EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 7.12.2016.
COM(2016) 776 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi mjera za sektor pčelarstva iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda
Sadržaj
1.UVOD
2.Metodologija
3.PREGLED SEKTORA PČELARSTVA U EU-u
3.1.Proizvodnja i cijene
3.2.Trgovina
3.3.Popis pčelinjih košnica
3.4.Popis pčelara
4.PROVEDBA NACIONALNIH PČELARSKIH PROGRAMA
4.1.Pravna osnova
4.2.Ciljevi i mjere
4.3.Proračun Unije za nacionalne pčelarske programe i stopa korištenja
4.4.Dodjela doprinosa Unije po državi članici
4.5.Nastali rashodi po vrsti mjera
5.GLAVNE PROMJENE UVEDENE REFORMOM ZPP-a 2013.
5.1.Prihvatljive mjere
5.2.Metoda za utvrđivanje broja košnica i dodjela sredstava iz proračuna EU-a
6.ZAKLJUČAK
1.UVOD
Sektor pčelarstva Europske unije (EU) malen je u usporedbi s ostalim poljoprivrednim sektorima, ali osigurava dio usluga oprašivanja za poljoprivredu EU-a.
Pčelari EU-a suočavaju se s brojnim izazovima pri održavanju svojih pčelinjih košnica i proizvodnje meda. Taj je sektor izložen pritisku rastućih troškova, jake konkurencije zbog uvoza jeftinog meda iz trećih zemalja, gubitaka pčelinjih kolonija, bolesti i štetočina pčelinjih košnica u sve lošijim uvjetima ispaše.
U okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) dostupno je nekoliko alata za podupiranje sektora pčelarstva i ublažavanje negativnog učinka koji bi neke poljoprivredne djelatnosti mogle imati na oprašivače kojima se upravlja.
EU izravno podupire sektor pčelarstva od 1997. 1 Uzastopnim uredbama o tržištu državama članicama omogućila se izrada nacionalnih programa za njihov sektor pčelarstva. Cilj je tih programa unaprijediti opće uvjete proizvodnje i stavljanja na tržište pčelarskih proizvoda koji uključuju ne samo med već i matičnu mliječ, pelud i propolis i pčelinji vosak. Programe sufinancira Europska unija po stopi od 50 % i traju tri godine.
U članku 225. točki (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda 2 navedeno je da Komisija svake tri godine, a prvi put najkasnije 21. prosinca 2016., podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi mjera za sektor pčelarstva kako je navedeno u člancima od 55., 56 i 57., uključujući ono o najnovijem razvoju situacije u sustavima identifikacije košnica.
Ovim izvješćem ispunjava se ta obveza za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. 3 Budući da nacionalni pčelarski programi traju tri godine, te pčelarske godine odgovaraju posljednjoj godini prethodnih trogodišnjih pčelarskih programa (2011. – 2013.) i prvim dvjema godinama sadašnjeg programa (2014. – 2016.). Ovo je šesto izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi pčelarskih programa 4 .
Sve države članice prijavile su nacionalni pčelarski program za razdoblja 2011. – 2013. i 2014. – 2016. To pokazuje snažan interes država članica i potrebe sektora.
Tijekom tri pčelarske godine obuhvaćene ovim izvješćem još je bila na snazi Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) 5 . Stoga još nisu bile provedene promjene u pogledu pčelarskog sektora uvedene reformom ZPP-a iz 2013. U ovom izvješću ipak su predstavljene glavne zakonodavne promjene uvedene reformom ZPP-a te najnoviji dostupni podaci o promjenama u sustavima identifikacije košnica.
2.Metodologija
Ovo se izvješće temelji na sljedećim izvorima podataka:
– nacionalnim pčelarskim programima koje su Komisiji prijavile države članice za razdoblja 2011. – 2013. i 2014. – 2016. i 2017. – 2019. Nacionalni pčelarski programi moraju sadržavati studiju koju je provela država članica o proizvodnoj i tržišnoj strukturi pčelarskog sektora na njezinu državnom području,
– rashodima država članica koji se odnose na mjere poduzete u okviru njihovih nacionalnih pčelarskih programa koji su prijavljeni Komisiji 6 ,
– podacima o proizvodnji i međunarodnoj trgovini meda preuzetima iz baza podataka Eurostata, Comexta i FAO-a.
