EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.11.2016.

JOIN(2016) 49 final

ZAJEDNIČKA KOMUNIKACIJA EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana

{SWD(2016) 352 final}

1.Oceani kao globalni izazov i prioritet

Oceani su ključ budućnosti Europske unije i mnogih zemalja diljem svijeta. Oni nude velik potencijal za poticanje rasta, zapošljavanja i inovacija. Rezultati svjetskog gospodarstva oceana procjenjuju se na 1,3 bilijuna EUR, a taj bi iznos do 2030. mogao porasti više nego dvostruko 1 .

Oceani imaju ključnu ulogu u regulaciji klimatskog sustava. U njima se proizvodi polovina količine našeg kisika te je apsorbirana većina prekomjerne topline planeta i približno 25 % emisija CO2. 2 Mnoge otočne (uključujući male otočne zemlje u razvoju) i obalne zemlje ovise o morskim resursima te su ranjive u pogledu mogućih utjecaja ljudskog djelovanja na očuvanje i održivu uporabu. Način na koji postupamo s oceanima od presudne je važnosti. Nekim od najhitnijih globalnih izazova, uključujući klimatske promjene, siromaštvo, sigurnu, hranjivu i dostatnu hranu za stanovnike čiji bi broj do 2050. mogao doseći devet milijardi, može se učinkovito pristupiti samo ako su oceani sigurni, zaštićeni i čisti te se njima upravlja na održiv način.

Naši su oceani ugroženi zbog prekomjernog iskorištavanja, klimatskih promjena, zakiseljavanja, onečišćenja i smanjenja biološke raznolikosti. Morska i obalna gospodarstva razvijaju se diljem svijeta, no njihov uspjeh ovisi o poboljšanoj održivosti. Pristup pomorskim putovima katkad je otežan zbog nezakonitog djelovanja, porasta stopa piratstva, oružanih pljački i drugih oblika pomorskog kriminala na moru. Pokušaji ostvarenja teritorijalnih ili pomorskih zahtjeva izvan okvira uspostavljenog Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) zastrašivanjem, prinudom ili silom mogu utjecati ne samo na regionalnu stabilnost, nego i na svjetsko gospodarstvo. Svijest o nezakonitim aktivnostima na pomorskom dobru ključan je čimbenik koji omogućuje održivo upravljanje utemeljeno na pravilima.

Točne i pravovremene informacije o stanju morskih resursa i ekosustava i dalje predstavljaju izazov. Tehnološki napredak potreban za održiv razvoj djelatnosti na moru ovisi o poboljšanom istraživanju.

Svi ovi izazovi prepoznati su na svjetskoj razini. Na sastanku na vrhu Rio+20 čelnici država i vlada obvezali su se da će zaštititi i obnoviti oceane i morske ekosustave te održivo upravljati oceanskim resursima, u skladu s međunarodnim pravom, te ispuniti ciljeve u sve tri dimenzije održivog razvoja. EU se zalaže za ovaj integrirani pristup.

U UN-ovom Programu održivog razvoja do 2030. očuvanje i održiva uporaba oceana utvrđeni su kao jedan od 17 ciljeva održivog razvoja (cilj održivog razvoja br. 14.) i dio međusobno vrlo povezanog programa. Pitanjima očuvanja i održive uporabe oceana prvi se put pristupa zajedno s drugim najhitnijim svjetskim izazovima povezanima s održivosti u okviru općeg globalnog političkog programa te se ona odražavaju u više ciljeva održivog razvoja i općenitih ciljeva 3 . Globalna zajednica sada mora početi ispunjavati te obveze. EU se u potpunosti zalaže za taj cilj i njegovu provedbu. Mjere utvrđene ovom Zajedničkom komunikacijom sastavni su dio odgovora EU-a na Program do 2030. To je prioritet i u Globalnoj strategiji o vanjskoj i sigurnosnoj politici 4 .

1.1. Potreba za boljim upravljanjem oceanima

UNCLOS-om se uređuje uporaba oceana i njihovih resursa. On je podržan okvirom regionalnih i međunarodnih institucija i foruma koji su odgovorni za daljnju regulaciju sektorskih djelatnosti koje se odvijaju na moru 5 . Ovim okvirom pruža se opsežan niz pravila i načela. Međutim on je donekle heterogen i neusklađen. U nastanku je globalni konsenzus da se morskim okolišem i ljudskim pomorskim djelatnostima, uključujući djelatnosti na kopnu koje utječu na oceane, mora učinkovitije upravljati u cilju rješavanja problema povećanja pritiska na oceane.

