogla pratiti provedba zakonodavstva o okolišu i upravljanje tim zakonodavstvom.

1.5.

EGSO ističe da su u nekim slučajevima potrebna i ulaganja u okoliš, podizanje svijesti građana ili čvrst lanac provedbe zakona i da, čak i ako već postoje inspektori u području okoliša, Europi i njezinim državama članicama trebaju i specijalizirani suci i tužitelji.

1.6.

EGSO također podsjeća na to da, kao što je navedeno u mišljenju (4), pored poduzimanja mjera namijenjenih širenju informacija i podizanju razine javne svijesti u državama članicama o pravilima koje treba poštovati, treba poduzimati i mjere čiju provedbu, kao „čuvarica Ugovorâ”, može pratiti i nadzirati Komisija. U akcijskom planu (5) se ne navode razlozi neusklađenosti kao što su primjerice oportunizam i nedostatak političke volje. Premda treba podupirati države članice, EGSO još jednom ističe da neobvezujuće mjere iz predloženog akcijskog plana ne mogu biti jedina strategija za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu.

1.7.

EIR i prethodno navedeni akcijski plan odvijaju se u dvogodišnjem ciklusu. EGSO stoga naglašava činjenicu da bi on trebao imati aktivnu ulogu u praćenju i redovitom razvoju njihova sadržaja kako bi se čulo mišljenje civilnog društva u tom postupku neprestanog poboljšavanja politika Europske unije o okolišu.

1.8.

Osim toga, budući da više dokumenata Europske komisije ukazuje na to da je do velikog broja nedostataka došlo zbog nedovoljne suradnje različitih razina upravljanja (nacionalne, regionalne, lokalne) zaduženih za provedbu zakonodavstva o okolišu, EGSO poziva EU da u tekuće praćenje i evaluaciju te provedbe uključi civilno društvo.

1.9.

Građani Unije smatraju da je zaštita okoliša iznimno važna. Međutim, većina Europljana smatra da Unija i nacionalne vlade ne poduzimaju dovoljno u području zaštite okoliša. Stoga Vijeće, Parlament i Komisija trebaju još više surađivati s EGSO-om kako bi ispunili očekivanja građana. Konkretno, u tu bi se svrhu mogao podnijeti zahtjev EGSO-u za razmatračko mišljenje o načinu na koji bi civilno društvo moglo još više pridonijeti izradi i primjeni zakonodavstva Unije o okolišu.

1.10.

Kratkoročno, EGSO poziva Komisiju da podijeli popis, sastavljen u okviru EIR-a, svih nedostataka utvrđenih po pojedinačnim državama članicama u provedbi zakonodavstva Unije o okolišu u području vode, otpada i kvalitete zraka. Popis bi se djelomično trebao temeljiti na naznakama koje je primila Komisija i savjetovanju s organiziranim civilnim društvom. Također poziva Komisiju da utvrdi, a potom i primijeni rješenja za otklanjanje tih nedostataka. U skladu sa svojim mogućnostima i stručnim znanjem, EGSO je spreman pridonijeti toj definiciji i sudjelovati u evaluaciji buduće provedbe sličnih rješenja.

1.11.

EGSO smatra da Komisija ne bi trebala samo predlagati zakonodavstvo, već i olakšavati i podržavati primjenu zakona te usklađivati postojeće tekstove, i to ne samo međusobno, već i sa znanstvenim postignućima i međunarodnim obvezama čiji je cilj zaštititi zdravlje stanovništva i ponovno uspostaviti dobro funkcioniranje ekosustava bez kojih nisu mogući ni gospodarski razvoj ni socijalna pravda. Konkretno, provedba zakonodavstva o okolišu ključna je za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja i primjenu klimatskih sporazuma u praksi. EGSO stoga skreće pozornost nadležnih tijela na različite primjere poboljšanja zakonodavstva o okolišu u području vode, otpada i kvalitete zraka navedene u ovom mišljenju.

1.12.

Naposljetku, u svjetlu nedavnog Prijedloga direktive o plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, čini se nepobitnim da visoka razina prihvaćenosti predloženih mjera proizlazi iz informativnih mjera i medijskih kampanja o zagađenju oceana plastičnim otpadom, koje su omogućile dodatno podizanje razine osviještenosti građana o tom problemu. EGSO smatra da isto vrijedi za brojne druge mjere kojima se stanovnicima Unije mogu ponuditi zdrav način života i prilagodba klimatskim promjenama te zaustaviti nestajanje biološke raznolikosti. EGSO u tom smislu ponovo potvrđuje da civilno društvo treba predano sudjelovati u obrazovanju građana i da se očekuje udvostručenje napora europskih, nacionalnih i lokalnih tijela da dodatno podignu razinu osviještenosti građana te javnih i privatnih donositelja odluka (posebice u MSP-ima i malim i srednjim industrijskim poduzećima) o tim ključnim izazovima 21. stoljeća.

2.   Opće napomene

2.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja spremnost na suradnju koju je Europski parlament iskazao svojim zahtjevom za ovo razmatračko mišljenje koje se odnosi na provedbu zakonodavstva Europske unije o okolišu u području vode, otpada i kvalitete zraka.

2.2.

Provedba europskog zakonodavstva o okolišu u području vode, otpada i kvalitete zraka odnosi se na važna pitanja, a osobito zaštitu ekosustava; ona također otvara put novim gospodarskim prilikama i kretanjima povoljnima za zdravlje Europljanki i Europljana. Navedena provedba ne postavlja samo pitanje prenošenja direktiva u nacionalno pravo (to je tek prva faza), nego i uspostave potrebnih javnih tijela ili stavljanja na raspolaganje postojećih resursa u smislu ljudskih resursa, vještina i odgovornosti, znanja i financijskih sredstava. U brojnim su slučajevima potrebna (javna i/ili privatna) ulaganja u okoliš (na primjer, za pročišćavanje vode i obradu otpada), dok je u drugim slučajevima potrebno regulirati aktivnosti koje negativno utječu na okoliš (na primjer, radi očuvanja kvalitete zraka).

2.3.

Poboljšanje provedbe zakonodavstva EU-a o okolišu treba postati prioritetom u svim državama članicama, a javna tijela zadužena za ta pitanja treba ojačati. U brojnim prethodnim mišljenjima EGSO-a već su iznesene preporuke u tom pogledu i, općenitije, u pogledu provedbe postojećeg zakonodavstva Unije o okolišu u području vode, otpada i kvalitete zraka. EGSO stoga preporučuje pozivanje na njih, bez obzira na to je li riječ o mišljenju o kvaliteti zraka (6), vodi (7) ili otpadu (8).

2.4.

Osim tih tematskih mišljenja, valja istaknuti i da općenitija mišljenja EGSO-a sadržavaju preporuke kojima bi se moglo odgovoriti na ovaj zahtjev. Posrijedi su, među ostalim, mišljenja koja se odnose na pristup pravosuđu (9) ili trenutačnu provedbu zakonodavstva i upravljanja (10) te zaštitu kolektivnih interesa potrošača (11), strateška mišljenja (12) ili pak mišljenja koja se odnose na područja izvan Europske unije i koja se, na primjer, bave ciljevima održivog razvoja (13), sporazumima o slobodnoj trgovini (14) ili klimatskim promjenama (15).

2.5.

Osim provedbe postojećeg prava koje omogućuje uspostavu jedinstvenog tržišta koje pogoduje slobodnom i nenarušenom tržišnom natjecanju i kojem građani mogu vjerovati, neovisno o tome jesu li proizvođači ili potrošači, odnosno prava koje može promicati visoke standarde kvalitete i sigurnosti u području zaštite stanovništva i njihova okoliša, čini se neophodnim nastojati ukloniti nedostatke postojećeg zakonodavstva i istodobno osigurati da Unija tijekom bilateralnih ili multilateralnih trgovinskih pregovora sustavno vodi računa o tome da se na uvezene proizvode primjenjuju odredbe jednakovrijedne njezinom socijalnom zakonodavstvu i zakonodavstvu o okolišu.

2.6.

Imajući to na umu, sve primjedbe, preporuke i zaključke navedene u ovom razmatračkom mišljenju treba smatrati prilikom, a ne rizikom, da svoje aktivnosti organiziramo na način da stvaramo prednosti, bilo u pogledu konkurencije ili suradnje, koje će nam pokazati put u budućnost na gospodarskom, socijalnom i ekološkom planu.

2.7.

Naposljetku podsjećamo da, bez obzira na to je li riječ o vodi, otpadu ili kvaliteti zraka, treba izbjegavati razlike među državama članicama u primjeni europskog prava jer bi one mogle narušiti tržišno natjecanje, prouzročiti nejednakosti u području okoliša i socijalne nejednakosti ili pak uspostaviti umjetne granice koje onemogućuju upravljanje resursima koji su zajednički i, po svojoj prirodi, prekogranični. Stoga bi, radi jačanja svih postojećih i budućih mjera, trebalo uskladiti poreze na onečišćenje i resurse te postojeće alate bolje prilagoditi vanjskim čimbenicima koje treba obuhvatiti. Politike o okolišu više ne smiju biti samo varijabla prilagodbe, nego trebaju postati glavna poluga strateškog preusmjeravanja za ljudske, obrtničke, poljoprivredne i industrijske djelatnosti u okviru Unije te se, kao posljedica pozitivnog prelijevanja, nametnuti i u drugim regijama iz kojih dolaze njezini politički i trgovinski partneri.

3.   Posebne napomene

3.1.   Provedba zakonodavstva Unije o okolišu u području kvalitete zraka

Uz vodu, prirodu i otpad, kvaliteta zraka jedan je od sektora s najvećim brojem slučajeva povrede prava. U svibnju 2018., Komisija je ubrzala postupak provedbe zakona protiv šest država članica koje su prekršile pravila EU-a o kvaliteti zraka proslijedivši dotične predmete Sudu Europske unije. (16) EGSO uviđa da Komisija trenutno provodi provjeru prikladnosti Direktive o kvaliteti zraka u okviru koje ocjenjuje uspješnost direktiva o kvaliteti okolnog zraka u razdoblju 2008. – 2018. Napori koji se poduzimaju na poboljšanju provedbe zakonodavstva o kvaliteti zraka na otvorenom osobito bi doprinijeli ostvarenju 11. cilja održivog razvoja koji se odnosi na održive gradove.

Kad je riječ o kvaliteti zraka, ne smijemo zaboraviti da atmosfersko zagađenje ima trostruki učinak:

1.

na zdravlje, i to u toj mjeri da je zagađenost zraka u zatvorenim prostorima i na otvorenom i dalje jedan od glavnih faktora rizika u Europskoj uniji (17) i drugdje. Ona čak predstavlja glavni rizik za zdravlje i okoliš u svijetu (18), sa 6,5 milijuna preuranjenih smrtnih slučajeva godišnje i visokim troškom za društvo, zdravstvene sustave, gospodarstvo i sve one čije je zdravlje ugroženo. Prema nedavnom izvješću Europskog revizorskog suda o onečišćenju zraka, u Europi se broj preuranjenih smrtnih slučajeva procjenjuje na otprilike 400 000 godišnje, zdravlje europskih građana nije uvijek dovoljno zaštićeno, a djelovanje EU-a nije postiglo očekivane rezultate;

2.	na bioraznolikost (posljedice po usjeve, šume itd.);

3.	na suvremene i, naravno, povijesne zgrade, koje su, pak, povezane s turizmom.

3.1.1.   Zrak u zatvorenom prostoru

a)

Kako bi se poboljšao zrak u zatvorenom prostoru, potrošača treba putem označivanja upoznati s emisijama kupljenih proizvoda, bez obzira na to je li riječ o, na primjer, građevinskim materijalima, dekorativnim proizvodima, namještaju ili pak proizvodima za kućanstvo. Za to bi Unija, nakon usporedbe zakonodavstava svojih država članica, trebala uspostaviti usklađen okvir utemeljen na najboljim trenutačnim praksama.

b)	Nakon faze izgradnje i isporuke objekta trebalo bi uvesti obvezu održavanja i redovite kontrole kvalitete ventilacije. Taj bi dugoročni nadzor objekata očito imao pozitivan utjecaj na zdravstvenom, ali i energetskom planu.

c)	Kako bi se zaštitilo osjetljivo stanovništvo, uključujući osobe s oslabljenim dišnim sustavom ili dišnim sustavom u fazi razvoja, kojima je potrebna bolja kvaliteta zraka, također bi trebalo provesti akcijske planove u tu svrhu u ustanovama koje primaju građane, a osobito malu djecu.

d)	Naposljetku, bilo bi korisno uskladiti prakse u području pročišćavanja zraka. Unija bi trebala definirati kriterije za mjerenje njihove učinkovitosti i sigurnosti, prvenstveno zato da trenutačno nepostojanje pravila ne bi dovelo do neželjenih trgovinskih i zdravstvenih posljedica.