Podrobni podaci i sažete tablice o tržištu meda i o nacionalnim pčelarskim programima dostupni su na web-mjestu Komisije 7 .
3.PREGLED SEKTORA PČELARSTVA U EU-u
3.1.Proizvodnja i cijene
S proizvodnjom od otprilike 250 000 tona godišnje, EU je drugi najveći svjetski proizvođač meda nakon Kine
EU ne proizvodi dovoljno meda za zadovoljavanje vlastite potrošnje. Stopa samodostatnosti 8 iznosila je 2015. otprilike 60 %.
Države članice s najvećom proizvodnjom meda (RO, ES, HU, DE, IT) nalaze se većinom na jugu Unije gdje su klimatski uvjeti za pčelarstvo povoljniji.
Proizvodnja meda u EU-u u načelu se polako povećavala uz godišnje razlike ovisno o klimatskim uvjetima. Međutim, pčelarima bi moglo biti sve teže zadržati takvu razinu proizvodnje zbog izazova s kojima se suočavaju u pogledu zdravlja pčela i gubitka staništa zbog sve intenzivnije poljoprivrede. Uvjeti proizvodnje pogoršavaju se, njezini troškovi se povećavaju, a zbog sve većeg uvoza jeftinijeg meda iz trećih zemalja nastaje situacija rastućeg tržišnog natjecanja.
Cijene meda znatno se razlikuju ovisno o kvaliteti i mjestu prodaje. Cijene višecvjetnog meda kreću se od 2,54 EUR/kg u Poljskoj za višecvjetni med koji se prodaje u rasutom stanju u veleprodaji do 15,18 EUR/kg za med koji se prodaje na mjestu proizvodnje u Ujedinjenoj Kraljevini.
Slika 1.: Proizvodnja meda u EU-u 2014. i 2015.
Izvor: Studije država članica prijavljene u nacionalnim pčelarskim programima za razdoblje 2017. – 2019.
3.2.Trgovina
Uvoz
EU je najveći svjetski uvoznik meda. Uvoz EU-a povećavao se iz godine u godinu.
EU je 2015. uvezao otprilike 200 000 tona meda što količinski čini otprilike 75 % ukupne proizvodnje EU-a. Polovina tog uvoza potječe iz Kine (otprilike 100 000 tona). Druga dva glavna dobavljača bili su Meksiko i Ukrajina. Med uvezen iz trećih zemalja znatno je jeftiniji od meda proizvedenog u EU-u. Prosječna jedinična uvozna cijena kineskog meda iznosila je 1,64 EUR/kg dok je prosječna cijena u EU-u višecvjetnog meda koji se prodaje u rasutom stanju u veleprodaji iznosila EUR 3,78 EUR/kg. Zbog većih troškova proizvodnje proizvođači iz EU-a teško se mogu natjecati s uvezenim medom.
Izvoz
Izvoz iz EU-a zanemariv je u usporedbi s uvozom.
EU je 2015. izvezao otprilike 20 000 tona meda što količinski čini otprilike 8 % ukupne proizvodnje EU-a. EU izvozi većinom na tržišta koja traže visokokvalitetni med, odnosno u Švicarsku, Saudijsku Arabiju, Japan, Sjedinjene Američke Države i Kanadu. Jedinična izvozna cijena meda iznosila je 2015. u prosjeku 5,77 EUR/kg.
3.3.Popis pčelinjih košnica
Prema podacima iz programa za razdoblje 2014. – 2016., u EU-u je bilo otprilike 16 milijuna pčelinjih košnica. Pet država članica s najvećim brojem pčelinjih košnica nalaze se većinom na jugu EU-a: Španjolska, Francuska, Grčka, Rumunjska i Italija.
Komisija nema nove podatke o broju košnica u odnosu na posljednje izvješće. Ažurirani podaci neće biti dostupni prije 2017.
Slika 2.: Kretanja broja pčelinjih košnica u EU-u
Izvor: Studije država članica prijavljene u nacionalnim pčelarskim programima.
3.4.Popis pčelara
Prema podacima iz programa za razdoblje 2017. – 2019., u EU-u je bilo otprilike 600 000 pčelara. Broj pčelara u EU-u se smanjuje. Mnoge pčelare koji napuste sektor zbog starosti ne zamijene novi pčelari.
