ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 303

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 59.
19. kolovoza 2016.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

517. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 25. i 26. svibnja 2016.

2016/C 303/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Domaći ugljen u energetskoj tranziciji EU-a (samoinicijativno mišljenje)

1

2016/C 303/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Posljedice zaključaka konferencije COP 21 na europsku prometnu politiku (samoinicijativno mišljenje)

10

2016/C 303/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Pristojan rad u globalnim lancima opskrbe (samoinicijativno mišljenje)

17

2016/C 303/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora Inovacije kao pokretač novih poslovnih modela (razmatračko mišljenje)

28

2016/C 303/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Ekonomija dijeljenja i samoregulacija (razmatračko mišljenje)

36

2016/C 303/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) (razmatračko mišljenje)

45

2016/C 303/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća i utjecaj tehnološkog razvoja na sustav socijalnog osiguranja i radno pravo (razmatračko mišljenje)

54

2016/C 303/08

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora – Održiviji prehrambeni sustavi (razmatračko mišljenje)

64

2016/C 303/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Forum europskog civilnog društva za održivi razvoj (razmatračko mišljenje)

73


 

III   Pripremni akti

 

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

 

517. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 25. i 26. svibnja 2016.

2016/C 303/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru — Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2016. (COM(2015) 686 final)

81

2016/C 303/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (COM(2016) 31 final – 2016/0014 (COD))

86

2016/C 303/12

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU o tržištima financijskih instrumenata u pogledu određenih datuma (COM(2016) 56 final – 2016/0033 (COD)) i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta i Uredbe (EU) br. 909/2014 o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira u pogledu određenih datuma (COM(2016) 57 final – 2016/0034 (COD))

91

2016/C 303/13

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije – Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova [COM(2015) 639 final]

94

2016/C 303/14

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga [COM(2015) 615 final – 2015/0278 (COD)]

103

2016/C 303/15

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice [COM(2015) 669 final – 2015/0308 (COD)], Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Europska granična i obalna straža te učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU-a [COM(2015) 673 final] i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj graničnoj i obalnoj straži te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2007/2004, Uredbe (EZ) br. 863/2007 i Odluke 2005/267/EZ [COM(2015) 671 final – 2015/0310 (COD)]

109

2016/C 303/16

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 [COM(2015) 636 final – 2015/0289 (COD)]

116

2016/C 303/17

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 [COM(2016) 39 final – 2016/023 (COD)]

122

2016/C 303/18

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi frekvencijskog pojasa 470–790 MHz u Uniji [COM(2016) 43 final – 2016/0027 (COD)]

127

2016/C 303/19

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o budućnosti odnosa EU-a sa zemljama iz skupine AKP

131

2016/C 303/20

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Preispitivanje Europske politike susjedstva [JOIN(2015) 50 final]

138

2016/C 303/21

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 258/2014 o uspostavi programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje 2014.–2020. [COM(2016) 202 final – 2016/0110 (COD)]

147

2016/C 303/22

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe predviđene u Uredbi Vijeća (EU) br. 1306/2013 za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2016. [COM(2016) 159 final – 2016/0086 COD]

148


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

517. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 25. i 26. svibnja 2016.

19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Domaći ugljen u energetskoj tranziciji EU-a”

(samoinicijativno mišljenje)

(2016/C 303/01)

Glavni izvjestitelj:

g. Dumitru FORNEA

Suizvjestiteljica:

gđa Renata EISENVORTOVA

Dana 19. veljače 2015., sukladno članku 29. stavku 2. Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o temi

„Doprinos domaćih izvora ugljena i lignita energetskoj sigurnosti EU-a”

(samoinicijativno mišljenje).

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI), zaduženo za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojilo 5. studenog 2015.

Na sastanku održanom 24. svibnja 2016. Predsjedništvo je odlučilo promijeniti naslov u

„Domaći ugljen u energetskoj tranziciji EU-a”.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 139 glasova za, 17 protiv i 54 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Tijekom energetske tranzicije prema gospodarstvu s niskom razinom emisija energetski sustav EU-a suočava se s razdobljem duboke tehnološke, gospodarske i društvene promjene koja će utjecati na mnoge energetske sektore, uključujući industriju ugljena, a samim time i rudarske regije EU-a.

1.2

U nekim državama članicama domaći ugljen i lignit i dalje su važni u opskrbi električnom energijom i grijanjem. Oni pridonose pouzdanoj opskrbi energijom po pristupačnim cijenama, gospodarskoj konkurentnosti te imaju stabilizirajuću ulogu u energetskom sustavu u tehničkom i gospodarskom smislu.

1.3

Međutim, trenutačno aktivne rudarske regije moraju se pripremiti na postupno ukidanje proizvodnje ugljena kako bi poštovale odluke energetske i klimatske politike EU-a koje se odnose na uporabu fosilnih goriva ili iz gospodarskih razloga.

1.4

Budućnost regija koje trenutačno ovise o uporabi ugljena i uvjeti života u njima moraju se ubuduće uključiti u dugoročno planiranje kojim se obuhvaćaju dva naraštaja, tj. razdoblje od 25 do 50 godina. Ne smije se dopustiti da postupno ukidanje uporabe ugljena za energetske potrebe u tim regijama uzrokuje njihovu stagnaciju. S obzirom na njihov gospodarski i društveni potencijal, te se regije moraju uključiti u provedbu energetske i klimatske politike EU-a. Održiv razvoj tih regija mora se postići jamčenjem političkog, civilnog i društvenog dijaloga kojim se mora osigurati da postoje planovi za tranziciju na nacionalnoj i industrijskoj razini te razini poduzeća.

1.5

Kako bi se očuvala energetska sigurnost, konkurentnost industrije, zaštita okoliša, pridržavanje obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova i socijalna kohezija u rudarskim regijama, EGSO preporučuje izradu tranzicijskog plana za podršku zajednicama i regijama koje ovise o proizvodnji ugljena (u daljnjem tekstu „Plan”), koji bi se pozabavio pitanjima restrukturiranja industrije ugljena tijekom energetske tranzicije kako bi se regije s rudarskom industrijom mogle prilagoditi promjenama.

1.6

Plan bi mogla razviti savjetodavna skupina u suradnji s Europskom komisijom i Europskim parlamentom. Članovi te savjetodavne skupine trebali bi biti predstavnici regija s rudarskom industrijom, sindikata, nevladinih organizacija, istraživanja i razvoja te industrije ugljena.

1.7

Plan bi se trebao temeljiti na trima stupovima: i. politički, civilni i društveni dijalog; ii. ulaganja u gospodarstvo, društvo i okoliš; i iii. ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje, istraživanje i razvoj, inovacije i kulturu.

1.8

Tim bi Planom trebalo potaknuti regije na promjenu, potaknuti inovativni razvoj, održati sposobnost privlačenja ulaganja i stvoriti prilike za zapošljavanje i pristojan život. U tom tranzicijskom postupku potrebno je u cijelosti iskoristiti znanje i iskustvo te potencijal rudarskih regija.

1.9

Regionalne vlasti, vlade država članica i institucije EU-a moraju se uključiti u energetsku tranziciju i s njom povezano restrukturiranje rudarskih regija.

1.10

Europski gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija imaju iskustvo potrebno za uključivanje u ovaj postupak na europskoj i nacionalnoj razini. Oni također mogu ponuditi djelotvoran okvir za politički, društveni i civilni dijalog koji je potreban za savjetovanje sa stanovnicima rudarskih regija.

1.11

U pogledu energetske tranzicije jedno od glavnih pitanja za rudarske regije EU-a uspostava je odgovarajućeg institucijskog i političkog okvira koji bi potaknuo javna i privatna ulaganja koja će biti potrebna u nadolazećim godinama.

2.   Energetska tranzicija EU-a

2.1

Tijekom posljednjeg desetljeća EU je doživio velike promjene u svojemu energetskom sustavu. EU je na putu prema gospodarstvu s niskom razinom emisije ugljika i postizanju ciljeva za emisije stakleničkih plinova, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije u skladu s ciljevima „20-20-20”. Godine 2014. EU je odobrio klimatski i energetski okvir za 2030. godinu kojim je obuhvaćeno smanjenje emisija stakleničkih plinova od 40 %, udio potrošnje energije iz obnovljivih izvora od 27 % i ušteda energije od 27 %. Tim se srednjoročnim ciljevima želi pomoći EU-u da postigne svoj dugoročni cilj smanjenja stakleničkih plinova za 80 % do 95 % do 2050. godine.

2.2

Stoga se energetski sustav EU-a udaljava od razdoblja u kojemu su prevladavala fosilna goriva i proizvodnja energije u velikim središnjim elektranama prema razdoblju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije i decentraliziranih elektrana, uz što bolje korištenje prilika dostupnih zahvaljujući povećanoj energetskoj učinkovitosti i boljem upravljanju potražnjom za energijom.

2.3

Energetska tranzicija i ambiciozna klimatska politika EU-a dobile su snažnu potporu u projektu energetske unije i snažno su se promicale nakon Sporazuma iz Pariza, kojim se šalje jasna poruka da emisije treba smanjiti onoliko koliko je potrebno da se prosječni rast temperature na svjetskoj razini zadrži ispod dogovorene granice od 2 oC do kraja stoljeća.

2.4

Kako bi se stabilizirala klima, potrebne su dalekosežne promjene u energetskim sustavima svih gospodarskih sektora (1).

2.5

Energetskom tranzicijom obuhvaćen je tehnološki, istraživački, društveni, kulturni, gospodarski i ekološki aspekt te je jasno da to podrazumijeva aktivniju ulogu za pojedince i zajednice. Taj postupak zahtijeva posebnu usredotočenost na istraživanje i razvoj s obzirom na to da predstavlja nove izazove za energetski sustav i industrijske sektore koji moraju reagirati na tu situaciju i prilagoditi joj se.

3.   Ugljen i industrija ugljena u Europi

3.1

Industrija ugljena jedan je od sektora koji je snažno pogodila energetska tranzicija. Stotinama godina ugljen je bio u središtu industrijskog i društvenog razvoja u Europi i diljem svijeta. Sama Europska unija nastala je činom političke volje da udruži resurse proizvodnje ugljena i čelika u prvih šest osnivačkih država članica (2).

3.2

Zabrinutost koja trenutačno postoji u pogledu zaštite okoliša, klimatskih promjena i ljudskog zdravlja  (3) dovela je do niza političkih i društvenih pristupa kojima se dovodi u pitanje potreba za daljnjom uporabom ugljena i ostalih fosilnih goriva za proizvodnju električne i toplinske energije.

3.3

S takvim novim političkim pristupom doima se da su ugljenu dani odbrojeni unatoč činjenici da se trenutačno više od jedne četvrtine električne energije u EU-u i dalje proizvodi u 280 elektrana na ugljen koje se nalaze u 22 zemlje. Samo šest zemalja ne proizvodi energiju iz ugljena: Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Luksemburg i Malta (4).

3.4

Iako je ideja o ukidanju ugljena iz energetske mješavine naizgled prihvaćena u onim državama članicama u kojima se ne iskorištavaju domaći izvori ugljena, to nije slučaj u rudarskim regijama EU-a u kojima industrija ugljena izravno zapošljava 240 000 radnika. Uz radna mjesta u industriji rudarske opreme i druga radna mjesta u opskrbnom lancu te neizravno povezana radna mjesta, taj sektor ukupno osigurava gotovo milijun radnih mjesta, od kojih su mnoga u regijama s malo drugih prilika za zapošljavanje (5).

3.5

Antracit se vadi u šest država članica: Češkoj Republici, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Deset država članica upotrebljava lignit kao konkurentno gorivo za proizvodnju energije: Bugarska, Češka Republika, Njemačka, Grčka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska.

3.6

U tim zemljama domaći ugljen i lignit imaju važnu ulogu za sigurnost opskrbe te tako pomažu u postizanju energetske sigurnosti EU-a i smanjenju velike ovisnosti o uvozu. Kako je utvrđeno u Europskoj strategiji za energetsku sigurnost (6), troškovi EU-a za vanjsku energiju iznose više od 1 milijarde EUR dnevno. Godine 2013. ukupni troškovi iznosili su otprilike 400 milijardi EUR, tj. više od petine ukupnog uvoza EU-a. Bilo je nužno uvesti 90 % sirove nafte, 66 % prirodnog plina, 42 % krutih goriva, 40 % nuklearnih goriva. U nekim državama članicama EU-a s proizvodnjom domaćeg ugljena velikih razmjera, primjerice u Njemačkoj i Češkoj Republici, otprilike 50 % električne energije proizvodi se u elektranama na ugljen. U Poljskoj taj udio premašuje 80 %.

3.7

Osim što se upotrebljava u proizvodnji električne energije, ugljen ima mnoge druge primjene. Upotrebljava se u proizvodnji cementa, a može se pretvoriti i u tekuća goriva. Ugljen se u znatnoj mjeri upotrebljava u rafinerijama čelika, proizvodnji papira, kemijskoj i farmaceutskoj industriji te sektoru prerade hrane.

3.8

Ugljen je također ključan sastojak u proizvodnji proizvoda posebne namjene kao što su aktivni ugljen koji se upotrebljava u filtrima ili ugljeno vlakno koje se upotrebljava u svemirskoj i vojnoj industriji, građevinarstvu itd. Dostupni su industrijski postupci za proizvodnju sintetičkih goriva ili temeljnih kemikalija potrebnih za industriju, kao što je metanol. Od metanola se može proizvoditi cijeli niz petrokemijskih proizvoda koji se sada proizvode od ostalih fosilnih goriva.

3.9

Kako bi se postigao cilj otporne energetske unije s naprednom politikom o klimatskim promjenama, energetski sektori EU-a moraju ozbiljno i intenzivno raditi na potrebnoj energetskoj tranziciji. Industrija ugljena mora se usredotočiti na učinkovitiju i čišću uporabu ugljena te razviti alternativne načine njegove uporabe. Stoga bi EU trebao dodijeliti potrebna sredstva istraživanju i razvoju u kemiji ugljena.

4.   Mjere za učinkovitiju uporabu ugljena koja je manje štetna

4.1

Čak i ako se očekuje da će u jednom trenutku u budućnosti doći do ukidanja ugljena u EU-u, u nekim zemljama i rudarskim regijama ugljen će se i dalje upotrebljavati tijekom sljedećih desetljeća. Prema Ugovoru iz Lisabona, države članice imaju pravo iskorištavati svoje energetske izvore i odrediti svoju mješavinu energetskih izvora, imajući u vidu da ne bi trebalo biti nikakvih subvencija za proizvodnju energije i poštujući sve obveze u pogledu klimatskih promjena. Međutim, industrija ugljena mora odgovoriti na energetsku tranziciju koja je u tijeku, na kretanje prema gospodarstvu s niskom razinom emisije ugljika, a posebno na cilj dekarbonizacije, upotrebljavajući sve raspoložive mjere i tehnike za učinkovitiju uporabu ugljena koja uzrokuje manje štete. U tom pogledu treba spomenuti nekoliko korisnih i iskušanih instrumenata: povećanje učinkovitosti, fleksibilnost i kogeneraciju.

4.2

Budući da se u proizvodnji električne energije upotrebljava najveća količina ugljena, veća učinkovitost važan je instrument za uporabu ugljena kojom se manje zagađuje okoliš. Iz svake tone ugljena velikom se učinkovitošću može proizvesti više električne energije, a emisije CO2 mogu se smanjiti za 30 % ili više. Dobri primjeri elektrana na ugljen s velikom učinkovitošću mogu se naći u Njemačkoj, u elektranama koje rade s tehnologijom optimiziranih sustava. Te elektrane na ugljen također su vrlo fleksibilne te mogu brzo povećati ili smanjiti svoju proizvodnju, čime podupiru nestalne obnovljive izvore energije.

4.3

Kogeneracija (istodobna proizvodnja toplinske i električne energije ili CHP) djelotvoran je i učinkovit način proizvodnje energije koji nudi znatnu korist u pogledu energije i u pogledu okoliša. Klasične elektrane emitiraju otpadnu toplinu u okoliš. Kogeneracijski pogoni hvataju tu toplinu i iskorištavaju je te tako učinkovitije upotrebljavaju gorivo. EU trenutačno proizvodi 11,7 % svoje električne energije s pomoću kogeneracije (7).

4.4

U srednjoročnom razdoblju postoji nada da vezanje i skladištenje CO 2 može imati ulogu u dekarboniziranom gospodarstvu. Postojeći postupci moraju se poboljšati u odgovarajućoj mjeri, infrastruktura i skladištenje moraju se optimizirati, a konkurentnost električne energije iz elektrana na ugljen s vezanjem i skladištenjem CO2 mora biti jasna prije nego što se poduzme nešto čime se zahtijeva vezanje i skladištenje CO2. Potrebno je provesti analizu troškova i koristi te procjenu učinka na okoliš.

4.5

Kada se razmatra učinkovita uporaba ugljena koja manje zagađuje okoliš, potrebno je spomenuti i alternativne načine uporabe ugljena, primjerice ukapljivanje ugljena. Ugljen se može pretvoriti u tekuća goriva: benzin, dizel i mlazno gorivo ili petrokemikalije. Tehnologije za to se razvijaju, ali je potrebno uzeti u obzir investicijske i operativne troškove.

5.   Europske rudarske regije i njihova budućnost

5.1    Stanje u europskim rudarskim regijama

5.1.1

Rudarske regije tradicionalna su industrijska područja u kojima se industrijalizacija povezivala s iskorištavanjem lokalnih mineralnih resursa. Stoga su se te regije tijekom povijesti povezivale s tradicionalnim gospodarskim sektorima, a važnu je ulogu imala teška metalurška industrija, kemijska industrija i energetski sektor. Ti sektori i poduzeća koja djeluju u njima bili su u posljednjih nekoliko godina izloženi brzim promjenama u vanjskom okruženju (tržišni uvjeti, konkurencija, klijenti, tehnologija) i temeljnim unutarnjim promjenama (promjene vlasništva, ciljevi vlasnika i snaga kapitala).

5.1.2

Osim većih promjena, neke tradicionalne industrije doživjele su i stagnaciju, povlačenje iz regije ili su postupno sasvim nestale. U nekim regijama europski se ugljen nije mogao natjecati s uvezenim ugljenom ili nekim drugih fosilnim izvorima energije, što je prouzročilo znatno smanjenje rudarskih djelatnosti. Ovo je samo jedan od primjera za to: prije 100 godina u Ujedinjenoj Kraljevini svake se godine proizvodilo otprilike 300 milijuna tona ugljena te je bilo zaposleno više od milijun rudara. Deindustrijalizacija je uzrokovala gubitak radnih mjesta, no poduzeća za vađenje ugljena i dalje su među najvećim poslodavcima u mnogim regijama. Stoga se postupnim ili potpunim prekidom poslovanja poduzeća za ugljen ozbiljno utječe na relevantne regije. Takva je situacija imala znatan utjecaj na mala i srednja poduzeća povezana s rudarskim poduzećima.

5.1.3

U mnogim zemljama regije ugljena imaju stopu nezaposlenosti višu od nacionalnog prosjeka i problem dugoročne nezaposlenosti. Stoga će otpuštenim rudarima biti teško pronaći nove mogućnosti zapošljavanja. To znači da rastu siromaštvo, stagnacija i pogoršanje životnog standarda te broj društveno isključenih područja i ljudi.

5.1.4

Ključni problem uzrokovan rastućom stopom nezaposlenosti jest neuravnoteženost ponude i potražnje na tržištu rada. Drugim riječima, unatoč visokoj razini nezaposlenosti potražnja za radnicima vrlo je jasna, ali riječ je o potražnji za osobama s vještinama koje zadovoljavaju zahtjeve tržišta rada. Obrazovni profil bivših rudara, koji uglavnom posjeduju manualne vještine, nije u cijelosti usklađen s potrebama tržišta rada u pogledu stručnog aspekta (kvalifikacije) i osobnog aspekta (motivacija). Kada se otpusti velik broj rudara zbog zatvaranja rudnika, jako velik broj radnih mjesta nestaje doslovno preko noći, što može prouzročiti snažne šokove na lokalnoj razini.

5.1.5

Radnici koji vade ugljen također pokazuju bitno slabiji poduzetnički duh te nisu skloni upustiti se u nove poslovne djelatnosti. Nedostatak entuzijazma za samostalan rad uzrokovan je dugotrajnim utjecajem koji su nad njima imala velika i moćna rudarska poduzeća koja su među svojim osobljem promicala kulturu zaposlenika, uključujući nespremnost na riskiranje. Međutim, taj se trend može razmotriti i općenitije. Čak bi se i studenti voljeli negdje zaposliti nakon što diplomiraju.

5.1.6

Situacija se često pogoršava zbog manjka obećavajućih mogućnosti za posao i karijeru, nepovoljnijih uvjeta za pokretanje samostalne djelatnosti, niskih indeksa kvalitete života i neprihvatljivih inovacijskih rezultata s kojima je povezana slabija uloga znanosti, istraživanja i razvoja. Javni kapaciteti za istraživanje i razvoj nisu svugdje dovoljno razvijeni, a prijenos znanja i primjene u poslovnom sektoru ne funkcionira jako dobro. Zbog toga je također gospodarska transformacija zahtjevnija i teža, a nije ni uspješna u svim slučajevima.

5.2    Problemi restrukturiranja u rudarskim regijama

5.2.1

U državama EU-a koje proizvode ugljen restrukturiranje se često provodilo kao odgovor na krize, bez odgovarajućih političkih obveza. To je dovelo do dramatičnih posljedica za kvalitetu života ljudi u rudarskim zajednicama. Svako smanjenje proizvodnje ugljena potencijalno može dovesti do povećanja nezaposlenosti, posebice u rudarskim regijama koje prolaze kroz dugoročno strukturno propadanje. Mnogi bivši rudari i radnici iz sektora povezanih s rudarstvom suočavaju se s dugoročnom i često trajnom nezaposlenošću, što dodatno pridonosi njihovu osiromašenju.

5.2.2

Nažalost, uz pokoju iznimku, mjerodavne europske i nacionalne vlasti dosad su slijedile politiku zanemarivanja problema u pogledu očekivanih učinaka klimatskih politika na rudarsku industriju, izbjegavajući uključivanje u odgovarajući građanski i društveni dijalog s radnicima i građanima u rudarskim zajednicama. Sjećanje na prethodne provedbe restrukturiranja koje su se provodile na temelju populističkih političkih obećanja koja se naposljetku nisu ostvarila u konkretnim mjerama za gospodarski preustroj tih zajednica čak se i sada očituje u povećanom nepovjerenju radnika u sposobnost vlasti da učinkovito riješe postupke industrijskog restrukturiranja.

5.2.3

Istodobno se na europskoj i nacionalnoj razini može zamijetiti nedovoljna razina suosjećanja i nedostatak stvarnog razumijevanja problema s kojima se suočavaju rudarske regije. Postoji tendencija pretjerane politizacije rasprave o budućnosti rudarstva u kontekstu klimatskih politika, posebno u rudarskim regijama u kojima vađenje ugljena ne zahtijeva državnu potporu, ali i u rudarskim regijama u kojima industrija ugljena već prolazi težak postupak restrukturiranja, dok političari izbjegavaju tu temu jer mjere prijelaza na novi regionalni profil ne osiguravaju neposrednu izbornu korist, nisu popularne, a rezultate će pokazati tek za nekoliko desetljeća.

5.2.4

Budući da postoji jasna veza između ukidanja ugljena i politike u pogledu klimatskih promjena, dio europske politike koja se bavi provedbom klimatskih ciljeva mora se usredotočiti na pomoć regijama koje su pogođene posljedicama strukturnih promjena, tj. rudarskim regijama.

5.2.5

Često se javljaju situacije u kojima lokalne vlasti nemaju potreban financijski i administrativni kapacitet kako bi na sebe preuzele financijsku odgovornost za projekte i upravljale njima u skladu s posebnim zahtjevima Europske komisije i nacionalnih vlasti, zbog čega se europskim fondovima postižu poprilično ograničeni rezultati u pogledu mogućnosti za ljude u rudarskim zajednicama i njihove kvalitete života.

5.3    Uvjeti, prilike i mjere za restrukturiranje rudarskih regija

5.3.1

„Pravedan prijelaz” (8) za rudarske zajednice može se zajamčiti ako nacionalne i europske vlasti mogu sastaviti pravovremen, usmjeren plan mjera za: jamčenje pristojnih plaća i sigurnosti radnih mjesta za uključene radnike; omogućavanje osposobljavanja, razvoja vještina i preraspodjele s pristojnim alternativama poslova; poštovanje ljudskih prava i jamčenje mjera socijalne zaštite, uključujući mirovine, kako bi se ljudima koji prolaze kroz tranziciju pružila podrška; i osiguravanje ulaganja u obnovu zajednice, uključujući zatvaranje rudnika i sanaciju rudarskih lokacija, ili izgradnju i usluge povezane s energetskom tranzicijom.

5.3.2

Stoga je tim regijama potrebna hitna financijska i znanstvena pomoć, ne samo kako bi se razvile prema novom gospodarskom i društvenom modelu nego i kako bi, u razumnom vremenskom okviru, mogle savladati višestruke opasnosti za ljudsko zdravlje i okoliš povezane sa sadašnjom i prošlom rudarskom djelatnošću. U tom pogledu tijela država članica za geološka istraživanja i vlasti odgovorne za zatvaranje i obnovu rudnika moraju surađivati kako bi prikupili i pohranili podatke o mineralima i rudnicima te utvrdili glavne opasnosti povezane s nekadašnjom rudarskom djelatnošću te zatvaranjem ili očuvanjem rudnika.

5.3.3

Budućnost regija koje trenutačno ovise o uporabi ugljena i uvjeti života u njima moraju se ubuduće uključiti u dugoročno planiranje kojim se obuhvaćaju dva naraštaja, tj. razdoblje od 25 do 50 godina. Ne smije se dopustiti da postupno ukidanje uporabe ugljena za energetske potrebe u tim regijama uzrokuje njihovu stagnaciju. S obzirom na njihov gospodarski i društveni potencijal, te se regije moraju uključiti u provedbu energetske i klimatske politike EU-a. Održivi razvoj tih regija mora se postići jamčenjem političkog, civilnog i društvenog dijaloga kojim se mora osigurati postojanje planova za tranziciju na nacionalnoj i industrijskoj razini te razini poduzeća.

5.3.4

Također je potrebno zaustaviti pad zanimanja novih stranih i domaćih ulagača. Osim neodgovarajućih vještina radne snage, zanimanje umanjuje i nedostatak odgovarajućih i dobro pripremljenih područja za poslovne objekte i velikih strateških industrijskih zona.

5.3.5

Prema tome, situacija za bivše radnike iz rudarskih regija nije jednostavna. Upućeni predstavnici regija ugljena trebali bi se obratiti svojim nacionalnim vladama te se zajedno s njima na vrijeme pripremiti za restrukturiranje i razvoj tih regija prije nego što ukinu ili počnu postupno ukidati rudarstvo.

5.3.6

Regionalne vlasti, vlade država članica i institucije EU-a moraju se uključiti u energetsku tranziciju i s njom povezano restrukturiranje rudarskih regija.

5.3.7

Unatoč svemu, rudarske regije imaju znatan potencijal za restrukturiranje i razvoj. Potrebno je pripremiti paket razvojnih mjera, uključujući promicanje istraživanja i razvoja u inovativnom okruženju i poticanje tradicionalnih sektora koji su preživjeli u regijama ugljena te novih sektora koji se šire.

5.3.8

Postojeća energetska infrastruktura i kvalificirani ljudski resursi u rudarskim regijama moraju se u cijelosti iskoristiti, a u tom pogledu među mjerama koje se podržavaju treba biti i poticanje javnih i privatnih ulaganja. Postojeća poduzeća i ostali akteri na tržištu moraju intenzivno ulagati u nove proizvodne pogone, uključujući objekte za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

5.3.9

Studijama izvedivosti moglo bi se pokazati kako neke rudarske regije ne samo da imaju velik potencijal za energiju vjetra, solarnu ili geotermalnu energiju nego i lakše zadovoljavaju druge uvjete potrebne za ulaganje u tehnologije zelene energije i njihovu primjenu: jednostavan pristup zemljištu za nove proizvodne pogone, kvalificirani ljudski resursi ili spremnost na prekvalifikaciju, tijela lokalne vlasti upoznata s izazovima energetskog sektora i lokalne zajednice naviknute na industrijske projekte.

5.3.10

Postojeća rudarska poduzeća posjeduju ili imaju u koncesiji velike zemljišne površine i/ili stotine kilometara podzemnih prostora koji se mogu upotrijebiti u energetskoj tranziciji. Osim toga, većina rudarskih jedinica dobro je povezana s regionalnim ili nacionalnim mrežama za prijenos energije.

5.3.11

Radi poticanja daljnjih ulaganja iz privatnog sektora, koji ima ključnu ulogu, u europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) odvojeno je najmanje 27 milijardi EUR za ulaganja u gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika, uključujući energetsku učinkovitost. Najmanje 12 %, 15 % ili 20 % nacionalnih sredstava dodijeljenih iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) mora biti uloženo u potporu pri prelasku na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika u svim sektorima u slabije razvijenim, tranzicijskim i razvijenijim regijama EU-a. Ako se za takva ulaganja primjenjuje Kohezijski fond, udio se povećava na 15 % za slabije razvijene regije (9).

5.3.12

Europski fondovi mogu djelomično pomoći rudarskim zajednicama u naporima koje ulažu u gospodarsku diversifikaciju i energetsku tranziciju, ali većina sredstava koja se ulažu u gospodarski razvoj mora doći iz javnih fondova dotičnih država članica ili privlačenjem novih privatnih ulaganja.

5.3.13

Navedeni aspekti moraju se uzeti u obzir pri oblikovanju mjera za podršku rudarskim regijama u ovom neizbježnom postupku energetske tranzicije i gospodarske diversifikacije, a socijalni partneri, civilno društvo i stanovnici tih regija općenito moraju se uključiti u utvrđivanje novih načina razvoja svojih zajednica.

5.3.14

„Tranzicijski plan za podršku zajednicama i regijama koje ovise o proizvodnji ugljena” trebao bi potaknuti regije na tranziciju, poticati inovativan razvoj, održavati privlačnost za ulagače i stvoriti prilike za zapošljavanje i pristojan život.

5.3.15

Plan bi mogla razviti savjetodavna skupina u suradnji s Europskom komisijom i Europskim parlamentom. Članovi te savjetodavne skupine trebali bi biti predstavnici rudarskih regija, sindikata, nevladinih organizacija, područja za istraživanje i razvoj te industrije ugljena.

5.3.16

Plan podrške zajednicama i regijama koje ovise o proizvodnji ugljena treba se temeljiti na trima stupovima:

politički, civilni i društveni dijalog,

ulaganja u gospodarstvo, društvo i okoliš,

ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje, istraživanje i razvoj, inovacije i kulturu.

5.4    Očekivani razvoj u rudarskim regijama

5.4.1

Budućnost europskih rudarskih regija razvijat će se u dva smjera. U nekim rudarskim regijama može se očekivati brzo, ili čak prenagljeno ukidanje proizvodnje ugljena, dok se u drugima proizvodnja može nastaviti još nekoliko desetljeća.

5.4.2

U prvom slučaju ukidanje može biti posljedica gospodarske i tržišne situacije, koja je složena, osobito u europskoj industriji antracita koja mora konkurirati vrlo niskim cijenama uvoza ugljena. To veoma otežava situaciju, čak i za one rudnike koji su donedavno bili unosni. U nekim regijama vlada ili poduzeća mogu odlučiti zatvoriti rudnike u skladu s Ugovorom iz Lisabona i pravom država članica EU-a da same odlučuju o svojoj energetskoj mješavini.

5.4.3

U tim bi regijama bilo korisno brzo uspostaviti socijalni program na temelju primjera najbolje prakse iz različitih zemalja EU-a koje proizvode ugljen i imaju iskustva s ukidanjem vađenja ugljena ili se pripremaju za takvo ukidanje. U tom kontekstu može biti korisno iskustvo koje ima Njemačka: u Njemačkoj će vađenje antracita završiti 2018. godine, kako je i planirano. Vrijedno iskustvo imaju i mnoge druge bivše rudarske regije, kao što su Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Nizozemska i Belgija.

5.4.4

U regijama u kojima se očekuje da će se proizvodnja ugljena dugoročno nastaviti, važno je usredotočiti se ponajprije na učinkovitu uporabu ugljena koja je manje štetna. U slučaju uporabe ugljena za proizvodnju električne energije i dalje će biti prioritet smanjenje emisija. EU ima instrumente za to: revidirani sustav trgovanja emisijama koji zahtijeva nultu stopu emisija ugljičnog dioksida do 2058. godine, Direktiva o industrijskim emisijama i novi referentni dokument BAT za velike uređaje za loženje koji će se uskoro dovršiti.

5.4.5

U strategiji za regije ugljena s dugoročnijom budućnošću, istraživanje i razvoj imat će vrlo važnu ulogu: daljnje povećanje učinkovitosti elektrana dovest će do većeg smanjenja emisija i manje potrošnje goriva. Povećana fleksibilnost elektrana može pomoći podržati nestalne izvore energije. Osim tehnologije čistog ugljena ili uporabe i skladištenja CO2, potrebno je uzeti u obzir alternativne načine uporabe ugljena.

5.4.6

Međutim, čak i u regijama s dugoročnijim izgledima za rudarstvo potrebno je dati prioritet pripremanju za ukidanje rudnika ugljena i restrukturiranje rudarskih regija.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Godine 2015. zemlje skupine G7 složile su se da je tijekom ovoga stoljeća potrebno postići potpunu dekarbonizaciju svjetskoga gospodarstva, a prema tome i „transformaciju energetskih sektora do 2050. godine”.

(2)  Ugovor kojim se osniva Europska zajednica za ugljen i čelik potpisan je u Parizu 1951. godine te su se njime Francuska, Njemačka, Italija i zemlje Beneluksa udružile u Zajednicu u cilju organiziranja slobodnog kretanja ugljena i čelika te slobodnog pristupa izvorima proizvodnje. Taj je ugovor sam početak institucija kakve danas postoje.

(3)  http://www.env-health.org/resources/press-releases/article/eur8-5-billion-in-health-costs

(4)  Izvješće Greenpeacea End of an Era: Why every European country needs a coal phase-out plan („Kraj epohe. Zašto svaka europska zemlja treba plan za ukidanje ugljena”).

(5)  EURACOAL (2013.) Coal industry across Europe („Industrija ugljena diljem Europe”), str. 20.

(6)  COM(2014) 330 final, 28.5.2014.

(7)  Podaci Eurostata iz 2013. godine, objavljeni 2015. godine.

(8)  ITUC, Frontlines Briefing, listopad 2015., Climate justice: Paris and Beyond („Klimatska pravda: nakon Pariškog sporazuma”).

(9)  Europska strategija energetske sigurnosti, COM(2014) 330 final, 28.5.2014., poglavlje 3., str. 7.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/10


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Posljedice zaključaka konferencije COP 21 na europsku prometnu politiku”

(samoinicijativno mišljenje)

(2016/C 303/02)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Dana 21. siječnja 2016., sukladno članku 29. stavku 2. Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o temi

„Posljedice zaključaka konferencije COP 21 na europsku prometnu politiku”.

(samoinicijativno mišljenje)

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 3. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja), sa 188 glasova za, 2 protiv i 4 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO pozdravlja usvajanje Pariškog sporazuma na 21. zasjedanju konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, kao i predviđeni i na nacionalnoj razini određeni doprinos (INDC) EU-a i država članica u vidu obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova domaćinstava od najmanje 40 % do 2030. te od 80 do 95 % do 2050. u odnosu na razinu emisija iz 1990. godine.

1.2

Također se slaže s time da je taj cilj potrebno postići zajednički i uz podijeljenu odgovornost između EU-a i država članica te da će se o novim INDC-ovima obavješćivati svakih pet godina.

1.3

U pogledu prometa, cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova od 60 % u odnosu na razinu emisija iz 1990. godine i dalje je vrlo ambiciozan te su za njega potrebni veliki napori. Iako će odluka u pogledu raspodjele napora za tekuće razdoblje do 2020. (odluka 406/2009) , kao i buduća odluka za razdoblje od 2020. do 2030., državama članicama u potpunosti prepustiti odabir gospodarskih sektora koji moraju smanjiti razinu emisija, Komisija ipak predlaže da se, ako su potrebni dodatni napori, koriste međunarodne kvote i izbjegnu dodatne obveze za sektore koji nisu obuhvaćeni ETS-om (COM(2015) 81), i smatra da se u pogledu prometa „mogu postići veća smanjenja u drugim sektorima gospodarstva” (COM(2011) 144). Cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova od 60 % u sektoru prometa može se, dakle, i dalje smatrati aktualnim i sukladnim općem cilju EU-a u okviru konferencije COP 21, pod uvjetom da se pripadajuće aktivnosti i inicijative provode hitno, s potrebnom odlučnošću i u što kraćem roku.

1.4

Ipak, time se Unija i države članice ne oslobađaju od ponovne procjene različitih aktivnosti i inicijativa koje su u tijeku ili se predviđaju u Bijeloj knjizi o prometu (COM(2011) 144 final) i u planu za okvirnu strategiju za uniju stabilne energije (COM(2015) 80 final), u odnosu na njihovu učinkovitost, izvedivost i, osobito, u odnosu na cilj dekarbonizacije prometa, niti od njihove reforme i/ili dodavanja novih aktivnosti i inicijativa u okviru revizije Bijele knjige o prometu najavljene za 2016. godinu, ne ugrožavajući pritom konkurentnost EU-a. Neke od njih bit će zakonodavne prirode, no većina će se morati temeljiti na dobrovoljnim nacionalnim doprinosima u cilju promjena u ponašanju ili navikama, nužnih za uspjeh.

1.5

EGSO skreće pozornost i na važnost predviđenih mjera u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) kako bi se uspostavio svjetski sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) za zrakoplovstvo te u okviru Međunarodne pomorske organizacije (IMO) u svrhu nadzora nad emisijama pomorskog prometa te poziva na ostvarivanje ambicioznih rezultata u pogledu tekućih pregovora s tim organizacijama.

1.6

Naglašava da je potrebno primijeniti načelo „onečišćivač plaća” na fleksibilan način, naročito u pogledu udaljenih ruralnih i planinskih područja i otoka, kako bi se izbjegli učinci koji su obrnuto proporcionalni troškovima i kako bi se očuvala korist koju to načelo pruža kao sredstvo kojim se utječe na odluke u pogledu organizacije prometa, uz potpuno suzbijanje nelojalne konkurencije među različitim prometnim sredstvima. EGSO preporučuje da se istraži mogućnost cjelovite organizacije ruralnog prijevoza u regijama radi zadovoljavanja sporazuma COP 21 i potreba ranjivih osoba.

1.7

U svakom slučaju, primjena načela „onečišćivač plaća” nije dovoljna za osiguranje prijelaza na društvo s niskom razinom ugljika. Stoga su još važnije dodatne mjere, kao što su povećanje energetske učinkovitosti, električna mobilnost, zajedničko korištenje automobila i drugih prometnih sredstava, razvoj alternativnih izvora energije te izrada standarda kvalitete okoliša, kao i, prije svega, promicanje javnog prijevoza.

1.8

Što se tiče bioenergije, potrebni su stalni napori kako bi se postigla viša razina smanjenja stakleničkih plinova te kako bi se spriječile promjene u uporabi zemljišta. Stoga je potrebno dodatno promicati energetsko iskorištavanje ostataka, nusproizvoda i otpada za proizvodnju goriva. Još uvijek postoji određeni potencijal u teretnom cestovnom prijevozu, avijaciji i pomorskom prometu. Međutim, biogoriva ne predstavljaju samostojeće rješenje te nas ne oslobađaju od potrebe za razvojem i promicanjem rješenja čiji je cilj zamjena motora s izgaranjem električnom mobilnošću i/ili tehnologijama vodika.

Konačno, ne radi se o tome da se ograniči mobilnost kao takva, nego da se smanji individualno korištenje motoriziranih vozila ako postoji valjana alternativa, i promiče javni prijevoz u općem interesu okoliša i kako bi se izbjeglo da se gradovi zaguše prometom.

1.9

Smanjenje ulaganja u onečišćujuće aktivnosti ne treba biti samo odgovornost vlada i ne može se provesti bez osvješćivanja i mobilizacije cijelog transportnog lanca (proizvođača, prijevoznika i korisnika) uz pomoć zakonodavnih ili poticajnih, odnosno odvraćajućih mjera. Izgradnja kapaciteta, tehnička pomoć i olakšani pristup financiranju na lokalnoj i nacionalnoj razini ključni su za prelazak na niskougljični prometni sustav. U okviru investicijskih programa Europske unije prednost će se dati vrstama prijevoza koje manje onečišćuju na temelju kriterija ocjenjivanja koji su u skladu sa zaključcima s konferencije COP 21, uz istovremenu integraciju svih prometnih sredstava.

1.10

Kako bi se proširio građanski pokret za pravednu klimatsku politiku i smanjenje ulaganja u onečišćujuće aktivnosti, valja nastaviti sa snažnom mobilizacijom koju su pokazale organizacije civilnog društva i gospodarski i društveni dionici u okviru konferencije COP 21.

1.11

Stoga EGSO preporučuje uspostavljanje participativnog dijaloga s civilnim društvom, kako je utvrđeno u njegovu razmatračkom mišljenju od 11. srpnja 2012. naslovljenom „Bijela knjiga o prometu: stjecanje potpore civilnog društva” (EGSO 1598/2012).

2.   Ključne odluke konferencije COP 21 – Pariški sporazum

2.1

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (na koju se nadovezuje konferencija COP 21 iz 2015. godine) ograničavala se na stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova (glavni staklenički plin u sektoru prometa jest ugljikov dioksid (CO2) koji se ispušta tijekom faze proizvodnje električne energije i tijekom faze proizvodnje i korištenja goriva) u atmosferi na razini na kojoj se sprečavaju opasni antropogeni utjecaji na klimatski sustav. Suprotno tome, Pariški sporazum od 12. prosinca 2015. prvi put uključuje svih 195 stranaka potpisnica navedene okvirne konvencije kako bi se smanjila koncentracija stakleničkih plinova, u pogledu konačnog dugoročnog cilja zadržavanja porasta prosječne temperature planeta znatno ispod 2 oC (do 2100.) u odnosu na predindustrijske razine i slijedeći mjere poduzete za njegovo ograničavanje na 1,5 oC, za razliku od aktualne putanje koja bi dostigla 3o C u pogledu klimatskog zagrijavanja na kraju dvadeset i prvog stoljeća.

2.2

Nakon ratifikacije navedenog sporazuma, potpisnici će u okviru petogodišnjih programa i radi ostvarenja konačnog cilja trebati preuzeti obvezu pružanja predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa (INDC) i obavješćivati o njima.

2.3

Stupanje na snagu Pariškog sporazuma predviđa se od 2020. godine pod uvjetom da ga ratificira najmanje 55 država koje predstavljaju najmanje 55 % emisija stakleničkih plinova na planeti, no to ne isključuje mogućnost njegove primjene prije stupanja na snagu, što se svakako preporučuje.

2.4

EU i države članice dogovorili su 6. ožujka 2015., u skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014., obvezujući cilj smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova od najmanje 40 % do 2030. te od 80 do 95 % do 2050. godine.

2.5

Prema ranije navedenim zaključcima, taj bi cilj EU i države članice trebali postići zajednički, primjerice smanjenjem od 43 % do 2030. godine u sektorima obuhvaćenima sustavom trgovanja emisijama (ETS) i od 30 % u sektorima koji njime nisu obuhvaćeni (u odnosu na 2005.) te ravnopravnim, a istovremeno solidarnim sudjelovanjem.

3.   Aktualno stanje prometnog sektora EU-a

3.1

Komisija je u svojoj Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. godine (COM(2011) 144 final) već objavila hitan poziv na znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi klimatske promjene ostale manje od 2 oC, napominjući da je nužno postići smanjenje emisija stakleničkih plinova u prometu od najmanje 60 % u odnosu na razinu emisija iz 1990. godine te ističući kako se „mogu postići veća smanjenja u drugim sektorima gospodarstva”.

3.2

Promet je odgovoran za otprilike četvrtinu emisija stakleničkih plinova EU-a: 12,7 % ukupnih emisija iz prometa nastaje zračnim prometom, 13,5 % pomorskim prometom, 0,7 % željezničkim prometom, 1,8 % riječnom plovidbom i 71,3 % cestovnim prometom (2008.). Utjecaj vrste prometa na okoliš ipak ne ovisi samo o izravnim emisijama, već i o neizravnim, koje uglavnom nastaju zbog proizvodnje energije potrebne za putovanja.

3.3

Globalni promet bilježi najveći rast emisija CO2 u usporedbi sa svim drugim industrijskim sektorima. Na razini EU-a, sektor prometa drugi je po odgovornosti za emisije stakleničkih plinova. Pored toga, najbrži rast emisija bilježe zrakoplovstvo i pomorstvo, a upravo ti sektori nisu obuhvaćeni Pariškim sporazumom.

3.4

U Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. godine utvrđeno je da prometni sustav EU-a još nije održiv, a kako bi se to riješilo potrebno je:

prekinuti ovisnost prometa o nafti, pri čemu se ne smije žrtvovati njegova učinkovitost niti ugroziti mobilnost,

u većoj mjeri ograničiti upotrebu energije te poboljšati energetsku učinkovitost vozila kod svih vrsta prijevoza.

3.5

Komisija u Bijeloj knjizi o prometu i u planu o strateškom okviru za postizanje stabilnije energetske unije predlaže nekoliko mjera za razvoj prometnog sektora s niskom razinom emisija ugljika.

3.6

Predložene mjere uključuju strože standarde emisija CO2 za automobile i kombije nakon 2020. godine, mjere za poboljšanje učinkovitosti goriva i smanjenje emisija teških vozila te bolje upravljanje prometom. Trebalo bi potaknuti sustave naplate cestarina temeljene na načelu „onečišćivač plaća”/„korisnik plaća”, kao i razvoj alternativnih goriva, uključujući električnu mobilnost te posebice uzimajući u obzir potrebu za razvojem odgovarajuće infrastrukture.

4.   Potrebni daljnji koraci u okviru Pariškog sporazuma

4.1

Nakon ratifikacije navedenog sporazuma (do 21. travnja 2017.), potpisnici će u okviru petogodišnjih programa i radi ostvarenja konačnog cilja trebati preuzeti obvezu pružanja na nacionalnoj razini određenih doprinosa i obavješćivati o njima.

4.2

Europska unija može, u skladu s člankom 4. stavkom 16. Pariškog sporazuma, djelovati zajedno s državama članicama u okviru podijeljene odgovornosti, a tajništvo Pariškog sporazuma treba obavijestiti o razini emisija svake države članice.

4.3

U skladu s člankom 4. stavkom 9. Pariškog sporazuma i s odlukom 1/CP.21, doprinose utvrđene prema rasporedu do 2030. godine potrebno je iznijeti ili ažurirati do 2020. godine te to treba ponovno učiniti svakih 5 godina u okviru strategije razvoja s niskim razinama emisija stakleničkih plinova do 2050. godine. Svaki sljedeći doprinos treba predstavljati napredak u odnosu na prethodni (članak 4. stavak 3.).

4.4

Iako je Europska unija već utvrdila ciljeve i doprinose do 2030. i 2050. godine, činjenica je da su razine ukupnih emisija (svih gospodarskih sektora) procijenjene u okviru konferencije COP 21 na temelju nacionalnih doprinosa u 2030. godini (55 gigatona) nedovoljne u odnosu na cilj zadržavanja porasta temperature ispod 2 oC te su stoga potrebni dodatni napori za smanjenje emisija na 40 gigatona.

4.5

Iako će odluka u pogledu raspodjele napora za tekuće razdoblje do 2020. (odluka 406/2009) i buduća odluka za razdoblje od 2020. do 2030. državama članicama u potpunosti prepustiti odabir gospodarskih sektora koji moraju smanjiti razinu emisija, Komisija u svojoj Komunikaciji naslovljenoj „Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.” (COM(2015) 81 final) ipak predlaže da se, ako su potrebni dodatni napori, koriste međunarodne kvote i izbjegnu dodatne obveze za sektore koji nisu obuhvaćeni ETS-om. EGSO je podržao ovo stajalište EU-a (mišljenje NAT 665/2015). Osim toga, Komisija je u svojoj Bijeloj knjizi o prometu navela da se „mogu postići veća smanjenja u drugim sektorima gospodarstva”.

4.6

U svjetlu navedenoga i uzimajući u obzir činjenicu da je o smanjenju emisija stakleničkih plinova od 60 % u prometu odlučeno već davno prije Pariške konferencije u cilju zadržavanja klimatskih promjena ispod 2 oC, EGSO procjenjuje da je taj cilj smanjenja emisija od 60 % u skladu s odlukama konferencije COP 21.

4.7

Također je potrebno napomenuti da nastojanje EU-a da djeluje u okviru ICAO-a u svrhu podupiranja razvoja ETS-a na svjetskoj razini za zrakoplovstvo te u okviru IMO-a u pogledu obveze pomorskog prometa da uzme u obzir emisije stakleničkih plinova, nije dijelom INDC-a. EU bi trebao promicati ambiciozne rezultate u kontekstu tekućih pregovora s ICAO-om i IMO-om.

5.   Strategija: što je konkretno potrebno poduzeti

5.1

EGSO utvrđuje veliku dosljednost između INDC-a EU-a i ciljeva definiranih u raznim komunikacijama Komisije koje se odnose na mjere klimatske politike u pogledu prometa. Međutim, i dalje je hitno i nužno da se s potrebnom odlučnošću i u što kraćem roku provede 40 aktivnosti i 131 inicijativa iz Bijele knjige o prometu.

5.2

Ipak, tijekom revizije Bijele knjige o prometu koju je Komisija najavila za 2016. godinu potrebno je ponovno ocijeniti mjere iz Bijele knjige koje se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova s obzirom na INDC-ove Europske unije i ciljeve utvrđene u paketu za energetsku uniju (1).

5.3

Riječ je o ocjeni različitih inicijativa koje se provode u okviru Bijele knjige o prometu i paketa za energetsku uniju u odnosu na njihovu učinkovitost, izvedivost i, osobito, u odnosu na cilj dekarbonizacije prometa kao i na njihove reforme i/ili dodavanje novih aktivnosti i inicijativa. Neke od njih bit će zakonodavne prirode, no većina će se morati temeljiti na dobrovoljnim nacionalnim doprinosima u cilju promjena u ponašanju ili navikama, nužnih za uspjeh.

5.4

Prijelaz na promet s niskim emisijama ugljika postavlja sljedeće izazove:

pravedno usklađivanje gospodarskih i društvenih zahtjeva,

uzimanje u obzir općeg interesa i ekoloških zahtjeva,

umjesto ograničavanja same mobilnosti, znatno smanjenje kretanja i osobnog prijevoza zahvaljujući prostornom planiranju i gospodarskoj politici u gradskom i prigradskom području te promicanje javnog prijevoza,

utjecanje na ponašanje, uključujući obrasce putovanja, te na učinkovitost logistike prijevoza robe, također i u gradovima i promičući kooperativna rješenja u cilju optimalnog korištenja resursa,

promicanje komodalnosti.

U području prometa, odgovarajuće mjere za smanjenje emisija na nacionalnoj i podnacionalnoj razini mogle bi pomoći gradovima da do 2050. godine smanje emisije za 50 % u odnosu na nepromijenjeno stanje. Postojeća izolirana rješenja treba ugraditi u politike strateškog planiranja mobilnosti kojima se omogućuje bolja koordinacija između urbanih i prometnih politika. Izgradnja kapaciteta, tehnička pomoć i olakšani pristup financiranju na lokalnoj i nacionalnoj razini ključni su za postizanje tih ciljeva.

5.5

Instrument za povezivanje Europe, strukturni i kohezijski fondovi, Europski fond za strateška ulaganja kao i drugi europski programi potpore u okviru kojih se kroz financiranje projekata potiču ulaganja u prijevoz dat će prednost vrstama prijevoza koje manje onečišćuju te koje istovremeno povezuju različite vrste prijevoza s ciljem izgradnje europske prometne mreže. Kriteriji za procjenu zahtjeva za financiranje uključivat će izričito upućivanje na načela koja su u skladu sa zaključcima konferencije COP 21.

5.6

Raspodjela napora između država članica i sektora obuhvaćenih ETS-om i onih koji to nisu, uključujući promet, ključan je element za provedbu INDC-ova EU-a i treba biti u skladu s njegovim strateškim ciljevima. Ta podjela treba uzeti u obzir zaključke Europskog vijeća iz listopada 2014. kako bi se postigao uravnotežen rezultat, uzimajući u obzir učinkovitost u pogledu troškova i konkurentnosti. Ti parametri trebaju prevladati prilikom odlučivanja u vezi s raspodjelom napora za razdoblje 2020. – 2030. koja će se provesti 2016. godine (COM(2015) 80, Prilog 1.), uzimajući u obzir očuvanje konkurentnosti u EU-u.

5.7

Pri prethodno spomenutoj reviziji Bijele knjige treba također predvidjeti posebne instrumente za poticanje široke rasprave s civilnim društvom, pri čemu se podrazumijeva da je prihvaćanje mjera, koje su ponekad nepopularne, u društvu nužno, jer sve aktivnosti ostaju neučinkovite ako se oni kojima su upućene u njima ne prepoznaju. Kako bi se proširio građanski pokret za pravednu klimatsku politiku i smanjenje ulaganja u onečišćujuće aktivnosti, valja dakle nastaviti sa snažnom mobilizacijom koju su pokazale organizacije civilnog društva i gospodarski i društveni dionici u okviru konferencije COP 21.

5.8

Treba promicati i proširivati inicijative kao što su Globalna inicijativa za uštedu goriva (GFEI) (kojom se povezuju zemlje koje osmišljavaju politike i propise o energetskoj učinkovitosti vozila), Pariška deklaracija o elektromobilnosti i klimatskim promjenama i poziv na djelovanje (koja se nadovezuje na obveze koje proizlaze iz stotine odlučnih napora za održivu elektrifikaciju prometa), inicijativa MobiliseYourCity (kojom se gradovi i zemlje u razvoju i zemlje s rastućim gospodarstvima podržavaju prilikom izrade i provedbe planova održive gradske mobilnosti i nacionalnih politika gradskog prometa) ili Globalni akcijski plan za zeleni teret.

5.9

Kako je EGSO već naveo (2), participativno upravljanje zahtijeva dobro osmišljenu organizacijsku i proceduralnu strukturu kako bi postalo učinkovito i kako bi postiglo željene ciljeve. Uključivanje ostalih sudionika u dugoročni održivi razvoj funkcionira najbolje ako se organizira kao stalan i integrirajući proces, a ne kao jednostruki ili ad hoc angažman.

5.10

EGSO je odlučio stvoriti europski forum europskog civilnog društva za održivi razvoj koji bi trebao pružiti strukturirani i neovisni okvir za sudjelovanje civilnog društva u provedbi, praćenju i ponovnom ispitivanju horizontalnih pitanja u pogledu programa za održivi razvoj do 2030. godine te posebice njegova cilja 13. (Poduzimanje hitnih mjera za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka). U pogledu pitanja koja se odnose na prometni sektor, potrebno je upotrijebiti participativni dijalog koji vodi EGSO te koji je predviđen za provedbu Bijele knjige o prometu iz 2011. godine.

5.11

EGSO također radi na mišljenju (NAT/684) „Izgradnja koalicije između civilnog društva i tijela podnacionalne vlasti u cilju ostvarivanja obveza iz Sporazuma iz Pariza”. Pariškim sporazumom ne bi se trebala stvoriti još jedna platforma s obvezama, već pokrenuti sveobuhvatan okvir kojim se dugoročno usklađuju nedržavne i vladine mjere. Uloga civilnog društva u provedbi obveza od presudne je važnosti.

5.12

Smanjenje ulaganja u onečišćujuće aktivnosti ne treba biti samo pitanje vlada i ne može se provesti bez senzibilizacije i mobilizacije cijelog prijevoznog lanca (proizvođača, prijevoznika i korisnika) zakonodavnim ili poticajnim, odnosno odvraćajućim mjerama.

5.13

Strategija dobrovoljnih obveza utvrđenih na konferenciji COP 21 ograničava se na navođenje neobvezujućih obveza za svaku zemlju, dok bi uvođenje obvezujućeg standarda emisija svakako bilo najučinkovitije rješenje za postizanje željenog rezultata predviđenog Pariškim sporazumom. Međutim, raspodjelom troškova za razdoblje 2020. – 2030. unutar EU-a, koja se dalje u tekstu spominje u točki 5.5, ojačat će se preuzete obveze.

6.   Sustav „onečišćivač plaća”

6.1

U skladu s Ugovorom iz Lisabona (članak 191. stavak 2. UFEU-a), politika EU-a u području okoliša temelji se na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.

6.2

Riječ je o plaćanju troška za štetu nanesenu okolišu za koju su odgovorni onečišćivači. No u državama članicama cijena ugljika na različite je načine uključena u klimatske politike, pri čemu prevladavaju porezi koji, međutim, pogađaju ponajprije kupovnu moć najskromnijih kućanstava i radna mjesta.

6.3

Prema Bijeloj knjizi o prometu, tarife i poreze potrebno je restrukturirati kako bi se bolje uzela u obzir načela „onečišćivač plaća” i „korisnik plaća”.

6.4

Pristup kakav je osmislila Komisija temelji se na sustavu „onečišćivač plaća” te na mogućnostima koje pruža naplata cestarina kao sredstvo financiranja izgradnje i održavanja infrastrukture. Taj sustav namijenjen je promicanju održivih načina prijevoza zahvaljujući internalizaciji vanjskih troškova i jamčenju financiranja.

6.5

Međutim, u Uniji postoji mnoštvo različitih sustava koji nisu usklađeni, a sastoje se od: elektroničke naplate cestarine, vinjeta, pristojbi u vezi s prometnom zakrčenošću i naknada po kilometru izračunatih s pomoću satelita (GNSS). Nadalje, pravila Zajednice o naplati cestarine za teška vozila (Eurovignette) primjenjuju se još samo u četirima državama, dok druge države članice uopće ne naplaćuju niti cestarinu. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja u pogledu razvoja jedinstvenog tržišta i u pogledu građana, s negativnim učincima na gospodarski rast i povećanjem društvenih nejednakosti u brojnim državama članicama. Nadalje, nenaplata poreza za korištenje cestovne mreže može utjecati (ne spominjući cijenu negativnih učinaka na okoliš) na uvjete tržišnog natjecanja u odnosu na željeznički prijevoz ako je on dostupan.

6.6

Međutim, u europskom sustavu oporezivanja cestovnog prometa, važno je predvidjeti određenu fleksibilnost kako bi se mogla uzeti u obzir situacija slabo naseljenih perifernih regija i udaljenih ruralnih i planinskih područja i otoka bez valjanih alternativa cestovnom prijevozu, zbog čega internalizacija vanjskih troškova ne bi utjecala na ponašanje ili organizaciju prijevoza te bi samo mogla ugroziti konkurentnost. Gospodarsko i društveno blagostanje ruralnih područja ovisi kako o troškovnoj učinkovitosti tako i o ekološkoj prihvatljivosti prometnog sustava. Kao sredstvo ograničavanja emisija iz prometa neke su vlade uvele različite oblike poreza na ugljik, što nije dovelo do smanjenja tih emisija, ali je znatno pridonijelo troškovima kućanstava, posebno u ruralnim te udaljenim i planinskim područjima.

6.7

Prema navodima povjerenice za promet, Komisija do kraja 2016. godine namjerava predložiti europski sustav za kamione i osobna vozila s jedinstvenim pravilima za naplatu cestarina u svim državama članicama EU-a, koji se temelji isključivo na broju prijeđenih kilometara.

6.8

EGSO pozdravlja namjeru Komisije da na razini Unije uvede usklađeni sustav naplate cestarine temeljen na načelu „onečišćivač plaća”, no smatra da dio o „internalizaciji” naplaćivanja pristojbi svakako nije dovoljan za postizanje održive prometne politike kojom se poštuju obveze preuzete u okviru konferencije COP 21 koje zahtijevaju dodatne mjere kao što su povećanje energetske učinkovitosti, električna mobilnost, zajedničko korištenje automobila i drugih prometnih sredstava, razvoj alternativnih izvora energije te izrada standarda kvalitete okoliša i, prije svega, promicanje javnog prijevoza.

6.9

Još jedna od mjera mogla bi se odnositi na cijenu ugljika koja se temelji na gospodarskim i društvenim kriterijima. Preniska cijena nafte, kako je danas slučaj, zasigurno ne šalje poruku svim sudionicima u prometu da promijene svoje ponašanje i poduzmu mjere kako bi smanjili svoju potrošnju energije. Međutim, strože norme i standardi koje se odnose na gorivo, energetsku učinkovitost, računalno upravljanje prometom i razvoj alternativnih goriva mogli bi otvoriti put prema smanjenju emisija, bez negativnog učinka na konkurentnost.

7.   Inovacije, istraživanje i razvoj, alternativna goriva

7.1

EGSO ustraje na apsolutnoj potrebi za aktivnom industrijskom politikom te na međusobno usklađenim istraživanju i razvoju u cilju olakšavanja prijelaza na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika. Za odvajanje neizbježnog porasta prometa od smanjenja onečišćujućih emisija potrebni su napori u području istraživanja i razvoja.

7.2

U planu za promet navodi se da će biti potrebno nastaviti s razvojem biogoriva, osobito za zrakoplove i teška teretna vozila, uz napomenu da su problemi u pogledu sigurnosti hrane i okoliša povezani s razvojem biogoriva te se naglašava da je potrebno razviti održivija biogoriva druge i treće generacije.

7.3

Što se tiče bioenergije, potrebni su stalni napori kako bi se postigla viša razina smanjenja stakleničkih plinova te kako bi se spriječile promjene u uporabi zemljišta. Stoga je potrebno dodatno promicati energetsko iskorištavanje ostataka, nusproizvoda i otpada za proizvodnju goriva. Još uvijek postoji određeni potencijal u teretnom cestovnom prijevozu, avijaciji i pomorskom prometu. Međutim, biogoriva ne predstavljaju samostojeće rješenje te nas ne oslobađaju od potrebe za razvojem i promicanjem rješenja čiji je cilj zamjena motora s izgaranjem električnom mobilnošću i/ili tehnologijama vodika.

7.4

Prijelaz na električnu mobilnost mora se odvijati paralelno s prijelazom na zajedničko korištenje automobila. Treba, međutim, priznati da, i uz potpuni prijelaz na motore s pogonom na održiva goriva, rizik zagušivanja gradova prometom ostaje isti ako korištenje javnog prijevoza i učinkovitih sustava distribucije ne postanu opće pravilo.

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  OJ C 291, 4.9.2015., str. 14.

(2)  OJ C 299, 4.10.2012., str. 170.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/17


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pristojan rad u globalnim lancima opskrbe”

(samoinicijativno mišljenje)

(2016/C 303/03)

Izvjestiteljica:

Emmanuelle BUTAUD-STUBBS

Dana 21. siječnja 2016., sukladno pravilu 29. stavku 2. Poslovnika, Europski gospodarski i socijalni odbor odlučio je sastaviti samoinicijativno mišljenje o temi

„Pristojan rad u globalnim lancima opskrbe”

(samoinicijativno mišljenje)

Stručna skupina za vanjske odnose, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 19. travnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 188 glasova za i 1 protiv.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pitanje pristojnog rada u globalnim lancima opskrbe, kao što su lanci opskrbe tekstilom, odjećom i obućom, elektroničkim uređajima, mineralima te poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, zaista je ključno pitanje za sve javne i privatne subjekte uključene u upravljanje lancima opskrbe na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) prilagodio je svoje unutarnje postupke kako bi mogao usvojiti mišljenje prije 105. zasjedanja Međunarodne konferencije rada (ILC) u Ženevi o pitanju pristojnog rada u globalnim lancima opskrbe.

EGSO preporučuje sljedeće:

1.3.

Europska komisija trebala bi osmisliti sveobuhvatnu i ambicioznu strategiju kako bi svim svojim unutarnjim (pristup tržištu javne nabave EU-a, označivanje itd.) i vanjskim politikama (trgovina, razvoj, politika susjedstva itd.) promicala pristojan rad u globalnim lancima opskrbe.

1.4.

Radi izbjegavanja nesporazuma i pogrešnog tumačenja treba usvojiti zajednički jezik i zajedničke definicije te uzajamno ocjenjivati statističke podatke raznih dionika, kao što su OECD, ILO, WTO, Europska komisija, Svjetska banka i MMF (1), te razraditi koherentnu politiku za javna tijela uključena u to područje, uz diobu nadležnosti.

1.5.

Uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima treba priznati i poticati dostupne primjere najbolje prakse i inicijative u postojećem „paketu instrumenata” kao što su: Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, sektorske smjernice OECD-a o dubinskoj analizi (za sektore tekstila i odjeće, minerala, poljoprivrede i financija), potpora trgovini, financijski programi za naknadu gubitaka, kodeks ponašanja, oznake, norme i instrumenti za samoocjenjivanje. Cilj je uspostaviti postupnu, dosljednu i održivu politiku u odgovornom upravljanju globalnim lancima opskrbe.

1.6.

Treba promicati praktične i prikladne pristupe koji se temelje na riziku i kojima će se uzeti u obzir specifična priroda globalnog lanca vrijednosti i globalnog lanca opskrbe (linearna ili modularna, jednostavna ili složena, kratka ili duga organizacija).

1.7.

Na temelju ocjene postojećih primjera prakse treba promicati višedionički format, uključujući javne i privatne subjekte, socijalne partnere, nevladine organizacije, stručnjake itd., kako bi se razvio najbolji paket mjera nadahnutih smjernicama OECD-a za utvrđivanje rizika, njihovo sprečavanje i ublažavanje, komuniciranje i izvješćivanje o planovima djelovanja. Mjere obuhvaćene planovima djelovanja mogle bi uključivati zakonodavne i nezakonodavne mjere, primjere najbolje prakse, financijske poticaje, pristup osposobljavanju i izgradnju kapaciteta za socijalni dijalog i sindikate.