Savjetovanjem Komisije 6 u 2015. potvrđeno je da se postojećim okvirom ne osigurava održivo upravljanje oceanima:

Okvir je nepotpun i potrebno ga je dalje razvijati. Još postoje znatne pravne praznine, osobito u pogledu očuvanja i održive uporabe morske biološke raznolikosti područja koja se nalaze izvan nacionalne nadležnosti (BBNJ). Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) još nije dovršilo svoj rudarski kodeks kojim se utvrđuju potrebna pravila i postupci povezani s rudarstvom na morskom dnu;

Dogovorena pravila i sporazumi često se ne provode na učinkovit ili ujednačen način. Daleko smo od postizanja globalnih ciljeva kao što su ostvarenje najvećeg održivog prinosa za ribarstvo do 2015. ili očuvanje 10 % obalnih i morskih područja, osobito s pomoću zaštićenih morskih područja do 2020 7 . Izostankom pravovremene ratifikacije ugrožava se stupanje na snagu važnih pomorskih konvencija, kao što je Konvencija o radu u ribolovu Međunarodne organizacije rada (ILO);

Među međunarodnim organizacijama nadležnima za oceane nema dovoljno koordinacije. Iako su pomorske djelatnosti međusobno povezane, one se uglavnom reguliraju po zasebnim sektorima. Koordinacija među međunarodnim tijelima koja pokrivaju razne sektore često se odvija ad hoc ili ne postoji 8 . Organizacije i mehanizmi koji bi mogli imati ključnu ulogu u jačanju cjelokupnog okvira, kao što je UN-Oceani ili Međuvladina oceanografska komisija (IOC), često nemaju dovoljne ovlasti;

Nezakonite i kriminalne aktivnosti imaju znatan utjecaj na gospodarske subjekte, morski okoliš i ljude koji rade u pomorskom sektoru. EU je poboljšao svoj okvir za sigurnost i povećao međunarodnu i regionalnu suradnju u području sigurnosti, no potrebno je učiniti više da bi se spriječilo nezakonito djelovanje na moru. Nedostatak dostojanstvenog rada u nekim djelatnostima povezanima s oceanom i dalje je razlog za zabrinutost. Uvjeti rada na plovilima koja su povezana s nezakonitim aktivnostima katkad su mnogo lošiji od međunarodnih normi ili čak nezakoniti i izravno utječu ne samo na predmetne radnike, nego i na mogućnost održivog rada sektora;

Potrebna je bolja koordinacija između unutarnjih i vanjskih politika EU-a, kao što su Strategija za regiju Baltičkog mora, Crnomorska sinergija, Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju, Unija za Mediteran i Sjeverna dimenzija;

Dionici (uključujući poduzeća, istraživače,i organizacije civilnog društva) trebali bi se bolje uključiti u izradu i provedbu međunarodnog regulatornog okvira. Time bi se povećala razina sukladnosti i omogućio nastanak dopunskih sporazuma o upravljanju, npr. dobrovoljnih obveza i dijeljenja najbolje prakse. Upravljanje oceanima trebalo bi se temeljiti na dobrom znanstvenom istraživanju i znanju.

1.2. Uloga EU-a

Kako bi se osiguralo da mora budu sigurna, zaštićena i čista te da se njima upravlja na održiv način, potreban je usklađen međunarodni međusektorski pristup utemeljen na pravilima. Takvim pristupom pridonijet će se i postizanju rezultata za građane EU-a u pogledu prioriteta kao što su radna mjesta, rast, konkurentnost, održivost, otpornost na klimatske promjene te mir i sigurnost. Promicanjem dobrog upravljanja na moru utemeljenoga na pravilima pomoći će se u unapređenju ljudskih prava, slobode i demokracije, stvaranju jednakih uvjeta poslovanja te poboljšanju uvjeta rada diljem svijeta. To je u skladu s ulogom EU-a kao snažnog globalnog aktera.

EU je dobro pripremljen za oblikovanje međunarodnog upravljanja oceanima na temelju svojeg iskustva u razvoju održivog pristupa upravljanju oceanima, ponajprije s pomoću svoje politike zaštite okoliša (posebno Okvirne direktive o pomorskoj strategiji), integrirane pomorske politike (posebno Direktive o prostornom planiranju morskog područja), reformirane zajedničke ribarstvene politike, djelovanja protiv nezakonitog, nereguliranog i neprijavljenog (NNN) ribolova i svoje politike pomorskog prometa.

EU je razvio i niz alata za sigurnost da bi se riješilo pitanje veza između dimenzija unutarnje i vanjske sigurnosti. Njegovom Globalnom strategijom o vanjskoj i sigurnosnoj politici potvrđuje se potreba za „združenijim” pristupom, između unutarnjih i vanjskih aspekata politika, u svim vanjskim politikama i među državama članicama i institucijama EU-a. Trebale bi se razviti i sinergije s drugim politikama (npr. o kibernetičkoj sigurnosti, kibernetičkoj obrani i kružnom gospodarstvu) i strategijama (npr. Strategija Europske unije za sigurnosnu zaštitu u pomorstvu (EUMSS) 9 i povezane regionalne strategije 10 ). Na taj način doprinosom EU-a jačanju upravljanja oceanima poduprijet će se cilj globalnog pomorskog rasta i sigurnosti.