3.1.2.   Zrak na otvorenom

a)

Radi postizanja bolje kvalitete zraka i većeg povjerenja između građana i europskih institucija treba ne samo rigoroznije provoditi postojeće zakonodavstvo i strože kažnjavati njegovo nepoštovanje nego i u standarde propisane europskim direktivama konačno uvrstiti nedostajuće preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) jer se njima omogućuje veća zaštita zdravlja stanovništva.

b)

Danas se nadziru samo čestice PM10 i PM2,5 (razina mikrometra). Međutim, u zdravstvenom pogledu, pojedine ultrasitne čestice mnogo više utječu na zdravlje (nanorazina) jer prodiru dublje u ljudsko tijelo te se mogu nakupiti u vitalnim organima. Stoga je u okviru europskog zakonodavstva potrebno uzeti u obzir tu stvarnost i predvidjeti nadzor tih čestica kako bi se i njihova prisutnost u zraku postupno smanjila.

c)

Na isti način treba djelovati i u pogledu policikličkih aromatskih ugljikovodika i brojnih drugih onečišćujućih tvari koje se još ne nadziru, osobito onih povezanih sa spalionicama, brodovima, kopnenim vozilima, građevinskim strojevima itd., i to tim više što neprestani napredak znanstvenih spoznaja i tehničkih mogućnosti već omogućuje bolju zaštitu zdravlja i ekosustava.

d)

U tom je pogledu Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisija (19) iznimno važna kako bi države članice smanjile svoje emisije onečišćivača zraka. Međutim, u njoj se predlažu samo indikativne mjere, usklađene s načelom supsidijarnosti kako bi se države članice pridržavale svojih obveza u pogledu smanjenja emisija. Regulatorni učinak tog propisa vrlo je slab zbog velike fleksibilnosti koju omogućuje u pogledu provedbe.

e)	Također treba ispraviti to što se Direktivom ne predlaže cilj smanjenja emisija metana, ključnog izvora zagađenja zraka jer se radi o prekursoru ozona i vrlo jakom stakleničkom plinu.

f)

Kako bi se osigurala usklađenost različitih europskih propisa, potrebno je u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) uvesti ciljeve u pogledu onečišćenja zraka koje nastaje u poljoprivrednom sektoru. Na primjer, taj je sektor odgovoran za više od 95 % emisija amonijaka, onečišćivača koji je predmet Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija. Kako bi države članice ostvarile svoje ciljeve smanjenja u tom području, ZPP treba ponuditi odgovarajuće alate.

g)

Naposljetku, podsjetimo da se kvantifikacija onečišćujućih tvari trenutačno temelji na njihovoj masi (u μg/m3), iako toksikolozi već dugi niz godina na znanstvenim skupovima ističu da bi ih bilo bolje kvantificirati na temelju broja čestica. Takav pristup ima tim više smisla što su posrijedi ultrasitne čestice koje udišemo (20).

3.2.   Provedba zakonodavstva Europske unije o okolišu u području upravljanja vodama

U pogledu vode, istaknimo najprije da je okvirna direktiva u tom području općenito zadovoljavajuća, ali da je njezina provedba i dalje slaba te da većina država članica nije uspjela postići dobro stanje okoliša koje se očekivalo u 2015. Zbog općeg neuspjeha ugovornog instrumenta, isto vrijedi za mrežu Natura 2000. Mogu se uvesti razna poboljšanja i novine koji su osobito povezani sa znanstvenim napretkom u pogledu, s jedne strane, funkcioniranja tla i, s druge strane, širenja i međusobnog djelovanja određenih onečišćujućih tvari. Na to ćemo se vratiti kasnije. Napredak u provedbi zakonodavstva EU-a o vodi pomogao bi u postizanju nekoliko ciljeva povezanih sa šestim ciljem održivog razvoja (čista voda i sanitarni uvjeti).

Jedno od najkritičnijih područja povezanih s vodom je provedba Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda jer – zbog kombinacije pitanja povezanih s upravljanjem i financiranja – među državama članicama postoje velike razlike u pogledu usklađenosti. Iako je Komisija u svom tekućem mandatu poduzela velike napore, na tom području još uvijek postoje znatne potrebe za financiranjem i problemi koje treba riješiti u pogledu upravljanja. Na temelju iskustva stečenog u upravljanju krutim otpadom, treba razviti nove načine na koje će se na proizvođače prebaciti odgovornost za financiranje dodatnog pročišćavanja otpadnih voda kojim se odstranjuju nove onečišćujuće tvari kao što su farmaceutski proizvodi i mikroplastika.

3.2.1.   Površinske vode

a)

Kako bi se poboljšala situacija u pogledu površinskih voda i izbjeglo nazadovanje prava i upravljanja u području okoliša, poželjno je definirati određene pojmove kao što su primjerice „ekološki kontinuitet”, „vodeni tok” i „močvarna područja”. Na primjer, neophodno je da pravila o obilježjima močvarnih područja budu precizna na europskoj razini, imajući na umu da je pristup koji se temelji na svrsi zaštite previše složen da bi se valjano prenio u nacionalno pravo, barem u određenim državama članicama.

b)	Isto tako, bilo bi korisno imati na raspolaganju jedinstveni okvir koji se omogućuje provođenje procjena, koji je jasan i s kojim se slažu svi dionici na koje se odnosi provedba prava u tom području.

c)

Neovisno o tome je li riječ o nanočesticama, primjerice onima nastalima u tekstilnoj i poljoprivredno-prehrambenoj industriji, ili o endokrinim disruptorima, primjerice onima nastalima u farmaceutskoj industriji i poljoprivredi, njihovo prodiranje u okoliš trebalo bi smanjiti na samom izvoru i utvrditi granice koje ne smiju premašiti u površinskim i podzemnim vodama s obzirom na njihov utjecaj na ekosustave, a osobito na prehrambene lance koji uključuju ljude. U tu bi svrhu naposljetku trebalo osigurati sredstva za dugoročno određivanje pragova na temelju učinka mješavine tih tvari, različitih tvari koje se već nadziru i njihovih nusproizvoda razgradnje.

3.2.2.   Podzemne vode

a)

U pogledu zakonodavstva o vodama, odredbe o povratu troškova različitih kategorija korisnika, internalizaciji vanjskih troškova i određivanju cijena na temelju troškova, kako je utvrđeno Direktivom o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (21), nisu ni dovoljno obvezujuće ni dovoljno precizne da bi mogle imati zadovoljavajući učinak.

b)

S obzirom na klimatske promjene, obnova podzemnih voda može postati još problematičnija jer urbanističke ili poljoprivredne prakse na određenim mjestima dovode do nepoželjnog prekida u kružnom toku vode zbog nepropusnih tala ili tala s nedovoljnom biološkom aktivnošću koja pogoduju otjecanju, eroziji i odronima, a ne prirodnom prodiranju, pročišćavanju i skladištenju vode. Kako se ove pojave ne bi dodatno pogoršale, Unija mora donijeti propise u korist živih tala, čija bi prednost bila i istodobno pružanje odgovora na probleme kvalitete i količine vode raspoložive za ekosustave, ljudsku potrošnju te poljoprivredne i industrijske aktivnosti.

c)

S obzirom na ulogu koju imaju u izazivanju kiše evapotranspiracijom te u filtraciji, pročišćavanju i skladištenju vode u tlu i podzemnim sustavima, trebamo pridati mnogo veću pozornost šumama i živicama, a u manjoj mjeri i trajnim travnjacima te obradivoj zemlji koja duže vremena nije orana, te bi svi oni trebali biti u što većoj mjeri prisutni i rasprostranjeni na cijelom europskom području, tim više što predstavljaju nezanemarivu pomoć drugim živim bićima, uključujući brojne pomoćne kulture, u suočavanju s visokim vrućinama i drugim, sve učestalijim ekstremnim vremenskim uvjetima.

3.2.3.   Direktiva o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike

Radi njezine bolje provedbe, trebalo bi izmijeniti tekst Okvirne direktive o vodama koji se odnosi na određene aspekte, koji su djelomično prethodno navedeni, a koji se odnose na sljedeće točke:

a)	status vode u preambuli „voda nije kao drugi komercijalni proizvodi” trebalo bi zamijeniti izrazom „voda nije komercijalni proizvod”;

b)	s obzirom na stanje vode u Europi, potrebno je, na temelju načela sprečavanja i opreznosti, izbrisati sva odstupanja, primjerice ona iz članka 4. stavka 5. ili članka 7. stavka 4.;

c)	zbog stanja vode potrebno je zahtijevati procjenu utjecaja na okoliš za sve projekte koji bi mogli naštetiti vodi i vodenom okolišu. Stoga treba izbrisati izraz „pojednostavljenim postupkom procjene” (članak 16.);

d)

načelo da onečišćivač plaća treba revidirati, osobito u pogledu načina njegove primjene, na sljedeći način: — preoblikovanjem članka 9.: umjesto „Države članice uzimaju u obzir načelo povrata troškova od vodnih usluga, uključujući i okolišne troškove i troškove resursâ, imajući u vidu ekonomsku analizu provedenu sukladno Prilogu III., i posebno u skladu s načelom da onečišćivač plaća” treba napisati „Države članice primjenjuju povrat izravnih i neizravnih troškova povezanih s utjecajem ljudskih aktivnosti na vodu u skladu s načelom da onečišćivač plaća”, — brisanjem iznimaka iz članka 9. stavka 4., — dodavanjem svih sektora, uz navođenje triju područja (poljoprivreda, industrija, kućanstvo) za koje države članice utvrđuju pravila s ciljem ukidanja eksternalizacije troškova. U godišnjem bi se izvješću pojasnili načini provedbe tog postupka po sektorima;

e)	sve izraze poput „osiguravati” trebalo bi zamijeniti stvarnom obvezom (primjerice u članku 11. točki 5. ili članku 14. prvom stavku);

f)	isto tako, čini se neophodnim smanjiti pragove onečišćujućih tvari, uključujući u kombinaciji s drugim direktivama (kao što su direktive o nitratima, kemikalijama itd.), i ažurirati prioritetne tvari (uključivanjem, na primjer, perfluoriranih spojeva, nanotehnologija itd.);

g)	potrebno je povećati sudjelovanje javnosti (članak 14.), prvenstveno u pogledu planiranja. To sudjelovanje treba proširiti na programe osnovnih i dodatnih mjera te na sve prethodne upravne provjere;

h)	u pogledu sporova (članak 23.), trebalo bi dodati da države na temelju Aarhuške konvencije trebaju utvrditi pravila i postupke koji omogućuju pristup javnosti sporovima o vodi.

3.3.   Provedba zakonodavstva Europske unije o okolišu u području otpada

Procjena učinka na kojoj se temelji nedavno usvojeno zakonodavstvo o otpadu utvrdila je da u vezi s provedbom postoji nekoliko problema: pravnih i regulatornih problema te problema povezanih s upravljanjem i podizanjem svijesti. Nedostaci u provedbi Okvirne direktive o otpadu često su posljedica nedovoljnih gospodarskih instrumenata, primjerice onih koji recikliranje otpada čine privlačnijim od odlaganja. Međutim, općinama uspostava takvih gospodarskih instrumenata može biti problematična. Lokalne vlasti često nemaju kapacitete za prevođenje mjera i instrumenata EU-a na lokalnoj razini, što upućuje na to da se radi o problemu upravljanja. U više država članica postoji i problem s provedbom. EGSO uviđa da Komisija posljednjih godina zajedno s državama članicama radi na uklanjanju tih nedostataka u provedbi, primjerice time što je 2012. i 2015. godine organizirala dvije vježbe za promicanje usklađenosti u okviru kojih je pružila tehničku podršku i konkretne smjernice o tome što se mora promijeniti.

Novousvojeni zakonodavni prijedlozi o otpadu trebali bi riješiti neke od problema s primjenom i doprinijeti ostvarenju 12. cilja održivog razvoja (održiva proizvodnja i potrošnja), ali pitanja povezana s upravljanjem i provedbom još uvijek treba rješavati na nacionalnoj razini. Zajedno s Komisijom, EGSO je uspostavio Europsku platformu za kružno gospodarstvo koja je već postigla značajne rezultate olakšavši prikupljanje, razmjenu i širenje stručnih znanja i dobrih praksi raznih dionika. Ta je platforma ključni instrument i trebalo bi je koristiti u većoj mjeri za poticanje provedbe zakonodavstva EU-a u tom području.

3.3.1.   Sprečavanje nastanka otpada

a)

Nedavna revizija politike o otpadu (22) pruža priliku da se snažno podrže mjere kojima se mogu smanjiti naše potrebe na samom izvoru (uključujući potrebe za sirovinama i sekundarnim sirovinama) te stvaranje budućeg otpada, i to osobito otpada opasnog za ekosustave i zdravlje ljudi, što znači da trebamo preispitati naše potrebe te stvari koje proizvodimo i način na koji ih osmišljavamo kako bismo im produljili vijek trajanja te ih potom preradili uz što manji gubitak materijala što će općenito utjecati na okoliš, energetsku suverenost i gospodarsku održivost.

b)	Da bismo mogli govoriti o kružnom gospodarstvu i „održivim materijalima”, a ne o „otpadu”, već prilikom osmišljavanja proizvodnje treba ukloniti toksične ili opasne sastavne dijelove koji bi mogli zakomplicirati buduću fazu recikliranja.

c)	U pogledu ambalaže treba prevladati trezvenost, a daljnji napredak treba ostvariti u što većoj mjeri, postupno i na obvezujući način kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja postojećih i budućih sustava kaucije i ponovne upotrebe.

d)	Sprečavanje nastanka otpada ovisi i o sposobnosti naših društava da ponovno upotrijebe i poprave naše proizvode. Za to je potrebno ambiciozno europsko zakonodavstvo s obvezujućim ciljevima koje treba ostvariti, a ne zakonodavstvo ograničeno na mjere koje se temelje na dobroj volji.

e)	Kako bi se gospodarski razvoj odvojio od potrošnje prirodnih resursa i utjecajâ na okoliš, Unija treba utvrditi ambicioznije ciljne vrijednosti kako bi povećala učinkovitost resursa u našim proizvodnim sustavima.