1.8.

Treba se snažno zalagati za konkretno razmatranje vrsta instrumenata za transparentnost koji bi se mogli uvesti kako bi se krajnje potrošače obavještavalo o socijalnim uvjetima proizvodnje.

1.9.

Na predstojećoj konferenciji ILO-a treba raspraviti na koji bi način ILO mogao preuzeti aktivnu ulogu u osiguravanju pristojnog rada u globalnim opskrbnim lancima te razmotriti mogućnost razvoja i buduće primjene svih relevantnih i prikladnih instrumenata s pomoću kojih će se, uz predanost svih dionika, pridonijeti istinskom poboljšanju uvjeta rada.

2.   Pitanje pristojnog rada u globalnim lancima opskrbe: definicije, kontekst i ulozi

2.1.    Definicije

2.1.1.

Globalni lanac vrijednosti: ovaj se pojam pojavio sredinom 1990-ih godina kako bi se opisao „cijeli spektar aktivnosti potrebnih da proizvod prođe kroz razne faze (koncipiranje, dizajn, odabir sirovina i proizvodnja poluproizvoda, stavljanje na tržište, distribucija i podrška) prije no što dospije do krajnjeg potrošača” (2).

Globalni lanci vrijednosti trebali bi pogodovati „modernizaciji postupaka” (proizvođač primjenjuje bolju tehnologiju radi povećanja učinkovitosti) i „funkcionalnoj modernizaciji” (sposobnost proizvođača da osmisli dizajn i robnu marku te robu plasira na tržište). Međutim, na nizu primjera može se vidjeti da to nije uvijek tako.

Pitanje postizanja održivog i odgovornog upravljanja globalnim lancima vrijednosti jedan je od glavnih prioriteta međunarodne zajednice (OECD, ILO, G7, G20, EU, UN) s obzirom na to da se sve više trgovine i ulaganja u svijetu događa preko globalnih lanaca vrijednosti te da eksternalizacija i prekogranična usklađenost globalne proizvodnje u vodećim poduzećima znatno utječu na društvo. Katkad je taj utjecaj pozitivan, npr. bolje plaćeni poslovi, više zaposlenih žena, otvaranje radnih mjesta čime se omogućuje zapošljavanje, razvoj vještina te širenje znanja i tehnologije. No katkad taj utjecaj može biti razlogom za zabrinutost, npr. nesigurna radna mjesta, loši uvjeti rada (uključujući u području zdravlja i zaštite na radu), nedostatna socijalna prava (uključujući nedovoljnu pokrivenost socijalnim osiguranjem) te kršenje ljudskih i temeljnih radnih prava.

To dovodi do razvoja i primjene različitih instrumenata na nacionalnoj i međunarodnoj razini, kao što su konvencije ILO-a, smjernice OECD-a ili Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (vidi također točku 2.3.3.) i okviri politika, kao što je Program za održivi razvoj 2030 (3). i popratni Akcijski plan iz Adis Abebe o financiranju za razvoj (4), kojima se podržava poštovanje radnih normi i promiče pristojan rad, kao i daljnji razvoj trgovine, ulaganja, privatnog sektora i lanaca opskrbe.

2.1.2.

Globalni lanac opskrbe sastoji se od međusobno povezanih organizacija, resursa i postupaka uz pomoć kojih se proizvodi i usluge stvaraju i dostavljaju krajnjim potrošačima. On je dio globalnog lanca vrijednosti posvećen nabavljanju, a ne osmišljavanju ili distribuciji robe i usluga.

U lipnju 2016. godine održat će se opća rasprava o pristojnom radu u globalnim lancima opskrbe na zasjedanju Međunarodne konferencije rada (vrhovnog tijela ILO-a za donošenje odluka). Svrha je rasprave pomoći članovima ILO-a (vlade, poslodavci i radnici) da bolje razumiju kako angažman u globalnim lancima opskrbe može pomoći nacionalnim i lokalnim gospodarstvima da rastu na održiv i uključiv način, pridonoseći osnivanju i rastu poduzeća, kao i promicanju kvalitetnih radnih mjesta i poštovanja radnih normi. Ovo mišljenje EGSO-a trebalo bi pridonijeti toj raspravi.

2.1.3.

Pristojan rad: pojam koji su osmislili članovi ILO-a i koji je usvojila Međunarodna konferencija rada u Deklaraciji o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju (5). Njime su obuhvaćeni nacionalni i lokalni programi uspostavljeni radi ostvarivanja četiriju strateških ciljeva:

promicanja otvaranja radnih mjesta, razvoja vještina i održivih prihoda,

jamčenja prava na radnom mjestu, posebno za radnike u nepovoljnom položaju i siromašne radnike,

širenja socijalne zaštite muškaraca i žena kako bi se pružila odgovarajuća naknada u slučaju izgubljenog ili smanjenog prihoda te odgovarajuća zdravstvena skrb,

promicanja socijalnog dijaloga uključivanjem jakih i neovisnih organizacija radnika i poslodavaca.

Kao tijelo koje određuje norme na svjetskoj razini, ILO je usvojio niz konvencija relevantnih za globalne lance opskrbe. Njima su obuhvaćene temeljne (središnje) norme rada (tj. promicanje slobode udruživanja i prava na kolektivno pregovaranje, promicanje nediskriminacije na radnom mjestu i zabrana prisilnog rada i dječjeg rada), kao i konvencije u području zdravlja i zaštite na radu, inspekcije rada i ostalog. Zemlje koje ih ratificiraju obvezne su uskladiti svoje zakonodavstvo i praksu s konvencijama. Osim toga, na temelju Deklaracije ILO-a o temeljnim načelima i pravima pri radu iz 1998. g. (6), sve države članice ILO-a dužne su u svom zakonodavstvu i praksi poštovati i provoditi središnje radne norme, čak i ako nisu ratificirale relevantne konvencije.

2.2.    Struktura i značaj globalnih lanaca vrijednosti i globalnih lanaca opskrbe u međunarodnoj trgovini

2.2.1.

Značaj globalnih lanaca vrijednosti u svjetskoj trgovini brzo je porastao, a prema podacima WTO-a, OECD-a, ILO-a i UNCTAD-a za 2013. godinu (7) oni čine između 60 % i 80 % međunarodne trgovine i osiguravaju 20 % radnih mjesta u svijetu (8). Sektori obuhvaćeni tim međusobno povezanim organizacijskim sastavnicama kao što je osmišljavanje, proizvodnja, distribucija i potrošnja, koje potiču multinacionalna poduzeća, uključuju poljoprivredu, industriju (npr. automobilsku industriju, aeronautiku, industriju tekstila i odjeće, igračaka, elektroničkih uređaja) i usluge (npr. pozivne centre, informacijske tehnologije).

2.2.2.

Ti se globalni lanci vrijednosti također razlikuju i prema obliku i strukturi: neki su prilično kratki (mali broj aktivnosti), dok su drugi duži, što je pokazatelj gospodarskih, socijalnih i financijskih veza između poduzeća osnovanih u brojnim i udaljenim zemljama (od SAD-a do EU-a i Azije). Prema Garyju Gereffiju (9), postoje tri dominantne vrste upravljanja: globalni lanci vrijednosti uvjetovani kupcima i, u većini slučajeva, uvjetovani troškovima (u slučaju globalnih lanaca vrijednosti odjeće i obuće) te globalni lanci vrijednosti uvjetovani proizvođačima s nekim tehnološkim kompetencijama dobavljača u zemljama u razvoju, uključujući dizajn i inovacije (elektronika).

2.2.3.

Činjenica da je globalni lanac opskrbe sastavnica globalnog lanca vrijednosti temelji se na odnosu između kupaca i dobavljača te mogućih podugovarača. Taj se „lanac” može oblikovati na razne načine: može biti vertikalno integriran i zatvoren, njime se može upravljati na modularan način (veliki dobavljači mogu poslovati neovisno o vodećem poduzeću) ili može imati oblik tržišnog lanca za tržišta primarnih roba.

2.3.    Upravljanje globalnim lancima opskrbe u strategiji za društveno odgovorno poslovanje: ključni akteri i paket instrumenata

2.3.1.

EU definira društveno odgovorno poslovanje kao „odgovornost poduzeća za svoje učinke na društvo” (10).

2.3.2.

Na temelju određenog broja problema koji su se pojavili u posljednjih dvadeset godina, posebno u sektorima kao što su elektronika, sportska oprema i odjeća, ustanovljeno je, osobito u okviru OECD-u, da su za održivo upravljanje multinacionalnog poduzeća, kao vodećeg poduzeća, svojim globalnim lancem vrijednosti i globalnim lancem opskrbe od ključne važnosti sljedeća pitanja:

(a)

utvrđivanje rizika značajnih kršenja ljudskih prava i prava radnika, štete nanesene okolišu i korupcije;

(b)

sprečavanje pojave takvih rizika uz pomoć dubinske analize te održivo upravljanje uz pomoć ocjene profila rizika zemlje i pojedinačne ocjene rizika dobavljača (11);

(c)

ublažavanje rizika koherentnim, pouzdanim i dugotrajnim politikama društveno odgovornog poslovanja u pogledu lanca opskrbe: izbor dobavljača, zahtjevi i ugovor s postojećim dobavljačima, socijalne revizije i unapređenje kriterija za ocjenjivanje postignutog napretka;

(d)

podnošenje izvješća i komuniciranje s raznim dionicima u poduzeću, kao što su sindikati, i izvan poduzeća, kao što su nevladine organizacije ili javna uprava zadužena za zdravlje i zaštitu na radu ili provedbu konvencija ILO-a u pogledu unapređenja održivog upravljanja globalnim lancima opskrbe.

2.3.3.

Na rješavanju tih izazova trenutačno radi širok spektar subjekata kao što su brojne javne i privatne, državne, europske i međunarodne organizacije i tijela, posebno nakon katastrofe u tvornici Rana Plaza u Bangladešu, u kojoj je 2013. godine poginulo više od 1 100 zaposlenika:

(a)

na nacionalnoj razini, pored zakonodavnih mjera u područjima obuhvaćenima načelima pristojnog rada i ljudskih prava (npr. britanski zakon o modernom ropstvu iz 2015. godine s odredbama o transparentnosti u lancima opskrbe) (12), vlade i parlamenti, uz potporu socijalnih partnera, dionika kao što su nevladine organizacije ili nacionalnih kontaktnih točaka OECD-a razvijaju i provode različite inicijative (npr. nacionalne akcijske planove za poslovanje i ljudska prava ili društveno odgovorno poslovanje, kao i druge inicijative, primjerice poput onih o dubinskoj analizi koje su nedavno pokrenute u Francuskoj i Njemačkoj);

(b)

na razini EU-a poduzete su mjere u raznim unutarnjim i vanjskim politikama, u kontekstu šireg partnerstva s trećim zemljama i pomoću inicijativa povezanih s točno određenim sektorom. Na primjer, u poglavlja o trgovini i održivom razvoju u nedavno postignutim i provedenim sporazumima EU-a o trgovini i ulaganju uvrštene su zakonske obveze strana da poštuju temeljne norme rada (uključujući naporima za postizanje ratifikacije temeljnih konvencija ILO-a i više razine zaštite domaće radne snage), djelotvorno provode ratificirane konvencije ILO-a, potiču pristojan rad, programe pravedne trgovine i prakse društveno odgovornog poslovanja. Njima je također predviđeno uspostavljanje mehanizma civilnog društva za praćenje (uz međuvladino tijelo), uključujući socijalne partnere, radi nadziranja provedbe tih odredbi i savjetovanja strana u pitanjima koja su, među ostalim, povezana s trgovinom i radom. Carinskim povlasticama za zemlje u razvoju odobrenima u okviru sustava OSP+ omogućuje se potpuno ukidanje carina u više od 66 % tarifnih stavaka za osjetljive zemlje koje su se obvezale ratificirati i učinkovito provesti 27 temeljnih međunarodnih konvencija, uključujući osam temeljnih konvencija ILO-a (13). EU je također osmislio i provodi strategiju društveno odgovornog poslovanja, reviziju Direktive 2013/34/EU o dodatnom financijskom izvješćivanju (pitanja u vezi s okolišem i socijalna pitanja, ljudska prava, borba protiv korupcije, raznolikost upravnih odbora društava itd.), Pakt o održivosti za Bangladeš (međunarodna inicijativa koju je potaknuo EU u cilju većeg poštovanja prava radnika, zdravlja i zaštite na radu i normi za sigurnost zgrada u sektoru konfekcijske odjeće u zemlji) (14), novu strategiju EU-a za trgovinu i ulaganja, uključujući odgovorno upravljanje globalnim lancima opskrbe (15), a trenutačno predsjedništvo EU-a (Nizozemska) stavlja naglasak na odgovorno upravljanje globalnim lancima opskrbe.

(c)

kad je riječ o međunarodnoj razini, rasprave i aktivnosti odvijaju se u okviru OECD-a (npr. priprema Smjernica o dubinskoj analizi za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće (16), Smjernice za multinacionalna poduzeća (17), objava Smjernica za odgovorne lance opskrbe u poljoprivredi (18)), UN-a (npr. Globalni sporazum i Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (19)) te ILO-a (revizija Tripartitne deklaracije za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i priprema rasprave na Međunarodnoj konferenciji rada u lipnju 2016. godine posvećenoj pristojnom radu u globalnim lancima opskrbe).

Pokrenute su i razne privatne inicijative, trajne ili privremene, npr. inicijativa za poboljšanje zaštite zdravlja i zaštite na radu u bangladeškim tvornicama odjeće nakon katastrofe u tvornici Rana Plaza (bangladeški sporazum o protupožarnoj zaštiti i sigurnosti zgrada) (20).

2.3.4.

Svi ti javni i privatni subjekti uključeni su u razvoj i provedbu raznih alata i instrumenata usmjerenih na poboljšanje uvjeta rada i prava na radnom mjestu, a to su sljedeći:

propisi, zakoni, konvencije,

kodeksi ponašanja,

socijalni dijalog, također i u prekograničnom kontekstu (21),

certifikacija u području društveno odgovornog poslovanja i društvene odgovornosti,

programi financiranja radi isplate naknade žrtvama,

ostale višedioničke inicijative,

programi potpore i razvoja, uključujući izgradnju kapaciteta (zaštita zdravlja i sigurnost na radu, socijalni dijalog, provedba konvencija ILO-a itd.).

3.   Ocjena nekih primjera najbolje prakse u dvama različitim gospodarskim sektorima

3.1.    Globalni lanac opskrbe odjećom i obućom

3.1.1.

Globalnim lancem opskrbe u industriji odjeće i obuće obuhvaćeni su različiti subjekti i proizvodni procesi. U azijsko-pacifičkoj regiji ostvaren je svjetski izvoz odjeće, tekstila i obuće u iznosu od 601 milijarde USD, što čini 60 % ukupne svjetske trgovine, a Kina u tome ima najveći udjel. Zemlje poput Bangladeša ili Kambodže dodatno se specijaliziraju u proizvodnji i izvozu odjeće s udjelom od 89,2 % i obuće s udjelom od 77,4 % u ukupnom izvozu robe iz 2014. godine (22). To je uglavnom uzrokovano naglim povećanjem plaća u kineskoj industriji odjeće i tekstilnoj industriji, što je potaknulo inozemne kupce da traže nove dobavljače u Aziji.

Prema ILO-u (23), 2014. godine prosječna mjesečna plaća u većini zemalja iznosila je manje od 200 USD. Minimalne mjesečne plaće za nekvalificirane radnike u industriji odjeće imaju radnici u Kini (do 297 USD), Filipinima, Maleziji, Indoneziji (247 USD), Tajlandu, Vijetnamu (145 USD), Indiji (136 USD), Kambodži (128 USD), Pakistanu (119 USD), Bangladešu (71 USD) i Šri Lanki (66 USD).

Glavni su rizici nedovoljna plaća, prisilni ili dječji rad, loši industrijski odnosi zbog slabe zaštite slobode udruživanja i ograničenog kolektivnog pregovaranja, loša zaštita zdravlja i sigurnosti na radu, nedovoljne inspekcije rada, nedovoljno razvijeni sustavi za slučajeve ozljede na radu, onečišćenje vode, izloženost kemijskim tvarima i iskorištavanje ženske radne snage.

3.1.2.

Kad se 24. travnja 2013. u Bangladešu srušila zgrada Rana Plaza u kojoj su bile smještene tvornice odjeće, to je uzrokovalo smrt 1 136 zaposlenika, uglavnom žena. Razmjeri nesreće koja je nastala zbog veoma lošeg stanja zgrade i nepostojanja vatrogasnih izlaza imali su za posljedicu izuzetnu mobilizaciju vlada (EU-a i država članica, SAD-a, Kanade, Norveške), međunarodnih organizacija (ILO-a, OECD-a i Svjetske banke), međunarodnih i lokalnih dionika s ambicioznim aktivnostima usmjerenima na poticanje nacionalnih kratkoročnih mjera (naknade obiteljima žrtava, inspekcija tvornica odjeće i korektivnih mjera, novih metoda revizije, revizije Zakona o radu), nacionalnih srednjoročnih mjera (npr. razvoja neovisnih sindikata i jačanja inspekcije rada) te sustavnih mjera u cilju promicanja odgovornog upravljanja globalnim lancima opskrbe.

Primjer: Ocjena napretka u bangladeškom sektoru konfekcije od nesreće u tvornici Rana Plaza (siječanj 2016.)

Dogovor o zaštiti od požara i sigurnosti zgrada u Bangladešu: potpisalo 220 kupaca odjeće,

savez za sigurnost bangladeških radnika: u svibnju 2013. godine osnovalo ga je 26 robnih marki koje su uglavnom sjevernoameričke,

do siječnja 2016. godine u Bangladešu je osnovan 341 novi sindikat u sektoru konfekcije (2014. godine osnovana su 132),

do siječnja 2016. godine provedene su inspekcije u 3 734 tvornice konfekcijske odjeće usmjerene na izvoz, u pogledu strukturne, protupožarne i električne sigurnosti,

zaposleno je 235 novih inspektora  (24),

Program za bolji rad u Bangladešu: 38 tvornica koje konfekcijom opskrbljuju 17 robnih marki i trgovaca na malo,

naknada žrtvama: 24,1 milijun USD za 3 490 zaprimljenih zahtjeva.

3.1.3.

OECD priprema smjernice o dubinskoj analizi za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće.

3.1.4.

U suradnji s međunarodnim donatorima, vladama, radnicima i poslodavcima ILO provodi projekte u sektoru odjeće (npr. u Aziji) u cilju povećanog pristupa informacijama o plaćama, uvjetima rada i industrijskim odnosima radi poboljšanja kvalitete socijalnog dijaloga o radnim standardima, jačanja kapaciteta socijalnih partnera i mehanizama kolektivnog pregovaranja te jamčenja standarda rada na razini tvornica (25).

3.1.5.

Europska komisija radi na vodećoj inicijativi o održivom lancu opskrbe odjećom, koja uključuje zajedničko planiranje, usklađeno financiranje, zajedničku provedbu programa, podizanje razine osviještenosti među potrošačima itd.

3.1.6.

Socijalni partneri EU-a iz sektora proizvodnje tekstila i odjeće razvili su zajedničku inicijativu koju je podržala Europska komisija, s alatom za procjenu rizika društveno odgovornog poslovanja koji je relevantan za globalne lance opskrbe. Trenutačno je dovršavaju kako bi se pripremili za njezino širenje među malim i srednjim poduzećima i ostalim dionicima.

3.1.7.

Nizozemsko predsjedništvo EU-a želi istražiti načine jačanja sinergija između razvojnih i trgovinskih politika EU-a kako bi pridonijelo održivosti globalnih lanaca vrijednosti.

3.1.8.

Njemački ministar gospodarstva, suradnje i razvoja Gerd Müller osnovao je poseban savez za „održivu tekstilnu proizvodnju” u koji su uključeni glavni partneri. Na posljednjem sastanku skupine G7 vrlo je konkretno i sažeto opisao situaciju: „Odgovornost košta samo jedan euro: potreban je jedan jedini euro po haljini, jakni ili jednim trapericama da bi se osiguralo da se naporan rad u Bangladešu, Kambodži ili Africi isplati te da djeca i krojačice dobiju priliku u svojim životima.” (26).

3.1.9.

Širenje privatnih inicijativa donijelo je iskustvo i pomoć u razmjeni primjera najbolje prakse. Među njima, inicijativa o socijalnoj klauzuli (ICS) s 22 velika trgovca na malo kao što su Monoprix, Carrefour ili Casino, koji su imali više od 243 milijarde EUR prometa i za čije su se socijalne revizije primjenjivale slične metodologije, te BSCI (inicijativa za poštovanje socijalnih normi), koju je 2003. godine pokrenuo FTA (udruženje za vanjsku trgovinu), smješten u Bruxellesu, s više od 1 700 trgovaca na malo i uvoznika iz 36 zemalja u poslovnim odnosima s 30 000 tvornica.

3.2.    Globalni lanac vrijednosti i globalni lanac opskrbe u području elektronike

3.2.1.

Prema Sturgeonovoj i Kawakamijevoj studiji o globalnim lancima vrijednosti (27), „intermedijarni proizvodi u industriji odjeće mnogo su manje važni u pogledu vrijednosti trgovine intermedijarnim proizvodima nego proizvodi u elektroničkoj i automobilskoj industriji”.

3.2.2.

Globalni lanac vrijednosti u području elektronike jedan je od najvažnijih u sektoru robe s udjelom od više od 17 % u ukupno proizvedenim intermedijarnim proizvodima 2006. godine, u usporedbi s udjelom od 2,7 % u kemikalijama i plastici te 1,9 % u dijelovima zrakoplova. Dvije vodeće zemlje u izvozu elektroničkih intermedijarnih proizvoda su Kina/Hong Kong i Sjedinjene Američke Države.

3.2.3.

Tri snažna subjekta koja vode „modularnost lanca vrijednosti” su sljedeći:

vodeća poduzeća (uglavnom u industrijaliziranim zemljama),

ugovoreni proizvođači zaduženi za kupnju sastavnica, sastavljanje pločica s vodljivom strukturom i konačno sastavljanje i testiranje, uglavnom u Kini, Tajvanu i Vijetnamu,

voditelji platformi koji se definiraju kao „poduzeća koja su uspješna u ugradnji svoje tehnologije (u obliku softvera, hardvera ili njihove kombinacije) u proizvode ostalih poduzeća”.

Modularnost ovoga posebnog lanca vrijednosti nalazi se u kodificiranju i normiranju ključnih poslovnih postupaka kao što su računalno potpomognut dizajn, planiranje proizvodnje te nadzor inventara i logistički nadzor.

3.2.4.

Elektronički proizvodi za široku potrošnju imaju kratak ciklus proizvodnje, od tri do 18 mjeseci, i kratak rok trajanja. Zbog toga dobavljači tih proizvoda imaju sve brže narudžbe za stavljanje na tržište. Primjerice, kad se 2007. godine pojavio iPhone tvrtke Apple, rok za stavljanje na tržište bio je šest mjeseci, dok se 2012. godine skratio na manje od dva tjedna (28). To je izazov za proizvođače i radnike te se javlja potreba za razvojem i provedbom rješenja za taj izazov.

Dok u nekim poduzećima vlada dogovor o prekovremenom radu ili radu u smjenama u jeku sezone i nadoknađivanju tijekom ostatka godine, u drugima se javlja znatan porast broja ugovora na određeno vrijeme i zapošljavanja radnika preko agencija ili migranata (npr. 2009. godine u Meksiku 60 % radnika u elektroničkoj industriji činili su privremeni radnici zaposleni preko agencija, a taj je postotak u jeku sezone porastao na 90 %) (29). To često podrazumijeva smanjena prava radnika, kao što su niže plaće, nedovoljna pokrivenost socijalnim osiguranjem ili zabrana pridruživanja sindikatima. Rješenja bi, uz nacionalno zakonodavstvo, mogla uključivati sporazume na razini poduzeća te bolju usklađenost i razmjenu informacija između kupaca i dobavljača, čime bi se omogućilo bolje planiranje proizvodnje i angažiranje radnika koji bi bili trajno zaposleni, a ne privremeno.

3.2.5.

Pitanja poštovanja ljudskih prava i prava radnika odnose se na elektroničku industriju također u pogledu minerala dobivenih u područjima pogođenima sukobima i visokorizičnim područjima, kao što je afrička regija Velikih jezera (30). Nastavno na donošenje zakona u SAD-u (Dodd-Frankov zakon), Europska je komisija 2014. godine predstavila Prijedlog uredbe kojim se osniva mehanizam samocertificiranja za uvoznike kositra, tantala, volframa i zlata na tržište EU-a kako bi se osiguralo da prihodi od vađenja tih minerala i trgovine njima ne podržavaju lokalne oružane sukobe. Umjesto toga, dubinska analiza zajedno s ostalim mjerama trebala bi pridonijeti transparentnosti u cijelom lancu opskrbe te pozitivno utjecati na otvaranje radnih mjesta i uvjete rada u rudnicima, kao što su zaštita zdravlja i zaštita na radu, razine prihoda ili sklapanje formalnih govora o radu. To bi također omogućilo nastavak nabave metala iz Afrike umjesto iz drugih regija u svijetu koje nisu zahvaćene sukobima (31).

3.2.6.

OECD je razvio Smjernice o dubinskoj analizi za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (32).

3.3.    Globalni lanci vrijednosti i globalni lanci opskrbe u ostalim sektorima

3.3.1.

EGSO također želi naglasiti da bi se globalni lanci vrijednosti i globalni lanci opskrbe u ostalim sektorima, kao što su usluge i poljoprivredna industrija, mogli suočiti s problemima uvjeta rada, osobito u pogledu zdravlja i sigurnosti na radu.

3.3.2.

Podrška ILO-a pristojnom radu u ruralnom gospodarstvu (33) usredotočena je na tri prioritetna područja djelovanja: pristojan rad za marginalizirano i osjetljivo ruralno stanovništvo u nepovoljnom položaju, pristojan rad za ruralno stanovništvo u lancima opskrbe, pristojan rad za ruralno stanovništvo na plantažama.

4.   Doprinos EGSO-a jamčenju pristojnog rada u globalnim lancima opskrbe

U svjetlu 105. sjednice Međunarodne konferencije rada u lipnju 2016. godine u Ženevi, EGSO bi htio objaviti svoj doprinos s pomoću raznih preporuka o najdjelotvornijim načinima i sredstvima za jamčenje poboljšanja radnih uvjeta za radnike dobavljača ili podugovaratelja uključene u proizvodne kapacitete u globalnim lancima opskrbe.

4.1.    Objasniti ulogu svakog dionika

Kako bi se izbjegli nesporazumi, treba razjasniti uloge i nadležnosti svakog dionika:

vlade su zadužene za razradu, primjenu i provedbu nacionalnog radnog i socijalnog prava, ratifikaciju i učinkovitu provedbu konvencija ILO-a, a u slučaju država članica EU-a i za prijenos i provedbu direktiva EU-a; također su dužne osigurati sve administrativne i financijske resurse, uključujući one za inspekcije rada, kako bi se osigurala usklađenost s pravnim okvirom,

međunarodne organizacije postavljaju norme i razvijaju globalne inicijative u cilju promicanja međunarodnih standarda rada i odgovornog poslovanja. U tom kontekstu, u dokumentima kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (okvirni program „Zaštita, poštovanje i pomoć”) daju se smjernice o ulogama i odgovornostima glavnih dionika,

socijalne partnere potiče se na uključivanje i promicanje društvenog dijaloga o standardima i uvjetima rada, uključujući one u sektorskom i prekograničnom kontekstu, a vlade trebaju zajamčiti da se sloboda udruživanja i kolektivnog pregovaranja štiti i promiče na učinkovit način,

multinacionalna poduzeća trebaju poštovati zakone koji se primjenjuju u zemljama u kojima posluju; također ih se potiče da se posvete društveno odgovornom poslovanju i pristupima dubinske analize,

nevladine organizacije nadopunjuju napore drugih dionika i imaju ključnu ulogu u podizanju razine osviještenosti o radnim pravima te u prokazivanju njihove zlouporabe,

S obzirom na složenost i očito velike rizike za te ključne dionike, EGSO se zalaže za strukturirane, transparentne i uključive platforme dionika za rješavanje takvih složenih pitanja.

4.2.    Ispuniti statistički izazov mjerenja trgovačkih i investicijskih tokova

EGSO želi ocijeniti stvarnost globalnih lanaca vrijednosti i globalnih lanaca opskrbe u pogledu vrijednosti, rasta, radnih mjesta i njihova nedavnog kvalitativnog razvoja. To podrazumijeva suradnju s, primjerice, Eurostatom i GU-om za trgovinu u pogledu dostupnih podataka koje su prikupili WTO i OECD. Bolje razumijevanje nove organizacije međunarodne trgovine sigurno će dovesti do novih prijedloga o uporabi tradicionalnih instrumenata iz sporazuma o trgovini i razvoju, kao što su ukidanje carina, regulatorna konvergencija, bolji pristup javnoj nabavi, zajednička pravila o podrijetlu, izgradnja kapaciteta i potpora trgovini.

4.3.    Ustrajati u istinski integriranom pristupu EU-a koji se odnosi na npr. trgovinu, razvoj i politiku susjedstva

EGSO podržava spremnost koju je Europska komisija iskazala u nedavnoj komunikaciji o trgovini i investicijskim politikama EU-a na primjenu niza vanjskih politika EU-a u svrhu poticanja održivog razvoja u trećim zemljama, osobito zemljama u razvoju kao što su Bangladeš, Vijetnam, Mjanmar (34), Kambodža ili Laos, te zemljama na ostalim kontinentima, s pomoću raznih instrumenata. To bi trebalo obuhvaćati poglavlja o trgovini i održivom razvoju koja se trebaju uključiti u sporazume o kojima se trenutačno pregovara i u buduće sporazume o slobodnoj trgovini, bolju vezu između trgovinske politike i izgradnje potpore/kapaciteta, promicanje odgovornog poslovanja u investicijskoj politici i razvoju privatnog sektora, namjenske projekte u cilju boljeg poštovanja standarda rada, podršku nacionalnim socijalnim partnerima u osposobljavanju, informacijske seminare itd.

4.4.    Predlagati realistične obveze

EGSO ima mnogo iskustva u području održivosti, uz sudjelovanje u provedbi i praćenju namjenskih poglavlja u sporazumu o slobodnoj trgovini, sudjelovanje u cijelom nizu odbora civilnog društva koji mu omogućuju predlaganje pravedne ravnoteže između potrebnih zakonskih zahtjeva u području ljudskih i radničkih prava, transparentnosti, borbe protiv korupcije i potrebne fleksibilnosti multinacionalnih poduzeća da organiziraju i razviju svoje globalne lance opskrbe na učinkovit način prilagođen različitim lokalnim situacijama.

4.5.    Promicati djelotvorne preventivne mjere

U cijelom se svijetu mala i srednja poduzeća sve više uključuju u globalne lance opskrbe te u tom pogledu za njih i dalje postoji znatan neiskorišten potencijal. Stoga bi EGSO htio pružiti veću vidljivost nekim konkretnim instrumentima dostupnima na tržištu, koje su poduzeća već iskušala i ispitala, što će pomoći malim i srednjim poduzećima da se uključe u održivo upravljanje svojim globalnim lancima opskrbe, uključujući mapiranje dobavljača, alate samoprocjene, norme i prijedloge za ugovorne klauzule.

4.6.    Pomoći u izradi nove generacije revizija

Socijalne revizije pojavile su se 1990-ih godina te su se kritizirali njihovi tehnički aspekti (npr. kvalifikacije revizora, načini obavljanja revizija, priroda pitanja) i značajni aspekti (provizorno mjerenje za jednog dobavljača, izostanak sustavnog i postupnog napretka, treće strane zadužene za poboljšanje društvenih uvjeta itd.). EGSO želi podržati pojavu nove generacije revizija kojima će se obuhvatiti ne samo društvena nego i ekološka pitanja te pitanja upravljanja s ambicioznijim ciljevima. Krajnji će cilj biti zamijeniti standardizirane upitnike dijagnozama koje se temelje na više kriterija i posebno se odnose na pojedinačna poduzeća u pojedinom globalnom lancu opskrbe te uvesti vjerodostojan popratni postupak uz potporu socijalnih partnera.

4.7.    Osmisliti djelotvorne instrumente transparentnosti za potrošače

Na sastanku na vrhu skupine G7 iz prosinca 2015. godine pozdravljeni su, primjerice, praktični alati kao što su aplikacije na mobilnim uređajima kojima se potrošačima pomaže u uspoređivanju i razumijevanju oznaka proizvoda s obzirom na njihove učinke na okoliš.

EGSO podržava trud koji EU ulaže u mjerenje i objavljivanje ugljičnog otiska određenih kategorija potrošačkih proizvoda te je spreman promicati najbolje primjere nacionalnih praksi u području označivanja proizvoda s obzirom na njihove učinke na okoliš, kao što je ispitivanje provedeno u Francuskoj 2010. i 2013. godine o višestrukim kriterijima označivanja proizvoda s obzirom na njihove učinke na okoliš.

4.8.    Podržati programe izgradnje kapaciteta i ostale inicijative usmjerene na poticanje društvenog dijaloga i pristupa koji uključuje više dionika

Globalna ekonomska uspješnost poduzeća i pridržavanje načela pristojnog rada usko su povezani s postojanjem neovisnih sindikata i organizacija poslodavaca, kvalitetom socijalnog dijaloga i dobrobiti radne snage.

EGSO podržava „Program za bolji rad” koji je osmislio ILO, a cilj mu je pomoći socijalnim partnerima da imaju djelotvornu ulogu i da mogu voditi kolektivne pregovore.

Inicijative u cijelom sektoru, kao što je Dogovor o zaštiti od požara i sigurnosti zgrada u industriji konfekcije Bangladešu mogu mobilizirati kupce, proizvođače i sindikate da razviju i provedu sveobuhvatan i djelotvoran pristup kojim se obuhvaća cijela industrija.

EGSO također podržava međuindustrijski socijalni dijalog, uključujući transnacionalne sporazume među poduzećima/međunarodne okvirne sporazume. Postojeći transnacionalni sporazumi među poduzećima/međunarodni okvirni sporazumi pokazali su se važnim instrumentom u promicanju prava radnika u globalnim lancima opskrbe. Daljnjim razvojem ili širom primjenom trebalo bi, međutim, uzeti u obzir potrebu da se sačuva fleksibilnost sadržaja i mehanizama praćenja takvih sporazuma. Na temelju uvida stečenih provedbom partneri bi također trebali težiti ka stalnom napretku.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  OECD: Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, ILO: Međunarodna organizacija rada, WTO: Svjetska trgovinska organizacija, MMF: Međunarodni monetarni fond.

(2)  www.globalvaluechains.org/concept-tools.

(3)  http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E.

(4)  http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf.

(5)  http://www.ilo.org/global/meetings-and-events/campaigns/voices-on-social-justice/WCMS_099766/lang--en/index.htm.

(6)  http://www.ilo.org/declaration/thedeclaration/textdeclaration/lang--en/index.htm.

(7)  http://unctad.org/en/PublicationsLibrary/wir2013_en.pdf.

(8)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/---publ/documents/publication/wcms_368626.pdf.

(9)  „Organizacija globalnih lanaca robe uvjetovanih kupcima. Kako trgovci na malo iz SAD-a oblikuju prekomorske mreže proizvodnje” u „Lanci proizvoda i globalni kapitalizam” (The organisation of Buyer-Driven Global Commodity Chain: How US Retailers Shape Overseas Production Networks, Commodity Chains and Global Capitalism), Wesport, 1994.

(10)  http://ec.europa.eu/growth/industry/corporate-social-responsibility/index_en.htm.

(11)  Vidi, npr., instrument za samoprocjenu koji su razvili Euratex i IndustriAll uz pomoć Europske komisije za društva EU-a u tekstilnoj industriji i industriji odjeće.

(12)  http://www.legislation.gov.uk/ukpga/2015/30/contents/enacted.

(13)  EGSO je 2011. usvojio mišljenje o tom sustavu SL C 43, 15.2.2012., str. 82.

(14)  http://trade.ec.europa.eu/doclib/events/index.cfm?id=1433 i http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=1447.

(15)  http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/october/tradoc_153846.pdf.

(16)  https://mneguidelines.oecd.org/responsible-supply-chains-textile-garment-sector.htm.

(17)  https://mneguidelines.oecd.org/text/.

(18)  http://www.oecd.org/daf/inv/investment-policy/rbc-agriculture-supply-chains.htm.

(19)  http://www.ohchr.org/Documents/Publications/GuidingPrinciplesBusinessHR_EN.pdf.

(20)  http://bangladeshaccord.org/.

(21)  Npr. u vidu transnacionalnih sporazuma među poduzećima, tzv. međunarodnih okvirnih sporazuma. Za pojedinosti vidi Informativno izvješće REX/443, str. 8.: http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.rex-opinions.35349.

(22)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---asia/---ro-bangkok/documents/publication/wcms_419798.pdf.

(23)  Ibid.

(24)  „Napredak u provedbi, ishod revizijskog sastanka o Paktu o održivosti za Bangladeš” (Progress in implementation, outcome of the Review meeting on the Sustainability Compact for Bangladesh), 11. siječnja 2016.

(25)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---asia/---ro-bangkok/---ilo-islamabad/documents/publication/wcms_363149.pdf.

(26)  http://www.bmz.de/g7/en/Entwicklungspolitische_Schwerpunkte/Menschenwuerdige_Arbeit/index.html.

(27)  „Je li kriza bila nova prilika za zemlje u razvoju?” (Was the crisis a Window of Opportunity for Developing Countries?), Timothy J. Sturgeon, Momoko Kawakami, dokument Svjetske banke o istraživanju politike.

(28)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_dialogue/---sector/documents/meetingdocument/wcms_345445.pdf.

(29)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_dialogue/---sector/documents/meetingdocument/wcms_317267.pdf.

(30)  U listopadu 2013. godine EGSO je usvojio mišljenje o uvozima ključnih proizvoda u EU, uključujući minerale i sirovine: SL C 67, 6.3.2014., str. 47.

(31)  http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-157_en.htm.

(32)  http://www.oecd.org/corporate/mne/mining.htm.

(33)  http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_norm/---relconf/documents/meetingdocument/wcms_311653.pdf.

(34)  Npr. Inicijativa za radna prava u Mijanmaru (ILO, SAD, Japan, Njemačka, EU).


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/28


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Inovacije kao pokretač novih poslovnih modela”

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/04)

Izvjestiteljica:

gđa Ariane RODERT

Suizvjestitelj:

g. Oliver RÖPKE

Dana 16. prosinca 2015. g. Boereboom, glavni direktor u nizozemskom Ministarstvu za socijalna pitanja i zapošljavanje, zatražio je od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u ime predstojećeg nizozemskog predsjedništva Vijeća da izradi razmatračko mišljenje o temi

„Inovacije kao pokretač novih poslovnih modela”

(razmatračko mišljenje).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 10. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 131 glasom za i 3 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Europa se suočava sa složenim izazovima koji zahtijevaju obnovljene socijalne i gospodarske modele. Kako bi se ostvarili napredak, rast i dobrobit u Europi, potrebno je prijeći na gospodarstvo koje se temelji na inovacijama.

1.2

U tom kontekstu pojavljuju se inovativni koncepti i poslovni modeli koji ukazuju na prelazak s tradicionalnih inovacija na inovacije koje uzimaju u obzir tehničke, ekološke i socijalne aspekte, s naglaskom na životu i dobrobiti ljudi.

1.3

Stoga EGSO poziva Komisiju da razvije politički okvir kako bi se podržali ti novi poslovni modeli koji se pojavljuju. U sklopu tog okvira Komisija bi trebala prepoznavati, povezivati i promicati središnje koncepte tih poslovnih modela, oslanjajući se na teoretske koncepte poput zajedničke vrijednosti, kolektivnog učinka, mjerenja učinka, spiralnog partnerstva i socijalnih inovacija.

1.4

Okvir obuhvaća povoljno okruženje koje uklanja prepreke i proširuje tradicionalne poslovne koncepte. Pitanja koja je potrebno istražiti su javna nabava, propisi koji su povoljni za inovacije, prilagođeni financijski instrumenti, usmjerenija podrška iz strukturnih fondova, potencijalni porezni poticaji, obuka, podrška i unapređenje vještina, za koje je potrebno u obzir uzeti digitalizaciju i robotizaciju.

1.5

Od ključne je važnosti da države članice i europske institucije u potpunosti prepoznaju i promiču „poštenije” poslovne modele koji su usmjereni na ostvarivanje inovacija u svrhu socijalnog rasta integriranjem mjerenja socijalnog učinka usporedno s izvješćivanjem o gospodarskom napretku.

1.6

EGSO potiče Komisiju da pri razvijanju europskog stupa socijalnih prava u cijelosti integrira načela paketa mjera za socijalna ulaganja i njegovu povezanost sa socijalnim inovacijama s obzirom da su brojni novi poslovni modeli konkretan odraz tih načela.

1.7

Države članice i Komisija moraju zajamčiti potpuno uključivanje socijalnih inovacija u inovacijske programe. Financijska potpora EU-a za socijalne inovacije, poput programa Obzor 2020., treba se u potpunosti iskoristiti i ocijeniti na temelju primjene tehnologija (od strane svakog dionika) i političkog učinka.

1.8

Države članice i institucije EU-a trebaju uključiti načela inovacija u poduzetničku politiku kako bi se poticala kultura koja promiče, pozdravlja, nagrađuje i širi inovacije. Ta kultura obuhvaća elemente poput provođenja pokusa, novih partnerstava i proširenog pogleda na stvaranje vrijednosti u društvu.

1.9

EU se mora bolje usredotočiti na poticanje i zaštitu malih i srednjih poduzeća, posebice poduzeća socijalne ekonomije, mikropoduzeća i obiteljskih poduzeća te svih vrsti novih poduzeća u inicijativama politike inovacija kako bi se poboljšali uvjeti za održivost i replikaciju/redimenzioniranje.

1.10

Novi inovativni poslovni modeli moraju se u potpunosti uzeti u obzir u inicijativama politika usmjerenima na četvrtu industrijsku revoluciju i na povezane politike kao što su kružna i funkcionalna ekonomija te ekonomija dijeljenja. To će se postići poticanjem prilagodbe postojećih poduzeća i modela, poticanjem novih i nekonvencionalnih oblika poslovanja, uspostavom novih odnosa i prilagođenih modela suradnje.

1.11

EGSO poziva Komisiju da u nadolazećoj reviziji strategije jedinstvenog tržišta, koja je predviđena za 2017., u cijelosti uključi te nove poslovne modele i da u tom smjeru predloži nove mjere.

1.12

Za sva poduzeća ključno je da se u cijelosti poštuju načela dostojanstvenog rada, socijalna prava zaposlenika i uloge socijalnih partnera u kontekstu novih poslovnih modela.

2.   Uvod

2.1

Novi socijalni krajolik brzo se razvija u Europi te zahtijeva nove socijalne i gospodarske modele kako bi se Europa preoblikovala u moderno i globalno konkurentno gospodarstvo.

2.2

Kako bi se ostvario rast u cilju napretka, socijalne kohezije i blagostanja potreban je nov način razmišljanja s naglaskom na inovacijama. Inovatori i istraživači u cijelom svijetu, kao i mnoga poduzeća, prihvatili su taj novi način razmišljanja, težeći socijalnom, ekološkom te gospodarskom rastu i učinku. Pored toga, očekivanja potrošača i potražnja ukazuju na potporu takvom pristupu. To jasno pokazuje nastanak inicijativa kao što su ekonomija suradnje, kružno gospodarstvo te ekonomija dijeljenja. Tim inicijativama zajedničko je da se temelje na novim vrijednostima i teže pametnom, održivom i uključivom rastu u cilju napretka koji kombinira tehničke, ekološke i socijalne inovacije.

2.3

Cilj je ovog mišljenja istražiti neke nove koncepte koji su od ključne važnosti za inovacije kao pokretač novih poslovnih modela. U mišljenju će se posebno kao primjer koristiti poduzeća socijalne ekonomije. Mišljenje se temelji na pravnoj stečevini EGSO-a u tom području i osobito na radu u okviru projekata EGSO-a o socijalnim poduzećima (1). Mišljenje se ne bavi konceptima kao što su kružno gospodarstvo, ekonomija suradnje, funkcionalna ekonomija ili ekonomija dijeljenja, inovacije ili politike u pogledu MSP-ova koji su istraženi u drugim povezanim mišljenjima EGSO-a.

3.   Pojavljivanje novih koncepata

3.1    Promicanje socijalnih i društvenih inovacija kao poslovnog modela

3.1.1

Europa se suočava sa složenim društvenim izazovima s kojima se postojeći sustavi ne uspijevaju nositi. To upućuje na promjenu paradigme koja zahtijeva nov način razmišljanja i inovativna rješenja. Te se inovacije često zovu socijalne ili društvene inovacije. „Socijalne inovacije su inovacije koje su socijalne s obzirom na svoju svrhu i sredstva. Socijalne inovacije se konkretno definiraju kao nove ideje (proizvodi, usluge i modeli) koje istovremeno zadovoljavaju društvene potrebe (učinkovitije od drugih načina) i stvaraju nove društvene odnose ili suradnje. Drugim riječima, inovacije ne samo da su pozitivne za društvo već i povećavaju sposobnost društva da djeluje (2). Socijalne inovacije javljaju se u svim sektorima i ne predstavljaju ništa novo. Zajedničko im je obilježje da u konačnici vode do sustavne promjene.

3.1.2

U akademskom svijetu inovacije danas obuhvaćaju više od tehničkog razvoja. Istraživači se danas slažu da inovacije i istraživanja u obzir trebaju uzimati tehničke, ekološke i socijalne aspekte. Socijalne, digitalne i tehničke inovacije međusobno su ovisne. Uloga digitalne tehnologije u ovom kontekstu je da služi kao alat za poticanje razmjenjivanja i osnaživanja ljudi za poduzimanje mjera, a glavni cilj su socijalne inovacije.

3.1.3

Socijalne inovacije očituju se drugačije od tehničkih inovacija. Pokreće ih potreba te su često usmjerene ili na odgovaranje na izazove u društvu ili na posebnu skupinu korisnika, uzimajući u obzir socijalne, ekološke i gospodarske aspekte. Najuspješnije socijalne inovacije obuhvaćaju cjelovito razmišljanje koje u konačnici vodi do sustavnih promjena, umjesto da rješava jedan problem ili temu.

3.1.4

Temelj socijalnih inovacija je etičko ili ideološko stajalište ili stajalište od općeg interesa. To pokazuje uloga koju civilno društvo danas ima (ili je imalo kroz povijest) u oblikovanju sustava socijalne skrbi. Socijalne inovacije možda predstavljaju novi koncept, no one postoje već dugo.

3.1.5

Socijalne inovacije temelje se na otvorenoj komunikaciji i zajedničkom rješavanju problema, uključujući razne dionike i prakse kao katalizatore za pronalaženje novih rješenja. Socijalne inovacije ruše zidove između sektora i tržišta zamjenjujući logiku tržišnog natjecanja suradničkim i dugoročnim partnerskim rješenjima. Riječ je o razmjeni koja je povezana s pokretom za uporabu otvorenih izvora i primjenom pristupa koji se ne temelji na tržišnom natjecanju.

3.1.6

Socijalne inovacije Europi nude temeljnu prednost i promicat će „pravo socijalno tržišno gospodarstvo” u skladu s člankom 2. Ugovora iz Lisabona. Međutim, to se može ostvariti samo ako inovacije jasno teže ciljevima kao što su uključenost i ravnopravnost. To će pak ubrzati daljnje društvene inovacije.

3.2    Preispitivanje stvaranja vrijednosti iz perspektive zajedničkih vrijednosti

3.2.1

Podiže se razina svijesti o tome da je potpuniji uvid u stvaranje vrijednosti (s gospodarskog, socijalnog i ekološkog aspekta) temelj atraktivnog poslovnog modela. Činjenica da gospodarski profit nastaje ili se povećava jamčenjem veće socijalne i ekološke vrijednosti jasno pokazuje da je gospodarski rast povezan sa socijalnim i ekološkim napretkom. To se naziva stvaranjem zajedničke vrijednosti, što je koncept kojim se bavi više istraživača (3).

3.2.2

Ključ ove strategije je prelazak s uobičajenog cilja optimiranja kratkoročnih financijskih rezultata na načelo ostvarivanja gospodarske vrijednosti koje istovremeno omogućuje i društveni napredak i vrijednost za društvo. Zajedničke vrijednosti mogle bi pokrenuti sljedeći val inovacija i rasta produktivnosti u globalnom gospodarstvu.

3.2.3

Podupiranje pravog socijalnog tržišnog gospodarstva zahtijeva poticajne oblike ulaganja koji su posebno osmišljeni kako bi podupirali pojavu participativnijeg, demokratskijeg i uključivijeg gospodarstva. Ovdje je potreban cjeloviti financijski ekosustav u kojem je osobito zanimljivo razmotriti hibridni kapital i miješani kapital, temu kojom se EGSO bavio u svom prethodnom radu (4)

3.2.4

Primjenjivanje logike zajedničke vrijednosti znači da stvaranje vrijednosti više ne predstavlja prijenos postojeće vrijednosti, već ukupno povećanje socijalne, ekološke i gospodarske vrijednosti. Nadalje, ističe da se tržište ne definira samo ekonomskim pojmovima, već da uključuje i socijalne i ekološke aspekte. Ključni dio je činjenica da se zajednička vrijednost temelji na snazi i razlikama između privatnog sektora i sektora civilnog društva, primjenjujući model zajedničkog stvaranja koji naposljetku razvija i stvara nova tržišta.

3.3    Oslanjanje na partnerski pristup

3.3.1

Suočavanje s kompleksnim društvenim izazovima često zahtijeva usku suradnju između vlade, tržišta i civilnog društva kako bi se osmislila djelotvorna rješenja. Ovo partnerstvo temelji se na dubokom razumijevanju perspektiva svakog dionika, na brzom odlučivanju i empatičnim pristupima.

3.3.2

Suradnja, zajedničko stvaranje i međusektorske inovacije imaju goleme prednosti pred načinima na koje je društvo nekada rješavalo društvene probleme. U tome je od ključne važnosti rano okupljanje dionika kako bi definirali zajednički društveni cilj i put prema naprijed.

3.3.3

Treba napomenuti da se, budući da se inovacije često javljaju u lokalnom kontekstu, u blizini stvarnih potreba, pozornost i potpora trebaju pružiti cjelokupnom društvu. Postoji veliki potencijal za prikupljanje i razmjenjivanje tih lokalnih iskustava, od kojih se brojna mogu preuzeti i u različitoj mjeri primijeniti diljem regija i zemalja.

3.4    Težnja za kolektivnim učinkom

3.4.1

Kao što je spomenuto, velike društvene promjene zahtijevaju široku međusektorsku koordinaciju, usklađivanje i partnerstvo. Nadalje, jedan od rezultata mora biti kolektivni učinak.

3.4.2

Kolektivni učinak temelji se na predanosti skupine središnjih dionika u svim sektorima, koji su usredotočeni na zajednički program za rješavanje specifičnog socijalnog ili društvenog problema. Podrazumijeva postojanje centralizirane infrastrukture, tome namijenjenog osoblja, strukturiranog postupka, zajedničkog mjerenja, kontinuirane komunikacije i međusobno pojačane aktivnosti među svim sudionicima. Velike društvene promjene pojavit će se kao rezultat bolje međusektorske koordinacije, a ne kao rezultat rada pojedinačnih organizacija.

3.5    Mjerenje socijalnog učinka

3.5.1

Ako koncept inovacije uključuje ne samo tehničke nego i socijalne i ekološke aspekte, napredak se mora mjeriti drukčije. EGSO je prethodno istražio teme (mjerenje socijalnog učinka (5) i gospodarstvo za opće dobro (6)) kod kojih je utvrđena jasna potreba za širim sagledavanjem rezultata i izvješćivanja.

3.5.2

Gospodarski pokazatelji dugo su bili standard za mjerenje rezultata. No sve veća pojava hibridnih struktura koje su ostvarile inovacije zahtijeva skup novih i cjelovitih pokazatelja za mjerenje socijalnog, ekološkog i gospodarskog učinka.

3.5.3

Primjenjivanje načela mjerenja socijalnog učinka uključuje dionički pristup, zajedničko razumijevanje i definiciju ključnih rezultata, kao i zajedničko utvrđivanje pokazatelja. To će pomoći u prepoznavanju prave stvorene vrijednosti. Naglasak je na prijelazu s gospodarskog izvješćivanja na mjerenje čimbenika kao što su socijalni doprinos, rezultati, ishod i učinak. Važno je da dionici na isti način shvaćaju te koncepte s obzirom na to da se primjenjuju i u kontekstu inovacija i u poslovnom kontekstu.

3.6    Inovacije i dostojanstveni rad

3.6.1

Socijalne i tehničke inovacije mogu imati velik utjecaj na organizaciju rada i radne uvjete zaposlenika. Povećana individualizacija i veća autonomija te fleksibilnost u radnim odnosima ne bi trebali dovesti do smanjenja socijalne zaštite. Kako bi inovativni modeli bili uspješni, moraju se i dalje jamčiti načela dostojanstvenog rada, čak i u promijenjenom okruženju (7).

3.6.2

Inovacije idu ruku pod ruku s općim društvenim napretkom samo ako su svi dionici uključeni i od njih imaju koristi, ako je dodana vrijednost pravedno raspoređena i ako se ne ukidaju socijalna prava. Socijalna zaštita radnika mora se i dalje jamčiti, čak i u promijenjenim uvjetima.

3.6.3

To se odnosi i na individualna socijalna prava zaposlenika, osobito radne uvjete i plaće. Inovativni modeli, osobito digitalizacija, često dovode do višeg stupnja individualizacije na radnom mjestu i ugrožavaju socijalne standarde. Održivi inovativni modeli moraju poštovati prava zaposlenika i njihove radne uvjete, čak i u promjenjivom svijetu rada.

3.6.4

Novi inovativni poslovni modeli moraju promicati kolektivna prava zaposlenika, njihovu praktičnu primjenu i ulogu socijalnih partnera. Socijalni partneri, kolektivni ugovori i sudjelovanje radnika često su izvor inovacija jer stvaraju potrebne okvirne uvjete.

3.6.5

Socijalni dijalog i sveobuhvatni kolektivni ugovori trebaju se i dalje promicati jer oni također mogu doprinijeti poboljšanju okvirnih uvjeta za prijelaz na inovativne poslovne modele. U prošlosti su se „socijalna pravila igre” često trebala prilagođavati razvoju situacije na tehnološkom i socijalnom planu, a to će biti potrebno i ubuduće. Vidi npr. preraspodjelu rada (npr. smanjenje radnog vremena).

4.   Promicanje različitih poslovnih modela – slučaj poduzeća socijalne ekonomije

4.1

EGSO podržava potrebu da se prepoznaju i promiču cjelokupna raznolikost i pluralizam poslovanja i poslovnih modela koji čine jedinstveno tržište (8). Područje u kojemu EGSO ima konkretna stručna znanja su poduzeća socijalne ekonomije. Poduzeća socijalne ekonomije i socijalni poduzetnici uključuju nekoliko gore spomenutih koncepata te su dobar primjer hibridnih poslovnih oblika koji se pojavljuju u Europi.

4.2

Više od 2 milijuna socijalnih poduzeća u Europi ima udio od 10 % u BDP-u. Međutim, u mnogim državama članicama sektor je nov i nerazvijen, što ukazuje na veliku mogućnost za razvoj. Civilno društvo i socijalna ekonomija usko su povezani te su kroz inovacije doprinijeli značajnim sustavnim promjenama u društvu, na područjima kao što su skrb o djeci, bolnice, promicanje osobne autonomije i neovisnoga života starijih osoba i osoba s invaliditetom, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, radna integracija i (socijalno) stanovanje, kao i brojna znanstvena otkrića i inovacije.

4.3

Poduzeća socijalne ekonomije, usmjerena na određene skupine korisnika, nezadovoljenu potrebu u društvu ili na popunjavanje praznine, eksperimentiraju i pronalaze inovativna rješenja uz istovremeno obavljanje gospodarske aktivnosti. Ona ponovno ulažu svoj dobit kako bi ispunila socijalnu zadaću i ostvarila socijalni učinak. Poduzeća socijalne ekonomije u zadnje su vrijeme posebno istaknuta jer pružaju zanimljivo rješenje stvaranjem dvostruke vrijednosti: društvene – kroz svoje aktivnosti (socijalna kohezija ili uključenost) i gospodarske (trgovanjem, osnivanjem poduzeća i zapošljavanjem).

4.3.1

Jačanje inovacija i kreativnosti ovisi o svakom dioniku kao i o ponašanju i stajalištima. Stoga je ključno ne samo ojačati sektor poduzeća socijalne ekonomije, već i osigurati otvoren stav prema drugim različitim modelima koji se pojavljuju. Potrebno je poticati kulturu suradnje i zajedničkih vrijednosti, koja je načelo socijalne ekonomije od njezinih početaka. Budući da poduzeća socijalne ekonomije zahvaljujući svojim inovacijama otvaraju nove prilike na tržištu, posebna pozornost mora se dati zaštiti tih subjekata kako bi se mogli dalje razvijati.

4.3.2

Posebno treba napomenuti da su, prema istraživanjima, žene zastupljenije u socijalnim poduzećima nego u tradicionalnim poduzećima. Osim toga, studije koje prikupljaju podatke o ovoj temi razvrstane prema spolu pokazale su da socijalne poduzetnice brojčano čak nadmašuju muškarce u nekim europskim zemljama. Te studije također pokazuju da su socijalne poduzetnice inovativnije od svojih muških kolega, iako izdvajaju manje za inovacije (9). Ovo istraživanje ukazuje na veliko područje za razvoj s posebnim naglaskom na podupiranju ženskog socijalnog poduzetništva.

5.   Stvaranje povoljnog okruženja za nove i inovativne poslovne modele

5.1

Novi i inovativni poslovni modeli, poput poduzeća socijalne ekonomije, dio su redovite ekonomije i nisu u sukobu s drugim poslovnim modelima. U kontekstu europskog socijalnog krajolika koji se mijenja potrebno je usredotočiti se na prikupljanje svih oblika inovacija iz kojih nastaju novi poslovni modeli. Iako se ti novi modeli temelje na brojnim konceptima koji su spomenuti u poglavlju 3., većina postojećih programa za podršku, razvoj i pokretanje novih poduzeća kao i drugi potrebni uvjeti poput zakonodavstva i financijskih instrumenata ne podržavaju dovoljno te različite poslovne modele. Razlog tome jest da su aktualna podrška i politika i dalje oblikovane prema tradicionalnijim oblicima trgovačkih društava i logike. Stoga, kako bi se podržao cijeli spektar različitih poslovnih modela koji se pojavljuju u Europi, potrebno je razmotriti sljedeće elemente.

5.1.1

U slučaju poduzeća socijalne ekonomije EGSO aktivno zagovara cjelovit ekosustav koji je posebno prilagođen jedinstvenim značajkama ovog posebnog poslovnog modela (10). Slične ekosustave potrebno je razviti za druge nove i hibridne poslovne koncepte. Nadalje, postojeća potpora mora se ažurirati i prilagoditi kako bi obuhvatila ove nove modele i podržala postojeća poduzeća u prilagodbi novim trendovima i njihovoj primjeni. Idealni ekosustav obuhvaća elemente poput prilagođenog financijskog ekosustava s rješenjima za hibridni kapital, boljih oblika javne nabave, prilagođene podrške u razvoju poslovanja i primjene mjerenja društvenog učinka. To je ključno kako bi se podržao razvoj i održivost svakog modela poslovanja.

5.1.2

Inovacije više nisu linearne. Kombinacija tehničkih, ekoloških i socijalnih inovativnih aspekata ključna je u utvrđivanju budućih rješenja. Kako bi se ti koncepti potpuno integrirali, potreban je novi pogled na izvješćivanje o napretku, koje se temelji na ishodu ili učinku. Ovdje su osobito važna dva elementa: stvaranje zajedničke vrijednosti i trostruki krajnji učinak (kojim se jamči da socijalni, ekološki i gospodarski napredak imaju jednaku važnost). Kad se kroz kolektivni učinak gospodarskih, socijalnih i ekoloških aspekata uvidi ukupna vrijednost, brzo će se pojaviti novi oblici hibridnih poduzeća. Zajednička vrijednost i dalje je u nastajanju. Stoga su potrebni menadžeri kako bi razvili nove vještine i znanja te vlade kako bi naučile urediti te odnose na način koji omogućuje i ne koči zajedničku vrijednost.

5.1.3

Financijska tržišta imaju ključnu ulogu u pravilnoj raspodjeli sredstava unutar društva. Ali njihov povećani kratkoročni fokus u izravnom je sukobu s potrebom da se odgovori na dugoročne potrebe društva, o čemu je bilo riječi u različitim izvješćima (11). Poduzeća moraju imati prostora kako bi ulagala u budućnost s ciljem stvaranja vrijednosti za ulagače i društvo u cjelini. To zahtijeva nove sustave koji nagrađuju dugoročno ulaganje. Važnost javnog financiranja, često u obliku rješenja koja se temelje na miješanom kapitalu, ovdje predstavlja važan element koji često ističe razvoj poduzetništva.

5.1.4

Kako bi inovacije pokretale nove poslovne modele, potrebno je kontinuirano promicati kulturu koja je povoljna za inovacije. Poticanje eksperimentalnih programa koji pozdravljaju uspjeh i neuspjeh (u svrhu učenja) ključno je za poticanje kulture inovacija u Europi. Načelo inovativnosti potrebno je primjenjivati kao nadopunu načelu predostrožnosti, a da pritom načelo predostrožnosti ne predstavlja prepreku inovacijama. Načelo inovativnosti podrazumijeva da se u obzir uzima učinak zakona i pravnih propisa na inovacije. Polazna točka je osmišljavanje postupaka i sustava koji se temelje na konceptu partnerstva i uključuju ključne dionike, npr. podupiranjem otvorenih foruma, prostora za dijalog i sastanaka za suradnju. To se već događa u Europi te bi se lako moglo povećati, razmjenjivati i širiti (12).

5.2

Politička volja i odgovornost ključni su za poticanje stvaranja novih poduzeća u Europi. Ključan je razvoj koherentnog programa politika na razini EU-a i država članica prilagođenog podržavanju različitih poslovnih modela. Jasno je da je za ostvarivanje rasta i dobrobiti u Europi potrebno preusmjeravanje na gospodarstvo i društvo koji se temelje na inovacijama. Zakoni i politike unutarnjeg tržišta trebaju se primjenjivati sukladno tom cilju. Revizija strategije jedinstvenog tržišta predviđena za 2017. pruža mogućnost za razmatranje novih mjera u tom smjeru.

5.2.1

Kao temelj budućih inovacija, od ključne je važnosti primjerena i trajna potpora za osnovno i primijenjeno istraživanje s obzirom na naglasak na zajedničkoj vrijednosti i trostrukom krajnjem učinku. Osim toga, o aktivnostima u sklopu tih novih poslovnih modela moraju se napraviti statistike kako bi se mogle odrediti politike koje će pružiti najprimjereniju podršku.

5.2.2

Potrebno je podignuti razinu svijesti o različitim oblicima inovacija i inovatora. Poduzeća socijalne ekonomije i civilno društvo često se ne uspijevaju prikazati kao inovatori. Povećanjem vidljivosti socijalnih inovacija i jamčenjem njihova prepoznavanja kroz jasno vrednovanje njihovih širokih doprinosa društvu poticat će se više inovacija u svim sektorima.

5.2.3

EU i dalje ima ključnu ulogu – prikuplja i razmjenjuje nove inicijative, potiče povoljno okruženje i osigurava da ključne inicijative politika te nove trendove zaista i ostvaruju. Komisija je u dobrom položaju da olakša tu razmjenu najboljih praksi i modela koji se trebaju preuzeti.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.social-entrepreneurship-make-it-happen

(2)  Izvor: http://ec.europa.eu/archives/bepa/pdf/publications_pdf/social_innovation.pdf

(3)  https://hbr.org/2011/01/the-big-idea-creating-shared-value/ar/1

(4)  SL C 13, 15.1.2016., str. 152.

(5)  SL C 170, 5.6.2014., str. 18.

(6)  SL C 13, 15.1.2016., str. 26.

(7)  Načela dostojanstvenog rada slijede, prema Međunarodnoj organizaciji rada, sljedeće ciljeve: primjenu temeljnih standarda rada, mogućnost dostojanstvenog rada s dovoljnim prihodima, jačanje socijalne zaštite i dijaloga među socijalnim partnerima.

(8)  SL C 318, 23.12.2009., str. 22.

(9)  WEstart: Prikaz žena socijalnog poduzetništva u Europi, 2015.

(10)  http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.social-entrepreneurship-make-it-happen.

(11)  The Kay Review, 2012: https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/253454/bis-12-917-kay-review-of-equity-markets-final-report.pdf

(12)  Europa sutra – projekti Loss (FR) i UnMonastery (IT).


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/36


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ekonomija dijeljenja i samoregulacija”

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/05)

Izvjestitelj:

Jorge PEGADO LIZ

Dopisom od 16. prosinca 2015. i u skladu s člankom 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, M. J. Boereboom, glavni direktor u Ministarstvu socijalnih pitanja i zapošljavanja Nizozemske, zatražio je u ime nizozemskog predsjedništva da Europski gospodarski i socijalni odbor sastavi razmatračko mišljenje o temi

„Ekonomija dijeljenja i samoregulacija”.

(razmatračko mišljenje)

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 10. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 133 glasa za, 1 protiv i 7 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Na zahtjev nizozemskog predsjedništva da izradi razmatračko mišljenje o temi „Ekonomija dijeljenja i samoregulacija”, EGSO po završetku rada predstavlja svoje mišljenje i iznosi sljedeće zaključke.

1.2

EGSO je u brojnim svojim mišljenjima, na koja se očito oslanja i ovo, već anticipirao razne aspekte te pojave pod različitim nazivima, u skladu s jezikom i kutom gledanja.