EU je razvio EUMSS da bi odgovorio na izazove pomorske sigurnosti i zaštite na učinkovit i sveobuhvatan način s pomoću relevantnih međunarodnih i nacionalnih instrumenata te instrumenata EU-a. On bi se trebao primjenjivati u skladu s ovom Komunikacijom kako bi se omogućila međusektorska suradnja i poboljšao potencijal za rast. EU i dalje aktivno pridonosi globalnoj pomorskoj sigurnosti, polazeći od svojeg iskustva u borbi protiv piratstva u zapadnom Indijskom oceanu te krijumčarenja i trgovanja ljudima u Sredozemnome, Crnome i Baltičkome moru te istraživanja mogućnosti u Gvinejskom zaljevu 11 , Južnom kineskome moru i Malaškom tjesnacu.

EU surađuje u upravljanju oceanima s bilateralnim, regionalnim i multilateralnim partnerima diljem svijeta, a njegov je glavni pravni pokretač UNCLOS. Sklopio je strateška partnerstva i sporazume s ključnim međunarodnim akterima i partnerima. Blisko surađuje s raznim novim silama. Stranka je mnogih sporazuma i konvencija. EU i njegove države članice zajedno su najveći svjetski donator pomoći.

EU bi na temelju postojećih sporazuma trebao poboljšati upravljanje oceanima i ojačati koordinaciju s međunarodnim i regionalnim forumima. EU aktivno nastoji razviti suradnju sa susjedima u pogledu pomorske politike i gospodarstva oceana, među ostalim i na temelju Europske politike susjedstva u njezinoj istočnoj i južnoj dimenziji. On daje i ključan doprinos globalnom upravljanju radom u pomorskom prometu i globalnoj borbi protiv prisilnog rada i trgovanja ljudima.

EU i njegove države članice trebali bi djelovati „združenije” u svim vanjskim i unutarnjim politikama. Njihovim zajedničkim utjecajem znatno će se povećati potencijal za pozitivne promjene. EU bi trebao osigurati jedinstveno djelovanje između svojih unutarnjih i vanjskih politika u skladu sa svojim zalaganjem za poboljšanje usklađenosti politika radi održivog razvoja. EU bi trebao promicati sinergije s drugim politikama EU-a, uključujući razvojnu politiku i strategije kao što je Strategija Europske unije za sigurnosnu zaštitu u pomorstvu.

Nadalje, EU ima devet najudaljenijih regija. Te regije, zahvaljujući svojem doprinosu pomorskoj dimenziji EU-a i položaju u Atlantskom i Indijskom oceanu, važni su akteri koji mogu aktivno pridonijeti poboljšanju upravljanja oceanima. 

Kako bi se osigurali sigurni i čisti oceani kojima se održivo upravlja, Komisija i Visoki predstavnik predlažu 14 skupina mjera u tri prioritetna područja:

poboljšanje okvira međunarodnog upravljanja oceanima;

smanjenje pritiska na oceane i mora te stvaranje uvjeta za održivo plavo gospodarstvo; i

unapređenje međunarodnog istraživanja oceana i podataka o njima.

2. Poboljšanje okvira međunarodnog upravljanja oceanima

Polazeći od međunarodnog konsenzusa da je potrebno ojačati okvir upravljanja oceanima, Komisija i Visoki predstavnik poduzet će sljedeće mjere:

Mjera 1.:    Ispunjavanje praznina u okviru međunarodnog upravljanja oceanima

Komisija i Visoki predstavnik i dalje će surađivati s državama članicama i međunarodnim partnerima radi promicanja provedbe multilateralnih instrumenata koji su dogovoreni, ali nisu stupili na snagu. Komisija i Visoki predstavnik povećat će svoje napore u promicanju potpisivanja, ratifikacije, prenošenja i učinkovite provedbe ključnih instrumenata za globalno upravljanje oceanima kao što su UNCLOS i njegovi postojeći provedbeni sporazumi.

Komisija će nastaviti aktivno sudjelovati u razvoju pravno obvezujućeg instrumenta na temelju UNCLOS-a za očuvanje i održivo korištenje morske biološke raznolikosti područja koja se nalaze izvan nacionalne nadležnosti (BBNJ). I dalje će podupirati međunarodne napore za zaštitu morske biološke raznolikosti u drugim relevantnim međunarodnim forumima, uključujući Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) i Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES).

Komisija i Visoki predstavnik zajedno s državama članicama i svim drugim dionicima, uključujući međunarodne partnere, industriju i organizacije civilnog društva, istražit će koje se dobrovoljne, nezakonodavne i dodatne mjere mogu poduzeti radi podupiranja upravljanja oceanima.

Mjera 2.:    Promicanje regionalnog upravljanja ribarstvom i suradnje u ključnim područjima povezanima s oceanom radi ispunjavanja praznina u upravljanju 

Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom (RFMO-ovi) ključne su međunarodne organizacije za očuvanje i održivu uporabu pograničnih i vrlo migratornih ribljih stokova. Poboljšanje i regulatorna provjera njihove učinkovitosti (npr. u znanosti, transparentnosti u pogledu usklađenosti i odlučivanju) ključni su za djelovanje EU-a u tim forumima.