3.3.2.   Gospodarenje otpadom

a)

Kako bi se pridobilo i zadržalo povjerenje stanovništva, proizvođača i potrošača, potrebno je da se kružno gospodarstvo, uzimajući redovito u obzir najnovije znanstvene spoznaje, zaštiti od svakog budućeg skandala, osobito povezanog sa zdravstvenim pitanjima, koji bi se mogao povezati s koncentracijom ili širenjem onečišćujućih tvari u recikliranim materijalima (primjerice brom ili endokrini disruptori) ili okolišu (nanomaterijali ili mikroplastika).

b)	Takav će pristup biti još vjerodostojniji i učinkovitiji kada se, u svrhu povećanja stope recikliranja svih vrsta materijala, uspostavi sljedivost njihovih sastavnih dijelova već u fazi proizvodnje i kad se osigura najveća moguća transparentnost sve do njihova susreta s potrošačem.

c)

Stoga na reciklirane i neobrađene materijale u okviru Europske unije treba primijeniti istu razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša. U materijalima koji se mogu reciklirati ne bi se smjele upotrebljavati visoke koncentracije opasnih kemikalija. Stoga bi Europska agencija za kemikalije, nakon što se Uredbom REACH (23) ograniče i utvrde granične vrijednosti za kemikalije, trebala utvrditi iste granične vrijednosti za reciklirane materijale. S materijalima koji nisu u skladu s tim graničnim vrijednostima treba postupati tako da se tvar povuče ili proglasi neprimjerenom za ponovnu upotrebu ili reciklažu.

d)	Osim ekološkog dizajna kojeg bi se trebali pridržavati pametni telefoni i drugi električni i elektronički proizvodi, Unija treba razviti i usvojiti politiku gospodarenja otpadom na svojem području koja je dostojna tog imena, a ne slati taj otpad u inozemstvo.

e)

Analiza životnog ciklusa jasno pokazuje da su sve mogućnosti recikliranja bolje od spaljivanja (osobito zbog ugrađene energije, npr. u plastici), s izuzetkom, u nekim posebnim slučajevima, drva i određenih proizvoda i materijala od opasnog otpada. Spaljivanje treba, baš kao i odlaganje, postupno nestati te u tom pogledu treba utvrditi ambiciozne ciljeve.

---

(1)  Mišljenje „Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u” (SL C 345, 13.10.2017., str. 114.)

(2)  Vidjeti bilješku 1.

(3)  Mišljenje „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (SL C 283, 10.8.2018., str. 83.).

(4)  Vidjeti bilješku 3.

(5)  COM(2018) 10 final

(6)  Mišljenje „Program ‚Čisti zrak za Europu’” (SL C 451, 16.12.2014., str. 134.) i „EU bez azbesta” (SL C 251, 31.7.2015., str. 13.).

(7)  Mišljenje „Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo” (SL C 129, 11.4.2018., str. 90.); „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” (SJ C 209, 30.6.2017., str. 60.) i „Kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju” (SL C 367, 10.10.2018., str. 107.).

(8)  Mišljenje o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari (SL C 345, 13.10.2017., str. 110.) o mogućnostima za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (SL C 283, 10.8.2018., str. 56.) o strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu (uključujući obradu brodskog otpada) (SL C 283, 10.8.2018., str. 61.) o ulozi proizvodnje energije iz otpada u kružnom gospodarstvu (SL C 345, 13.10.2017., str. 102.) o paketu za kružno gospodarstvo (SL C 264, 20.7.2016., str. 98.).

(9)  Mišljenje o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL C 129, 11.4.2018., str. 65.).

(10)  Vidjeti bilješku 1. i bilješku 3.

(11)  Mišljenje „Nove pogodnosti za potrošače” (SL C 440, 6.12.2018., str. 66.).

(12)  Mišljenje „Prijelaz u održiviju europsku budućnost” (SL C 81, 2.3.2018., str. 44.) i „Novi održivi gospodarski modeli” (SL C 81, 2.3.2018., str. 57.).

(13)  Mišljenje „Program za razdoblje do 2030. – Predanost Europske unije ostvarenju ciljeva održivog razvoja na svjetskoj razini”, usvojeno 20. listopada 2016. (SL C 34, 2.2.2017., str. 58.) i „Središnja uloga trgovine i ulaganja u ostvarivanju i provedbi ciljeva održivog razvoja” (SL C 129, 11.4.2018., str. 27.).

(14)  Mišljenje „Poglavlje o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini” (SL C 227, 28.6.2018., str. 27.).

(15)  Mišljenje „Pariški protokol – Plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.” (SL C 383, 17.11.2015., str. 74.) i „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.).

(16)  http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-3450_hr.htm.

(17)  Prema podacima Europske agencije za okoliš.

(18)  Prema podacima WHO-a.

(19)  Direktiva o nacionalnim gornjim granicama emisija.

(20)  https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0048969711005730?via%3Dihub

(21)  Okvirna direktiva o vodama.

(22)  http://ec.europa.eu/environment/waste/target_review.htm.

(23)  Uredba REACH – Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 396, 30.12.2006., str. 1., kako je izmijenjena u SL L 136, 29.5.2007., str. 3.)

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski maloprodajni sektor primjeren 21. stoljeću

(COM(2018) 219 final)

(2019/C 110/07)

Izvjestitelj/ica:	Ronny LANNOO
Suizvjestitelj/ica:	Gerardo LARGHI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.6.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	171/3/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komisijinu Komunikaciju o modernizaciji maloprodajnog sektora. Odbor još jednom naglašava gospodarsku i društvenu važnost maloprodajnog sektora za sve dionike i za društvo u cjelini (1). EGSO ističe da je u prethodnim mišljenjima već predložio stvaranje otvorenog gospodarskog okruženja čiji je cilj jamčenje poštenog tržišnog natjecanja, u svrhu stvaranja uvjeta za pozitivno supostojanje i suradnju između velikih, srednjih, malih trgovaca i mikrotrgovaca na malo.

1.2.

Obrana i promicanje raznolikosti u maloprodajnom sektoru ključni su za ispunjavanje potreba potrošača te obranu i promicanje europskog proizvodnog sustava. EGSO stoga smatra da je potrebno uspostaviti ravnotežu između mjera kojima se pogoduje velikim trgovcima na malo, koje su jasno utvrđene u Komunikaciji, i odgovarajućih mjera kojima se ispunjavaju potrebe mikropoduzeća i malih poduzeća.

1.3.

EGSO napominje da je prijedlog Komisije previše usmjeren na „cijenu” kao najzanimljiviji element za potrošače, na štetu drugih ključnih aspekata, kao što su informacije, kvaliteta proizvoda i personalizacija, blizina, mobilnost, kružno gospodarstvo i održivost, vrijednost za novac i usluga prije ili nakon kupnje. Komisija treba propisno zaštititi diversifikaciju proizvoda u interesu svih strana.

1.4.

Odbor smatra da bi se pitanje prava na poslovni nastan trebalo rješavati u skladu s načelom supsidijarnosti te da se potrebe svih uključenih dionika najbolje mogu riješiti postizanjem dogovora na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

1.5.

EGSO osobito smatra da određene prepreke slobodi poslovnog nastana i određena operativna ograničenja, koji trenutačno postoje u nekim državama članicama, djeluju kao prepreka poslovnom nastanu novih poduzeća, ali da se potpunom liberalizacijom ne jamči potrebna ravnoteža između velikih trgovačkih društava, malih i obiteljskih poduzeća.

1.6.

EGSO smatra da su nacionalni propisi koji se odnose na radno vrijeme trgovina ključni u osiguravanju jednakih uvjeta među poduzećima različitih veličina i prvenstveno u jamčenju odgovarajuće socijalne zaštite za zaposlene i samozaposlene, čime se uzimaju u obzir i promjene u potrošačkim navikama.

1.7.

EGSO ponavlja da je postizanje dogovora na nacionalnoj i podnacionalnoj razini najbolji način za uspostavu radnog vremena i radnih dana te za usklađivanje potrebe potrošača za pristupom određenim proizvodima i uslugama sa željom nekih poduzeća da rade nedjeljom i praznicima, uz istodobno jamčenje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života za poduzetnike i zaposlenike te omogućivanje vremena za osposobljavanje.

1.8.

EGSO također ističe, u skladu sa socijalnim stupom, potrebu za jamčenjem pravedne naknade i kvalitete rada za sve radnike u sektoru, neovisno o tome je li riječ o internetskom ili tradicionalnom radu. Posebice skreće pozornost na slučaj ugovora o radu tisuća radnika koji rade za internetska poduzeća koja još nisu obuhvaćena kolektivnim pregovaranjem, kao i na ugovore kod velikih trgovaca na malo sastavljene samo zbog većeg priljeva potrošača vikendom (što ima za posljedicu povećanje broja ugovora o povremenom radu) ili u kojima se rad vikendom i noćni rad ne računa kao prekovremeni. Naposljetku, EGSO smatra da bi se stvaranjem mehanizma za učinkovit socijalni dijalog koji obuhvaća i mala poduzeća i mikropoduzeća pružile bolje mogućnosti za razvoj poduzeća i bolji sustav zaštite za radnike.

1.9.

Odbor se slaže s Komisijom da je potrebno poticati i podržavati inovacije u maloprodajnom sektoru, cjeloživotno učenje za poslodavce i radnike te dugoročno promicanje proizvoda. Međutim, smatra da bi uz prijedlog Komisije trebao postojati i plan kojim bi se popratio taj postupak u okviru digitalnog prijelaza, uz odgovarajuće financiranje i posebnu usmjerenost na mala poduzeća i mikropoduzeća u suradnji s organizacijama koje predstavljaju MSP-ove.

1.10.

EGSO poziva sve razine vlasti na blisku suradnju sa svim dionicima radi sastavljanja posebnog akcijskog plana o budućnosti europskog maloprodajnog sektora u 21. stoljeću (što se, među ostalim, odnosi na informiranje, osposobljavanje, financiranje i dobre prakse itd.).

2.   Sažetak dokumenta Komisije

2.1.

Komunikacijom se nastoji pridonijeti oslobađanju potencijala maloprodajnog sektora u okviru gospodarstva EU-a utvrđivanjem najboljih praksi. Institucije EU-a i države članice stoga trebaju uložiti napore u podupiranje konkurentnosti sektora u vrijeme njegove promjene zbog brzog rasta e-trgovine i promjena u potrošačkim navikama.

2.2.

Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere na svim razinama kako bi se uspostavilo jedinstveno tržište. Produktivnost maloprodajnog sektora EU-a zaostaje za ostalim sektorima. To se događa zbog gomilanja poreznih propisa na svim razinama i zbog kašnjenja u prijelazu na digitalno tržište.

2.3.

Trgovci na malo suočavaju se s brojnim ograničenjima u pogledu uspostave trgovina i rada. Mnoga od tih ograničenja opravdavaju se razlozima povezanima s javnom politikom. Ujedno mogu stvoriti prepreke za novoosnovana poduzeća i produktivnost.

2.4.

Otvaranje novih prodavaonica ključan je element za održivost sektora. Važno je moći primjenjivati strategije u pogledu pristupa tržištu koje kombiniraju internetsku i tradicionalnu prisutnost. Jednostavnim, transparentnim i učinkovitim postupcima osnivanja poslovnog nastana pružaju se mogućnosti za poboljšanje produktivnosti maloprodajnog sektora.

2.5.

Komisija predlaže da države članice procijene i po potrebi moderniziraju svoje regulatorne okvire i da se, kada je to relevantno, ugledaju na najbolje prakse koje su već razvijene u drugim državama članicama.

2.6.

Operativna ograničenja uglavnom utječu na tradicionalne trgovce na malo. Javna tijela trebala bi procijeniti ravnotežu, proporcionalnost i učinkovitost takvih ograničenja kako bi se zajamčili jednaki uvjeti kao i kod e-trgovine.

2.7.

Trošak usklađivanja iznosi od 0,4 % do 6 % godišnjeg prometa trgovca na malo. To je posebice veliko opterećenje za mikropoduzeća. Za poticanje razvoja maloprodajnog sektora za krajnju korist potrošača potreban je širok pristup: pojednostavljenje regulatornih okvira, jamčenje njihove prikladnosti za višekanalno okruženje, kao i smanjenje presloženih i skupih mjera i postupaka nametnutih trgovcima na malo kako bi se zajamčila usklađenost s tim pravilima.

3.   Opće napomene

3.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja pokušaj Komisije da modernizira maloprodajni sektor kako bi se mogao suočiti s novim izazovima povezanima s digitalizacijom i e-trgovinom.

3.2.

U svojim prethodnim mišljenjima, posebice u mišljenju INT/682 o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor (2), Odbor je već predložio stvaranje otvorenoga gospodarskog okruženja u cilju jamčenja poštenog tržišnog natjecanja među subjektima jednake veličine. EU bi posebice trebao stvoriti uvjete za raznolikost, pozitivno supostojanje i suradnju među internetskim i tradicionalnim velikim, srednjim, malim trgovcima i mikrotrgovcima na malo. Promicanje raznolikosti u maloprodajnom sektoru EU-a odličan je odgovor na različite potrebe potrošača, ali i za obranu i promicanje europskog proizvodnog sustava.

3.3.

EGSO napominje da se Komisija previše usredotočuje na „cijenu” kao najzanimljiviji element za potrošače, dok bi glavni cilj trebao biti pružanje točnih informacija potrošačima (osviještenost potrošača). Potrošači bi pri kupnji proizvoda trebali moći uzeti u obzir druge elemente, kao što su kvaliteta, personalizacija, održivost, mobilnost potrošača, blizina, vrijednost za novac, usluga tijekom ili nakon kupnje, učinak na kružno gospodarstvo i okolišni kriteriji. Diversifikacija proizvoda predstavlja dodanu vrijednost za proizvodni i maloprodajni sektor EU-a i Komisija je treba propisno zaštititi (3).

3.4.

EGSO zaključuje da je pristup Komisije iskrivljen u korist velikih trgovaca na malo te smatra da je važno uravnotežiti ga s potrebama malih poduzeća i mikropoduzeća. Odbor osobito smatra da je potrebno zajamčiti supostojanje velikih trgovačkih društava te mikropoduzeća i obiteljskih poduzeća.

3.5.