1.3

Sad je, u skladu sa zahtjevom, pokušao definirati posebna obilježja ekonomije dijeljenja te pritom obuhvatiti gospodarske prakse koje se temelje na tom konceptu, kao i na koji način se ti gospodarski i socijalni postupci moraju zaštititi zakonom, u kojem obliku i kojim sredstvima, odnosno trebaju li se zaštititi samoregulacijom ili koregulacijom.

1.4

Od 2000.-ih godina zbog uporabe interneta i društvenih mreža društveno i gospodarski značajan ne postaje recipročan odnos razmjene, star kao i sam čovjek, već „nerecipročna prosocijalna praksa” ili, točnije, „čin i postupak dijeljenja onoga što je naše s drugima za njihovu uporabu i/ili čin i postupak primanja ili uzimanja nečega od drugih za našu uporabu”.

1.5

Od same definicije, koja se svejedno pokušava utvrditi, važnije je definirati svojstva te pojave, a među njima se ističe sljedeće:

ta praksa ne dovodi do vlasništva nad robom niti do suvlasništva, već do zajedničke uporabe ili korištenja,

posrednička uloga platforme koja povezuje, prvenstveno elektroničkim putem, brojne osobe koje nude robu ili usluge s brojnim korisnicima,

zajednički cilj boljeg iskorištavanja predmetne robe ili usluga na temelju dijeljenja,

krajnje strane tih složenih triangularnih transakcija trebaju biti prvenstveno „ravnopravni partneri” (P2P), a nikad ne smiju biti posrijedi ugovorni odnosi između poduzeća i potrošača (B2C).

1.6

Takav opis, koji se oslanja na koncept o kojem više ili manje postoji konsenzus, omogućava definiranje modela te vrste gospodarskih odnosa i razlikovanje aktivnosti koje se zaista temelje na ekonomiji dijeljenja i moraju imati poseban režim od onih koje se katkad neosnovano koriste tim nazivom radi izbjegavanja regulative koja se na njih primjenjuje, a primjer toga je Uber. Preciznije analitičko razdvajanje pojave „dijeljenja” od pojava koje se temelje na korištenju platforme moglo bi doprinijeti donošenju utemeljenijih odluka u pogledu politika i usvajanju primjerenije regulative.

1.7

Očita je i sve veća gospodarska važnost raznih oblika ekonomije dijeljenja, koja već ostvaruje znatan promet u Europi i svijetu, te se ističe njezina društvena i okolišna dimenzija, odnosno njezin potencijal za jačanje solidarnosti među građanima, oživljavanje lokalnog gospodarstva, otvaranje radnih mjesta, racionalizaciju potrošnje kućanstava uz pomoć zajedničke uporabe određene robe, smanjenje energetskog otiska i poticanje odgovornije i održivije potrošnje. Neki odgovarajući primjeri navedeni su u točki 5.2.

1.8

U tom kontekstu EGSO ponovno poziva Komisiju da provede cijeli niz političkih mjera koje su nužne kako bi se na razini EU-a i u različitim državama članicama poduprli i proveli brojni oblici i modaliteti ekonomije dijeljenja te kako bi oni dobili kredibilitet i zadobili povjerenje.

1.9

Upozorava i na potrebu da ti novi poslovni modeli budu u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a te da se u okviru njih posebice zajamče prava radnika, odgovarajuće oporezivanje, zaštita podataka i privatnosti dionika, socijalna prava, pošteno tržišno natjecanje i borba protiv monopola i praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, odgovornost platformi u transakcijama među partnerima i poštovanje zakonitosti ponuda te, prvenstveno, zaštita prava svih partnera koji djeluju u ekonomiji dijeljenja, uključujući proizvođače-potrošače, uz prilagodbu cjelokupne važeće pravne stečevine EU-a na području potrošačkih prava tim odnosima, a posebice propisa u vezi s nepoštenim odredbama, nepoštenim poslovnim praksama, zdravljem i sigurnošću te elektroničkom trgovinom.

1.10

EGSO stoga smatra da EU, a time i države članice, ujedinjene u Vijeću pod predsjedanjem Nizozemske, moraju hitno utvrditi jasan i transparentan pravni okvir za razvoj tih aktivnosti i njihovo funkcioniranje unutar europskog područja, u skladu s točkom 8.2.4, te poziva Komisiju da ubrzo objavi dugoočekivani plan za ekonomiju dijeljenja ili suradnje.

1.11

Uz to poziva Komisiju da u tom planu jasno definira dopunsku ulogu samoregulacije i koregulacije, u skladu s načelima i modalitetima koje je EGSO već utvrdio tijekom godina u mišljenjima i informativnim izvješćima s posebnim naglaskom na tim aspektima. Ta se načela i modaliteti potvrđuju i ponovno iznose.

2.   Uvod: aktualna i kontroverzna tema

2.1

Nizozemsko je predsjedništvo na temelju dopisa Ministarstva za socijalna pitanja i zapošljavanje zatražilo od EGSO-a da izradi razmatračko mišljenje pod nazivom „Ekonomija dijeljenja i samoregulacija”, ne navodeći nikakve smjernice niti pitanja.

2.2

Pitanje ekonomije dijeljenja – od definicije i ograničavanja koncepta preko različitih pojmova i praksi koje obuhvaća do učinaka – vrlo je kontroverzna i aktualna tema.

2.3

Brojne su prakse zadnjih godina prisvajale taj koncept te su o toj temi napisana brojna djela raznovrsne naravi.

2.4

Ne čudi stoga što je EGSO, koji uvijek osluškuje bilo civilnog društva, u brojnim svojim mišljenjima, na koja se očito oslanja i ovo (1) i čija se opća filozofska nit preuzima i razrađuje, već anticipirao razne aspekte te pojave pod različitim nazivima, u skladu s jezikom i kutom gledanja.

2.5

Cilj je ovog mišljenja odgovoriti na zahtjev nizozemskog predsjedništva i pokušati utvrditi posebna obilježja ekonomije dijeljenja koja je definiraju kao samostalan koncept i pritom obuhvatiti gospodarske prakse koje se na tom konceptu temelje te utvrditi moraju li se i na koji način ti gospodarski i socijalni postupci zaštititi zakonom, u kojem obliku i kojim sredstvima, odnosno trebaju li se zaštititi samoregulacijom ili koregulacijom.

3.   Pitanje stava prema pojmovima „imati” i „biti”

3.1

Prakse povezane s određenim oblicima koje nazivamo ekonomijom dijeljenja nastaju i prije utvrđivanja samog koncepta, i to iz stava prema pojmovima „imati” i „biti” koji prvenstveno počiva na ideji da „nisi ono što imaš”, već „ono čemu možeš pristupiti”.

3.2

Očito je da je određeni oblik ekonomije dijeljenja star kao i samo čovječanstvo te svoje povijesne korijene vuče iz „ekonomije razmjene” koja je bila prisutna u primitivnim društvima, a uvođenjem novca kao sredstva plaćanja polako je izgubila na važnosti. Novac onome tko ga posjeduje pruža mogućnost kupnje, a time i „imanja”.

3.3

Međutim, ono što od 2000.-ih godina zbog uporabe interneta i društvenih mreža postaje društveno i gospodarski značajno nije recipročan odnos razmjene, već „nerecipročna prosocijalna praksa” ili, točnije, „čin i postupak dijeljenja onoga što je naše s drugima za njihovu uporabu i/ili čin i postupak primanja ili uzimanja nečega od drugih za našu uporabu”. Stoga se ekonomija dijeljenja zasniva na različitim strujama mišljenja, od besplatnog i sveopćeg slobodnog pristupa do funkcionalnog gospodarstva ili gospodarstva darivanja (eng. gift economy) usmjerenog na razmjenu bez dobiti. Za razliku od čiste ekonomije razmjene, ekonomija dijeljenja zasniva se na ideji novčane ili nenovčane naknade.

4.   Gospodarski bitna praksa

4.1

Na tom nazoru treba temeljiti određivanje posebnog i specifičnog područja ekonomije dijeljenja u njezinim različitim oblicima, uz navođenje obilježja koja moraju sadržavati njezine prakse i uz pomoć kojih se te prakse mogu razlikovati od drugih praksi tržišnog gospodarstva.

4.2

Prije svega, glavno i opće obilježje jest da ta praksa ne dovodi do vlasništva nad robom niti do suvlasništva, već do zajedničke uporabe ili korištenja.

4.3

S druge strane, od presudne je važnosti posrednička uloga platforme koja povezuje, prvenstveno elektroničkim putem (putem preglednika ili aplikacije), brojne osobe koje nude robu ili usluge s brojnim korisnicima.

4.4

Zajednički cilj svojstven toj vrsti djelatnosti bolje je iskorištavanje (idling capacity) predmetne robe ili usluga na temelju dijeljenja.

4.5

Također se smatra nužnim da u tom poslovnom modelu krajnje strane prvenstveno budu „ravnopravni partneri” (P2P), a da nikad ne budu posrijedi ugovorni odnosi između poduzeća i potrošača (B2C), neovisno o tomu je li riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi, uključujući trgovačka društva, pod uvjetom da dijeljenje ne postane trgovačka svrha (primjerice, trgovačko društvo može s drugim društvom dijeliti flotu vozila ili opremu za umnažanje). Međutim, ne smije se odbaciti mogućnost da među „ravnopravnim partnerima” dođe do razvoja „poslovanja”.

4.6

Na sljedećem grafikonu prikazane su razlike između ta dva poslovna modela:

Odnos ravnopravnog partnerstva (P2P)

Odnos između poduzeća i potrošača (B2C)

Image

Image

4.7

Ta vrsta poslovanja predviđa složen triangularni ugovorni odnos, odnosno ugovorne odnose između posjednika robe ili pružatelja usluge i subjekta koji upravlja platformom; između korisnika i subjekta koji ima ulogu posrednika pri transakciji na platformi, eventualno uz plaćanje; te među korisnicima platforme za predmetnu uporabu.

4.8

Stoga se sljedeća obilježja ne smatraju posebno razlikovnim ili specifičnim:

(a)

besplatna narav ili uz naknadu, Couchsurfing versus Airbnb;

(b)

reciprocitet ugovornih pozicija;

(c)

financijska ili nefinancijska narav transakcije, pa se prihvaća uključivanje skupnog financiranja (crowdfunding) u predmetnu djelatnost;

(d)

obično dijeljenje robe ili usluga među pojedincima (povesti kolegu, privremeno prepustiti sobu prijatelju za noćenje ili boravak, ponuditi uporabu perilice kad se susjedova pokvari);

(e)

razmjena ili prodaja rabljene robe jer ne uključuju dijeljenje, a posljedica je prijenos vlasništva nad robom.

5.   Praktični primjeri onoga što jesu ili nisu oblici ekonomije dijeljenja

5.1

Ograničenja u pogledu duljine ovog mišljenja ne dopuštaju dugo izlaganje, a kamoli detaljnu raspravu o prirodi cijelog niza situacija koje navodno imaju obilježja ekonomije dijeljenja.

5.2

Međutim, neke je potrebno posebno spomenuti radi prikaza predmeta mišljenja:

5.2.1

U sektoru smještaja ističu se Airbnb, Rentalia, Homeaway, Couchsurfing i Bedycasa, platforme na kojima se registriraju vlasnici nekretnina za privremeno dijeljenje sobe ili cijele kuće, a pritom na tim platformama svoje usluge mogu ponuditi i hosteli, pansioni i drugi oblici turističkog smještaja. S obzirom na lakoću kojom svatko može dodati svoju nekretninu na te mreže utemeljene na dijeljenju, kao i na dobit koju vlasnici ostvaruju tom djelatnošću, velik porast broja smještajnih jedinica u tom segmentu doveo je do sporazuma o suradnji na području ubiranja i plaćanja poreza između platformi i poreznih vlasti, primjerice u Parizu i Amsterdamu. U Amsterdamu, Barceloni, Londonu i Berlinu uspostavljen je sustav obvezne prijave takvog smještaja i uvedena su pravila o vremenskom ograničenju kako se ne bi naškodilo dugoročnom iznajmljivanju i kako bi se spriječilo posljedično povećanje cijena najamnine.

5.2.2

U sektoru prijevoza možemo navesti Blablacar, Umcoche, Liftshare i Karzoo, aplikacije koje omogućavaju registraciju privatnih vlasnika vozila koji za vrijeme putovanja žele podijeliti slobodna mjesta u svom vozilu (eng. carpooling). Na nekim platformama moguće je podijeliti putne troškove, ali nije dopuštena naplata s namjerom ostvarivanja dobiti. Međutim, potrebno je izdvojiti primjer Ubera jer nudi usluge dijeljenja privatnih vozila (UberPop – zabranjen u gotovo cijelom EU-u), ali i omogućava zahtjev usluge prijevoza uz korištenje profesionalnih vozača (Uberblack i UberX – slični tradicionalnim taksi uslugama). Njegova obilježja nisu jasna jer poslovni model poduzeća nije transparentan, a pitanje jesu li vozači Ubera zaposlenici poduzeća već je bilo predmet i sudskih rasprava (2). Ta je usluga dovela do, katkad nasilnih, prosvjeda te čak i do sudskih postupaka diljem Europe. Samo su Engleska i Estonija donijele zakonodavstvo kojim se legalizira ta usluga te se očekuje odgovor Suda EU-a na prethodna pitanja koja su uputili sud u Barceloni i sud u Bruxellesu radi pojašnjenja prirode te usluge (3).

5.2.3

Primjeri suradničkog financiranja su financiranje zajmom uz naplatu kamata (Zopa i Auxmoney), financiranje kapitala uz udio u stvorenom društvu (Fundedbyme i Crowdcube), financiranje uz naknadu (Kickstarter ili Indiegogo) i na kraju financiranje doniranjem u okviru kojeg nije ugovorena naknada za uloženi iznos.

6.   Potreba definiranja koncepta

6.1

Nastojanja da se određeni koncept definira obično nisu linearna, posebice kad je posrijedi induktivna metoda, te je potrebno vrijeme za konsolidaciju i postizanje jednoglasnog dogovora. To se trenutačno događa s pojmom „ekonomija dijeljenja”, koji se u medijima društvene komunikacije javlja uz druge pojmove poput „socijalne ili solidarne ekonomije”, „kružnog gospodarstva”, „funkcionalne ekonomije”, „zelenog gospodarstva”, „plavog gospodarstva”, „ekonomije rješenja”, „horizontalne ekonomije”, „ekonomije na zahtjev”, „ekonomije platformi” i „ekonomije honorarnih poslova” (eng. gig economy).

6.2

Zbog toga neki autori čak ni ne pokušavaju ponuditi definiciju iz straha da neće biti dovoljno sveobuhvatna ili, naprotiv, da neće ispravno ograničiti područje primjene.

6.3

U mišljenjima EGSO-a, iako se taj pojam često spominje, nikad se nije pokušala iznijeti njegova definicija. Jednako tako, ni u mišljenju OR-a (4), iako se predlaže klasifikacija u dvije glavne kategorije i četiri oblika, ne usuđuje se iznijeti definicija. Konačno, Komisija je u nedavno predstavljenoj komunikaciji „Poboljšanje jedinstvenog tržišta” (5) upotrijebila prvenstveno pojam „ekonomija suradnje”, koji se smatra sinonimom, no umjesto utvrđivanja definicije ograničila se na navođenje prednosti za određene dionike (potrošače, radnike) i na isticanje učinka na razini produktivnosti i održivosti te je obećala tijekom 2016. godine predstaviti europski program za ekonomiju suradnje. Što se tiče EP-a, dosad ne postoji značajan doprinos osim rezolucije od 21. prosinca 2015.„Ususret aktu o jedinstvenom digitalnom tržištu” (6), pojedinih visokokvalitetnih studija i određenih bilješki o specifičnim pitanjima. Međutim, dosad ni u jednom od navedenih dokumenata nije provedena studija učinka u pogledu otvaranja radnih mjesta i rasta.

6.4

Ne smatramo da je u tom pitanju potrebna originalnost s obzirom na to da među brojnim iznesenim definicijama postoji jedna koja, čini se, uživa veliku potporu. Prihvaća se stoga definicija ekonomije dijeljenja koju su iznijeli Botsman i Rogers: „gospodarski sustav utemeljen na dijeljenju nedovoljno iskorištenih dobara ili usluga, besplatno ili uz naknadu, izravno među pojedincima”, putem internetske platforme, iako bi preciznije analitičko razdvajanje pojave „dijeljenja”, odnosno pojave „neprofitnog” karaktera, od pojava koje se temelje na korištenju platforme moglo doprinijeti donošenju utemeljenijih odluka u pogledu politika i usvajanju primjerenije regulative.

6.5

Ta je definicija dovoljno sveobuhvatna kako bi uključila tako raznovrsna područja poput proizvodnje i potrošnje, financiranja (crowdfunding) ili samog znanja, te kako bi omogućila podjelu na četiri relativno samostalna područja: suradničku potrošnju; suradničko obrazovanje, osposobljavanje i znanje; suradničko financiranje; i suradničku proizvodnju (7).

6.6

Ta definicija omogućuje i razlikovanje poslovnih modela koji, pod okriljem ekonomije dijeljenja, predstavljaju zapravo poslovanje usmjereno isključivo na ostvarivanje dobiti te model odnosa između poduzeća i potrošača (B2C). Taj se zaključak nameće na temelju analize načina funkcioniranja tih platformi (iako on nije uvijek transparentan) te možemo naći primjere istinske ekonomije dijeljenja u okviru kojih odnos uspostavljen na platformi odgovara ravnopravnom partnerstvu (P2P), a jedina uloga platforme je omogućiti kontakt među ravnopravnim partnerima. No, nalazimo i primjere poduzeća koja, pod izlikom da je riječ o platformi P2P, djeluju na takav način na tržištu (primaju proviziju i plaćanja, pružaju dodatne usluge) da ih se ne bi smjelo smatrati subjektima ekonomije dijeljenja, već pružateljima usluga B2C, uz posljedice koje taj odnos podrazumijeva.

6.7

S druge strane, ta definicija omogućava da se iz koncepta ekonomije dijeljenja odmah isključe svojevrsni oblici koji se njome žele obuhvatiti, a posebice:

(a)

dijeljenje hrane ili netrajne potrošačke robe;

(b)

uzajamna društva i zadruge;

(c)

socijalno poduzetništvo;

(d)

dobročinstvo;

(e)

ekonomija na zahtjev;

(f)

funkcionalno gospodarstvo, koje ima više veze s kružnim gospodarstvom;

(g)

obično posredovanje.

7.   Sve veći gospodarski značaj te pojave i određene političke opcije koje treba razviti

7.1

Iako i dalje ne postoji jasna definicija djelokruga te pojave, sve su brojnije studije i istraživanja čiji je cilj utvrditi njezinu gospodarsku važnost na europskoj i svjetskoj razini.

7.2

Neupitno je da se posljednjih godina, a posebice u doba krize – i upravo kao odgovor na tu krizu – ne prestaje povećavati broj inicijativa ekonomije dijeljenja. Više od tisuću inicijativa navedeno je na internetskoj stranici www.collaborativeconsumption.com.

7.3

Procjene kojima se rukovodi Europska komisija pokazuju da je 2013. godine promet u okviru tzv. ekonomije dijeljenja na svjetskoj razini dosegnuo 3,5 milijardi dolara, što predstavlja godišnji rast od 25 %. Trenutačno vjerojatno doseže 20 milijardi. Prognoze Ureda za istraživanja kompanije PwC ukazuju na vrlo izražen rast do 2025. (8).

7.4

Osim što stvara gospodarsku vrijednost, ekonomija dijeljenja, u okviru svoje društvene i okolišne dimenzije, ima potencijal za jačanje solidarnosti među građanima, oživljavanje lokalnog gospodarstva, otvaranje radnih mjesta, racionalizaciju potrošnje kućanstava uz pomoć zajedničke uporabe određene robe, smanjenje energetskog otiska i poticanje odgovornije i održivije potrošnje.

7.5

EGSO vjeruje da ta vrsta gospodarstva „na inovativan način nadopunjava proizvodno gospodarstvo, i to u obliku potrošačkog gospodarstva koje sa sobom nosi ekonomske, socijalne i ekološke koristi” i „pored toga, nudi rješenje za gospodarsku i financijsku krizu” (9).

7.6

Stoga EGSO kontinuirano poziva Komisiju da provede cijeli niz političkih mjera koje su nužne kako bi se na razini EU-a i u različitim državama članicama poduprli i proveli brojni oblici i modaliteti ekonomije dijeljenja te kako bi oni dobili kredibilitet i zadobili povjerenje. U okviru ovog mišljenja potrebno je stoga samo ponoviti prijedloge koje je EGSO u tom smislu već usvojio i na koje se u mišljenju izričito poziva. Svejedno smatramo da novi poslovni modeli povezani s platformama nameću pitanja, među ostalim, u pogledu primjene nacionalnog zakonodavstva, jamčenja prava radnika i osiguravanja odgovarajućeg oporezivanja, koja treba hitno razmotriti. EGSO poziva Komisiju da započne rješavati ta pitanja kako bi se društvena korist tih poslovnih modela mogla zaista ostvariti.

7.7

Važno je i pozvati na hitno usvajanje definicija, smjernica ili vodećih načela na europskoj razini s obzirom na to da neke države članice već pojedinačno utvrđuju vlastite politike zbog kašnjenja i očite neodlučnosti europskih institucija.

8.   Djelatnost zaštićena zakonodavstvom

8.1    Interesi koji su u pitanju i njihova pravna zaštita

8.1.1

Kao i svaka druga djelatnost koja dovodi u vezu osobe s vlastitim i eventualno suprotnim interesima, ekonomija dijeljenja ovisi o zakonodavstvu i propisima kojima se uređuju interesi koji su u pitanju. Smatramo stoga neozbiljnim stajalište da ekonomija dijeljenja treba predstavljati područje „bez zakona” u kojem treba vladati sloboda bez ikakvih prepreka ili ograničenja, utemeljena isključivo na povjerenju i prirodnoj dobroti (po uzoru na Rousseauova „plemenitog divljaka”).

8.1.2

EGSO se kontinuirano i dosljedno zalaže za to da svaka djelatnost mora biti zaštićena zakonodavstvom. Međutim, zalaže se i za to da regulacija može poprimiti različite oblike koji se moraju uskladiti.

8.1.3

Posebice u zadnjem mišljenju o ulozi samoregulacije i koregulacije u EU-u (10), na čiji se sadržaj poziva, EGSO se osobito zalaže za to da se samoregulacija i koregulacija kao „spontani ili izazvani mehanizmi za regulaciju gospodarskih i socijalnih interesa odnosno poslovnih odnosa i poslovne prakse različitih gospodarskih dionika” trebaju smatrati važnim dopunskim i dodatnim instrumentima, a nipošto zamjenom za vanjsku regulaciju (hard law). Njihova valjanost ovisi o tomu da „njihova struktura i područje primjene budu određeni jasnim i nedvosmislenim obvezujućim pravilima koja su pravno primjenjiva kako na nacionalnoj tako i na razini Zajednice. Istodobno se mora poštovati priroda tih instrumenata, posebice dobrovoljni dogovor sudionika.”

8.2    Prava i obveze

8.2.1

Od trenutka kad isključivo spontane prakse među pojedincima prerastu u gospodarsku djelatnost, a uzajamna prava i obveze strana postanu ugovorne prirode, te prakse moraju podlijegati nacionalnim ili europskim propisima kojima se pravno uređuju prava i obveze obiju strana.

8.2.2

U skladu s opisanim u točki 4.7, odnosi unutar predmetne pojave toliko su složeni da to opravdava utvrđivanje pravnog okvira u kojem se akteri trebaju kretati, prvenstveno kad su posrijedi aktivnosti hibridnog karaktera, primjerice freemium ili donationware, koji posebice dolaze do izražaja u oglednom primjeru geocachinga.

8.2.3

Kako spomenuta pojava u današnje vrijeme zbog svoje prirode jasno nadilazi granice država članica, EU mora za potrebe svog zajedničkog i integriranog prostora velikog jedinstvenog tržišta utvrditi pravni okvir koji će se primjenjivati na prekogranične aktivnosti. Zbog nepostojanja takvog okvira u raznim državama članicama došlo je do usvajanja niza neujednačenih i proturječnih stajališta o određenim konkretnim slučajevima (npr. Uber), a slično je stanje i u SAD-u.

8.2.4

Taj se pravni okvir odnosi na sljedeća prioritetna područja:

(a)

zaštitu prava svih partnera koji djeluju u ekonomiji dijeljenja, uključujući proizvođače-potrošače, uz prilagodbu cjelokupne važeće pravne stečevine EU-a na području potrošačkih prava tim odnosima, a posebice propisa u vezi s nepoštenim odredbama, nepoštenim poslovnim praksama, zdravljem i sigurnošću te elektroničkom trgovinom;

(b)

temeljna prava „potrošača” koja se moraju proširiti i na ekonomiju dijeljenja (informiranje, transparentnost, zaštita podataka i privatnosti, zdravlje i sigurnost);

(c)

zaštitu podataka i privatnosti dionika (tracking and profiling) kojom se jamči prenosivost njihovih podataka;

(d)

zakonodavstvo o tržišnom natjecanju s obzirom na to da se aktivnosti te vrste na tržištu nadmeću s društvima koja imaju jednake ciljeve i aktivnosti te da se njime jamči pošteno tržišno natjecanje, sprečavaju monopol i prakse kojima se narušava tržišno natjecanje te pokušava odgovoriti na druge izazove ekonomije dijeljenja;

(e)

porezno zakonodavstvo s obzirom na to da u cilju suzbijanja poreznih prijevara i utaje poreza prihodi od tih aktivnosti ne mogu biti oslobođeni od odgovarajućeg oporezivanja;

(f)

odgovornost platformi u transakcijama, u skladu s uslugama koje pružaju i sa stupnjem uključenosti u transakcije koje se na njima obavljaju, te jamčenje poštovanja zakonitosti ponuda;

(g)

učinak na tržište rada i na samu definiciju pojma i oblika rada u digitalnom okruženju;

(h)

zaštitu radnika, uz razlikovanje položaja radnika koji nisu u istinskom radnom odnosu s platformom te koje je potrebno zaštititi u skladu s načelima koja se primjenjuju na samozaposlene osobe, te uz primjenu načela zaštite radnika u slučaju osoba koje se zaista mogu smatrati zaposlenicima, posebice u slučaju prividno samozaposlenih osoba ili nesigurnog rada;

(i)

zaštitu socijalnih prava i instrumenata radnika, primjerice prava na udruživanje, prava na štrajk te prava na kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog;

(j)

zaštitu socijalnih modela i sposobnosti država članica da te modele na održiv način očuvaju u budućnosti;

(k)

okolišnu dimenziju radi praćenja utjecaja ekonomije suradnje na okoliš kako bi se spriječile negativne posljedice (11);

(l)

autorska prava i intelektualno vlasništvo, što treba razmotriti u okviru revizije Direktive 2001/29/EZ.

8.3    Oblici regulacije

8.3.1

Na razini EU-a, koja je jedina bitna za ovo mišljenje, EGSO smatra da je cilj institucija – u prvom redu Komisije s obzirom na to da ima pravo inicijative, ali jednako tako i Vijeća i EP-a – hitno posvetiti posebnu pozornost usvajanju regulatornog okvira kojim bi se točno definirali djelokrug i parametri unutar kojih se ta djelatnost treba razviti, s tim da se mjere moraju prilagoditi različitim oblicima ekonomija dijeljenja.

8.3.2

U tom se okviru trebaju isticati zajednička načela javnog reda i interesa, koja moraju biti obvezujuća za sudionike tih modaliteta gospodarske djelatnosti, a posebice načela navedena u točki 8.2.4.

8.3.3

Međutim, kao što EGSO oduvijek tvrdi, usporedno i istodobno postoji prostor koji se mora prepustiti samoregulaciji i koregulaciji te Odbor čak ocjenjuje da se suočavamo s oglednim primjerom pojave koju neki već nazivaju „podijeljenom regulacijom”, što je nedavno podržalo Kraljevsko društvo za poticanje umjetnosti, proizvodnje i trgovine, RSA HOUSE, London odnosno što se odražava u modelu kodeksa ponašanja koji je izradilo udruženje Sharing Economy UK (SEUK) (12).

8.4    Posebna uloga samoregulacije

8.4.1

EGSO je oduvijek smatrao da ni institucije EU-a ni nacionalne vlasti ne smiju utvrđivati sadržaj kodeksa samoregulacije, već da se to mora u potpunosti prepustiti uključenim stranama pod uvjetom da se njima ne nastoji postići obvezujuće priznanje među stranama.

8.4.2

Međutim, s obzirom na želju da se ti sporazumi priznaju kao „pomoćni regulatorni instrumenti u predmetnom pravnom poretku”, EGSO smatra, kao što je iznio u prethodno spomenutom mišljenju, da EU „mora jasno odrediti parametre za priznavanje tih instrumenata, načela koja moraju uvažavati te njihova ograničenja”. Ta je doktrina u potpunosti primjenjiva na slučaj ekonomije dijeljenja, koja se ne smije izuzeti u tom pogledu.

8.4.3

EGSO izražava žaljenje zbog toga što u novom međuinstitucijskom sporazumu između Vijeća, Parlamenta i Komisije, usvojenom 13. travnja 2016., navedene institucije nisu iskoristile priliku da taj sporazum poboljšaju na temelju preporuka Odbora iz spomenutog mišljenja o samoregulaciji i koregulaciji u pogledu elemenata koji su u vezi s tim pitanjem bili prisutni u prethodnom sporazumu, kao i zbog toga što se pitanje samoregulacije i koregulacije, uz tek sporadično spominjanje u smjernicama i paketu instrumenata, sad samo neodređeno spominje u komunikaciji o paketu mjera za bolju regulativu (eng. Better Regulation), pri čemu se upućuje na fusnotu u kojoj se navode načela za bolje korištenje tih instrumenata i na platformu CoP.

8.4.4

Postoji li područje na kojem je definiranje prije navedenih parametara sve potrebnije kako bi to područje dobilo kredibilitet i zadobilo povjerenje svojih korisnika, onda je to bez sumnje ekonomija dijeljenja, koja bi uvelike profitirala od čvrste strukture okvira za samoregulaciju i koregulaciju na europskoj razini utemeljenog na odgovornosti.

8.4.5

Stoga se sa zanimanjem očekuje najavljeni „europski program za ekonomiju suradnje” te se već sad potiče Komisiju da ne zanemaruje aspekte regulacije te djelatnosti, kao ni ulogu koju u njoj trebaju imati samoregulacija i koregulacija.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 177, 11.6.2014., str. 1.

(2)  http://www.theguardian.com/technology/2015/sep/11/uber-driver-employee-ruling

(3)  SL C 363, 3.11.2015., str. 21. i SL C 429, 21.12. 2015., str. 9.

(4)  SL C 51, 10.2.2016., str. 28.

(5)  COM(2015) 550 final, str. 4.

(6)  A8-0371/2015.

(7)  http://www.euro-freelancers.eu/marco-torregrossa-presentation-on-the-sharing-economy-2/

(8)  http://www.cpcp.be/medias/pdfs/publications/economie_collaborative.pdf

(9)  SL C 177, 11.6.2014., str. 1.

(10)  SL C 291, 4.9.2015., str. 29.

(11)  http://www.iddri.org/Evenements/Interventions/ST0314_DD%20ASN_sharing%20economy.pdf

(12)  http://www.sharingeconomyuk.com


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/45


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT)”

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/06)

Izvjestitelj:

Denis MEYNENT

Dana 13. siječnja 2016., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

„Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT)”

(razmatračko mišljenje).

Pododbor „REFIT”, osnovan u skladu s pravilom 19. Poslovnika i zadužen za pripremu rada Odbora o toj temi, jednoglasno je usvojio Nacrt mišljenja 19. travnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja 2016.), sa 185 glasova za, 4 protiv i 8 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Odbor podsjeća da je primarni cilj programa REFIT (1) poboljšati kvalitetu i učinkovitost europskog zakonodavstva i izraditi jednostavne, razumljive i dosljedne propise, ne dovodeći u pitanje utvrđene strateške ciljeve niti djelujući na štetu zaštite građana, potrošača, radnika te socijalnog dijaloga ili okoliša.

1.2.

Europski propisi ključan su čimbenik integracije, a ne opterećenje ili trošak koji treba smanjiti. Ako su proporcionalni, propisi su, naprotiv, važno jamstvo zaštite, promicanja i pravne sigurnosti za sve dionike i europske građane.

1.3.

Procjene učinka svih zakonodavnih prijedloga moraju biti integrirane i gospodarskoj, socijalnoj i ekološkoj dimenziji, uključujući i kad je riječ o malim i srednjim poduzećima, moraju osigurati važno mjesto koje im pripada. Odbor poziva Parlament, Vijeće i Europsku komisiju da se dogovore o zajedničkoj metodologiji procjene učinka koju bi EGSO i Odbor regija (OR) također mogli upotrijebiti.

1.4.

Postupak javnog savjetovanja kao i savjetovanje sa stručnjacima i dionicima trebaju biti što je moguće više otvoreni, ali ne smiju zamijeniti savjetovanje sa socijalnim partnerima i EGSO-om.

1.5.

Odbor poziva Komisiju da u svoje pokazatelje uključi godišnju procjenu glavnih troškova i koristi mjera programa REFIT, na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini, uključujući u pogledu razine i kvalitete zapošljavanja, socijalne zaštite i zaštite okoliša te zaštite potrošača.

1.6.

Postupak donošenja odluka mora ostati što je moguće fleksibilniji i prikladniji. Sva tijela i svi filtri uspostavljeni s ciljem provjere njegove opravdanosti ne smiju ugroziti donošenje političkih odluka koje mora ostati suvereno. U tom smislu treba se boriti protiv birokratizacije postupka odlučivanja.

1.7.

Odbor je primio na znanje uspostavu platforme REFIT, koja prvenstveno ima zadatak raditi u cilju učinkovitijeg zakonodavstva i jednostavnijih administrativnih propisa. Naglašava da bi se ona trebala ograničiti na pregled ograničenog broja tema i ne bi trebala zamijeniti suzakonodavce ili obvezna savjetovanja Odbora – s obzirom na to da je priroda njezinog rada drugačija – i socijalnih partnera koja su predviđena ugovorima. Poziva Komisiju da objavi kriterije predodabira prijedloga upućenih platformi, da osigura njihovu ravnotežu i da razjasni radnje poduzete na temelju preporuka platforme kako bi se omogućila sljedivost utjecajā.

1.8.

Što se tiče reprezentativnosti platforme REFIT, Odbor smatra da bi mu dodjela dvaju dodatnih mjesta omogućila da u potpunosti poštuje prirodu svog mandata i odražava civilno društvo za čije je predstavljanje zadužen. Osim toga, Odbor primjećuje nedostatak paneuropske zastupljenosti mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća u skupini dionika platforme te traži da se to ispravi u najkraćem mogućem roku.

1.9.

Zahvaljujući izravnom kontaktu sa situacijom na terenu, širokoj mreži organizacija na nacionalnoj razini i stručnom znanju svojih članova, Odbor može u velikoj mjeri pridonijeti procjenama učinka koje se provode na europskoj razini. Odbor namjerava dati prednost ex post i kvalitativnoj procjeni kako bi se mogao ocijeniti učinak neke zakonodavne mjere ili europske politike na europske gospodarske i socijalne partnere.

1.10.

U slučaju prenošenja određenih direktiva, Odbor želi na poseban način pridonijeti samoinicijativnom izvješću Europskog parlamenta o godišnjem izvješću koje se odnosi na način na koji države članice provode zakonodavstvo EU-a, usredotočujući se pritom na ono što države članice dodaju tijekom prijenosa.

1.11.

Odbor želi da program REFIT funkcionira u dva smjera, tj. da se njime unaprijed ne određuje kojim smjerom propis treba ići: treba li biti potvrda, dodatak, nadopuna, izmjena ili brisanje zakonodavnog akta.

1.12.

Odbor ne može pristati na to da se uključi u određivanje ciljeva za smanjenje pravne stečevine EU-a na kvantitativnoj osnovi bez prethodnog mjerenja svih posljedica koje to može imati na socijalnu zaštitu i zaštitu okoliša i potrošača.

1.13.

Odbor podupire strožu ex post procjenu učinaka propisa EU-a u okviru ciklusa politike EU-a, posebice u pogledu očekivanih posljedica po rast i radna mjesta naznačenih u procjeni učinka koja je priložena izvornom zakonodavnom prijedlogu. Naknadne procjene trebale bi se provoditi na pluralistički način te u razumnom razdoblju nakon isteka roka za prijenos u nacionalno pravo.

2.   Opće primjedbe

2.1.

Odbor podsjeća da je zakonodavstvo ključno za postizanje ciljeva Ugovora i za stvaranje uvjeta za pametan, održiv i uključiv rast na dobrobit građana, poduzetnika i radnika (2). Propisi također pridonose poboljšanju dobrobiti, zaštiti javnog interesa i temeljnih prava, promicanju visoke razine socijalne zaštite i zaštite okoliša te osiguranju pravne sigurnosti i predvidljivosti. Trebali bi također spriječiti narušavanje tržišnog natjecanja i socijalni damping.

2.2.

Odbor stoga pozdravlja činjenicu da je potpredsjednik Timmermans u više navrata podsjetio da program REFIT ne bi smio dovesti do deregulacije pravne stečevine EU-a niti imati za posljedicu smanjenje razine socijalne zaštite te zaštite okoliša i temeljnih prava (3).

2.3.

Odbor smatra da propisi stvaraju troškove i administrativna opterećenja koji se mogu pokazati opterećujućima ili nepotrebnima, ali i znatne prednosti za građane, poduzeća i javna tijela. Podsjeća da se pametnim propisima uvijek mora nastojati postići stvarna dodana vrijednost. Kad god je to moguće, pravila EU-a moraju uklanjati postojeća opterećenja, a ne stvarati dodatna.

2.4.

Odbor smatra da se boljom izradom zakonodavstva mora usvojiti pristup koji je najprikladniji za temeljito dovršenje unutarnjeg tržišta EU-a: ciljano usklađivanje, odgovarajuća primjena načela uzajamnog priznavanja u neusklađenim područjima, suregulacija, samoregulacija i normizacija. Odbor podsjeća u tom smislu da ciljano i pametno usklađivanje zakonodavstava pomaže ukloniti prepreke za učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Usklađivanje 28 nacionalnih zakonodavstava za poduzeća i građane EU-a predstavlja važan izvor pojednostavljenja i smanjenja regulatornog i administrativnog opterećenja.

2.5.

Odbor podsjeća da je primarni cilj programa REFIT poboljšati kvalitetu i učinkovitost europskog zakonodavstva i izraditi jednostavne, razumljive i dosljedne propise, ne dovodeći u pitanje utvrđene strateške ciljeve niti djelujući na štetu zaštite građana, potrošača, radnika te socijalnog dijaloga ili okoliša.

2.6.

Odbor u tom smislu podsjeća na svoje zalaganje za to da razmatrano zakonodavstvo i s njime povezana opterećenja budu korisni, da konačne prednosti koje pružaju budu veće od troškova koje stvaraju te da zakonodavstvo bude razmjerno i da osigurava dovoljnu pravnu sigurnost.

2.7.    Procjena učinka

2.7.1.

Odbor prima na znanje potpisivanje Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva postignutog među trima institucijama 13. travnja 2016.

2.7.2.

Odbor posebice pozdravlja činjenicu da su tri institucije prepoznale sustav procjene učinka kao instrument koji će im pomoći da donesu informirane odluke i koji ne zamjenjuje političke odluke (4).

2.7.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da Komisija u svoje integrirane, uravnotežene i pluralističke procjene učinka uključuje alternativna rješenja koja se odnose na cijenu neujedinjene Europe i utjecaj različitih opcija na konkurentnost, ali i na učinak prijedlogā na mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća kao i na digitalnu i teritorijalnu dimenziju (5).

2.7.4.

Odbor pozdravlja činjenicu da Komisija može nadopuniti svoju procjenu učinka na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća, ali žali što svaka institucija sama određuje kako će organizirati svoj postupak procjene. Odbor smatra da se navedene tri institucije mogu dogovoriti o zajedničkoj metodologiji procjene učinka koju EGSO i Odbor regija mogu također iskoristiti kao temelj za svoje amandmane.

2.7.5.

Prema mišljenju Odbora procjene učinka trebaju se provoditi u okviru europskih institucija. Ipak, ako je zbog jasno određenih razloga predviđeno korištenje usluga privatnih savjetnika, Odbor ustraje na tome da:

specifikacije budu izrađene na nepristran način na temelju transparentnih i jasnih kriterija i da budu unaprijed objavljene,

izbor kandidata bude obavljen u uvjetima potpune transparentnosti na temelju širokog i pluralističkog poziva za podnošenje ponuda čime će se omogućiti rotacija odabranih savjetnika i provjera njihovih kompetencija,

odabir ponude bude javno objavljen.

2.8.    Savjetovanje s dionicima

2.8.1.

Odbor smatra da savjetovanje s dionicima i stručnjacima ne smije zamijeniti ni savjetovanje sa socijalnim partnerima, EGSO-om i Odborom regija koje se odvija u jasno određenim trenucima zakonodavnog ciklusa izrade i u okviru granica određenih UFEU-om, ni postojeća savjetovanja na nacionalnoj razini, koja se moraju zasnivati na pojačanom sudjelovanju socijalnih partnera. Naglašava da je za kvalitetni postupak savjetovanja i dobru reprezentativnost dionika neophodno izraditi pregled dionika i poziva Komisiju da se u tu svrhu osloni na Registar transparentnosti.

2.8.2.

Odbor traži da savjetovanje ne dovodi u pitanje strukturirani civilni dijalog (članak 11. stavak 2. UFEU-a) ili savjetovanja koja se održavaju u točno određenim okvirima, poput savjetovanja sa socijalnim partnerima u okviru socijalnog dijaloga (organizacije poslodavaca i sindikalne organizacije, članak 154. UFEU-a) ili savjetovanje sa savjetodavnim tijelima poput Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (članak 304. UFEU-a).

2.8.3.

Odbor naglašava da je pri odabiru dionika potrebno osigurati ispravnu raspodjelu, kako geografsku tako i prema ciljnim skupinama, uz pridavanje posebne pažnje slabije zastupljenim skupinama. Pri analizi odgovora dobivenih tijekom savjetovanja potrebno je uvesti mehanizam opravdanog ponderiranja (6).

2.9.    Program REFIT

2.9.1.

Odbor prima na znanje opće ciljeve programa REFIT Europske komisije te upućuje na svoja mišljenja (7) koja se tiču boljeg zakonodavstva i pametnog donošenja propisa. Odbor smatra da pametno donošenje propisa ne oslobađa od obveze poštovanja zakonodavstva koje se odnosi na zaštitu građana, potrošača i radnika te na standarde jednakosti muškaraca i žena ili okoliša i da ne smije spriječiti njihovo poboljšanje. Pametno donošenje propisa mora poštovati i socijalnu dimenziju unutarnjeg tržišta predviđenu Ugovorom, posebice na razini prijenosa sporazuma o kojima se pregovaralo u okviru europskog socijalnog dijaloga.

2.9.2.

Odbor primjećuje da Komisija želi poboljšati postupak i kvalitetu instrumenata namijenjenih optimalnom praćenju provedbe.

2.9.3.

Odbor poziva Komisiju da u svoje pokazatelje uključi godišnju procjenu glavnih troškova i koristi mjera programa REFIT, na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini, uključujući u pogledu razine i kvalitete zapošljavanja, socijalne zaštite i zaštite okoliša te zaštite potrošača.

2.9.4.

Odbor ističe da bolja izrada zakonodavstva ne može i ne smije nadomjestiti političke odluke.

2.10.    Platforma REFIT

2.10.1.

Odbor prima na znanje uspostavu platforme REFIT u kojoj i sam sudjeluje, a koja treba analizirati prijedloge za smanjenje nepotrebnog administrativnog i regulatornog opterećenja i pojednostavljenje provedbe europskog zakonodavstva u državama članicama. Primjećuje da su iz nadležnosti platforme uklonjena područja koja se tiču socijalnog dijaloga i ovlasti socijalnih partnera.

2.10.2.

Međutim, Odbor primjećuje da platforma mora:

i dalje biti forum za razmjenu savjetodavne naravi koji ne može mijenjati uobičajeno funkcioniranje institucija, a posebice ne suzakonodavaca,

poštovati savjetovanje s Odborom i druga obavezna savjetovanja predviđena Ugovorima, posebice člankom 154. UFEU-a koji se odnosi na socijalne partnere,

razmatrati ograničen broj tema.

2.10.3.

Odbor nadalje očekuje da:

ta platforma neće duplicirati postupke savjetovanja koji se provode negdje drugdje i da neće predstavljati nepotreban sloj birokracije,

platforma se neće uplitati u proces donošenja odluka na temelju toga što je s njom provedeno savjetovanje, što je određenom pitanju posvetila raspravu ili je predložila poseban način djelovanja.

2.10.4.

Odbor upozorava na činjenicu da zbog velikog broja sudionika u toj platformi, vrlo različite prirode sudionika (države članice, socijalni partneri, nevladine organizacije, članovi civilnog društva), vrlo širokog područja tema na dnevnom redu kao i ograničene učestalosti sastanaka vrlo vjerojatno neće biti moguće dubinske rasprave o prijedlozima koje platforma obrađuje.

2.11.    Reprezentativnost platforme REFIT

2.11.1.

Odbor u tom smislu ističe da raspolaže samo jednim mjestom i da sudjeluje u radovima na temelju rotacije između svoje tri skupine, unatoč tome što je institucija osnovana na temelju Ugovora koja predstavlja raznolikost EU-a.

2.11.2.

Odbor stoga smatra da bi se dodjelom dvaju dodatnih mjesta omogućilo uvažavanje trojne strukture institucije i njezinog mandata, a time i odražavanje civilnog društva za čije je zastupanje zadužen.

2.11.3.

Odbor primjećuje nedostatak paneuropske zastupljenosti mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća u skupini dionika platforme te traži da se to ispravi u najkraćem mogućem roku.

2.12.    Funkcioniranje platforme

2.12.1.

Odbor poziva Komisiju da:

pojasni postupke i kriterije za odabir dionika zastupljenih u platformi,

osigura da svi zastupnici dionika raspolažu resursima zahvaljujući kojima će moći pripremati sastanke i u njima učinkovito sudjelovati,

objavi broj i kriterije predodabira prijedloga koje je Komisija dobila i potom proslijedila platformi,

osigura dobru reprezentativnost prijedloga (države članice, socijalni partneri, članovi civilnog društva),

članovima pravovremeno dostavi iscrpnu i korisnu pripremnu dokumentaciju kako bi se mogli u najboljim uvjetima pripremiti za sastanak i učinkovito doprinijeti cjelokupnom postupku,

osigura praćenje preporuka, tako da se omogući sljedivost utjecaja,

objavi rezultate dobivene u okviru rada platforme.

3.   Sekundarne napomene

3.1.    Procjena politika EU-a

3.1.1.

Odbor podsjeća da ga treba smatrati punopravnim institucionalnim partnerom, a ne podkategorijom dionika s višestrukim, različitim i proturječnim interesima.

3.1.2.

Odbor podsjeća da, zahvaljujući izravnom kontaktu sa situacijom na terenu, širokoj mreži organizacija na nacionalnoj razini i stručnom znanju svojih članova, može u velikoj mjeri pridonijeti procjeni učinka.

3.1.3.

Odbor naglašava da će navedena aktivnost procjenjivanja ojačati njegove odnose s raznim organizacijama civilnog društva i omogućiti mu da dodatno ojača ulogu mosta između institucija i predstavnika civilnog društva.

3.1.4.

EGSO ističe da će procjenjivanje koje će provesti izraziti u obliku preporuka u pogledu određene politike kojima će istaknuti glavne utjecaje te politike na civilno društvo i predložiti najbolji način djelovanja za budućnost.

3.1.5.

Odbor ističe da će trebati dati prednost naknadnim i kvalitativnim procjenama kako bi se mogao ocijeniti učinak neke zakonodavne mjere ili europske politike na europske gospodarske i socijalne partnere.

3.1.6.

EGSO smatra da bi naknadne procjene koje provode Komisija i Parlament te u kojima će i sam sudjelovati trebale poslužiti kao temelj za izmjenu zakonodavstva ili za pripremu novog zakonodavstva o kojemu će se od njega zatražiti mišljenje.

3.1.7.

Odbor pozdravlja činjenicu da će se tako u potpunosti uključiti u ciklus izrade zakonodavstva, čime će se povećati mogućnost da pridonese oblikovanju budućih političkih strategija Unije.

3.2.    Prenošenje direktiva

3.2.1.

U sklopu prenošenja direktiva u nacionalno zakonodavstvo države članice ponekad dodaju elemente koji nisu ni na koji način povezani s dotičnim zakonodavstvom Unije; Odbor stoga smatra da bi takve dodatke trebalo istaknuti bilo putem akta ili akata o prenošenju ili putem srodnih dokumenata (8). U tom kontekstu Odbor smatra da je pojam „prekomjerno reguliranje” (eng. gold-plating), koji se odnosi na „prekomjerno donošenje propisa”, izraz koji se ne smije upotrebljavati jer stigmatizira određene nacionalne prakse, istodobno isključujući diferenciran i fleksibilan pristup.

3.2.2.

Odbor smatra da u slučaju minimalnog usklađivanja države članice moraju zadržati pravo da u svojim unutarnjim zakonima donesu odredbe čiji je cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje uvjeta života i rada, odgovarajuća socijalna zaštita, visoka i održiva razina zaposlenosti i borba protiv isključenosti (9), kao i visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i potrošača (10) i zaštite okoliša (11), bez stvaranja neopravdanih regulatornih ili administrativnih prepreka. Stoga smatra da je važno usredotočiti se na uredbe, a ne na direktive, kad god je to moguće.

3.2.3.

Odbor primjećuje da težnja za postizanjem maksimalne usklađenosti u zakonodavnim prijedlozima vrlo često dovodi do širokog raspona odstupanja i izuzeća, što rezultira stvaranjem i opravdavanjem dodatnih prepreka unutarnjem tržištu.

3.2.4.

Odbor vjeruje da može odigrati korisnu ulogu kao posrednik između zakonodavaca i korisnika zakonodavstva EU-a i na poseban način pridonijeti izvješću o vlastitoj inicijativi Europskog parlamenta o godišnjem izvješću koje se odnosi na način na koji države članice provode zakonodavstvo EU-a, usredotočujući se pritom na ono što države članice dodaju tijekom prijenosa. U tom smislu smatra da studija njegove Promatračke skupine za jedinstveno tržište o utjecaju Direktive o uslugama na građevinski sektor (12) kao i studija Promatračke skupine za tržište rada o nezaposlenosti mladih (13), da navedemo samo dva primjera, mogu biti od pomoći u metodološkom smislu.

3.3.    Usmjerenost na budućnost

3.3.1.

Odbor želi da program REFIT funkcionira u dva smjera, tj. da se njime unaprijed ne određuje kojim smjerom propis treba ići: treba li biti potvrda, dodatak, nadopuna, izmjena ili brisanje zakonodavnog akta.

3.3.2.

Odbor se slaže da Komisija treba kontinuirano provoditi pregled usklađenosti i ponovnu procjenu pravne stečevine EU-a, osobito ispitujući mjerodavnost i dodanu vrijednost zakonodavnih i nezakonodavnih akata EU-a.

3.3.3.

Odbor smatra da je integrirana i sveobuhvatna narav procjene učinka od ključne važnosti i da se Komisija ne smije usmjeriti samo na dimenziju konkurentnosti; smatra da je važno uzeti u obzir dodanu vrijednost intervencije EU-a i da pri analizi troškova i koristi treba uzeti u obzir sve aspekte, uključujući troškove nedjelovanja.

3.3.4.   Procjena učinka

3.3.4.1.

Odbor smatra da rast broja kriterija procjene učinka ne može dovesti do toga da Komisija ne djeluje ili da odbije inicijativu uz obrazloženje da jedan ili više kriterija nisu ispunjeni; stoga smatra da Komisija mora ponderirati kriterije i također smatra da mnoštvo kriterija ne može dovesti do određenog oblika birokratizacije postupka odlučivanja i zakonodavne apstinencije.

3.3.4.2.

Odbor posebnu pažnju posvećuje načelu „počnimo od malih” („Think Small First”) i testu utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća, posebice u svom mišljenju o Zakonu o malom poduzetništvu (14), ali smatra da nije primjereno odobriti opća izuzeća za mikropoduzeća i da bi bilo bolje da se u pogledu zakonodavnih prijedloga usvoji pristup „od slučaja do slučaja” na temelju podrobne procjene učinka.

3.3.4.3.

Odbor se slaže s činjenicom da prijedlozi Komisije trebaju biti popraćeni strogim procjenama učinka koje se zasnivaju na sigurnim činjenicama („evidence-based”), ali naglašava da je dužnost zakonodavca EU-a da iskoristi svoju diskrecijsku ovlast i osigura određenu ravnotežu između, s jedne strane, zaštite zdravlja, okoliša i potrošača i, s druge strane, gospodarskih interesa subjekata, u ostvarivanju cilja koji mu je dodijeljen ugovorom, a to je da osigura visoku razinu zaštite zdravlja i okoliša (15).

3.3.4.4.

Odbor primjećuje da bi ta praksa mogla uključivati kvantifikaciju regulatornog i administrativnog opterećenja, pod uvjetom da:

razmatra pitanje troškova i opterećenja propisa u smislu njihova utjecaja na poduzeća i konkurentnost u cjelini, ali i u smislu prednosti postojećih propisa o socijalnim pitanjima, zaštiti okoliša, pravima potrošača, javnom zdravstvu te radnim mjestima,

nema za posljedicu smanjenje ili slabljenje političkih ciljeva EU-a,

provjerava „rupe” u propisima i inicijativama koje se trebaju poduzeti za uspostavu pametnih standarda visoke kvalitete u EU-u.

3.3.4.5.

Odbor ne može pristati na to da se uključi u pokušaj određivanja ciljeva za smanjenje pravne stečevine EU-a na kvantitativnoj osnovi bez prethodnog mjerenja svih posljedica koje to može imati na socijalnu zaštitu i zaštitu okoliša i potrošača.

3.3.4.6.

Što se tiče procjene kumulativnih troškova (CCA), Odbor ističe da će, nakon što ocijeni ex ante ili ex post utjecaj dijela europskog zakonodavstva, Komisija morati uzeti u obzir da se ti novi troškovi dodaju postojećim troškovima usklađivanja i provedbe. Odbor se slaže da se kumulativni troškovi trebaju dodati kako bi se izračunali financijski troškovi zakonodavstva određenog sektora, ali navodi da ta procjena ne može, bilo djelomično ili potpuno, izuzeti određeni sektor.

3.3.5.   Ex ante procjena

3.3.5.1.

Odbor izražava zabrinutost zbog toga što se rasprava premješta u sve raniju fazu postupka, prije uključivanja suzakonodavaca i socijalnih partnera koji na taj način mogu biti lišeni elemenata rasprave, s obzirom na to da će ona već biti obavljena bez njih.

3.3.6.   Ex post procjena

3.3.6.1.

Odbor smatra da su ex post procjene barem jednako važne kao i ex ante procjene; on stoga traži od Komisije da predstavi metodološki priručnik o kriterijima održivog razvoja.

3.3.6.2.

Odbor podupire strožu ex post procjenu učinaka propisa EU-a u kontekstu ciklusa politike EU-a, posebice u pogledu očekivanih posljedica po rast i radna mjesta naznačenih u analizi utjecaja koja je priložena izvornom zakonodavnom prijedlogu.

3.3.6.3.

Odbor smatra da bi se ex post procjene trebale provoditi na pluralistički način te u razumnom razdoblju nakon isteka roka za prijenos u nacionalno pravo.

3.3.6.4.

Odbor smatra da su ex post procjene važan alat za analizu te da zaključci izvedeni iz procjena mogu izravno doprinijeti mogućoj procjeni učinka za potrebe revizije određenog zakonodavnog akta.

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Skraćenica označava program za primjerenost i učinkovitost propisa.

(2)  COM(2012) 746 final, str. 2.

(3)  COM(2015) 215 final.

(4)  Međuinstitucijski sporazum od 15. prosinca 2015., točka 7. (http://ec.europa.eu/smart-regulation/better_regulation/documents/iia_blm_final_en.pdf).

(5)  Vidjeti prethodnu bilješku.

(6)  SL C 383, 17.11.2015., str. 57.

(7)  SL C 327 od 12.11.2013., str. 33, SL C 248 od 25.8.2011., str. 87 i SL C 48 od 15.2.2011., str. 107.

(8)  Točka 31. Međuinstitucijskog sporazuma.

(9)  Članak 151. UFEU-a.

(10)  Članci 168. i 169. UFEU-a.

(11)  Članak 191. UFEU-a.

(12)  http://www.eesc.europa.eu/resources/docs/eesc-2014-02466-00-01-tcd-tra-hr.pdf.

(13)  http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.fr.lmo-observatory-impact-study-youth.

(14)  SL C 376 od 22.12.2011., str. 51.

(15)  Presuda Suda od 8. srpnja 2010., Afton Chemical, C-343/09, ECLI:EU:C:2010:419, t. 56.


PRILOG

Sljedeći amandmani, koji su dobili više od četvrtine glasova, odbijeni su tijekom rasprava (u skladu s pravilom 54. stavkom 3. Poslovnika):

(a)   točka 2.11.1. i točka 2.11.2.

Odbor u tom smislu ističe da raspolaže samo jednim mjestom i da sudjeluje u radovima na temelju rotacije između svoje tri skupine, unatoč tome što je institucija osnovana na temelju Ugovora koja predstavlja raznolikost EU-a.

Odbor stoga smatra da bi se dodjelom dvaju dodatnih mjesta omogućilo uvažavanje trojne strukture institucije i njezinog mandata, a time i odražavanje civilnog društva za čije je zastupanje zadužen.

(b)   točka 1.8.

Što se tiče reprezentativnosti platforme REFIT, Odbor smatra da bi mu dodjela dvaju dodatnih mjesta omogućila da u potpunosti poštuje prirodu svog mandata i odražava civilno društvo za čije je predstavljanje zadužen. Osim toga, Odbor primjećuje nedostatak paneuropske zastupljenosti mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća u skupini dionika platforme te traži da se to ispravi u najkraćem mogućem roku.

Obrazloženje

Zastupanje EGSO-a mora biti jedinstveno. Zastupa se EGSO, a ne svaka od njegovih skupina. Način osiguravanja takvog jedinstva u isključivoj je nadležnosti EGSO-a. EGSO ne smije iznositi stajališta i glasovati uz pomoć tri glasa koji bi možda mogli biti neskladni.

Rezultat glasovanja:

Za:

49

Protiv:

123

Suzdržani:

16


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/54


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća i utjecaj tehnološkog razvoja na sustav socijalnog osiguranja i radno pravo”

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/07)

Izvjestiteljica:

Kathleen WALKER SHAW

U pismu od 16. prosinca 2015., u ime nizozemskog predsjedništva Vijeća i u skladu s člankom 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Ministarstvo zapošljavanja i socijalnih pitanja zatražilo je od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora da izradi razmatračko mišljenje o temi

„Promjena naravi radnog odnosa i učinak na zadržavanje pristojnih plaća”.

U pismu od 14. ožujka 2016., Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Slovačke Republike, koje u srpnju 2016. treba preuzeti predsjedanje Vijećem, u skladu s člankom 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zatražilo je od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora da izradi razmatračko mišljenje u pripremi za neformalni sastanak Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i pitanja potrošača (EPSCO) (14. – 15. srpnja 2016.) o temi

„Utjecaj tehnološkog razvoja na sustav socijalnog osiguranja i radno pravo”.

(razmatračko mišljenje)

S obzirom na to da se zahtjev u velikoj mjeri podudara s dosadašnjim radom u okviru mišljenja koje je zatražilo nizozemsko predsjedništvo, kao i s obzirom na vremenska ograničenja Vijeća, postignut je dogovor da se ta dva zahtjeva spoje u jedno mišljenje.

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 12. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), s 201 glasom za, 3 protiv i 4 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Priroda rada i radnih odnosa mijenja se brzo. Poticanje inovacija, tehnološkog napretka i kreativnosti za pokretanje i postizanje pozitivnih ishoda za održivo i konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo predstavlja izazov za EU. Potrebno je ocijeniti učinak tih promjena na tržište rada i norme rada, gospodarstvo, porezni sustav, sustav socijalne sigurnosti i pristojne plaće. Stvaranje jednakih uvjeta i poštenog digitalnog gospodarstva za radnike i poduzeća svih veličina i sektora kao i poboljšanje digitalnih vještina, predstavljanju najvažnije izazove s kojima se moramo suočiti. Europa i njezini socijalni partneri imaju ključnu ulogu u osiguravanju da taj postupak dovede do pozitivnog, pravednog i održivog rezultata te u rješavanju problema sivih zona u pogledu prava i zaštita.

1.2

EGSO zaštitu kvalitete i financijske održivosti sustava socijalne pomoći diljem EU-a smatra prioritetom te preporučuje da Europska komisija i države članice u savjetovanju sa socijalnim partnerima istraže najbolje prakse kao osnovu za razvoj modela socijalne pomoći osmišljenih kako bi obuhvatili fleksibilnije oblike zapošljavanja i jamčili sudjelovanje u odgovarajućim razinama socijalne zaštite za cjelokupnu radnu snagu, uključujući osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost te nisu obuhvaćene tradicionalnim sustavom socijalne skrbi. O tome bi trebalo voditi računa prilikom razvijanja europskog stupa socijalnih prava. Pozdravljamo činjenicu da se EGSO bavi tim pitanjem u zasebnom mišljenju.

1.3

EGSO predlaže dodatnu analizu učinka tih promjena na vještine, kao i ocjenu mogućnosti za cjeloživotno osposobljavanje, prekvalifikaciju i nadogradnju vještina koje su dostupne radnicima na temelju tih novih odnosa kako bi se izbjeglo da te inovacije dovedu do smanjenja vrijednosti vještina, odnosno da bi se izbjegao negativan učinak na kvalifikacije te osigurale bolje mogućnosti zapošljavanja. Promicanje i poboljšanje digitalnih vještina za sve mora biti prioritet institucija EU-a.

1.4

EGSO smatra da je potrebno više podataka i analiza na razini EU-a o razmjerima zapošljavanja eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowd employment) i značajkama takve vrste rada, zatim značajkama novih oblika rada poput „rada bez ugovorene satnice” (zero hours) i „ugovora na zahtjev” (on-demand contracts) i novim zanimanjima, građanskopravnim ugovorima, veličini „ekonomije platformi”, sektora u kojima ona djeluje te geografskoj raspodjeli diljem EU-a. To će pomoći u procjeni potreba poduzeća i radnika kod korištenja tih oblika zapošljavanja.

1.5

Statistike o ovim promjenama potrebno je redovitije prikupljati putem europskih anketa o radu i izvješća o tržištu rada koja otkrivaju primjere najboljih praksi. To će omogućiti praćenje učinka novih oblika rada i radnih odnosa na tržište rada i gospodarstvo te procjenu njihova doprinosa stvaranju održivih kvalitetnih radnih mjesta i rasta, a što će se koristiti za oblikovanje politike zapošljavanja EU-a, uključujući europski semestar i strategiju Europa 2020. To istraživanje treba poduprijeti sredstvima iz programa Obzor 2020. i iz drugih relevantnih izvora financiranja EU-a.

1.6

Potrebni su i longitudinalni podaci radi utvrđivanja cjeloživotnih posljedica novih oblika rada i njihova učinka na održivost rada tijekom života (1). Također je važno ustanoviti u kojoj su mjeri rodno utemeljeni, odnosno povezani s drugim demografskim varijablama (kao što su dob, invaliditet, etnička pripadnost i migrantski status).

1.7

Hitno je potrebno pojasniti pravni status novih posrednika na tržištu rada, kao što su internetske platforme, kako bi se omogućilo uvrštavanje tih posrednika u službenim statistikama, pratio njihov rast i utvrdilo koje se norme, obveze, odgovornosti i pravila poslovanja trebaju primjenjivati na njih te koja regulatorna tijela trebaju biti odgovorna za inspekciju i provedbu, istovremeno priznavajući da ove platforme mogu biti izvor inovacija, mogućnosti zapošljavanja i gospodarskog rasta.

1.8

EGSO napominje da se Europska komisija trenutačno savjetuje o Direktivi o pisanoj izjavi (2) i očekuje da će rješavanje novih oblika radnih odnosa biti uključeno u prijedloge ako Europska komisija odluči preispitati to zakonodavstvo. Osobito se nada da će se pojasniti novi oblici radnih odnosa i rada, istovremeno uzimajući u obzir potrebe MSP-ova. U obzir bi trebalo uzeti proširenje područja primjene kako bi se obuhvatilo „radnike”, pisane izjave koje se izdaju od prvog dana te utvrđivanje minimalnog broja sati u svrhu suzbijanja ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati.

1.9

U vezi s radom putem internetskih platformi, eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowdsourcing), ekonomski ovisnim samozaposlenim radnicima i drugim novim oblicima samozapošljavanja, EGSO smatra da je, radi zaštite radnika, potrošača i opće javnosti, potrebno riješiti pitanja reguliranja aktivnosti posrednika te odgovornosti za nezgode, štetu i nedostatno pružanje usluge. Potrebno je pojasniti primjenjivost postojećih propisa EU-a o sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu na te nove oblike zapošljavanja, kao i postupke za rješavanje povreda tih propisa, odgovornosti za inspekcije i osiguranje radnika i potrošača, kao i za osiguranje od javne odgovornosti.

1.10

U nadležnosti inspektorata rada trebaju se, u skladu s nacionalnim praksama, uključiti ti oblici zapošljavanja te treba osigurati da njihovi inspektori raspolažu odgovarajućim sredstvima i vještinama te da su primjereno osposobljeni. Razvoj partnerstava sa sindikatima, potrošačima ili drugim predstavničkim udrugama mogao bi pomoći u odgovaranju na zabrinutost javnosti i traženju pravne zaštite. Razmjena najboljih praksi bit će važan korak u tom procesu.