Većina središnjeg Arktičkog oceana, jedne od najosjetljivijih morskih regija na planetu, nije pokrivena međunarodnim sustavima očuvanja ili upravljanja. U skladu s nedavno predloženom integriranom politikom za Arktik, 12 EU bi trebao pokušati osigurati održivi razvoj u toj regiji i oko nje na temelju međunarodne suradnje. Preciznije rečeno, podržat će osnivanje RFMO-a/Sporazuma za Arktik i promicati zaštitu biološke raznolikosti uspostavom zaštićenih morskih područja.

Drugim regionalnim strategijama EU-a (npr. za Gvinejski zaljev i Rog Afrike) trebalo bi se pridonijeti poboljšanju očuvanja i upravljanja ribljim stokovima i pružiti okvir za rješavanje pitanja ribolova NNN.

Mjera 3.:     Poboljšanje koordinacije i suradnje između međunarodnih organizacija i pokretanje oceanskih partnerstava za upravljanje oceanima

EU bi trebao pridonijeti poboljšanju koordinacije i suradnje između međunarodnih organizacija s ovlastima povezanim s oceanima. To bi se moglo učiniti s pomoću memoranduma o razumijevanju i sporazuma o suradnji radi poboljšanja koordinacije između tijela koja imaju iste ili komplementarne ciljeve. Komisija će razmotriti ponovnu uspostavu tzv. postupka Kobe za RFMO-ove za tune i njegovo proširenje na sve RFMO-ove. EU će poduprijeti i ulogu mehanizama multilateralne suradnje, kao što su UN-Oceani, osobito u kontekstu razmatranja njegovih ovlasti u 2017., Međuvladina oceanografska komisija, Međunarodno tijelo za morsko dno te kontinentalne i regionalne organizacije koje su razvile strategije za zaštitu i vrednovanje mora.

Komisija sudjeluje u bilateralnim dijalozima o pomorstvu i ribarstvu s ključnim akterima na oceanima uključujući Australiju, Kanadu, Kinu, Japan, Novi Zeland i Sjedinjene Američke Države. Namjerava ih postupno unaprijediti u „oceanska partnerstva” tijekom sljedećih pet godina. Time će se ojačati suradnja u ključnim područjima upravljanja oceanima, kao što su provedba ciljeva održivog razvoja bitnih za oceane, izgradnja kapaciteta, promicanje očuvanja i održivog „plavog rasta”, istraživanje mora, međunarodno upravljanje ribarstvom, dostojni uvjeti rada, borba protiv ribolova NNN i pomorska sigurnost.

Mjera 4.: Izgradnja kapaciteta

Komisija i Visoki predstavnik upotrijebit će okvir vanjske politike, uključujući razvojnu suradnju, radi promicanja i izgradnje kapaciteta za bolje upravljanje oceanima, očuvanja i obnove biološke raznolikosti te održivih plavih gospodarstava sa svojim partnerima, uključujući međunarodne organizacije.

Razvoj u morskim i obalnim područjima treba biti ekološki održiv i društveno uključiv. Interakcije i kompromisi među sektorima i ulaganjima trebaju biti jasno definirani i formulirani.

EU je sklopio niz sporazuma o bilateralnoj suradnji, partnerstvu i trgovini, uključujući sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu, na temelju kojih može ojačati suradnju u rješavanju pomorskih pitanja kao što su plavi rast, upravljanje morskim i obalnim područjem, radna prava i kvalifikacije 16 i utjecaj klimatskih promjena na oceane te poduprijeti provedbu međunarodnih obveza.

Ovim pristupom bit će obuhvaćeno i poboljšanje mogućnosti
za izgradnju kapaciteta u ključnim područjima, kao što su Gvinejski zaljev, južni Atlantik, jugoistočna Azija i male otočne zemlje u razvoju.

Komisija i Visoki predstavnik mobilizirat će resurse da bi podržali bolje planiranje održivog plavog gospodarstva, osobito u kontekstu Unije za Mediteran (UfM) i Konvencije iz Barcelone. Promicat će regionalni dijalog putem Foruma Unije za Mediteran o plavom gospodarstvu te će poduprijeti mjere dogovorene unutar tog okvira, uključujući poboljšanu suradnju u istraživanju mora i inovacijama putem inicijative BlueMED. 

Mjera 5.:    Osiguravanje sigurnosti i zaštite mora i oceana 

EUMSS-om se utvrđuju izazovi za sigurnost kao što su piratstvo, krijumčarenje ljudi, oružja i narkotika i trgovanje njima te se ističe potreba za olakšavanjem suradnje i dijeljenja informacija između civilnih i vojnih vlasti. Opširnija međunarodna rasprava na forumima kao što su UN, G7 i G20 i partnerstva po mjeri s drugim zemljama i regionalnim tijelima (npr. Afrička unija i ASEAN) potrebni su u potrazi za globalnim rješenjima.

U suradnji s državama članicama Komisija i Visoki predstavnik surađivat će bilateralno i multilateralno sa zemljama koje nisu članice EU-a i regionalnim organizacijama u cilju smanjenja i uklanjanja prijetnji i rizika za pomorsku sigurnost, u okviru EUMSS-a i regionalnih strategija (npr. Gvinejski zaljev, Rog Afrike), povećavajući napore u prioritetnim područjima 17 .