Slika 3.: Kretanja broja pčelara u EU-u
Izvor: Studije država članica prijavljene u nacionalnim pčelarskim programima.
Situacija se znatno razlikuje među državama članicama. Njemačka je jedna od nekoliko država članica koje su uspjele zaustaviti pad broja pčelara. Njemački savez pčelara dao je prednost strategiji zapošljavanja pčelara i ponudio je tečajeve za početnike, što je dovelo do povećanja broja aktivnih pčelara. Dio tih djelovanja financirao se mjerom „tehnička pomoć” u okviru programa.
Tijekom 2015. 96 % europskih pčelara upravljalo je s manje od 150 pčelinjih košnica, a do tog se praga pčelinjak smatra „amaterskim”. Samo 4 % pčelara u EU-u imalo je više od 150 košnica i mogli su se smatrati „profesionalnim” pčelarima. Međutim, taj su prag osporavali neki pčelarski savezi koji smatraju da je primjereniji broj od 40 košnica.
Velika većina pčelara u EU-u (72 %) članovi su pčelarskog saveza.
4.PROVEDBA NACIONALNIH PČELARSKIH PROGRAMA
4.1.Pravna osnova
Tijekom pčelarskih godina 2013., 2014. i 2015., koje su obuhvaćene ovim izvješćem, još uvijek je bila na snazi Uredba (EZ) br. 1234/2007. Stoga još nisu bile provedene promjene u pogledu pčelarskog sektora uvedene reformom ZPP-a iz 2013..
Odredbama članaka od 55. do 57. nove Uredbe (EU) br. 1308/2013 zamjenjuju se i stavljaju izvan snage članci od 105. do 110. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Međutim, u članku 231. Uredbe (EU) br. 1308/2013 navedeno je da se svi višegodišnji programi doneseni prije 1. siječnja 2014. i dalje uređuju predmetnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1234/2007 do završetka tih programa. Zakonodavac je uveo tu prijelaznu odredbu kako bi osigurao kontinuitet tekućih programa. Budući da su pčelarski programi za razdoblje 2011. – 2013. i 2014. – 2016. doneseni prije 1. siječnja 2014., na njih su se još uvijek primjenjivale odredbe Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i Uredbe Komisije (EZ) br. 917/2004 o detaljnim pravilima za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 797/2004 o mjerama za poboljšanje općih uvjeta proizvodnje i stavljanja na tržište pčelarskih proizvoda 9 .
4.2.Ciljevi i mjere
Cilj je programa poboljšati opće uvjete za proizvodnju i stavljanje na tržište pčelarskih proizvoda u Uniji.
Šest mjera prihvatljivo je za potporu i može se uključiti u nacionalne pčelarske programe.
Pri izradi svojih programa države članice savjetuju se sa svojim pčelarskim organizacijama i s popisa prihvatljivih mjera biraju one mjere koje smatraju najrelevantnijima. Na primjer, za pčelarske godine 2014. i 2015. Nizozemska je odlučila provesti samo jednu mjeru: primijenjeno istraživanje.
Šest prihvatljivih mjera nije se promijenilo od posljednjeg izvješća Komisije iz 2013. To su sljedeće mjere:
Tehničkom pomoći nastoji se poboljšati učinkovitost proizvodnje i stavljanja na tržište uvođenjem boljih tehnika. Ona uključuje organizaciju osnovnih tečajeva za nove i nastavak izobrazbe za iskusne pčelare i za odgovorne osobe u udrugama ili zadrugama. Tečajevi osposobljavanja posebno se odnose na područja kao što su uzgoj i sprječavanje bolesti, skupljanje i pakiranje, skladištenje i prijevoz meda te njegovo stavljanje na tržište. Testni pčelinjaci i mreže pčelara savjetnika/tehničara omogućuju širenje praktičnog tehničkog znanja. Ova se mjera također može koristiti i za podupiranje modernizacije sektora kupnjom opreme za vađenje meda za pčelare.