1.11

Također treba analizirati učinak na uključenost u kolektivnim pregovaranjima u zahvaćenim sektorima, s obzirom na to da bi mnogi radnici mogli biti isključeni iz struktura kolektivnog pregovaranja i sindikalnog zastupanja. EGSO je zabrinut time što bi se pravo na slobodno udruživanje onih radnika koji se smatraju samozaposlenima moglo dovesti u pitanje ako se njihovo udruživanje može smatrati stvaranjem kartela, zbog čega bi se mogli naći u sukobu s pravilima EU-a o praksama koje narušavaju tržišno natjecanje. Te bojazni, koje bi mogle ugroziti ovo temeljno pravo, potrebno je riješiti i ukloniti. Potrebno je vodstvo u pogledu primjene pravila o tržišnom natjecanju na samozaposlene radnike koji se nalaze u situaciji nalik situaciji zaposlenika. U tom kontekstu, upotreba pojma „radnik” kako ga definira ILO, umjesto uže definiranog pojma „zaposlenik”, doprinijela bi boljem razumijevanju primjene temeljnih načela i prava pri radu (3), čije uživanje ne bi smjela narušavati pravila tržišnog natjecanja EU-a.

1.12

EGSO poziva da se istraži ugovorni status radnika zaposlenih eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowd workers) i drugih novih oblika rada i radnih odnosa, kao i obveze posrednika, uzimajući u obzir mogućnost tih radnika da pregovaraju o ili određuju plaće, radne sate i uvjete rada, godišnji odmor, mirovine, prava na rodiljni dopust, zdravstveno osiguranje koje uplaćuje poslodavac kao i druga prava u pogledu zapošljavanja te pravo na intelektualno vlasništvo. Smjernice su također potrebne kako bi razjasnile moguće sive zone povezane sa radnim statusom u vezi s oporezivanjem i socijalnim osiguranjem.

1.13

EGSO preporučuje da Europska komisija, OECD i ILO surađuju sa socijalnim partnerima kako bi izradili odgovarajuće odredbe o pristojnim radnim uvjetima i zaštiti radnika koji rade putem interneta i onih koji rade u drugim oblicima novih radnih odnosa. EGSO smatra da bi uspostavljanje pristupa na razini EU-a bilo korisno, dok istovremeno primjećuje da je većinu mjera potrebno provesti na nacionalnoj razini, razini sektora ili razini radnog mjesta.

1.14

Kako su europski socijalni partneri naglasili, važno je da Europska komisija plan svoje politike zapošljavanja oblikuje tako da se njime podupire digitalna preobrazba naših gospodarstava i tržišta rada. Taj plan bi trebao istovremeno težiti maksimalnom povećanju mogućnosti kvalitetnog zapošljavanja koje nastaju zahvaljujući digitalizaciji naših gospodarstava. Politike tržišta rada također bi trebale zaštititi i omogućiti stjecanje novih vještina i nadogradnju postojećih u osoba na koje će utjecati digitalizacija. EGSO preporučuje da se u tom pogledu uspostave učinkovita prava i zaštita te mehanizmi praćenja i provedbe kako bi se izbjeglo povećanje nejednakosti prihoda i smanjenje raspoloživih prihoda te osigurao održivi potencijal za gospodarski rast diljem EU-a.

1.15

EGSO preporučuje da Europska komisija razmotri mogućnosti za poticanje razvoja europskih platformi na način da se stvorena vrijednost zadrži u lokalnim gospodarstvima, iskorištavanjem bogate europske tradicije uzajamnosti i suradnje u koordinaciji tržišta rada, koja se često odvija na razini zajednice i uz aktivnu suradnju sindikata, lokalnih poslodavaca i nacionalnih udruga samozaposlenih osoba. Bilo bi važno razmotriti mjere koje bi poduzećima pomogle stvoriti održiva kvalitetna radna mjesta pružanjem potpore ne samo u okviru početne faze (start-up), već i u fazi širenja (move-out) u kojoj trenutačno brojna nova poduzeća nemaju pristup financiranju.

2.   Uvod

2.1

Brz razvoj tehnologija, u kombinaciji s drugim gospodarskim i društvenim postignućima, doveo je do porasta novih oblika rada i radnih odnosa koji mijenjaju i stvaraju sve kompleksnije tržište rada. Inovacije i kreativnost važni su u poticanju održivog i konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva. Ključno je postići ravnotežu između promicanja gospodarske i društvene koristi tih novih postignuća i osiguranja nužne zaštite radnika, potrošača i poduzeća te istovremeno pritom spriječiti zlouporabu te zaštite kao sredstva za zaobilaženje poštenih radnih praksi.

2.2

Novi oblici zapošljavanja mogu potaknuti stvaranje prilika za zapošljavanje, omogućiti tržištima rada da bolje funkcioniraju, pružiti veću fleksibilnost radnicima i poslodavcima, kao i povećati samostalnost zaposlenika te prilagodljivost radnih mjesta, promicati razvoj vještina i ponuditi širi okvir za ostvarivanje pozitivne ravnoteže između profesionalnog i privatnog života. Istodobno je važno promicati kvalitetno zapošljavanje, socijalni dijalog i strukture kolektivnog pregovaranja kada je god to moguće te riješiti nejasnoće u pogledu prava i obveza poslodavaca i radnika, radnog statusa radnika, odgovornosti za nezgode, osiguranja i profesionalne odgovornosti te primjene poreznih propisa, propisa o socijalnoj zaštiti i drugih propisa. Potrebna je sveobuhvatna procjena sposobnosti postojećeg tržišta rada i sustava socijalnog osiguranja da se suoče s tim promjenama kako bi se izbjegle veće nejednakosti u prihodima te osiguralo da građani mogu zadržati pristojne i pouzdane prihode te ravnotežu između profesionalnog i privatnog života.

2.3

EGSO se pitanjima povezanima s tim novim trendovima bavio u nizu mišljenja (4) koja su bila korisna u pripremi ovog razmatračkog mišljenja. U Nizozemskoj i Slovačkoj, čija su predsjedništva zatražila izradu ovog razmatračkog mišljenja, udio nestandardnih oblika zapošljavanja iznosi gotovo 60 %, odnosno 20 % (5).

2.4

Nedavna izvješća Eurofounda (6) i ILO-a (7) pomogla su utvrditi prijelaz s tradicionalnih radnih odnosa na nestandardne oblike zapošljavanja koji se dogodio u proteklom desetljeću. ILO navodi da će „trenutačna preobrazba radnih odnosa imati važne gospodarske i društvene posljedice. Ona doprinosi rastućoj nejednakosti između prihoda od rada i produktivnosti i… može poticati nejednakost prihoda” (8). Prema podacima ILO-a (9), u zemljama za koje su dostupni podaci, a obuhvaćaju 84 % ukupno zaposlenih na svijetu, tek oko jedne četvrtine zaposlenih radnika (26,4 %) ima ugovor na neodređeno vrijeme, dok u gospodarstvima s visokim prihodom više od tri četvrtine zaposlenih radnika ima ugovor na neodređeno vrijeme. Iako standardni model zapošljavanja prestaje biti dominantan, i dalje je važan element europskog modela tržišta rada. ILO naglašava da je važno da vlade, institucije EU-a i socijalni partneri utvrde i definiraju nove oblike zapošljavanja, razviju i prilagode politike i zakonodavstvo kako bi mogli upravljati promjenom i osigurati pozitivne rezultate koji jamče povoljno političko i regulatorno okruženje u svrhu zaštite poduzeća i zaposlenika u svim oblicima zapošljavanja.

3.   Opći trendovi u zapošljavanju: kontekst

3.1

Europska gospodarstva doživjela su porast niza praksi zapošljavanja koje s jedne strane predstavljaju izazov za tradicionalni oblik stalnog zaposlenja na puno radno vrijeme s definiranim radnim vremenom, dogovorenim pravima i pogodnostima te potpunom uključenosti u nacionalne sustave socijalne zaštite. S druge strane, te prakse mogu dovesti stvaranja novih radnih mjesta i inovativnih načina rada te je važno osigurati kvalitetu takvih radnih mjesta u skladu s novim poslovnim modelima. Neki od tih oblika povezani su s globalizacijom, digitalizacijom, promjenom modela proizvodnje kao što su eksternalizacija poslova koji su se prije obavljali interno, neki s uvođenjem novih praksi u poduzeća, a drugi s potpuno novim modelima zapošljavanja.

3.2

Novi oblici rada pojedincima mogu otvoriti nove prilike da postanu poduzetnici i uđu u zanimanja koja su im prije bila nedostižna ili da izađu iz sive ekonomije neprijavljenog rada. Mjerenja poduzetničke motivacije pokazuju da se više ljudi odlučuje osnovati poduzeće iz pozitivnih razloga (npr. da što bolje iskoriste dobru ideju), nego iz negativnih razloga (npr. jer nisu imali druge mogućnosti za rad) (10).

3.3

Novi radni odnosi uključuju „rad bez ugovorene satnice” (zero hours), „rad na poziv” (on-call), „rad samo tijekom putovanja” (fly-time only), „male poslove”(mini-jobs), „rad na portfelju” (portfolio work), „rad na temelju bonova” (voucher based work), građanskopravne ugovore i dijeljenje radnog mjesta. To prati niz ugovornih oblika u sklopu kojih je rad organiziran putem posrednika, uključujući „krovna poduzeća”, „agencije za samozapošljavanje”, „agencije za suzapošljavanje” ili internetske platforme za eksternalizaciju poslova (crowdsourcing). U mnogim od tih poduzeća, radnike se naziva neovisnim ugovarateljima, „suradnicima”, „izvršiteljima”, „partnerima” ili se za njih upotrebljavaju drugi nazivi iz kojih ponekad nije jasan njihov radni status. Iako se često smatra da se radi o samozapošljavanju, neki od tih oblika rada ne zadovoljavaju kriterije povezane s istinskim samozapošljavanjem, kao što su mogućnost definiranja zadataka, utvrđivanja visine plaće ili zaštita prava nad intelektualnim vlasništvom. U nekim sektorima tipičan je rad s prekidima, povremeni rad i sezonski rad, npr. u turizmu, ugostiteljstvu i poljoprivredi, zbog čega je potrebna određena prilagodljivost poslodavca i radnika. Bilo da se takvim radom upravlja putem agencije ili samostalno, potrebni su propisi koji se odnose na takve ugovore kako bi se izbjegao neprijavljeni rad.

3.4

Važno je razlikovati istinsko poduzetništvo, samozaposlene stručnjake i nove oblike ovisnog rada za vlastiti račun te osigurati kvalitetu rada. Čak i za radnike sa službenim ugovorima o radu, promjene u organizaciji rada povezan s procjenom na temelju zadataka ili radom obavljenim na projektima mijenjaju tradicionalno radno vrijeme, što utječe na tempo života i sigurnost prihoda. Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje pokazali su se uspješnima u rješavanju sivih područja i poboljšanju radnih uvjeta na mnogim radnim mjestima, kao što su npr. pozivni centri.

4.   Digitalizacija

4.1

Digitalizacija može povećati produktivnost i fleksibilnost postojećeg poslovanja i pružiti temelj za nove industrije i zapošljavanje, doprinoseći tako europskom rastu i konkurentnosti. Ako se njome djelotvorno upravlja, ona također može igrati važnu ulogu u razvoju socijalne tržišne ekonomije i promicanju potreba povezanih s ravnotežom između profesionalnog i privatnog života te u smanjenju rodnih nejednakosti u zapošljavanju i socijalnom osiguranju. Zajednička izjava koju su nedavno donijeli ETUC, BusinessEurope, CEEP i UEAPME koristan je dokument o tom pitanju (11).

4.2

Digitalizacija je snažno utjecala na organizaciju rada i zapošljavanje, što zahtijeva daljnju političku pozornost i upravljanje. Također je preobrazila odnose s potrošačima i omogućila lak pristup robi i uslugama. Zadovoljstvo potrošača je visoko, no postoji zabrinutost u vezi s utjecajem na gospodarstvo te su potrebna poboljšanja u pogledu mehanizama pravne zaštite. Proaktivnim donošenjem politika na europskoj i nacionalnoj razini mora se osigurati oslobađanje potencijala koji digitalizacija pruža i istovremeno izbjegavanje njezinih zamki (12).

4.3

Veliki broj građana ima pristup internetu na više lokacija i u načelu ih je moguće kontaktirati u vezi s poslom bilo kad i bilo gdje, što dovodi do porasta nomadskog rada i nestanka vremenskih i prostornih granica između profesionalnog i privatnog života. Ta fleksibilnost može koristiti radnicima i poslodavcima ako se poštuju interesi obiju strana. Potrebno je detaljnije proučiti treba li, i do koje mjere, dodatno zaštititi privatni život zaposlenika u vrijeme sveprisutne digitalne i mobilne komunikacije i koje bi mjere na nacionalnoj i europskoj razini bile korisne za ograničavanje opće dostupnosti odnosno raspoloživosti (13).

4.4

Širenje vještina u području IKT-a i upoznatost sa standardnim softverom i svjetskim jezicima podupiru sposobnost poslodavaca da iskorištavaju svjetsko tržište rada za eksternalizaciju poslovnih procesa. To europskim građanima otvara mogućnosti rada za klijente diljem svijeta neovisno o lokaciji, ali također za poduzeća i radnike predstavlja rizik od nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja s obzirom na to da se za poslove moraju natjecati s konkurentima iz gospodarstava s niskim plaćama koja možda ne poštuju temeljne norme rada ILO-a niti jamče dostojanstvena radna mjesta.

5.   Razvoj vještina

5.1

Tehnološke promjene mogu poboljšati razvoj vještina, ali također potencijalno mogu smanjiti vrijednost vještina u tradicionalnim zanimanjima. Učinak tih promjena na vještine također treba uzeti u obzir, kao i procjenu koji su programi cjeloživotnog osposobljavanja, stjecanja novih vještina i nadogradnje postojećih potrebni i dostupni radnicima na temelju tih novih odnosa. U suradnji sa sindikatima, CEDEFOP-om i različitim razinama vlasti poduzeća moraju osigurati razvijanje vještina koje odgovaraju zahtjevima u svijetu rada koji se mijenja. U pružanju odgovora na te izazove ključna je djelotvorna upotreba Europskog socijalnog fonda i drugih izvora financiranja.

5.2

S obzirom na tržište rada koje se mijenja, ključan je izazov osigurati da ljudi posjeduju vještine potrebne za napredak na kvalitetnim radnim mjestima, i to mora biti u središtu budućih programa EU-a za vještine. Procjena načina kako najbolje prilagoditi vještine i jačanje digitalnih vještina za sve moraju biti prioritet institucija EU-a i javnih tijela vlasti, uz aktivnu uključenost socijalnih partnera na svim razinama. EGSO primjećuje da je to već jedna od obveza iz Radnog programa EU-a za europski socijalni dijalog 2015. – 2017.

6.   Statistički podaci

6.1

Nedostaju pouzdani statistički podaci o tim promjenama. Postoji potreba za podacima o razmjerima zapošljavanja eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowdworking), značajkama tako angažiranih radnika, oblicima samozapošljavanja, ekonomski ovisnim samozaposlenim radnicima, lažnom samozapošljavanju i nesigurnom zapošljavanju, opsegu ekonomije platformi, sektorima u kojima ona djeluje te njezinoj geografskoj raspodjeli, uspoređujući položaj EU-a u globalnom kontekstu.

6.2

Statistike su potrebne i da omoguće praćenje učinka novih oblika radnih odnosa na tržište rada, polarizaciju rada, prihode i gospodarstvo, kao i radi pružanja doprinosa oblikovanju politike zapošljavanja EU-a, uključujući europski semestar i strategiju Europa 2020.

6.3

Potrebni su i longitudinalni podaci radi utvrđivanja cjeloživotnih posljedica novih oblika rada i njihova učinka na održivost rada tijekom života te kako bi se ustanovilo u kojoj su mjeri rodno utemeljeni ili povezani s drugim demografskim varijablama (kao što su dob, invaliditet, etnička pripadnost i migrantski status). Također treba analizirati učinak na uključenost u kolektivnim pregovaranjima u zahvaćenim sektorima, s obzirom na to da bi mnogi radnici mogli biti isključeni iz struktura kolektivnog pregovaranja i sindikalnog zastupanja.

6.4

To istraživanje treba poduprijeti sredstvima iz programa Obzor 2020. i iz drugih relevantnih izvora financiranja EU-a.

7.   Pravni status posrednika na tržištu rada

7.1

Novi oblici zapošljavanja razvijaju se takvom brzinom da ugovorni odnosi za njima zaostaju, zbog čega je potrebno ispitati njihov pravni status. Hitno je potrebno pojašnjenje statusa posrednika na tržištu rada i internetskih platformi kako bi se omogućila njihova identifikacija u službenim statistikama, praćenje njihova rasta i utvrđivanje koje se norme, obveze, odgovornosti i pravila poslovanja trebaju na njih primjenjivati te koja regulatorna tijela trebaju biti odgovorna za inspekciju i provedbu. Razlike u pojmovima i definiranju radnika, zaposlenika, samozaposlenih radnika i pripravnika diljem EU-a još više otežavaju ocjene.

7.2

EGSO napominje da se Europska komisija trenutačno savjetuje o Direktivi o pisanoj izjavi (14) i očekuje da će novi oblici radnih odnosa biti uključeni u njezino područje primjene.

7.3

Internetske platforme šire se velikom brzinom i imaju općenito pozitivan učinak na gospodarstvo, zapošljavanje i inovacije, a u nekim se slučajevima razvijaju do te mjere da se javlja rizik od stvaranja monopola s potencijalom narušavanja tržišta i stvaranja nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja. Ekonomiju dijeljenja i nove modele zapošljavanja ne bi trebalo zloupotrebljavati kao sredstvo za izbjegavanje plaćanja pristojnih plaća, ispunjavanja poreznih obveza i obveza socijalnog osiguranja te osiguranja drugih prava i uvjeta iz ugovora o radu prijenosom troškova na korisnike i radnike i nepoštovanjem pravila koja obvezuju klasična poduzeća. To može naštetiti poduzećima i radnicima u drugim sektorima zbog ugrožavanja dogovorenih normi i jednakih uvjeta.

8.   Zdravlje i sigurnost

8.1

Zapošljavanje izvan poslovnih prostora poduzeća može predstavljati zdravstveni i sigurnosni rizik za radnike, njihove klijente i opću javnost. Rad se može obavljati u javnim prostorima ili privatnim domovima, upotrebom opasnih materijala i opreme, bez odgovarajućih uputa ili zaštitne odjeće. Često nije jasno tko je odgovoran za osiguranje, certifikaciju i profesionalnu odgovornost. Radnici koji rade putem interneta mogu obavljati intenzivan rad pred zaslonom računala u neodgovarajućem okruženju, upotrebljavajući namještaj i opremu koji ne zadovoljavaju ergonomske standarde.

8.2

Odgovornost za sigurnost i nezgode siva je zona u vezi s određenim internetskim platformama i to treba riješiti kako bi se zaštitilo radnike, klijente i opću javnost.

8.3

Pri savjetovanju u vezi s ovim mišljenjem (15) spomenuti su drugi problemi koje treba ocijeniti, uključujući iscrpljenost zbog produženog i nereguliranog radnog vremena i stres povezan s nepredvidljivom naravi rada i dohotka, neplaćanje za odbijeni posao, dobivanje loše ocjene od klijenta koju nije moguće osporiti, isključivanje iz platforme ili ugovora, izazove određivanja odgovornosti pružanja skrbi drugima bez jasno definiranog radnog vremena, društvenu izolaciju te kombinirane učinke obavljanja više poslova.

8.4

Potrebno je pojasniti u kojoj mjeri postojeći nacionalni propisi i propisi EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu te postupci za rješavanje povreda tih propisa, odgovornosti za inspekciju i osiguranje radnika i potrošača te osiguranje od građanskopravne odgovornosti štite te nove oblike zapošljavanja. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (OHSA) sa sjedištem u Bilbau mogla bi pomoći s istraživanjima i analizama u tom području.

8.5

U nadležnosti inspektorata rada trebaju se, u skladu s nacionalnim praksama, uključiti ti oblici zapošljavanja te se treba osigurati da njihovi inspektori raspolažu odgovarajućim sredstvima i vještinama te da su odgovarajuće osposobljeni. Razvoj partnerstava sa sindikatima, potrošačima ili drugim predstavničkim udrugama mogao bi pomoći u odgovaranju na zabrinutost javnosti i traženju pravne zaštite.

9.   Radni status

9.1

Novi oblici zapošljavanja utječu na širok i heterogen raspon zanimanja, od rada koji se prethodno obavljao u sivom gospodarstvu do rada koji obavljaju vanjski suradnici ili rada koji obično obavljaju izravni zaposlenici. Njihovo uvođenje može dovesti do situacija u kojima identične zadatke u identičnim okruženjima obavljaju radnici različitih statusa, čime se stvaraju nejednakosti u pogledu zaštite, prava i visine plaće.

9.2

Uvođenje novih posrednika u radni odnos u nekim je slučajevima rezultiralo manjkom transparentnosti u odnosima između strana otežavajući pojedinačno pregovaranje uvjeta zapošljavanja i ograničavanjem pristupa radnika kolektivnom pregovaranju.

9.3

Postavljaju se pitanja o tome koju stranu treba smatrati poslodavcem i kako treba definirati samozapošljavanje, uključujući pravnu definiciju i sustav sankcioniranja nezakonitog rada i težih oblika iskorištavanja. Postoji nekoliko različitih modela zapošljavanja na internetskim platformama, uključujući primjere platformi koje su svojim radnicima počele pružati status zaposlenika u interesu poboljšanja kvalitete i smanjenja izmjene radnika (16). Status zaposlenika otvara put prema drugim pravima iz ugovora o radu. Pravo na slobodno udruživanje onih radnika koji se smatraju samozaposlenima moglo bi se dovesti u pitanje ako se njihovo udruživanje može smatrati stvaranjem kartela, zbog čega bi se našli u sukobu s pravilima EU-a o nekonkurentnom postupanju. To je potrebno riješiti, osobito u situacijama u kojima naizgled samozaposleni radnici nemaju autonomiju da definiraju svoje zadatke i visinu plaće.

9.4

EGSO poziva da se istraži radni status radnika zaposlenih eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowd workers) i kroz druge nove oblike radnih odnosa, uzimajući u obzir njihovu sposobnost pregovaranja o uvjetima, obliku plaćanja (i tko ga određuje) i pravu na intelektualno vlasništvo nad proizvodom. Istragom bi se trebalo nastojati pružiti smjernice državama članicama kako bi, u skladu sa svojim nacionalnim praksama, pojasnile porez, socijalno osiguranje i radni status radnika te obveze tih platformi u pogledu radnih sati, plaće, godišnjeg odmora, mirovine, prava na rodiljni dopust, zdravstvenog osiguranja koje uplaćuje poslodavac i drugih prava iz ugovora o radu.

10.   Temeljna prava i prava radnika

10.1

Postoji potreba za pojašnjenjem prava radnika zaposlenih eksternalizacijom poslova korisnicima interneta (crowd workers) i drugih radnika u nesigurnim i promjenjivim radnim odnosima u vezi s nizom pitanja, uključujući:

radno vrijeme,

kolektivno pregovaranje,

slobodu udruživanja,

informacije i savjetovanje,

vještine prilagođavanja,

pauze za odmor,

pravo na socijalnu zaštitu putem osiguranja i naknada,

pravo osporavanja nepravednih odluka uprave, ocjena korisnika, de facto nepravednog otpuštanja,

pravo obijanja posla ponuđenog u kratkom roku bez podlijeganja sankcijama,

pravedne plaće, i

pravo na plaću za obavljen rad.

10.2

Europska komisija, OECD i ILO trebaju surađivati kako bi izradili odgovarajuće odredbe o pristojnim radnim uvjetima i zaštiti radnika koji rade putem interneta i onih koji rade u drugim oblicima novih radnih odnosa. EGSO smatra da bi uspostavljanje pristupa na razini EU-a bilo korisno, dok istovremeno primjećuje da je većinu mjera potrebno provesti na nacionalnoj razini, razini sektora ili razini radnog mjesta.

10.3

Sindikati i udruženja samozaposlenih nedavno su se počeli okupljati kako bi izradili preporuke za bolja rješenja i bolju pokrivenost sustavima socijalne zaštite i socijalnih naknada.

11.   Zadržavanje pristojnih plaća

11.1

Novi oblici radnih odnosa nisu ograničeni na niskokvalificirane fizičke ili uslužne poslove. Ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati i drugi oblici rada „na zahtjev” šire se na bolje plaćena i visokokvalificirana zanimanja, uključujući predavače, pilote te zdravstvene i druge radnike u javnoj službi, što dovodi do rizika narušavanja izgleda za ostvarivanje prihoda i sigurnosti posla.

11.2

Mogućnost da se velik dio poslova i usluga iz područja IKT-a te medijskih poslova i usluga može proizvesti bilo gdje na svijetu stvara dodatne nejednake uvjete tržišnog natjecanja za poduzeća i radnike jer se rad te vrste sve više izdvaja u gospodarstva s niskim plaćama što dovodi do spuštanja plaća koje se dogovaraju kolektivnim pregovaranjem.

11.3

Istraživanje (17) je pokazalo da se digitalizacijom polarizira zapošljavanje između visokokvalificiranih, dobro plaćenih i niskokvalificiranih, slabo plaćenih radnika te da su radnici srednje visokih prihoda i umjerenih kvalifikacija koji rade u bankarstvu, osiguranju i administraciji stvarne žrtve na tržištu rada koje odlikuje sve veća nejednakost. Mnogi su prisiljeni prihvaćati više poslova kako bi zadržali pristojnu plaću. Međutim, neke su od tih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost visokokvalificirani profesionalci s iskustvom i svjesni su svojeg položaja na tržištu rada i svoje vrijednosti te zaista žele voditi vlastiti posao ili ga koriste kako bi diversificirali dotok prihoda, osigurali rezervu u slučaju gubitka glavnog izvora prihoda, zarađivali baveći se onime što vole i istražili nove prilike za razvoj karijere i poslovanja. Obje su situacije stvarne te je potrebno osigurati potrebna prava i zaštitu za sve.

11.4

Neki novi oblici zapošljavanja nastali su iz želje da se izbjegnu troškovi i obveze standardnih oblika zapošljavanja. Postoji rizik da će bez djelotvornih prava i zaštite te praćenja i provedbe mnogi novi oblici radnih odnosa rezultirati utrkom do dna u pogledu plaće i uvjeta i da će poticati povećanje nejednakosti u prihodu, smanjiti raspoloživi dohodak i suzbiti potražnju i potencijal za gospodarski rast u cijelom EU-u te dovesti do novih dugoročnih makroekonomskih izazova. Sposobnost takvih radnika da vlastitu razinu plaće i uvjete određuju putem kolektivnih ugovora ključna je za zadržavanje pristojnih plaća.

11.5

Plaćanje se u novim oblicima zapošljavanja često temelji na obavljanju određenih zadataka umjesto na plaćanju po satu. Treba zadržati pravo isplate pravične naknade u svim navedenim okolnostima i uzeti u obzir sve relevantne aspekte naknade kao što su kvaliteta proizvedenog rada i naknada za radno vrijeme (18).

11.6

Budući da se sustavi potpore obiteljima i socijalne pomoći razlikuju diljem EU-a, važno je procijeniti učinak novih oblika zapošljavanja na financiranje politika potpore obiteljima i ustvrditi da plaća dostatna za život jedne osobe može biti nedostatna za uzdržavanje obitelji s djecom.

11.7

Pitanja povezana s plaćom ne smiju se razmatrati odvojeno od problematične poveznice između plaća i sustava porezne, odnosno socijalne zaštite i naknada u manje jasno definiranim radnim odnosima. I ovdje je ključno pojasniti tko je poslodavac i kakav je status radnika.

12.   Socijalna zaštita

12.1

ESGO prepoznaje raznolikost sustava diljem država članica i smatra da je potrebno provesti istraživanje o razvoju modela socijalne pomoći prilagođenih kako bi obuhvatili fleksibilnija tržišta rada i omogućili održiv i prikladan dohodak koji bi osiguravao dostojanstven život. O tome bi trebalo voditi računa prilikom razvijanja europskog stupa socijalnih prava. Pozdravljamo činjenicu da se EGSO bavi tim pitanjem u zasebnom mišljenju.

12.2

Kako tržišta rada postaju fluidnija, sa sve većim postotkom radnika koji ne znaju unaprijed kada ili gdje će raditi, nastaju sve veća nepodudaranja s nacionalnim sustavima socijalne zaštite koji se temelje na pretpostavci da je moguće napraviti jasnu razliku između statusa „zaposlen” i statusa „nezaposlen”. Takva nepodudaranja nisu od koristi ni poduzećima niti radnicima.

12.3

Sve veći udio radne snage možda ne doprinosi ili ne uživa koristi od uspostavljenih sustava socijalne zaštite, kao što su naknade za nezaposlene, zdravstveno osiguranje i mirovine ili osiguranje. To je pitanje već predmet rasprave između socijalnih partnera i vlada država članica u kojima su socijalni partneri ključni akteri, ali ga je potrebno izdignuti na razinu cijelog EU-a i uključiti lokalna tijela, druge subjekte civilnog društva, udruge i pružatelje usluga, u namjeri definiranja provedivih i održivih političkih mjera i zakonodavstva i dopunskih mjera koje jamče sudjelovanje u odgovarajućim razinama socijalne zaštite za cjelokupnu radnu snagu, uključujući samozaposlene radnike, radnike zaposlene eksternalizacijom poslova korisnicima interneta i radnike u ekonomiji dijeljenja.

12.4

EGSO prepoznaje da među državama članicama postoje bitne razlike u pružanju socijalne pomoći. Iako postoji jasna potreba za ocjenom sposobnosti sustava socijalne pomoći da se suoče s izazovima koje donose promjene u gospodarstvu i tržištima rada, EGSO smatra da je važno zaštititi prihode i poboljšati ukupnu kvalitetu, pouzdanost, pristupačnost i djelotvornost poreznih sustava i režima socijalne zaštite diljem EU-a, koji u mnogim državama članicama trenutačno ovise o visokoj stopi standardnog zapošljavanja i doprinosima koji su povezani s takvim zapošljavanjem. Takav bi gubitak učinkovitosti bio ozbiljna prijetnja strukturi europskog socijalnog modela i socijalne tržišne ekonomije, koja se temelji na snažnom javnom angažmanu u financiranju i pružanju usluga od općeg interesa te učinkovitim mrežama socijalne sigurnosti.

12.5

Porezni sustav i sustav socijalne zaštite također treba pomno preispitati kako bi se osigurale prikladne razine oporezivanja i socijalnih doprinosa za sve oblike prihoda, neovisno o tome jesu li stečeni u konvencionalno organiziranim sektorima ili u ekonomiji dijeljenja, odnosno u ekonomiji platformi. EGSO smatra da je ulogu tih platformi moguće urediti odredbama i zakonodavstvom kojima se definira zaštita zaposlenih i samozaposlenih, uključujući ih u sustav socijalne zaštite u smislu propisa i u smislu doprinosa. EU treba poticati i koordinirati reforme na razini država članica, koje se temelje na najboljoj praksi.

13.   Osiguravanje koristi od novih postignuća za EU

13.1

Internetske platforme inovacija su koja je u Europi već postala gospodarska stvarnost. Međutim, trenutačno je veliki broj tih platformi smješten izvan EU-a, uzimajući velik udio od svake transakcije obavljene unutar EU-a, katkad i do 25 % vrijednosti, od čega najveći dio vrijednosti odlazi u inozemstvo. One plaćaju niske poreze i doprinose za obrazovanje, infrastrukturu ili javne službe u mjestima gdje posluju u Europi, ili ih uopće ne plaćaju. Ondje gdje radnici nisu istinski samozaposleni može doći do odstupanja u plaćanju poreza, mirovinama ili drugim sustavima socijalne zaštite. Potrebno je ocijeniti njihov učinak na i doprinos stvaranju održivih poslova i rasta unutar EU-a.

13.2

Europska komisija treba razmotriti mogućnosti za poticanje razvoja europskih platformi tako da se stvorena vrijednost zadrži u lokalnim gospodarstvima, oslanjajući se na bogatu europsku tradiciju uzajamnosti i suradnje u koordinaciji tržišta rada, koja se često provodi na razini zajednice i uz aktivnu suradnju sindikata i lokalnih poslodavaca. Bilo bi važno razmotriti mjere koje bi poduzećima pomogle stvoriti održiva kvalitetna radna mjesta pružanjem potpore ne samo u okviru početne faze (start-up), već i u fazi širenja (move-out) u kojoj trenutačno brojna nova poduzeća nemaju pristup financiranju.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  France Stratégie, „Le compte personnel d'activité de l'utopie au concret”, završno izvješće.

OECD, „Izgledi za zapošljavanje u 2014.” (Employment Outlook 2014), str. 179..

(2)  Direktiva 91/533/EC.

(3)  Kao što pokazuje presuda Suda Europske unije u predmetu FNV-KIEM (http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-413/13) iz 2015., postoji jasna sloboda tumačenja u pogledu primjene pravila tržišnog natjecanja na samozaposlene radnike u situaciji nalik situaciji zaposlenika. U ispitivanju IVIR-a iz 2014. o ugovornim odnosima za autore i umjetnike izvođače također su istaknuta sektorska izuzeća kao moguć put napretka, navodeći relevantan primjer Njemačke u kojoj članak 12.a Zakona o kolektivnom pregovaranju dopušta određenim samozaposlenim autorima i izvođačima ostvarivanje koristi od kolektivnog pregovaranja. U ispitivanju se navodi da se za takva izuzeća „smatra da su u javnom interesu jer jamče zaštitu skupini koja to ekonomski i socijalno zaslužuje na isti način kao i zaposlenici”.

(4)  SL C 133, 9.5.2013., str. 77.; SL C 11, 15.1.2013., str. 65.; SL C 18, 19.1.2011., str. 44.; SL C 318, 29.10.2011., str. 43.; SL C 161, 6.6.2013., str.14.; SL C 13, 15.01.2016., str. 161.; SL C 13, 15.1.2016., str. 40.

(5)  OECD, „Smanjenje polarizacije i segmentacije tržišta rada” (Reducing labour market polarisation and segmentation), prezentacija S. Scarpette, 2014.

ILO – „Izvješće za raspravu na sastanku stručnjaka o nestandardnim oblicima zapošljavanja” (Report for discussion of the meeting of Experts on non-standard forms of employment).

ILO – „Zaključci sa sastanka stručnjaka o nestandardnim oblicima zapošljavanja” (Conclusions of the meeting of experts on non-standard forms of employment).

(6)  Eurofound, „Novi oblici zapošljavanja” (New forms of employment)

Eurofound, „Iskorištavanje mase – Novi oblik zapošljavanja” (Harnessing the crowd – A new form of employment)

(7)  ILO, „Promjena naravi poslova – Predviđanja u pogledu društva i globalnog zapošljavanja u 2015.” (The changing nature of jobs – World Employment and Social Outlook 2015)

ILO, „Uređivanje radnih odnosa u Europi: Vodič za preporuku – Preporuka u pogledu radnog odnosa 20016 (br. 198)” (Regulating the employment relationship in Europe: A guide to Recommendation – Employment Relationship Recommendation 20016 (no 198))

(8)  ILO, „Promjena naravi poslova – Predviđanja u pogledu društva i globalnog zapošljavanja u 2015.” (The changing nature of jobs – World Employment and Social Outlook 2015), str. 13-14.

(9)  Vidjeti bilješku 8., str. 30.

(10)  GEM 2015./2016. Globalno izvješće (Global Report)

(11)  „Izjava europskih socijalnih partnera o digitalizaciji” (Statement of the European Social Partners on digitalisation)

(12)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161., točke 1.3, 1.5 i 5.6.

(13)  SL C 13, 15.1.2016., str. 161., točka 4.4.

(14)  Vidjeti bilješku 2.

(15)  Javno savjetovanje pod nazivom „Promjena naravi radnog odnosa, ekonomija dijeljenja, ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati i plaća dostatna za život”, EGSO, 31. ožujka 2016.

(16)  http://www.nytimes.com/2015/12/11/business/a-middle-ground-between-contract-worker-and-employee.html.

(17)  http://www.liberation.fr/debats/2015/09/03/daniel-cohen-il-faut-une-societe-dans-laquelle-perdre-son-emploi-devienne-un-non-evenement_1375142.

(18)  Vrijeme putovanja smatra se radnim vremenom, vidjeti presudu Suda u slučaju Tyco od 10. rujna 2015.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/64


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora – Održiviji prehrambeni sustavi

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/08)

Izvjestitelj:

Mindaugas MACIULEVIČIUS

Dana 16. prosinca 2015., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, predstojeće nizozemsko predsjedništvo Vijeća Europske unije odlučilo je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o temi

Održiviji prehrambeni sustavi

(razmatračko mišljenje).

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 11. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja), sa 152 glasa za, 1 protiv i 1 suzdržanim.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Prepoznajući hitnu potrebu za rješavanjem mnogobrojnih gospodarskih, ekoloških i društvenih posljedica proizvodnje i potrošnje hrane, EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da izrade jasnu politiku EU-a i provedbeni plan za izgradnju održivog, otpornog, zdravog, poštenog i klimatski prihvatljivog prehrambenog sustava kojim se potiče suradnja i uzajamno razumijevanje među svim dionicima u lancu opskrbe hranom. Potrebno je zajamčiti bolju usklađenost i integraciju ciljeva politike i instrumenata povezanih s hranom (npr. u pogledu poljoprivrede, okoliša, zdravlja, klime, zapošljavanja itd.) uzimajući u obzir tri stupa održivosti.

1.2

Krajnje je potreban prijelaz na održivije prehrambene sustave koji će obuhvaćati sve faze, od proizvodnje do potrošnje; proizvođači moraju proizvoditi više hrane i istodobno smanjiti utjecaj na okoliš, a potrošače treba potaknuti na prijelaz na hranjiv i zdrav način prehrane s manjim ugljičnim otiskom. EU bi trebao uložiti veće napore u provedbu ciljeva UN-a za održivi razvoj s obzirom da oni pružaju ključan okvir za zajedničko djelovanje radi postizanja globalne održivosti prehrane do 2030. godine.

1.3

EGSO priznaje da se cijeli planet ne može na siguran način nahraniti samo s pomoću jednog sustava proizvodnje hrane, već bi se kombinacijom različitih konvencionalnih, inovativnih i agroekoloških praksi moglo bolje otkloniti ekološke i klimatske posljedice postojećih sustava proizvodnje hrane. Konkretnije, kombinacijom precizne poljoprivrede (što podrazumijeva i daljnji razvoj IKT-a i satelitskih sustava) s agroekologijom mogla bi se nadopuniti konvencionalna poljoprivreda uz pomoć niza načela i praksi kojima je cilj povećati održivost poljoprivrednih sustava, kao što su bolje iskorištavanje biomase, bolje skladištenje i korištenje biomase, osiguravanje povoljnih uvjeta u tlu, poticanje diversifikacije usjeva i smanjenje uporabe pesticida. Dodatno poticanje zatvorenih poljoprivrednih modela moglo bi dovesti do poljoprivrede u kojoj se ne koriste fosilna goriva. Reformom ZPP-a uvedena je kombinacija mjera (ekologizacija, agroekološki i klimatski programi itd.), što se može smatrati korakom u pravom smjeru.

1.4

Stabilan i razuman prihod za sve subjekte u lancu opskrbe hranom nužan je kako bi se zajamčila održiva i postojana daljnja ulaganja u agroekološke tehnologije i tehnike povoljne za klimu.

1.5

Sprečavanje i smanjenje rasipanja hrane odgovornost je svih sudionika u prehrambenom lancu. EGSO pozdravlja plan Komisije iz paketa kružnog gospodarstva za osnutak platforme za dionike kojom bi se pomoglo uokviriti potrebne mjere i razmijeniti najbolje prakse za sprečavanje i smanjenje rasipanja hrane. EGSO poziva Komisiju da istraži kako se hijerarhija uporabe hrane primjenjuje u državama članicama u praksi, pored ostalog i u pogledu gospodarskih poticaja koji poduzećima možda šalju dvosmislenu poruku. EGSO potiče djelotvornu primjenu hijerarhije otpada i poziva na reviziju Uredbe (EZ) br. 1069/2009 kako bi se hrana koja nije primjerena za ljudsku prehranu mogla upotrijebiti kao hrana za životinje ako je to sigurno.

1.6

Održiv odabir u prehrani potrebno je promicati povećanjem dostupnosti hrane i njezine pristupačnosti potrošačima. Potrošnju održivih prehrambenih proizvoda treba poticati stvaranjem snažnije potražnje na tržištu, putem zelene javne nabave ili drugih pristupa. EGSO poziva države članice na reviziju nacionalnih prehrambenih smjernica kako bi se u njima odražavala održivost te na pružanje potpore poučavanju o hrani u školskim programima. EU bi također trebao promicati označavanje podrijetla, osmišljavanje oznaka na kojima je jasno istaknut aspekt održivosti prehrambenih proizvoda kao i kampanje vizualnog oglašavanja o zdravijoj hrani i prehrani diljem EU-a.

1.7

Politike EU-a, zajedno s posebnim programima za istraživanja i inovacije, u kombinaciji s financijskim poticajima za poljoprivrednike trebaju:

promicati postupan prijelaz na poljoprivredne modele bez fosilnih goriva i

podupirati učinkovitiju uporabu resursa, uključujući zemljište, vodu i hranjive tvari, u cijelom sustavu proizvodnje.

1.8

Prijelaz na održive prehrambene sustave zahtijeva sveobuhvatnu prehrambenu politiku, u kombinaciji sa širokom biogospodarskom strategijom, a ne samo poljoprivrednu politiku. Umjesto uključivanja u polarizirajuću raspravu potrebno je interdisciplinarno razmišljanje koje će povezati GU-ove Komisije, široki raspon ministarstava i ustanova u državama članicama, lokalne i regionalne vlasti te dionike diljem prehrambenih sustava kako bi se riješili međusobno povezani izazovi istaknuti u ovom mišljenju. EGSO se nada da će se međuovisnost proizvodnje i potrošnje hrane prepoznati te da će se razviti prikladan europski politički pristup koji uključuje različite privatne inicijative te kojim će se otvoriti put prema održivosti, zdravlju i otpornosti. Međutim, zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika također će u budućnosti igrati važnu ulogu u EU-u.

2.   Uvod

2.1

Postupajući na zahtjev nizozemskog predsjedništva EU-a, EGSO u ovom mišljenju želi skrenuti pozornost na sve veću zabrinutost civilnog društva zbog ekološkog, zdravstvenog, gospodarskog i socijalnog učinka proizvodnje i potrošnje hrane te povezanih izazova prehranjivanja sve većeg broja stanovnika u svijetu koji raspolaže ograničenim resursima. Prehrana je središnji dio svih naših društava; ona ovisi o prirodnim resursima, ali i utječe na njih; prehrana ima učinak na javno zdravlje; te ima središnju ulogu u europskom gospodarstvu s obzirom na to da je ona najveći sektor Unije u pogledu zapošljavanja i doprinosa BDP-u.

2.2

Panel stručnjaka na visokoj razini za sigurnost opskrbe hranom i prehranu u sklopu Odbora za svjetsku sigurnost opskrbe hranom definirao je održivi prehrambeni sustav kao „prehrambeni sustav kojim se omogućuje sigurnost opskrbe hranom i prehrana za sve na način da se ne ugrožava gospodarska, društvena i ekološka osnova za jamčenje sigurnosti opskrbe hranom i prehrane za buduće naraštaje” (1). Stoga se prelazak na otpornije i održivije prehrambene sustave tiče svih međusobno povezanih aktivnosti koje su uključene u proizvodnju, obradu, prijevoz, pohranjivanje, stavljanje na tržište i potrošnju hrane. Također je priznata uloga svjetskih trendova potrošnje kao pokretača načina proizvodnje hrane i vrste proizvedene hrane.

2.3

EGSO će se pozabaviti pitanjem održivih prehrambenih sustava na sveobuhvatan način te će se ponajprije usredotočiti na kontekst EU-a, iako će se u obzir uzeti i vanjski utjecaji s obzirom na to da je EU najveći izvoznik i uvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na svjetskoj razini.

2.4

Komunikacija o održivoj prehrani trebala se objaviti 2014. godine, ali je poslije povučena iz programa rada Komisije. Akcijskim planom EU-a za kružno gospodarstvo iz prosinca 2015. godine obuhvaćena su neka od tih pitanja, a smanjenje rasipanja hrane uvršteno je kao ključan prioritet, čime se odrazila obveza, koju EU i države članice imaju u pogledu ciljeva UN-a za održivi razvoj za 2030. godinu, da se otpad hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini prepolovi te da se smanji gubitak hrane u proizvodnom i prehrambenom lancu (SDG 12.3.).

3.   Glavni izazovi u postojećim prehrambenim sustavima

3.1

UN-ov međunarodni panel za resurse utvrdio je da proizvodnja hrane ima najveći učinak na okoliš od svih sektora u pogledu uporabe resursa na svjetskoj razini (2). Međutim, u EU-u je taj učinak mnogo niži. Prehrambeni sustavi u sklopu proizvodnje dušičnih gnojiva, obrade, pakiranja, prijevoza i hlađenja iskorištavaju mnogo prirodnih resursa, uključujući zemljište, tlo, vodu, fosfor i energiju. Stoga ne čudi što također imaju utjecaj na okoliš na globalnoj razini, uključujući utjecaj na smanjenje bioraznolikosti, krčenje šuma, degradaciju tla, zagađenje vode i zraka te emisije stakleničkih plinova. Stalno smanjenje poljoprivredne bioraznolikosti na razini poljoprivrednih gospodarstava i dalje predstavlja ozbiljan problem (3). U svijetu se većina uzgajališta riba iskorištava u cijelosti ili prekomjerno. Stoga je učinkovito i održivo upravljanje svim tim resursima nužno kako bi se zajamčila neprekidna opskrba zdravom i pristupačnom hranom.

3.2

U svijetu se trećina hrane proizvedene za prehranu ljudi potrati ili baci, što predstavlja do 1,6 milijardi tona hrane i uzrokuje 8 % emisija stakleničkih plinova na svjetskoj razini (4). Proizvodnja hrane koja se ne potroši uzrokuje više od 20 % opterećenja za bioraznolikost i zauzima gotovo 30 % ukupnoga poljoprivrednog zemljišta u svijetu.

3.3

U EU-u se godišnje baca približno 100 milijuna tona hrane  (5), a procjenjuje se da će do 2020. godine taj broj porasti za 20 % ako se ne poduzmu preventivne mjere. Rasipanje hrane u Europi nastaje diljem opskrbnog lanca, pri čemu se 46 % hrane baci u kućanstvima (6). Potrebno je naglasiti da su maloprodajni i proizvodni sektor posljednjih godina uložili značajne napore za poboljšanje prevencije i smanjenje rasipanja hrane. Napori koji se ulažu u poboljšanje održivosti proizvodnje i opskrbnog lanca nemaju smisla ako se ne provode energične mjere usredotočene na smanjenje otpada.

3.4

Zasad se malo zna o gubicima hrane i rasipanju hrane na razini poljoprivrednih gospodarstava (7). Do gubitaka i rasipanja hrane može doći zbog nedostatne modernizacije na nekim poljoprivrednim gospodarstvima, otkazivanja narudžbi i nestabilnosti cijena sirovina, što dovodi do preoravanja zasijanog zemljišta ako se smatra da žetva nije isplativa (što barem ima pozitivni učinak na okoliš jer doprinosi poboljšanju sadržaja organskog materijala) ili bacanja i kompostiranja hrane koja se ne može ponovno prodati. Još jedan značajan izazov predstavljaju i sve više će predstavljati veliki učinci klimatskih promjena na vremenske uvjete i epidemije mogućih bolesti. Ako se u obzir uzmu te posljedice, puno toga može se smatrati rasipanjem hrane svake godine. U usporedbi s ostatkom svijeta, EU je bio vrlo aktivan u rješavanju ovog problema te bi stoga trebao podržati širenje svojih dobrih praksi i stručnog znanja na ovom području.

3.5

Prehrambeni sustavi jedan su od uzroka klimatskih promjena; s druge strane, klimatske promjene značajno će utjecati na njih (8). Klimatske promjene utjecat će na dostupnost osnovnih prirodnih resursa (vode, tla), što će uzrokovati značajne promjene uvjeta za proizvodnju hrane i industrijsku proizvodnju u nekim područjima (9). Ekstremni klimatski uvjeti kao što su poplave, suše, požari i snažni vjetrovi, kao i daljnje širenje bolesti bilja i životinja povezano s klimom, već utječu na proizvodnju hrane, a u budućnosti će još više utjecati na nju.

3.6

U svijetu danas fenomen pothranjenosti postoji usporedno s pretjeranim obiljem hrane u određenim dijelovima svijeta. Približno 795 milijuna osoba gladuje, dok je broj gojaznih/pretilih odraslih osoba u svijetu dosegao više od 1,4 milijarde, što čini približno 30 % ukupnoga odraslog stanovništva, a broj bolesti povezanih s pretilošću brzo raste u zemljama u razvoju kao i u razvijenim zemljama (10). Te brojke ukazuju na ozbiljnu neravnotežu između načina na koji se hrana proizvodi, distribuira i troši. Porast stanovništva i prognozirano povećanje potrošnje mesa u svijetu do 2050. godine od 82 % pogoršat će oba problema (11). Tijekom posljednjih 20 godina, dok su zemlje diljem svijeta prolazile kroz postupak urbanizacije i gospodarskog rasta, došlo je i do promjene u prehrani koja je promijenila sliku proizvodnje i potrošnje hrane. Prehrambene navike diljem svijeta mijenjaju se prema više mješovitih proizvoda, više mesa i mliječnih proizvoda, više šećera i napitaka koji sadrže šećer (12). Istodobno ljudi vode sjedilački način života i ne bave se dovoljno tjelesnim aktivnostima.

3.7

Stoka ima važnu i nezamjenjivu ulogu u prehrambenim sustavima kao izvor bjelančevina visoke kvalitete i ostalih hranjivih tvari kao što su vitamini i minerali. Stoka također ima značajnu ulogu u ciklusu hranjivih tvari na poljoprivrednim gospodarstvima i regionalnom ciklusu hranjivih tvari, kao i u zaštiti otvorenih i diversificiranih krajolika, trajnih zelenih površina, poluprirodnih staništa i u očuvanju biološke raznolikosti, te donosi ljudima dohodak, imovinu i sredstva potrebna za život. Istovremeno EU ima mnogo poljoprivrednog zemljišta koje je u praksi prikladno isključivo za ispašu stoke. Međutim, tijekom posljednjih 50 godina proizvodnja mesa i jaja u svijetu se više nego učetverostručila, a proizvodnja mlijeka više nego udvostručila. U tom istom razdoblju broj svjetskog stanovništva samo se udvostručio (13). Potrebno je primijetiti da se promijenila i struktura potražnje te da je povećanje proizvodnje mesa, mlijeka i jaja povezano s povećanjem prihoda, dok su cijene ostale niske.

3.8

Uzimajući u obzir hranu proizvedenu na biljnoj osnovi koja se uzgaja za prehranu ljudi, hranu proizvedenu na biljnoj osnovi za stoku i usjeve namijenjene prehrani na biljnoj osnovi koji se upotrebljavaju za sjeme i u industrijske svrhe kao što su biogoriva, u svijetu se trenutačno proizvodi jedan i pol puta više hrane nego što je potrebno da bi se prehranilo trenutačno stanovništvo, što bi bilo dovoljno za prehranu stanovništva koje će postojati 2050. godine. Međutim, trenutačne količine otpada od hrane i proizvodnja hrane za životinje radi održavanja rastuće potrošnje mesa stvaraju potražnju za značajnim povećanjem proizvodnje hrane. Kako bi se svijet održivo hranio 2050. godine i kasnije, potrebna je kombinacija povećanja i optimizacije produktivnosti na postojećem poljoprivrednom zemljištu i u ribarstvu u skladu sa stabilnim i kvalitetnim okolišem, sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu i društvenom pravdom, uz prijelaz na održive načine prehrane i kontinuirano smanjenje gubitka hrane i rasipanja hrane.

3.9

Povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda i sirovina te nestabilnost cijena tijekom posljednjeg desetljeća dovele su u pitanje sigurnost opskrbe hranom i izdržljivost prehrambenog sustava te istodobno uzrokovale ozbiljnu zabrinutost potrošača i proizvođača. S jedne strane, visoke konačne cijene nisu dovele do većih prihoda za proizvođače hrane (naprotiv, smanjenje ili stagnacija prihoda izaziva negativan pritisak na rad, čime se ugrožava stabilnost prihoda svih sudionika), dok je s druge strane gospodarska kriza smanjila kupovnu moć potrošača. Stabilan i razuman prihod za sve sudionike lanca opskrbe hranom nužan je kako bi se zajamčila održiva i postojana daljnja ulaganja u agroekološke tehnologije i tehnike povoljne za klimu.

3.10

Nedavna događanja na poljoprivrednim tržištima, posebno u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, jasan su dokaz tih mogućih neravnoteža kojima uzrok nije samo prezasićenost tržišta, nego i politički uvjetovane zabrane na prethodnim izvoznim tržištima. Stabilnost u budućnosti uvelike će ovisiti o otpornosti mreže zaliha na šokove, među kojima su najistaknutije klimatske promjene. Politikama EU-a potrebno je snažno poticati diversifikaciju poljoprivrednih gospodarstava, inovativno financiranje, programe osiguranja prihoda i ostale inovativne instrumente za upravljanje tržištem koji nude zaštitu od klimatskih ili tržišnih turbulencija.

3.11

Društveni učinak i učinak ponovne distribucije cijena hrane potrebno je sagledati iz perspektive proizvođača, ali i potrošača. Danas si mnogi potrošači ne mogu priuštiti hranu najviše kvalitete. Posljednjih su se godina odnosi moći u lancu opskrbe hranom promijenili, što je dovelo do progresivne koncentracije proizvođača hrane i trgovaca na malo na tržištu, a time i do promjene u pregovaračkoj moći, uglavnom u korist maloprodajnog sektora i na štetu primarnih proizvođača. Tim pitanjem EGSO će se baviti u zasebnom mišljenju „Pravedniji lanac opskrbe hranom”.

3.12

Budući da se, zbog nezaključenih pregovora u Dohi, svjetska trgovina sve više okreće bilateralnim i megaregionalnim pregovorima, od ključne je važnosti u potpunosti uzeti u obzir ekološke i klimatske posljedice, norme kvalitete hrane i zdravlja, obuhvatnije sanitarne i fitosanitarne norme te proizvodni proces („industrijski ekosustav” u kojem se odvija proizvodnja, radne uvjete, kulturološki kontekst proizvodnje i radne odnose). Za EU je nužno izbjeći svako premještanje proizvodnje hrane u treće zemlje koje bi uglavnom ili u potpunosti bilo potaknuto time što su pravni propisi za proizvodnju hrane manje zahtjevni nego u EU-u. Politike EU-a imaju ključnu ulogu na globalnoj razini u poticanju sigurne i zdrave proizvodnje hrane te zabranjivanju uvoza hrane koja ne zadovoljava međunarodne sanitarne i fitosanitarne norme ili europske norme za sigurnost hrane.

3.13

Već 140 godina zadruge proizvođača jasno pokazuju da su otpornije na turbulencije na poljoprivrednim tržištima i da doprinose borbi protiv premještanja poljoprivredne proizvodnje. Stoga je ključno dodatno, pa čak i snažnije, poticati suradnju između poljoprivrednika i zadruga, posebice malih, usmjerenu na sektore i regije. Posebno je potrebno staviti naglasak na sektore i regije s niskom razinom suradnje.

4.   Ključna područja intervencije za prijelaz na održivije prehrambene sustave

Promicanje proizvodnje hrane koja učinkovitije iskorištava resurse i koja je otpornija na klimatske promjene

4.1

Smanjenje utjecaja poljoprivrede, akvakulture i ribarstva na okoliš, uključujući emisije stakleničkih plinova, zahtijeva promjene u načinu na koji se hrana proizvodi. Usvajanje održivijih praksi potrebno je kako bi se zaustavilo iscrpljivanje prirodnih resursa te kako bi se prilagodilo utjecaju klimatskih promjena i ublažile njihove posljedice. Nekoliko mjera moglo bi donijeti korist produktivnosti te bi istodobno moglo povećati ekološku održivost i otpornost na klimatske promjene, kao što su povećanje raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, poboljšanje kvalitete goveda uzgojem, uzgoj bilja, poboljšanje funkcionalnosti poljoprivrednih ekosustava i gospodarenja vodama, poticanje i primjena istraživanja i inovacija, optimizacija funkcije tla, pojednostavljenje prijenosa znanja i osposobljavanja te poticanje tehnoloških promjena podupiranjem ulaganja. Potrebno je poticati dodatni razvoj satelitskih sustava EU-a i velikih centara za obradu podataka kako bi se olakšalo rano otkrivanje i sprečavanje, odnosno pripremljenost na ekstremne vremenske uvjete i različite bolesti. Potrebno je također poticati preciznu poljoprivredu.

4.2

A nužno je održati model obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Europi, što to bi zahtijevalo poticanje generacijske obnove na poljoprivrednom gospodarstvu kako bi se pridonijelo sprečavanju starenja stanovništva. To bi doprinijelo stvaranju radnih mjesta na ruralnim područjima. Također je važno moći zadržati raznoliku poljoprivrednu proizvodnju diljem svih regija EU-a. Posebnu pozornost treba posvetiti poljoprivrednim područjima u nepovoljnom položaju. Potrebno je prepoznati različite vrste poljoprivrednih gospodarstava te uspostaviti specifične ciljane alate u tu svrhu.

4.3

Posljednjih su se godina odvijale reorganizacije lanaca opskrbe hranom u cilju ponovnog povezivanja proizvođača i potrošača te relokalizacije poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane. Njima su obuhvaćeni poljoprivreda koju podržava zajednica, kratki lanci opskrbe, alternativne prehrambene mreže, sustavi lokalne poljoprivrede i izravna prodaja. Čak i ako je sektor relativno malen, potrebno ga je dodatno promicati jer ima vrlo pozitivan učinak u pogledu prodaje svježih, kvalitetnih, zdravih, tradicionalnih prehrambenih proizvoda s pozitivnim učincima na društvo i gospodarstvo. Važan doprinos u tom području daju mala i srednja poduzeća. Potrebno je naglasiti specifičnu ulogu urbanih općina s obzirom da su potrebna određena infrastruktura i odgovarajuća ulaganja u urbanim područjima kako bi se olakšala izravna prodaja proizvođača. Dobre prakse privatnog sektora također se trebaju poticati, npr. kada se takva infrastruktura stvara na privatnu inicijativu lokalnih trgovačkih centara.

4.4

Kako bi se potaknula proizvodnja hrane s učinkovitijim iskorištavanjem resursa, reformom zajedničke poljoprivredne politika (ZPP) uvedena je kombinacija mjera, uključujući obveznu ekologizaciju, agroekološke programe te široku podršku sustava za savjetovanje poljoprivrednika i primijenjeno istraživanje, kako bi se odgovorilo na izazove sigurnosti opskrbe hranom, klimatskih promjena i održivog upravljanja prirodnim resursima, uz istodobnu brigu o selima i održavanje ruralne ekonomije vitalnom. To se može smatrati važnim korakom u pravom smjeru; međutim, provedba reforme u pogledu birokracije i ostvarene dobiti mogla bi se dodatno unaprijediti.

4.5

Što se tiče lanca ribarstva, važno je zajamčiti pravilnu ravnotežu između zdravoga i održivoga (s obzirom na to da je riba zdrava hrana), ali pretjeran pritisak na ribarstvo često je dijametralno suprotan ekološkoj održivosti. Reforma zajedničke ribarstvene politike postignuta 2013. godine trebala bi pridonijeti učinkovitijem iskorištavanju ribolovnih resursa, posebno s pomoću obveznog cilja najvišeg održivog prinosa određenog za sve europske riblje stokove. Održivi razvoj priobalnih i kontinentalnih modela akvakulture također je važan.

Poticanje sprečavanja i smanjenja rasipanja hrane u lancu opskrbe hranom

4.6

U paketu kružnoga gospodarstva navodi se obveza EU-a i njegovih država članica da postignu cilj UN-a za održivi razvoj 12.3., prema kojemu se količina otpada od hrane treba prepoloviti do 2030. godine. Kako bi se podržalo postizanje tog cilja, hijerarhija u uporabi hrane trebala bi biti vodeće načelo u upravljanju prehrambenim resursima, a u svim relevantnim politikama EU-a to se treba podržati gospodarskim poticajima. Tako bi se izbjegla trenutačna situacija u kojoj je često jeftinije odnijeti jestivu hranu na odlagališta nego pripremiti i dostaviti hranu u banke hrane.

4.7

Održivo upravljanje resursima također zahtijeva povećano ulaganje truda u ponovnu uporabu preostalih tokova po najvećoj mogućoj vrijednosti. Nova istraživanja u kojima se uspoređuje trošak pripreme hrane za ponovnu distribuciju, hranu za životinje, anaerobnu probavu i odlagališta u 28 država članica EU-a pridonijela bi određivanju uloge gospodarskih poticaja u ispravnoj primjeni hijerarhije otpada u EU-u. Doniranje hrane iz sektora ugostiteljstva i prehrambenih usluga i dalje je problematično, a zakonodavstvo koje se na njega odnosi nije lako razumljivo. To je ključno područje u kojemu bi europske smjernice, s kojima bi se trebalo upoznati ugostiteljska poduzeća, bile posebno korisne.

4.8

U paketu kružnoga gospodarstva također se utvrđuje potreba za objašnjavanjem trenutačnih smjernica koje se odnose na uporabu hrane koja nije primjerena prehrani ljudi kao hrane za životinje. Snažno zakonodavstvo kojim se uređuju nove tehnologije za sterilizaciju otpada od hrane na centraliziranoj industrijskoj razini moglo bi zajamčiti mikrobiološku sigurnost hrane za životinje te istodobno stvoriti nova radna mjesta i prilike za ulaganje te iskoristiti ekološku korist djelotvornije primjene hijerarhije otpada.

4.9

Budući da su osviještenost i prihvaćanje od strane potrošača ključni, stavljanjem na raspolaganje materijala za učenje o hrani, održivosti prehrane i rasipanju hrane želi se povećati vrijednost namirnica i podržati sustavne promjene u ponašanju. Već su dostupni moduli za osnovne i srednje škole, sveučilišta te specijalizirani programi u sektorima poljoprivrede, proizvodnje i ugostiteljstva koji se temelje na širokom spektru primjera dobre prakse.

4.10

EU već niz godina ima proaktivnu ulogu u jačanju aktivnosti za smanjenje rasipanja hrane. Uzorno djelovanje EU-a u pogledu ostvarenja cilja 12.3 bit će ključno za uspjeh ovog cilja na globalnoj razini, npr. kroz širenje europskih dobri praksi i stručnog znanja.

Jačanje poveznice između prehrambenih sustava i strategija za klimatske promjene

4.11

Utjecaj klimatskih promjena osjeća se u svim aspektima sigurnosti opskrbe hranom: ne samo u prinosu i kulturama nego i u zdravlju poljoprivrednika, širenju štetočina i bolesti, nestajanju bioraznolikosti, nestabilnosti prihoda, kvaliteti vode itd. Gubitak obradivog zemljišta zbog degradacije tla i urbanizacije poljoprivrednog zemljišta također predstavlja mogući problem. Stoga je nužno da uporaba zemljišta za proizvodnju hrane i dalje bude prioritet. Institucije i privatni sektor imaju ključnu ulogu u jamčenju otpornosti prehrambenih sustava, npr. jačanjem programa socijalne zaštite kako bi se umanjili šokovi za kućanstva i jamčenjem nastavka ulaganja u tehnologije s niskim emisijama ugljika u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru; poboljšanjem diversifikacije usjeva i razvojem genetskih resursa; ulaganjem u otporan poljoprivredni razvoj, na poljoprivrednim gospodarstvima i izvan njih; i provedbom sustava kako bi se bolje upravljalo rizicima povezanima s klimatskim promjenama.

4.12

Imajući na umu ekonomski stup održivosti, Komisija i države članice moraju razmotriti potencijal ublažavanja i sekvestracije te istodobno pružiti sva sredstva financijske potpore za provedbu i promicati inovativne mehanizme za suradnju u javno-privatnim partnerstvima. Dodatnim pokazateljima o dobiti od poljoprivredne proizvodnje, postojećem zemljištu, prehrani, gubitku i rasipanju hrane upotpunila bi se slika učinka koji prehrambeni sustavi imaju na klimatske promjene.

Poticanje zdravijih i održivijih načina prehrane

4.13

Odabir zdrave hrane često je održiv odabir, pogotovo u sklopu uravnotežene prehrane (14). Primjerice, prehrana koja uključuje sezonsku, lokalnu i raznoliku hranu na biljnoj osnovi dobra je za zdravlje i za okoliš. Zdravijim prehrambenim navikama također se smanjuje rizik od kroničnih bolesti, smanjuje se trošak zdravstvene skrbi i gubitak radne produktivnosti u gospodarstvu. Potrebna su načela za razvoj smjernica za zdravu i održivu prehranu, a države članice ih trebaju razmotriti. Smjernice za prehranu i javnu nabavu imaju izravan učinak na potrošnju ako ih usvoje javne ustanove kao što su škole i bolnice. Također valja prepoznati promjenu u ishrani koja se odvija na globalnoj razini i ulogu koju EU ima u pružanju pozitivnog modela u pogledu održivih načina prehrane. „Fleksitarijanski” pristup, kojim se potrošnja mesa smanjuje barem jednom tjedno, a koji se, primjerice, potiče u Nizozemskoj, može se smatrati dobrim primjerom u tom smislu.