EGSO se slaže da bi neka ograničenja u pogledu prava na poslovni nastan i operativna ograničenja koja se provode u određenim državama članicama mogla djelovati kao prepreka poslovnom nastanu novih poduzeća i njihovu rastu. Međutim, smatra da potpuna liberalizacija prava na poslovni nastan ne bi bila univerzalno rješenje. Osim toga, u tom je pogledu potrebno poštovati načelo supsidijarnosti te postići dogovore na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se pronašli odgovarajući odgovori na lokalne potrebe i potrebe svih dionika.

3.6.

EGSO se ne slaže s Komisijinim negativnim tumačenjem presude u predmetu Visser. EGSO-a smatra da taj predmet potvrđuje svrhu zakonodavca u odnosu na Direktivu o uslugama: kodificira se sudska praksa Suda Europske unije u pogledu slobode poslovnog nastana, a zabranjuju samo određeni zahtjevi, kao što je ispitivanje ekonomskih potreba, istodobno priznajući da „cilj zaštite urbanog okoliša može predstavljati prevladavajući razlog od društvenog interesa koji opravdava teritorijalno ograničenje”. Potrebno je uspostaviti ravnotežu takvih potreba u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti.

3.7.

U postupku stvaranja jedinstvenog europskog tržišta mnogo se može učiniti u tom pogledu, u cilju pojednostavljenja postupaka osnivanja poduzeća te kako bi ti postupci bili transparentni i ujednačeni, uz istodobno poštovanje opravdanih postojećih ograničenja na teritorijalnoj razini uspostavljenih u skladu s načelom supsidijarnosti.

3.8.

EGSO smatra iznimno važnim održati i zaštititi određena posebna gospodarska okruženja, posebice ako su povezana s očuvanjem nacionalnog povijesnog i umjetničkog nasljeđa, ciljevima socijalne politike i ciljevima kulturne politike; različit pristup mogao bi imati razoran učinak na lokalne zajednice i potrošače (4).

3.9.

Ukupno gledajući, EGSO smatra da bi se prekogranično širenje, rast i e-trgovina trebali promatrati kao ozbiljna opcija te je u tom postupku potrebno podupirati poduzeća u koordinaciji s njihovim organizacijama, no to se ne može smatrati obvezom ili jedinim načinom na koji mogu rasti sva poduzeća, u skladu s glavnim interesom potrošača (višekanalna distribucija i usluge). Stoga je ključno poticati i održati postupke inovacije, osposobljavanje i promicanje proizvoda na dugoročnoj osnovi, uključujući potporu malim poduzećima i mikropoduzećima i njihovim predstavničkim organizacijama odgovarajućim sredstvima.

3.10.

Učinkovitom maloprodajnom politikom potrebno je postići ravnotežu između profitabilnosti i učinkovitosti s obzirom na lokaciju. Srednjoročna ili dugoročna razmatranja potrebno je uzeti u obzir posebice kada je riječ o tradicionalnim poduzećima i njihovoj povezanosti s postojećim i mogućim budućim događajima (stanovanje, dostupne usluge itd.), a stoga i s postojećim gradskim centrima i četvrtima. EGSO smatra da bi Komisija u suradnji s relevantnim nacionalnim i regionalnim organizacijama trebala dopuniti svoj prijedlog uvođenjem strukturnih mjera radi uključivanja čimbenika teritorijalnog razvoja za lokalne zajednice i gradske centre (turistička područja, lokalno prostorno planiranje, propisi o izgradnji, uvjeti itd.).

3.11.

EGSO smatra da nacionalni propisi koji se odnose na radno vrijeme trgovina, u skladu s novim tehnološkim rješenjima, imaju ključnu ulogu u osiguravanju jednakih uvjeta među poduzećima različitih veličina i jamčenju odgovarajuće socijalne zaštite za zaposlene i samozaposlene te da ponajprije predstavljaju ključan alat za socijalnu zaštitu samozaposlenih i zaposlenih osoba.

3.12.

EGSO ponavlja da je postizanje dogovora s predmetnim organizacijama na nacionalnoj ili podnacionalnoj razini najbolji način uspostave radnog vremena i radnih dana. Zapravo je iznimno važno uskladiti potrebe potrošača za pristupom određenim proizvodima i uslugama sa željom nekih poduzeća da rade praznicima i navečer te zaštititi potrebe za odmorom vlasnika mikropoduzeća i njihovih zaposlenika, čime se jamči ravnoteža između poslovnog i obiteljskog života i omogućuje vrijeme za osposobljavanje.

3.13.

EGSO također ističe, u skladu sa socijalnim stupom, potrebu za jamčenjem pravedne naknade i kvalitete rada za sve radnike u sektoru, neovisno o tome je li riječ o internetskom ili tradicionalnom radu. Posebice skreće pozornost na slučaj ugovora o radu tisuća radnika koji rade za internetska poduzeća koja još nisu obuhvaćena kolektivnim pregovaranjem, kao i na ugovore kod velikih trgovaca na malo sastavljene samo zbog većeg priljeva potrošača vikendom (što ima za posljedicu povećanje broja ugovora o povremenom radu) ili u kojima se rad vikendom i noćni rad ne računa kao prekovremeni. Naposljetku, EGSO smatra da bi se stvaranjem mehanizma za učinkovit socijalni dijalog koji obuhvaća i mala poduzeća i mikropoduzeća pružile bolje mogućnosti za razvoj poduzeća i bolji sustav zaštite za radnike.

3.14.

EGSO pozdravlja preporuku da javna tijela olakšaju usvajanje digitalnih tehnologija malih poduzeća. Međutim, to ne može biti jedino rješenje. Tradicionalne trgovine i dalje su ključan element ne samo za rast u EU-u nego i u pogledu socijalne kohezije, osobito u lokalnim zajednicama i za potrošače koji ne pripadaju digitalnoj generaciji. Stoga je potrebno supostojanje internetske i tradicionalne trgovine. S tim u vezi, EGSO smatra da Komisija podcjenjuje teškoće s kojima se suočavaju mala poduzeća i mikropoduzeća kada je riječ o sudjelovanju u e-trgovini i ostvarivati dobit u tome.

3.15.

EGSO se slaže s Komisijom da je potrebno kvalitetno osposobljavanje poslodavaca koji se žele uključiti u e-trgovinu. Unatoč tome Odbor smatra da je situacija složenija te da se MSP-ovi, posebice mala poduzeća i mikropoduzeća, suočavaju s višestrukim izazovima, kao što su: (a) promjena i prilagodba njihove unutarnje organizacije; (b) znanje stranih jezika; (c) dobivanje i razumijevanje pravnih i administrativnih informacija; (d) uspostava učinkovitog i konkurentnog sustava dostave; (e) nadilaženje fiskalnog i socijalnog dampinga na razini EU-a (prijevara u vezi s PDV-om, krivotvorenje itd.). Iz tog razloga EGSO potiče Komisiju i države članice da podupru MSP-ove i njihove organizacije tijekom njihova prijelaza na e-trgovinu, širokim pristupom kojim se u obzir uzimaju svi potrebni uvjeti za stvaranje uspješnih internetskih poduzeća.

3.16.

EGSO smatra da bi e-trgovina mogla biti značajna mogućnost za mnoge MSP-ove. Osim toga, Odbor ističe da je Komisija nedavno objavila prvi prijedlog namijenjen za regulaciju odnosa između platformi i poslovnih subjekata na digitalnom tržištu. Ta je mjera usredotočena na transparentnost, no njome se ne rješavaju određene česte nepoštene prakse kojima se narušava pošteno tržišno natjecanje (odredbe o paritetu cijena, fiskalni damping, različito oporezivanje itd.) između komercijalnih korisnika i velikih internetskih platformi (5). Stoga Odbor predlaže Komisiji da uspostavi jednake uvjete u pogledu poštenog tržišnog natjecanja na digitalnom tržištu.

3.17.

EGSO-a smatra da su potrebne različite mjere kako bi se pružili potrebni uvjeti za maloprodajni sektor, posebice za MSP-ove i mikropoduzeća kao najveće pokretače otvaranja neto radnih mjesta, radi rješavanja problema razlika u vještinama: jačanje utvrđivanja i predviđanja potreba za vještinama, uključujući smjernice; poboljšanje rezultata obrazovanja i osposobljavanja u skladu s potrebama tržišta rada, uključujući promicanje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; poboljšanje okvirnih uvjeta za bolje usklađivanje ponude i potražnje; pružanje bolje potpore u pogledu potreba za osposobljavanjem MSP-ova i mikropoduzeća.

3.18.

EGSO pozdravlja pozornost koju je Komisija usmjerila na trošak usklađivanja posebice za mala poduzeća, kao i činjenicu da se naglašava nedovoljna osviještenost o posebnostima sektora.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO poziva Komisiju da se suoči sa sve većim problemom iseljavanja iz gradskih središta te sa socijalnim i okolišnim posljedicama te pojave. Pogodnost većih i manjih gradova za život ovisi o opstanku mnogih malih poduzeća i mikropoduzeća (lokalnih trgovina) koja zadovoljavaju potrebe mnogih potrošača, ali su izložena riziku da ih potisne sve veća koncentracija velikih maloprodajnih lanaca.

4.2.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što nema upućivanja na održivi maloprodajni sektor i ulogu koju u tom postupku mogu imati mali trgovci i mikrotrgovci na malo. Međutim, potreban je poticajniji okvir kojim bi ih se osvijestilo o vezi između održivih izbora i konkurentnosti te bi im se pružile prilagođene informacije i tehnička pomoć, kao i potrebni sustavi kreditiranja za provedbu poboljšanja. S obzirom na slab položaj koji imaju u smislu utjecaja na potrošače i proizvođače, malim trgovcima i mikrotrgovcima na malo ne bi se trebali nametati izbori.

4.3.

U Komunikaciji se ne obraća pozornost na sukobe koji postoje u ugovornim odnosima između poduzeća, npr. neuravnoteženi franšizni ugovori, kašnjenja u plaćanju i nepoštene trgovačke prakse. Sve veća koncentracija moći među velikim trgovcima na malo u Europi predstavlja osobito ozbiljan izazov (6). Kako bi se riješilo narušeno tržišno natjecanje i očuvala konkurentnost, u Komunikaciji je trebalo razmotriti oba navedena pitanja.

4.4.

EGSO preporučuje Komisiji, kao što je već istaknuto u mišljenju „Nove pogodnosti za potrošače”, da utvrdi i uvede učinkovit sustav rješavanja sporova, kojim se omogućuje upravljanje situacijama nastalim zbog zlouporabe gospodarske moći i praksi kojima se narušava tržišno natjecanje.

---

(1)  Promet tijekom 2016.: 9 864 468,4 milijuna EUR; broj poduzeća (2015.): 6 205 080; vrijednost proizvodnje (2015.): 2 687 115 milijuna EUR. U tom je sektoru 2016. bilo zaposleno 33 399 447 osoba, od čega su 27 892 082 bili zaposlenici.

(2)  SL C 327, 12.11.2013., str. 20.

(3)  SL C 440, 6.12.2018., str. 165.

(4)  Vidjeti fusnotu 2.

(5)  SL C 440, 6.12.2018., str. 177.

(6)  Vidjeti fusnotu 3.

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja za 2017.

(COM(2018) 482 final)

(2019/C 110/08)

Izvjestiteljica:

Baiba MILTOVIČA

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 5.9.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	188/1/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja sažetost i usredotočenost izvješća za 2017. koje se temelji na opširnom radnom dokumentu službi Komisije. Učinkovita i provedena politika tržišnog natjecanja temelj je održivog tržišnog gospodarstva. Njome se mogu uspostaviti jednaki uvjeti za proizvođače dobara i usluga, pružiti sigurnost potrošačima, poticati tržišno natjecanje i postići ključni društveni ciljevi kao što je sloboda izbora potrošača, kao i politički ciljevi kao što je dobrobit europskih građana i promicanje integracije europskog tržišta. Također ima važnu ulogu u podržavanju pozitivne poslovne, ekološke i društvene dinamike u međunarodnoj trgovini s trećim zemljama.

1.2.

U izvješću za 2017. godinu snažan je naglasak stavljen na poštovanje i provedbu te se navode primjeri energičnog djelovanja Komisije. Potrošači te mala i srednja poduzeća često su u nepovoljnom položaju zbog velikih poduzeća koja mogu zloupotrebljavati svoj dominantni položaj na tržištu, pa su posebno dobrodošle mjere kojima se bori protiv praksi protivnih tržišnom natjecanju.

1.3.

Zbog porasta aktivnosti protivnih tržišnom natjecanju na tržištima EU-a došlo je do postojanog razvoja nacionalnih tijela za tržišno natjecanje kao važnih provedbenih tijela za relevantno pravo. Direktiva ECN+, koja nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje omogućuje da budu djelotvornija, osnažuje nacionalne kapacitete na tom polju.

1.4.

Ključno je osnažiti autonomiju nacionalnih tijela za tržišno natjecanje i osigurati odgovarajuća sredstva. Za njihov djelotvoran rad potrebna je prava neovisnost, stručno znanje i osposobljavanje, pa treba pomno pratiti Direktivu ECN+ kako bi se provjerilo da se to postiže. Potrebno je poticati preventivne mjere da se izbjegnu aktivnosti protivne tržišnom natjecanju i povećati kazne kako bi imale djelotvoran odvraćajući učinak.

1.5.

EGSO podržava Komisiju u području privatne pravne provedbe pravila tržišnog natjecanja i smatra da zajedničke tužbe treba olakšati u pravnim sustavima svih država članica. Komisija treba nastaviti pratiti učinkovitost mehanizama kolektivne pravne zaštite kod povreda prava tržišnog natjecanja u raznim državama članicama i prema potrebi poduzeti daljnje mjere. U tom je pogledu prijedlog Komisije o zajedničkim tužbama, uključen u prijedlog Nove pogodnosti za potrošače, razočaravajući.

