30.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 128/1

(1)

Slobodno kretanje osoba jedna je od temeljnih sloboda Unije. Člankom 46. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđeno je da Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom, donose direktive kojima se određuju mjere potrebne za ostvarivanje slobode kretanja radnika kako je utvrđeno u članku 45. UFEU-a. Člankom 45. UFEU-a predviđeno je da sloboda kretanja radnika podrazumijeva pravo na prihvaćanje ponuda za posao i slobodno kretanje unutar državnog područja država članica u tu svrhu. Cilj je ove Direktive promicati mobilnost radnika smanjujući prepreke toj mobilnosti stvorene određenim pravilima u vezi sa sustavima dopunskih mirovina povezanih s radnim odnosom.

(2)

Socijalna zaštita radnika s obzirom na mirovine zajamčena je zakonskim sustavima socijalne sigurnosti, zajedno sa sustavima dopunskih mirovina povezanih s ugovorom o radu koji su sve uobičajeniji u državama članicama.

(3)

Europski parlament i Vijeće imaju široke diskrecijske ovlasti s obzirom na izbor mjera koje su najprikladnije za postizanje cilja članka 46. UFEU-a. Sustav koordinacije predviđen u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 1408/71 (3) i u Uredbi (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te posebno pravila koja se primjenjuju na zbrajanje ne odnose se na sustave dopunskih mirovina, osim sustava definiranih kao zakonodavstvo u tim uredbama ili onih koji su bili predmetom izjave države članice u tu svrhu u skladu s tim uredbama.

(4)

Direktiva Vijeća 98/49/EZ (5) predstavlja inicijalnu posebnu mjeru namijenjenu poboljšanju ostvarivanja prava na slobodu kretanja radnika s obzirom na sustave dopunskih mirovina.

(5)

Cilj je ove Direktive dodatno olakšati mobilnost radnika među državama članicama unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu članova tih sustava dopunskih mirovina.

(6)

Ova Direktiva nije primjenjiva na stjecanje i očuvanje prava na dopunsku mirovinu radnika koji se kreću unutar jedne države članice. Države članice mogu iskoristiti svoje nacionalne nadležnosti kako bi proširile pravila koja se primjenjuju u skladu s ovom Direktivom na članove sustava koji promijene posao unutar iste države članice.

(7)

Država članica može zatražiti da radnici na odlasku koji se sele u drugu državu članicu o tome obavijeste svoj sustav dopunskih mirovina.

(8)

Trebalo bi uzeti u obzir značajke te posebnu narav sustava dopunskih mirovina te način na koji se razlikuju unutar i između država članica. Uvođenje novih sustava, održivost postojećih sustava te očekivanja i prava trenutačnih članova mirovinskih sustava trebali bi biti primjereno zaštićeni. Ova bi Direktiva također trebala posebno uzeti u obzir ulogu socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi sustava dopunskih mirovina.

(9)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravo država članica da urede svoje mirovinske sustave. Države članice zadržavaju potpunu odgovornost za organizaciju takvih sustava, a prilikom prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo nisu dužne uvoditi zakonodavstvo kojim se predviđa uspostava sustava dopunskih mirovina.

(10)

Ova Direktiva ne ograničava autonomiju socijalnih partnera ako su oni odgovorni za uspostavu i upravljanje mirovinskim sustavima, pod uvjetom da mogu osigurati postizanje rezultata utvrđenih ovom Direktivom.

(11)

Ova bi se Direktiva trebala primijeniti na sve sustave dopunskih mirovina uspostavljene u skladu s nacionalnim pravom i praksom koji nude dopunske mirovine za radnike, kao što su skupni ugovori o osiguranju, sustavi generacijske solidarnosti dogovoreni unutar jedne ili više grana ili sektora, kapitalizirani sustavi ili očekivane mirovine osigurane knjigovodstvenim rezervama ili bilo koja kolektivna ili druga usporediva uređenja.

(12)

Ova se Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na sustave dopunskih mirovina ili, prema potrebi, na pododjeljke takvih sustava koji su zatvoreni te se novi članovi ne mogu primati jer bi uvođenje novih pravila moglo staviti neopravdani teret na takve sustave.

(13)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na mehanizme jamstva u slučaju insolventnosti ili mehanizme kompenzacijske zaštite koji nisu dio sustava dopunskih mirovina povezanog s radnim odnosom i koji imaju za cilj zaštitu mirovinskih prava radnika u slučaju insolventnosti poduzeća ili mirovinskog programa. Slično tome, ova Direktiva ne bi trebala utjecati na nacionalna pričuvna sredstva za mirovine.