4.14

Inicijative kao što je program EU-a za prehranu u školama koji uključuje savjetovanje o prehrani i distribuciju hranjivih proizvoda pridonose uravnoteženijoj prehrani. Komisija bi trebala pozvati države članice na poticanje zdrave i održive potrošnje. Vizualne kampanje za oglašivanje zdrave hrane diljem EU-a treba promicati; to bi također mogao biti dobar način za povećanje domaće potrošnje tijekom turbulencija na globalnim tržištima.

4.15

Budući da potrošači sve više običavaju kupovati jeftine prehrambene proizvode, trebalo bi ponovno istaknuti stvarnu vrijednost hrane. Kod jeftinih proizvoda ne uzimaju se u obzir vanjski troškovi, kao što su troškovi povezani s pročišćavanjem vode. Kako je prethodno spomenuto, u školama je potrebno učiti o hrani te razumjeti zdrave prehrambene navike i osnovne vještine kuhanja koje mogu pozitivno utjecati na zdravlje ako se obroci pripremaju kod kuće u skladu s prehrambenim preporukama i uz smanjeno rasipanje hrane.

4.16

Napominje se da je nizozemsko ministarstvo zdravlja, socijalne skrbi i sporta pokrenulo sklapanje sporazuma za poboljšanje sastava hrane s udrugama proizvođača, trgovaca na malo, dostavljača hrane i ugostitelja, zahvaljujući kojemu su proizvodi zdraviji, a odabir zdrave hrane postaje najjednostavniji odabir. U taj su sporazum uključeni ambiciozni ciljevi u pogledu progresivnog smanjenja soli, zasićenih masti i kalorija u prehrambenim proizvodima do 2020. godine, uz minimalnu promjenu u okusu (15). Ovim se mišljenjem poziva na provedbu okvira EU-a za nacionalne inicijative o odabranim hranjivim tvarima, posebno nedavno odobrenog priloga o dodanim šećerima.

4.17

Razvoj proizvoda, razvoj tržišta i izgradnja ključnih partnerstava mogu pridonijeti tomu da zdraviji i održiv odabir bude jednostavan i privlačan. Industrija i civilno društvo trebali bi istražiti i iskoristiti mogućnosti za povećanje potrošnje sezonskog i domaćeg voća i povrća te ostalih proizvoda prirodno bogatih vlaknima, kao što su integralne žitarice ili grahorice. Proglašenje ove godine UN-ovom međunarodnom godinom mahunarki smatra se početnim korakom.

4.18

Provedba jasnog sustava označivanja podrijetla, načina proizvodnje i nutritivne vrijednosti namirnice potrošačima bi pojednostavila odabir. Sljedivost je također veoma važna za proizvođače hrane i potrošače kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom. Trebalo bi razmotriti uvođenje jedinstvene i lako razumljive oznake „održiva hrana”, a Komisija bi trebala ocijeniti izvedivost uvođenja takve oznake. Također je potrebno dodatno promicati stavljanje većeg naglaska na tehnologije kao što su mobilne aplikacije i zasloni za potrošače u maloprodajnom sektoru na kojima se nalaze sve potrebne informacije i omogućuje potpuna sljedivost.

Razvoj baze znanja i mobilizacija istraživanja i inovacija

4.19

Za mnoge od izazova u rješavanju pitanja globalne sigurnosti hrane i prehrane potrebno je sudjelovanje istraživačke zajednice kako bi se stvorilo znanje, potaknule inovacije, surađivalo s javnošću i pomoglo u stvaranju održivijega prehrambenog sustava. Znatan iznos financijskih sredstava namijenjen je u ovu svrhu u okviru programa EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i bivšega Sedmoga okvirnog programa. No istraživanja o prehrani, gubitku hrane i rasipanju hrane nisu se ispravno usmjeravala te zahtijevaju više truda. EGSO snažno podupire inicijativu Komisije za dugoročnu strategiju za istraživanje i inovacije u europskom poljoprivrednom sektoru, kao i nedavnu ambicioznu odluku GU-a za istraživanje i inovacije da razvije sveobuhvatnu strategiju za područje EU-a za istraživanje o hrani; Europa također može promicati održivi prijelaz u području prehrane te smanjenje gubitka hrane i rasipanja hrane u ostalim svjetskim regijama s pomoću svog programa SWITCH (16).

4.20

Znanstveni upravljački odbor za Svjetsku izložbu u Milanu 2015. godine utvrdio je izazove u istraživanju u sedam širokih područja i istaknuo važnost promicanja sustavnih pristupa i ulaganja u interdisciplinarno i transdisciplinarno istraživanje. Preporučena je i uspostava međunarodnog odbora za sigurnost hrane i prehrane, koja bi predstavljala jasan korak u poticanju interdisciplinarnog i međusektorskog pristupa.

4.21

U skladu s ciljevima klimatske politike, istraživanje, inovacije i razvoj glavni su pokretači prijelaza na održiv prehrambeni sustav. EGSO poziva institucije EU-a i države članice na izdvajanje većih sredstava za rad na tom području te na zajednički rad i razmjenu rezultata među istraživačkim zajednicama, stručnjacima i drugim dionicima. Uz podršku Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnosti i održivost (EIP-AGRI) ima presudnu ulogu u jačanju suradnje između raznih dionika te u osiguravanju čvrste veze između istraživača i onih koji se bave praksom. Povrh toga, višedionički pristup u okviru programa Obzor 2020. predstavlja važan instrument kojim se osigurava da poljoprivrednici budu ključni akteri u tom procesu. Ključ uspješne provedbe inovacija njihovo je aktivno predstavljanje krajnjim korisnicima iz cijeloga prehrambenog sustava uz pomoć savjetodavnih i obrazovnih tijela te aktivno uključivanje krajnjih korisnika u istraživanje i inovacijske aktivnosti.

4.22

EGSO naglašava da uporaba novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) te postojećih programa Komisije, kao što su Galileo i Copernicus, u poljoprivrednom sektoru pridonosi poboljšanju održivih tehnologija proizvodnje sirovina u EU-u. EGSO poziva na daljnja istraživanja i razvoj primjene IKT-a u svim područjima proizvodnje hrane. Te su tehnike ključne za daljnje promicanje preciznih metoda proizvodnje hrane s učinkovitim iskorištavanjem resursa, rano otkrivanje bolesti te klimatske poremećaje i ekstremne vremenske uvjete. To bi pak moglo dovesti do smanjenja gubitka hrane u primarnoj proizvodnji. Više je istraživanja potrebno posvetiti i ocjenjivanju potencijala inovativnih načina poljoprivrednog uzgoja (kao što je urbana poljoprivreda) te poboljšanju hrane za životinje.

Borba protiv bolesti životinja i bilja kako bi se povećala izdržljivost prehrambenog sustava

4.23

Širenje životinjskih i biljnih štetočina i bolesti, pogoršano globaliziranom trgovinom i klimatskim promjenama, ima štetan učinak na prehrambene sustave. Nedavna epidemija afričke svinjske kuge ili bakterije Xylella fastidiosa koja je napala stabla maslina u južnoj Italiji samo su neki od primjera kako bolesti životinja i biljaka mogu poremetiti prehrambeni sustav i prouzročiti gubitak hrane. Iako ima gotovo najbolji sustav ranog otkrivanja i prevencije na svijetu, okvir politike i zakonodavstva EU-a o životinjskom i biljnom zdravlju mogao bi se dodatno razviti i ojačati snažnijim usredotočivanjem na sprečavanje kriza, bolji nadzor i rano otkrivanje, pripremljenost i upravljanje te utvrđivanje i ocjenjivanje pojave novih rizika u EU-u i izvan njega. Mreža referentnih laboratorija za životinjske bolesti već postoji, ali ne i za bolesti bilja. Znanje i istraživanje najvažniji su stupovi prevencije. EGSO poziva Komisiju i države članice da budu još ambicioznije u hitnom financiranju centara za istraživanje životinjskih bolesti i otvaranju referentnih laboratorija za bolesti bilja. Sustave ranog otkrivanja i prevencije također je potrebno osnažiti te istodobno zajamčiti da proizvođači hrane i drugi subjekti (npr. poljoprivrednici) prime odgovarajuću naknadu za gubitke, uključujući i ekonomske gubitke koji mogu nastati za poljoprivrednike u slučaju da se uslijed izbijanja epidemije uvedu prepreke za trgovanje u javnom interesu. Nadalje, potrebno je istaknuti potrebu za uspostavljanjem raznolikijih poljoprivrednih sustava koji su otporniji u pogledu odolijevanja biotičkim stresovima.

4.24

Budući da liječenje i iskorjenjivanje bolesti koja se pojavila može biti veoma skupo i otežavajuće, ulaganja u istraživanje trebala bi biti usmjerena na sprečavanje i rano otkrivanje. Izgradnja kapaciteta i podizanje razine osviještenosti ključni su, a ključan je i prijenos znanja s istraživača na poljoprivrednike i druge subjekte. Prijenos znanja i suradnja s trećim zemljama su neophodni. EU bi trebao omogućiti neobvezujuće pravne instrumente, smjernice i instrumente za bolji nadzor, a ključne su i strože kontrole pri uvozu. Rješavanje problema otpornosti na antibiotike također je nužno te je potrebno usvojiti integrirani pristup kojim se kombinira zdravstvena skrb ljudi i životinja (pristup „jedno zdravlje”).

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Panel stručnjaka na visokoj razini (HLPE) (2014.): Food losses and waste in the context of sustainable food systems („Gubici hrane i prehrambeni otpad u kontekstu održivih prehrambenih sustava”), izvješće HLPE-a, Rim: HLPE.

(2)  http://www.unep.org/resourcepanel/Portals/24102/PDFs/PriorityProductsAndMaterials_Summary_EN.pdf.

(3)  COM(2013) 838 final, http://ec.europa.eu/agriculture/genetic-resources/pdf/com-2013-838_en.pdf.

(4)  FAO (2011.): Global food losses and food waste („Gubitak hrane i rasipanje hrane u svijetu”).

(5)  UN-ova definicija gubitka i rasipanja hrane može se pronaći na adresi: http://thinkeatsave.org/index.php/be-informed/definition-of-food-loss-and-waste

(6)  FUSIONS (2016.): Estimates of European food waste levels („Procjena razine rasipanja hrane u Europi”). http://eu-fusions.org/phocadownload/Publications/Estimates%20of%20European%20food%20waste%20levels.pdf.

(7)  Skup podataka projekta EU FUSIONS 2015.; EC Preparatory Study on Food Waste („Pripremna studija Europske komisije o rasipanju hrane”), 2011. http://eu-fusions.org/index.php/publications, http://ec.europa.eu/environment/eussd/pdf/bio_foodwaste_report.pdf.

(8)  EEA (2015.): http://www.eea.europa.eu/signals/signals-2015/articles/agriculture-and-climate-change.

(9)  Vidi Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013) 216 final).

(10)  WHO (2015.): Podaci s Portala za praćenje globalne zdravstvene situacije (Global Health Observatory). Dostupno na adresi http://www.who.int/gho/ncd/risk_factors/obesity_text/en/.

(11)  WRR (2015): Towards a food policy („Ususret prehrambenoj politici”).

(12)  Nizozemska vlada (2015.): Food agenda: for safe, healthy and sustainable food („Program prehrane: za sigurnu, zdravu i održivu prehranu”).

(13)  FAOSTAT, 2015.

(14)  Zdravstveno vijeće Nizozemske, Smjernice za zdravu prehranu: ekološka perspektiva (Guidelines for a healthy diet: the ecological perspective), publikacija br. 2011/08, Haag: Zdravstveno vijeće Nizozemske (Gezondheidsraad).

(15)  Donji dom nizozemskog parlamenta 2014.–2015., 32793 br. 162.

(16)  http://www.switch-asia.eu


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/73


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Forum europskog civilnog društva za održivi razvoj”

(razmatračko mišljenje)

(2016/C 303/09)

Izvjestiteljica:

Brenda KING

Suizvjestitelj:

Roman HAKEN

Dana 16. prosinca 2015., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, predstojeće nizozemsko predsjedništvo EU-a odlučilo je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o temi

„Forum europskog civilnog društva za održivi razvoj”

(razmatračko mišljenje).

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 11. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja 2016.), sa 148 glasa za, 2 protiv i 3 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Odbor pozdravlja donošenje Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. Donošenje tog programa zajedno s Pariškim sporazumom COP 21 o klimatskim promjenama smatra velikim napretkom u utvrđivanju globalnog pristupa integriranom iskorjenjivanju siromaštva, promicanju blagostanja za sve i zaštiti prirodnih resursa planeta.

1.2

Odbor predlaže da se u suradnji s Komisijom i predstavnicima civilnog društva osnuje europski forum za održivi razvoj kao platforma koja će okupljati širok raspon organizacija civilnog društva i dionika u cilju utvrđivanja okvira za provedbu, praćenje i reviziju tog programa u EU-u.

1.3

Novi program i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja jednako se primjenjuju na zemlje u razvoju i razvijene zemlje te zahtijevaju korjenite promjene na svim stranama. EU i države članice morat će svoje politike (i to ne samo politike u području razvoja) uskladiti na uravnotežen i dosljedan način.

1.4

Kao jedne od pokretačkih sila u pripremi Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., EU i države članice trebale bi biti uzor u provođenju Programa i uspostavljanju okvira upravljanja. Stoga Odbor pozdravlja namjeru Komisije da tijekom 2016. izda novu inicijativu„Sljedeći koraci za održivu budućnost Europe” zbog njezina novog i žurnog pristupa osiguranju gospodarskog rasta Europe i njezine društvene i ekološke održivosti nakon 2020. godine te integriranoj provedbi ciljeva održivog razvoja u europskim unutarnjim i vanjskim politikama (1). Odbor poziva Komisiju da tu inicijativu, koja također obuhvaća sustav participativnog upravljanja, učini prioritetom. Inicijativu smatra nužnim korakom prema jačanju koncepta održivog razvoja u cijeloj Europi uvođenjem integrirane strategije za održivu Europu u globaliziranom svijetu, s vremenskim okvirom barem do 2030. godine koji bi obuhvatio provedbu na razini država članica.

1.5

Odbor se obvezuje pridonositi potpunoj provedbi Programa za održivi razvoj do 2030. u EU-u. S obzirom na svoje dugotrajno iskustvo u komuniciranju s organizacijama civilnog društva, Odbor smatra da može osobito pridonijeti postizanju snažne uključenosti civilnog društva u ovom kontekstu.

1.6

Mjere za postizanje participativnog upravljanja na razini EU-a trebaju biti dodatno razvijene kako bi se ojačao demokratski i uključiv postupak donošenja odluka te kako bi se civilnom društvu omogućila značajnija uloga.

1.7

Forum za održivi razvoj, čije uspostavljanje preporučuje EGSO, olakšat će dijalog i komunikaciju između europskih institucija i nevladinih dionika, kao i među nevladinim dionicima iz različitih zajednica o napretku prema održivom razvoju u EU-u. Podići će svijest o Programu za održivi razvoj do 2030., omogućiti informirane rasprave i poticati preuzimanje odgovornosti sviju strana.

1.8

Odbor je uvjeren da bi organiziranje foruma bilo praktički izvedivo i korisno za različite uključene strane. To se stajalište temelji na dubinskom istraživanju pri pripremi ovog mišljenja, uključujući savjetovanja i sastanke u kojima su dionici izrazili potporu ideji uspostavljanja foruma, kao i na vrlo uspješnom primjeru Europskog migracijskog foruma,

1.9

Budući da je upravljanje ciljevima održivog razvoja na različitim razinama novo područje politike, i dalje je potrebno uspostaviti i uskladiti prikladne okvire upravljanja u predstojećim godinama. Stoga je pri uspostavljanju Foruma potrebna fleksibilnost, kako bi bio usklađen sa sveukupnim okvirom upravljanja koji se mijenja.

1.10

Forum treba uključivati predstavnike širokog spektra organizacija civilnog društva i udruženja dionika, uključujući privatni sektor i sindikate. Njegov bi sastav trebao biti što je više moguće uključiv, ali bez ugrožavanja mogućnosti upravljanja i učinkovitog funkcioniranja foruma. Također treba biti otvoren za lokalne inicijative u održivom razvoju. Sudjelovanjem znanosti i istraživačkih krugova rasprava bi bila utemeljenija na činjenicama.

1.11

Ključno je sudjelovanje Europske komisije na visokoj razini te će biti pozvani i predstavnici Vijeća EU-a i Parlamenta, a predviđa se i suradnja s Odborom regija. Trebaju biti zastupljeni nacionalni odbori za održivost te nacionalni gospodarski i socijalni odbori, kao i slična nacionalna tijela posvećena postizanju napretka u području održivog razvoja.

1.12

Forumom treba upravljati odbor koji većinom čine članovi organizacija civilnog društva i dionika te ostali članovi iz Komisije i EGSO-a.

1.13

Forum mora biti dobro uklopljen u postupke provedbe, praćenja i revizije ciljeva održivog razvoja. Treba biti organiziran kao trajni proces rada, sastajati se barem jedanput godišnje i, među ostalim, raditi na pripremama EU-a za godišnji politički forum UN-a na visokoj razini o održivom razvoju. Forum treba služiti kao platforma za raspravu o osmišljanju i uspostavljanju okvira EU-a za postizanje ciljeva održivog razvoja te o načinima njegova provođenja. Nadalje, forum treba omogućiti sudjelovanje svojega članstva u međuvladinim revizijama ciljeva održivog razvoja u državama članicama.

2.   Uvod

2.1

Na samitu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju, održanom 25. – 27. rujna 2015., svjetski su vođe usvojili Program za održivi razvoj do 2030., obuhvativši 17 ciljeva održivog razvoja koje je potrebno postići do 2030. godine.

2.2

U europskoj će regiji EU imati ključnu ulogu u integraciji novog programa u europske politike, priopćavanju o njemu, utvrđivanju ključnih faza, koordinaciji i pružanju smjernica, kao i u praćenju napretka te osiguravanju kvalitete postupaka (nacionalnih) stručnih revizija.

2.3

Da bi se ti ciljevi postigli, potrebno je uspostaviti prikladne mehanizme upravljanja na globalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Na temelju participativnog pristupa te u skladu s načelima transparentnosti, preuzimanja odgovornosti i osnaživanja građana, lokalne zajednice, poduzeća, sindikati, nevladine organizacije i drugi dionici civilnog društva moraju aktivno sudjelovati na svim razinama politike.

2.4

U svojem informativnom (2) izvješću Odbor istražuje modele za uključivanje civilnog društva u provedbu Programa za održivi razvoj do 2030. i donosi preporuke za jačanje participativnog upravljanja. Predloženi forum nastavlja se na ključne preporuke iz tog izvješća.

2.5

Nakon predstavljanja izvješća Komisiji Politički forum na visokoj razini UN-a, radne skupine Vijeća i ostale konferencije te nizozemsko predsjedništvo Vijeća zatražili su da Odbor pripremi razmatračko mišljenje o tome kako bi se mogao uspostaviti mehanizam za sudjelovanje civilnog društva na razini EU-a te kako bi se njime moglo upravljati i financirati ga da bi postao djelotvoran alat participativnog upravljanja Programom za održivi razvoj do 2030. Prijedlozi iz mišljenja trebali bi omogućiti donošenje političkih odluka o uspostavljanju takva instrumenta.

3.   Sudjelovanje civilnog društva i dionika u održivom razvoju

3.1

Postupak koji je doveo do izrade Programa za održivi razvoj do 2030. temelji se na širokom participativnom dijalogu s organizacijama civilnog društva i dionika koje uvelike pridonose razvoju ciljeva održivog razvoja u Otvorenoj radnoj skupini UN-a. Potrebno je slijediti ovaj uključivi pristup jer civilno društvo treba imati ključnu ulogu u svakoj fazi ciklusa politike održivosti (utvrđivanju ciljeva, uspostavljanju provedbenih strategija i programa politika, provedbi i praćenju). Napredak u pogledu održivog razvoja može se postići samo ako izravno proizlazi iz djelovanja inovativnih poduzeća predanih tom cilju, lokalnih zajednica i građana.

3.2

Jedna od ključnih spoznaja u prethodnom informativnom izvješću EGSO-a jest činjenica da je sudjelovanje dionika u postizanju održivog razvoja najdjelotvornije ako je organizirano kao strukturirani i trajni postupak, a ne na temelju pojedinačnih tematskih ili ad hoc savjetovanja. Strukturirani postupak omogućuje dionicima da unaprijed planiraju i daju dobro istražene doprinose.

3.3

U tom kontekstu treba imati na umu razlike u definicijama civilnog društva. Dok se u nekim definicijama radi razlika između organizacija civilnog društva, koje se bave zaštitom kolektivnih dobara, i privatnog sektora, Odbor vidi širu sliku „organiziranog civilnog društva” koje uključuje sve skupine i organizacije u kojima ljudi surađuju i izražavaju stajališta, uključujući organizacije iz privatnog sektora, sindikate i druge interesne skupine (3). Preporuke iz ovog mišljenja temelje se na širokom poimanju civilnog društva koje obuhvaća sve nevladine dionike na uključiv i opsežan način, s obzirom na to da je potrebna uključenost svih skupina i sektora radi suočavanja s izazovom provedbe ciljeva održivog razvoja.

4.   Europski forum za održivi razvoj – dodana vrijednost

4.1

Odbor ima dugotrajno iskustvo u komuniciranju s organizacijama civilnog društva iz svih sektora i stvaranju vrijednosti kroz dijalog i konkretno djelovanje s europskim kreatorima politika. Odbor promiče ambiciozan program za razdoblje do 2030., s raznim mišljenjima i nizovima konferencija i radionica organiziranih u suradnji s Komisijom i različitim tijelima UN-a. Prilikom pregovora o Programu za održivi razvoj do 2030. te su aktivnosti služile kao platforma za dijalog civilnog društva na razini EU-a. EGSO sada predlaže daljnji razvoj ove prakse u stalnu i stabilniju strukturu.

4.2

Na temelju ocjene iz izvješća Odbor zajedno s Komisijom i predstavnicima organiziranog civilnog društva namjerava uspostaviti Europski forum za održivi razvoj.

4.3

Forum će djelovati kao redovita, stabilna, strukturirana i neovisna platforma za dijalog civilnog društva o održivom razvoju na razini Unije. Treba biti usmjeren na sljedeće zadaće:

pružanje okvira za dijalog o održivom razvoju i olakšavanje suradnje između institucija EU-a i nevladinih dionika i suradnje među nevladinim dionicima iz različitih zajednica,

stvaranje prostora u kojem će nevladini dionici, akteri i lokalne inicijative izmjenjivati prijedloge, najbolje prakse i rješenja za djelotvornu provedbu Programa za održivi razvoj do 2030.,

jamčenje snažne uključenosti nevladinih dionika u trajno praćenje i reviziju Programa za održivi razvoj do 2030.,

organiziranje, u tu svrhu, kontinuiranog dijaloga u vidu sastanaka upotpunjenih drugim sredstvima komunikacije poput elektroničke platforme.

4.4

Dodana vrijednost ovog Foruma bit će sljedeća:

ostvarivanje kontakta: kao koordinator foruma EGSO doprinosi svojom sposobnošću dopiranja do raznih zainteresiranih strana i osiguravanja međusektorske integracije,

informiranje i savjetovanje: forum bi na informiran način prikazivao kako političke uspjehe tako i propuste i neuspjehe pri provedbi ciljeva održivog razvoja te bi, zahvaljujući stručnosti različitih dionika, razmjeni najboljih praksi te očuvanju dugoročne perspektive i uvođenju novih viđenja poticao uspješnost,

podizanje svijesti i stvaranje odgovornosti: forum će podići svijest o Programu za održivi razvoj do 2030. te će sudjelovanjem različitih dionika u postupku pridonijeti preuzimanju odgovornosti,

partnerstvo: forum može omogućiti stvaranje partnerstava među više dionika u svrhu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja na razini EU-a.

4.5

Forum nudi priliku za ojačani dijalog, postizanje konsenzusa i uočavanje kontroverzija. Ne zastupa organizacije civilnog društva i ne zamjenjuje aktivističke kampanje koje provode njegovi članovi. Odbor cijeni učinkovit rad nevladinih organizacija i ostalih udruga koje se zalažu za ambicioznu provedbu Programa za održivi razvoj do 2030. u EU-u. Poziva takve organizacije i udruge da sudjeluju u forumu te da ga upotrebljavaju kao platformu za promicanje svojih poruka i pokretanje dijaloga sa širokim rasponom dionika i institucija EU-a.

4.6

Odbor se svojim prijedlogom također nastavlja na pozitivna iskustva različitih država članica u smislu doprinosa nacionalnih odbora za održivost postupku donošenja politika u državama koji provode vlade, lokalne zajednice i poduzeća, što odražava opsežnije rasprave o održivosti. Članovi nacionalnih odbora za održivost predstavljaju civilno društvo, interesne skupine i udruženja dionika te korporativna udruženja i sindikate. Imenuju ih vlade te njihov institucionalni ustroj može varirati ovisno o nacionalnim posebnostima. Nacionalni odbori ne zamjenjuju legitimne pristupe zagovaranju, već se povezuju s donositeljima odluka na najvišoj razini i djeluju na širokom rasponu aktivnosti i zadaća:

savjetovanje vlade,

okupljanje dionika, povezivanje s ciljnim skupinama i širenje okomite integracije,

praćenje napretka,

olakšavanje prijenosa znanja o politikama, osobito kroz stručne revizije,

utvrđivanje programa, i

poticanje širenja načela održivosti.

4.7

Iz primjera Europskog migracijskog foruma vidljive su prednosti platforme u obliku foruma u organizaciji EGSO-a. Europski migracijski forum Europska je komisija u suradnji s EGSO-om 2009. godine prvotno osnovala kao Europski forum za integraciju (4). S obzirom na uspjeh Foruma, donesena je odluka o proširenju njegova područja rada kako bi se obuhvatile i teme povezane s imigracijom i azilom. Forum okuplja otprilike 200 sudionika, uključujući oko 120 organizacija civilnog društva, 20 predstavnika lokalnih i regionalnih tijela te predstavnike država članica i institucija EU-a.

4.8

Glavna uprava za međunarodnu suradnju i razvoj veoma je uspješno 2012. godine uspostavila politički forum za razvoj na razini EU-a kao prostor za dijalog više dionika s organizacijama civilnog društva i lokalnim tijelima iz EU-a i partnerskih zemalja kako bi se zajamčilo djelotvorno savjetovanje i doprinos razvojnim politikama i programima EU-a. Sudionici obuhvaćaju nevladine organizacije koje se bave razvojem, sindikate, zadruge, zaklade i filantropske organizacije, lokalna tijela, trgovačke komore, organizacije za ljudska prava, humanitarne organizacije, organizacije za zaštitu okoliša i organizacije za mlade. Međutim, politički forum obuhvaća samo aspekte vanjske i razvojne politike, posebice pružanjem temeljitog dijaloga s civilnim društvom o razvojnoj politici i projektima. To je idealna nadopuna šireg programa za održivi razvoj koji se kroz forum želi ostvariti te njegova zahtjeva za integriranje unutarnjih i vanjskih aspekata ciljeva održivog razvoja. U praksi, velik dio rasprave u forumu bit će posvećen unutarnjoj provedbi ciljeva održivog razvoja u EU-u. Radi stvaranja sinergija rad foruma morat će biti pomno usklađen s političkim forumom za razvoj.

5.   Glavne značajke/sastavni elementi Europskog foruma za održivi razvoj

5.1

Budući da su ciljevi održivog razvoja dosad neviđen izazov te s obzirom na to da su okviri upravljanja još uvijek u fazi razvoja, pri uspostavi foruma potrebno je usredotočiti se na aspekte upravljanja na kojima se i dalje radi i zadržati njegovu fleksibilnost. Forum će se morati integrirati u potpuni politički ciklus održivog razvoja. U tu će svrhu biti potrebna detaljna revizija nakon oblikovanja okvira upravljanja EU-a i država članica za Program za održivi razvoj do 2030.

5.2

Budući da je tijekom pripreme Mišljenja istražio glavne značajke foruma, Odbor je uvjeren da pokretanje foruma mora obuhvaćati sljedeće elemente.

5.3    Sudionici

5.3.1

Što se tiče sudjelovanja nevladinih dionika, cilj je omogućiti što veću uključivost, kao što je navedeno u točki 3.3, i obuhvatiti predstavnike:

nevladinih organizacija u području razvoja, socijalnih pitanja, okoliša, ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije,

privatnog sektora, uključujući industriju, mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća, uslužni sektor i održivi razvoj,

sindikata,

poljoprivrede, šumarstva,

potrošača,

kulturne dimenzije održivosti,

mladih,

razvoja urbanih i ruralnih sredina,

i ostalih bitnih sektora.

5.3.2

Moraju biti uključene i skupine civilnog društva čiji interesi obično nisu dobro zastupljeni na razini EU-a. Ne bi trebali sudjelovati samo predstavnici organizacija, već i predstavnici stvarnih inicijativa i aktera te u održivom razvoju koji mogu doprinijeti iskustvom iz najboljih praksi.

5.3.3

Sastav foruma treba zajamčiti uravnoteženu zastupljenost različitih sektora i skupina dionika te prikladnu obuhvaćenost svih dimenzija održivog razvoja. S druge strane, također je potrebno uzeti u obzir različite teme na koje će svaki sastanak biti usmjeren. Time će se zajamčiti da su temeljne skupine za politike održivog razvoja neprestano zastupljene, dok će sudjelovanje ostalih ovisiti o određenoj temi. Temeljne skupine su skupine koje prate svih 17 ciljeva održivog razvoja i usredotočuju se na opća pitanja upravljanja. Sudjelovanje posebnih ciljnih skupina temeljit će se na otvorenom pozivu u kojemu je utvrđen program za svaki sastanak.

5.3.4

Članstvo foruma treba odražavati upravljanje na više razina, kao i kontinuitet i fleksibilnost u pogledu stručnosti. Glavni naglasak bit će na organizacijama koje rade na europskoj razini. Među organizacijama na nacionalnoj i podnacionalnoj razini, u forumu trebaju biti zastupljena vijeća za održivi razvoj, gospodarski i socijalni odbori i lokalne i regionalne zajednice. Treba predvidjeti suradnju s Odborom regija.

5.3.5

Na institucionalnoj razini Europska komisija, a osobito potpredsjednik zadužen za koordinaciju politika na području održivog razvoja, treba sudjelovati na sastancima, pripremati prezentacije i sudjelovati u dijalogu s dionicima. Valja pozvati predstavnike Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta.

5.3.6

U forumu trebaju biti zastupljeni istraživanje i znanost. Uključivanje znanstvenog stupa također može zajamčiti povezanost znanosti i politike u provedbi Programa za održivi razvoj do 2030. na razini EU-a.

5.3.7

Bit će potrebno snositi putne troškove i troškove smještaja za organizacije civilnog društva s ograničenim mogućnostima sudjelovanja.

5.3.8

U svrhu postizanja bolje ravnoteže kontinuiteta i fleksibilnosti, prije svakog sastanka foruma treba odabrati sudionike koji nisu stalni sudionici, s obzirom na temu sastanka te na temelju otvorenog poziva. Sličan se postupak uspješno primjenjuje za Europski migracijski forum.

5.3.9

Kako bi se osigurali uključenost i povjerenje, uvjeti za sudjelovanje bit će transparentni, a od sudionika će se zahtijevati da se upišu u registar transparentnosti EU-a i obvezati se na poštovanje načela, poput Istanbulskih načela za razvoj učinkovitosti organizacija civilnog društva (5).

5.4    Organizacija i upravljanje

5.4.1

Kako bi se primjereno definirao njegov institucionalni status i organizacijski model, potrebno je voditi računa o brojnim funkcijama foruma. Neovisnost i vjerodostojnost foruma iznimno su važne. Način upravljanja forumom morat će biti što jasniji i transparentniji te se moraju izbjegavati nejasnoće u smislu podjele odgovornosti.

5.4.2

Forum bi trebao voditi i koordinirati EGSO kao tijelo posvećeno omogućivanju sudjelovanja civilnog društva na razini EU-a.

5.4.3

Pripremu sastanaka treba voditi odbor u miješanom sastavu sačinjenom od predstavnika civilnog društva i organizacija dionika, koji će činiti većinu članova odbora, te predstavnika Komisije i EGSO-a. Kao i u slučaju Europskog migracijskog foruma, članove odbora mogli bi birati sudionici Foruma za održivi razvoj, u skladu s načelom rotacije.

5.5    Proces rada i sastanci

5.5.1

Forum treba biti osmišljen kao stalni proces rada. Svake će se godine održavati redoviti sastanci kojima će prethoditi pripremni sastanci, u obliku sastanaka otvorenog tipa, radnih skupina i stalne suradnje na temelju internetskih platformi uz korištenje inovativnih metoda organizacije komunikacijskih procesa i događaja.

5.5.2

Sastav i način rada foruma trebaju poštovati pravo uključenih organizacija civilnog društva da neovisno i organizirano odrede svoje doprinose.

5.5.3

Forum će nastojati postići značajnu vezu s postupkom provedbe ciljeva održivog razvoja na razini EU-a te, u skladu s time, na razini UN-a i država članica. Od nacionalnih vlada država članica očekuje se da se prilagode univerzalnim ciljevima i da o tome izvijeste UN, koji je uspostavio politički forum na visokoj razini o održivom razvoju kako bi usmjeravao i pratio provedbu Programa za održivi razvoj do 2030. Forum se treba sastati na plenarnom zasjedanju barem jedanput godišnje, prije godišnjeg ljetnog sastanka političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju kako bi se omogućilo suočavanje s ishodom.

5.5.4

U pogledu rasporeda i ostalih sastanaka referente točke trebaju biti europski semestar, pregovori o proračunu i program rada Komisije. Forum će omogućiti sudjelovanje kolega iz civilnog društva i dionika u novim programima stručne revizije u državama članicama koje trenutačno istražuje Europska mreža za održivi razvoj.

5.5.5

Još jedna važna referentna točka za uključivanje dionika u praćenje izvješća su o praćenju provedbe Programa za održivi razvoj u do 2030. godine u EU-u, posebice Eurostatova izvješća o praćenju koja mogu predstavljati kvalitetnu bazu znanja za rasprave u forumu.

5.6    Utvrđivanje dnevnog reda

5.6.1

Dnevni red plenarnih sjednica uvijek mora biti na sveobuhvatan način usredotočen na napredak i načine provedbe Programa za održivi razvoj do 2030. Osim toga, na dnevnom redu mogu se naći određene teme koje odražavaju skup ciljeva održivog razvoja ili tema od horizontalne važnosti za brojne ciljeve održivog razvoja (npr. istodobno smanjivanje siromaštva i nejednakosti). Dnevni red mora biti osmišljen na način da potiče suradnju dionika iz različitih područja.

5.6.2

Budući da forum treba djelovati kao neovisno i transparentno tijelo, tijekom postupka utvrđivanja dnevnog reda tražit će se mišljenje sudionika putem upravnog odbora foruma.

5.7    Baza znanja

5.7.1

Kako bi bile učinkovite i značajne, rasprave u forumu moraju se temeljiti na izvrsnoj bazi znanja. Može se očekivati da će Eurostat nastaviti sa svojim dvogodišnjim izvješćima (6) kojima prati provedbu Programa za održivi razvoj do 2030. u EU-u. Ova izvješća činit će dio baze znanja za raspravu u forumu.

5.7.2

U proces moraju biti uključene informacije iz neovisnih izvora, kao što su izvješća i inicijative organiziranog civilnog društva, nacionalnih gospodarskih i socijalnih odbora i odbora za održivost, akademske zajednice, istraživačkih tijela, kao što je sustav upravljanja znanjem o ciljevima održivog razvoja Međunarodnog instituta za održivi razvoj, europskih agencija i građanskih aktivnosti praćenja. Prikupljanje informacija moglo bi se poduprijeti internetskim platformama. U svrhu osiguranja stručnog znanja, pozivanjem stručnjaka ili pokretanjem istraživanja forum se treba nastojati povezati s postojećim istraživačkim kapacitetima.

5.7.3

Forum bi na temelju iskustava dobre prakse nacionalnih odbora za održivi razvoj trebao uspostaviti veze s institucijama koje financiraju istraživanja i pokrenuti transdisciplinarno istraživanje o preobrazbi prema održivom razvoju u cijeloj Europi.

5.8    Zaključci

5.8.1

Zaključke sastanaka i postupaka rasprave u forumu treba sažeti u izvješćima ili drugim prikladnim metodama dokumentacije. Dokumenti o zaključcima trebaju odražavati stajališta sviju predstavnika. Za rješavanje sukoba interesa nadležan je upravni odbor. Zaključci također trebaju pružiti mogućnost organizacijama sudionicama da predstave rezultate i izvješća.

5.8.2

Ako Eurostat ili Komisija sastavljaju redovna izvješća o napretku u području održivog razvoja, forum će predložiti uzimanje u obzir njihovih rezultata u obliku izvješća iz sjene sa stajališta civilnog društva.

5.8.3

Treba zajamčiti da se zaključci primjenjuju u radu Komisije i ostalih europskih institucija u području Programa za održivi razvoj do 2030. i sve povratne informacije pozorno će se pratiti.

5.8.4

Zaključci također mogu potaknuti niz europskih dijaloga s posebnim interesnim skupinama ili drugim ciljnim skupinama, npr. mladima kao članovima sljedeće generacije donositelja odluka koja će steći pravo na mirovinu 2050.

5.8.5

Nadalje, forum može odlučiti uspostaviti nove oblike interakcije. Moguće je uspostavljanje europske nagrade za održivost, koja se može dodijeliti za izvanredno djelovanje i vodstvo civilnog društva.

5.9    Financiranje

5.9.1

EGSO može ponuditi svoju tehničku infrastrukturu i upravljanje tajništvom. Načini financiranja povrata potrebnih putnih troškova sudionicima i govornicima, kao i upravljanja internetskom platformom i izrade izvješća i završnih dokumenata morat će se ispitati sa surađujućim partnerima.

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  COM(2015) 610 final (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/FR/TXT/?qid=1468295843333&uri=CELEX:52015DC0610).

(2)  Informativno izvješće, EESC-2015-1169 od 17.9.2015. Izvješće je popraćeno istraživačkom studijom Foruma dionika pod nazivom „Izgradnja Europe kakvu želimo – Modeli uključivanja civilnog društva u provedbu programa za razdoblje nakon 2015.” (Building the Europe We Want – Models for civil society involvement in the implementation of the Post-2015 agenda) koju je naručila Komisija; lipanj 2015.

(3)  Članak 300. stavak 2. UFEU-a

(4)  Mišljenje EGSO-a „Elementi za strukturu, organizaciju i funkcioniranje platforme za veće sudjelovanje civilnog društva u promicanju politika za integraciju državljana trećih zemalja na razini EU-a” (SL C 27 od 3.2.2009., str. 95.).

(5)  http://cso-effectiveness.org/InternationalFramework.

(6)  http://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-statistical-books/-/KS-GT-15-001.


III Pripremni akti

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

517. plenarno zasjedanje EGSO-a održano 25. i 26. svibnja 2016.

19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/81


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru — Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2016.

(COM(2015) 686 final)

(2016/C 303/10)

Izvjestitelj:

g. Patrick LIÉBUS

Dana 5. veljače 2016., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o:

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Godišnji program rada Unije za europsku normizaciju za 2016.

(COM(2015) 686 final).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 10. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 141 glasom za i 6 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Glavna je tema ovog mišljenja uključivost europskog normizacijskog sustava (ESS). Taj odabir objašnjava se činjenicom da EGSO zastupa organizacije ANEC, ECOS, ETUC i SBS, koje su u kontekstu Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća poznate pod nazivom „organizacije iz Priloga III.”. Stoga se EGSO, kao „kuća” civilnog društva, želi usredotočiti na transparentnost i uključivost ESS-a.

1.2

EGSO je također prepoznao želju Europske komisije da se posveti strateškim aspektima europskog normizacijskog sustava u okviru godišnjih programa rada.

1.3

Što se tiče odnosa između organizacija iz Priloga III. i ESS-a, EGSO poziva europske organizacije za normizaciju da organizacijama iz Priloga III. dodijele poseban status članova/partnera, s vlastitim pravima i obavezama. To bi se trebalo ostvariti tako da se organizacijama iz Priloga III. dodijeli neograničeno pravo žalbe i savjetodavna uloga, posebice u pogledu normi od javnog interesa.

1.4

Priznajući nacionalna izaslanstva kao jedno od temeljnih načela europske normizacije, EGSO ističe važnost olakšavanja pristupa postupku normizacije za mala i srednja poduzeća te društvene aktere, kao i za njihove predstavnike na nacionalnoj razini. S tim u vezi EGSO predlaže da se na nacionalnoj razini osigura besplatan pristup „zrcalnim odborima” za MSP-ove i društvene aktere, kao i za udruženja koja ih zastupaju.

1.5

EGSO podsjeća na temeljnu ulogu „savjetnikā novog pristupa” i pozdravlja njihov doprinos ocjeni sukladnosti normi s politikama Unije u okviru usklađene normizacije. EGSO stoga pozdravlja spremnost Komisije da osigura dugoročni nastavak njihovih aktivnosti.

1.6

Naposljetku, EGSO traži da se provede temeljito praćenje napora koje ulažu glavni akteri normizacije, u svrhu jačanja dimenzije uključivosti ESS-a. EGSO bi mogao osigurati to praćenje i u tu svrhu uspostaviti ad hoc forum o uključivosti ESS-a. To bi tijelo bilo zaduženo za organizaciju godišnjeg javnog savjetovanja s ciljem ocjenjivanja napretka postignutog na tom području.

2.   Sažetak Komunikacije

2.1

Komisija je svoju stratešku viziju europske normizacije iznijela u komunikaciji, a pravni je okvir utvrdila Uredbom (EU) br. 1025/2012 o europskoj normizaciji koja je na snagu stupila 1. siječnja 2013. Jedna od novina koje se uvode tom Uredbom obveza je Komisije da donese godišnji program rada Unije za europsku normizaciju.

2.2

Godišnji program rada alat je za poboljšanje suradnje Komisije i europskog normizacijskog sustava (ESS) utvrđivanjem vizije i planova Komisije u pogledu normizacije za sljedeću godinu. Komisija namjerava preispitati svoje partnerstvo s ESS-om kako bi se zajamčilo odgovarajuće sudjelovanje svih dionika (industrije, MSP-ova, potrošača, organizacija za zaštitu okoliša, radnika itd.).

2.3

Među strateškim prioritetima za europsku normizaciju nalaze se donošenje plana u pogledu prioritetnih normi u području IKT-a i normizacija usluga. Planom u pogledu prioritetnih normi u području IKT-a dopunit će se godišnji program rada Unije.

3.   Opće primjedbe

3.1

EGSO čestita Komisiji na predstavljanju godišnjeg programa rada na području normizacije za 2016. godinu te podsjeća na ključan doprinos normi strukturiranju unutarnjeg tržišta i konkurentnosti poduzeća. Kako je navedeno u njegovu mišljenju INT/590 iz rujna 2011. (1), godišnji program za normizaciju predstavlja istinsku prednost u smislu transparentnosti, planiranja i predviđanja, posebice za dionike europskog sustava za normizaciju (ESS).

3.2

EGSO pozdravlja ovaj godišnji program za 2016. jer se njime omogućuje prikaz stanja aktualnih rasprava, a posebice zato što pruža stvarnu dodanu vrijednost budućim programima. EGSO stoga poziva Komisiju da bolje pripremi buduće godišnje programe savjetujući se s dionicima o tehničkim i strateškim aspektima te objavljujući program rada u srpnju prethodne godine. EGSO pozdravlja sadržaj prioriteta u različitim sektorima.

3.3    Prioritet koji se daje uključivosti

3.3.1

EGSO zastupa sve dionike čiji je pristup ESS-u uvijek bio otežan i smanjen: potrošače, organizacije koje se bave zaštitom okoliša, radnike i MSP-ove – koje predstavljaju organizacije ANEC, ECOS, ETUC i SBS, u kontekstu Uredbe (EU) br. 1025/2012 poznate pod nazivom „organizacije iz Priloga III.”, kao i njihovi nacionalni članovi. Zbog toga, svjestan ključnog doprinosa uključenosti drugih dionika na području razvoja normi i izazova s kojima se oni najčešće susreću, Europski gospodarski i socijalni odbor, kao „kuća” civilnog društva, želi većinu svojih napora usmjeriti na transparentnost i uključivost ESS-a.

3.3.2

U tom okviru provedba Uredbe (EU) br. 1025/2012 zahtijeva posebnu pozornost, što Komisija opravdano naglašava u svojoj Komunikaciji. Iz toga posebice proizlazi potreba da se poboljša širenje i objavljivanje izvješća propisanih člankom 24. Uredbe te obavješćivanje i informiranje o njima.

3.3.3

EGSO pozdravlja spremnost Komisije da nadzire napredak i napore svakog dionika ESS-a kako bi sustav bio uključiviji. Kako bi se postigao taj cilj, EGSO želi da Komisija ima proaktivnu ulogu, posebice kao tijelo za sufinanciranje ESS-a.

3.3.4

Odbor također pozdravlja završetak procesa financiranja organizacijā iz Priloga III. i poziva na dodatno administrativno pojednostavljenje te na donošenje dugoročnije perspektive kako bi se zajamčila provedba višegodišnje strategije tih subjekata.

3.4    Zajednička inicijativa za normizaciju

3.4.1

Odbor pozdravlja prijedlog zajedničke inicijative za normizaciju te sudjelovanje dionika u sustavu, posebice organizacija iz Priloga III., kao ključni znak oporavka javno-privatnog partnerstva, koje čini temelj ESS-a. S tim u vezi EGSO želi naglasiti da je iznimno važno da mjere predložene u konačnoj verziji zajedničke inicijative za normizaciju budu usmjerene na veću uključivost te da joj jasno doprinose kako bi se omogućilo sudjelovanje svih dionika, posebice organizacija iz Priloga III.

3.4.2

Odbor pozdravlja i podupire prijedlog mjere u okviru zajedničke inicijative za normizaciju koja se odnosi na analizu namijenjenu boljem razumijevanju mogućnosti i izazova osiguravanja besplatne dostupnosti normi, na primjer u okviru studije o gospodarskom i društvenom učinku normi.

3.5    Mjere europskih organizacija za normizaciju

3.5.1

EGSO pozdravlja ulogu organizacija CEN, CENELEC i ETSI kao neovisnih, neutralnih i stručnih platformi čija pravila i postupci jamče poštovanje temeljnih načela WTO-a u području normizacije, kao i načela uspostavljenih Uredbom (EU) br. 1025/2012.

3.5.2

Kako bi se poboljšalo sudjelovanje svih dionika u normizaciji, EGSO poziva europske organizacije za normizaciju da organizacijama iz Priloga III. dodijele poseban status članova/partnera koji imaju posebna prava i obveze, u skladu sa svojim statusom i ulogom, posebice neograničen pristup tehničkim tijelima i nacrtima normi čija je izrada u tijeku, sukladno politici povjerljivosti kojom se uzima u obzir potreba za savjetovanjem. EGSO predlaže da se počne razmišljati o slobodnom pristupu zbog toga što Unija sudjeluje u financiranju europskih organizacija za normizaciju i organizacija iz Priloga III.

3.5.3

EGSO također predlaže da se ponovno uvede neograničeno pravo na žalbu za organizacije iz Priloga III., uključujući u vezi s radovima u koje one nisu izravno uključene od početka, te da im se dodijeli savjetodavno pravo tijekom ratifikacije normi.

3.5.4

EGSO želi naglasiti važnost uključive i kvalitetne normizacije. EGSO želi podsjetiti na to da se brzina izrade i objavljivanja normi ne može smatrati ciljem sama po sebi, pogotovo ako se time ometa cilj EGSO-a, kao što je uključivanje organizacija iz Priloga III. u ESS. EGSO zapravo upozorava ESS na sve odluke koje bi pod izlikom brzine ograničile sudjelovanje i otvaranje.

3.5.5

EGSO podsjeća na to da uključivanje dionika nije moguće bez njihova sudjelovanja, i to u transparentnim okolnostima. U cilju naglašavanja, jačanja i provedbe načela nacionalnog izaslanstva, EGSO ustraje na važnosti lakšeg pristupa postupku normizacije za MSP-ove i njihove zastupnike na nacionalnoj razini, što je i dalje izazov, kako je navedeno u točki 4. Komunikacije.

3.5.6

S tim u vezi EGSO predlaže da se na nacionalnoj razini osigura besplatan pristup „zrcalnim odborima” za MSP-ove i društvene aktere, kao i za udruženja koja ih zastupaju. Jednostavno sudjelovanje i doprinošenje također su vrlo važni u fazi javnog savjetovanja tijekom koje ne smiju postojati praktične ili tehničke prepreke.

3.6    Novi priručnik o normizaciji i smjernice za organizacije iz Priloga III.

3.6.1

U okviru provedbe novog „Priručnika o europskoj normizaciji”, Odbor pozdravlja poziv Komisije europskim organizacijama za normizaciju za formiranje tijela i tehničkog osoblja u skladu sa sadržajem i mjerama uključenima u taj novi dokument.

3.6.2

EGSO također poziva Komisiju da osigura širenje, razumijevanje i uporabu priručnika u svim službama Europske komisije koje žele upotrebljavati normizaciju za provedbu europskih politika. Također bi bilo korisno zajamčiti njegovo objavljivanje, uz odgovarajuće popratne informacije, preko internetske stranice Europske komisije.

3.6.3

Odbor želi posebno naglasiti kako je važno da odgovorne osobe tehničkih tijela europskih organizacija za normizaciju budu upoznate s različitim smjernicama CEN-CENELEC-a za izradu normi, uzimajući u obzir potrebe društvenih aktera i MSP-ova (tj. sa smjernicama 2., 5. i 17. CEN-CENELEC-a te smjernicom 4. CEN-a). S tim u vezi Odbor pozdravlja radnje koje je CEN-CENELEC već pokrenuo s Radnom skupinom za MSP-ove (SME Working Group) i Radnom skupinom društvenih aktera (Societal Stakeholders Working group) te poziva na njihov nastavak s pomoću konkretnih i ambicioznih mjera. Treba naglasiti da navedene smjernice CEN-CENELEC-a treba upotrebljavati tijekom cijelog postupka normizacije, od promišljanja o prikladnosti izrade norme do njezina objavljivanja.

3.7    Normizacija IKT-a i pravo intelektualnog vlasništva u normizaciji

3.7.1

EGSO se pita koja je dodana vrijednost „plana prioritetnih normi u području IKT-a” predloženog u poglavlju 3.1. Komunikacije. Taj se dokument čini kao nepotreban dodatak „kontinuiranom planu normizacije IKT-a” te godišnjem programu za normizaciju. Odbor se pribojava udvostručavanja sredstava i razina prioriteta, što može otežati praćenje rasprave i sudjelovanje dionika.

3.7.2

U području prava intelektualnog vlasništva, Odbor upozorava na postojeću neravnotežu između korisnika i nositelja nužnog patenta s obzirom na normu (SEP), posebice u slučaju kada inovativni MSP-ovi ne mogu znati koliko patenata moraju primijeniti, niti tko su njihovi vlasnici. EGSO stoga predlaže ETSI-ju da napravi praktične smjernice za pregovaranje o sporazumima o licenciji SEP-a, u korist MSP-ova i uz primjenu uvjeta FRAND (fair, reasonable, and non-discriminatory – pošteni, razumni i nediskriminirajući).

3.7.3

U vezi s kriterijima FRAND, Odbor naglašava potrebu boljeg definiranja tih načela kako bi se razumio njihov opseg i praktična primjena.

3.7.4

U tom kontekstu EGSO također zahtijeva od ETSI-ja da poboljša kvalitetu i transparentnost baze podataka koja objedinjuje izjave o pravu intelektualnog vlasništva. To je ključno da bi se osigurala određena predvidivost za korisnike SEP-a te da bi se inovativni MSP-ovi umirili u pogledu troškova i načina pregovaranja koji se odnose na navedene sporazume o licencijama.

3.8    „Savjetnici novog pristupa”

3.8.1

EGSO podsjeća na temeljnu ulogu „savjetnikā novog pristupa” navedenih u poglavlju 7.2. Komunikacije i pozdravlja njihov bitan doprinos pouzdanoj ocjeni sukladnosti normi sa zakonodavstvom i politikama Unije u okviru usklađene normizacije.

3.8.2

EGSO sa zadovoljstvom pozdravlja spremnost koju je Komisija izrazila u stavku 7. točki 2. Komunikacije da se zajamči dugoročna dostupnost tog ocjenjivanja. Odbor želi ojačati prvenstvo tog neovisnog ocjenjivanja u odnosu na druga interna ocjenjivanja koja provode europske organizacije za normizaciju.

3.8.3

EGSO želi da se neovisnost tih savjetnika dodatno ojača, eventualno na način da Europska komisija izravno sklapa ugovore sa „savjetnicima novog pristupa”.

3.9    Zahtjevi za normizaciju i mandati

3.9.1

EGSO želi naglasiti važnost postupka pripreme europskih mandata koje Komisija šalje europskim organizacijama za normizaciju radi podnošenja zahtjeva za razvoj norme. EGSO zahtijeva od Europske komisije da taj postupak učini transparentnijim i uključivijim, posebice za organizacije iz Priloga III.

3.9.2

EGSO naglašava da je važno provjeriti odgovara li rezultat norme početnom cilju, pri čemu posebno treba paziti na to da se područje primjene tijekom radova nije proširilo.

3.9.3

Odbor naglašava važnost pripremnih radova na području normizacije, posebice za ocjenjivanje gospodarskog i društvenog učinka normi te za utvrđivanje dionika i njihovo uključivanje u rad na normizaciji.

3.10

U vezi s međunarodnom suradnjom, EGSO naglašava da se organizacije iz Priloga III. i dalje suočavaju s poteškoćama u praćenju tih radova te poziva europske organizacije za normizaciju, kao i nacionalna tijela za normizaciju da razviju sva moguća sredstva u okviru svojih sporazuma o suradnji s ISO-om i IEC-om kako bi se zajamčila transparentnost, sudjelovanje i uključenost svih dionika, posebice ako su radovi povezani sa zahtjevom Komisije za normizaciju.

4.   Posebne primjedbe

4.1

EGSO bi mogao uspostaviti ad hoc forum o uključivosti ESS-a. Taj bi se forum redovito sastajao (najmanje jedanput godišnje), a okupljao bi članove Odbora koji žele pridonijeti sudjelovanju dionika, posebice društvenih aktera i MSP-ova, i uvažavanju njihovih stajališta. Na sastanke toga foruma redovito bi se pozivalo organizacije iz Priloga III.

4.1.1

Između ostalog, taj bi forum mogao biti zadužen za organizaciju godišnjeg javnog savjetovanja o uključivosti ESS-a. U okviru tog događaja, EGSO bi pozvao dionike ESS-a i Europsku komisiju na javno savjetovanje u kontekstu izvješćā o radu propisanih člankom 24. Uredbe (EU) br. 1025/2012 radi poboljšanja njihova poznavanja i širenja. EGSO bi ovu priliku iskoristio za uključivanje Europskog parlamenta u tu aktivnost.

4.1.2

Taj bi forum mogao biti zadužen i za financiranje studije o sastavu nacionalnih „zrcalnih odbora” radi procjene njihove reprezentativnosti i uključivosti.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 376, 22.12.2011., str. 69.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/86


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila”

(COM(2016) 31 final – 2016/0014 (COD))

(2016/C 303/11)

Izvjestitelj:

g. Jan SIMONS

Dana 4. veljače i dana 11. veljače 2016. Europski parlament, odnosno Vijeće, sukladno članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

„Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila”

(COM(2016) 31 final – 2016/0014 (COD)).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 10. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 157 glasova za, 2 protiv i 2 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije i njezin cilj da poboljša djelotvornost pravnog okvira za ostvarivanje gospodarskih, ekoloških i društvenih ciljeva doprinoseći poticanju neovisnosti i odgovornosti unutar sustava. Međutim, potrebno je istaknuti važnost stvaranja uravnoteženog zakonodavstva te potrebu za uvođenjem učinkovitih i isplativih mjera.

1.2

Kako bi se smanjile razlike u tumačenju i strogoći primjene u državama članicama, EGSO podupire predloženu zamjenu direktive uredbom. EGSO odlučno predlaže da se ubuduće po potrebi jednako učini sa svim propisima unutarnjeg tržišta.

1.3

Tom se revizijom obuhvaća donošenje niza zakonodavnih akata i usklađivanje brojnih rokova. Komisiju, Parlament i Vijeće potiče se da donesu odgovarajući i ambiciozni vremenski okvir za usvajanje delegiranih i provedbenih akata koji trenutačno ne postoji.

1.4

Cilj detaljnih propisa za nadzor tržišta jest istinsko isključivanje neusklađenih proizvoda s ovog posebnog tržišta. Međutim, potrebno je uvesti učinkovite i isplative mjere, osobito one koje utječu na tržišno poslovanje i cijene proizvoda. Neophodan je učinkovit i jednostavan sustav koordinacije i suradnje među svim uključenim stranama, posebice u pogledu aktivnosti država članica.

1.5

Pozitivni su elementi poboljšanja u imenovanju, periodičnim provjerama i funkcioniranju tehničkih službi, ali se predlaže niz zahtjevnih i suvišnih uvjeta koji bi upravama i proizvođačima povećali troškove i kašnjenja bez ostvarivanja ikakvih stvarnih koristi.

1.6

Potrebno je uspostaviti detaljnije postupke kako bi se učinkovitije uveo novi koncept razdoblja valjanosti certifikata o homologaciji.

1.7

EGSO pozdravlja daljnje razjašnjavanje i pojednostavljivanje postupaka i zahtjeva koji utječu na mala i srednja poduzeća, zajedno s tržišnim nišama, rezervnim dijelovima i sastavnim dijelovima. Također preporučuje da se propisno uzme u obzir i regulira homologacija tipa proizvoda sekundarnih tržišta koji utječu na sigurnost i ekološku učinkovitost.

2.   Uvod i kontekst

2.1

Automobilska industrija jedan je od najvažnijih segmenata u gospodarstvu EU-a. Tijekom 2012. osigurala je 2,3 milijuna izravnih i 9,8 milijuna neizravnih radnih mjesta. Otprilike 75 % sastavnih dijelova i tehnologije originalne opreme za vozila potječe od neovisnih dobavljača. Ukupan promet iznosi 859 milijardi EUR, što čini 6,4 % bruto domaćeg proizvoda EU-a.

2.2

Direktiva 2007/46/EZ (1) pravni je okvir sustava EU-a za homologaciju tipa, u kojoj su utvrđeni postupci za homologaciju novih vozila, prikolica i njihovih sustava i sastavnih dijelova kako bi se osigurali sigurnosni i ekološki standardi. Potrebno je sedamdeset posebnih tehničkih propisa od kojih su mnogi međunarodni propisi koje su utvrdili Ujedinjeni narodi.

2.3

Opće odredbe povezane s nadzorom tržišta primjenjuju se u skladu s Uredbom (EZ) 2008/765 (2).

2.4

Komisija je već 2010. započela revidirati pravni okvir za homologaciju motornih vozila.

2.5

Postojeći okvir posebno se nalazi pod udarom kritike od rujna 2015. nakon što je otkriveno da se Volkswagen koristio „poremećajnim uređajima”, posebnom vrstom softvera za izbjegavanje zahtjeva povezanih s emisijama ispušnih plinova. Komisija je 2016. naznačila da „mehanizmi za osiguravanje usklađene provedbe i izvršavanja postojećeg pravnog okvira nisu dovoljno dobri” i „da su, kao posljedica bitnih razlika u tumačenju i primjeni pravila” u državama članicama, „ugroženi glavni ciljevi Direktive”.

2.6

Komisija je u procjeni učinka tog prijedloga utvrdila goleme troškove za nesukladna vozila i dijelove koji bi mogli iznositi do 12 milijardi EUR godišnje.

3.   Prijedlog Komisije

3.1

Na temelju glavnih rezultata javnog savjetovanja (provedenog 2010.) i procjene učinka i provjera prikladnosti (2013.), zajedno sa zaključcima Komunikacije „CARS 2020.: Akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi” (2012.), zahtijeva se revizija postupaka za nadzor automobilskih proizvoda na tržištu EU-a kako bi se osiguralo da sva vozila i njihovi dijelovi ispunjavaju regulatorne uvjete, istodobno ograničavajući administrativna opterećenja, podupirući istraživanja i razvoj inovativnih proizvoda, potičući međunarodno usklađivanje i uzimajući u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća.

3.2

Prijedlog će pomoći pri postizanju sljedećih triju ciljeva:

povećanje neovisnosti i kvalitete ispitivanja vozila koja će se stavljati na tržište,

poboljšanje učinkovitosti sustava za nadzor tržišta provjeravanjem novih vozila i dijelova ili onih koja su već u prometu,

jačanje sustava za homologaciju tipa uz pomoć većeg europskog nadzora.

3.3

Među ostalim mjerama Komisija predlaže izmjenu sustava naknada kako bi se izbjegle financijske veze između ispitnih laboratorija i proizvođača, što bi moglo dovesti do sukoba interesa i ugroziti neovisnost ispitivanja. U prijedlogu se također predviđaju stroži kriteriji učinkovitosti za te tehničke službe nad kojima bi trebalo provoditi redovite i neovisne revizije kako bi se osiguralo i održalo njihovo imenovanje. Nacionalna tijela za homologaciju podvrgavat će se pregledima stručnjaka kako bi se osiguralo da se relevantna pravila strogo provode i primjenjuju diljem EU-a.

3.4

Tim se prijedlogom utvrđuje program za upravljanje i koordinaciju nasumičnih provjera novih vozila i dijelova i onih koja su već u prometu te se ovlašćuje Komisiju da provodi provjere i pokrene opozive.

4.   Opće napomene

4.1

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije u cjelini te naglašava važnost postizanja uravnoteženog zakonodavstva. Učinci tog prijedloga prouzročit će uvođenje isplativih mjera kojima će se moći:

omogućiti ujednačeniji uvjeti, pri čemu će sudionici na tržištu imati koristi od poštenog tržišnog natjecanja,

poboljšati zaštita potrošača i okoliša protiv neusklađenih proizvoda koji doprinose prometnim nezgodama i lošoj kvaliteti zraka,

pozorno razmotriti potrebe malih i srednjih poduzeća,

pripomoći vraćanju povjerenja potrošača u ovaj tržišni sektor.

4.2

Aspekt koji zahtjeva pozornost jest vremenski raspored uvođenja novih zahtjeva i postupaka koji će upravama i proizvođačima omogućiti dovoljno vremena potrebnog za prilagodbu. Taj bi raspored također trebalo potpuno uskladiti sa svim povezanim delegiranim i provedbenim aktima koje Komisija treba donijeti u bliskoj budućnosti.

4.3

Ponovno se stavlja naglasak na nadzor tržišta te se uvode novi namjenski propisi za rješavanje posebne situacije u tom tržišnom sektoru. Međutim, moraju se poduzeti koraci kako bi se izbjegao porast broja usporedivih provjera i umnožavanje zahtjeva za slične informacije s ciljem izbjegavanja narušavanja tržišta i prekomjernih opterećenja ili troškova, a predmeti koji se odnose na nadzor tržišta trebaju se nabavljati po tržišnim cijenama; u tom se pogledu mora uspostaviti čvrst i učinkovit sustav koordinacije i suradnje među svim uključenim stranama (tijelo za nadzor tržišta, sudionici na tržištu, proizvođač, homologacijsko tijelo), također uzimajući u obzir najbolje postojeće prakse u Europi i izvan nje.

4.4

EGSO podupire cilj poticanja učinkovitosti okvira za homologaciju smanjivanjem razlike u tumačenju i strogoći primjene u državama članicama te povećanje otpornosti cijelog pravnog sustava. Prvi korak prema napretku predloženo je prebacivanje s Direktive 2007/46/EZ na pravni instrument uredbe EU-a koji se smatra najprikladnijim. EGSO odlučno predlaže da se ubuduće po potrebi jednako učini sa svim propisima unutarnjeg tržišta.

4.4.1

U prijedlogu se velika važnost pridaje poboljšanju postupaka za imenovanje i periodične provjere tehničkih službi ili više njih koje imenuje homologacijsko tijelo kao što je ispitni laboratorij. To se može smatrati pozitivnom značajkom. Međutim, s prijedlogom je povezan rizik od uvođenja zahtjevnih i suvišnih uvjeta koji bi mogli povećati troškove i kašnjenja bez ikakve stvarne koristi, što bi vjerojatno prouzročilo neodgovarajuću provedbu. Povrh toga, prekomjerno provjeravanje kvalifikacija tehničkih službi, uključujući dvostruke ili unakrsne kontrole koje provode vlasti različitih država članica kao i predložena učestalost provjera ne čine se troškovno učinkovitima i mogu biti u suprotnosti sa sustavom homologacije UNECE.

4.4.2

Čini se da su znatno kruća i stroža načela za poništavanje certifikata o homologaciji tipa, osobito u slučaju manjih ili administrativnih neusklađenosti, protivna načelima „bolje regulative” te ne bi trebala prouzročiti, kao što se sada predlaže, prekid prodaje proizvoda.

4.4.3

Predloženi program strukture nacionalnih naknada, kojim se propisuje kako bi država članica trebala prikupljati i upravljati prihodima koji proizlaze iz djelatnosti homologacije, čini se nerazmjernim te sa sobom donosi opasnost od toga da manja tijela budu lišena sposobnosti pružanja korisnih usluga.

4.5

Potpuno novi koncept povezan je s razdobljem valjanosti certifikata o homologaciji koji bi istekao nakon 5 godina, s mogućnošću obnavljanja ako homologacijsko tijelo potvrdi da je i dalje usklađen s važećim propisima. Ta nova mjera može učinkovito pomoći smanjivanju broja „nevažećih” certifikata, ali iznimna složenost i opsežna narav takvih certifikata, koji obuhvaćaju stotine podcertifikata s različitim datumima isteka, svaki povezan s različitim dobavljačem dijelova ili sastavnih dijelova, zahtijeva detaljnije i pouzdanije postupke od onih opisanih u prijedlogu.