1.6.

Treba razmotriti izradu dodatnih prijedloga o franšiznom poslovanju koji bi se uključili u Uredbu o skupnom izuzeću (1) kako bi se vratila komercijalna i ugovorna ravnoteža između korisnika franšize i davatelja franšize.

1.7.

Kada postoje značajne para-trgovačke djelatnosti koje provode tijela lokalne vlasti, potencijalno potpomognute javnim subvencijama što omogućuje nepošteno tržišno natjecanje, trebalo bi ih proučiti kako bi se utvrdilo je li potrebno prilagoditi pravila o državnim potporama ili druge instrumente.

1.8.

Što se tiče Direktive o zviždačima, preporučuje se da se prilikom prijenosa i primjene u nacionalnim zakonodavstvima potvrdi da zviždači uvijek imaju pristup sindikalnim predstavnicima i da se im se u svim okolnostima pruža potpuna zaštita.

1.9.

Kada se to može primijeniti na provedbu prava o tržišnom natjecanju, smatra se da bi se detaljnom analizom Komisije u pogledu praksi energetskih regulatornih tijela u svim državama članicama u suradnji s Vijećem europskih energetskih regulatornih tijela (CEER) i Agencijom za suradnju energetskih regulatornih tijela (ACER) moglo utvrditi mjere kojima bi se moglo ukloniti ograničavajuće djelovanje koje i dalje šteti potrošačima.

1.10.

Novom analizom funkcioniranja lanca distribucije hrane u budućim izvješćima o politici tržišnog natjecanja mogli bi se utvrditi i predložiti pravni lijekovi za kontinuirano korištenje tržišne moći od strane trgovaca na dominantnim položajima, a koje se može pokazati neprimjerenim.

1.11.

Postoji niz praksi protivnih tržišnom natjecanju koje postoje i neprestano se stvaraju u digitalnom gospodarstvu. Odbor je zabrinut što se ne primjenjuju odgovarajuća sredstva za praćenje tog financijski dinamičnog sektora koji se ubrzano razvija, te potiče da se u tu svrhu unesu posebne odredbe u višegodišnji financijski okvir.

1.12.

Postoji niz čimbenika izvan neposrednog područja politike tržišnog natjecanja koji ipak izazivaju zabrinutost u pogledu narušavanja tržišta: velike razlike između država članica u oporezivanju trgovačkih društava, prakse zapošljavanja poznate pod zajedničkim nazivom socijalni damping, prakse koje nastaju u ekonomiji honorarnih poslova te pitanja koja se odnose na kružno gospodarstvo i globalnu gospodarsku održivost. Odbor poziva Komisiju da u potpunosti primijeni sve svoje ovlasti i kapacitete kako bi osigurala da sive zone u kojima postoji ponašanje protivno tržišnom natjecanju budu, gdje god je moguće, pod nadzorom, razjašnjene i ispravljene.

1.13.

Pravo tržišnog natjecanja jedan je od najstarijih dijelova pravne stečevine, no nije uvijek doraslo izazovima ovog stoljeća. Umjetnoj odvojenosti tržišta od socijalno-ekoloških aspekata posebno bi koristila sveobuhvatna i sistemska revizija prava EU-a o tržišnom natjecanju kojom bi se uključilo gospodarske, okolišne i socijalne ciljeve.

2.   Sadržaj Izvješća o politici tržišnog natjecanja za 2017.

2.1.

Politika tržišnog natjecanja temelj je jedinstvenog tržišta i postoji od donošenja Ugovora iz Rima i utemeljenja današnje Europske unije. Utvrđena je u okviru koji je utvrđen u odredbama kao što su članci 101. i 102. UFEU-a, koji pojašnjavaju njezin sadržaj i područje primjene.

2.2.

Tijekom 2017. poduzete su posebne mjere u korist potrošača i europske industrije u ključnim područjima: digitalno gospodarstvo, energetika, farmaceutski i agrokemijski sektor, mrežne industrije i financijska tržišta. Ovaj sažetak naglašava glavne točke Izvješća, koji i sam predstavlja sažetak opsežnog rada u brojnim gospodarskim sektorima.

2.3.

Politika mora biti prenesena u pravila, a pravila moraju biti provedena. Europska komisija bila je jedan od članova osnivača Međunarodne mreže za tržišno natjecanje (ICN) te je aktivna i u svim međunarodnim forumima o tržišnom natjecanju, uključujući OECD, UNCTAD, WTO i Svjetsku banku. Komisija blisko surađuje s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i predložila je nova pravila u obliku direktive (2) kako bi tijelima država članica nadležnima za tržišno natjecanje omogućila da učinkovitije provode protumonopolska pravila EU-a.

2.4.

Važno je da pojedinci koji imaju saznanja o postojanju ili funkcioniranju kartela, ili o drugim vrstama povreda protumonopolskih propisa, imaju na raspolaganju sredstva za razotkrivanje takvih praksi. Pokrenut je novi instrument za anonimne zviždače koji olakšava taj postupak i aktivno se upotrebljava.

2.5.

Zahtjevi u pogledu prijave za manje i manje problematične mjere državne potpore sada su pojednostavljeni te su uvedeni izuzeci, a 24 države članice uključile su se u modul za transparentnu dodjelu koji pruža podatke o državnim potporama.

2.6.

Poduzeta je stroga provedba pravila tržišnog natjecanja na koncentriranim tržištima. U farmaceutskom sektoru pokrenut je prvi istražni postupak Komisije u pogledu zabrinutosti o praksama određivanja prekomjernih cijena u farmaceutskoj industriji; ispitano je nekoliko koncentracija u agrokemijskom sektoru i zabranjena je jedna koncentracija u industriji cementa koja bi dovela do znatnog smanjenja tržišnog natjecanja.

2.7.

U energetskom sektoru provele su se provedbene mjere u vezi s državnim potporama i mehanizmima za razvoj kapaciteta, a istraga o poslovnim praksama Gazproma u srednjoj i istočnoj Europi dovela je do preliminarnih rezultata da je bilo kršenja protumonopolskih pravila EU-a.

2.8.

U prometnom sektoru ispitana su stjecanja u zrakoplovnom sektoru i utvrđena su djelovanja protivna tržišnom natjecanju u željezničkom prometu u Litvi, što je rezultiralo novčanim kaznama i popravnim mjerama, te je pružena državna potpora sektoru u Grčkoj i Bugarskoj. Poduzete su mjere protiv poduzeća Scania zbog sudjelovanja u kartelu u pogledu cestovnog prijevoza tereta, a nekoliko tvrtki u sektoru automobilskih dijelova bilo je kažnjeno velikim novčanim kaznama.

2.9.

Proširenje Uredbe o općem skupnom izuzeću na luke i zračne luke pojednostavilo je pružanje odgovarajućih državnih potpora.

2.10.

Istragom Komisije o predloženoj koncentraciji između društva Deutsche Börse i društva London Stock Exchange Group zaključeno je da bi tom koncentracijom nastao monopol te je ona zabranjena.

2.11.

Valja napomenuti da će politika tržišnog natjecanja EU-a morati konstruktivno i kreativno odgovoriti na izazov koji sa sobom donosi povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije. Kako je utvrdilo Europsko vijeće, u svakom budućem sporazumu o trgovini trebali bi se osigurati ravnopravni uvjeti, posebno u pogledu tržišnog natjecanja i državnih potpora.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja izvješće za 2017., koje sadrži brojne primjere usmjerenosti Komisije na promicanje dobrobiti potrošača i sprečavanje nanošenja štete potrošačima. Rezultat takvog pristupa nije samo jačanje integracije jedinstvenog tržišta nego i jačanje gospodarskog razvoja i povezanih ciljeva socijalne politike.

3.2.

U prošloj je godini u mišljenjima EGSO-a često utvrđena važnost učinkovite i primijenjene politike tržišnog natjecanja. Referentne vrijednosti za dobrobit i blagostanje potrošača uz održavanje učinkovite konkurentske strukture pružaju razlog za rješavanje problema iskorištavanja, isključujućih djelovanja i ograničavajućih sporazuma. Poticanjem najbolje gospodarske prakse čvrsta politika tržišnog natjecanja potiče jačanje europskih poduzeća na konkurentnim svjetskim tržištima kao i promicanje socijalnih ciljeva na kojima se temelji.

3.3.   Emisije automobilskog prijevoza

3.3.1.

U mišljenju EGSO-a pod nazivom „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” (3) napominje se da nedovoljno poštovanje mehanizama koji garantiraju provedbu zakonodavstva o okolišu i upravljanje okolišem nažalost doprinosi nepoštenom tržišnom natjecanju i šteti gospodarstvu. Odbor ističe da je usklađenost s vladavinom prava i njezino poštovanje ključno za snažnu tržišnu politiku.

3.3.2.

U tom kontekstu Odbor pozdravlja činjenicu da je preliminarna istraga Komisije o mogućem kartelu u koji su uključeni BMW, Volkswagen, Daimler, Audi i Porsche, u vezi s ograničavanjem razvoja sustava selektivne katalitičke redukcije i filtara čestica, čime se možda ograničilo uvođenje ekološki prihvatljivijih tehnologija, dovela do toga da tim koji se bavi praksama protivnim tržišnom natjecanju sada pokrene službeni istražni postupak.

3.4.   Mehanizmi kolektivne pravne zaštite

3.4.1.

Odbor primjećuje konačni prijenos Direktive o naknadi štete za kršenje prava tržišnog natjecanja (4) koja djelomično rješava pitanje pružanja pravnog mehanizma za kolektivne mjere. Međutim, povlačenje prijedloga direktive koji je 2009. izradila Glavna uprava COMP, kada se zajednički sagleda s prijedlogom nedavno uključenim u Paket „Nove pogodnosti za potrošače”, ukazuje na nedostatak političke volje da se poduzmu značajni koraci prema uspostavi istinski učinkovitog okvira za zajedničke tužbe na europskoj razini. Stoga EGSO potiče Komisiju da nastavi pratiti učinkovitost mehanizama kolektivne pravne zaštite kod povreda prava tržišnog natjecanja u različitim državama članicama i prema potrebi poduzme daljnje mjere.

3.5.   Maloprodajne franšize

3.5.1.

EGSO primjećuje da postoji rastući problem koji se odnosi na franšizne ugovore u maloprodajnom sektoru koji može imati ozbiljne posljedice na tržišno natjecanje. Na primjer, veliki spor u Nizozemskoj između davatelja franšize HEMA i brojnih korisnika franšize u vezi postojećih ugovora i udjela zarade od prodaje na internetu doveo je do raskida franšiznih ugovora. Odbor poziva Komisiju da analizira tu situaciju i iznese dodatne prijedloge za franšizno poslovanje koji bi mogli biti uključeni u Uredbu o skupnom izuzeću kako bi se vratila komercijalna i ugovorna ravnoteža između korisnika franšize i davatelja franšize.

3.6.   Subvencije na razini lokalnih vlasti

3.6.1.

U mnogim državama članicama tijela lokalne vlasti okreću se razvoju komercijalnih aktivnosti koje upotrebljavaju resurse ili objekte u javnom vlasništvu. To može dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja ako je prisutan element subvencije. Primjerice, mala i srednja poduzeća u industriji usluživanja hrane i turizma suočavaju se sa subvencioniranim aktivnostima u kantinama sportskih klubova, rekreacijskih centara itd. Tijela lokalne vlasti posjeduju ili nude javna sredstva tim klubovima i udrugama koje su često izuzete od plaćanja PDV-a i uživaju socijalne premije, kao što je volonterski rad. Te paratrgovačke djelatnosti često su organizirane (u smislu prometa i dobiti) kao normalno trgovačko poduzeće. Odbor poziva Komisiju da prati taj fenomen i vidjeti je li potrebno prilagoditi pravila o državnim potporama ili druge instrumente na razini EU-a kako bi se regulirale te lokalne aktivnosti, koje se u nekim slučajevima čak i subvencioniraju sredstvima iz EU-a!

3.7.   Informacije o državnim potporama

3.7.1.

Dostupnost i uporaba modula za transparentnu dodjelu posebno je dobrodošla jer omogućava zainteresiranim dionicima (Komisija, konkurenti i šira javnost) da provjere sukladnost državnih potpora s pravilima. Do danas su objavljeni podaci o približno 30 000 predmeta dodjele potpore.

4.   Posebne napomene

4.1.   Direktiva ECN +

4.1.1.

Potaknut naglaskom na provedbi pravila tržišnog natjecanja u izvješću, EGSO koristi ovu priliku da ponovno iznese svoja stajališta (5) o Direktivi ECN+ (6) koja ovlašćuje tijela nadležna za tržišno natjecanje da učinkovitije provode pravila.

4.1.2.

Odbor je ranije iznio stav da bi Uredba bila učinkovitiji zakonodavni instrument u tom području, ali uviđa potrebu za proporcionalnošću. Nadalje, politika tržišnog natjecanja trebala bi jamčiti jednake mogućnosti, pri čemu tijela nadležna za tržišno natjecanje trebaju imati na raspolaganju pravne mjere i instrumente potrebne za rješavanje problema tajnih kartela.

4.1.3.

Iako bi Direktiva ECN+ trebala jamčiti neovisnost, resurse i učinkovit skup alata za provođenje pravila, i dalje se postavljaju pitanja o autonomiji i kapacitetima tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Za njihov djelotvoran rad potrebna je prava neovisnost, stručno znanje i osposobljavanje. Potrebno je poticati preventivne mjere da se izbjegne djelovanje protivno tržišnom natjecanju i povećati kazne kako bi imale djelotvoran odvraćajući učinak. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlasti za pokretanje sudskih postupaka.