Novom Uredbom o europskoj graničnoj i obalnoj straži 18  i izmijenjenim uredbama o Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost (EMSA) i Europskoj agenciji za kontrolu ribarstva (EFCA) pruža se osnova za bolju suradnju između agencija EU-a koje pružaju podršku tijelima država članica koja obavljaju funkcije obalne straže i sa zemljama koje nisu članice EU-a, a nalaze se oko europskih morskih bazena. Tim će se nastojanjima usmjeriti i na bolju suradnju između nacionalnih obalnih straža radi pokretanja višenamjenskih kampanja uključujući, primjerice, otkrivanje nezakonitih ispuštanja na temelju Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL) 19 . U okviru ove suradnje Frontex, EMSA i EFCA provode višenamjenske operacije, među ostalim za kontrolu ribarstva, granica i migracija u središnjem Sredozemnome moru. Kao dopuna ovim mjerama, u borbi protiv krijumčarenja ljudi, zaštiti plovila, borbi protiv piratstva i praćenju ribolovnih djelatnosti sudjeluju i vojne snage EU-a kroz operacije Sophia i Atalanta, surađujući i s NATO-om radi ispunjenja svojih dužnosti.

   

3.Smanjenje pritiska na oceane i mora te stvaranje uvjeta za održivo plavo gospodarstvo

Kako bi se osiguralo zdravlje oceana kao sustava za održavanje života i resursa, upravljanje oceanima mora postati učinkovitije. Djelovanje EU-a trebalo bi se usmjeriti na klimatske promjene i njihov učinak, onečišćenje mora i eutrofikaciju, očuvanje, održanje i obnovu morskih ekosustava i biološke raznolikosti te održivo korištenje morskih resursa.

Mjera 6.:    Provedba sporazuma COP 21 i sprečavanje štetnog učinka klimatskih promjena na oceane, obale i ekosustave

Komisija će raditi na zaštiti uloge morskih i obalnih ekosustava u smanjenju utjecaja klimatskih promjena. Zajedno s Visokim predstavnikom nastojat će postići širok politički konsenzus o potrebi očuvanja prirodne funkcije oceana povezane s „plavim ugljikom” surađujući s europskim i međunarodnim političkim akterima u kontekstu pregovora o klimatskim promjenama i relevantnih međunarodnih konvencija o okolišu.

Komisija će raditi na jačanju djelovanja povezanog s oceanima na razini EU-a u cilju provedbe Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, npr. smanjenje emisija iz pomorskog prometa i budući razvoj obnovljivih izvora energije. Zajedno s Visokim predstavnikom surađivat će s državama članicama i međunarodnim partnerima radi promicanja uključivanja tih mjera u daljnje postupanje država na temelju obveza iz Pariškog sporazuma. Osim toga, Komisija će promicati međunarodno prihvaćeni plan djelovanja radi suočavanja s posljedicama među kojima su zagrijavanje oceana, porast razine mora i zakiseljavanje. Ti će se napori temeljiti na petom izvješću o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene i njegovu budućem posebnom izvješću o klimatskim promjenama, oceanima i kriosferi.

Mjera 7.:    Borba protiv nezakonitog ribolova i jačanje održivog upravljanja izvorima hrane u oceanima na globalnoj razini

Borba protiv nezakonitog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova prioritet je za EU. Najmanje 15 % ulova ribe diljem svijeta, u godišnjoj vrijednosti od 8 do 19 milijardi EUR, jest nezakonito. EU surađuje s drugim zemljama na pokretanju strukturnih reformi njihovih sustava za upravljanje ribarstvom. Cilj je ojačati ovo djelovanje tijekom sljedećih pet godina. Preciznije rečeno, Komisija nastoji ojačati multilateralno djelovanje u cilju smanjenja ribolova NNN jačajući instrumente kojima se omogućuje pronalaženje i identifikacija plovila i državljana koji su uključeni u nezakonite prakse i povećavajući ulogu ključnih međunarodnih agencija kao što je Interpol.

EU će surađivati s međunarodnim partnerima, pružiti podršku za izgradnju tehničkog i administrativnog kapaciteta za odgovor na ribolov NNN, promicati suradnju među agencijama i ocijeniti negativne društvene posljedice tih praksi.

Mjera 8.:    Zabrana štetnih subvencija u ribarstvu

Štetne subvencije u ribarstvu kojima se pridonosi prelovu, prekomjernom kapacitetu i nezakonitom, nereguliranom i neprijavljenom ribolovu već su dugo razlog za međunarodnu zabrinutost. Na Svjetskim sastancima na vrhu o održivom razvoju 2002. i 2012. zatraženo je da se tome stane na kraj. Programom održivog razvoja do 2030. sada je utvrđen rok (2020.) za ukidanje takvih subvencija.

Promicat će se međunarodni napori za smanjenje prekomjernog kapaciteta svjetskih ribarskih flota i prelova koji one obavljaju te zabranu štetnih subvencija. Time će se poduprijeti pregovori Svjetske trgovinske organizacije za zabranu subvencija kojima se pridonosi prekomjernom kapacitetu, prelovu i ribolovu NNN.