4.5.1

Treba razjasniti jesu li i na koji način ti postupci također povezani s homologacijom sastavnih dijelova ili sustava, za koje se homologacije tipa dodijeljene u skladu s okvirom Ujedinjenih naroda (UNECE) u svakom slučaju mogu regulirati samo na temelju odgovarajućeg pravnog okvira.

4.6

U cilju promicanja strategija za vozila i posebnih parametara funkcioniranja koji mogu utjecati na sigurnost i ekološku učinkovitost tim se prijedlogom obvezuje proizvođače da homologacijskom tijelu omoguće potpuni pristup bilo kojem računalnom programu ili algoritmu. Ti su zahtjevi dosta opširni i trebaju sadržavati podrobnije propise kojima se ciljaju različiti slučajevi i kojima se pojašnjava da se industrijska tajna mora uvijek poštovati.

4.7

Prijedlogom se namjeravaju revidirati postupci i zahtjevi koji utječu na mala i srednja poduzeća te na proizvode niše. EGSO pozdravlja namjeru da se pobliže objasne i pojednostave postupci koji se odnose na:

„višestupanjska vozila” koja izrađuju dva ili više proizvođača u fazama koje slijede jedna nakon druge,

pojedinačne homologacije, za jedno ili više pojedinačnih vozila,

male nacionalne serije, za ograničenu proizvodnju na nacionalnoj razini,

male serije na razini EU-a za autobuse i kamione za ograničenu proizvodnju na europskoj razini (putnička vozila i kombi-vozila već ispunjavaju uvjete za homologaciju malih serija na razini EU-a).

4.7.1

EGSO također preporučuje da se propisno uzme u obzir i regulira homologacija proizvoda sekundarnih tržišta koji utječu na sigurnost i ekološku učinkovitost.

5.   Posebne napomene

5.1

„Kraj serije” jest postupak potreban za omogućivanje registracije vozila koja nisu prodana zbog komercijalnih razloga, dok je njihova homologacija istekla zbog tehničkih prepreka za nadogradnju u skladu s novim zahtjevima. Taj je postupak već pokrenut, ali svaka država članica ima pravo na neovisno djelovanje. EGSO osobito pozdravlja prijedlog za usklađivanje postupka na europskoj razini, ali predloženim se tekstom državama članicama i dalje daje pravo da odbiju ili ograniče postupak. Samo istinski europski postupak može omogućiti potrebnu sigurnost i stabilnost kako bi se održalo jedinstveno tržište EU-a.

5.1.1

Tekst o „kraju serije” treba dodatno pojasniti i preoblikovati, a vremenska ograničenja mogla bi se dodatno pojednostavniti kako bi se smanjio gospodarski učinak na prodajne količine koje su razmjerno neznatne u usporedbi s cijelim tržištem.

5.2

Elektronički „Certifikat o sukladnosti” već postoji u nekim državama članicama, a u okviru projekta na razini Europe „EReg” uskoro će se dovršiti postupak za „elektroničku registraciju” vozila bez papirnatih dokumenata. Europski sustav homologacijske razmjene „ETAES” i baza podataka Ujedinjenih naroda za razmjenu homologacija „DETA” dva su sustava koja se bave elektroničkim arhiviranjem certifikata o homologaciji tipa. Bilo bi prikladno da Komisija u svoj prijedlog uključi poticaj za brzo uvođenje europskih usklađenih postupaka za elektroničku prijavu i razmjenu informacija o homologaciji tipa i podataka za registraciju u jednoj zajedničkoj bazi elektroničkih podataka EU-a u mjeri u kojoj to dopušta industrijska povjerljivost, što bi dovelo do smanjenja birokracije i troškova te do uštede vremena za uprave, proizvođače i potrošače, zajedno s koristima za okoliš.

5.3

Revizija zakonodavnog teksta nije dosljedna s postojećim sustavom za brojčano označivanje i utvrđivanje stavki kojim se koristi već mnogo godina. Promjena sustava brojčanog označivanja nije opravdana i bila bi iznimno složena te bi prouzročila dodatnu birokraciju za uprave i proizvođače koja bi mogla dovesti do pogrešaka, a time i do većih troškova i kašnjenja. Homologacijski dosje može vrlo lako sadržavati stotine stranica informacija, s tisućama brojčano označenih redaka.

5.4

Novim postupkom „kraj serije” predlaže se da se na Certifikatu o sukladnosti (CoC) ispiše nekoliko specifičnih podataka o svakom pojedinom vozilu o kojemu je riječ, ali to nije praktično jer se CoC većinom ispisuje prije nego li vozilo dospije na tržište pa dodavanje podataka u kasnijoj fazi stoga nije niti moguće niti je učinkovito jer se neprodana vozila ne mogu identificirati od samog početka. Bude li u određenom trenutku potrebno više informacija za određeni broj vozila, proizvođač može dostaviti poseban dokument, u skladu s trenutačnim postupkom.

5.5

Predlaže se da se homologacijskim tijelima omogući rok od tri mjeseca tijekom kojega će izraditi zahtjev za homologaciju za male nacionalne serije te odlučiti hoće li biti prihvaćen. Taj se rok čini pretjeranim, osobito za mala poduzeća, pa bi se mogao smanjiti na dva mjeseca.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

(2)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/91


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU o tržištima financijskih instrumenata u pogledu određenih datuma

(COM(2016) 56 final – 2016/0033 (COD))

i

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta i Uredbe (EU) br. 909/2014 o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira u pogledu određenih datuma

(COM(2016) 57 final – 2016/0034 (COD))

(2016/C 303/12)

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

Dana 25. veljače 2016., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament odlučio je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

„Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU o tržištima financijskih instrumenata u pogledu određenih datuma”

(COM(2016) 56 final – 2016/0033(COD)).

Dana 25. veljače 2016. Europski parlament, odnosno Vijeće, sukladno člancima 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su se savjetovati s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

„Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, Uredbe (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta i Uredbe (EU) br. 909/2014 o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira u pogledu određenih datuma”

(COM(2016) 57 final – 2016/0034 (COD)).

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 10. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja 2016.), sa 132 glasa za, 2 protiv i 1 suzdržanim.

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Uzimajući u obzir okolnosti navedene u Mišljenju Odbor prihvaća prijedloge Komisije kojima se početak primjene svih propisa iz Uredbe o tržištima financijskih instrumenata, nazvane MiFID II, odgađa za godinu dana, s 3. siječnja 2017. na 3. siječnja 2018. Ta bi se odgoda trebala opravdati činjenicom da se pojavio određen broj važnih tehničkih i informatičkih problema i da bi djelomična odgoda bila sve samo ne jednostavna jer bi se time pokrenuo čitav niz drugih teških pitanja koja se posebice odnose na jasnoću procesa, pravnu sigurnost, moguće tržišne poremećaje i porast troškova i ulaganja. Odbor ipak ustraje u tome da je potrebno uložiti sve napore kako bi se izbjeglo dodatno kašnjenje u primjeni MiFID-a II te kako bi se tijekom dopuštenog razdoblja odgode osiguralo da se propisi o zaštiti ulagača u praksi ne krše. U očekivanju nove uredbe postojeća pravila MiFID-a trebaju se po potrebi primjenjivati u neizmijenjenom obliku.

1.2.

Taj zahtjev Odbora sada je još opravdaniji s obzirom na to da je u prošlosti Odbor već iznio mišljenje (1) u kojem je zagovarao neke reforme financijskih tržišta i naglašavao potrebu njihove brze provedbe u praksi. Posebice je tako bilo 2014. u vezi s izradom MiFID-a II, koji se sastoji od revidirane i proširene verzije europske Direktive MiFID (2) (MiFID I) predstavljene 2007., i s uvođenjem Uredbe MiFIR (3). Ukratko, može se reći da se MiFID-om II nastoji povećati učinkovitost i transparentnost europskih tržišta financijskih instrumenata i pojačati zaštita ulagača.

1.3.

Kada je bila riječ posebice o revidiranju i proširivanju Direktive MiFID, Odbor je izjavio: „glavni cilj Direktive je povećanje transparentnosti, poboljšanje učinkovitosti trgovine i ograničavanje volatilnosti tržišta, no i jačanje integriteta posrednika i zaštita ulagača te otvaranje europskih tržišta istinskom tržišnom natjecanju na području pružanja financijskih usluga. EGSO podupire te ciljeve i smatra da čitav prijedlog ide u dobrom smjeru (4).” Odgoda o kojoj je riječ nikako ne smije ugroziti ciljeve i primjenu novih tekstova.

2.   Osnovne informacije

2.1.

Regulacija financijskih tržišta krenula je u novom smjeru nakon što je 2007. uveden MiFID I čiji je osnovni cilj bio poticanje pravednosti i transparentnosti tih tržišta. Direktiva je najveća poboljšanja donijela na području tržišnog natjecanja i snažnije integracije europskih financijskih tržišta. MiFID I doveo je do liberalizacije tržišta izvršavanja naloga. Povećalo se tržišno natjecanje među mjestima trgovanja i tržište se rascjepkalo. Povrh toga, utvrđena su pravila za zaštitu ulagača i cjelovitosti tržišta.

2.2.

Zbog financijske krize nametnulo se pitanje proširenog i strožeg nadzora. Na vidjelo su također počele izlaziti manjkavosti u pogledu zaštite ulagača kao i slabosti u funkcioniranju i transparentnosti financijskih tržišta. Osim toga, pokazalo se potrebnim da se u obzir uzmu neka nova tehnološka postignuća koja su se pojavila na tržištu i koja se prije svega odnose na visokofrekventno i algoritamsko trgovanje.

2.3.

Postojeći je okvir zbog svih tih čimbenika zamijenjen i pojačan. Taj je postupak proveden 2014. izradom Direktive MiFID II i uvođenjem Uredbe MiFIR. Ti su tekstovi zamijenili MiFID I. Cilj MiFID-a II jest povećanje učinkovitosti i transparentnosti europskih financijskih tržišta i jačanje zaštite ulagača.

2.4.

MiFID II primjenjuje se na širu lepezu financijskih instrumenata i osigurava trgovanje na reguliranim trgovinskim platformama. Njima se poboljšava transparentnost financijskih tržišta i nadzor nad njima, kao i uvjeti tržišnog natjecanja u području trgovanja financijskim instrumentima i njihova poravnanja. Revidiranim pravilima MiFID-a isto se tako jača i zaštita ulagača uvođenjem strogih zahtjeva u pogledu organizacije i dobrog vođenja poslovanja.

2.5.

Kada su tekstovi 2014. objavljeni, utvrđeno je da se prenošenje nove uredbe u nacionalno pravo (5) treba dovršiti do 3. srpnja 2016. te da će se tekstovi početi primjenjivati od 3. siječnja 2017.

2.6.

Ovim se prijedlogom stupanje na snagu MiFID-a II želi odgoditi za jednu godinu, s 3. siječnja 2017. na 3. siječnja 2018.

2.7.

Ta je odgoda ponajviše uzrokovana problemima s kojima se prilikom tehničke provedbe propisa suočavaju Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) (6), nadležna nacionalna tijela i dionici. Razlog tomu iznimna je složenost MiFID-a II i znatan broj potrebnih provedbenih mjera, posebice kad je riječ o obvezama izvješćivanja. Potrebne strukture praktički se trebaju izgraditi od temelja i taj proces zahtijeva više vremena nego što se isprva procjenjivalo.

3.   Napomene

3.1.

Nakon izrade Uredbe MiFID II namjera je bila da je se u države članice prenese do 3. srpnja 2016. i da se tekstovi počnu primjenjivati od 3. siječnja 2017.

3.2.

U svrhu ispunjavanja tih ciljeva, MiFID II posebice predviđa golem sustav prikupljanja podataka. Kako bi se ti podaci prikupljali na učinkovit i usklađen način, potrebno je razviti novu infrastrukturu za prikupljanje podataka. Shodno tomu, ESMA treba zajedno s nadležnim nacionalnim tijelima uspostaviti sustav referentnih podataka o financijskim instrumentima (kratica FIRDS Financial Instruments Reference Data System) koji će pokriti čitav niz financijskih instrumenata obuhvaćenih proširenim područjem primjene MiFID-a II. Kako bi se osigurala provedba te zadaće, FIRDS će morati povezati tokove podataka između ESMA-e, nacionalnih nadležnih tijela i oko 300 mjesta trgovanja u cijeloj Europskoj uniji. Prema raspoloživim podacima, čini se da će veliku većinu novih informacijskih sustava na kojima se FIRDS temelji trebati razvijati od samih temelja, uz uporabu novih parametara (7).

3.3.

Komisija ističe da je, s obzirom na složenost novog okvira i potrebu za izuzetno velikim brojem delegiranih i provedbenih akata, datum početka primjene Uredbe MiFIR bio odgođen za 30 mjeseci od datuma njezinog stupanja na snagu. Unatoč gore navedenom roku koji je neuobičajeno dug, dionici, kao što su trgovinske platforme, nacionalna nadležna tijela i ESMA, tvrde da nisu u mogućnosti osigurati da se potrebna infrastruktura za prikupljanje podataka uspostavi i postane operativna do 3. siječnja 2017. Povrh toga, ESMA je prije kraja 2015. obavijestila Komisiju o neizbježnom kašnjenju u tehničkoj provedbi MiFID-a II navodeći, kao objašnjenje za tu situaciju, obujam i složenost (bar u nekim slučajevima) prikupljanja i obrade podataka koji su potrebni kako bi novi okvir postao operativan (8), kao i nedostatak infrastrukture za prikupljanje podataka koji utječe na cijelo područje primjene MiFID-a II (9).

3.4.

Komisija je prihvatila tu situaciju te je razmotrila dvije mogućnosti, odnosno djelomičnu ili potpunu odgodu MiFID-a II. Međutim, očito je da djelomična odgoda za Komisiju nije jednostavna i da bi u svakom slučaju dovela do niza novih i važnih problema koji bi se posebice odnosili na rizik od nejasnoća, na potrebu da se pripreme propisi koji bi se mogli odmah provoditi, za razliku od onih koji se ne mogu, kao i na uvođenje privremenih odredbi koje bi pak mogle uzrokovati nove probleme i dovesti do rizika nove odgode. Osim toga, također bi trebalo uzeti u obzir troškovnu učinkovitost.

3.5.

Komisija smatra da – vodeći računa o mogućim tehničkim (i informatičkim) problemima i s obzirom na to da djelomično stupanje na snagu ne bi bilo nimalo jednostavno i da bi trebalo poduzeti sve kako bi se izbjeglo dodatno kašnjenje koje se u slučaju djelomičnog stupanja na snagu ne bi moglo isključiti – odgoda početka primjene MiFID-a II za godinu dana za nju najvjerojatnije predstavlja najprimjereniju i najprihvatljiviju opciju.

3.6.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije reagirala čim je, još 2015. godine, primila prve informacije u vezi s kašnjenjem u tehničkoj provedbi direktive MiFID II te nije poduzela korake da taj problem ispravi ili da iznađe drugo rješenje za probleme, što bi omogućilo poboljšanje uvjeta u kojima funkcioniraju financijska tržišta te povećalo zaštitu ulagača.

3.7.

Premda je potrebno priznati da u postojećim okolnostima odgoda predstavlja najmanje zlo, EGSO smatra da do odgoda može doći samo jedan jedini put te da se mora poduzeti sve kako bi se izbjeglo dodatno kašnjenje u početku primjene MiFID-a II. Povrh toga, važno je osigurati da se u razdoblju koje nas dijeli od početka primjene nove Uredbe MiFID II, predviđene za 3. siječnja 2018., u praksi ne narušavaju njezine odredbe koje se odnose na zaštitu ulagača, a koje aktualni problemi ne pogađaju. U očekivanju nove uredbe postojeća pravila MiFID-a trebaju se po potrebi primjenjivati u neizmijenjenom obliku.

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 42.

(2)  Direktiva o tržištima financijskih instrumenata.

(3)  Uredba o tržištima financijskih instrumenata.

(4)  SL C 191, 29.6.2012., str. 80.

(5)  Posebno u slučaju MiFID-a II koji je direktiva dok je MiFIR uredba.

(6)  Na engleskom, European Security and Markets Authority (ESMA).

(7)  COM(2016) 56 final – 2016/0033 (COD); vidjeti uvodnu izjavu 4.

(8)  COM(2016) 57 final – 2016/0034 (COD); vidjeti uvodnu izjavu 5.

(9)  COM(2016) 57 final – 2016/0034 (COD); vidjeti uvodnu izjavu 6.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/94


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije – Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova

[COM(2015) 639 final]

(2016/C 303/13)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Dana 14. prosinca 2015., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Komunikaciji Komisije – Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova

[COM(2015) 639 final].

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 14. travnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 182 glasova za, 1 protiv i 1 suzdržanim.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja novi pristup iz članka 16. stavka 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (1) koji se temelji na sažimanju i predstavljanju rezultata pregovora između vlasti država članica i njihovih partnera kako bi se dao pregled glavnih postignuća tog postupka. EGSO vjeruje da se time omogućuje potrebno polazište za ocjenjivanje i praćenje djelotvorne i učinkovite uporabe ograničenih resursa dostupnih za financijsko razdoblje 2014. – 2020. te za bolje praćenje uspješnosti i napretka u ostvarivanju ciljeva pokazatelja.

1.2

EGSO podupire napore Europske komisije da maksimalno poveća učinak europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-a), kao i stajalište da bi to trebalo biti glavni prioritet u razdoblju nakon krize. Međutim, upozorava da na razini EU-a i država članica postoji posebna potreba za poboljšanjem postupka pojednostavljenja za korisnike te preciznijim određivanjem ciljeva kako bi se zadovoljile njihove potrebe.

1.2.1

U tom smislu EGSO poziva na veću uključenost i suradnju socijalnih partnera i dionika u radu skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje postupka pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova (2) te poziva Komisiju da osigura učinkovitiju i transparentniju komunikaciju o sastavu i djelovanju skupine na visokoj razini. EGSO je uvjeren da bi socijalni partneri i drugi dionici mogli pridonijeti utvrđivanju dobrih i loših praksi te pomoći pri uvođenju mogućnosti za pojednostavljenje u svojim državama članicama.

1.3

EGSO pozdravlja nove uredbe koje se tiču ESIF-a (3) jer uspostavljaju tematsku koncentraciju te se usredotočuju na moguće načine ublažavanja negativnih učinaka krize. ESGO osobito cijeni nove instrumente i pristupe kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih, Europski savez za pripravništvo i novi fond za borbu protiv siromaštva (4).

1.4

Istodobno ESGO izražava zabrinutost u pogledu pitanja koja su i dalje nejasna u uredbama kojima se definira uporaba ESIF-a.

1.4.1

ESGO upozorava da će, kad god se donošenje odluka i povezani rizici prenesu na države članice, one vrlo vjerojatno usvojiti previše konzervativan pristup kako bi izbjegle moguće sankcije Komisije, sprečavajući tako da velik dio korisnika koji ispunjavaju uvjete pristupi ESIF-ima.

1.4.2

ESGO poziva na pojednostavljene postupke za skupno izuzeće od pravila državne potpore za organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i skupine ranjivih korisnika.

1.5

EGSO smatra pohvalnom činjenicu da je Europska komisija poduzela korak naprijed u donošenju europskoga kodeksa ponašanja za partnerstvo (5), kojim se uređuje sudjelovanje socijalnih partnera i drugih dionika u svim programskim fazama te njihovo sudjelovanje u procesu donošenja odluka te provedbi i praćenju ESIF-a.

1.6

S druge strane, ESGO je u izvjesnoj mjeri zabrinut zbog načina na koji se te uredbe i novi instrumenti i pristupi primjenjuju u državama članicama, s obzirom na to da različite prakse koje se upotrebljavaju na nacionalnoj razini stavljaju socijalne partnere u neravnopravan položaj. Na primjer, države članice ne provode u cijelosti europski kodeks ponašanja za partnerstvo niti ga sve poštuju; socijalni partneri nisu u odgovarajućoj mjeri uzeti u obzir u provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih, a države članice ne priznaju u potpunosti važnost njihovog zajedničkog djelovanja, što se odražava u neiskorištavanju njihova potencijala za suočavanje s negativnim učincima krize, bolje upravljanje industrijskim promjenama te stvaranje radnih mjesta i rasta. EGSO predlaže Komisiji da do kraja 2016. godine usvoji pravne i praktične mjere za osiguravanje potpune provedbe načela partnerstva i kodeksa ponašanja te da uspostavi konkretnije odredbe i mjere kako bi se spriječile te razlike u praksama na nacionalnoj razini.

1.7

EGSO poziva na reviziju tijekom provedbe uredbi kojima se uređuje ulaganje putem ESIF-a, osobito onih kojima se uređuje državna potpora (6), jer se njima stvara najveća razina nesigurnosti – i za države članice i za korisnike – te su glavni izvor rizika od financijskog ispravka. To bi trebalo biti dio komunikacije i prijedloga Komisije za uredbu Vijeća o srednjoročnoj reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2014. – 2020. EGSO poziva Komisiju da nastavi djelovati u smjeru utvrđenom u političkim smjernicama Junckerove Komisije (7), u kojima se navodi da se „ulagačko okruženje mora popraviti, a apsorpcija sredstava ojačati”.

1.8

Javna nabava još je jedno područje nesigurnosti i kontinuiranih problema te EGSO izražava žaljenje što tijekom posljednjih deset godina nije pronađeno izvedivo rješenje koje bi vrijedilo za sve države članice i omogućilo vrlo transparentan, brz i učinkovit način odabira podizvoditelja pri korištenju ESIF-a. Posebni nacionalni propisi o javnoj nabavi dodatno pridonose složenosti tog područja.

1.9

ESGO smatra da bi se fondovi EU-a ponajprije trebali upotrebljavati ne samo za postizanje ciljeva strategije Europa 2020., nego i za veća ulaganja u realno gospodarstvo. Komisija bi trebala uvesti kvantificiranu ocjenu djelotvornosti i učinkovitosti doprinosa već uloženih sredstava.

1.10

Naposljetku, EGSO poziva Komisiju da uloži veće napore kako bi proširila područje primjene Zakona o malom poduzetništvu na nacionalnoj i regionalnoj razini te države članice obvezala da ga primjenjuju, posebno u pogledu ulaganja ESIF-a.

2.   Pozadina i zakonodavna osnova

2.1

Člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (8) Komisiji se dodjeljuje zadatak izrade sažetka i predstavljanja rezultata pregovora između vlasti država članica i njihovih partnera kako bi se dao pregled glavnih postignuća tog postupka.

2.2

Napori Komisije usmjereni na maksimalno povećanje učinka ESIF-a i poboljšanje postupka pojednostavljenja za korisnike također su ojačani osnivanjem skupine na visokoj razini (9) koja prati pojednostavljenje za korisnike ESIF-a.

2.3

Nove uredbe o ESIF-ima (10) donesene su kako bi omogućile bolju regulaciju tijekom trenutačnog programskog razdoblja te radi uspostavljanja tematske koncentracije. Komisija je u bliskoj suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima razvila nove instrumente i pristupe kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih, Europski savez za pripravništvo i novi fond za borbu protiv siromaštva (11).

2.4

Komisija je donijela europski kodeks ponašanja za partnerstvo (12) kojim se uređuje sudjelovanje socijalnih partnera i drugih dionika u svim programskim fazama te njihovo sudjelovanje u procesu donošenja odluka te provedbi i praćenju ESIF-a.

3.   Opće napomene o ulaganjima ESIF-a u suvremenom društveno-gospodarskom kontekstu

3.1    ESIF-i kao glavna pokretačka snaga gospodarske i socijalne kohezije i izvor javnog ulaganja

3.1.1

Tijekom razdoblja krize prirodno je da raste uloga ESIF-a, osobito u državama članicama koje su najviše zahvaćene krizom. Međutim, ESIF-i ne bi smjeli zamijeniti javna, a osobito ne privatna ulaganja, nego moraju stvoriti uvjete za jačanje takvih ulaganja. EGSO poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u poboljšanje privatnog ulaganja i poslovnog okruženja, kao što je već navedeno u vezi s trećim područjem Plana ulaganja za Europu (13) i Europskim fondom za strateška ulaganja, koji će postati glavni razvojni alat samo ako budu djelovali u skladu s ESIF-ima. Komisija bi trebala ocijeniti kako ulaganja iz tog fonda utječu na privatna ulaganja i izračunati koeficijent poticajnog učinka u realnom gospodarstvu.

3.1.2

ESGO žali zbog toga što se Komunikacija bavi samo ishodima pregovora za trenutačno programsko razdoblje, a ne sažima pouke iz prošlosti, niti se na njima zasniva. Neophodno je da Komisija temeljito analizira stvarni učinak ulaganja sredstava EU-a tijekom prethodnog programskog razdoblja te da donese zaključke u vezi s pozitivnim i negativnim iskustvima kao polazište za dodavanje vrijednosti procesu ulaganja.

3.1.3

ESGO je stekao dojam da, iako se u naslovu Komunikacije Komisije naglašava „ulaganje u radna mjesta i rast”, sadržaju dokumenta nedostaje posebna usredotočenost na zapošljavanje i stvaranje radnih mjesta. ESGO preporučuje da Komisija posveti više pozornosti učinku različitih politika na promicanje zapošljavanja i smanjenje nezaposlenosti kako bi se procijenilo jesu li i u kojoj mjeri uložena sredstva imala stvarni učinak na tržište rada.

3.2    Okvir za učinkovitije ESIF-e

3.2.1

Kao što je već navedeno u prethodnim mišljenjima (14), ESGO smatra da uslijed zastarjele i izrazito općenite definicije MSP-ova uporaba tog pojma dovodi do usredotočenosti politike na preširoko područje, čime se onemogućuju konkretni i opipljivi rezultati. Štoviše, ako se ne primijene precizniji kriteriji segmentacije, izvješćivanje o postignutim rezultatima navodi na pogrešan zaključak jer, u skladu s trenutačnom definicijom, MSP-ovi čine 98 % europskih poduzeća. Uporabom takvih općenitih kriterija segmentacije nije moguće prikupiti i obraditi informacije radi ocjenjivanja stvarnog poboljšanja situacije za različite skupine osjetljivih poduzeća koja su važna za stvaranje i održavanje radnih mjesta te im je u tome hitno potrebna potpora – npr. mikropoduzeća i poduzeća u udaljenim i ruralnim područjima. Takva poduzeća znatno doprinose regionalnom razvoju i koheziji, čak i ako nisu inovativna, izrazito konkurentna ili sofisticirana.

3.2.1.1

EGSO odlučno poziva na hitno ažuriranje definicije MSP-ova kako bi se osigurala veća jasnoća, na uvođenje razlike između različitih kategorija MSP-ova kako bi se moglo bolje odgovoriti na njihove potrebe te proširiti i diversificirati izvore njima namijenjenih informacija, kao i na poboljšanje koordinacije izvora i načina prikupljanja informacija o različitim MSP-ovima te metoda obrade i analize statističkih podataka među državama članicama.

3.2.2

Široko zagovarana uporaba financijskih instrumenata narušena je mnogim slučajevima pogrešne upotrebe zbog nedostatka informacija i učinkovitog praćenja na razini država članica. Na primjer, financijski instrumenti osmišljeni za omogućavanje zajmova s niskim kamatama za MSP-ove u mnogim slučajevima ne dopiru do MSP-ova kojima nedostaju financijska sredstva, već ih upotrebljavaju MSP-ovi koji već u znatnoj mjeri koriste financiranje kako bi dodatno smanjili svoje troškove financiranja. Isto vrijedi za financijska jamstva za MSP-ove. U većini slučajeva ta situacija nije ni prepoznata, uslijed nedostatka odgovarajućih mehanizama ocjenjivanja i sustava za prikupljanje povratnih informacija od krajnjih korisnika.

3.2.3

Pohvalni su napori Komisije usmjereni na poboljšanje pojednostavljenja za korisnike, ali se postupak pojednostavljenja ne bi smio provoditi bez sudjelovanja krajnjih korisnika. U tom je smislu šteta što su metode kojima se koriste države članice za primanje povratnih informacija od korisnika previše birokratske i previše općenito usmjerene. U većini slučajeva njima se ne uspijeva detaljno istražiti stvarni uzrok problema, pa tako ni pronaći izvediva rješenja. Komisija bi trebala imati na umu da mala i srednja poduzeća imaju različite potrebe: lakši pristup financiranju, veći pristup pratećim mjerama, obuci i mentorstvu itd.

3.2.4

Jedna od glavnih prepreka s kojima se suočavaju poduzeća nedostatak je odgovarajućih i pravodobnih informacija. Komisija stalno navodi da te informacije moraju biti potpune i pristupačne te da bi svi postupci trebali biti transparentni, ali i učinkoviti. U tom je smislu sama Komisija pristup mogućnostima financiranja učinila prilično složenim. Poduzeća, osobito mikropoduzeća i mala poduzeća, trebala bi znati gdje mogu pronaći informacije o raznim programima i projektima koje izravno podupire Komisija. Iako su središnji informativni portali za sve operativne programe i financijske instrumente dostupni u državama članicama, takav bi portal trebao postojati i na razini EU-a.

3.2.4.1

Informacije bi korisnicima trebale biti lako razumljive kako bi se osigurala učinkovita komunikacija te kako bi ih svi relevantni sudionici u postupku financiranja u potpunosti razumjeli. EGSO poziva Komisiju da pokuša izbjeći složene upute poziva na podnošenje prijava te da pruži priliku projektima velikog potencijala koje su pripremila sama poduzeća, a ne oni koji se profesionalno bave pisanjem prijava. EGSO preporučuje da Komisija ocijeni rad svog europskog kontaktnog ureda te da poduzme hitne mjere u slučaju neučinkovitosti, s obzirom na to da službenici često pružaju različite, zbunjujuće i posljedično nejasne, a ponekad i oprečne informacije.

3.2.5

EGSO odlučno preporučuje Komisiji da razvije i uspostavi portal koji bi bio jednostavan za korištenje, a pružao bi kratak opis svih mogućnosti financiranja na razini EU-a i poveznice za internetsku stranicu svakog pojedinog programa. Komisija je već stekla vrijedno iskustvo s portalom TED, koji je prilagođen korisnicima i pruža mnoštvo informacija.

3.2.6

To vrijedi i za izvješćivanje o projektima koji su već odobreni ili čak dovršeni. Komisija nema javnih, sažetih statističkih podataka o projektima koje su zemlje već odobrile za financiranje po pojedinačnim programima. Informacije su nepotpune i rascjepkane u različitim elektroničkim formatima.

3.2.7

Trebala bi postojati detaljna analiza učinka projekata provedenih tijekom protekloga programskog razdoblja kojom bi se obuhvatili i neuspjesi, ali i utvrdilo u kojoj su mjeri uložena sredstva pridonijela postizanju europskih ciljeva. Ne postoji ocjena učinka ESIF-a na MSP-ove ni njihova doprinosa jačanju konkurentnosti. Države članice i Komisija često zaboravljaju da su MSP-ovi glavni generator novih radnih mjesta te im je potrebno više potpore koja je bolje usmjerena.

3.2.8

EGSO se sa zabrinutošću pita u kojoj mjeri revizori Komisije usvajaju pojednostavljenje postupaka i troškova. Često se može primijetiti pretjerano formalan, administrativan pristup koji upućuje na to da revizorima treba više praktičnog iskustva u sektoru na koji se revizija odnosi. EGSO stoga preporučuje detaljnu komunikaciju o postupcima pojednostavljenja između stručnjaka u različitim glavnim upravama i revizora Komisije jer se pravila za trošenje sredstava često različito tumače.

3.2.9

EGSO također preporučuje uvođenje pojednostavljene mogućnosti financiranja u okviru ESF-a. Primjerice, prema članku 14. stavku 1. zadatak definiranja pojednostavljenih mogućnosti financiranja Komisija je prenijela na države članice, što je neprimjereno (15). Na temelju smjernica za primjenu pojednostavljenih mogućnosti financiranja u skladu s člankom 14. stavkom 1. države članice izražavaju svoje mišljenje u pogledu definiranja pojednostavljenih mogućnosti financiranja na temelju istraživanja koje su provele, a Komisija zatim donosi delegirani akt koji, međutim, nepotrebno komplicira postupak i narušava diskrecijska prava dodijeljena državama članicama. Jedno od mogućih rješenja je da Komisija definira standardne veličine jediničnih troškova i paušalne iznose za uobičajene aktivnosti u okviru Europskog socijalnog fonda (ESF) čiji izračun ne bi bio podložan reviziji.

3.2.10

EGSO smatra da bi bilo korisno dodatno smanjiti pokazatelje u operativnim programima. Uvođenje zajedničkih pokazatelja bilo je dobro polazište, ali određeni operativni programi i dalje imaju velik broj posebnih pokazatelja, od kojih je neke Komisija umjetno uvela tijekom postupka pregovora. EGSO smatra da bi se pri praćenju operativnih programa usredotočenost trebala preusmjeriti s posebnih pokazatelja na zajedničke pokazatelje jer će to omogućiti bolju usporedbu pojedinih operativnih programa u različitim državama članicama.

3.2.11

EGSO bi pozdravio veću uporabu pokazatelja ishoda (za razliku od pokazatelja rezultata) u svim ESIF-ima te bi također potaknuo usredotočenost na pojedinačni doprinos ESIF-a rastu i razvoju ekoloških pokazatelja kako bi se obuhvatio novi opći naglasak na zaštiti okoliša.

3.2.12

EGSO u načelu pozdravlja činjenicu da su instrumenti lokalnog razvoja (kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice) korisnicima omogućili veću fleksibilnost i više manevarskog prostora (16). Međutim, EGSO se pita u kojoj se mjeri ti instrumenti zaista mogu upotrijebiti na terenu s obzirom na njihovu veliku složenost i nedostatak jasnoće u vezi s praktičnim mjerama i podjelom sredstava, zadataka i odgovornosti među različitim operativnim programima.

4.   Očekivana postignuća programa ESIF-a

4.1    Istraživanje i inovacije, informacijske i komunikacijske tehnologije te razvoj MSP-ova

4.1.1

Kad je riječ o istraživanju i inovacijama, EGSO insistira na tome da je potrebno pomno pratiti međunarodno gospodarsko i tehnološko okruženje i trendove te ih izravno uzeti u obzir pri oblikovanju posebnih mjera na razini EU-a, a te informacije zatim prenijeti na razinu država članica. Nadalje, s obzirom na to da se događaji u tim područjima zbivaju iznimno brzo, potrebno je osmisliti okvir koji omogućuje vrlo visok stupanj fleksibilnosti kako bi se mjere mogle prilagoditi.

4.1.2

Potrebno je da Komisija razmotri koje su točno vrste inkubatora i tehnoloških centara osnovane tijekom posljednjega programskog razdoblja i koliko su bile održive te da točno utvrdi koji su rezultati postignuti njihovim doprinosom istraživanju i inovacijama u EU-u – usporedbom s glavnim globalnim konkurentima – prije nego što nastavi podupirati te mjere. Postoje brojne sumnje u pogledu dodane vrijednosti inkubatora i tehnoloških centara za promicanje istraživanja i inovacija te transparentnosti njihova financiranja općenito. EGSO poziva na izradu detaljne analize i usporedbe ulaganja u pogledu koristi na operativnoj razini te u pogledu povrata ulaganja, dodane vrijednosti i održivih rezultata.

4.1.3

EGSO snažno podupire napore za promicanje jedinstvenoga digitalnog tržišta i navedenih postignuća, za koja se procjenjuje da će utjecati na 14,6 milijuna kućanstava i 18,8 milijuna ljudi. Međutim, bilo bi korisno znati temelje li se te brojke koje se odnose na kućanstva i osobe na odgovarajućoj analizi, uključujući stvarne postotke ukupnih europskih kućanstava i stanovništva. EGSO ne može procijeniti hoće li potpora predviđena za poduzeća biti dovoljna da zajamči postizanje tih ciljeva te stoga poziva Europsku komisiju da provede temeljitu ocjenu učinka, koja bi trebala obuhvatiti i pokazatelje poboljšanja u smislu većeg broja boljih poslova te socijalnog i životnog standarda europskih građana. Digitalizacija usluga ne znači nužno da su stvorena pristojna i kvalitetna radna mjesta. Nedostatak dubinskog ispitivanja učinka digitalizacije na tržište rada ugrožava postizanje ciljeva programa Europa 2020. EGSO je u nedavnim mišljenjima već izrazio zabrinutost u pogledu digitalizacije i njezinog utjecaja na sustave socijalne sigurnosti (17).

4.1.4

EGSO smatra da je udio poduprtih MSP-ova i očekivani broj stvorenih radnih mjesta potpuno neprimjeren te bi u tom pogledu htio vidjeti veća postignuća. Odbor poziva Europsku komisiju da uspostavi europska mjerila te da pomno ocjenjuje i prati rezultate država članica u pogledu tih mjerila.

4.1.5

EGSO je izrazio zabrinutost zbog načina na koji se sredstva raspodjeljuju među poduzećima za programe koje izravno financira Komisija s obzirom na to da su poduzeća u određenim državama članicama očito u boljem položaju. Na primjer, prema službenim statističkim podacima, u okviru programa Obzor 2020. predano je ukupno 36 732 prihvatljivih prijedloga. Prvih 100 poziva na podnošenje prijava može se podijeliti na sljedeći način: 29 794 potpunih prijedloga u pozivima s jednom fazom, 5 617 nacrta prijedloga u prvoj fazi poziva u dvije faze te 1 321 potpunih prijedloga u drugoj fazi poziva u dvije faze. Međutim, većina je prijava iz pet najvećih država članica: Ujedinjene Kraljevine, Italije, Njemačke, Španjolske i Francuske. To su zemlje s velikim brojem odobrenih projekata, dok druge zemlje imaju vrlo niske stope uspješnosti. EGSO stoga snažno preporučuje da se što prije provede detaljna analiza te situacije i da se razviju i provedu mjere za poboljšanje širenja informacija i promicanje jednakog pristupa te osiguravanje geografske ravnoteže.

4.1.6

Situacija je jednaka s opsežnim projektima i s imenovanim ocjenjivačima, pri čemu je stopa sudjelovanja među novim državama članicama mnogo niža. To objašnjava zašto neke zemlje imaju slab inovacijski profil: nemaju pristup novom financiranju koje dolazi izravno iz EU-a. To je pitanje potrebno riješiti pravodobno i učinkovito.

4.2    Okoliš, klimatske promjene, energija i promet

4.2.1

EGSO pozdravlja predviđeni doprinos energetskoj učinkovitosti, ali bi htio da te procjene budu izražene u relativnom smislu kako bi se dobila jasnija slika o ukupnom postignuću ciljeva u vezi sa zaštitom okoliša i borbom protiv klimatskih promjena.

4.2.2

U komunikaciji se navodi da šest država članica planira upotrijebiti otprilike 2 milijarde eura na pametnu infrastrukturu električne energije i plina. Postavlja se pitanje je li se Komisija pobrinula da ti planovi stvaraju sinergije i dodanu vrijednost na razini EU-a te da ne budu nekoordinirani.

4.2.3

EGSO podsjeća na nedostatak metodologije, analize i ocjene o tome koliko su obnovljivi izvori energije učinkoviti i koliko se njihovom uporabom rješava pitanje klimatskih promjena. Nije jasno nastaju li klimatske promjene zbog onečišćenja uzrokovanog uporabom konvencionalnih izvora energije, zbog industrijske proizvodnje ili zbog povećanog automobilskog prometa i plinova koji se tako ispuštaju u okoliš. Uvođenje alternativnih izvora energije može nepovoljno utjecati na gospodarski rast jer je energija koja se proizvodi skuplja. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je pronaći rješenja koja koriste svima.

4.2.3.1

Kako bi se riješilo pitanje konkurentnosti, EGSO preporučuje da Komisija provede analizu stvarnog učinka uporabe obnovljivih izvora energije i stupnja zagađenja proizvedenog svakim konvencionalnim izvorom. Sredstva dodijeljena za borbu protiv klimatskih promjena stoga se mogu djelotvornije usmjeriti, na primjer na razvoj novih tehnologija za čiste automobile po pristupačnoj cijeni i s visokim stupnjem sigurnosti.

4.3    Zapošljavanje, socijalna uključenost i obrazovanje

4.3.1

EGSO s velikim žaljenjem primjećuje da i dalje ne postoji dosljedna i integrirana politika o migraciji i upravljanju izbjegličkim tokovima. Dolazak tisuća mladih ljudi i djece na europski teritorij tijekom proteklih dviju godina doveo je do situacije u kojoj postoji visok rizik da će se ti ljudi naći ispod praga EU-a za siromaštvo. Instrumenti i politike u tom području također se razlikuju među različitim državama članicama.

4.3.2

EGSO integraciju izbjeglica smatra važnim i hitnim političkim pitanjem, ali regionalna politika i regionalni fondovi nisu dovoljni za rješavanje tog složenog izazova: potrebno je uspostaviti posebnu politiku i fondove.

4.3.3

Došlo je do velikog kašnjenja u provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih. EGSO je uvijek poticao aktivno sudjelovanje civilnog društva u radu na tom području te i dalje poziva države članice da uključe organizacije mladih i usluge za mlade u provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih. EGSO smatra da su potrebne daljnje analize kako bi se utvrdili razlozi sporog pokretanja Inicijative za zapošljavanje mladih. S obzirom na to da je nezaposlenost mladih ozbiljan problem na tržištima rada mnogih zemalja EU-a, Komisija bi trebala osigurati učinkovitiju provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih. Moguće rješenje jest da se dodatno produlji rok naveden u članku 22. točki (a) Uredbe (EU) br. 779/2015. Europska komisija donijela je 17. rujna 2015. smjernicu za provjeru, čime se državama članicama ne omogućuje dovoljno vremena da usvoje upravljačke strukture i ispoštuju rok.

4.3.4

Komisija bi trebala uspostaviti poseban internetski portal za provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih i predočiti odgovarajuće statističke podatke o ciljevima koji su već postignuti. EGSO preporučuje da Komisija prikupi informacije od država članica jer su prošle već dvije godine od pokretanja te inicijative.

4.3.5

EGSO smatra da Komisija treba biti svjesna činjenice da neaktivni mladi ljudi nisu homogena skupina te da stoga iziskuju različite razine podrške i intervencije kako bi u potpunosti sudjelovali u obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju. Sve to treba biti u skladu sa stvarnim potrebama dotičnih tržišta rada kako bi se poboljšali izgledi za zapošljavanje. U tu svrhu EGSO preporučuje veće uključivanje mladih ljudi i njihovih organizacija, u bliskoj suradnji s potencijalnim poslodavcima i njihovim organizacijama, u provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih, kao i udaljavanje od pristupa koji su isključivo administrativni te ne omogućuju fleksibilnost nacionalnih akcijskih planova za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

4.3.6

Obrazovanje je ključno za budući gospodarski rast i razvoj država članica te za povećanje konkurentnosti EU-a na drugim svjetskim tržištima. Nedostatak visoko kvalificiranih radnika u svim državama članicama ima vrlo ozbiljne negativne učinke. Štoviše, jaz između ponude i potražnje koncentriran je u nekoliko sektora – inženjerstvo, visoke tehnologije, telekomunikacije itd. EGSO smatra da će rastući jaz između stvarne situacije na tržištu rada i obrazovnog sustava stvoriti posebne strukturne prepreke za proizvodnju tijekom sljedećih 10 do 15 godina. EGSO preporučuje da se financiranje obrazovanja više usredotoči na povećanje privlačnosti i kvalitete strukovnog obrazovanja/osposobljavanja te da se poduzmu reforme kako bi se osiguralo da obrazovanje bude učinkovitije usmjereno na potrebe tržišta rada te da bude u skladu s potrebama država članica za različitim zanimanjima, disciplinama, sektorima i industrijama. Komisija bi također trebala više ulagati u obrazovanje odraslih jer oni predstavljaju najveću skupinu nezaposlenih i zaposlenih osoba te trebaju steći napredne vještine i proširiti svoje znanje, posebno u području novih tehnologija.

4.4    Jačanje institucionalnih kapaciteta i učinkovite javne uprave

4.4.1

U svakoj državi članici potrebno je provesti funkcionalne analize u cilju jačanja institucionalnih kapaciteta javnih tijela te bi se trebala osnovati europska platforma za razmjenu informacija. Reformama javne uprave i pravosudnog sustava u državama članicama mora prethoditi ocjena učinka za sredstva potrošena tijekom protekloga programskog razdoblja.

4.4.2

EGSO je zabrinut jer je Komisija tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. primijenila određeni oblik ex post uvjetovanosti. Nove mjere uvode ex ante uvjetovanost tijekom trenutačnog programskog razdoblja, ocjenjujući jesu li uspostavljeni uvjeti potrebni za djelotvornu provedbu fondova prije određivanja ulagačkih obveza, kao i sporniji oblik makroekonomske uvjetovanosti. U slučaju makroekonomske uvjetovanosti dodjela sredstava uvjetovana je time da nacionalne vlade i regije već imaju snažan gospodarski rast, dobro organiziranu upravu i visokokvalitetne javne usluge. Komisija zadržava pravo da prekine financiranje ako se ne ispune navedeni preduvjeti.

4.4.3

EGSO smatra da je pojednostavljenje jedan od najvažnijih čimbenika uspjeha pri provedbi programa. Iako unutar regulatornog okvira tijekom ovog programskog razdoblja postoji dovoljno poticaja kojima se može ubrzati postupak, i dalje postoji potreba za potporom Komisije koja je prilagođena državama članicama. Komisija bi trebala jasnije izraziti svoje stajalište o prihvatljivosti različitih praksi kako bi državama članicama s manje iskustva pomogla iskoristiti različite mogućnosti pojednostavljenja (na primjer, pojednostavljene mogućnosti financiranja) i povećati pouzdanost krajnjih rezultata. EGSO je zabrinut zbog činjenice da se u Komunikaciji spominje 750 ex ante uvjeta koje države članice trebaju ispuniti (18).

5.   Europska teritorijalna suradnja/INTERREG

EGSO snažno preporučuje da Komisija uspostavi više pokazatelja koji nisu povezani s BDP-om za mjerenje kvalitete života i kvalitete gospodarskog rasta.

5.1

EGSO se pita koliko će programi biti djelotvorni dok su lokalne i regionalne vlasti još u dugovima, iako povećanje javnog duga uglavnom proizlazi iz djelovanja središnjih vlasti. To znači da su neke regije ili općine isključene iz financiranja.

5.2

Uredba o ESIF-ima prilično je konzervativna i postavlja pravna ograničenja u pogledu reprogramiranja postojećih partnerskih sporazuma. Taj je pristup donekle nepraktičan te će biti neizvediv ako dođe do još jedne krize. Opterećujući postupci prepreka su za fleksibilnost u primjeni ESIF-a te bi mogli spriječiti postizanje ciljeva programa Europa 2020.

5.3

Programi teritorijalne suradnje trebali bi biti u većoj mjeri dostupni lokalnim vlastima, time što bi se blaže primjenjivala načela upravne podjele pojedinačnih država članica. Riječ je o tome da mnoge zajednice koje potpadaju pod nadležnost upravnih općina ili područja ne mogu samostalno sudjelovati u pozivima jer moraju dobiti odobrenje višeg tijela. Time se sprečava razvoj malih zajednica, osobito u planinskim područjima.

6.   Sažeti prikazi po zemljama

6.1

Europska komisija trebala bi biti odlučnija u praćenju provedbe preporuka u pojedinačnim državama članicama te bi se posebno trebala pobrinuti da ih i druge države članice promiču i da su predane tom postupku. Sve ove preporuke trebalo bi provoditi uz veće sudjelovanje socijalnih partnera. Važno je napomenuti da je posljednjih godina nezadovoljstvo tekućim reformama u mnogim zemljama poraslo. Reforme se često nameću a da se pritom ne uzimaju u obzir tradicije različitih nacija. Zakonodavstvo doneseno na europskoj razini u nekim se državama članicama provodi vrlo liberalno, a u drugima vrlo konzervativno. Zbog toga socijalni akteri trebaju imati veću odgovornost.

6.2

Države članice suočene su s vrlo složenim postupkom reprogramiranja koji će prouzročiti dodatne birokratske postupke jer je potrebno ispuniti jednake obveze kao i za pripremu partnerskog sporazuma (pokazatelji uspješnosti, uvjeti itd.), što znači uključivanje dodatnih stručnjaka i dodatne troškove. Ako ih se pretjerano optereti dodatnim obvezama, postojeći zaposlenici mogli bi postati manje učinkoviti u svojem poslu, što je suprotan učinak od željenoga.

6.3

Socijalni akteri i drugi dionici zastupljeni u nadzornim odborima operativnih programa često se žale na ovlasti državne uprave pri donošenju odluka te na pritisak da se predstave financijski podaci, umjesto usredotočenosti na stvarna poboljšanja. Također se žale na nedostatak analize troškova i koristi.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Uredba (EU) br. 1303/2013.

(2)  Odluka Komisije od 10. srpnja 2015., C(2015) 4806 final.

(3)  SL L 270, 15.10.2015., str. 1.; SL L 347, 20.12.2013., str. 289.; SL L 347, 20.12.2013., str. 259.; SL L 347, 20.12.2013, str. 259.; SL L 347, 20.12.2013., str. 487.

(4)  COM(2012) 727 final; COM(2013) 144 final; SL C 120, 26.4.2013., str. 1.; SL L 72, 12.3.2014., str. 1.

(5)  SL L 74, 14.3.2014., str. 1.

(6)  SL L 352, 24.12.2013, str. 1.; SL L 204, 31.7.2013., str. 11.; SL L 248, 24.9.2015., str. 9.

(7)  https://ec.europa.eu/priorities/publications/president-junckers-political-guidelines_en.

(8)  Vidjeti bilješku 1.

(9)  Ta je skupina zadužena za utvrđivanje dobrih i loših praksi te za pomoć pri širenju mogućnosti pojednostavljenja među tijelima države članice. Njezin će rad pridonijeti postignućima općih ciljeva bolje regulacije i inicijativi „Usmjeravanje proračuna na rezultate”, COM(2015) 639, str. 6.

(10)  Vidjeti bilješku 2.

(11)  Vidjeti bilješku 3.

(12)  Vidjeti bilješku 4.

(13)  Plan ulaganja za Europu, COM(2014) 903 final.

(14)  Zelena knjiga o stvaranju unije tržišta kapitala; Pristup malih i srednjih poduzeća financiranju; Obiteljska poduzeća u Europi kao izvor novog rasta i boljih radnih mjesta.

(15)  U članku 14. stavku 1. Uredbe 1304/2013 navodi se: „Pored mogućnosti iz članka 67. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Komisija može nadoknaditi izdatke koje su platile države članice na temelju standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnih iznosa koje određuje Komisija.”

(16)  Lokalni razvoj koji vodi zajednica (CLLD).

(17)  SL C 13, 15.1.2016, str. 40.

(18)  Komunikacija Komisije – Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova, COM(2015) 639 final, str. 14.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/103


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga

[COM(2015) 615 final – 2015/0278 (COD)]

(2016/C 303/14)

Izvjestitelj:

Ask Løvbjerg ABILDGAARD

Dana 13. siječnja 2016., sukladno članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europsko vijeće odlučilo je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o:

Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredaba država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga

[COM(2015) 615 final – 2015/0278 (COD)].

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 12. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 152 glasa za i 1 suzdržanim.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO za zadovoljstvom pozdravlja prijedlog Europske komisije o Europsko aktu o pristupačnosti.

1.2

EGSO smatra da je prijedlog za Europski akt o pristupačnosti dobar primjer zakonodavstva EU-a kojemu je svrha postići da unutarnje tržište služi i građanima i poduzećima.

1.3

Na temelju praćenja tržišta i analiza prepreka diljem EU-a u vezi s pristupačnosti za osobe sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima, EGSO predlaže postupno proširenje područja primjene predložene Direktive nakon ocjene njezine provedbe i savjetovanja s dionicima, kako bi se obuhvatili terminali za plaćanje, ugostiteljske usluge, usluge osiguranja, elektronički časopisi i novine, kao i fizički prostori i web-mjesta koji omogućuju pristup proizvodima i uslugama obuhvaćenima Direktivom.

1.4

EGSO potiče sve uključene strane da prošire tumačenje pravne osnove prijedloga, odnosno članka 114. UFEU-a, kako bi se izbjeglo preveliko ograničavanje na postojeću rascjepkanost tržišta u pogledu zahtjeva za pristupačnost.

1.5

EGSO predlaže da se u područje primjene Direktive uključe prometne infrastrukture i vozila koja nisu izričito obuhvaćena zakonodavstvom EU-a vezanim uz pristupačnost kako bi se izbjegli neželjeni regulatorni nedostaci.

1.6

EGSO preporučuje da se u tekst Direktive uvrsti posebna odredba kojom se predviđa da se Direktiva od svog stupanja na snagu isključivo primjenjuje na nove proizvode ili usluge. Time će se izbjeći gubici uzrokovani već provedenim ulaganjima u pristupačnost.

1.7

EGSO predlaže da se u cijelom EU-u uvede sustav označivanja pristupačnosti kao sredstvo kojim se omogućuje da osobe sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima mogu pronaći pouzdane i lako dostupne informacije o pristupačnosti proizvoda i usluga.

1.8

EGSO preporučuje da se Direktivom predvidi osnivanje jakih i dobro opremljenih provedbenih tijela sposobnih za suradnju u svim državama članicama radi stvaranja jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u pogledu zahtjeva za pristupačnost.

1.9

EGSO naglašava važnost aktivnog nadzora tržišta kako bi se izbjeglo da usklađenost svih relevantnih strana s Europskim aktom o pristupačnosti previše ovisi o pojedinačnim pritužbama potrošača sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima.

1.10

EGSO preporučuje da se razmotri uključivanje kriterija razumljivosti kao uvjeta za sve relevantne proizvode i usluge obuhvaćene područjem primjene Direktive.

2.   Kontekst prijedloga

2.1

Mjerama za pristupačnost sprečavaju se ili uklanjaju prepreke za uporabu proizvoda i usluga široke potrošnje. Time se osobama sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima, uključujući osobe s invaliditetom (1), omogućuje percepcija, uporaba i razumijevanje tih proizvoda i usluga ravnopravno s ostalima.

2.2

Potražnja za pristupačnim proizvodima i uslugama velika je, a broj građana s invaliditetom i/ili sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima znatno će porasti kako stanovništvo Europske unije bude starjelo.

2.3

Uzimajući u obzir starenje stanovništva, očekuje se da će 2020. godine približno 120 milijuna osoba u Europskoj uniji imati višestruk i/ili manji invaliditet.

2.4

Poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta kad je riječ o pristupačnim proizvodima i uslugama bit će korisno i za te građane/potrošače i za poduzeća.

2.5

Gospodarski subjekti trenutačno se suočavaju s različitim i često proturječnim nacionalnim zahtjevima za pristupačnost, zbog čega ne mogu iskoristiti potencijal unutarnjeg tržišta.

2.6

Pristupačnost je sastavni dio Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (2), a EU i 25 država članica potpisnice su te Konvencije (3).

2.7

Predloženom Direktivom također se podupiru države članice u ispunjavanju svojih nacionalnih obveza kao i obveza u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u pogledu pristupačnosti, čime EU ispunjava svoje obveze kao potpisnik Konvencije.

2.8

Kao što je prethodno navedeno, razlike između država članica kad je riječ o zakonodavstvu, standardima i smjernicama o pristupačnosti već postoje u određenoj mjeri i vrlo vjerojatno će se povećati kako države članice budu donosile nova pravila o pristupačnosti. To je djelomično posljedica stupanja na snagu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u EU-u i većini država članica, kao i općih značajki njezinih odredaba, koje se mogu različito tumačiti i primjenjivati pri provođenju na nacionalnoj razini.

2.9

Kao posljedica toga, vlasti i svi gospodarski subjekti suočavaju se s nesigurnošću u pogledu zahtjeva za pristupačnost za potencijalne prekogranične proizvode i usluge te u pogledu primjenjivog okvira politike za pristupačnost. Osim toga, postoji opasnost da će se u budućnosti, s daljnjom primjenom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, u državama članicama pojaviti dodatne nesigurnosti.

3.   Sažetak prijedloga

3.1

Svrha predložene Direktive je određivanje zajedničke definicije na razini EU-a i provedbenog okvira za zahtjeve koji se odnose na pristupačnost određenih proizvoda i usluga.

3.2

Predložena Direktiva uskladit će zahtjeve za pristupačnost za sljedeće proizvode i usluge:

računalnu opremu i operativne sustave,

bankomate; uređaje za naplatu karata i prijavne uređaje,

pametne telefone,

TV opremu u vezi s uslugama digitalne televizije,

telefonske usluge i odgovarajuću opremu,

audiovizualne medijske usluge (AVMS) i odgovarajuću opremu,

zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge putničkog prijevoza te usluge putničkog prijevoza vodnim putovima,

bankarske usluge,

e-knjige,

e-trgovinu.

3.3

Štoviše, u prijedlogu se primjenjuju isti zahtjevi za pristupačnost kako bi se definirale obveze i kako bi se dao sadržaj – već postojećim, ali nedefiniranim – obvezama pristupačnosti utvrđenima zakonodavstvom EU-a, primjerice u području javne nabave i strukturnih i investicijskih fondova.

3.4

Prijedlogom se ne propisuje detaljno kako će se u praksi ispuniti obveza o pristupačnosti proizvoda ili usluga u skladu s utvrđenim zahtjevima za pristupačnost. Ako taj pristup dovede do prepreka na unutarnjem tržištu, prijedlog pruža Komisiji druge mogućnosti kako bi državama članicama dala smjernice kao što su normizacija ili provedbene mjere.

3.5

Prijedlog uključuje mogućnost uporabe dobrovoljnih usklađenih normi kako bi se osigurala pretpostavka usklađenosti sa zahtjevima za pristupačnost. Također pruža mogućnost Europskoj komisiji da izdaje tehničke specifikacije u slučajevima gdje neodgovarajuća europska normizacija dovodi do očitih nedostataka u smjernicama za pristupačnost.

3.6

Prijedlogom se predviđa jednostavnije ocjenjivanje sukladnosti (samodeklariranje) i korištenje postojećih mehanizama za nadzor tržišta kako bi se ocijenila sukladnost proizvoda sa zahtjevima za pristupačnost. Također se omogućuje jednostavniji postupak za provjeru sukladnosti usluga.

3.7

Prijedlogom se obvezuju države članice da s primjenom svih mjera iz Direktive, uključujući slobodan promet proizvoda i usluga, započnu najkasnije šest godina nakon stupanja Direktive na snagu.

4.   Opći komentari

4.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) srdačno pozdravlja prijedlog Komisije kao pravni instrument osmišljen kako bi unutarnje tržište podjednako služilo građanima i poduzećima.

4.2

Prijedlog ima velik potencijal za ostvarivanje veće transparentnosti, jasnoće i dosljednosti na unutarnjem tržištu za gospodarske subjekte, uključujući proizvođače i pružatelje usluga, smanjujući tako cijenu dostupnih dobara i usluga u EU-u. Prijedlogom bi se posebice mogao sniziti ulazni prag za manje gospodarske subjekte koji mogu ponuditi rješenja za pristupačnost izvan svojih često uskih nacionalnih tržišta.

4.3

Nadalje, prijedlogom bi se moglo pridobiti povjerenje potrošača koji u prekograničnoj kupovini dobara i usluga imaju potrebe u pogledu s pristupačnosti, osobito zbog uključivanja e-trgovine u područje primjene prijedloga.

4.4

EGSO je uvjeren da bi prijedlog Direktive još bolje služio svojoj svrsi da uključuje obuhvatnije područje primjene i jače provedbene mehanizme.

4.5

EGSO preporučuje da Komisija ponovno razmotri svoje usko tumačenje članka 114. UFEU-a. Tumačenje, na kojem se temelji prijedlog, znatno ograničava područje primjene Direktive i ne uzima dovoljno u obzir potencijalne buduće prepreke za prekograničnu isporuku pristupačnih dobara i usluga, što bi moglo smanjiti uključivanje rješenja za pristupačnost u dugoročno planiranje poduzeća koja posluju unutar sektora i tržišta neobuhvaćenih područjem primjene prijedloga.

4.6

Predloženo područje Direktive do te mjere je smanjeno da bi se moglo dogoditi da se zahtjevima za pristupačnost obuhvati samo dio neke usluge, zbog čega bi njezini ostali dijelovi ostali nepristupačni ili bi u nekim slučajevima osobama sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima usluga u cijelosti ostala nedostupna. Primjer su bankarske usluge: Direktiva ne obvezuje banke da svoje fizičke prostore učine pristupačnima osobama sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima.

5.   Posebne primjedbe

5.1

Na temelju praćenja tržišta i analiza prepreka diljem EU-a u vezi s pristupačnosti za osobe sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima te nakon evaluacije provedbe predložene Direktive i savjetovanja s dionicima, EGSO predlaže postupno uključivanje sljedećih elemenata u područje primjene Direktive:

terminali za plaćanje, kao što su prodajna mjesta za korisnike sustava kartičnog plaćanja,

ugostiteljske usluge, uključujući hotele,

usluge osiguranja, uključujući privatne i javne mirovinske sustave,

elektroničke verzije novina i časopisa,

izgrađeni okoliš povezan s, ili koji omogućava pristup, proizvodima i uslugama koje su inače obuhvaćene područjem primjene Direktive,

internetske stranice i mobilne aplikacije koje su gospodarski subjekti učinili dostupnima, a koji su inače obuhvaćeni područjem primjene Direktive.

5.2

EGSO općenito preporučuje proširenje tumačenja članka 114. UFEU-a kako bi se omogućilo šire područje primjene Direktive. U skladu s praksom Suda Europske unije, potencijalna rascjepkanost tržišta, tehnička složenost reguliranja tržišta i zaštita potrošača aspekti su koji bi se također mogli uzeti u obzir prilikom predlaganja zakonodavnih akata na osnovi članka 114. UFEU-a (4). Dakle, trenutačna rascjepkanost tržišta nije jedini kriterij koji je potrebno primijeniti za određivanje područja primjene Direktive.

5.3

EGSO predlaže da se u područje primjene Direktive uključe prometne infrastrukture i vozila koja nisu izričito obuhvaćena zakonodavstvom EU-a vezanim uz pristupačnost kako bi se izbjegli neželjeni regulatorni nedostaci. Ovakvo umjereno proširenje područja primjene Direktive omogućilo bi definiranje zahtjeva u pogledu pristupačnosti relevantne prometne infrastrukture, prostora vezanih za prometne infrastrukture te vozila, koji nisu pokriveni postojećim zakonodavstvom EU-a, a čime bi se izbjeglo proizvoljno razlikovanje između pojedinih načina prijevoza i prometne infrastrukture te poboljšala pristupačnost cjelokupnog prijevoznog lanca osobama sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima koje žele putovati.

5.4

EGSO smatra da je potrebno pojasniti da se od svog stupanja na snagu Direktiva isključivo primjenjuje na nove proizvode ili usluge kako bi se izbjegli gubici uzrokovani već provedenim ulaganjima u pristupačnost. S obzirom na kratak vijek trajanja proizvoda i usluga informacijske tehnologije, imalo bi smisla skratiti vremenski rok od šest godina za stupanje na snagu, barem za odredbe koje se primjenjuju na informacijsku i komunikacijsku tehnologiju i povezane usluge.

5.5

Ako bi se u područje primjene Direktive uključili dijelovi izgrađenog okoliša i fizičke infrastrukture kao što to preporučuje EGSO, mogla bi se uzeti u obzir primjena progresivne provedbe zahtjeva za pristupačnost, zajedno s proizvodima i uslugama povezanima s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama s kraćim vremenskim rokom za provedbu te izgrađenim okolišem s duljim vremenskim rokom.

5.6

EGSO predlaže da se Direktivom izričito omogući izrada oznake na razini EU-a za pristupačnost proizvoda i usluga koja bi mogla olakšati provedbu Direktive. Oznaka CE, kako je predviđeno prijedlogom Komisije, nije namijenjena za označavanje pristupačnosti za osobe sa smanjenim funkcionalnim sposobnostima. Od potrošača se ne može očekivati da budu upoznati s područjem primjene predložene Direktive te oni stoga neće moći utvrditi označava li oznaka CE na određenom proizvodu sukladnost s Europskim aktom o pristupačnosti ili sukladnosti s važećim propisima EU-a drugačije naravi. Stoga se oznaka CE treba smatrati instrumentom koji omogućuje stavljanje na tržište proizvoda i usluga koji su u skladu s važećim propisima, a ne informacijom o pristupačnosti koja je namijenjena potrošačima.

5.7

S obzirom da sustav oznake CE ne obuhvaća usluge, EGSO smatra da, kao posljedica Europskog akta o pristupačnosti, postoje dodatni razlozi za uvođenje nove oznake za pristupačnost u EU-u. Oznaka o pristupačnosti usluga trebala bi po svojoj naravi također obuhvaćati određenu razinu svijesti o pristupačnosti među relevantnim osobljem.

5.8

EGSO bi želio naglasiti da se Direktivom treba omogućiti zaštitu od snižavanja postojećih standarda za pristupačnost koji se primjenjuju u državama članicama. Ugrožavanje dobrog funkcioniranja postojećeg sustava označivanja pristupačnosti također bi trebalo izbjegavati. Istovremeno je od ključne važnosti da se korištenjem Direktive spriječe proturječni zahtjevi za pristupačnost za gospodarske subjekte.

5.9

EGSO predlaže da se u Direktivu uključe dvije dodatne definicije:

definicija pružatelja usluga, kako bi se izbjegao svaki mogući nesporazum u vezi s činjenicom da se neki pružatelji usluga obuhvaćeni dotičnim prijedlogom ne nalaze unutar područja primjene drugih dijelova zakonodavstva EU-a koji se odnose na pružanje usluga,

definicija internetske stranice, kako bi se izbjegao svaki mogući nesporazum u vezi s pružanjem određenih funkcionalnosti na određenoj internetskoj stranici uporabom stranica trećih strana. Sve internetske stranice i njihove funkcionalnosti u vezi s proizvodima i uslugama koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive trebale bi biti izričito obuhvaćene takvom definicijom.