4.2.   Zaštita zviždača

4.2.1.

Treba poduzeti dodatne napore u pogledu informiranja javnosti o pravilima tržišnog natjecanja. Time će se poboljšati učinkovitost novih alata koji su dostupni za prijavljivanje povreda prava tržišnog natjecanja, kao što je alat zviždača. EGSO je zadovoljan što se taj alat redovito upotrebljava, ali je iz brojnih razloga zabrinut u pogledu predložene Direktive, koja ima za cilj jačanje zaštite zviždača (7).

4.2.2.

EGSO poziva Komisiju da pregleda njegovo mišljenje o ovoj Direktivi (8) u kojem preporučuje da područje primjene Direktive ne bude ograničeno na sukladnost s pravom EU-a, nego da se proširi tako da uključuje i usklađenost s nacionalnim zakonodavstvom.

4.2.3.

Također je važno spomenuti uključivanje prava radnika te navesti sindikalne predstavnike i nevladine organizacije kao primjere pravnih osoba. Zviždači u svakoj fazi postupka trebaju imati pristup sindikalnim predstavnicima.

4.3.   Digitalno gospodarstvo

4.3.1.

EGSO primjećuje da je nova Uredba o suradnji u zaštiti potrošača (9) usvojena krajem 2017. i da bi trebala osigurati bolju koordinaciju između potrošačkih mreža kako bi se provele mjere protiv prekograničnog postupanja protivnog tržišnom natjecanju. Na primjer, Uredbom se utvrđuju prakse geografskog blokiranja u sektoru e-trgovine, što je po svojoj naravi prekogranično pitanje. Europski potrošački centri bavili su se tim problemom dugi niz godina i prikupili su prekogranične primjere i prakse. Sada se očekuju bolje koordinirane provedbene mjere u suradnji s Europskom mrežom za tržišno natjecanje i Mrežom za suradnju u području zaštite potrošača.

4.3.2.

U području digitalnog gospodarstva koje ubrzano raste neprekidno se stvaraju raznovrsne druge vrste praksi protivnih tržišnom natjecanju. Na primjer, upotrebom složenih algoritama cijene se mogu prilagoditi na temelju podataka o određenoj osobi, prikupljenih iz raznih internetskih izvora, a također se pomaže poduzećima da sklapaju tajne dogovore preko interneta. Komisija treba imati na raspolaganju odgovarajuća proračunska sredstva kako bi nadzirala i suzbijala takve prakse.

4.4.

EGSO smatra da bi bolja suradnja između tijela nadležnih za tržišno natjecanje i organizacija potrošača bila korisna za obje strane, posebice jer su nacionalne organizacije potrošača u dobrom položaju za informiranje tijela nadležnih za tržišno natjecanje o sumnjama kršenja. Zapravo, oni mogu nadležnim tijelima pružiti vrijedne podatke iz vlastitog postupanja s pritužbama.

4.5.

Energetska unija može potaknuti kontinuirani postupak održavanja poštenog tržišnog natjecanja u energetskom sektoru EU-a, koji je i dalje područje u kojem postoji širok spektar potrošačkih i industrijskih cijena i gdje se tržišni izbor može ograničiti. EGSO smatra da će detaljna analiza regulatornih praksi – koje se znatno razlikuju između država članica – pružiti temelj za konstruktivan dijalog kako bi se riješio problem nepodudarnosti, a to bi trebala zajednički provoditi tijela nadležna za tržišno natjecanje, nacionalna energetska regulatorna tijela i Komisija. Time će se možda pojasniti nedostatak izbora i ograničavajuća djelovanja u, na primjer, programima centralnoga grijanja.

4.6.

Neodgovarajuće nametanje tržišne snage u sektoru maloprodaje hrane problem je koji i dalje postoji. Komisija postavlja pitanje jesu li veliki maloprodajni lanci dobili preveliku pregovaračku moć (u bilateralnim pregovorima sa svojim dobavljačima) i kupovnu moć (na tržištu općenito) zahvaljujući svojoj dvostrukoj ulozi kupca i konkurenta (preko vlastitih robnih marki) svojih dobavljača (10). Odbor poziva na djelovanje u skladu sa svojim nedavnim mišljenjem o toj temi (11) i ponavlja svoju preporuku da Komisija uključi praćenje funkcioniranja lanca distribucije hrane u buduća izvješća o politici tržišnog natjecanja.

4.7.   Pravo tržišnog natjecanja i širi javni interes

4.7.1.

Narušavanje tržišta mogu prouzročiti razni čimbenici izvan strogog područja primjene politike tržišnog natjecanja. Među njima su: velike razlike između država članica u oporezivanju trgovačkih društava, prakse zapošljavanja poznate pod zajedničkim nazivom socijalni damping, prakse koje nastaju u ekonomiji honorarnih poslova te pitanja koja se odnose na kružno gospodarstvo i globalnu gospodarsku održivost.

4.7.2.

Pravo tržišnog natjecanja koje se temelji na gospodarskim perspektivama sredine 20. stoljeća sada mora dorasti izazovima 21. stoljeća. Kako bi se prevladala umjetna odvojenost tržišta od socijalno-ekoloških pitanja trebalo bi otpočeti sveobuhvatnu i sistemsku reviziju zakonodavstva EU-a o tržišnom natjecanju, uzimajući u obzir gospodarske, okolišne i socijalne ciljeve.

4.7.3.

EGSO smatra da bi obveze koje je EU preuzeo u pogledu ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, uz postojeće obveze u ugovorima, trebalo uzeti u obzir kao ciljeve od javnog interesa u primjeni prava tržišnog natjecanja jednako kao i interese potrošača.

4.7.4.

Potrebno je priznati učinke tržišnih koncentracija na buduće generacije potrošača i proizvođača. Trebalo bi razmotriti različite modele za izračun dugoročnih štetnih učinaka, npr. kao što je u javnoj nabavi već učinjeno uračunavanjem troška životnog ciklusa proizvoda.

4.8.

EGSO je u nekoliko nedavnih mišljenja (12) zatražio da se mjere koje se odnose na pošteno oporezivanje koje poduzima Europska komisija (u pogledu multinacionalnih poduzeća i pojedinaca) ojačaju jer su mnoga pitanja ostala neriješena. To uključuje borbu protiv poreznih prevara, poreznih oaza, agresivnog poreznog planiranja i nepoštenog tržišnog natjecanja u području oporezivanja među državama članicama.

4.9.

Konkretnije, postoje primjeri kontinuiranog i znatnog narušavanja tržišta uzrokovanog vrlo različitim nacionalnim sustavima poreza na trgovačka društva u državama članicama, pri čemu se oporezivanje trgovačkih društava kreće u rasponu od 9 % do 35 %, a u nekim zemljama postoje još niže stope u kategorijama kao što su prava intelektualnog vlasništva. Budući da je politika oporezivanja u nacionalnoj nadležnosti, politici tržišnog natjecanja EU-a uvijek će predstavljati napor ublažiti nastala narušavanja.

4.10.

Direktiva o suzbijanju izbjegavanja poreza, koja bi trebala biti primijenjena putem zakona država članica do 1. siječnja 2019., utvrđuje pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta i sadrži elemente koji bi trebali pomoći u izbjegavanju nekih različitih nacionalnih pristupa, i to treba pozdraviti.

---

(1)  Uredba Komisije (EU) br. 330/2010 (SL L 102, 23.4.2010., str. 1.).

(2)  http://ec.europa.eu/competition/antitrust/proposed_directive_en.pdf

(3)  SL C 283, 10.8.2018., str. 69.

(4)  Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća o postupcima za naknadu štete zbog kršenja odredaba prava tržišnog natjecanja (SL L 349, 5.12.2014., str. 1.).

(5)  SL C 345, 13.10.2017., str. 70.

(6)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitije provođenje pravila i osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (COM/2017/0142 final).

(7)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018) 218 final).

(8)  Mišljenje EGSO-a „Jačanje zaštite zviždača na razini EU-a”. Izvjestiteljica: Franca Salis-Madinier (SL C 62, 15.2.2019., str. 155.).

(9)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).

(10)  Radni dokument osoblja Komisije (SWD(2018) 349 final).

(11)  SL C 283, 10.8.2018., str. 69.

(12)  SL C 262, 25.7.2018., str. 1.; SL C 197, 8.6.2018., str. 29.; SL C 81, 2.3.2018., str. 29.

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora

(COM(2018) 398 final – 2018/0222 (NLE))

(2019/C 110/09)

Izvjestitelj:

Jorge PEGADO LIZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 12.7.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	205/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO prima na znanje Prijedlog Uredbe o izmjeni Uredbe (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (COM(2018) 398 final), koja se odnosi na to da se u ovlašćujuću uredbu dodaju dvije nove kategorije koje bi Komisije omogućile donošenje skupnih izuzeća (Uredba (EU) 2015/1588 (1) od 13. srpnja 2015.).

1.2.

EGSO smatra da je taj prijedlog potreban i primjeren u okviru cijelog niza novih prijedloga koji se osobito odnose na sljedeći višegodišnji financijski okvir jer je to ključan instrument za učinkovito funkcioniranje više mjera predviđenih u tim novim inicijativama. Prijedlog svakako doprinosi važnoj ulozi Komisije pri odabiru financiranih projekata u skladu sa zajedničkim interesima EU-a te da se javnom potporom potpuno transparentno dopunjuju privatna ulaganja.

1.3.

EGSO tako daje svoju suglasnost i potporu tom novom prijedlogu Komisije. Odbor također smatra prikladnim potaknuti predmetne dionike na praćenje smjernica Kodeksa najbolje prakse.

2.   Prijedlog Komisije

2.1.

Komisija je 6. lipnja 2018. iznijela Prijedlog Uredbe o izmjeni Uredbe (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (2) u okviru čitavog niza novih prijedloga koji se odnose osobito na sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) (3).

2.2.

Budući da se tim prijedlogom nastoji poboljšati međudjelovanje određenih programa financiranja sredstvima EU-a, osobito u okviru programa COSME i Obzor Europa ili programa Digitalna Europa, novog fonda InvestEU, te promicanje europske teritorijalne suradnje i pravila o državnim potporama, morat će omogućiti ciljane izmjene važećih pravila o državnim potporama, tako da se javno financiranje država članica – uključujući financiranje iz europskih strukturnih i investicijskih fondova kojima se upravlja na nacionalnoj razini – i fondovi Unije kojima upravlja Komisija na središnjoj razini mogu što fluidnije kombinirati, bez narušavanja tržišnog natjecanja na tržištu EU-a.

2.3.

Stoga se Prijedlog odnosi na to da se u ovlašćujuću uredbu dodaju dvije nove kategorije koje bi Komisiji omogućile donošenje skupnih izuzeća (Uredba (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015.), na temelju jasnih kriterija spojivosti, čime se osigurava ograničen učinak na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama. Donošenjem takvih skupnih izuzeća mogli bi se znatno pojednostavniti administrativni postupci za države članice i Komisiju na temelju jasno definiranih ex ante uvjeta spojivosti.

2.4.

Ukratko, Komisija stoga predlaže da se dodaju sljedeće dvije podtočke u članak 1. stavak 1. točku (a) Uredbe (EU) 2015/1588: „xv. financiranja koje se usmjerava ili dopunjuje financijskim instrumentima ili proračunskim jamstvima EU-a kojima se centralizirano upravlja ako je potpora u obliku dodatnog financiranja državnim sredstvima; xvi. projekata koji se dijelom financiraju sredstvima iz programa europske teritorijalne suradnje EU-a”.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO je u vrlo nedavno usvojenim mišljenjima podržao nove programske inicijative Komisije, osobito u okviru sljedećih mišljenja: a) InvestEU (4); b) Program Obzor Europa (5); c) Umjetna inteligencija za Europu (6); d) Istraživanje i inovacije – obnovljeni europski program (7); e) Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond (8); f) Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji za razdoblje 2021. – 2027. (9); g) Instrument za povezivanje Europe (10); h) Provedba projekata mreže TEN-T (11); i) Povezana i automatizirana mobilnost (12); j) Program Digitalna Europa (13).

3.2.

Ovaj prijedlog Komisije potreban je za učinkovito funkcioniranje više mjera predviđenih u tim novim inicijativama, čiji je popis naveden indikativno jer su rasprave među suzakonodavcima još u tijeku i svakako doprinosi važnoj ulozi Komisije pri odabiru financiranih projekata i programa u skladu sa zajedničkim interesima EU-a te da se javnom potporom potpuno transparentno dopunjuju privatna ulaganja.

3.3.

Naime, članci 107., 108. i 109., u Poglavlju „Zajednička pravila o tržišnom natjecanju” osnovne su odredbe u temeljnom zakonu EU-a (UFEU) kojima se uređuju državne potpore.

3.4.

Radi primjene Uredbe (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015., u njoj je predviđena primjena članaka 107. i 108. UFEU-a na određene kategorije horizontalnih državnih potpora, neovisno o tome je li riječ o državnim ulaganjima ili jamstvima.

3.5.

Tu uredbu treba prilagoditi kako bi se mogli provoditi ciljevi izneseni u Prijedlogu Komisije, kojima EGSO daje svoju punu podršku.

3.6.

EGSO se stoga slaže s potrebnim izmjenama Uredbe (EU) 2015/1588 navedenima u Prijedlogu Komisije jer smatra da su ključne za postizanje navedenih ciljeva.

3.7.

Osim toga, EGSO pozdravlja to što je Komisija nekoliko dana nakon objave Prijedloga koji se ovdje ispituje objavila i Kodeks najbolje prakse za provedbu postupaka nadzora državnih potpora (14), kojim se stavlja izvan snage kodeks objavljen 2009. i koji obuhvaća Obavijest Komisije o pojednostavljenom postupku (15).

3.8.