Cilj je suzbijanja varooze pčela kontrola zaraze košnica koju uzrokuje ovaj endemski nametnik. Varooza je bolest pčela medarica uzrokovana grinjama Varroa koje slabe imunološki sustav pčela i povećavaju sekundarne infekcije pčela virusima. Kontrola varooze obavlja se većinom smanjenjem broja nametnika. Varooza uzrokuje znatno smanjenje prinosa meda u EU-u i, ako se ne liječi, uzrokuje nestanak kolonija pčela. Budući da je varooza endemska u EU-u i ne može se u potpunosti iskorijeniti, njezine se posljedice mogu izbjeći jedino uporabom odobrenih metoda i proizvoda u košnicama. Potrebna je određena financijska pomoć kako bi se proizvođačima pomoglo u snošenju rastućih troškova za prikladno tretiranje košnica (proizvodi, oprema kao što su mreže za pčelarstvo).
Potporom za racionalizaciju troškova selećeg pčelarstva nastoji se pomoći u upravljanju seljenjem košnica u Uniji i osiguravanju lokacija za pčelare tijekom sezone cvjetanja. Upravljanje selećim pčelarstvom može se olakšati mjerama poput identifikacije košnica i okvira, registra selećeg pčelarstva, ulaganja u materijal kojim se olakšava bavljenje selećim pčelarstvom i popisivanja vrsta cvijeća. U nekoliko država članica seleće pčelarstvo od ključne je važnosti za zadovoljavanje pčelinjih prehrambenih potreba i osiguravanje oprašivanja biljaka.
Mjerama potpore za provođenje ispitivanja kvalitete meda nastoji se poboljšati stavljanje meda na tržište. Ispitivanjem kvalitete meda omogućuje se pčelarima da osiguraju da med koji se stavlja na tržište zadovoljava fizikalno-kemijska svojstva propisana u Direktivi Vijeća 2001/110/EZ o medu 10 . Ispitivanjem botaničkog podrijetla meda pčelarima se osiguravaju precizne informacije o skupljenom medu i omogućuje im se da dobiju višu cijenu za svoj proizvod. Financijska potpora za ispitivanje kvalitete meda od ključne je važnosti kako bi ta usluga mogla biti dostupna velikom broju pčelara.
Obnovom pčelinjeg fonda dijelom se nadoknađuje gubitak pčela i na taj način izbjegava smanjenje proizvodnje. To može uključivati aktivnosti financiranja za promicanje proizvodnje matica ili kupnju kolonija pčela.
Uredbom se pruža mogućnost uključivanja posebnih projekata primijenjenog istraživanja za poboljšanje kvalitete meda u pčelarske programe te širenja rezultata tih projekata, što pomaže u prenošenju znanja proizvođačima o posebnim vještinama u pčelarstvu.
4.3.Proračun Unije za nacionalne pčelarske programe i stopa korištenja
Unija izdvaja relativno ograničena sredstva za sektor pčelarstva, međutim ta se sredstva povećavaju svake tri godine kako bi se uzele u obzir rastuće potrebe sektora, dobro prihvaćanje programa i uzastopna proširenja Unije. Dostupna sredstva Unije za pčelarske programe za razdoblje 2017. – 2019. povećat će se na 36 milijuna EUR po pčelarskoj godini.
Tablica 1: Dostupna sredstva Unije za nacionalne pčelarske programe
|
Dostupna sredstva Unijepo pčelarskoj godini |
Pčelarska godina 2013. Programi za razdoblje 2011. – 2013. |
Pčelarska godina 2014. Programi za razdoblje 2014. – 2016. |
Pčelarska godina 2015. Programi za razdoblje 2014. – 2016. |
|
EUR |
32 000 000 |
33 100 000 |
33 100 000 |
|
Iznos sredstava Unije koje su iskoristile države članice u EUR |
29 160 781 |
30 430 265 |
30 874 274 |
|
Stopa korištenja |
91 % |
92 % |
93 % |
Sve države članice 11 prijavile su nacionalni pčelarski program za razdoblja 2011. – 2013. i 2014. – 2016.
Doprinos Unije pčelarskim programima iznosi 50 % rashoda koje snose države članice. To znači da je za sektor pčelarstva u pčelarskoj godini 2013. bilo dostupno ukupno 64 milijuna EUR: 32 milijuna EUR iz proračuna Unije i 32 milijuna EUR iz nacionalnih proračuna država članica. Za pčelarske godine 2014. i 2015. bilo je dostupno ukupno 66,2 milijuna EUR za svaku godinu: 33,1 milijun EUR iz proračuna Unije i 33,1 milijun EUR iz nacionalnih proračuna država članica.