5.10

EGSO smatra da je potrebno posebnu pozornost posvetiti primjeni predloženih odredbi o temeljnim promjenama i nerazmjernom opterećenju kako bi se izbjegla proizvoljna primjena općih obveza Direktive. EGSO uviđa da je potrebu za temeljnim promjenama te primjenu koncepta nerazmjernog opterećenja potrebno ocjenjivati na pojedinačnoj osnovi. Predlaže se da predstavnici organiziranog civilnog društva, uključujući socijalne partnere, a posebice predstavnici organizacija osoba s invaliditetom, budu uključeni u primjenu koncepata temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja u vezi s nadzorom tržišta, predviđenih Direktivom.

5.11

EGSO predlaže da se u tekstu prijedloga ojačaju odredbe koje se odnose na provedbu Direktive. Nužno je da provedbena tijela pomognu u ostvarivanju jednakih uvjeta za gospodarske subjekte u cijelom EU-u kako bi se postigao cilj Direktive, to jest slobodno kretanje dostupnih proizvoda i usluga na unutarnjem tržištu. Iz tog je razloga provedbeno tijelo u jednoj državi članici obvezno surađivati s provedbenim tijelima u drugim državama članicama. Nadalje, provedbena tijela trebaju posjedovati dovoljne analitičke sposobnosti i tehničku stručnost. Na taj način, ona bi mogla svim relevantnim dionicima dati smjernice za pravilnu primjenu zahtjeva za pristupačnost u sklopu predložene Direktive.

5.12

EGSO naglašava važnost aktivnog nadzora tržišta kako bi se izbjeglo da se djelotvorna i transparentna primjena predložene Direktive previše oslanja na pojedinačne pritužbe. Pristup tržišnom nadzoru koji se temelji na pojedinačnim pritužbama podrazumijeva znatan rizik od proizvoljne primjene Direktive i također mogućih različitih uvjeta za gospodarske subjekte u svim državama članicama, što je situacija koja se Direktivom želi izbjeći.

5.13

EGSO smatra pozitivnim da se u Prilog I. prijedlogu Direktive u kojem se navode primjenjivi funkcionalni zahtjevi za pristupačnost također uvrsti kriterij razumljivosti, kojemu je svrha olakšavanje pristupa osobama s intelektualnim teškoćama, kao i javnosti u cjelini. Međutim, slučajevi u kojima je kriterij razumljivosti izabran kao relevantni funkcionalni zahtjev navode se poprilično proizvoljno. EGSO preporučuje da Komisija razmotri uključivanje kriterija razumljivosti kao uvjeta za sve relevantne proizvode i usluge obuhvaćene područjem primjene Direktive i njezinih priloga.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom one su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu ravnopravno s ostalima.

(2)  Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD).

(3)  Iako su sve države članice EU-a potpisale Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, Finska, Irska i Nizozemska trenutačno su u postupku njezine ratifikacije.

(4)  Predmet C-217/04, UK protiv Europskog parlamenta i Vijeća, 2. svibnja 2006.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/109


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice

[COM(2015) 669 final – 2015/0308 (COD)],

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Europska granična i obalna straža te učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU-a

[COM(2015) 673 final]

i

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj graničnoj i obalnoj straži te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2007/2004, Uredbe (EZ) br. 863/2007 i Odluke 2005/267/EZ

[COM(2015) 671 final – 2015/0310 (COD)]

(2016/C 303/15)

Izvjestitelj:

Giuseppe IULIANO

Suizvjestitelj:

Cristian PÎRVULESCU

Dana 21. siječnja i 4. veljače 2016., sukladno članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament i Vijeće odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 768/2005 o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice

[COM(2015) 669 final – 2015/0308 (COD)],

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Europska granična i obalna straža te učinkovito upravljanje vanjskim granicama EU-a

[COM(2015) 673 final]

i

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj graničnoj i obalnoj straži te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2007/2004, Uredbe (EZ) br. 863/2007 i Odluke 2005/267/EZ

[COM(2015) 671 final – 2015/0310 (COD)].

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 12. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 133 glasa za i 2 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO načelno podupire prijedloge za izmjenu uredbi koje je predložila Komisija, ali iznosi neke primjedbe.

1.2

Odluke nekih država članica o zatvaranju granica velik su rizik za slobodu kretanja. Europske institucije moraju jamčiti funkcioniranje Schengenskog sporazuma. EGSO je na plenarnom zasjedanju održanom 17. veljače 2016. usvojio važnu rezoluciju (1) kojom brani schengenski prostor i u kojoj je od Vijeća i država članica zatražio da osiguraju kako slobodu kretanja, tako i konsolidaciju i proširenje schengenskog prostora.

1.3

Odredbe Schengenskog sporazuma moraju se u svim državama članicama provoditi na jednak način, a za to je potrebno donijeti nove, pravno obvezujuće mjere. EGSO se, međutim, ne slaže s prijedlogom Komisije da se uspostave obavezne i sustavne kontrole na vanjskim granicama schengenskog prostora za građane EU-a jer to ograničava jednu od temeljnih sloboda.

1.4

Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje Schengenskog sporazuma, vanjskim, zajedničkim, granicama moraju zajedno upravljati EU i države članice. EGSO je prva institucija koja je predložila osnivanje europske granične straže.

1.5

Prijedlog za jačanje uloge Frontexa s novim jedinicama i snagama za brzo djelovanje od 1 500 službenika i stručnjaka mora pratiti veća transparentnost u pogledu upravljanja Agencijom i njenog djelovanja, kao i veća odgovornost Agencije.

1.6

Mora se poboljšati suradnja između Agencije za granice i nacionalnih tijela. Agencija mora osnažiti centar za analizu rizika, radi čega će moći slati službenike za vezu u države članice i raspolagati ovlastima za ocjenjivanje operativne sposobnosti i resursa. EU mora jamčiti suradnju država članica u graničnim operacijama koje vodi Agencija.

1.7

Pravo Agencije na intervenciju, čak i kad država članica to ne traži, najosjetljivija je mjera u Komisijinom prijedlogu. EGSO se slaže s time da Komisija može odlučiti o intervenciji Agencije na vanjskim granicama, ali samo u hitnim situacijama i u skladu s transparentnim postupkom koji uključuje žurnu obavijest europskim zakonodavnim tijelima (Parlamentu i Vijeću).

1.8

Potrebno je poboljšati koordinaciju između različitih agencija i institucija koje imaju nadležnost u području kontrole granica, obalne straže, pomorske sigurnosti, spašavanja na moru, carine i ribarstva. Međutim, ta tijela i institucije moraju i zadržati svoje zadaće. Zbog toga EGSO predlaže da se uredba odnosi na europsku graničnu stražu, a da se izostavi pojam „obalna” (2).

1.9

Nadzor granica ne smije se militarizirati. Granična straža ne smije imati vojni karakter već sličiti građanskoj policiji,

1.10

Kada se na vanjskim granicama, bile one morske ili kopnene, osobe nađu u situaciji opasnoj po život i sigurnost, prva je obaveza granične straže i ostalih institucija koje djeluju na licu mjesta, spasiti i na odgovarajući način zbrinuti ljude. EGSO želi naglasiti da su posljednjih mjeseci brojne osobe raseljene zbog ratova u susjedstvu izgubile život na obalama i granicama Europe, a da vlasti nisu poduzele potrebne akcije spašavanja i zaštite.

1.11

EGSO smatra da se prijedlog Komisije za poboljšanje upravljanja vanjskim granicama mora usvojiti zajedno s promjenama u zajedničkom sustavu azila. Trenutna kriza posljedica je toga što Europa nije kadra razviti zajednički sustav azila i pružiti odgovarajuću zaštitu stotinama tisuća raseljenih ljudi i tražitelja azila koji pristižu na naše granice. Neke vlade nisu prihvatile prijedloge Komisije i odluke Vijeća o provođenju programa premještanja i preseljenja te odbijaju ispunjavati obaveze koje proizlaze iz Ugovora i međunarodnog prava.

1.12

EGSO naglašava da u brojnim prilikama granična tijela nisu poštovala načelo zabrane vraćanja, koje je izrijekom navedeno u međunarodnom pravu o azilu i u Ugovoru. Odbor predlaže da se u okviru novog integriranog sustava vanjskih granica poboljša jamstvo poštivanja ljudskih prava.

1.13

U cilju suradnje s Agencijom u pogledu zaštite temeljnih prava, EGSO predlaže da jedan od članova Savjetodavnog foruma bude predstavnik Odbora. Odbor također predlaže da se ojača uloga dužnosnika za temeljna prava kako bi mogao djelovati na vlastitu inicijativu i da se razvije mehanizam pritužbi koji je predložio Europski ombudsman.

1.14

Odbor skreće pažnju na situaciju tisuća maloljetnika raseljenih zbog ratova koji pristižu na područje Europe bez pratnje i u ovim se trenucima nalaze u EU-u napušteni i bez zaštite, te predlaže Komisiji da se uvedu hitne mjere zaštite.

2.   Kontekst

2.1

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 osnovana je Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex).

2.2

EGSO je izradio mišljenje (3) u kojem je podržao osnivanje Frontexa, podsjećajući da se na granicama mora poštivati pravo na azil (načelo zabrane vraćanja) i da se mora osigurati zaštita temeljnih prava.

2.3

Kasnije je Uredbom (EZ) br. 863/2007 uspostavljen mehanizam za osnivanje jedinica za brzu intervenciju na granicama (RABIT) i izmijenjena Uredba (EZ) br. 2007/2004 u pogledu tog mehanizma te su definirane zadaće i ovlasti gostujućih službenika. Ta izmjena uredbe državama članicama omogućuje da od Agencije zatraže slanje jedinica za brzu intervenciju na granicama, koje se sastoje od odgovarajuće osposobljenih stručnjaka drugih država članica, na njihovo područje.

2.4

EGSO je izradio mišljenje (4) u kojem podupire ažuriranje te uredbe. Međutim, upozorio je da je potrebno poboljšati zaštitu ljudskih prava i prava na azil. Također je upozorio na opasnost od militarizacije nadzora i kontrole vanjskih granica.

2.5

Direktivom 2008/115/EZ („Direktiva o vraćanju”) propisuju se zajednički standardi i postupci u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim statusom, „u skladu s temeljnim pravima (…) uključujući obaveze u području zaštite izbjeglica i ljudskih prava”.

2.6

Uredba o Frontexu posljednji je put izmijenjena u listopadu 2011. i tada je nadzor granica definiran kao zajednička odgovornost EU-a i država članica, te je uspostavljeno integrirano upravljanje. Osnovane su europske jedinice granične straže, ali i dalje pomoć Agencije traži država članica. Usporedno s time, ojačana je uloga Frontexa u postupcima vraćanja i povećana ovlast Agencije u zaštiti temeljnih prava.

3.   Prijedlog Komisije: Europska granična i obalna straža i učinkovitije upravljanje europskim vanjskim granicama

3.1

Prijedlog Komisije da se utemelji europska granična i obalna straža jedna je od mjera koje se predviđaju u Europskom migracijskom programu u cilju boljeg upravljanja vanjskim granicama EU-a i njihove sigurnosti te je odgovor na potrebu da se, u skladu sa zahtjevima ministara unutarnjih poslova od 20. studenoga 2015. (5), ojačaju sigurnosne kontrole na vanjskim granicama EU-a.

3.2

Europska granična i obalna straža sastojat će se od Europske agencije za graničnu i obalnu stražu, nastale iz Frontexa, i tijela odgovornih za upravljanje granicama država članica koja će i dalje svakodnevno upravljati vanjskim granicama.

3.3

Nova europska granična i obalna straža imat će na raspolaganju brzo dostupnu pričuvu od 1 500 službenika i stručnjaka (koje će se moći rasporediti u roku od najviše tri dana) i tehničku opremu, bit će zadužena za praćenje i nadzor, imat će pravo na intervenciju i nadzor nad obalnom stražom te ovlast da djeluje u trećim zemljama, bit će jamstvo unutarnje sigurnosti i igrat će veću ulogu u pogledu vraćanja. Standardna europska putna isprava za vraćanje osigurat će bolje prihvaćanje vraćenih osoba u trećim zemljama.

3.4

Europska komisija predložila je i druge mjere za upravljanje vanjskim granicama EU-a i zaštitu schengenskog prostora bez unutarnjih granica. Kako bi se dodatno pojačala sigurnost europskih građana, Komisija predlaže uvođenje sustavnih kontrola na temelju provjere odgovarajućih baza podataka za sve osobe koje ulaze u schengenski prostor ili ga napuštaju. Ti će prijedlozi doprinijeti učinkovitijem upravljanju migracijom, poboljšanju unutarnje sigurnosti EU-a i očuvanju načela slobodnog kretanja osoba.

3.5

Komisija predlaže posebnu izmjenu Zakonika o schengenskim granicama kako bi se uvela obaveza sustavnih provjera građana EU-a na vanjskim kopnenim, morskim i zračnim granicama uvidom u baze podataka kao što su Schengenski informacijski sustav, Interpolova baza podataka izgubljenih ili ukradenih putnih isprava i odgovarajući nacionalni sustavi. U Prijedlogu se također naglašava potreba za boljom provjerom biometrijskih podataka u putovnicama građana EU-a u slučaju sumnje u vjerodostojnost putovnice ili legitimitet njezina vlasnika. Od sada će kontrole biti obavezne i pri izlasku iz Europske unije.

4.   Opće napomene

4.1

Na sastanku Europskog migracijskog foruma (6)26. i 27. siječnja 2015., civilno društvo je na poziv Komisije i EGSO-a raspravljalo s europskim institucijama o humanitarnoj krizi na Sredozemlju i dolasku mješovitih tokova migranata i tražitelja azila. Nakon zaključaka Foruma, Komisija je usvojila određene inicijative za poboljšanje politike azila i granica. Međutim, Odbor izražava žaljenje što Vijeće nije uzelo u obzir zaključke Foruma. Mnogi sadašnji problemi mogli su se izbjeći da su se provele njegove preporuke.

4.2

Aktualna kriza iznosi na vidjelo ograničenja modela upravljanja vanjskim granicama i nedovoljne ovlasti kojima trenutno raspolaže Frontex. EGSO je u više svojih mišljenja (7) predložio da EU vanjske granice schengenskog prostora smatra zajedničkima i da u skladu s time odgovornost zajednički snose EU i države članice.

4.3

Odbor je prva institucija koja je predložila osnivanje europske granične straže. Također je izradio prijedloge (8) za zaštitu temeljnih prava pri kontroli granica i politici vraćanja.

4.4

EGSO smatra da se prijedlozi Komisije za poboljšanje upravljanja vanjskim granicama moraju usvojiti zajedno s promjenama u zajedničkom sustavu azila. Masovni dolazak raseljenih osoba na vanjske granice nekih zemalja nadmašuje kapacitet djelovanja i iznosi na vidjelo činjenicu da dublinski sustav nije u stanju upravljati masovnim dolaskom raseljenih osoba i tražitelja azila. Odgovornost mora biti zajednička i temeljiti se na solidarnosti. Odbor predlaže:

4.4.1

ispunjenje planiranog hitnog premještanja i uspostavu trajnog mehanizma premještanja koje je dogovorilo Europsko vijeće 22. rujna 2015.

4.4.2

proširenje programa preseljenja na preseljenje izbjeglica iz država izvan EU-a i njihovo nastanjivanje u Uniji, u suradnji s trećim zemljama i UNHCR-om i

4.4.3

uvođenje novih programa premještanja unutar EU-a uz pružanje financijskih poticaja državama članicama koje se na to obvežu. Mehanizam premještanja mora biti trajan i djelotvoran te se temeljiti na ključu raspodjele.

4.4.4

EGSO je već u drugim prilikama (9) izjavio da dublinski sustav valja izmijeniti i zamijeniti sustavom veće solidarnosti unutar EU-a koji će uzimati u obzir volju tražitelja azila i jamčiti podjelu odgovornosti među državama članicama.

4.5

Prijedlogom Komisije osnažuje se uloga Agencije za granice u postupcima vraćanja. Odbor podsjeća na sljedeće:

4.5.1

upravni postupak izgona mora biti individualan i svaka osoba na koju se on odnosi ima pravo iznijeti svoja upravna i sudska očitovanja nadležnim tijelima i

4.5.2

Poveljom se izričito zabranjuje kolektivno protjerivanje te se propisuje da nitko ne smije biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude osuđen na smrtnu kaznu, mučenje ili drugo nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kaznu.

4.5.3

EGSO je upozorio (10) da EU ne bi smio Tursku smatrati sigurnom zemljom u pogledu azila; UNHCR i razne nevladine organizacije također su izjavile da nedavni sporazum između EU-a i Turske nije u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom o azilu jer „izbjeglicama je potrebna zaštita, a ne odbacivanje” (11). Bivša jugoslavenska republika Makedonija odlukom o zatvaranju granica izbjeglicama također krši pravo na azil.

4.6

EGSO ocjenjuje pozitivnim to što su reformom uredbe o Frontexu iz listopada 2011. uspostavljeni Savjetodavni forum i dužnosnik za temeljna prava te sa zadovoljstvom pozdravlja to što su u novom prijedlogu uredbe uzeti u obzir neki prijedlozi Odbora (12) za zaštitu temeljnih prava na vanjskim granicama.

5.   Posebne napomene

5.1

Odbor preporučuje integriran i preventivan pristup kojim bi se pozornost posvetila pažljivoj analizi podataka o kretanju na granicama Unije, zahvaljujući čemu bi se moglo predvidjeti gdje i kada bi nacionalnim vlastima mogla biti potrebna pomoć. Također je potrebno izraditi skup smjernica i pokazatelja na temelju kojih će se moći procijeniti u kojoj mjeri taj integrirani sustav ispunjava složenu zadaću koja mu je dodijeljena. Iskustvo i ocjenjivanje schengenskog sustava relevantni su za stvaranje sličnog mehanizma za upravljanje informacijama i operativnim mjerama.

5.2

EGSO smatra da, iako su po njegovu mišljenju obvezujuće odluke Agencije i njezino pravo na intervenciju neophodni, Unija treba koristiti sva potrebna sredstva kako bi osigurala suradnju država članica u svim operacijama Agencije na granicama. EGSO se slaže s time da Komisija može odlučivati o intervenciji Agencije na vanjskim granicama, ali samo u hitnim situacijama te u skladu s transparentnim postupkom koji bi podrazumijevao da se o tome odmah obavijeste europski zakonodavci (Parlament i Vijeće). To je ključan faktor uspjeha integriranog i koordiniranog pristupa upravljanju granicama koji moraju pratiti veća transparentnost i odgovornost Agencije u pogledu upravljanja i djelovanja.

5.3

Odbor smatra da je potrebno povećati stupanj koordinacije među brojnim tijelima nadležnim za obalnu stražu, kontrolu granica, carinu, pomorsku sigurnost, potragu i spašavanje na moru te zaštitu okoliša i ribarstvo. Moguće je izbjeći preklapanja i postići uštede, barem u pogledu proračuna Unije. Ipak, treba paziti da različita tijela i institucije zadrže sve svoje zadaće i spriječiti njihovo podređivanje krovnoj strukturi za jamčenje sigurnosti.

5.4

EGSO pozdravlja prijedlog za uspostavu europske granične straže, koja bi se sastojala od 1 500 stručnjaka (pripadnika granične policije). Njena bi se veličina mogla s vremenom mijenjati po potrebi. Bitni elementi su brzina kojom će se snage te granične straže moći poslati u pogranične zone i način na koji će surađivati sa svojim kolegama.

5.5

Drugi ključni čimbenik operativnih priprema je obučenost. Odbor smatra da je obuka potrebna, kako za pripadnike europske granične straže, tako i za službenike granične policije država članica. Agencija treba preuzeti istaknutu ulogu u obuci i prijenosu dobrih praksi među pripadnicima granične policije svih država članica. U provođenju programa obuke posebnu pozornost treba posvetiti temeljnim pravima, s obzirom na to da su pripadnici granične straže prve osobe s kojima se susreću izbjeglice i imigranti, od kojih se većina nalazi u stanju velike ranjivosti.

5.6

Pozitivno je to što će Agencija sudjelovati u postupku vraćanja. S obzirom na pozornost koja će se ubuduće posvećivati toj politici, moguće je da će resursi Agencije biti nedovoljni. Nadalje, u Komunikaciji kao i na operativnoj razini valja razjasniti na koji će način Agencija sudjelovati u postupku vraćanja, osobito kada djeluje na vlastitu inicijativu. Agencija se, također, treba pobrinuti da se u operacijama vraćanja u kojima ona sudjeluje poštuju temeljna prava povratnika (13).

5.7

Agencija mora surađivati s nadležnim vlastima kako bi se zajamčili odgovarajući uvjeti za prihvat povratnika, uključujući njihovu sigurnost. Odbor smatra da je poštivanje ljudskih prava preduvjet za potpisivanje sporazumā o ponovnom prihvatu s trećim zemljama i ne slaže se s time da države članice ili EU sklapaju sporazume o repatrijaciji sa zemljama koje nisu ratificirale osnovne međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih prava ili s onima koje ih sustavno krše (14).

5.8

Zaštita temeljnih prava treba biti prioritet Agencije. Temeljna ljudska prava vrijede za sve, a ne samo za građane Unije. Tražitelji azila i migranti zaštićeni su Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (15). EGSO je posebno zabrinut u pogledu poštivanja temeljnih prava u operacijama koje se odvijaju u trećim zemljama, poštivanja načela nediskriminacije u postupcima provjere pri ulasku u Uniju, kolektivnog protjerivanja i protjerivanja migranata i tražitelja azila u države u kojima se krše ljudska prava te zaštite iznimno ranjivih osoba, poput žena i maloljetnika bez pratnje.

5.9

Kako bi osigurao da se zaštiti temeljnih prava posvećuje potrebna pozornost i pruža potrebna potpora, Odbor Agenciji nudi pomoć sudjelovanjem u savjetodavnom forumu o temeljnim pravima. Osim toga, Agenciji preporučuje da omogući neovisno ocjenjivanje svojih postupaka i operacija. Kad se radi o unutarnjoj organizaciji Agencije, Odbor smatra da bi moglo biti dovoljno imenovati službenika za temeljna prava, pod uvjetom da on raspolaže solidnom radnom strukturom te znatnim ovlastima i resursima.

5.10

Odbor smatra dobrodošlim i potrebnim uvođenje novog europskog putnog dokumenta za građane trećih zemalja koji bi se koristio u postupku njihova vraćanja.

5.11

Odbor smatra da se Zakonik o schengenskim granicama može mijenjati, ali samo pod uvjetom da se ulože potrebni napori kako se kontrolama kojima bi podlijegali građani Unije, bez obzira na to pripadaju li schengenskom prostoru ili ne, ne bi ograničavalo njihovo kretanje, jedna od njihovih temeljnih sloboda. Opća uspostava tih kontrola, koje bi se vršile više ili manje naprednim tehnološkim sredstvima, ugrozila bi održivost schengenskog sustava.

5.12

EGSO želi još jednom istaknuti da je potrebna suradnja s civilnim društvom na svim razinama i u okviru svih aktivnosti. Podsjeća da je uloga civilnog društva i građana bila ključna za sprečavanje još teže situacije u humanitarnom smislu, kako u teritorijalnim vodama država članica tako i na njihovu tlu. Odbor smatra da podrška civilnom društvu, koje unatoč ograničenim sredstvima pokušava pomoći u ekstremnim situacijama, treba biti prioritet.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 133, 14.4.2016, str. 1.

(2)  SL C 177, 18.5.2016, str. 57.

(3)  SL C 108, 30.4.2004., str. 97.

(4)  SL C 44, 11.2.2011., str. 162.

(5)  http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/11/20-jha-conclusions-counter-terrorism/

(6)  http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.en.events-and-activities-european-migration-forum-1.

(7)  SL C 451, 16.12.2014., str. 1., SL C 458, 19.12.2014., str. 7., SL C 44, 11.2.2011., str. 162.

(8)  SL C 128, 18.5.2010., str. 29.

(9)  SL C 451, 16.12.2014., str. 1.

(10)  SL C 71, 24.2.2016., str. 82.

(11)  http://acnur.es/noticias/notas-de-prensa/2445-2016-03-21-10-57-17

(12)  Vidjeti bilješku 8.

(13)  Članak 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje kolektivno protjerivanje te se propisuje da nitko ne smije biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude osuđen na smrtnu kaznu, mučenje ili drugo nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kaznu.

(14)  Vidjeti bilješku 8.

(15)  Vidjeti bilješku 8.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/116


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008

[COM(2015) 636 final – 2015/0289 (COD)]

(2016/C 303/16)

Izvjestitelj:

Gabriel SARRÓ IPARRAGUIRRE

Dana 17. i 22. prosinca 2015. Europski parlament odnosno Vijeće, sukladno članku 43. stavku 2. i članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008

[COM(2015) 636 final – 2015/0289 (COD)].

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 11. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 146 glasova za, 4 protiv i 8 suzdržanih.

1.   Zaključci

1.1

EGSO podržava ciljeve koje Europska komisija nastoji ostvariti ovim prijedlogom te stoga smatra da je nužno revidirati uredbu koja je na snazi u cilju promicanja pojednostavljenja, povećanja transparentnosti, unapređenja upravljanja, jamčenja učinkovitog nadzora nad primjenom propisa, potvrde uzajamnosti s trećim zemljama i očuvanja tisućljetne kulture ribarstva osiguranjem njezine održivosti.

1.2

Odbor, međutim, smatra da bi prijedlog u svom sadašnjem obliku mogao značiti pretjerano birokratsko i administrativno opterećenje za Europsku komisiju, države članice i subjekte koje bi, ne osiguraju li se potrebni tehnički, materijalni i ljudski resursi, onemogućilo željeno pojednostavljenje i izazvalo štetne društveno-gospodarske posljedice za poslodavce i radnike u ribarskom sektoru.

1.3

EGSO poziva da se nadležnom odjelu Glavne uprave za pomorstvo i ribarstvo Europske komisije, kao i nadzornim tijelima država članica dodijeli dovoljno proračunskih i ljudskih resursa kako bi mogli na primjeren način izvršavati svoju zadaću.

1.4

Odbor se zalaže za to da za obradu zahtjeva za izdavanje ribolovnih odobrenja budu odgovorne države članice, dok bi se Europskoj komisiji omogućilo da provjerava valjanost odobrenja na temelju kriterija prihvatljivosti. Komisija će, poštujući svoju ulogu čuvarice Ugovora, na taj način paziti da države članice ispunjavaju svoje obveze.

1.5

EGSO poziva Komisiju, Vijeće ministara EU-a nadležnih za ribarstvo i Europski parlament da uzmu u obzir opće i posebne napomene iz ovog mišljenja.

2.   Kontekst

2.1

Zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP) obuhvaćeno je očuvanje morskih bioloških resursa te upravljanje ribolovnim resursima i flotama koje iskorištavaju te resurse. Njome su obuhvaćene ribolovne aktivnosti koje se odvijaju u vodama Unije kao i ribolovne aktivnosti koje izvan voda Unije obavljaju ribarska plovila Unije. ZRP je izmijenjen Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013.

2.2

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1006/2008 od 29. rujna 2008. uređuju se odobrenja plovilima Unije da love izvan voda Unije i odobrenja dodijeljena ribarskim plovilima trećih zemalja da djeluju u vodama Unije.

2.3

Komisija smatra da je potrebno revidirati važeću uredbu o ribolovnim odobrenjima kako bi se pravilno obuhvatili ciljevi novog ZRP-a i osigurala usklađenost s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike.

2.4

Komisija nadalje ističe međunarodne obveze koje je Unija preuzela kao ugovorna stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, prihvaćanjem Sporazuma FAO-a o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru te podržavanjem Međunarodnog plana FAO-a za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

2.5

Područje primjene se u prijedlogu proširuje na pitanja poput izdavanja izravnih odobrenja u slučajevima kada ne postoji važeći sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu s predmetnom trećom zemljom, odobravanja i izvješćivanja u vezi s pomoćnim plovilima ribarskih plovila, kontrole zamjene zastave, preraspodjele neiskorištenih ribolovnih mogućnosti i potrebe za pravnim okvirom koji bi Uniji omogućio bolje praćenje aktivnosti ribarskih plovila Unije u zakupu na temelju pravila koja je donijela nadležna regionalna organizacija za upravljanje u ribarstvu.

2.6

Prijedlogom se jednako tako uređuju mnoga druga pitanja poput razmjene podataka u elektroničkom obliku između država članica i Komisije, uspostave elektroničkog registra ribolovnih odobrenja Unije, pravila za plovila trećih zemalja koja djeluju u vodama Unije, uključujući podatke o ulovu, usklađena s pravilima koja se primjenjuju na ribarska plovila Unije, kao i mogućnost da Komisija usvoji delegirane akte i, prema potrebi, odmah primjenjive provedbene akte.

3.   Opće napomene

3.1

EGSO podržava ciljeve koje Europska komisija nastoji ostvariti ovim prijedlogom, naime ojačati kapacitet EU-a da nadzire svoju flotu koja lovi izvan voda EU-a bez obzira na okvir u kojem djeluje i uzimajući u obzir potrebu da se uspostavi ravnoteža između jače kontrole flote Unije i smanjenja radnog opterećenja nacionalnih uprava i uprave EU-a. EGSO smatra da je nužno revidirati uredbu koja je trenutačno na snazi u cilju promicanja pojednostavljenja, povećanja transparentnosti, unapređenja upravljanja, jamčenja učinkovitog nadzora nad primjenom propisa, potvrde uzajamnosti s trećim zemljama i očuvanja tisućljetne kulture ribarstva osiguranjem njezine održivosti.

3.2

Odbor, međutim, smatra da bi prijedlog u svojem sadašnjem obliku, u kojem se posebno ne navode odgovarajući instrumenti za pojednostavljenje sustava, mogao značiti pretjerano birokratsko i administrativno opterećenje koje bi, ne osiguraju li se potrebni tehnički, materijalni i ljudski resursi, onemogućilo željeno pojednostavnjenje. Potrebno je uspostaviti učinkovit postupak izdavanja odobrenja koji će jamčiti njihovu zakonitost, a da je istodobno jednostavan i brz. U suprotnom, subjekti iz EU-a bili bi ozbiljno pogođeni jer bi trpjeli posljedice kašnjenja u izdavanju odobrenja i na taj način gubili dane za ribolov i bili oštećeni s društveno-gospodarskog aspekta.

3.3

EGSO je svjestan da nedostaje osoblja i u nadležnom odjelu Glavne uprave za pomorstvo i ribarstvo Europske komisije i u nadzornim tijelima država članica. Stoga poziva da se dodijeli dovoljno proračunskih i ljudskih resursa kako bi mogli na primjeren način izvršavati svoju zadaću.

3.4

Potvrđujući važnu ulogu Europske komisije u cijelom postupku, Odbor se zalaže za to da za obradu zahtjeva za izdavanje ribolovnih odobrenja budu odgovorne države članice, ali pod uvjetom da se Europskoj komisiji omogući da provjerava valjanost odobrenja na temelju kriterija prihvatljivosti.

4.   Posebne napomene

4.1

EGSO smatra da bi definicija „promatračkog programa” u članku 3. točki (f), osim programa pod okriljem regionalnih organizacija za upravljanje u ribarstvu, trebala obuhvatiti i programe država članica, i to ne samo radi provjere postupa li se na plovilu u skladu s pravilima, nego i radi prikupljanja podataka.

4.2

U članku 5. stavku 1. točki (d) prijedloga utvrđuje se da država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje subjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj. EGSO smatra da je potrebno ukloniti taj kriterij prihvatljivosti jer može podrazumijevati dvostruku kaznu koja bi bila nerazmjerna i diskriminirajuća. Odbor ocjenjuje da su u uredbama (EZ) 1224/2009 (o kontroli) i (EZ) 1005/2008 (NNN) već predviđeni postupak i sankcije za teške prekršaje počinjene kako unutar tako i izvan voda EU-a.

4.3

U članku 7. stavku 5. utvrđuje se da država članica zastave na zahtjev Komisije odbija, obustavlja ili povlači odobrenje u slučajevima kada je takvo postupanje opravdano „razlozima važnije politike” (…). EGSO smatra da je tekst nedovoljno jasan i da može izazvati pravnu nesigurnost za subjekte ovisno o tome što Europska komisija bude u pojedinom slučaju smatrala „razlozima važnije politike”. U članku bi trebalo jasno odrediti da će se odobrenje odbiti, obustaviti ili povući na zahtjev Komisije ako ona procijeni da postoji ozbiljna opasnost od mogućeg prekršaja.

4.4

U članku 8. propisuje se da ribarsko plovilo Unije u vodama treće zemlje može obavljati ribolovne aktivnosti samo ako je ta zemlja ugovorna strana ili neugovorna surađujuća strana određene regionalne organizacije za upravljanje u ribarstvu. EGSO skreće pozornost na položaj Gvineje Bisau, s kojom EU ima sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu, ali koja nije ni ugovorna ni neugovorna surađujuća strana Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT). Odbor stoga smatra da EU ne bi smio zadirati u pitanja koja se odnose na suverenitet trećih zemalja. S druge strane, taj bi uvjet flotu EU-a doveo u nepovoljan konkurentski položaj u usporedbi s flotama trećih zemalja koje nisu dužne poštovati taj zahtjev. U svakom slučaju EGSO potiče Europsku komisiju da uz pomoć Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu nastavi ulagati napore kako bi osigurala sudjelovanje Gvineje Bisau u radu ICCAT-a u svrhu održivog iskorištavanja resursa.

4.5

U pogledu članka 12. stavka 3. i članka 12. stavka 4., EGSO izražava zabrinutost zbog mogućnosti da Europska komisija uspori postupak izdavanja ribolovnih odobrenja.

4.6

U pogledu članaka 13. i 14. koji se odnose na preraspodjelu neiskorištenih ribolovnih mogućnosti u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, Odbor poziva Europsku komisiju da tu preraspodjelu, zbog unutarnje dosljednosti, provodi preraspodjelom ribolovnih mogućnosti i u vodama EU-a i u okviru bilateralnih ribolovnih sporazumima s trećim zemljama, primjerice Norveškom.

4.7

U članku 18. točki (c) propisuje se da država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo ako je subjekt dostavio dokaz o održivosti planiranih ribolovnih aktivnosti na temelju: znanstvene evaluacije koju je osigurala treća zemlja i/ili regionalna organizacija za upravljanje u ribarstvu i ispitivanja potonje od strane države članice zastave na temelju ocjene njezina nacionalnog znanstvenog instituta. Odbor smatra da je potrebno ukinuti završno ispitivanje koje provodi država članica zastave.

4.8

Člankom 19. stavkom 2. utvrđuje se da Europska komisija ima 15 dana kako bi ispitala dokumentaciju koju dostave države članice i, u slučaju problema s određenim plovilom (plovilom ili brodovlasnikom), dodatna dva mjeseca da uloži prigovor na izdavanje odobrenja. Provedba tog stavka mogla bi dovesti do značajnog kašnjenja u izdavanju izravnih ribolovnih odobrenja.

4.9

Člankom 27. propisuje se da je država članica zastave obvezna obavijestiti Europsku komisiju o ribolovnom odobrenju barem 15 dana prije početka ribolovnih aktivnosti na otvorenom moru. U skladu s navedenim, EGSO smatra da bi rok od 15 dana trebalo ukloniti te propisati da se Komisiju treba obavijestiti „prije” početka aktivnosti.

4.10

EGSO smatra vrlo korisnim da se sve informacije između Komisije i država članica te s trećim zemljama razmjenjuju elektroničkim putem. Također smatra da je potrebno uspostaviti elektronički registar ribolovnih odobrenja.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


PRILOG

Sljedeća točka mišljenja Stručne skupine izmijenjena je u skladu s pripadajućim amandmanima koje je Skupština usvojila, no dobila je više od četvrtine glasova (pravilo 54. stavak 4. Poslovnika):

Točka 4.2.

U članku 5. stavku 1. točki (d) prijedloga utvrđuje se da država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje subjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj. EGSO smatra da je potrebno primjereno kazniti subjekt koji počini teški prekršaj; odbijanje izdavanja ribolovnog odobrenja ne predstavlja dvostruku kaznu, već primjenu kriterija prihvatljivosti. Odbor jednako tako smatra da bi se ta mjera trebala primjenjivati samo u slučaju pravomoćne presude.

Obrazloženje

Ta odredba može podrazumijevati dvostruku kaznu koja bi bila nerazmjerna jer subjekt i zapovjednik plovila ne bi samo podlijegali sankcijama predviđenim u člancima 90. do 92. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike te u člancima 42. do 47. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, nego i ne bi ispunjavali uvjete za izdavanje odobrenja.

Navedenim se odredbama već predviđaju znatne sankcije za subjekte koji počine teške prekršaje – od novčanih kazni (najmanje peterostruka vrijednost proizvoda ribarstva dobivenih počinjenjem teškog prekršaja) do drugih kaznenih mjera:

1.

zapljena ribarskog plovila uključenog u prekršaj;

2.

privremeno zaustavljanje ribarskog plovila;

3.

zapljena zabranjenih ribolovnih alata, ulova ili proizvoda ribarstva;

4.

privremeno ili trajno ukidanje odobrenja za ribolov;

5.

smanjenje ili ukidanje ribolovnih prava;

6.

privremeno ili trajno isključivanje iz prava za stjecanje novih ribolovnih prava;

7.

privremena ili trajna zabrana pristupa javnoj pomoći ili subvencijama;

8.

privremeno ili trajno ukidanje statusa odobrenoga gospodarskog subjekta dodijeljenog u skladu s člankom 16. stavkom 3.

Jednako tako, u članku 92. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 utvrđuje se sustav kaznenih bodova za teške prekršaje. Ako ukupni broj kaznenih bodova dosegne ili premaši neki određeni broj bodova, povlastica za ribolov automatski se oduzima za razdoblje od najmanje dva mjeseca. To razdoblje iznosi četiri mjeseca ako se povlastica za ribolov ukine po drugi put, osam mjeseci ako se povlastica za ribolov ukine po treći put te godinu dana ako se povlastica za ribolov ukine po četvrti put zbog činjenice da je ovlaštenik povlastice za ribolov prikupio određeni broj kaznenih bodova. Ako se ovlašteniku povlastice dodijeli određeni broj bodova peti put, povlastica mu se trajno oduzima.

S druge strane, smatramo da se krši načelo nediskriminacije jer se za iste prekršaje ne primjenjuju iste sankcije unutar i izvan voda EU-a. Plovila koja love izvan voda EU-a za iste bi prekršaje podlijegala dodatnoj sankciji jer tijekom 12 mjeseci ne bi ispunjavala uvjete za izdavanje ribolovnog odobrenja, čime bi se uspostavio dvostruki kriterij za slične prekršaje.

Rezultat glasovanja:

Za:

92

Protiv:

50

Suzdržani:

23


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/122


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008

[COM(2016) 39 final – 2016/023 (COD)]

(2016/C 303/17)

Izvjestitelj:

Vladimír NOVOTNÝ

Dana 4. veljače 2016., odnosno 18. veljače 2016., Europski parlament, odnosno Vijeće, sukladno članku 192. stavku 1., članku 207. i članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi kojom se poništava Uredba (EZ) br. 1102/2008

[COM(2016) 39 final – 2016/023 (COD)].

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 11. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 153 glasa za, 2 protiv i 3 suzdržanih.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Odbor bez zadrške preporučuje prihvaćanje Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 kao prvi korak prema ratifikaciji Minamatske konvencije od strane Europske unije kao cjeline te pojedinačnih država članica.

1.2

Globalni problem emisija žive iziskuje rješenja na globalnoj razini, a ona su iznesena u Minamatskoj konvenciji. EU i Japan glavni su inicijatori smanjivanja opterećenja koje živa predstavlja za okoliš (i građane), ali treba imati na umu da će živa i njezini spojevi zauvijek ostati komponente okoliša.

1.3

Odbor smatra da je kontinuirano djelovanje EU-a u pogledu žive na globalnoj razini, a osobito na razini same Unije, od 1990. godine dovelo do smanjenja antropogenih emisija žive u EU-u za 75 %, a usvojeno zakonodavstvo jamči njihovo daljnje postupno smanjenje.

1.4

Odbor preporučuje da EU svoje daljnje aktivnosti uskladi s provedbom ratificirane Minamatske konvencije po njezinu stupanju na snagu. Odbor je uvjeren da je zakonodavni okvir, kojim se prije svega reguliraju emisije, ali i proizvodni postupci i proizvodi, dostatan za ispunjavanje obveza iz Konvencije i ne ugrožava konkurentnost EU-a kao cjeline.

1.5

Odbor smatra nužnim da se problemu žive i njezinih surogata u postupcima proizvodnje i proizvodima posveti odgovarajući dio znanstvenih i istraživačkih kapaciteta EU-a.

1.6

Odbor također preporučuje da nadležna tijela Unije, zajedno s državama članicama EU-a kao potpisnicama Konvencije, nakon ratifikacije Minamatske konvencije sudjeluju na prvoj konferenciji potpisnica Konvencije o živi (COP 1) – koja se trenutačno priprema – i pridonesu novim saznanjima kojima će se omogućiti daljnje smanjenje antropogenih emisija žive i njihove uporabe u proizvodima i proizvodnim postupcima.

2.   Uvod

2.1

Živa je prirodni element na Zemlji, s prosječnim udjelom od približno 0,05 mg/kg u Zemljinoj kori, uz značajna lokalna odstupanja. U vrlo malim količinama prisutna je i u biosferi. Budući da je apsorbiraju biljke, živa se nalazi u gorivima poput ugljena, nafte i zemnog plina, ali i u biogorivima. Izgaranje biomase ima gotovo isti učinak u pogledu emisija žive kao i izgaranje ugljena. Problematika žive i njezinih emisija detaljnije je obrađena u dokumentima Programa ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) (1).

2.2

Čim se živa oslobodi, ostaje u okolišu te u različitim oblicima postaje sastavni dio ciklusa koji se sastoji od zraka, vode, sedimenata, tla i biote. Njezin se oblik može promijeniti (ponajprije mikrobnim metabolizmom) u metil-živu koja ima sposobnost taloženja u organizmima, posebno u onima u vodenom prehrambenom lancu (ribama i morskim sisavcima). Bioakumulacija žive i drugih teških metala te njihova sposobnost dalekometnog prijenosa kroz atmosferu predstavljaju razlog zbog kojeg ih se smatra globalnom ekološkom prijetnjom.

2.3

U nekim dijelovima svijeta, posebice izvan EU-a, velik broj ljudi izložen je živi znatno iznad razine sigurnosti. Prema najpozitivnijim procjenama, godišnje se u cijelom svijetu u atmosferu ispusti 1 960 tona žive, od čega na EU otpada 87,5 tona (4,5 % globalnoga godišnjeg iznosa). Količina izravnih emisija u vodu iznosi 900 tona godišnje, a taj je iznos gotovo isti pri prirodnim emisijama (zbog erozije stijena i vulkanskih aktivnosti). Pregled antropogenih emisija žive iznosi se u Dodatku 1.

2.4

Usprkos globalnom smanjenju potrošnje žive (globalna potražnja više je no upola manja u odnosu na 1980. godinu) i niskim cijenama, rudarska industrija u nizu zemalja diljem svijeta i dalje proizvodi živu. Najveći su proizvođači Kina i Kazahstan. U Europi je primarna proizvodnja obustavljena još 2003. godine, ali živa se izolira kao nusproizvod drugih postupaka ekstrakcije i obrade sirovina. Ta se živa klasificira kao otpad i s njom se postupa u skladu sa zakonodavstvom o otpadu.

2.5

Osim toga, uslijed prenamjene ili zatvaranja pogona za proizvodnju klora i alkalnih hidroksida velike količine žive na svjetsko tržište dospijevaju iz zemalja u kojima, za razliku od EU-a, trgovina živom nije zabranjena.

2.6

Emisije nastale izgaranjem ugljena i postupcima spaljivanja, pored ostalog čelika, kao i proizvodnjom obojenih metala predstavljaju glavninu antropogenih emisija, a to se osobito odnosi na emisije živinih spojeva u blizini točkastih izvora emisija u EU-u. Utvrđivanje različitih opcija obuhvaća kako izdvajanje žive u postupcima čišćenja ispušnih plinova, tako i specifične postupke izdvajanja (ako su takvi selektivni postupci svrsishodni).

2.7

Drugi glavni izvor antropogenih emisija, uglavnom elementarne žive, predstavlja uporaba amalgamskog zubnog ispuna. Po svemu sudeći, emisije u tom području (ponajprije ispuštanje u vodu) daleko je lakše pratiti, a u razvijenom se svijetu naveliko primjenjuju odgovarajuće tehnologije.

2.8

Odbor je u ranijim mišljenjima već iznio stajališta civilnog društva o štetnim emisijama žive i njezinih spojeva, pa se ovo mišljenje nadovezuje na ranija mišljenja (2).

3.   Dokument Komisije

3.1

Unija i njezinih dvadeset i šest država članica potpisali su novu međunarodnu konvenciju o živi, tzv. Minamatsku konvenciju, koja se na globalnoj razini bavi cijelim životnim ciklusom žive, od primarne eksploatacije žive do upravljanja njezinim otpadom. Cilj joj je zaštititi zdravlje ljudi i okoliš od antropogenih emisija žive i njezinih spojeva u zrak, vodu i tlo. Unija i velika većina država članica potpisnice su te nove međunarodne konvencije o živi, koju je potpisalo 128 stranaka te ratificiralo 25 država sudionica (3).

3.2

Pomnim pregledom pravne stečevine Unije utvrđen je određeni broj zakonodavnih nedostataka koje je potrebno ukloniti radi potpunog usklađivanja zakonodavstva Unije s Konvencijom (4). Cilj ovog prijedloga rješavanje je tih nedostataka koji se tiču sljedećih pitanja:

uvoza žive,

izvoza određenih proizvoda kojima je dodana živa,

uporabe žive u određenim proizvodnim procesima,

novih načina primjene žive u proizvodima i proizvodnim procesima,

uporabe žive u tradicionalnom rudarenju zlata u malom opsegu i

uporabe žive u zubnom amalgamu.

3.3

U cilju pravne jasnoće trebalo bi obveze koje proizlaze iz Konvencije i koje nisu prenesene u EU-ovo zakonodavstvo objediniti u jedinstveni pravni akt.

3.4

Zbog potrebe za većom dosljednošću i pravnom jasnoćom, ovim bi se prijedlogom Uredbu (EZ) br. 1102/2008 trebalo staviti izvan snage i zamijeniti, ali preuzimajući njezine temeljne obveze gdje je to potrebno.

3.5

Ciljevi ove inicijative usklađeni su i s ciljevima strategije Europa 2020 o pametnom, uključivom i održivom rastu. Ovim će se prijedlogom pridonijeti ujednačavanju globalnih uvjeta u pogledu industrijskih postupaka u kojima se upotrebljava ili nenamjerno ispušta živa i njezini spojevi te u pogledu proizvodnje i trgovanja proizvodima s dodatkom žive, čime se jača konkurentnost industrije Unije.

3.6

Osim toga, prijedlogom se nastoji što više pojednostaviti i pojasniti pravna stečevina radi njezine bolje i učinkovitije primjene.

3.7

Procjena učinka dovela je do zaključka da će se ratifikacijom i provedbom Minamatske konvencije ostvariti značajne koristi za zdravlje ljudi i okoliš u EU-u, uglavnom zbog očekivanog smanjenja emisija žive koje nastaju u drugim dijelovima svijeta.

4.   Opće napomene

4.1

Odbor podržava prihvaćanje Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća jer on predstavlja vrhunac napora poduzimanih tijekom dužeg razdoblja u svrhu stvaranja odgovornog pravnog okruženja kojim bi se omogućilo održivo, globalno i dugotrajno ograničavanje štetnih posljedica žive i njezinih spojeva. Odbor napominje da je Prijedlog uredbe u potpunosti u skladu s glavnim ciljem zaštite zdravlja i okoliša od štetnih posljedica žive.

4.2

Odbor iskreno pozdravlja doprinos koji su institucije EU-a, ali i razne države članice, dale izradi Minamatske konvencije, pregovorima koji su se vodili oko nje te njezinoj ratifikaciji.

4.3

Također izražava veliko zadovoljstvo zbog toga što su se tijekom cijelog tog procesa poštivala – i ranije i sada – ključna načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, bez dovođenja u pitanje učinkovitosti zakonodavnih instrumenata usvojenih na razini EU-a i svjetskoj razini.

4.4

Odbor je uvjeren da će napori koje je uložila Europa pomoći osiguravanju brze ratifikacije Minamatske konvencije do kraja 2016. i odgovarajućem suzbijanju zdravstvenih i ekoloških rizika izazvanih antropogenim emisijama i uporabom žive diljem svijeta. Odbor također potvrđuje svoje uvjerenje da Uredba Europskog parlamenta i Vijeća ne bi smjela – i neće – prelaziti okvire onoga što iziskuje Minamatska konvencija.

5.   Posebne napomene

5.1

EGSO izražava zadovoljstvo zbog toga što Uredba odražava rezultate savjetovanja s dionicima u EU-u i rasprava o Minamatskoj konvenciji u stručnim forumima pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP). EGSO čestita Komisiji na uspješnom okončanju izrazito zahtjevne i sveobuhvatne zadaće provođenja analize na temelju koje je izrađen Prijedlog uredbe.

5.2

Odbor se slaže s Komisijom da trgovinska ograničenja koja bi prelazila okvire onoga što iziskuje Konvencija – tj. koja bi dovela do bezuvjetne zabrane uvoza žive – ne bi bila opravdana, jer bi to za europsku industriju prouzročilo dodatne troškove, a za okoliš ne bi bilo od veće koristi.

5.3

Odbor također dijeli stajalište Komisije iz Prijedloga uredbe da ograničenja izvoza određenih proizvoda s dodatkom žive također ne bi bila opravdana jer se unos i ispuštanje žive u okoliš njima ne bi znatno promijenio te jer bi takva zabrana čak mogla izazvati povećanje emisija žive u trećim zemljama.

5.4

Odbor (u skladu sa zaključcima savjetovanja i rezultatima studija) bez zadrške podržava argument da ograničavanje primjene žive u određenim procesima proizvodnje te u novim proizvodnim postupcima treba biti razmjerno rizicima koji su s njima povezani te da će to biti rezultat dugotrajnog tehnološkog napretka.

5.5

Odbor ipak prihvaća odredbe Minamatske konvencije kojima se propisuje da potpisnice moraju provoditi mjere za odvraćanje od razvoja novih proizvodnih procesa koji podrazumijevaju uporabu žive te od proizvodnje i stavljanja na tržište novih proizvoda s dodatkom žive.

5.6

Odbor smatra da je primjena Direktive 2001/80/EZ o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje dovela do znatnog ograničenja emisija žive u energetskom sektoru – koji je najviše odgovoran za antropogene emisije i imisije žive u tlo i vodu zbog atmosferskog taloženja – te da se taj trend nastavlja. Od 1990. antropogene emisije žive u EU-u smanjene su za više od 75 % (5), a potpuna provedba Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama znatno će pridonijeti daljnjem smanjenju emisija žive. Prihvaćajući stajalište Komisije, EGSO smatra da još nije potrebno mijenjati ili dodavati zahtjeve u pogledu emisija žive ugrađene u Direktivu o industrijskim emisijama.

5.7

EGSO podržava predloženi način ograničenja emisije žive iz industrijskih procesa na temelju koncepta najboljih raspoloživih tehnika (BAT) i njihovih referentnih dokumenata (BREF).

5.8

EGSO naglašava potrebu za zakonodavnim mjerama za stalno i sigurno skladištenje žive iz industrijskih procesa u primjerene geološke strukture, primjerice u napuštene rudnike soli. EGSO poziva Komisiju da hitno utvrdi kriterije za objekte za skladištenje te zahtjeve za skladištenje otpada onečišćenog živom.

5.9

Odbor uvažava uravnotežen pristup Europske komisije uporabi amalgama u stomatologiji na temelju najnovijih dostupnih znanstvenih spoznaja. Smatra da su zahtjevi za opremu u stomatološkim ustanovama – tj. obveza instaliranja separatora žive i uporabe zubnih amalgama isključivo u obliku kapsula – dostatni za učinkovito ograničenje ispuštanja žive u okoliš i zaštitu ljudskog zdravlja (6). EGSO, međutim, upozorava na još uvijek nedovoljno poznate i nedostatno specificirane moguće rizike novih stomatoloških materijala koji bi trebali zamijeniti amalgam.

5.10

EGSO također skreće pozornost na sve veće troškove usluga koji se nadoknađuju iz javnih proračuna te na moguće zdravstvene i socijalne posljedice za određene kategorije pacijenata ako se ti troškovi prenesu na njih.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  UNEP, 2013., Global Mercury Assessment 2013: Sources, Emissions, Releases and Environmental Transport („Globalna procjena stanja u pogledu žive 2013.: izvori, emisije, ispuštanje i prijenos kroz okoliš”), Odjel UNEP-a za kemikalije, Ženeva, Švicarska.

(2)  SL C 318, 23.12.2006, str. 115.

SL C 168, 20.7.2007, str. 44..

SL C 132, 3.5.2011, str. 78.

(3)  http://mercuryconvention.org/Convention/tabid/3426/Default.aspx.

(4)  Radni dokument službi Komisije, Procjena učinka priložena Prijedlogu uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 i Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju Minamatske konvencije o živi, SWD [2016] 17 final.

(5)  Izvor: EEA, Trends in Emissions of Heavy Metals („Tendencije u pogledu emisija teških metala”) http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/daviz/emission-trends-of-heavy-metals-3#tab-chart_3.

(6)  Znanstveni odbor za rizike po zdravlje i okoliš (SCHER): Opinion on the environmental risks and indirect health effects of mercury from dental amalgam („Mišljenje o rizicima žive iz zubnog amalgama po okoliš i njezinim neizravnim posljedicama na zdravlje”) (ažurirano 2014.).


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/127


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi frekvencijskog pojasa 470–790 MHz u Uniji

[COM(2016) 43 final – 2016/0027 (COD)]

(2016/C 303/18)

Izvjestitelj:

Raymond HENCKS

Dana 16. veljače 2016. i … Vijeće, odnosno Europski parlament, sukladno članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odlučili su savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi frekvencijskog pojasa 470-790 MHz u Uniji

[COM(2016) 43 final – 2016/0027 (COD)].

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 3. svibnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 26. svibnja 2016.), sa 167 glasova za i 3 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO odobrava prijedlog Komisije da se prema određenom vremenskom rasporedu koordinirano oslobode novi kapaciteti na frekvencijskom pojasu 694-790 MHz (tzv. „700 MHz”). Time će se mobilnim operaterima omogućiti pružanje bežičnih širokopojasnih usluga u okviru napredne tehnologije 4G i buduće 5G, a poboljšanjem pokrivenosti područja i većom brzinom prijenosa istovremeno će se smanjiti i digitalni geografski jaz.

1.2

Međutim, izražava bojazan da će nove tehnologije koje se koriste frekvencijom od 700 MHz, kao i cijena prodaje novih kapaciteta na dražbi, potrošačima nametnuti dodatne troškove koje sve veći broj stanovnika i neka mala poduzeća neće moći podnijeti, i to do te mjere da na kraju mnoge ugrožene osobe zbog pomanjkanja financijskih sredstava neće moći sudjelovati u novoj digitalnoj dinamici. EGSO stoga poziva države članice da u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama uspostave programe naknada kako bi se izbjeglo daljnje produbljivanje gospodarskog jaza.

1.3

Fizičke karakteristike širenja radijskih valova u frekvencijskom pojasu od 700 MHz vjerojatno će ponovo pokrenuti raspravu o potencijalnim posljedicama koje izloženost elektromagnetskom zračenju ima po zdravlje. EGSO ponovno poziva (1) Komisiju da, pridržavajući se načela predostrožnosti, nastavi svoj rad na tom polju pogotovo stoga što treba provesti daljnja istraživanja.

1.4

EGSO države članice poziva da pri dodjeljivanju prava uporabe pojasa 700 MHz za usluge bežičnih širokopojasnih elektroničkih komunikacija osiguraju da razne mreže javnog prijevoza imaju na raspolaganju kanale potrebne za osiguranje dobre pokrivenosti.

1.5

S obzirom da su neke države članice putem dražbi već raspodijelile nove frekvencijske kapacitete i započele nacionalni postupak za njihovo korištenje, EGSO poziva Komisiju da pomno prati razvoj situacije i intervenira u okviru svoje nadležnosti na tom području čim primijeti da postoji i najmanji rizik od rascjepkanosti jedinstvenog tržišta.

2.   Uvod i kontekst

2.1

Prestanak uporabe analogne i prelazak na digitalnu zemaljsku televiziju koja koristi tehnologije koje zauzimaju mnogo uži radiofrekvencijski spektar od analogne doveli su do znatne uštede u korištenju pojasne širine (oko 18 % ukupnih resursa) zbog prethodnog oslobađanja digitalne dividende na pojasu 800 MHz za mobilnu komunikaciju.

2.2

Spektar koji se trenutno upotrebljava za zemaljsku televiziju nalazi se među niskim frekvencijama UHF pojasa (470 do 862 MHz) koje imaju bolju sposobnost širenja radiovalova (manje prigušenje nego na višim frekvencijama).

2.3

Te frekvencije signal prenose dalje i imaju veću moć prodiranja, što je naročito pogodno za pokrivanje ruralnih područja i prijenos unutar zgrada. Oslobađanje niskih frekvencija vrlo je korisno za dvosmjernu širokopojasnu mobilnu komunikaciju vrlo velike brzine. Izrazito se povoljno odražava na troškove izgradnje mreža (potreban je manji broj odašiljača ili baznih stanica), kao i na javne financije jer se pravo na uporabu tih frekvencija operaterima prodaje na temelju detaljnih pravila koja su utvrdila telekomunikacijska regulatorna tijela. Zato se ponekad te frekvencije nazivaju „zlatnim frekvencijama”. Mobilni i audiovizualni operateri međusobno se bore da im javna tijela vlasti dodijele te frekvencije.

2.4

Trenutačno se pojas 470-790 MHz koristi za distribuciju audiovizualnih medijskih usluga, uključujući digitalnu zemaljsku televiziju, kao i za snimanje programa i posebnih događaja (oprema za proizvodnju programa i posebne događaje (PMSE) poput bežičnih mikrofona i slušalica koji se koriste tijekom predstavama i nastupa te za davanje uputa pri snimanju u televizijskim studijima). Danas se za najnoviju generaciju mobilne komunikacijske tehnologije koriste frekvencije 800 MHz, 900 MHz, 1 800 MHz i 2 600 MHz.

2.5

Na Svjetskoj radiokomunikacijskoj konferenciji održanoj 2012. godine odlučeno je da će se velik dio frekvencija oslobođenih u pojasu 470-790 MHz (tzv. 700 MHz) u Europi i Africi dodijeliti širokopojasnim mobilnim komunikacijama.

2.6

Takvo dodjeljivanje frekvencija uslugama mobilne komunikacije u pojasu 700 MHz (koji nudi dodatne širokopojasne kapacitete) u potpunosti odgovara cilju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPP) EU-a, prema kojem građanima do 2020. godine mora biti dostupna brzina od barem 30 MB/s.

2.7

Prema procjenama Komisije, nova raspodjela frekvencija televizijskim operaterima stvara znatne troškove zbog prijelaza sa standarda za emitiranje digitalne televizije MPEG-2 na MPEG-4 (600 – 890 milijuna eura) i/ili na HEVC (450 – 660 milijuna eura), kao i potrošačima (dodatnih 40 do 100 eura po kućanstvu) za nabavu novih dekodera ili adaptera.

3.   Sadržaj prijedloga uredbe

3.1

Prijedlogom koji se razmatra nastoji se iskoristiti oslobađanje kapaciteta na frekvenciji od 700 MHz za gotovo potpuno globalno usklađivanje tog pojasa, a posebice koordiniranim dodjeljivanjem i odobravanjem te frekvencije na razini EU-a. To će zahtijevati:

usklađivanje tehničkih uvjeta za usluge bežičnih širokopojasnih elektroničkih komunikacija prema načelu tehnološke neutralnosti i neutralnosti u pogledu usluga,

da države članice do kraja 2017. godine usvoje i drugim državama Unije dostave nacionalne planove za preraspodjelu pojasa 700 MHz te istovremeno zaključe potrebne sporazume za prekograničnu koordinaciju frekvencija,

usvajanje zajedničkog roka (do sredine 2020. godine) za stavljanje na raspolaganje kapaciteta u pojasu 700 MHz,

obvezivanje država članica da do lipnja 2022. odobre prijenos prava na uporabu pojasa.

3.2

U pogledu pojasa frekvencija nižih od 700 MHz, to će zahtijevati:

da se osigura raspoloživost frekvencijskog pojasa 470-694 MHz, ili dijelova tog pojasa, za zemaljsko pružanje audiovizualnih medijskih usluga širokoj publici, uključujući besplatnu televiziju, te za uporabu bežične PMSE opreme u skladu s nacionalnim radiodifuzijskim potrebama,

da se do 2025. godine provede ocjenjivanje uporabe pojasa frekvencija nižih od 700 MHz uzimajući u obzir rezultate Svjetske radiokomunikacijske konferencije koju će 2023. godine organizirati Međunarodna komunikacijska unija (ITU).

4.   Opće napomene

4.1

EGSO pozdravlja to što se kapaciteti oslobođeni u pojasu 700 MHz dodjeljuju za pružanje bežičnih širokopojasnih komunikacijskih usluga uz istodobno zadržavanje dovoljnih kapaciteta za digitalnu zemaljsku televiziju.

4.2

EGSO također odobrava prijedlog Komisije za usklađeno oslobađanje frekvencija u skladu s određenim vremenskim rasporedom. Time će se izbjeći ponavljanje negativnog iskustva dezorganizirane provedbe do koje je, zbog nepostojanja rasporeda provedbe, došlo nakon 2008. godine tijekom odobravanja frekvencija oslobođenih u pojasu 800 MHz. EGSO istovremeno predlaže da Komisija državama članicama pruži potporu u svrhu pravodobnog zaključivanja prekograničnih sporazuma o frekvenciji sa susjednim zemljama koje nisu članice EU-a kako bi se osiguralo da u okviru jedinstvenog tržišta frekvencijski pojas od 700 MHz postane dostupan za bežičnu širokopojasnu komunikaciju.

4.3

Dodjeljivanje frekvencijskih kapaciteta u pojasu 700 MHz omogućit će operaterima mobilne telefonije da u srednjoročnom razdoblju zadrže vodeće mjesto na tržištu mobilnih telekomunikacija koje je orijentirano na uspostavu sveobuhvatnog GSM sustava 4. generacije i s vremenom, sustava 5. generacije koji je trenutno u probnoj fazi i vjerojatno će dostići brzinu od 10 do 50 Gb/s. Potrošačima će tehnologija 5G donijeti veću brzinu i protok koji će omogućiti razvoj interneta stvari, mrežnih videozapisa, internetskih zdravstvenih aplikacija, holograma itd.

4.4

EGSO sa zadovoljstvom konstatira da buduća povezanost putem pojasa 700 MHz posebno pogoduje boljoj pokrivenosti ruralnih područja, čime će se smanjiti geografski digitalni jaz.

4.5

S druge strane, nova raspodjela frekvencija potrošačima će sigurno stvoriti trošak viši od onog koji predviđa Komisija (vidjeti točku 2.7) zbog toga što će se i troškovi operatera nastali uslijed promjene normi kodiranja digitalne televizije i troškovi koje oni snose pri kupnji novih kapaciteta u pojasu 700 MHz prenijeti na potrošače koji će, osim novih dekodera i adaptera za televizor, morati nabaviti i nove pametne telefone kako bi mogli iskoristiti mobilne usluge 5. generacije.

4.6

Iz toga proizlazi da bi cijene koje su izravno ili neizravno uzrokovane preraspodjelom frekvencija u pojasu 700 MHz, mogle toliko narasti da ih sve veći dio stanovnika neće moći plaćati. Isto vrijedi i za neka mala poduzeća koja pristup digitalnoj infrastrukturi često plaćaju više od „integriranih” korisnika jer ne zadovoljavaju uvjete ponuda sastavljene u korist velikih korisnika. Zbog toga mnoge osobe u osjetljivom položaju neće imati dovoljnu samostalnost da bi mogle ostvariti svoja prava koja su ponekad dostupna isključivo digitalnim putem poput naknada ili doplataka za starije osobe ili za mlade u potrazi za poslom. Kako bi se izbjeglo daljnje širenje gospodarskog jaza i zajamčila opća digitalna povezanost, EGSO poziva države članice da, u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama, uspostave programe naknada u korist osjetljivih potrošača kako bi svi imali koristi od novog digitalnog napretka.

4.7

Fizičke karakteristike širenja radijskih valova u frekvencijskom pojasu od 700 MHz vjerojatno će ponovo pokrenuti raspravu o potencijalnim posljedicama koje izloženost elektromagnetskom zračenju ima po zdravlje. EGSO ponovno poziva (2) Komisiju da, pridržavajući se načela predostrožnosti, nastavi svoj rad na tom polju pogotovo stoga što treba provesti daljnja istraživanja.

4.8

Prijedlog odluke od država članica također zahtijeva „razmatranje mjera za osiguranje visokokvalitetne razine pokrivenosti svojeg stanovništva i državnog područja pri dodjeli prava uporabe pojasa 700 MHz za usluge bežičnih širokopojasnih elektroničkih komunikacija”. EGSO smatra da u tom kontekstu operateri moraju na raspolaganju imati kanale potrebne za osiguranje dobre pokrivenosti mobilnim komunikacijama velike brzine, ne samo u izrazito ruralnim područjima, već i na razini mreža javnog prijevoza.

4.9

S obzirom na to da su neke države članice putem dražbi već raspodijelile nove frekvencijske kapacitete i započele nacionalni postupak za njihovo korištenje, EGSO poziva Komisiju da pomno prati razvoj situacije i intervenira u okviru svoje nadležnosti na tom području čim primijeti da postoji i najmanji rizik od rascjepkanosti jedinstvenog tržišta.