EGSO pozdravlja tu inicijativu čiji je cilj što učinkovitija primjena moderniziranih pravila o državnim potporama, kakva su navedena u ovom prijedlogu, i stoga državama članicama, korisnicima potpora i drugim dionicima pružiti smjernice o funkcioniranju postupaka državne pomoći u praksi te „učiniti postupke državne potpore što transparentnijima, jednostavnijima, jasnijima, predvidljivijima i pravovremenijima”.

3.9.

Cilj tog Kodeksa najbolje prakse iz 2018. nije da bude cjelovit i njime se ne stvaraju nova prava. Njime se opisuje postupak i daju se smjernice u tom pogledu. Kao što se navodi, taj kodeks trebalo bi čitati zajedno s ostalim prethodno usvojenim dokumentima.

3.10.

Njegov je glavni cilj poticati suradnju dionika s Komisijom tijekom nadzora i postići razumljivost postupka za poduzeća i države.

3.11.

Također se poboljšava postupak obrade pritužbi u području državnih potpora i obvezuju se podnositelji pritužbi da pokažu postojanje utjecaja na interes čim podnesu obrazac za pritužbe te se navode okvirni rokovi za rješavanje pritužbi.

---

(1)  SL L 248, 24.9.2015., str. 1.

(2)  COM(2018) 398 final.

(3)  COM(2018) 321 final od 2. travnja 2018.

(4)  ECO/474 (SL C 62, 15.2.2019., str. 131.).

(5)  INT/858 (SL C 62, 15.2.2019., str. 33).

(6)  SL C 440, 6.12.2018., str. 51.

(7)  SL C 440, 6.12.2018., str. 73.

(8)  ECO/462 (SL C 62, 15.2.2019., str. 90.).

(9)  SL C 440, 6.12.2018., str. 116.

(10)  SL C 440, 6.12.2018., str. 191.

(11)  TEN/669 (SL C 62, 15.2.2019., str. 269.).

(12)  TEN/673 (SL C 62, 15.2.2019., str. 274.).

(13)  TEN/677 (SL C 62, 15.2.2019., str. 292.).

(14)  Komunikacija Komisije C(2018) 4412 final od 16.7.2018.

(15)  SL C 136, 16.6.2009., str. 13.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o djelovanju Unije nakon njezinog pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

(COM(2018) 365 final – 2018/0189 (COD))

(2019/C 110/10)

Izvjestitelj:

Arnold PUECH d’ALISSAC

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 10.9.2018. Vijeće, 17.10.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.11.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	208/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Za proizvođače Europske unije oznake zemljopisnog podrijetla predstavljaju jedinstven i dragocjen resurs na svjetskom tržištu, koje je u sve većoj mjeri liberalizirano i konkurentno.

1.2.

Europska komisija trebala bi uvijek djelovati u interesu zaštite modela proizvodnje i sustava kvalitete priznati zbog svoje održivosti, koja je korisna za potrošače i proizvođače.

1.3.

Dakle, oznake su specifične po tome da stavljaju naglasak na lokalnu dimenziju proizvoda čime se ističe vrijednost kulturnih aspekata i lokalnog znanja, samog teritorija i njegovih posebnih agroekoloških obilježja. Ta je obilježja potrebno očuvati.

1.4.

Na globalnoj razini uočavaju se znatne promjene u razvoju službenih oznaka za identifikaciju kvalitete i podrijetla (SIQO).

1.5.

EGSO naglašava taj pozitivan aspekt i pozdravlja prijedlog Europske komisije da na međunarodnoj razini zaštiti oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u okviru Ženevskog sporazuma i s njime povezane pravne prakse te smatra nužnim pokušati uspostaviti usklađen okvir za zaštitu oznaka kvalitete na međunarodnoj razini. Međutim, smatra da je od ključne važnosti raditi na uspostavi globalnog pristupa kojim se nastoji zaštititi i promicati sustav oznaka kvalitete u cjelini.

1.6.

Trebalo bi predložiti sustav kojim bi se osiguralo jednako postupanje prema svim europskim proizvođačima koji žele da njihove oznake zemljopisnog podrijetla budu priznate i na međunarodnoj razini.

1.7.

EGSO smatra da je potrebno očuvati prava koja su stekle oznake zemljopisnog podrijetla već registrirane i zaštićene na europskoj razini kako bi se izbjeglo stavljanje u nepovoljan položaj i nejednako postupanje.

2.   Prijedlog uredbe

2.1.

Cilj je ovog prijedloga Komisije osigurati pravni okvir za učinkovito sudjelovanje Unije u Lisabonskoj uniji o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) nakon što EU postane ugovorna stranka Ženevskog akta.

2.2.

Ženevskim aktom propisuje se obveza svake ugovorne stranke da zaštiti registrirane oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla na svom državnom području unutar svojeg pravnog sustava i prakse. Prema tome, ako neka ugovorna stranka nije izričito odbila zaštitu, registrirana oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena je u svakoj ugovornoj stranci.

2.3.

Nakon što Europska unija postane ugovorna stranka Ženevskog akta, Europska komisija predlaže da se podnese popis njezinih oznaka zemljopisnog podrijetla (koje treba dogovoriti s državama članicama) za zaštitu u okviru Lisabonskog sustava. Nakon pristupanja Unije Lisabonskoj uniji, omogućuje se na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili zainteresirane skupine proizvođača podnošenje zahtjevâ za međunarodnu registraciju dodatnih oznaka zemljopisnog podrijetla koje su zaštićene i registrirane u Uniji.

2.4.

Potrebno je uspostaviti odgovarajuće postupke koji će Komisiji omogućiti da ispita oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje potječu iz trećih ugovornih stranaka i koje su upisane u međunarodni registar. Unija u skladu s poglavljem III. Ženevskog akta osigurava poštovanje oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu iz trećih ugovornih stranaka i koje su registrirane u međunarodnom registru.

2.5.

Tim aktom osobito se zahtijeva da svaka ugovorna stranka omogući djelotvorne pravne lijekove za zaštitu registriranih oznaka izvornosti i registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla (vidjeti članak 14. Ženevskog akta Lisabonskog sporazuma) (1).

2.6.

Sedam država članica EU-a članice su Lisabonske unije i kao takve prihvatile su zaštitu naziva trećih zemalja. Kako bi im se osigurala sredstva za ispunjavanje njihovih međunarodnih obveza preuzetih prije pristupanja EU-a Lisabonskoj uniji, potrebno je uspostaviti prijelazni sustav zaštite koji bi djelovao samo na nacionalnoj razini i ne bi utjecao na trgovinu unutar Unije ili na međunarodnu trgovinu.

2.7.

Naknade koje se plaćaju u skladu sa Ženevskim aktom i Zajedničkim pravilnikom za podnošenje zahtjeva za međunarodnu registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla snosi država članica iz koje potječe oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla (vidjeti članak 11. Ženevskog akta Lisabonskog sporazuma) (2).

2.8.

Unija je uspostavila ujednačene i iscrpne sustave zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda. Zahvaljujući tim sustavima, zaštićeni nazivi obuhvaćenih proizvoda uživaju dalekosežnu zaštitu u cijelom EU-u na temelju jedinstvenog postupka podnošenja zahtjeva. Prijedlog je u skladu s općom politikom EU-a za promicanje i poboljšanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla putem bilateralnih, regionalnih i multilateralnih sporazuma.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije za međunarodnu zaštitu registriranih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla u okviru Ženevskog akta i s njime povezane pravne prakse. U okolnostima sve intenzivnije globalizacije, osobito u pogledu trgovine poljoprivredno-prehrambenom robom, od ključne je važnosti pokušati uspostaviti usklađen okvir za zaštitu oznaka kvalitete na međunarodnoj razini.

3.2.

Europska komisija trebala bi uvijek djelovati u interesu zaštite modela proizvodnje i sustava kontrole kvalitete koji su poznati na svjetskoj razini po dobrom učinku na zdravlje potrošača i na ekonomsku i okolišnu održivost.

3.3.

Oznake zemljopisnog podrijetla predstavljaju jedinstven i dragocjen resurs (5,7 % prodaje poljoprivredno-prehrambene industrije, odnosno više od 54 milijardi eura u 2010.) (3) za proizvođače Europske unije na sve liberaliziranijem svjetskom tržištu. Međutim, napori za ostvarivanje konkurentnosti na području kvalitete besmisleni su ako glavni faktor naših kvalitetnih proizvoda, odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla, nije dovoljno zaštićen od međunarodnih tržišta.

3.4.

EGSO ističe da su oznake zemljopisnog podrijetla distinktivni znakovi koji omogućuju razlikovanje konkurentnih proizvoda i informiranje potrošača o podrijetlu proizvoda. Za razliku od žigova, svrha je oznake zemljopisnog podrijetla istaknuti poveznicu između proizvoda i područja njegova podrijetla, što znači da se oznake stavljaju naglasak na lokalnu dimenziju proizvoda, pri čemu se ističe vrijednost kulturnih aspekata i lokalnog znanja, samog teritorija i njegovih posebnih agroekoloških obilježja. Ta je obilježja potrebno očuvati.

3.5.

EGSO je već 2008. u svojem mišljenju o zemljopisnim oznakama i nazivima (4) istaknuo da je europsko civilno društvo utvrdilo da potrošači pokazuju sve veće zanimanje za obilježja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, što se ispoljava u potražnji za kvalitetnim proizvodima. Više nego ikad prije, to vrijedi danas, u trenutku kad europski potrošači sve češće traže kvalitetne proizvode s određenog područja, iz određene regije ili države, proizvode čija su kvaliteta i ugled, među ostalim obilježjima, suštinski povezani s određenim zemljopisnim podrijetlom (5).

3.6.

Prema nedavno usvojenom mišljenju francuskog Vijeća za gospodarska i socijalna pitanja i okoliš naslovljenom „Službene oznake kvalitete i podrijetla prehrambenih proizvoda”, na svjetskoj razini uočavaju se znatne promjene u pogledu razvoja službenih oznaka za identifikaciju kvalitete i podrijetla. Oznake zemljopisnog podrijetla razvijaju se jer se njima odgovara na rastuću potražnju potrošača i uvažava vrijednost povijesti, baštine i drevne vještine određenog područja.

3.7.

EGSO podsjeća na to da je prema podacima FAO-a (6) zabilježen vrlo pozitivan utjecaj oznaka zemljopisnog podrijetla na cijene, neovisno o vrsti proizvoda, regiji podrijetla ili trajanju registracije.

3.8.

U svim bilateralnim sporazumima koji su sklopljeni ili o kojima se trenutačno pregovara aspekti povezani sa zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla imaju sve važniju ulogu. EGSO ističe taj pozitivan aspekt. Međutim, smatra da je od ključne važnosti raditi na uspostavi globalnog pristupa kojim se nastoji zaštititi i promicati sustav oznaka kvalitete u cjelini.

3.9.

EGSO smatra da je u tu svrhu nužno ponovno razmotriti prijedlog za uspostavljanje pozitivnog popisa na razini EU-a koji nije u skladu sa zahtjevom globalne zaštite sustava oznaka zemljopisnog podrijetla. Trebalo bi predložiti sustav kojim bi se osiguralo jednako postupanje prema svim europskim proizvođačima koji žele da njihove oznake zemljopisnog podrijetla budu priznate i na međunarodnoj razini. To ima još veću važnost zbog toga što se odabranim kriterijima ne uzimaju u obzir drugi socioekonomski kriteriji ključni za razvoj gospodarstva određenih područja Europske unije. Oko oznaka zemljopisnog podrijetla često se razvija lokalno gospodarstvo koje stvara radna mjesta, uvelike utječe na druge sektore gospodarstva, kao što je turizam, i povoljno je za prostorno planiranje i korištenje predmetnog područja.

3.10.

EGSO traži od Komisije da uzme u obzir posljedice budućih novih odnosa između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, kao i učinak koji bi uspostava pozitivnog popisa mogla imati na pregovore koji su u tijeku, a koji se moraju voditi na temelju zaštite sustava kvalitete Europske unije u cjelini. Ujedinjena Kraljevina će nakon istupanja iz EU-a morati nastaviti poštovati oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene sustavom od kojeg je dosad imala koristi.

3.11.

EGSO ističe da je europski poljoprivredno-prehrambeni sektor izrazito ugrožen krivotvorenjem proizvoda. U nedavno objavljenom izvješću (7) Europske komisije potvrđeno je da se najčešće krivotvore poljoprivredno-prehrambeni proizvodi.

3.12.

EGSO podsjeća na to da je dosad sedam država članica EU-a potpisalo Lisabonski sporazum (Bugarska, Francuska, Mađarska, Italija, Portugal, Češka i Slovačka) i da je u tom sporazumu trenutačno registrirano više od 1000 oznaka zemljopisnog podrijetla, za koje je međunarodna zaštita za zaštićene oznake izvornosti (ZOI) i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla zajamčena na temelju jedinstvenog postupka registracije.

3.13.

EGSO smatra da je potrebno očuvati prava koja su stekle te oznake zemljopisnog podrijetla već registrirane i zaštićene na europskoj razini kako bi se izbjeglo stavljanje u nepovoljan položaj i nejednako postupanje.

3.14.

Naposljetku, EGSO skreće pozornost na studiju iz 2012., jedinu koja je trenutačno dostupna, o komercijalnoj vrijednosti oznaka zemljopisnog podrijetla u EU-u (8). Čini se da se stopa vrijednosti oznake zemljopisnog podrijetla (eng. value premium rate) otad ipak nije znatno promijenila.

---

(1)  http://www.wipo.int/edocs/pubdocs/fr/wipo_pub_239.pdf.

(2)  Idem.

(3)  Vidjeti poziv na podnošenje ponude br. AGRI-2011-EVAL-04.

(4)  SL C 204, 9.8.2008., str. 57.