(14)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na sustave dopunskih mirovina kada pravo postoji na temelju radnog odnosa i povezano je s dostizanjem dobi umirovljenja ili ispunjenjem drugih zahtjeva, kako je utvrđeno u sustavu ili nacionalnom zakonodavstvu. Ova Direktiva ne primjenjuje se na pojedinačne mirovinske aranžmane osim onih sklopljenih u okviru radnog odnosa. Ako su sa sustavima dopunskih mirovina povezani invalidska davanja ili davanja za nadživjele osobe, prava na takva davanja mogu biti uređena posebnim pravilima. Ova Direktiva ne utječe na postojeće nacionalno pravo i pravila sustava dopunskih mirovina u vezi s takvim posebnim pravilima.

(15)

Jednokratna isplata koja nije povezana s doprinosima u svrhu dopunskog mirovinskog osiguranja, koja se plaća izravno ili neizravno po završetku radnog odnosa, a financira je isključivo poslodavac, ne bi se trebala smatrati dopunskom mirovinom u smislu ove Direktive.

(16)

S obzirom na to da je dopunsko mirovinsko osiguranje sve važnije u mnogim državama članicama kao sredstvo osiguravanja standarda života u starijoj dobi, uvjeti za stjecanje i očuvanje prava na mirovinu trebali bi biti poboljšani kako bi se smanjile prepreke za slobodu kretanja radnika među državama članicama.

(17)

Činjenica da u nekim sustavima dopunskih mirovina mirovinska prava mogu biti izgubljena ako radni odnos radnika završi prije nego što on ili ona ostvari minimalno razdoblje članstva u sustavu („razdoblje za ostvarenje prava”), ili prije nego što on ili ona dosegne minimalnu dob („dob za ostvarenje prava”), može spriječiti radnike koji se kreću među državama članicama u stjecanju primjerenih mirovinskih prava. Zahtjev koji se odnosi na dugo razdoblje čekanja prije negoli radnik može postati članom mirovinskog sustava može imati sličan učinak. Takvi uvjeti stoga predstavljaju prepreke slobodi kretanja radnika. Za razliku od toga, zahtjevi koji se odnose na minimalnu dob za članstvo ne predstavljaju prepreku slobodi kretanja te stoga nisu predmetom ove Direktive.

(18)

Zahtjeve za ostvarenje prava ne bi trebalo uspoređivati s drugim uvjetima utvrđenima za stjecanje prava na mirovinski anuitet uzimajući u obzir fazu isplate u okviru nacionalnog prava ili u okviru pravila određenih sustava dopunskih mirovina, posebno u sustavima definiranih doprinosa. Na primjer, razdoblje aktivnog članstva u sustavu koje član mora ostvariti nakon stjecanja prava na dopunsku mirovinu kako bi dobio svoju mirovinu u obliku mirovinskog anuiteta ili kapitaliziranog iznosa ne predstavlja razdoblje za ostvarenje prava.

(19)

Ako radni odnos završi prije nego što radnik na odlasku ispuni uvjete za stečena prava na mirovinu te ako sustav ili poslodavac snosi rizik ulaganja, posebno u sustavima definiranih naknada, sustav bi uvijek trebao vratiti mirovinske doprinose tog radnika na odlasku. Ako radni odnos završi prije nego što radnik na odlasku ispuni uvjete za stečena prava na mirovinu te ako radnik na odlasku snosi rizik ulaganja, posebno u sustavima definiranih doprinosa, sustav može vratiti vrijednost ulaganja koja proizlazi iz tih doprinosa. Vrijednost može biti manja ili veća od doprinosa koje je uplatio radnik na odlasku. Isto tako, sustav može nadoknaditi zbroj uplaćenih doprinosa.

(20)

Radnici na odlasku trebali bi imati pravo ostaviti svoja stečena prava na mirovinu kao prava na mirovinu u stanju mirovanja u sustavu dopunskih mirovina u kojem je njihovo pravo zasnovano. Što se tiče očuvanja prava na mirovinu u stanju mirovanja, razina zaštite može se smatrati istovjetnom u slučaju kada se, posebno u kontekstu sustava definiranih doprinosa, radnicima na odlasku pruža mogućnost prenošenja vrijednosti njihovih stečenih prava na mirovinu u sustav dopunskih mirovina koji ispunjava uvjete utvrđene u ovoj Direktivi.