Mjera 9.:    Borba protiv morskog otpada i „mora plastike”

Morski otpad ozbiljna je prijetnja našim oceanima. Komisija je već poduzela mjere za rješavanje tog problema u korijenu te će znatno ojačati to djelovanje.

Komisija će predložiti mjere za smanjenje nastanka otpada u proizvodnom ciklusu, od izbora materijala, dizajna proizvoda, proizvodnje, potrošnje i recikliranja do odlaganja.

Na temelju Akcijskog plana za kružno gospodarstvo EU će do 2017. predložiti strategiju o plastici, za rješavanje pitanja kao što mogućnost recikliranja, biorazgradivost, prisutnost štetnih stvari u određenoj plastici i morski otpad, s jasnom međunarodnom komponentom protiv ispuštanja plastike u okoliš. Time će se pridonijeti smanjenju količine otpada na plažama i izgubljene ribolovne opreme za najmanje 30 % do 2020. Pridonijet će se i smanjenju količine mikroplastike koja se unosi u morski okoliš, prema potrebi i ograničavanjem njezine uporabe u proizvodima.

Time će se pridonijeti provedbi Plana do 2030. Strategijom će se priznati i globalna narav problema i potreba za kolektivnim djelovanjem, uključujući u kontekstu multilateralnih sporazuma o okolišu. Razmotrit će se mogućnosti za optimizaciju borbe protiv morskog otpada u vanjskom djelovanju i razvojnoj pomoći EU-a u cilju sprečavanja unosa plastičnog otpada u svjetske oceane i, kad je to ekološki opravdano i tehnički izvedivo, sudjelovanja u dobro koordiniranim akcijama uklanjanja.

Mjera 10.: Promicanje prostornog planiranja morskog područja na globalnoj razini

Održiva uporaba oceana i njihova biološka raznolikost, uključujući postizanje relevantnih ciljeva održivog razvoja, ovise o odgovarajućem planiranju uporaba i upravljanju njima unutar i izvan područja pod nacionalnom nadležnosti. Prostornim planiranjem morskog područja može se osigurati učinkovita organizacija korištenja pomorskog područja, uključujući određivanje, upravljanje i povezivanje zaštićenih morskih područja 22 . Prostorno planiranje morskog područja sve je raširenije diljem svijeta te se tijekom proteklog desetljeća razvila znatna količina iskustava i najboljih praksi.

Komisija će u 2017. započeti suradnju sa svim relevantnim akterima kako bi se pripremili prijedlozi za međunarodno prihvaćene smjernice radi promicanja prostornog planiranja morskog područja i povezanih procesa u zemljama partnerima i na međunarodnoj razini, osobito u UN-u.

Mjera 11.: Postizanje globalnog cilja očuvanja 10 % morskih i obalnih područja i promicanje učinkovitog upravljanja zaštićenim morskim područjima

Morska biološka raznolikost trenutačno je u zabrinjavajućem stanju. U proteklih 30 godina tropski grebeni izgubili su više od polovine koralja koji grade greben. Trenutačno je samo 3,4 % mora i oceana pokriveno zaštićenim morskim područjima, što je znatno manje od globalno dogovorene ciljne stope očuvanja od 10 % za 2020. Obnovom i zaštitom morskih ekosustava ostvarila bi se ekološka i gospodarska korist. Povećanjem pokrivenosti zaštićenim morskim područjima do 30 % između 2015. i 2050. moglo bi se zaraditi do 920 milijardi USD 23 . 

Razne organizacije i forumi razvijaju različite vrste upravljačkih alata za pojedina područja u skladu sa svojim nadležnostima 24 . Međutim, zaštićena morska područja učinkovita su samo ako se njima dobro upravlja i ako čine ekološki usklađenu mrežu. Upravljanje njima zahtijeva prikladno planiranje te ljudske i financijske resurse.

Komisija će pridonijeti učinkovitosti zaštićenih morskih područja diljem svijeta promičući razmjenu najboljih praksi i podupirući nastojanja za uspostavu usklađenih mreža. Komisija će usto poticati regionalnu i međunarodnu suradnju radi razvoja dugoročnih, održivih mehanizama financiranja zaštićenih morskih područja 25 . 

Novim provedbenim sporazumom na temelju UNCLOS-a o očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti područja izvan nacionalne nadležnosti pomoglo bi se ostvariti globalni cilj očuvanja od 10 % i znatno povećati pokrivenost zaštićenim morskim područjima na otvorenome moru.

4.    Unapređenje međunarodnog istraživanja oceana i podataka o njima

Dobre znanstvene spoznaje o oceanima ključne su za uspješnu provedbu većine navedenih mjera i osiguranje održive uporabe resursa. One zahtijevaju znatna ulaganja u sredstva i opremu. Dijeljenjem znanja i podataka osigurava se maksimalna korist za društvo.