Kao i prethodnih godina, države članice iskoristile su gotovo sva dostupna sredstva Unije za te programe. Prosječna stopa korištenja EU-a izvrsna je: iznosila je 91 % za pčelarsku godinu 2013., 92 % za pčelarsku godinu 2014. i 93 % za pčelarsku godinu 2015.
4.4.Dodjela doprinosa Unije po državi članici
Ključni čimbenik za dodjelu doprinosa Unije po državi članici jest broj pčelinjih košnica na njezinu državnom području.
Na temelju predviđenih rashoda država članica navedenih u njihovim programima, sredstva Unije raspodjeljuju se u skladu s udjelom svake države članice u ukupnom broju pčelinjih košnica u Uniji.
Države članice priopćuju broj pčelinjih košnica na njihovu državnom području u trenutku podnošenja pčelarskih programa Komisiji. Broj i podjela pčelinjih košnica po državi članici i u Uniji objavljeni su u Provedbenoj uredbi Komisije o izmjeni Priloga I. Uredbi (EZ) br. 917/2004 12 .
Na temelju broja pčelinjih košnica u svakoj državi članici izračunanog kao postotka ukupnog broja košnica u EU-u utvrđuje se teoretski najveći postotak proračuna na koji svaka država članica ima pravo. Ako država članica predvidi manje rashoda od najvećeg iznosa proračuna na koji ima pravo, iznosi koje ta država članica nije zatražila preraspodjeljuju se među ostalima.
Zbog toga najveći udio sredstava Unije dobivaju države članice s najvećim brojem košnica. Za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. najveći udio sredstava Unije dodijeljen je Španjolskoj, državi članici s najvećim brojem košnica u Uniji. Pet država članica s najvećim brojem košnica (Španjolska, Francuska, Grčka, Rumunjska i Italija) dodijeljeno je otprilike pola ukupnih sredstava EU-a za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015.
Slika 4.: Dodjela doprinosa Unije po državi članici za pčelarsku godinu 2015.
4.5.Nastali rashodi po vrsti mjera
U skladu s člankom 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 917/2004, države članice na kraju svake pčelarske godine prijavljuju Komisiji svoje rashode po vrsti mjere.
Podjela rashoda po vrsti mjera za pčelarske godine 2013., 2014. i 2015. u osnovi se nije promijenila od posljednjeg izvješća Komisije.
Suzbijanje varooze i tehnička pomoć pčelarima i pčelarskim organizacijama (od kojih je svaka činila otprilike 29 % ukupnih rashoda) mjere su koje su se najviše koristile. To proizlazi iz potrebe sektora za stalnim ulaganjima u pčelarsku opremu, stalnim ažuriranjem pčelarske prakse u cilju borbe protiv bolesti i štetočina košnica i osposobljavanjem novih pčelara.
Racionalizacija troškova selećeg pčelarstva činila je otprilike 19 % ukupnih rashoda i bila je treća mjera. U nekoliko država članica seleće pčelarstvo ključna je pčelarska praksa koja je nužna za zadovoljavanje prehrambenih potreba pčela medarica u cijelom pčelarskom razdoblju te za pružanje usluga oprašivanja.
Obnova pčelinjeg fonda činila je otprilike 15 % ukupnih rashoda i bila je četvrta mjera, nakon koje je na petom mjestu slijedilo primijenjeno istraživanje (otprilike 5 % ukupnih rashoda) i na šestom mjestu ispitivanje kvalitete meda (otprilike 3 % ukupnih rashoda).
Slika 5.: Nastali rashodi po vrsti mjera za pčelarsku godinu 2015.
5.GLAVNE PROMJENE UVEDENE REFORMOM ZPP-a 2013.
Reformom ZPP-a uvedene su 2013. znatne promjene u pogledu pčelarskih programa. Te su promjene sadržane u člancima 55. do 57. o potpori u sektoru pčelarstva Uredbe (EU) br. 1308/2013 kojima se zamjenjuju članci 105. do 110. o pčelarstvu Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/1366 13 dopunjuje se Uredba (EU) br. 1308/2013 o pčelarstvu, a Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/1368 14 propisana su pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu potpore u sektoru pčelarstva.