(21)

U skladu s nacionalnim pravom i praksom, trebalo bi poduzeti korake kako bi se osiguralo očuvanje prava na mirovinu u stanju mirovanja ili njihova vrijednost. Vrijednost tih prava u vrijeme kada član napušta sustav trebala bi biti određena u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Kada je vrijednost tih prava u stanju mirovanja prilagođena, trebalo bi voditi računa o posebnoj prirodi sustava, o interesima korisnika odgođenih mirovina, o interesima ostalih aktivnih članova sustava i o interesima umirovljenih korisnika.

(22)

Ovom Direktivom ne stvara se obveza određivanja povoljnijih uvjeta za prava na mirovinu u stanju mirovanja u usporedbi s uvjetima za prava aktivnih članova sustava.

(23)

Kada stečena prava na mirovinu ili vrijednost stečenih prava na mirovinu radnika na odlasku ne prelaze primjenjivi prag koji je odredila dotična država članica te kako bi se izbjegli pretjerani administrativni troškovi nastali upravljanjem velikim brojem prava na mirovinu u stanju mirovanja male vrijednosti, mirovinski sustavi mogu dobiti mogućnost ne čuvati ta stečena prava već, umjesto toga, isplatiti radniku na odlasku kapitalizirani iznos jednak vrijednosti stečenih prava na mirovinu. Prema potrebi, vrijednost prijenosa ili kapitalizirana sredstva trebala bi se odrediti se u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Države članice trebale bi, prema potrebi, odrediti prag za takva plaćanja, uzimajući u obzir primjerenost budućeg mirovinskog prihoda radnika.

(24)

Ovom Direktivom nije predviđen prijenos stečenih prava na mirovinu. Međutim, kako bi se olakšala mobilnost radnika među državama članicama, države članice trebale bi u najvećoj mogućoj mjeri stremiti k poboljšanju prenosivosti stečenih prava na mirovinu, posebno pri uvođenju novih sustava dopunskih mirovina.

(25)

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), aktivni članovi sustava i korisnici odgođenih mirovina koji ostvaruju ili namjeravaju ostvariti pravo na slobodu kretanja trebali bi na zahtjev biti primjereno informirani o svojim pravima na dopunsku mirovinu. Ako su sa sustavima povezana davanja za nadživjele osobe, nadživjeli korisnici također bi trebali imati isto pravo biti informirani kao i korisnici odgođenih mirovina. Države članice bi trebale bi moći propisati da se takve informacije ne trebaju pružati više od jedanput godišnje.

(26)

S obzirom na raznolikost sustava dopunskih mirovina, Unija bi trebala postaviti samo opći okvir za ciljeve koje treba postići, zbog čega direktiva predstavlja odgovarajući pravni instrument.

(27)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest olakšavanje ostvarivanja prava radnika na slobodu kretanja među državama članicama, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(28)

Ovom Direktivom uspostavljaju se minimalni zahtjevi, čime se državama članicama omogućuje donošenje ili zadržavanje povoljnijih odredaba. Provedba ove Direktive ne može se uporabiti za opravdanje za regresiju s obzirom na postojeću situaciju u svakoj državi članici.

(29)

Komisija bi trebala sastaviti izvješće o primjeni ove Direktive najkasnije šest godina od dana njezina stupanja na snagu.

(30)

U skladu s nacionalnim odredbama kojima se uređuje organizacija sustava dopunskih mirovina, države članice mogu socijalnim partnerima, na njihov zajednički zahtjev, dodijeliti odgovornost za provedbu ove Direktive s obzirom na odredbe u vezi s kolektivnim ugovorima, pod uvjetom da države članice poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale da su u svakom trenutku u stanju zajamčiti rezultate utvrđene u ovoj Direktivi,

(a)

sustave dopunskih mirovina koji, na dan stupanja na snagu ove Direktive, više ne primaju nove aktivne članove i ostaju zatvoreni prema njima;

(b)

sustave dopunskih mirovina koji podliježu mjerama koje uključuju intervenciju upravnih tijela uspostavljenih nacionalnim zakonodavstvom ili sudskih tijela, kojima je svrha da očuvaju ili poprave njihovu financijsku situaciju, uključujući postupak likvidacije. To isključenje ne traje dulje od završetka te intervencije;

(c)

sustave jamstva u slučaju insolventnosti, sustave kompenzacijske zaštite i nacionalna pričuvna sredstva za mirovine; i

(d)

jednokratnu isplatu zaposleniku od strane poslodavca na kraju radnog odnosa tog zaposlenika koja nije povezana s mirovinskim osiguranjem.