Bruxelles, 26. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 242 od 23.7.2015., str. 31.

(2)  Vidjeti bilješku 1.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/131


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o budućnosti odnosa EU-a sa zemljama iz skupine AKP

(2016/C 303/19)

Izvjestiteljica:

Brenda KING

Dana 15. srpnja 2015., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je zatražiti od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora da izradi mišljenje o temi

Budućnost odnosa EU-a sa zemljama iz skupine AKP.

Stručna skupina za vanjske odnose, odgovorna za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 19. travnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 192 glasa za, nijednim protiv i 4 suzdržana.

1.   Preporuke i zaključci

1.1

Istekom Sporazuma iz Cotonoua 2020. godine pruža se mogućnost ponovnog razmatranja partnerstva između EU-a i AKP-a i određivanja koji bi oblik to partnerstvo trebalo imati te kojim bi se pitanjima trebalo baviti. Iako Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) nastoje obnoviti taj odnos (s obzirom na to da se zemlje AKP-a smatraju ključnim partnerima), istaknuli su da će istražiti sve mogućnosti, uključujući alternative tom ugovoru i kolektivnom pristupu.

1.2

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) napominje da s obzirom na nastavak odnosa s AKP-om kao zajednicom tu odluku trebaju donijeti zemlje AKP-a.

1.3

EGSO preporučuje EU-u da usmjeri svoje napore u ostvarivanje modernog, ravnopravnog i djelotvornog partnerstva sa zemljama AKP-a koje bi nadilazilo odnos između davatelja i primatelja i temeljilo se na dosljednoj i integriranoj vanjskoj politici EU-a, u skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja.

1.4

Tim bi se okvirom trebala jamčiti uključenost organizacija civilnog društva, uključujući privatni sektor, čija bi posebna zadaća trebalo biti praćenje i procjenjivanje učinka provedbe tog sporazuma na održiv razvoj ugovornih strana. Civilnom društvu treba pružiti tehničku i financijsku podršku potrebnu za obavljanje te uloge.

1.5

U svojemu trenutačnom obliku, kojim se ulaganja i gospodarski razvoj spajaju s političkim pristupom temeljenim na vrijednostima, Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua već je nadopuna Programu ciljeva održivog razvoja do 2030. Međutim, dogovorom nakon Sporazuma iz Cotonoua morale bi se uzeti u obzir preporuke navedene u ovom mišljenju i također omogućiti praćenje i ocjenjivanje sporazuma. EGSO je spreman odigrati središnju ulogu u tom postupku.

1.6

EGSO preporučuje da se svi oblici razvojne potpore koju EU daje trećim zemljama obuhvate istim pravnim okvirom te da podliježu istom demokratskom nadzoru Europskog parlamenta, uz istodobno zadržavanje istih pozitivnih aspekata Europskoga razvojnog fonda.

1.7

Partnerstvo između EU-a i AKP-a već pruža sveobuhvatan okvir za rješavanje globalnih izazova, kao što su klimatske promjene, a to se pokazalo djelotvornim u pregovorima konferencije COP21. Zajednički napori moraju se intenzivirati kako bi se izgradila otpornost u zemljama AKP-a i EU-a te kako bi se suzbili mogući negativni učinci: prirodne katastrofe, gospodarski krah i migracije uzrokovane klimatskim promjenama.

1.8

EGSO podržava uključenost organizacija civilnog društva od samog osmišljavanja preko uspostave do praćenja i provedbe te ex post revizije političkih domena EU-a i AKP-a. Zahvaljujući sveobuhvatnom postupku strukturiranog dijaloga i redovitog savjetovanja s organizacijama civilnog društva, partnerstvom će se ostvariti ideja Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua da se u cijelosti uključe nedržavni akteri, kako je navedeno u članku 6. Sporazuma iz Cotonoua.

1.9

Oslanjajući se na pravnu stečevinu suradnje EU-a i AKP-a, oba partnera u jednakim uvjetima mogu djelotvorno razvijati zajedničke strategije u budućem okviru suradnje Jug – Jug te trostranih okvira za razvojnu suradnju. Razmjena između tih partnera može biti djelotvoran katalizator za bavljenje novim okvirom međunarodnog razvoja i globalnih izazova, uključujući one koji se odnose na ulogu zemalja sa srednje visokim prihodima.

1.10

Buduće partnerstvo mora utjeloviti „partnerstvo ravnopravnih”, koje je naglašeno u novom okviru i kojim se priznaje univerzalnost izazova diljem zemalja EU-a i AKP-a: nejednakost prihoda, nezaposlenost mladih, klimatske promjene i drugo. Zajedničkom suradnjom EU i AKP kao ravnopravni partneri mogu stremiti ka rješavanju razvojnih izazova u državama EU-a i AKP-a.

2.   Uvod

2.1

Europska unija (EU) i afričke, karipske i pacifičke države (AKP) sklopile su opsežan i zakonski obvezujući međunarodni sporazum o suradnji koji je ujedinio više od polovice svjetskih nacionalnih država. Pod nazivom Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua (CPA ili Cotonou), potpisan je u Beninu 2000. godine i cilj mu je jačanje dugogodišnje političke, trgovinske i razvojne suradnje između EU-a i država AKP-a. Na temelju Sporazuma osnovan je niz institucija koje olakšavaju suradnju između vlada, javnih dužnosnika, zastupnika u parlamentu, lokalnih tijela i civilnih društava država te privatnog sektora AKP-a i EU-a. On se temelji na povijesnim odnosima između EU-a i njegovih bivših kolonija, koji su u međuvremenu napredovali s pomoću niza postkolonijalnih sporazuma: od sporazuma o pridruživanju iz Prve i Druge konvencije iz Yaoundéa između Europske ekonomske zajednice i bivših francuskih kolonija u Africi (1963.–1975.) do uzastopnih konvencija iz Loméa između AKP-a i EU-a (1975. – 2000.) te najnovijeg Sporazuma o partnerstvu potpisanog u Cotonouu (2000.).

2.2

Sporazum iz Cotonoua ističe 2020. godine, zbog čega su Europska komisija i Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 6. listopada 2015. objavile Zajednički savjetodavni dokument. Kao što je navedeno u savjetodavnom dokumentu, njegova svrha je „istražiti u kojoj mjeri ostaje valjan za budućnost i predstavlja platformu za unaprjeđenje zajedničkih interesa” u kontekstu institucijskog, političkog i društveno-gospodarskog razvoja u EU-u i državama AKP-a u svijetu koji se u zadnjih 15 godina znatno promijenio.

2.3

Uključenost civilnog društva – Posebne primjedbe o političkom dijalogu

2.3.1

EGSO pozdravlja činjenicu da se člankom 4. Sporazuma iz Cotonoua podupire uključivanje nevladinih dionika priznanjem njihove ključne uloge u partnerstvu. Međutim, razočaran je time što je suradnja i dalje orijentirana na vlade unatoč saznanju da je politički dijalog važan za promicanje sudjelovanja civilnog društva u razvojnom procesu.

2.3.2

EGSO ponovno ističe ključnu ulogu nevladinih dionika tijekom razvojnog procesa i u praćenju sporazuma o gospodarskom partnerstvu. Jasno je da okvir nakon isteka sporazuma iz Cotonoua koji je otvoreniji za suradnju ima više izgleda za postizanje važnih rezultata.

2.3.3

EGSO s razočaranjem primjećuje da niz država AKP-a uvodi restriktivne zakone kako bi ograničile rad nevladinih organizacija, što je u nekim slučajevima dovelo do negativnih posljedica na aktivnu uključenost organizacija civilnog društva. Indeksom održivosti organizacija civilnog društva za 2014. godinu (1) naglašava se da se u mnogim zemljama subsaharske Afrike organizacije civilnog društva, posebno one koje su usmjerene na zagovaranje i ljudska prava, suočavaju sa sve većim ograničenjima ili prijetnjama ograničenjem njihova rada.

2.3.4

EGSO smatra da bi okvir, kakav god bio nakon 2020. godine, trebao jačati legitimitet posebno organizacija civilnog društva, i općenito nedržavnih aktera, kao istinskih dionika u političkim postupcima. Osim toga, EGSO je svjestan da su posljedice isključivanja nedržavnih aktera u samoj osnovi štetne. Stoga poziva na snažniju tehničku i financijsku predanost kako bi se potaknulo i osnažilo aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva.

3.   Kontekst: Sporazum iz Cotonoua

3.1

Ugovor iz Rima potpisan 1957. godine povezao je prekomorske zemlje i područja (PZP) s Europskom ekonomskom zajednicom (EEZ) u formalni i povlašteni okvir suradnje koji je oblikovao odnos Europe sa zemljama AKP-a. Skupina AKP-a, koju su osnovale njezine članice Sporazumom iz Georgetowna 1975. godine, u početku se sastojala od 46 država AKP-a: 36 afričkih, 7 karipskih i 3 pacifičke. Danas se skupina AKP-a sastoji od 79 zemalja: 48 u subsaharskoj Africi, 16 na Karibima i 15 u Pacifiku (Kuba je članica, ali ne i potpisnica Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua, a Južnoafrička Republika ugovorna je strana Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua, iako se na nju ne primjenjuju određene odredbe). Od 2000. godine suradnja između država AKP-a i EU-a uređena je Sporazumom o partnerstvu iz Cotonoua.

3.2

Središnji ciljevi Sporazuma iz Cotonoua „smanjivanje i, naposljetku, iskorjenjivanje siromaštva u skladu s ciljevima održivog razvoja i postupne integracije država AKP-a u svjetsko gospodarstvo” predstavljeni su u tri stupa koji se međusobno nadopunjuju:

Politički dijalog: Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua bio je ispred svoga vremena jer se temelji na sveobuhvatnom političkom dijalogu koji zahtijeva važne bilateralne obveze. U njemu se navodi: „Dijalog se, među ostalim, usredotočuje na konkretna politička pitanja od zajedničkog interesa ili općeg značaja za postizanje ciljeva ovog sporazuma, kao što je trgovina oružjem, pretjerani izdaci za vojsku, droga i organizirani kriminal ili etnička, vjerska ili rasna diskriminacija. Dijalog također obuhvaća redovitu ocjenu razvoja koji se tiču poštovanja ljudskih prava, demokratskih načela, vladavine prava i dobrog upravljanja.”

Gospodarski i trgovinski odnosi: Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua udaljuje se od logike prethodnih trgovinskih sporazuma u okviru konvencija iz Yaoundéa i Loméa koje su se regulirale neuzajamnim povlasticama koje je jednostrano dodijelio EU. EU je priznao da je „točno da je u pogledu gospodarskih temelja postojeći sustav podbacio; zemlje AKP-a postale su marginaliziranije u svjetskoj trgovini, čak i uz velikodušne carinske povlastice” (2). Novi trgovinski sporazumi koji će se sklopiti u okviru Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua (sporazumi o gospodarskom partnerstvu) osmišljeni su kako bi se izbjeglo ponavljanje povijesti i kako bi se zemljama AKP-a naposljetku omogućila integracija u svjetsko gospodarstvo. Sporazumom o gospodarskom partnerstvu također se poštuju propisi Svjetske trgovinske organizacije (WTO) smanjivanjem negativnog učinka „neuzajamnih povlastica” na zemlje u razvoju koje ne pripadaju skupini AKP i potiče se regionalna integracija povezivanjem s postojećim regionalnim gospodarskim institucijama AKP-a i područjima slobodne trgovine. Iako su pregovori za ove uzajamne i asimetrične sporazume o slobodnoj trgovini započeli 2002. godine, Cariforum je prva i jedina regija koja je potpisala sveobuhvatan sporazum o gospodarskom partnerstvu (2007.) kojim se nadilazi pitanje trgovine i u koji su uključena „singapurska pitanja”. Pokušaj pregovora s ostalim regijama naišao je na neslaganja zbog različitih viđenja gospodarskog razvoja i dosad je sklopljeno tek nekoliko privremenih sporazuma o gospodarskom partnerstvu, kojima je obuhvaćena samo trgovina robom, s Južnoafričkom razvojnom zajednicom (SADC), Istočnoafričkom zajednicom (EAC) i Ekonomskom zajednicom zapadnoafričkih država (ECOWAS).

Trgovina i regionalna integracija. Sporazumom o gospodarskom partnerstvu želi se potaknuti regionalna integracija te se temelji na logici da se snažnijom regionalnom integracijom potiču kapaciteti trgovanja, što će pak potaknuti rast, zapošljavanje i gospodarski razvoj. Međutim, kritičari Sporazuma o gospodarskom partnerstvu tvrde, upravo suprotno, da Sporazum o gospodarskom partnerstvu zapravo stoji na putu snažnijoj regionalnoj integraciji. Taj se argument temelji na ideji da se Sporazumom o gospodarskom partnerstvu ne pruža potrebna strukturna transformacija gospodarstava zemalja AKP-a, kojom bi im se omogućilo da učvrste svoj položaj i prijeđu na višu razinu u globalnom lancu vrijednosti.

Trgovina i održivi razvoj: Ironično je da je Sporazum o gospodarskom partnerstvu izložen snažnoj kritici zbog manjka ambicije, posebno u pogledu održivog razvoja. Privremeni sporazumi o gospodarskom partnerstvu s trima afričkim regijama izloženi su kritici, između ostalog, zastupnika u Europskom parlamentu jer uopće nisu sadržavali poglavlja o održivom razvoju. Oni smatraju da se tako umanjuju ambiciozni opseg sporazuma, predanost EU-a održivom razvoju i njegovo načelo usklađenosti politika u interesu razvoja. U slučaju Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Cariforuma i EU-a, unatoč tomu što je on dosad jedini sveobuhvatni sporazum, kritičari su istaknuli da bi se ograničavajućim odredbama o izvozu mogla umanjiti sposobnost regije da odgovori na šokove sustava i tako umanjiti sposobnost regije da postigne sigurnost opskrbe hranom.

Razvojna suradnja: Instrumenti i metode suradnje namijenjeni su za provedbu načela Sporazuma iz Cotonoua, s posebnim naglaskom na rezultate, partnerstvo i odgovornosti. Programiranje i provedba Europskoga razvojnog fonda stoga su osmišljeni kao zajednička odgovornost.

Europski razvojni fond izravno se financira dobrovoljnim doprinosima država članica EU-a izvan proračuna EU-a, ali se o njemu pregovara istodobno kad i o ostalim instrumentima EU-a za vanjsko financiranje kako bi se osigurala dosljednost. Njime upravljaju Europska komisija i Europska investicijska banka (EIB). EIB upravlja investicijskim instrumentom i daje zajmove, jamstva i sredstva iz Europskoga razvojnog fonda i svojih vlastitih resursa, privatnim društvima u zemljama AKP-a za kratkoročne i dugoročne projekte u privatnom i javnom sektoru.

Iznos dodijeljenih sredstava Europskog razvojnog fonda porastao je, pri čemu je zadržao svoj međuvladin karakter i strukturu upravljanja, što mu je omogućilo da uz višegodišnji financijski okvir (VFO) postane najvažniji čimbenik razvojne suradnje EU-a. S obzirom na jedinstveni povijesni razvoj Europskog razvojnog fonda i na njegov pravni status, kao i na njegovu međuvladinu osnovu, Europski parlament (EP) nema pravo suodlučivanja o njemu. Odbor Europskog parlamenta za razvoj zaista je uključen u opće političke rasprave i važan je dionik Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua. Zajednička parlamentarna skupština također ima ovlast provođenja parlamentarnog nadzora nad dodjelom sredstava Europskoga razvojnog fonda u nacionalnim indikativnim programima i regionalnim indikativnim programima.

Europski razvojni fond i uvrštavanje u proračun – Europski parlament u okviru posebnog postupka davanja razrješnice daje razrješnicu Europskoj komisiji za upravljanje Europskim razvojnim fondom i njegovu provedbu. Uvrštavanje u proračun (uključivanje Europskoga razvojnog fonda u proračun EU-a) i dalje je uzrok neslaganja Europskog parlamenta i Vijeća iako je Komisija u više navrata predlagala da se Europski razvojni fond uvrsti u proračun EU-a.

EGSO smatra da svi oblici potpore koju EU daje trećim zemljama trebaju biti obuhvaćeni istim pravnim okvirom i podlijegati istim demokratskim provjerama Europskog parlamenta. Stoga poziva na integraciju Europskoga razvojnog fonda u proračun EU-a uz istodobno zadržavanje pozitivnih aspekata Europskoga razvojnog fonda (npr. recipročnost i uzajamna odgovornost). To će dovesti do koherentnije razvojne politike EU-a.

4.   Kontekst: svijet koji se mijenja

4.1

Kao što se navodi u Zajedničkom savjetodavnom dokumentu, svijet se znatno promijenio otkad je Sporazum 2000. godine stupio na snagu. Na razini EU-a, EU se proširio uključivši 13 novih država članica između 2000. i 2013. godine te se danas sastoji od ukupno 28 država članica. Nove države članice nemaju povijesne kolonijalne veze te zbog toga imaju drugačiju povijest trgovine, gospodarskih i političkih odnosa s državama AKP-a ili je uopće nemaju, osim odnosa koje imaju otkad su pristupile EU-u. Na svjetskoj razini porastao je broj stanovništva, svijet je postao povezaniji, međuovisniji, kompleksniji i nestabilniji te se suočava s novim izazovima kao što su klimatski poremećaji, učinci globalizacije, sve učestaliji teroristički napadi, sukobi i masovne migracije.

4.2

Od 2000. godine pojavile su se nove gospodarske snage u Africi, Aziji i Latinskoj Americi te druge partnerske skupine, kao što su Afrička unija i G77, dok je cilj mnogih zemalja AKP-a da postignu status zemalja sa srednje visokim prihodima u razdoblju od 2020. do 2030. godine i smanje svoju ovisnost o pomoći iz inozemstva.

4.3

Partnerstvo EU-a s trima regijama koje čine skupinu AKP-a ojačano je i izvan Sporazuma iz Cotonoua, iako je i s njim u sinergiji. To je vidljivo u strateškom partnerstvu između Afrike i EU-a, zajedničkoj strategiji partnerstva između karipskih država i EU-a i strategiji za snažnije partnerstvo s pacifičkim otocima. Suradnja s regionalnim i subregionalnim organizacijama također je porasla, osobito zahvaljujući sporazumima o gospodarskom partnerstvu te na području mira i sigurnosti.

4.4

Iako su postignuti uspjesi u globalnom razvoju, i dalje postoji značajan jaz koji polazi od stotina milijuna ljudi koji i dalje žive u ekstremnom siromaštvu, preko rodne nejednakosti do globalne emisije ugljikovog dioksida koja je od 1990. narasla za više od 50 %. Na međunarodnoj razini, novi globalni okvir za ciljeve održivog razvoja i njegov proračun usvojeni su u rujnu 2015. te se u isto vrijeme traže rješenja za međusobno povezane izazove: iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj. Podupire ga novo „globalno partnerstvo” koje pokreće sve vrste provedbe i sve sudionike te je univerzalno primjenjivo na sve zemlje.

4.5

EGSO stoga predlaže djelotvoran okvir za međunarodne odnose kojim se nadilazi odnos između davatelja i primatelja i koji odgovara svrsi kako bi se proveli ciljevi održivog razvoja i postigli bolji rezultati za građane zemalja AKP-a i Europe uz pomoć političke, gospodarske i razvojne suradnje.

5.   Posebne napomene

5.1    Stup razvojne suradnje

5.1.1

EGSO smatra da će ponovna uspostava ravnoteže u partnerstvu u skladu s programom za 2030. i njegovih 17 ciljeva za održivi razvoj biti najprikladniji okvir za „jačanje mjera za provedbu i za oživljavanje globalnog partnerstva” (17. cilj za održivi razvoj). Ciljevima za održivi razvoj nudi se zajednički okvir u koji je uključeno 169 ciljeva i kojim se teži iskorjenjivanju siromaštva i gladi, jamčenju pristupačne i održive energije za sve, izgradnji otporne infrastrukture, borbi protiv klimatskih promjena i njihova učinka te promicanju vladavine prava i jednakog pristupa pravdi za sve.

5.1.2

U skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja, okvir ciljeva održivog razvoja nudi komplementarne i sveobuhvatne smjernice za buduće odnose između EU-a i AKP-a kako bi se postigli zajednički ciljevi koji će imati svjetske razmjere. Osim toga, u svjetlu činjenice da unutarnje politike EU-a imaju vanjske posljedice, koje mogu negativno utjecati na partnerske zemlje, suradnja na postizanju ciljeva održivog razvoja ima pozitivan učinak prelijevanja za jamčenje usklađenosti politika u interesu razvoja preko usklađivanja prioriteta uz istodobno poštovanje regionalnih razvojnih planova.

5.1.3

Financijska sredstava potrebna za ostvarenje ciljeva za održivi razvoj golema su, a prema ocjeni Svjetske banke i drugih multilateralnih razvojnih banaka, za infrastrukturna ulaganja treba izdvojiti oko 80 % tih sredstava. Iako je Europski razvojni fond i dalje važan izvor financiranja za najnerazvijenije zemlje, on je malen u usporedbi s ukupnim proračunima mnogih zemalja i očekuje se da će se još smanjiti. Mobilizacija nacionalnih sredstava može međutim biti ključan izvor za financiranje razvoja u mnogim zemljama AKP-a. U izvješću Svjetske banke iz 2013. o financiranju razvoja nakon 2015. godine procjenjuje se da će između 50 % i 80 % sredstava za infrastrukturu u skladu s ciljevima za održivi razvoj potjecati iz vlastitih nacionalnih izvora.

5.1.4

EGSO stoga smatra da bi se Europski razvojni fond trebao koristiti za izgradnju kapaciteta za mobilizaciju i korištenje nacionalnih sredstava. Na primjer, sukladno OECD-u, svaki 1 USD razvojne pomoći prekomorskim zemljama koji se utroši na izgradnju poreznih administrativnih kapaciteta može, ovisno o situaciji zemlje, donijeti tisuće dolara prihoda zahvaljujući većim prihodima od poreza. Procjenjuje se da porezi čine samo 10–15 % BDP-a u većini afričkih zemalja (3). Slično tomu, moguće je podupirati zemlje bogate resursima u izgradnji njihovih kapaciteta za pregovaranje o poštenim ugovorima s rudarskim i drugim poduzećima ekstraktivne industrije kako bi poboljšale prihode za ispunjavanje svojih obveza iz ciljeva za održivi razvoj. Osim toga, zemlje AKP-a trebalo bi podržati u njihovim namjerama da industrijaliziraju i obrađuju vlastite sirovine i robu za lokalna, regionalna i međunarodna tržišta.

5.1.5

EGSO također preporučuje buduću suradnju kako bi se riješio problem ozbiljne nestašice kvalificiranih radnika u brzorastućim sektorima u zemljama AKP-a, posebice s obzirom na to da UN predviđa da će broj stanovnika u Africi narasti na 2,5 milijarde, što će predstavljati četvrtinu svjetskog stanovništva (4). Ti sektori uključuju ekstraktivne industrije, energiju, vodu i infrastrukturu te poljoprivredu, zdravstvo i telekomunikacije. Navedeni nedostatak kvalificirane radne snage jedan je od razloga zašto zemlje AKP-a izvoze sirovine koje se obrađuju u drugim dijelovima svijeta, na štetu industrije i radnih mjesta u zemljama AKP-a. Te zemlje također trebaju imati svoja istraživanja i inovativna rješenja kako bi se mogle nositi s razvojnim izazovima, uključujući klimatske promjene. Međutim, omjer znanstvenika i stanovnika u afričkim zemljama vrlo je nizak. Primjerice, Burkina Faso ima 45 stručnjaka za istraživanje i razvoj na milijun ljudi, a Nigerija njih 38, u usporedbi s prosjekom od 481 u Latinskoj Americi i 1 714 u istočnoj Aziji (5). Kružna migracija također bi trebala biti uključena kako bi se riješio problem nedostatka kvalificirane radne snage. Već i program Erasmus+ predviđa kružne migracije mladih u EU-u pa bi sličan program trebalo pokrenuti za mlade u zemljama AKP-a. To zahtijeva promjenu okvira rasprave o migracijama kako bi se više usredotočila na mobilnost, posebice među mladima, u cilju obrazovanja i osposobljavanja, stažiranja i razmjena i ostaloga.

5.1.6

U skladu s načelom usklađenosti politika u interesu razvoja i gore navedenom preporukom za izgradnju poreznih administrativnih kapaciteta koji se koriste razvojnom potporom, EU i njegove države članice trebali bi se učinkovito uhvatiti u koštac s problemom nezakonitih financijskih tokova. Porezno upravljanje od najveće je važnosti i ima mogućnost osnažiti održiv razvoj zemalja AKP-a. Posebno u Africi, više se gubi u nezakonitim financijskim tokovima nego što kontinent primi preko službene razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja zajedno.

5.1.7

U budućem partnerstvu također se mora priznati nezanemariva uloga novčanih doznaka pristiglih na temelju radnih odnosa migranata i iz dijaspora koje su postale temeljni izvor izravnih stranih ulaganja u zemlje AKP-a nadmašivši službenu razvojnu pomoć. Ipak je važno da države članice EU-a ispune svoju obvezu usmjeravanja 0,7 % svojega bruto nacionalnog dohotka (BND) u okviru poštovanja načela usklađenosti politika u interesu razvoja.

5.2    Stup gospodarskih i trgovinskih odnosa

5.2.1

Sporazumi o gospodarskom partnerstvu namijenjeni su za promicanje regionalne integracije te uključuju stvaranje regionalnih gospodarskih zajednica država AKP-a. Pregovori su započeli 2002. godine no održavali su se pod vremenskim pritiskom zbog odstupanja od pravila WTO-a u pogledu održavanja povlaštenog postupanja prema zemljama u razvoju iz skupine AKP u odnosu na zemlje u razvoju koje nisu dio skupine – koje je trebalo isteći krajem 2007. godine.

5.2.2

Pregovori o sporazumu o gospodarskom partnerstvu otežani su zbog niza razloga: različite pregovaračke sposobnosti i zrelost regionalnih gospodarskih zajednica zemalja AKP-a; različite vizije razvoja i regionalne integracije; te, između ostalog, drugačija vizija trgovine na temelju načela uzajamnosti. U razdoblju od 2002. godine, kad su pregovori započeli, sklopljeni su sveobuhvatni sporazumi o gospodarskom partnerstvu i privremeni sporazumi o gospodarskom partnerstvu te je uspostavljen niz različitih trgovinskih režima koji se primjenjuju na zemlje AKP-a, uključujući opći sustav povlastica (GSP/GSP+) i inicijativu „Sve Osim Oružja”(EBA).

5.2.3

Budući da Sporazum o gospodarskom partnerstvu ima, između ostalog, za cilj pridonijeti održivom gospodarskom rastu, iskorjenjivanju siromaštva, povećanju životnog standarda i regionalnoj integraciji, učinkovita provedba i praćenje funkcioniranja sporazuma o gospodarskom partnerstvu bit će od presudne važnosti za postizanje tih ciljeva.

5.2.4

Stoga EGSO snažno preporučuje da se uspostavi okvir (npr. zajednički savjetodavni odbori) kako bi se zajamčilo da organizacije civilnog društva u EU-u i u regijama AKP-a imaju ulogu u praćenju struktura sporazumā o gospodarskom partnerstvu, da njihove preporuke nastale kao rezultat praćenja budu provedive i da postupci budu u skladu s održivim razvojem, a to će vrijediti i nakon 2020. godine. Tamo gdje su pregovori o sporazumima o gospodarskom partnerstvu već zaključeni, kao što je to slučaj s Južnoafričkom razvojnom zajednicom (SADC), pa je stoga mala vjerojatnost da mogu biti ponovo otvoreni, EGSO podržava da se u tu svrhu pregovara o Protokolu uz Sporazum o gospodarskom partnerstvu.

5.2.5

Izaslanstva EU-a ključni su dionici i trebaju surađivati s lokalnim nedržavnim akterima te regionalnim institucijama u zemljama EU-a i AKP-a kako bi se postiglo transparentno, koordinirano i učinkovito zajedničko djelovanje. Osim toga, trebala bi postojati zajednička koordinacija između planova organizacija civilnog društva i izaslanstva EU-a te pripadajuće regionalne strategije organizacija civilnog društva u zemljama AKP-a u svrhu poticanja sveobuhvatnog pristupa za sudjelovanje organizacija civilnog društva.

5.2.6

EGSO dalje predlaže da ti zajednički savjetodavni odbori obuhvate širok raspon civilnog društva uz podjednako sudjelovanje predstavnika sveučilišta, poduzeća i socijalnih partnera (uključujući, između ostalih, poljoprivrednike, žene i organizacije mladih) te da ti zajednički savjetodavni odbori raspolažu odgovarajućim i pristupačnim proračunom koji će im olakšati učinkovito i samostalno djelovanje. Osim toga, EGSO naglašava važnost toga da oba partnera osiguraju financijska sredstva za sudjelovanje organizacija civilnog društva u partnerstvu kako bi se u potpunosti utjelovilo „partnerstvo ravnopravnih” kojemu teže EU i AKP.

5.3    Europski razvojni fond

5.3.1

Europski razvojni fond smatra se predvidljivim i pouzdanim izvorom financiranja razvoja koji ima važnu ulogu u održavanju interesa država AKP-a u Sporazumu iz Cotonoua. Problematični oblik financiranja iz Europskog razvojnog fonda proračunska je potpora ili izravna pomoć nacionalnim proračunima, bilo da je riječ o unaprijed određenim prioritetima (sektorska proračunska potpora) ili bez njih (opća proračunska potpora). U razdoblju od 2002. do 2010. Komisija je dodijelila 6,2 milijarde EUR za opću proračunsku potporu, od čega je preko 90 % izdvojeno za Afriku. Unatoč tomu, bez obzira na oblik tog budućeg partnerstva, odnosi s karipskim i pacifičkim zemljama ne smiju se razvodniti niti svrstavanje države u skupinu zemalja sa srednjim dohotkom u pravilu ne smije predstavljati smetnju održivom razvoju. Buduća partnerstva trebaju poticati uključivost i smatrati je prioritetom.

5.3.2

Za sektorsku i proračunsku potporu u prosjeku se upotrebljava petina sredstava Europskoga razvojnog fonda. Iako se na proračunsku potporu općenito gleda kao na učinkovit način za usmjeravanje pomoći donatora, ona slabi odgovornost i upravljanje jer ne omogućuje odgovarajuće praćenje ni dovoljnu uvjetovanost. Ona također nije osobito vidljiva jer je dio cjelokupnog proračuna države, tako da većina građana i nacionalnih dionika nije svjesna veličine doprinosa Europskog razvojnog fonda.

5.3.3

EGSO snažno preporučuje da u cilju poboljšanja odgovornosti i transparentnosti svi oblici razvojne potpore koju EU daje trećim zemljama budu u istom pravnom okviru i da podliježu istom demokratskom nadzoru Europskog parlamenta, uz istodobno zadržavanje istih pozitivnih aspekata partnerstva.

5.3.4

Povratne informacije s regionalnih sastanaka EGSO-a otkrivaju da dionici civilnog društva smatraju da su natječaji EU-a za financiranje pretjerano dugi, birokratski i netransparentni. Štoviše, smatraju da su postupci prijave prezahtjevni za mnoge nedržavne aktere, dok su u nekim su državama relevantne informacije slabo dostupne.

5.3.5

EGSO se redovito zalagao za izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva i njihov pristup potrebnim sredstvima kako bi bili učinkovit partner u preuzimanju odgovornosti za razvojne strategije, upravljanje i ljudska prava, kao i za njihovo praćenje, u svojim državama i regijama, kao što je izneseno u članku 6. Sporazuma iz Cotonoua. Ta se načela moraju poštovati u zemljama EU-a i AKP-a.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  https://www.usaid.gov/africa-civil-society

(2)  Karel de Gucht, europski povjerenik za trgovinu, „Partnerstvo ravnopravnih” (A Partnership of Equals), 20. zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a, Kinshasa, 4. prosinca 2010., str. 3. Uvid u dokument dobiven 26. prosinca 2012., http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2010/december/tradoc_147082.pdf.

(3)  The Economist od 16. travnja 2015.: Making Africa Work.

(4)  Vidjeti bilješku 3.

(5)  http://www.worldbank.org/en/news/press-release/2014/04/15/world-bank-centers-excellence-science-technology-education-africa


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/138


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija

Preispitivanje Europske politike susjedstva

[JOIN(2015) 50 final]

(2016/C 303/20)

Izvjestitelj:

Andrzej ADAMCZYK

Suizvjestitelj:

Gintaras MORKIS

Dana 18. studenoga 2015., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska komisija odlučila je savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Zajedničkoj komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Preispitivanje Europske politike susjedstva

[JOIN(2015) 50 final].

Stručna skupina za vanjske odnose, odgovorna za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila 19. travnja 2016.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 162 glasa za, 15 protiv i 21 suzdržanim.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

EGSO pozdravlja činjenicu da su visoka predstavnica i Europska komisija usvojili Zajedničku komunikaciju o preispitivanju Europske politike susjedstva i uvažava činjenicu da su mnogi prijedlozi EGSO-a izneseni u Mišljenju o Zajedničkom savjetodavnom dokumentu Ususret novoj Europskoj politici susjedstva (1) uključeni u preispitivanje, što je pokušaj redefiniranja EPS-a kako bi bio djelotvorniji.

1.2

Potreba da se revidira EPS s jedne je strane rezultat neuspjeha univerzalnog pristupa, a s druge posljedica sve veće rascjepkanosti i razgradnje relativnog jedinstva južnog i istočnog susjedstva.

1.3

Novim je EPS-om potrebno utvrditi da je izvor dramatičnih događaja u tim regijama kako u vanjskom pritisku tako i u unutarnjoj nestabilnosti povezanoj sa siromaštvom, nejednakosti, nedostatkom prilika, korupcijom, političkom i vjerskom radikalizacijom, kao i nasilnim ekstremizmom.

1.4

Namjera revidiranja EPS-a jest učiniti ga dovoljno fleksibilnim kako bi se zadržale one zemlje koje ne mogu ili ne žele ispuniti sve zahtjeve povezane s gospodarskom integracijom ili usklađivanjem s pravnom stečevinom. U tom je pogledu novi EPS osmišljen u duhu uključivosti.

1.5

Kako bi se ograničila šteta od dramatičnih događaja u susjedstvu, Komunikacija postavlja novi prioritet stabilizacije i novi pristup diferencijacije.

1.6

Naglasak na stabilnosti objašnjava zašto je pitanje unutarnje i vanjske sigurnosti tako istaknuto u Komunikaciji. Međutim, iako su instrumenti koji su na raspolaganju EU-u ograničeni, trenutačno bi se reaktivno stajalište trebalo zamijeniti proaktivnom politikom dinamičnih diplomatskih napora u cilju sprečavanja sukoba i mirnog rješavanja zamrznutih sukoba.

1.7

EGSO želi istaknuti važnost gospodarskog razvoja kao glavnog preduvjeta stabilnog i sigurnog okruženja u susjedstvu EU-a. EU treba biti izrazito dosljedan u pružanju gospodarske potpore partnerima EPS-a te poboljšanju dugoročnih uvjeta i povećanju motivacije za provedbu gospodarskih reformi, povećanje konkurentnosti i modernizaciju poslovnih propisa.

1.8

Vrlo je jasno i da gospodarski razvoj moraju pratiti socijalna i okolišna dimenzija, a samo će udruživanje tih triju čimbenika zaista doprinijeti postizanju stvarnog napretka, stabilnosti i socijalnog mira.

1.9

EGSO razumije da nova metoda rada utemeljena na diferencijaciji odražava osjećaj političkog realizma, sve veće razlike među partnerskim zemljama i njihove različite težnje. Međutim, čak i ako se ne mogu ispuniti svi gospodarski kriteriji, EU ne smije raditi kompromise kad je riječ o temeljnim europskim vrijednostima, poput socijalne dimenzije, poštovanja univerzalnih ljudskih prava, demokracije i vladavine prava. Žalosno je da načelo poštovanja temeljnih standarda rada Međunarodne organizacije rada nije spomenuto u Komunikaciji kao temelj zdravih industrijskih odnosa.

1.10

Uloga organiziranoga civilnog društva te neovisnog socijalnog i civilnog dijaloga nije dovoljno naglašena. Ciljevi EPS-a, uključujući stabilizaciju, nikad se neće ispuniti ako se neovisne organizacije civilnog društva ne uključe u znatnoj mjeri. Ne smijemo nikad zaboraviti da je europska integracija prije svega projekt mira, a civilno je društvo iznimno zainteresirano da taj projekt uspije.

1.11

U Komunikaciji se ne spominje postojeći manjak socijalnog i civilnog dijaloga, kao ni kršenje prava na udruživanje i slobodno organiziranje u području EPS-a.

1.12

Čini se da Komunikacija predlaže obrambeni pristup ograničavanja ambicija EPS-a zbog njezina sve manjeg potencijala. Točno je da se EU susreo sa štetnim, katkad i dramatičnim događajima u južnom i istočnom susjedstvu. Međutim, nedostatak vizije neće pomoći u prevladavanju zastoja. EGSO predlaže određivanje novog, odvažnog, dinamičnog plana EPS-a, koji bi uključivao mogućnost pristupanja EU-u za neke partnerske zemlje, posebice na istoku, koje tome teže i koje mogu i žele ispuniti zahtjeve.

1.13

EGSO pozdravlja izjavu da će bolja komunikacija i promicanje politika EU-a biti u središtu novog EPS-a kako bi se bolje objasnili logika politika EU-a i pozitivan utjecaj konkretnih djelovanja EU-a. Međutim, jednako je važno ograničiti opasnost koja proizlazi iz pogrešnih informacija, dezinformacija i propagande koje su u suprotnosti sa stvarnošću, vrijednostima EU-a i ciljevima EPS-a.

1.14

Važno je naglasiti da EPS i na jugu i na istoku podrivaju vanjski čimbenici. Daiš među ostalim nastoji destabilizirati južno susjedstvo na temelju terora i rata. Ruski diplomatski napori i vojno djelovanje izravno su usmjereni na EPS, posebice Istočno partnerstvo. Osim toga, ruska vojna intervencija na jugu jača autoritarni režim u Siriji.

2.   Potreba za novim, revidiranim EPS-om

2.1

EGSO pozdravlja reviziju EPS-a koju je provela Komisija, a kojom želi redefinirati ciljeve i opći pristup te politike slijedom dramatičnog razvoja događaja u susjedstvu EU-a.

2.2

Odnosi EU-a sa susjedstvom temelje se na članku 8. stavku 1. UEU-a prema kojem Unija razvija poseban odnos sa susjednim zemljama radi uspostave područja blagostanja i dobrosusjedskih odnosa, utemeljen na vrijednostima Unije i obilježen bliskim i miroljubivim odnosima koji se temelje na suradnji.

2.3

Prvotno su ciljevi EPS-a bili poprilično ambiciozni, a opći cilj bio je ostvariti najbliže moguće političko pridruživanje i najveći mogući stupanj gospodarske integracije s južnim i istočnim susjedima EU-a.

2.4

Jedna od posljedica gospodarske integracije potencijalno je bolji pristup jedinstvenom tržištu EU-a, što mora ići ruku pod ruku s teškim političkim, gospodarskim i institucijskim reformama, kao i s predanosti demokraciji, vladavini prava i poštovanju ljudskih prava.

2.5

Međutim, od razdoblja 2003.–2004., kad je osmišljen EPS, susjedstvo je prošlo kroz dramatične promjene, a prvotno načelo univerzalnog pristupa pokazalo se potpuno nedjelotvornim.

2.6

Od 2014. agresivna politika trenutačne ruske predsjedničke administracije i vlade snažno je utjecala na istočno susjedstvo, osobito rat u Ukrajini i (djelomično uspješni) manevri za privlačenje istočnih susjeda EU-a u Euroazijsku ekonomsku uniju, kojom dominira Rusija.

2.7

Uz uvažavanje činjenice da svaka zemlja ima pravo na vlastitu političku perspektivu, treba istaknuti da trenutačna ruska administracija želi razviti svoju politiku susjedstva koja je nespojiva s EPS-om te želi da je se smatra globalnim igračem i subjektom slične važnosti poput EU-a.

2.8

Iako bi konstruktivna suradnja EU-a s Rusijom mogla biti potencijalno korisna za obje strane, ne čini se vjerojatnim da je u doglednoj budućnosti moguće izbjeći sukob interesa u istočnim susjedstvu, osim ako Rusija ne promijeni svoj agresivan i subverzivan stav. Nedavni događaji u Siriji dokaz su da je jednak zaključak moguće primijeniti i na južno susjedstvo.

2.9

U južnom susjedstvu rat u Siriji, sukobi u Libiji, pojava Daiša, kontroverzni politički događaji u nekim zemljama te regije i drugi oružani sukobi na Bliskom istoku znače da polako blijede velike nade u mir i demokratsku preobrazbu povezane s Arapskim proljećem, barem u bliskoj budućnosti.

2.10

Svi ti negativni događaji i sve veće razlike na mnogim područjima među različitim zemljama u južnom i istočnom susjedstvu iziskuju promjenu prioriteta, novi pristup, nove metode rada i proaktivniju i djelotvorniju diplomaciju EU-a. Komunikacija je odgovor na te izazove.

3.   Stabilizacija – novi prioritet

3.1

Komisija je prihvatila stajališta EGSO-a o potrebi da stabilnost, povećana sigurnost, fleksibilnost i diferencijacija, kao i veće uzajamno preuzimanje odgovornosti budu prioriteti revidiranog EPS-a. U preispitivanju se stabilizacija ističe kao najhitniji izazov za mnoge dijelove susjedstva i stoga se preporučuje da to bude glavni politički prioritet novog EPS-a.

3.2

EGSO smatra da je ta preporuka utemeljena jer nedavni događaji pokazuju da je EU samo djelomično uspio potaknuti stabilnost, prosperitet i sigurnost u susjedstvu.

3.3

Također je vrlo jasno da prijetnje stabilnosti susjedstva ne predstavljaju samo veliku prepreku demokratskoj tranziciji i procesu reformi koje je tražio EU, nego također imaju negativan učinak na zemlje koje su uspješne u svojoj preobrazbi potaknutoj EPS-om i na sâm EU.

3.4

Trebalo bi znatno ojačati sprečavanje sukoba i upravljanje njima, osobito jer mnogi zamrznuti sukobi ostaju ozbiljna prijetnja stabilnosti u južnom i istočnom susjedstvu. Kako bi imala pozitivnu ulogu u pronalaženju mirnog rješenja, Europa bi, s jedne strane, trebala ostati nepristrana, a s druge pomoći žrtvama te najranjivijim i najugroženijim skupinama.

3.5

Također, poprilično je očito da nestabilnost nije samo posljedica vanjskog pritiska te se u Zajedničkoj komunikaciji s pravom utvrđuje veza između nestabilnosti i siromaštva, nejednakosti, nedostatka prilika i korupcije, a to sve može povećati podložnost radikalizaciji. Ipak, dokumentu nedostaje ravnoteža između gospodarske i socijalne dimenzije te se u njemu podcjenjuje važna uloga blagostanja i socijalne zaštite za stabilnost.

4.   Diferencijacija

4.1

Novi EPS osmišljen je da odražava različite težnje, ambicije i interese partnerskih zemalja i situaciju koja proizlazi iz različitih događaja u određenim zemljama u susjedstvu EU-a.

4.2

Zajednička komunikacija navodi da će „EU nastaviti suradnju s partnerskim vladama, civilnim društvom i građanima na rješavanju pitanja ljudskih prava i demokracije”. Ta izjava nije nimalo kategorična te odražava novi smisao političkog realizma i spremnost da se ublaži snažno promicanje europskih vrijednosti utvrđeno u Povelji o temeljnim pravima EU-a.

4.3

U Komunikaciji se ne spominju konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada. Međutim, poštovanje temeljnih standarda rada Međunarodne organizacije rada predstavlja minimum koji se mora zadovoljiti; diferencijacija ne smije oslabiti to načelo.

4.4

U Komunikaciji se navodi da „će nastati novi oblici odnosa kojima će se omogućiti veći osjećaj odgovornosti obiju stranaka. EU je spreman raspraviti mogućnost zajedničkog određivanja partnerskih prioriteta, čime bi se omogućilo usmjeravanje svakog odnosa prema zajedničkim interesima.” To ne znači samo promjenu u izražavanju, nego i napuštanje prilično „normativnog pristupa” usredotočenog na prijenos europskih vrijednosti na partnerske zemlje.

4.5

Moguće je da je promjena strategije djelomice izazvana željom za otklanjanjem iluzije da svi narodi žele usvojiti demokratske standarde EU-a, a da ih samo ugnjetavački režimi sprečavaju u tome. EGSO ipak zastupa stajalište da se ne smije dopustiti kompromis u pogledu univerzalnih ljudskih prava ili demokratskih vrijednosti.

4.6

Također je istina da su neke partnerske zemlje izrazile mišljenje da je EPS previše preskriptivan i da ne odražava u dovoljnoj mjeri posebnosti i težnje partnerskih zemalja.

4.7

Pristup „više za više” temeljen na poticajima pokazao se kao samo djelomice učinkovit. Nije bio uspješan u zemljama u kojima su se lokalni moćnici odupirali preobrazbi koju pokreće EU. Štoviše, načelo „više za više” katkad je ostavljalo dojam da se poštovanje vrijednosti EU-a plaća. Međutim, poštovanje vrijednosti EU-a može se jedino zajamčiti tako da se pojedinci i zajednice uvjere u njihov univerzalni značaj i da ih usvoje kao svoje. Nije djelotvorno kupovati vrijednosti u zamjenu za projekte. U tom pogledu, EGSO cijeni izjavu da će „EU potražiti učinkovitije načine postizanja temeljnih reformi s partnerima, uključujući suradnju s dionicima iz civilnog, gospodarskog i socijalnog sektora”.

4.8

Međutim, čak i ako se uzme u obzir novi diferencirani pristup, ne smijemo dopustiti da načelo „više za više” postane „više za manje” radi novoga glavnog cilja stabilizacije u susjedstvu. To načelo uvjetovanosti u provedbi prilagođene politike unutar EPS-a mora se dalje razviti.

4.9

Treba vidjeti neće li novi diferencijalni pristup u praksi značiti postupno ukidanje EPS-a i neometani prijelaz na isključivo bilateralni pristup.

4.10

Trebalo bi naglasiti i da nova „zajednička odgovornost”, s manje pokroviteljskog odnosa i više istinskog partnerstva, u kombinaciji s diferencijacijom ne smije dovesti do politike selektivnog odabira u kojoj partnerske zemlje mogu odabrati samo one dijelove partnerstva koji odgovaraju njihovim vladama.

4.11

Diferencija će utjecati i na način izvješćivanja o napretku partnerskih zemalja. Razvit će se novi stil ocjenjivanja, s naglaskom na točno utvrđenim ciljevima ugovorenim s partnerima. Sa žaljenjem ističe da će se postojeća transparentna izrada izvješća o napretku u sličnom obliku za sve zemlje zamijeniti nizom različitih izvješća za različite zemlje, čije je oblike tek potrebno utvrditi.

5.   Uloga organiziranog civilnog društva

5.1

U Komunikaciji se ne posvećuje dovoljno pozornosti ulozi organiziranog civilnog društva ni socijalnom ili civilnom dijalogu. Samo se nejasno upućuje na važnost uže suradnje s civilnim društvom, uključujući socijalne partnere, i na to da je potrebno „povećati sudjelovanje odgovarajućih članova civilnog društva u najširem smislu te socijalnih partnera”.

5.2

Gotovo u svim državama u južnom i istočnom susjedstvu postoji jasan manjak civilnog i socijalnog dijaloga, iako postoje zemlje poput Tunisa i Gruzije u kojima je u tom pogledu postignut znatan napredak.

5.3

U Komunikaciji se ne spominje kršenje prava na udruživanje i na slobodno organiziranje zaposlenika, radnika ili nevladinih organizacija u području EPS-a te ne postoji vizija o tome kako im pružiti okruženje koje im omogućuje sudjelovanje u oblikovanju politika, izradi programa, provedbi, praćenju i ocjeni politika javnih tijela.

5.4

Komunikacija stavlja naglasak na reformu javne uprave i na ispunjavanje obveza partnera EPS-a u pogledu rodne jednakosti, ali se u tom pogledu ne spominje uloga civilnog društva.

5.5

EGSO je predan suradnji s partnerskim organizacijama u zemljama EPS-a s jasnim ciljem da se zajednički prati provedba EPS-a i promatra učinak novog diferencijalnog pristupa.

6.   Migracije i mobilnost

6.1

Iako strategija EU-a i konkretne mjere povezane s migracijom i mobilnosti nisu specifične za EPS, suradnja s partnerskim zemljama u tom je pogledu ključna.

6.2

Pronalaženje rješenja za trenutačnu izbjegličku krizu mora biti dio šire strategije EU-a, ali učinkovita i djelotvorna provedba programa za migraciju i mobilnost EPS-a mogla bi pritom biti od velikog značaja.

6.3

Komunikacija s potpunim pravom navodi da je „rješavanje glavnih uzroka nezakonite migracije i prisilnog iseljavanja ključno za stabilizaciju susjedstva”. Ipak, to nije veoma u skladu s diferencijalnim pristupom, što bi moglo značiti manje ambiciozno stajalište prema osuđivanju nekih partnerskih vlada zbog sustavnog kršenja političkih, socijalnih i gospodarskih prava, čak i ako to ostaje glavni uzrok nestabilnosti.

6.4

EGSO također ističe da bi se inicijative pojednostavljenja viznog režima trebale ocjenjivati kao najvažniji instrumenti u pogledu intenzivnije interakcije sa zemljama EPS-a. EGSO snažno potiče programe pojednostavljenja viznog režima te upozorava da bi ih ukidanje Schengenskog područja moglo dovesti u pitanje.

6.5

EGSO također podupire izjavu iz Komunikacije da će „EU nastaviti promicati realističan i pošten pristup migracijama i energično suzbijati sve oblike i manifestacije rasizma i diskriminacije te promicati dijalog među kulturama, kulturnu raznolikost i međusobno razumijevanje”.

7.   Gospodarski razvoj za stabilizaciju

7.1

EGSO pozdravlja napore za jačanje konkurentnosti, podupiranje gospodarstava partnera EPS-a i poboljšavanje mogućnosti za lokalno stanovništvo kao glavnog preduvjeta za stabilno i sigurno okruženje u susjedstvu EU-a. Sve susjedne zemlje imaju gospodarske probleme; međutim, oni su različiti u pogledu njihovih uzroka, razmjera i utjecaja na stabilnost. Stoga je za budući razvoj odnosa sa susjednim zemljama potreban aspekt diferencijacije, između ostaloga, zbog njihovih gospodarskih i socijalnih razlika. Reforme u javnoj upravi, pravosudnim sustavima i sigurnosnom sektoru, kao i borba protiv korupcije i organiziranog kriminala prioritetna su područja daljnje suradnje. Napredak na svim tim područjima ključan je za stabilnost, ali je za ostvarivanje uspjeha potrebno i sigurno i stabilno okruženje.

7.2

EGSO cijeni uključivanje potrebe da se u cijelosti i djelotvorno provode sporazumi o pridruživanju/području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine koji su već potpisani, zajedno s reformama u zemljama EPS-a. Međutim, kako bi imale koristi od sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, partnerske zemlje moraju proći težak proces osnovne modernizacije proizvodnje i usluga. Komunikacija je u tom pogledu jasna i izražava potporu EU-a izgradnji kapaciteta kako bi se odgovorilo na izazove sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine.

7.3

Ne bi trebalo odustati od cilja potpune slobodne trgovine između EU-a i zemalja EPS-a, s težnjom uže suradnje. Mogućnost pristupa tržištu EU-a motivira susjedne zemlje da provode gospodarske reforme i modernizaciju proizvodnje i poslovanja. Međutim, čak i zemlje potpisnice sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine imaju teškoća u modernizaciji svoga gospodarstva zbog nestabilne političke i gospodarske situacije koja ne potiče ulaganja. Pristup EU-u i drugim međunarodnim tržištima izravno je povezan s pitanjima zapošljavanja i mogućnostima mladih da se integriraju na tržište rada. Učvršćivanje oligarha i korupcija ometaju gospodarske reforme. EU bi trebao vršiti veći pritisak i upotrebljavati sva moguća sredstva kako bi se poboljšala situacija tako da bude moguće privući investicijski kapital u zemlje koje obilježava pouzdano gospodarsko okruženje.

7.4

Također je jasno da će provedba sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine podrazumijevati velike društvene izazove. Stoga je uključivanje svih dionika u taj proces, a posebno socijalnih partnera, od presudne važnosti. Domaće savjetodavne skupine i platforme civilnog društva mogu imati pozitivnu ulogu u tom pogledu te ih je potrebno uključiti u sve aspekte provedbe sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine.

7.5

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da Komunikacija zaista posvećuje primjerenu pozornost pitanju obrazovanja i stručnog usavršavanja (osobito za mlade ljude). Vrlo je vjerojatno da će se povećati potpora za osnovne i srednje obrazovne sustave u zemljama u kojima je to najpotrebnije te će postojati veća mogućnost za sudjelovanje zemalja susjedstva u programu Erasmus+ u pogledu opsega i financiranja; druge mjere koristit će se i za razvoj vještina mladih, čime će se znatno olakšati pristup tržištu rada.

7.6

Razvoj prometne povezanosti sa susjednim zemljama može dodatno pridonijeti jačanju njihovih gospodarstava. Potrebno je posebno pozdraviti odredbu da EU treba proširiti glavne transeuropske mreže u istočnim partnerskim zemljama i, zajedno s međunarodnim financijskim institucijama i drugim partnerima, promicati ulaganja i razviti referentne planove za euro-mediteransku prometnu mrežu. Ti su planovi vrlo važni i za organizacije civilnog društva koje trebaju aktivno sudjelovati u njihovoj provedbi.

7.7

EU ovisi o susjednim zemljama u pogledu opskrbe energijom. Stoga su zajednički energetski projekti uzajamno važni i nužni za obje strane. Pitanja uštede energije i energetske učinkovitosti te smanjenja emisija i projekti u području obnovljivih izvora energije posebno su relevantni. Zajednička komunikacija s pravom naglašava potrebu za jačanjem energetskog dijaloga EU-a sa susjednim zemljama u području energetske sigurnosti, reforme tržišta energije i promicanja gospodarstva zasnovanog na održivoj energiji s ciljem izgradnje otporne energetske unije utemeljene na ambicioznoj klimatskoj politici.

7.8

EGSO pozdravlja izjavu da je „poljoprivreda glavni izvor radnih mjesta u mnogim zemljama partnerima te bi EU trebao i dalje podupirati održive i uključive politike i ulaganja u modernizaciju tog sektora te po potrebi proširivanje na druge aktivnosti koje stvaraju dohotke u ruralnim područjima”. Potrebno je, međutim, naglasiti da usklađivanje na području poljoprivrede i proizvodnje hrane zbog provedbe sporazuma o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine ne smije smanjiti kvalitetu poljoprivrednih proizvoda ili sniziti standarde rada.

8.   Dimenzija sigurnosti

8.1

EGSO pozdravlja snažan naglasak na sigurnosnim aspektima u Zajedničkoj komunikaciji. Jačanje otpornosti partnera na vanjske i unutarnje prijetnje, kao i promicanje modernizacije za dugoročnu gospodarsku i socijalnu stabilnost od ključne su važnosti.

8.2

EGSO podržava prioritete navedene u sigurnosnom aspektu EPS-a, prema kojima je od temeljnog značaja borba protiv terorizma, sprečavanje radikalizacije i organiziranog kriminala, onemogućivanje korupcije i borba protiv kibernetičkog kriminala. Ti prioriteti mogu se istaknuti kao osnovna zadaća u okviru povećanja sigurnosti u EPS-u i u samom EU-u.

8.3

Međutim, potrebno je naglasiti da prijetnja stabilnosti u zemljama EPS-a nisu samo terorističke ili kriminalne organizacije, nego i neke vlade koje krše međunarodno pravo i izazivaju sukobe i krize u regiji EPS-a.

8.4

EGSO pozdravlja inicijativu za novi poticaj suradnji o pitanjima povezanima sa Zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP), ističući posebno mogućnost korištenja misija i operacija ZSOP-a, te po potrebi borbenih skupina EU-a, u praktičnoj provedbi zajedničke odgovornosti i sigurnosnih interesa. Međutim, instrumenti i diplomatski napori u okviru ZSOP-a ne trebaju se upotrebljavati samo kao odgovor na krize, nego i kao političko sredstvo za sprečavanje kriza. EU treba naglasiti potrebu za većim uključivanjem u sprečavanje sukoba i diplomatsko posredovanje među potencijalno sukobljenim zemljama ili nevladinim akterima.

9.   Regionalna dimenzija

9.1

EGSO pozdravlja stajalište Zajedničke komunikacije o očuvanju postojećih glavnih formata regionalne suradnje – jačanje programa Istočnog partnerstva i regionalne suradnje u južnom susjedstvu. Međutim, potrebno je naglasiti da su se unutar postojećih regionalnih okvira razvila značajna odstupanja i razlike tijekom posljednjih nekoliko godina. Moglo bi biti ohrabrujuće predložiti jasnije razlikovanje partnera EPS-a, između onih koji su već postigli viši stupanj integracije s EU-om (preko sporazuma o pridruživanju/području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine) ili onih koji to namjeravaju učiniti te preostalih zemalja.

9.2

Ostaje nejasno kako će novi EPS promicati bližu suradnju s partnerskim zemljama koje su uspješne u provedbi sporazuma o pridruživanju/području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine i imaju europske težnje. EGSO ponavlja svoje mišljenje da bi se nekim zemljama u istočnom susjedstvu trebala ponuditi jasna perspektiva pristupanja Europskoj uniji. To će mobilizirati i motivirati ne samo njihove vlade u naporima za preobrazbu zemlje i usklađivanje zakonodavstva s pravnom stečevinom Zajednice, nego i potaknuti organizirano civilno društvo da pridonese tim nastojanjima. To bi također približilo europske vrijednosti i identitet građanima partnerskih zemalja.

9.3

EGSO podržava ideju tematskih okvira, koji bi trebali promicati opći pomak prema prilagođenijim inicijativama i projektima za zainteresirane strane iz južnog i istočnog susjedstva. Međutim, čini se da je predložena ideja preopćenita i da nema jasan cilj. Forumi za rasprave o pitanjima kao što su migracija, energija i sigurnost prvi su korak prema opsežnijoj suradnji u pogledu spomenutih izazova. EU bi trebao biti jasniji što se tiče konkretnih ishoda koje želi postići uporabom tih tematskih okvira.

9.4

Potrebno je uzeti u obzir da su neki susjedi susjeda (posebice Rusija) bili pozvani da sudjeluju u EPS-u, ali nikada nisu iskoristili tu priliku. Stoga je tematske platforme potrebno upotrebljavati isključivo za posebne namjenske ciljeve, a ne za pružanje mogućnosti trećim stranama da promiču svoje ciljeve na štetu načela EPS-a. Oblik suradnje sa „susjedima susjeda”, u skladu s Komunikacijom, nije ni približno dobro utvrđen te stoga svaki slučaj takve suradnje treba pomno pratiti kako bi se spriječila zlouporaba treće strane u cilju ugrožavanja interesa zemalja partnera, EU-a ili samog EPS-a. Uključivanje drugih sudionika izvan susjedstva (ili susjeda susjeda) i suradnja s njima trebaju se temeljiti na dobroj volji i suverenoj odluci partnera EPS-a da uključe nove sudionike u svoju suradnju s EU-om.

10.   Fleksibilnost financijskih instrumenata

10.1

EGSO pozdravlja inicijativu kojom će se nastojati „privući znatna dodatna sredstva povećanom suradnjom s međunarodnim financijskim institucijama i u okviru Fonda za poticanje ulaganja u susjedstvo (NIF)” te reviziju vanjskih financijskih instrumenata EU-a u sredini programskog razdoblja tijekom 2017. Trebalo bi jasno naglasiti da povećane potrebe i izazovi u susjedstvu EU-a zahtijevaju ne samo djelotvorniju preraspodjelu 15 milijardi EUR usklađenih kroz Europski instrument za susjedstvo (ENI) u razdoblju 2014.–2020., nego i znatne dodatne resurse.

10.2

EGSO podržava prijedloge o uporabi „pričuve za fleksibilnost” u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo za hitnu dodjelu sredstava za nepredviđene potrebe, kao i o prilagodbi financijskih propisa kako bi se neiskorištena sredstva mogla prenijeti na sljedeću godinu.

10.3

Međutim, smatramo da osnovni fokus EPS-a treba biti na poboljšanju postojećih financijskih instrumenata umjesto na isticanju novih financijskih struktura ili „uzajamnih fondova”. Uža suradnja između država članica i partnerskih zemalja trebala bi imati za posljedicu veću transparentnost troškova i odgovornosti. To će obuhvaćati mogućnost bržeg reagiranja na promjenjive političke i sigurnosne situacije na terenu, preusmjeravanjem sredstava ako je to potrebno. EU bi također trebao usvojiti jasan pristup u slučajevima kad se partneri ne odluče na snažniju integraciju, stvaranjem poticaja za poštovanje temeljnih vrijednosti i daljnje ključne reforme.

10.4

EU i države članice trebaju istražiti mogućnosti za proširenje zajedničke izrade programa u okviru EPS-a. Poboljšana transparentnost izrade programa i izvješća o rezultatima moraju se staviti na raspolaganje državama članicama i drugim zainteresiranim stranama. Organizacije civilnog društva mogu igrati važnu ulogu u tom pogledu.

11.   Vidljivost, komunikacija i kontakt

11.1

EGSO pozdravlja odlučnost da se poveća vidljivost politika EU-a i promiče djelotvornija komunikacija o novom EPS-u. U Komunikaciji se s pravom ističe da će se „poboljšanom javnom diplomacijom pridonijeti boljem objašnjavanju logike politika EU-a i pozitivnom utjecaju konkretnih djelovanja EU-a”. Jednako je važno ne zanemariti štetu koja proizlazi iz pogrešnih informacija, dezinformacija i propagande, koje su u suprotnosti s vrijednostima EU-a i načelima EPS-a.

11.2

EU treba naći odgovarajuće instrumente i izvore za suočavanje s komunikacijskim izazovima u zemljama koje su partneri EPS-a i unutar EU-a. Radna skupina EU-a East Stratcom, koju je uspostavio ESVD, samo je prvi korak u osvješćivanju građana EU-a i građana partnera EPS-a o neprijateljskim i štetnim diskursima u javnoj komunikaciji. ESVD ne bi trebao ustuknuti pred obvezama za daljnje jačanje strateške komunikacije EU-a.

11.3

Migracijskim izazovima u regiji EPS-a i unutar EU-a potrebno je dati prioritet u pogledu strateške komunikacije i javne diplomacije. EU i njegove države članice trebaju priznati da netočne informacije u vezi s migracijskom i izbjegličkom politikom mogu veoma narušiti usklađenost država članica i povjerenje partnera EPS-a, pa čak i stabilnost EU-a.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  Mišljenje EGSO-a o Zajedničkom savjetodavnom dokumentu „Ususret novoj europskoj politici susjedstva” (SL C 383, 17.11.2015., str. 91.).


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/147


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 258/2014 o uspostavi programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje 2014.–2020.

[COM(2016) 202 final – 2016/0110 (COD)]

(2016/C 303/21)

Dana 28. i 29. travnja 2016., sukladno članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament i Vijeće odlučili su se savjetovati s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 258/2014 o uspostavi programa Unije za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskog izvještavanja i revizije za razdoblje 2014.–2020.

[COM(2016) 202 final – 2016/0110 (COD)].

Budući da je svoj stav o sadržaju dotičnog prijedloga već iznio u mišljenju CES 1031/2013 – 2012/0364 (COD), usvojenom 20. ožujka 2013. (1), Odbor je na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja 2016.), sa 154 glasa za, 1 protiv i 7 suzdržanih, odlučio da će se pozvati na stajalište izraženo u spomenutom dokumentu.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(1)  SL C 161, 6.6.2013, str. 64.


19.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 303/148


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe predviđene u Uredbi Vijeća (EU) br. 1306/2013 za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2016.

[COM(2016) 159 final – 2016/0086 COD]

(2016/C 303/22)

Dana 11. travnja 2016., sukladno članku 43. stavku 2. UFEU-a, Vijeće je odlučilo savjetovati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe predviđene u Uredbi Vijeća (EU) br. 1306/2013 za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2016.

[COM(2016) 159 final – 2016/0086 COD].

Budući da je svoj stav o sadržaju dotičnog prijedloga već izrazio u mišljenju CES2942-2013_00_00_TRA_AC, usvojenom 22. svibnja 2013. (*), EESC-2014-02897-00-00-AC, usvojenom 5. lipnja 2014. (**) i EESC-2015-02052-00-00-AC-TRA, usvojenom 22. travnja 2015. (***), Odbor je na 517. plenarnom zasjedanju održanom 25. i 26. svibnja 2016. (sjednica od 25. svibnja), sa 161 glasa za, 2 protiv i 8 suzdržanih, odlučio da neće izraditi novo mišljenje o toj temi, nego će se pozvati na stajalište izraženo u gore spomenutim dokumentima.

Bruxelles, 25. svibnja 2016.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS


(*)  Mišljenje EGSO-a NAT/602 o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe za izravna plaćanja predviđene Uredbom (EZ) br. 73/2009 za kalendarsku godinu 2013. (SL C 271, 19.9.2013., str. 143.).

(**)  Mišljenje EGSO-a NAT/646 o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe za izravna plaćanja predviđene Uredbom Vijeća (EU) br. 73/2009 za kalendarsku godinu 2014. (SL C 424, 26.11.2014, str. 73.)..

(***)  Mišljenje EGSO-a NAT/668 o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju stope prilagodbe za izravna plaćanja predviđene Uredbom (EZ) br. 1306/2013 za kalendarsku godinu 2015. (SL C 291, 4.9.2015 str. 60.)., .