Glavni ciljevi reforme ZPP-a u sektoru pčelarstva sljedeći su:
– prilagoditi prihvatljive mjere potrebama sektora,
– osigurati stabilniju raspodjelu proračuna EU-a unaprjeđenjem metoda koje države članice upotrebljavaju za utvrđivanje broja košnica na svojim državnim područjima.
5.1.Prihvatljive mjere
Člankom 55. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1308/2013 izmjenjuje se popis prihvatljivih pčelarskih mjera. Njime se proširuje područje primjene nekoliko mjera i dodaju dvije nove mjere.
Nakon reforme ZPP-a sada postoji osam prihvatljivih mjera za pčelarstvo:
(a) tehnička pomoć pčelarima i organizacijama pčelara;
(b) suzbijanje štetočina u košnicama i bolesti, pogotovo varooze; područje primjene ove mjere prošireno je kako bi se uzele u obzir potrebe sektora za borbu protiv širenja azijskog stršljena (Vespa velutina) 15 , kornjaša (Aethina tumida) 16 ali i drugih bolesti pčela osim varooze, kao što su nosemoza ili gnjiloća.
(c) racionalizacija troškova selećeg pčelarstva;
(d) mjere za potporu laboratorija za analizu pčelarskih proizvoda radi pomoći pčelarima da svoje proizvode plasiraju na tržište i povećaju njihovu vrijednost; područje primjene ove mjere prošireno je na analizu ostalih pčelarskih proizvoda 17 kao što su matična mliječ, pelud, propolis i pčelinji vosak. To je važno za podupiranje razvoja kvalitetnih pčelarskih proizvoda i pružanje dodatnog izvora prihoda pčelarima.
(e) mjere kojima se podupire obnova pčelinjeg fonda u Uniji;
(f) suradnja sa specijaliziranim tijelima za provedbu programa primijenjenih istraživanja u području pčelarstva i pčelarskih proizvoda;
(g) praćenje tržišta; ovo je nova mjera koja bi se mogla primjerice upotrijebiti za nadzor proizvodnje i cijena meda i pčelarskih proizvoda.
(h) poboljšanje kvalitete proizvoda s ciljem iskorištavanja potencijala proizvoda na tržištu; ovo je nova mjera koja bi se mogla primjerice upotrijebiti za iskorištavanje potencijala matične mliječi ili peluda.
5.2.Metoda za utvrđivanje broja košnica i dodjela sredstava iz proračuna EU-a
Kako je prethodno navedeno, ključni čimbenik za dodjelu doprinosa Unije po državi članici jest broj pčelinjih košnica na njezinu državnom području.
Reformom ZPP-a iz 2013. zadržano je to načelo, ali su usklađena pravila za utvrđivanje broja košnica (u mjeri u kojoj je to moguće uzimajući u obzir velike razlike među sektorima pčelarstva država članica). U skladu s člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1366, doprinos Unije pčelarskim programima dodjeljuje se razmjerno prosječnom ukupnom broju košnica tijekom dvije kalendarske godine neposredno prije obavješćivanja Komisije o nacionalnim pčelarskim programima.
Do programa za razdoblje 2014. – 2016. države članice imale su samo obvezu obavijestiti Komisiju o broju košnica na svojim državnim područjima svake tri godine kada podnose svoje nacionalne pčelarske programe. Postojale su znatne razlike u načinu kako države članice prikupljaju podatke o broju košnica, posebno u pogledu vrsta košnica koje se uzimaju u obzir, razdoblja i godina prikupljanja podataka i, u konačnici, metode koja se upotrebljava za utvrđivanje brojeva. Tu je situaciju trebalo riješiti kako bi se osigurala pravilnija raspodjela sredstava Unije.
Člancima 1., 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1366 definira se pojam „košnice”, od država članica zahtijeva da imaju pouzdanu metodu kojom u razdoblju od 1. rujna do 31. prosinca svake godine određuju broj košnica spremnih za prezimljavanje na svojem državnom području te države članice obvezuju da svake godine prijavljuju broj košnica počevši od 2017.
U skladu s člankom 2. i točkom 2. Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 2015/1368, države članice dostavile su u svojim nacionalnim pčelarskim programima za razdoblje 2017. – 2019. opis metode koja se upotrebljava za utvrđivanje broja košnica na njihovim državnim područjima.