(a)

„dopunska mirovina” znači starosna mirovina predviđena pravilima sustava dopunskih mirovina koja su utvrđena u skladu s nacionalnim propisima i praksom;

(b)

„sustav dopunskih mirovina” znači bilo koji sustav strukovnih starosnih mirovina utvrđen u skladu s nacionalnim pravom i praksom koji je povezan s radnim odnosom, a kojim se osigurava dopunska mirovina za zaposlene osobe;

(c)

„aktivni članovi sustava” znači radnici čiji im trenutačni radni odnos daje pravo ili će im nakon ispunjavanja uvjeta za stjecanje vjerojatno dati pravo na dopunsku mirovinu u skladu s odredbama sustava dopunskih mirovina;

(d)

„razdoblje čekanja” znači razdoblje zaposlenosti, koje se zahtijeva na temelju nacionalnog prava ili pravila sustava dopunskih mirovina ili od strane poslodavca, prije nego što radnik ispuni uvjete za članstvo u sustavu;

(e)

„razdoblje za ostvarenje prava” znači razdoblje aktivnog članstva u sustavu, koje se zahtijeva na temelju nacionalnog prava ili pravila sustava dopunskih mirovina, kako bi se ostvarilo pravo na akumulirana dopunska mirovinska prava;

(f)

„stečena prava na mirovinu” znači svako pravo na akumulirana dopunska mirovinska prava nakon ispunjenja svih uvjeta za stjecanje, na temelju pravila sustava dopunskih mirovina te, kad je primjenjivo, na temelju nacionalnog prava;

(g)

„radnik na odlasku” znači aktivni član sustava čiji trenutačni radni odnos završava zbog razloga koji nije ispunjavanje uvjeta za dopunsku mirovinu te koji se kreće među državama članicama;

(h)

„korisnik odgođene mirovine” znači bivši aktivni član sustava koji ima stečena prava na mirovinu u sustavu dopunskih mirovina te još ne prima dopunsku mirovinu iz tog sustava;

(i)

„prava na mirovinu u stanju mirovanja” znači stečena prava na mirovinu u sustavu u kojem ih je stekao korisnik odgođene mirovine;

(j)

„vrijednost prava na mirovinu u stanju mirovanja” znači kapitalizirana vrijednost prava na mirovinu izračunana u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(a)

ako se primjenjuje razdoblje za ostvarenje prava ili razdoblje čekanja, ili oboje, ukupno kombinirano razdoblje ni u kojem slučaju ne prelazi tri godine u slučaju radnika na odlasku;

(b)

ako je za ostvarenje prava na mirovinu određena minimalna dob, ta dob ne prelazi 21 godinu za radnike na odlasku;

(c)

ako radnik na odlasku još nema stečena prava na mirovinu po završetku radnog odnosa, sustav dopunskih mirovina nadoknadi doprinose koje je uplatio radnik na odlasku ili koji su uplaćeni za radnika na odlasku, u skladu s nacionalnim pravom ili kolektivnim sporazumima ili ugovorima, ili, ako radnik na odlasku snosi rizik ulaganja, bilo iznos uplaćenih doprinosa ili vrijednost ulaganja proizašlih iz tih doprinosa.

(a)

ako su prava na mirovinu u sustavu dopunskih mirovina stečena kao pravo na nominalni iznos, čuvajući nominalnu vrijednost prava na mirovinu u stanju mirovanja;

(b)

ako se vrijednost stečenih prava na mirovinu promijeni tokom vremena, prilagođavajući vrijednost prava na mirovinu u stanju mirovanja primjenom:

ili

(c)

ako se vrijednost stečenih prava na mirovinu prilagodi, na primjer u skladu sa stopom inflacije ili razinama plaća, prilagođavajući na odgovarajući način vrijednost prava na mirovinu u stanju mirovanja, podložno svakoj proporcionalnoj granici postavljenoj nacionalnim pravom ili dogovorenoj od strane socijalnih partnera.

(a)

uvjetima za stjecanje prava na dopunsku mirovinu te učincima njihove primjene nakon prekida radnog odnosa;

(b)

vrijednošću njihovih stečenih prava na mirovinu ili procjenom stečenih prava na mirovinu koja je provedena najviše 12 mjeseci prije datuma zahtjeva; i

(c)

uvjetima za buduće postupanje s pravima na mirovinu u stanju mirovanja.

(a)

vrijednošću njihovih prava na mirovinu u stanju mirovanja ili procjenom prava na mirovinu u stanju mirovanja koja je provedena najviše 12 mjeseci prije datuma zahtjeva; i

(b)

uvjetima za postupanje s pravima na mirovinu u stanju mirovanja.