EU i države članice bilježe dobar uspjeh u financiranju istraživanja mora i pomorskih istraživanja te poboljšanju dostupnosti podataka i interoperabilnosti. Suradnja s međunarodnim partnerima, uključujući udruživanje resursa, nužan je sljedeći korak da bi se osigurala baza znanja potrebna za učinkovito upravljanje oceanima.

Mjera 12.:    Usklađena strategija EU-a za promatranje oceana, podatke o oceanima i morsko računovodstvo

Zahvaljujući Europskoj mreži nadgledanja i prikupljanja podataka o moru (EMODnet) istraživači, tijela javne vlasti, poduzeća i civilno društvo mogu pretraživati, pregledavati i preuzimati podatke i podatkovne proizvode više od 100 tijela za istraživanje mora o batimetriji, geologiji, staništima, fizici, kemiji i životu u moru za mora diljem Europe.

Znanja na kojima se temelji upravljanje oceanima bitno bi se učvrstila usklađivanjem rada EU-a i njegovih međunarodnih partnera, među ostalim i znatnim jačanjem integriranog sustava računovodstva za prirodni kapital i usluge ekosustava koji se razvija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš i međunarodnim partnerima.

Mjera 13.:    Jačanje ulaganja u „plavu” znanost i inovacije

EU i njegove države članice godišnje troše oko dvije milijarde eura na istraživanje mora. Više od 260 milijuna EUR potječe iz programa istraživanja i inovacija Obzor 2020. Važno je održati tu razinu ambicija. Specifično značajno područje „plavog rasta” usmjereno je na međusektorska istraživanja mora i pomorska istraživanja te se njime podupiru politike povezane s oceanima, uključujući ribarstvo, odobalne izvore energije i pomorski promet.

Države članice sve više koordiniraju ili integriraju svoje programe istraživanja radi rješavanja zajedničkih problema na razini EU-a (primjerice, inicijativom za zajedničko planiranje Zdrava i produktivna mora i oceani i projektima Obzor Crnog mora i EMBLAS) i na razini morskog bazena (primjerice, inicijativama za Baltičko more BONUS i Sredozemno more BLUEMED).

Mjera 14.:    Međunarodna partnerstva za istraživanje oceana, inovacije i znanost

Istraživanju oceana i znanosti u EU-u može se znatno pridonijeti suradnjom s institutima izvan EU-a. Galwayska izjava iz 2013. između EU-a, SAD-a i Kanade o suradnji u istraživanju Atlantskog oceana značila je presudan napredak. Komisija će nastaviti provedbu Galwayske izjave.

Radi unapređenja vještina potrebnih za inovacije i konkurentnost Komisija će nastaviti podupirati partnerstvo za pomorsku tehnologiju uz vodstvo industrije u kontekstu Plana za sektorsku suradnju u području vještina.

Slijedeći preporuku OECD-a o poticanju bolje međunarodne suradnje u pomorskoj znanosti i tehnologiji istražit će i mogućnosti uspostave međunarodnih mreža za razmjenu iskustava u promicanju inovativnih pomorskih tehnologija koje su usklađene s postojećim alatima.

5.Zaključak

EU ima veliku odgovornost prema oceanima i morima. Ima važnu ulogu kao predvodnik održivog razvoja, globalni akter u okviru upravljanja oceanima i korisnik oceanskih resursa. EU bi trebao povećati napore u osiguranju sigurnih, zaštićenih i čistih oceana te održivog upravljanja njima, za dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja.

Komisija i Visoki predstavnik zalažu se za poboljšanje upravljanja oceanima usmjeravajući se na prethodno navedena prioritetna područja. Pritom će promicati sinergije između politika i strategija EU-a kojima se može poduprijeti bolje upravljanje oceanima, primjerice, povećanjem pomorske sigurnosti i davanjem prednosti održivom razvoju.

Surađivat će s državama članicama, međunarodnim organizacijama i partnerima, regionalnim organizacijama i dionicima radi provedbe predloženih mjera i istraživanja daljnjih načina i sredstava za jačanje međunarodnog upravljanja oceanima. Zajedno s Visokim predstavnikom Komisija će uspostaviti forum dionika EU-a posvećen oceanima i morima diljem svijeta. Poduprijet će daljnje djelovanje na temelju postojeće inicijative i razviti redoviti dijalog o zalaganju EU-a za poboljšanje međunarodnog upravljanja oceanima. Prvi sastanak tog foruma održat će se u 2017.

Komisija i Visoki predstavnik izvješćivat će o napretku u provedbi navedenih mjera u redovitim intervalima i prvi put u dvije godine od donošenja ove Komunikacije.

(1)  The ocean economy in 2030 (Gospodarstvo oceana u 2030.), OECD Publishing, Pariz (2016.);

(2)  Climate change 2014 – Impacts, adaptation and vulnerability (Klimatske promjene 2014. – Utjecaji, prilagodba i osjetljivost), peto izvješće o procjeni II. radne skupine IPCC-a, Poglavlje 6.