Opis metode kojom se koristila svaka država članica dostupan je u pčelarskim programima za razdoblje 2017. – 2019. objavljenima na web-mjestu Komisije. Sažetak metoda prikazan je u tablici 2. Osamnaest država članica koristit će se obveznim registracijskim sustavom, a 10 država članica koristit će se statističkom metodom za procjenu broja košnica na temelju uzorkovanja pčelara koji su registrirani u pčelarskim organizacijama.
Obvezna registracija košnica u načelu se smatra najpouzdanijom metodom, ali njome pčelarima i državama članicama nastaje veće administrativno opterećenje. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom pčelari imaju obvezu registrirati svoju djelatnost i prijaviti svoj broj košnica državnoj upravi. Važno je napomenuti da je šest država članica s najvećim brojem košnica (ES, FR, EL, RO, IT, PL) odabralo obveznu registraciju košnica, dok su države članice s manje važnim sektorom pčelarstva izabrale metodu statističke procjene.
Pouzdanost statističkih metoda za procjenu broja košnica ovisi o kvaliteti baze podataka koju vode organizacije pčelara i o reprezentativnosti uzorka pčelara koji su izabrani za dostavljanje podataka o njihovu broju košnica.
Države članice prvi puta će obavijestiti Komisiju o svojem broju košnica uporabom novih metoda 15. ožujka 2017. U skladu s člankom 13. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/1368, Komisija će potom na svojem web-mjestu objaviti objedinjene podatke o broju košnica o kojima su je obavijestile države članice. Ti će se podaci ažurirati svake godine, čime će se omogućiti bolje praćenje broja košnica u Uniji.
Tablica 2: Sažetak metoda kojima su se države članice koristile za utvrđivanje broja košnica na svojim državnim područjima u nacionalnim pčelarskim programima za razdoblje 2017. – 2019.
|
Države članice |
Registracija koju obavljaju nadležna tijela država članica |
Statistička metoda / uzorkovanje na temelju baza podataka koje vode organizacije pčelara ili dobrovoljna registracija |
|
Belgija |
X |
|
|
Bugarska |
X |
|
|
Češka |
X |
|
|
Danska |
X |
|
|
Njemačka |
X |
|
|
Estonija |
X |
|
|
Irska |
X |
|
|
Grčka |
X |
|
|
Španjolska |
X |
|
|
Francuska |
X |
|
|
Hrvatska |
X |
|
|
Italija |
X |
|
|
Cipar |
X |
|
|
Latvija |
X |
|
|
Litva |
X |
|
|
Luksemburg |
X |
|
|
Mađarska |
X |
|
|
Malta |
Iscrpni broj |
|
|
Nizozemska |
X |
|
|
Austrija |
X |
|
|
Poljska |
X |
|
|
Portugal |
X |
|
|
Rumunjska |
X |
|
|
Slovenija |
X |
|
|
Slovačka |
X |
|
|
Finska |
X |
|
|
Švedska |
X |
|
|
Ujedinjena Kraljevina |
X |
|
|
EU-28 |
18 država članica |
10 država članica |
6.ZAKLJUČAK
Reformom ZPP-a 2013. unaprijeđena je pravna osnova za podupiranje sektora pčelarstva EU-a s pomoću nacionalnih pčelarskih programa. Prihvatljive mjere prilagođene su promjenjivim potrebama u sektoru i usklađeni su načini za dodjelu sredstava EU-a državama članicama na temelju broja košnica. Prvi konkretni učinci reforme ostvarit će se provedbom pčelarskih programa za razdoblje 2017. – 2019. koja je započela u kolovozu 2016. Ovo izvješće nije popraćeno dodatnim zakonskim prijedlogom.
Na temelju činjeničnih nalaza iz ovog izvješća u kojem je prikazano da sve države članice imaju nacionalne pčelarske programe i da je iskorišteno više od 90 % dostupnih sredstava Unije može se zaključiti da europske tržišne mjere za sektor pčelarstva dobro funkcioniraju. Sljedećim izvješćem, koje se podnosi za tri godine, omogućit će se procjena učinka novih regulatornih odredaba uvedenih reformom ZPP-a 2013.