(5)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 343, 14.12.2012., str. 1) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1540542863415&uri=CELEX%3A32012R1151.

(6)  Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda

(7)  https://ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/report_on_eu_customs_enforcement_of_ipr_2017_en.pdf (trenutno dostupno isključivo na engleskom jeziku).

(8)  https://ec.europa.eu/agriculture/external-studies/value-gi_hr (trenutno dostupno isključivo na engleskom jeziku).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Izmijenjenom prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo); Uredbe (EU) br. 1094/2010 o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje); Uredbe (EU) br. 1095/2010 o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala); Uredbe (EU) br. 345/2013 o europskim fondovima poduzetničkog kapitala; Uredbe (EU) br. 346/2013 o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo; Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata; Uredbe (EU) 2015/760 o europskim fondovima za dugoročna ulaganja; Uredbe (EU) 2016/1011 o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova; Uredbe (EU) 2017/1129 o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma

(COM(2018) 646 final – 2017/0230 (COD))

(2019/C 110/11)

Glavni izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 4.10.2018. Vijeće Europske unije, 12.11.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	539
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	121/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO cijeni agilnost s kojom Europska komisija reagira na ukorijenjene probleme u bankarskim i financijskim institucijama i poduzima daljnje mjere u cilju iskorjenjivanja pranja novca i financiranja terorizma.

1.2..

Istodobno, EGSO smatra da bi, osim jačanja koordinacije između nadzornih tijela i racionalizacije postupaka, trebalo uskladiti i djelovanje s drugim relevantnim strankama kako bi se taj izrazito opasni problem riješio na učinkovit način.

1.3.

EGSO upozorava da tehnologija i komunikacije ne služe samo razvoju inovativnih financijskih proizvoda u korist štediša i ulagača već predstavljaju i snažan poticaj za kriminalce koji se bave pranjem novca i financiranjem terorizma. To je jedan od razloga zašto poziva da se usvojene strategije u najvećoj mogućoj mjeri usmjere na sprečavanje budućih rizika.

1.4.

EGSO naglašava sve veću važnost tog problema u odnosu na treće zemlje s obzirom na pogoršanje geopolitičkih, sigurnosnih i političkih rizika te ističe da EU treba u potpunosti biti spreman za uklanjanje praksi pranja novca, financiranja terorizma te zlouporabe financijskih tržišta i institucija.

1.5.

EGSO prima na znanje i poštuje činjenicu da mjere predložene u zakonodavnom prijedlogu, iako važne, predstavljaju samo dio koraka na području koordinacije, organizacije i pravosuđa na koje se moraju nadovezati daljnje mjere želi li se to pitanje uspješno riješiti. Istodobno se slaže s Europskom komisijom da, želi li se osigurati izvedivost i održivost odabranog pristupa, treba napredovati postupno kako bi se izbjegli znatni poremećaji u stabilnosti i funkcioniranju postojećeg sustava.

1.6.

EGSO smatra da s obzirom na novu ravnotežu ovlasti između nadzornih tijela treba uspostaviti ujednačen odnos između Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), čije su ovlasti obnovljene i proširene, i nacionalnih nadzornih tijela kako bi sve uključene strane na najbolji način iskoristile svoje kapacitete i na željeni način riješile taj problem.

1.7.

EGSO naglašava da je za ostvarenje cilja tih mjera od velike važnosti unutarnja i vanjska komunikacija o pranju novca i financiranju terorizma. U unutarnjoj komunikaciji od ključne je važnosti poboljšati i zaštititi informacijske tokove između relevantnih nadzornih tijela; u vanjskoj komunikaciji bitni su informiranje i osvješćivanje zainteresiranih građana o raznim pojavnostima tih kriminalnih radnji kao vid prevencije i pripreme za slučaj da do njih dođe.

1.8.

EGSO se pita na temelju čega je bankarski sektor proglašen sektorom koji će najvjerojatnije biti iskorišten za pranje novca, što je ojačalo položaj EBA-a u odnosu na druga dva nadzorna tijela EU-a.

1.9.

EGSO bi želio da se detaljnije predstave novi odnosi između EBA-e i ostalih nadzornih tijela EU-a te nacionalnih nadzornih tijela, a posebice nadzornih tijela trećih zemalja, kad je riječ o koordinaciji i sinergijama u borbi protiv prljavog novca i financiranja terorizma.

2.   Opći kontekst prijedloga i ključne činjenice

2.1.

Novi sustav nadzora financijskog tržišta, koji je u EU-u na snazi od 2011., znatno je poboljšao stabilnost financijskog tržišta i ograničenje rizika. To je dovelo do usklađivanja propisa EU-a o financijskim tržištima i konvergencije u njihovom nadzoru. Međutim, daljnji porast tehnoloških i financijskih inovacija proširio je raspon kriminalnih aktivnosti u okviru kojih se financijski sektor koristi za podržavanje kaznenih djela i pranje ostvarenog prihoda. Obje navedene aktivnosti, koje su – naravno – izuzetno društveno nepoželjne, narušavaju funkcioniranje financijskih tržišta i njihovu učinkovitost jer im primarni cilj nije povećati dobit temeljenu na objektivnom razvojnom potencijalu sredstava i njihove vrijednosti, već im je cilj tajnovitost, prikrivanje i nerazotkrivanje, a takvo ponašanje znači da se financijska sredstva nužno ne koriste na najbolji mogući način.

2.2.

Svrha predloženih mjera stoga nije samo spriječiti ili ograničiti sredstva dostupna za počinjenje kaznenog djela ili legalizaciju tako ostvarene dobiti već i osigurati da financijske institucije koje se koriste za tu vrstu kriminala budu zdrave, stabilne i sigurne za klijente i ulagače. Time se ograničavaju politički rizici i rizici u pogledu reputacije kako za pojedinačne države članice, tako i za EU kao cjelinu.

2.3.

S obzirom na to da su današnja financijska tržišta multinacionalna i međusobno povezana kao nikad prije, od ključne je važnosti uspostaviti sustav koji ispunjava svoju funkciju u prekograničnom kontekstu, jer iskustvo govori da je sve više kaznenih djela te vrste počinjeno na prekograničnoj osnovi i, među ostalim, uključuje osobe iz trećih zemalja. Da bi ta nastojanja bila uspješna, nije dovoljno ta kaznena djela procesuirati – pa makar i učinkovito – samo u jednoj zemlji. Stoga je izuzetno važno ostvariti učinkovite sinergije između nacionalnih nadzornih tijela koja prate pranje novca ili financijsko tržište i tijela EU-a koja djeluju u tom području, kao i nadzornih tijela trećih zemalja.

2.4.

Predložene mjere koje se razmatraju u ovom mišljenju tek su jedan od paketa mjera u navedenom poduhvatu. Da bi taj poduhvat bio uspješan, neophodna je koordinacija s drugim tijelima koja zajedno mogu zauzeti sustavan i dosljedan pristup koji će počiniteljima u što većoj mjeri otežati počinjenje tih kaznenih djela.

2.5.

Prijedlogom se posebice želi: — optimizirati korištenje stručnih znanja i resursa tako što će se pri EBA-i centralizirati zadaće koje se odnose na sprečavanje i borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma na cijelom financijskom tržištu; — pojasniti opseg i sadržaj zadaća povezanih sa sprečavanjem pranja novca koje su povjerene Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo; — ojačati instrumente za provedbu zadaća sprečavanja pranja novca; — ojačati koordinacijsku ulogu Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u sprečavanju pranja novca na međunarodnoj razini.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO smatra da borba protiv pranja novca i financiranja terorizma sve više dobiva na važnosti ne samo zbog brzih tehnoloških promjena i financijskih inovacija već i zbog velikog broja nedavno utvrđenih slučajeva u kojima je bankarski i financijski sustav u nekoliko država članica EU-a iskorišten u kriminalne svrhe. U tim je okolnostima također važno upozoriti na povišene geopolitičke rizike, među ostalima terorizam.

3.2.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što taj problem dodatno komplicira činjenica da ta vrsta kriminala (kao i nastojanja da se njime ostvarena sredstva operu uz pomoć financijskog sektora) ne samo da se odvija na prekograničnoj razini unutar EU-a već uključuje i kriminalne aktivnosti koje se odvijaju u trećim zemljama. EGSO pozdravlja činjenicu da se Prijedlogom Europske komisije aktivno nastoji riješiti taj problem.

3.3.

iako je pitanje revizije Europskog sustava financijskog nadzora obrađeno 2017. (1), o čemu je EGSO objavio mišljenje (2) usvojeno na plenarnom zasjedanju 15. veljače 2018., EGSO u tom pogledu napominje da zbog novih saznanja i okolnosti Prijedlog ponovo treba izmijeniti dodavanjem novih elemenata kako bi bio učinkovitiji. Usprkos tome, EGSO-ovo prethodno mišljenje još uvijek je jednako relevantno. EGSO također pozdravlja agilnu reakciju Europske komisije na niz bankarskih skandala u nekoliko država članica EU-a koji su s jedne strane potvrdili da kriminalci znaju iskorištavati tehnologiju i komunikacije, kao i postojeće zakonodavstvo, a s druge strane otkrili nedostatke europskog sustava za borbu protiv pranja novca.

3.4.

EGSO napominje da su novi elementi Prijedloga većinom tehničke i organizacijske prirode, ali da su za poboljšanje sadašnje situacije potrebne šire i sveobuhvatnije mjere. EGSO dodaje da se Prijedlog odnosi na vrlo uzak raspon pitanja u vezi s povećanjem ovlasti EBA-e i jačanjem njegove koordinacije s nacionalnim nadzornim tijelima za borbu protiv pranja novca i, u određenim slučajevima, određenim stupnjem kontrole nad njima. S druge strane, ne bavi se radom financijsko-obavještajnih jedinica (FOJ). Prijedlog se odnosi na koordinaciju aktivnosti i postupaka općenito, a ne na ono što zapravo sačinjava borbu protiv pranja novca.

3.5.

EGSO izričito upozorava da pranje novca nije samo način legalizacije dobiti ostvarene kriminalnim djelatnostima koje se smatraju nespojivima sa zakonom već dovodi i do besmislene raspodjele sredstava pri kojoj glavni cilj tih operacija nije ostvariti dobit nego „ne biti otkriven” te „legalizirati” uložena sredstva ili ih prebaciti negdje gdje će daljnje kazneno djelo biti počinjeno. EGSO istodobno poštuje i naglašava činjenicu da se predložena izmjena ne bavi analiziranjem novih trendova i okolnosti u kojima se pranje novca danas odvija. Prijedlog se usmjerava na konkretne aspekte uklanjanja tih netransparentnih praksi, uglavnom jačanjem uloge EBA-a u odnosu na europska nadzorna tijela u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma te poboljšanjem koordinacije i komunikacije s nacionalnim nadzornim tijelima u slučajevima borbe protiv pranja novca, koji su dio sustava tijela za nadzor banaka ili financijskog tržišta.

3.6.

EGSO ovdje glavnu važnost pripisuje odgovarajućoj podjeli nadležnosti između ESB-a i nacionalnih tijela, u skladu s načelom supsidijarnosti. Jačanje ovlasti EBA-e u rješavanju prekograničnih transakcija od presudne je važnosti, legitimno i opravdano. EGSO, međutim, dodaje da, kad je riječ o isključivo nacionalnim slučajevima u kojima EBA očito nema relevantne ovlasti, nadležnost mora ostati u rukama nacionalnih tijela.

3.7.

S obzirom na to da je borba protiv pranja novca i financiranja terorizma ključna za osiguravanje zdravog gospodarskog i financijskog okruženja širom EU-a, EGSO se pita ne bi li za to područje trebalo uspostaviti posebno izvršno tijelo EU-a, npr. novu upravu. To pitanje postaje sve aktualnije s obzirom na formiranje nove Europske komisije u jesen 2019.

3.8.

EGSO se također pita na temelju čega je predloženo da EBA igra ključnu ulogu koordinatora u rješavanju tog problema. Znači li to da Europska komisija smatra da u Europskoj uniji najveće mogućnosti za pranje novca i financiranje terorizma postoje u bankarskom sektoru?

3.9.

EGSO se slaže da, u vezi s Prijedlogom, mora postojati učinkovita komunikacija o načinu rješavanja problema, koja bi se trebala usredotočiti ne samo na učinkovitu komunikaciju između svih uključenih tijela (unutarnja komunikacija), već i na primjereno informiranje javnosti (klijenata u financijskom sektoru i javnosti općenito).

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO predlaže da se Prijedlogom vrlo konkretno odrede područja i odnosi u kojima će EBA imati dominantan položaj nad drugim nadzornim tijelima EU-a u borbi protiv prljavog novca i financiranja terorizma, i to u obliku općeg mandata koji će obuhvaćati cijelo financijsko tržište.

4.2.

Isto tako, EGSO traži daljnje pojašnjenje uvjeta pod kojima EBA može nadzirati postupke nacionalnih nadzornih tijela ili izravno donositi odluke o pojedinačnim subjektima u financijskom sektoru.

4.3.

EGSO također izražava velik interes za prirodu suradnje s nadzornim tijelima iz trećih zemalja.

4.4.

EGSO također traži da se pojasni kako će se, u slučaju tajnih ili vrlo tajnih izvora, sve relevantne informacije o pranju novca i financiranju terorizma koje dostavljaju nacionalna tijela centralizirati i kako će se ti izvori zaštititi.

---

(1)  Izvorni zakonodavni prijedlog COM (2017) 536 final, 20.9.2017. Njegov je cilj bio jačanje kapaciteta europskih nadzornih tijela za osiguravanje usklađenosti i djelotvoran nadzor financijskog tržišta, ali se nije izričito bavio jačanjem njihove nadležnosti u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(2)  SL C 227, 28.6.2018., str. 63.