(3)  Pitanje oceana i obala uz cilj održivog razvoja br. 14. (oceani) povezano je s brojnim drugim ciljevima održivog razvoja, uključujući iskorjenjivanje siromaštva (br. 1.), sigurnost hrane i održivu poljoprivredu (br. 2.), zdravlje (br. 3.), čistu vodu i sanitarne usluge (br. 6.), moderne energetske sustave (br. 7.), rast i zapošljavanje (br. 8.), klimu (br. 13.), ekosustave i biološku raznolikost (br. 15.) i partnerstva (br. 17.).

(4)  Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije (28. lipnja 2016.)

(5)  Među njima su Međunarodna pomorska organizacija (IMO) za pomorski promet, Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) za podmorsko rudarstvo, Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom (RFMO-ovi) za ribarstvo, Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), multilateralni sporazumi o okolišu, regionalne konvencije o morima (RCS-ovi) i drugi multilateralni sporazumi o okolišu za očuvanje i održivu uporabu morskog okoliša te Međuvladina oceanografska komisija (IOC) UNESCO-a za znanstveno istraživanje mora. UNCLOS-om je pružen i sudski mehanizam za obvezno mirno rješavanje sukoba povezanih s njegovim tumačenjem ili primjenom: Međunarodni sud za pravo mora.

(6)  http://ec.europa.eu/dgs/maritimeaffairs_fisheries/consultations/ocean-governance/doc/ocean-governance-summary_en.pdf

(7)  Program UN-a za održivi razvoj do 2030., cilj održivog razvoja 14.5. i Strateški plan 2011. – 2020., cilj br. 11. za očuvanje biološke raznolikosti iz Aichija.

(8)  npr. Konvencija o biološkoj raznolikosti / Međunarodna pomorska organizacija, Organizacija za hranu i poljoprivredu / regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom / Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim divljim životinjskim i biljnim vrstama / Konvencija o biološkoj raznolikosti.

(9)

     Strategija Europske unije za sigurnosnu zaštitu u pomorstvu, 11205/14, koju je donijelo Vijeće za opće poslove 24. lipnja 2014.

(10)  Strategija Europske unije za Gvinejski zaljev, koju je donijelo Vijeće za vanjske poslove 17. ožujka 2014.; Strateški okvir Europske unije za Rog Afrike, koji je donijelo Vijeće za vanjske poslove 14. studenoga 2011.

(11)  U Gvinejskom zaljevu (od Senegala do Angole) EU je u 2014. razvio Strategiju i u 2015. Akcijski plan slijedeći „sveobuhvatni pristup” da bi podržao inicijativu postupka iz Yaoundéa koju predvode afričke zemlje i o kojoj su odlučili čelnici država zapadne i središnje Afrike u lipnju 2013.

(12) Zajednička komunikacija o Integriranoj politici Europske unije za Arktik, JOIN(2016) 21 final.

(13) npr. Međunarodno tijelo za morsko dno; Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama, Program UN-a za okoliš, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj i Svjetska trgovinska organizacija.

(14)

     CBD COP XII/23;

https://www.cbd.int/decision/cop/default.shtml?id=13386

(15)  https://cites.org/eng/res/index.php

(16) Među ostalim, Međunarodnom konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže osoblja na ribarskim plovilima, 1995. (STCW-F).

(17) To uključuje: rad na koordiniranom pristupu pitanjima pomorske sigurnosti na međunarodnim forumima (npr. UN, G7 i G20) i kroz dijaloge na visokoj razini; jačanje i podupiranje regionalnih odgovora EU-a na pomorskom dobru (npr. operacija Atalanta protiv piratstva u Indijskom oceanu i operacija EUNAVFOR MED Sophia na Sredozemlju protiv mreža krijumčarenja i trgovanja ljudima); i izgradnja kapaciteta pomorske sigurnosti sa zemljama koje nisu članice EU-a i regionalnim organizacijama.

(18)  Uredba (EU) 2016/1624 o europskoj graničnoj i obalnoj straži i o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 863/2007, Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ.

(19) Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja mora s brodova; MARPOL 73/78.

(20) COM(2015) 636 final

(21) Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta.

(22)  Direktivom EU-a o prostornom planiranju morskog područja iz 2014., Komunikacijom o pristupu EU-a prostornom planiranju morskog područja iz 2008. i smjernicama UNESCO-a o prostornom planiranju morskog područja utvrđeni su brojni elementi kojima se podržava razvoj prostornog planiranja morskog područja.

(23) OECD.  (2016.), The Ocean Economy in 2030 (Gospodarstvo oceana u 2030.), OECD Publishing, Pariz.

(24) RFMO-ovi, RSC-ovi (Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika – Konvencija OSPAR) o zaštićenim morskim područjima, Posebno osjetljivo morsko područje (PSSA) IMO-a; rasprave o zaštićenim morskim područjima u područjima izvan nacionalne nadležnosti dio su pregovora o biološkoj raznolikosti područja izvan nacionalne nadležnosti.

(25) Među ostalim i kroz projekte koje financira EU, kao što je pilot-projekt EP-a za transatlantsku suradnju u pogledu zaštićenih morskih područja. 

(26) http://www.japan.go.jp/g7/_userdata/common/data/20160517communique.pdf   

(27) Komunikacija o Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu (COM(2015) 192, 6.5.2015.).