C_2018283HR.01001901.xml

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o

a) Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru – Paket o robi: Jačanje povjerenja u jedinstveno tržište

(COM(2017) 787 final)

b) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila i postupaka za poštovanje i provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju u području proizvoda te o izmjeni uredbi (EU) br. 305/2011, (EU) br. 528/2012, (EU) 2016/424, (EU) 2016/425, (EU) 2016/426 i (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva 2004/42/EZ, 2009/48/EZ, 2010/35/EU, 2013/29/EU, 2013/53/EU, 2014/28/EU, 2014/29/EU, 2014/30/EU, 2014/31/EU, 2014/32/EU, 2014/33/EU, 2014/34/EU, 2014/35/EU, 2014/53/EU, 2014/68/EU i 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(COM(2017) 795 final – 2017/0353 (COD))

i c) Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici

(COM(2017) 796 final – 2017/0354 (COD))

(2018/C 283/03)

Izvjestitelj:

Jorge PEGADO LIZ

Zahtjev za savjetovanje:

a)	Europska komisija, 12.2.2018.

b)	Vijeće, 31.1.2018. Europski parlament, 5.2.2018.

c)	Europski parlament, 5.2.2018. Vijeće, 6.2.2018.

Pravni temelj:

a)	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

b)	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

c)	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

27.4.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

23.5.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

535

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

184/2/5

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja opsežan, nužan, složen i hvalevrijedan rad Komisije na predmetnom paketu mjera, izražavajući tek žaljenje zbog pretjerane „fleksibilnosti” utvrđene u brojnim odredbama, čime se državama članicama ostavlja previše manevarskog prostora te se ne preuzima veća kontrola.

1.2.

EGSO ocjenjuje valjanima odabir pravnih osnova za predmetne prijedloge, ocjene supsidijarnosti i proporcionalnosti koje se u njima iznose te izbor pravnih instrumenata, koje smatra najprikladnijima u odnosu na predviđene ciljeve.

1.3.

Iznenađen je činjenicom da Komisija nije na odgovarajući način objasnila što se dogodilo s njezinim prijedlogom uredbe o nadzoru proizvoda iz 2013., za koji se zna da se neće usvojiti i čije se određene odredbe dupliciraju u prijedlogu koji je predmet ovog mišljenja.

1.4.

Komisija ne objašnjava ni zbog čega uz prijedloge nisu objavljena nova pravila o općoj sigurnosti proizvoda kako bi se osiguralo da su svi proizvodi, neovisno o značajkama, podložni važećim i učinkovitijim pravilima.

1.5.

EGSO smatra i da bi predmetni prijedlog trebao sadržavati pravilo kojim bi se ojačala obveza država članica u pogledu nadzora tržišta, odnosno obveza da Komisiji podnose (tromjesečna) izvješća o mjerama i kontrolama.

1.6.

EGSO ponovno ustraje u tome da bi opća načela u vezi s nadzorom tržišta trebala uključivati i načelo predostrožnosti kao ključan element pri donošenju odluka ako postoje utemeljene naznake da potrošači ili okoliš nisu dovoljno zaštićeni, iako ne postoji jasan, znanstveni dokaz da proizvod ne predstavlja nikakav rizik za njih.

1.7.

Budući da se to načelo ne spominje, EGSO ističe da je potrebno razjasniti da teret dokazivanja uvijek snose gospodarski subjekti kako ti subjekti ne bi mogli tvrditi da je zadaća vlasti dokazati nedovoljnu sigurnost ili bilo koji drugi rizik povezan s proizvodom.

1.8.

EGSO smatra da je od primarne važnosti predvidjeti ne samo obvezu Europske komisije da podnosi redovita izvješća o RAPEX-u već i to da potrošači i poduzeća, kao i njihove predstavničke organizacije, imaju pristup i drugim informacijama, a ne samo onima koje su javno dostupne.

1.9.

Jednako tako smatra da bi predmetna uredba trebala biti pravni akt koji će sadržavati sva pravila u vezi sa Sustavom Unije za brzu razmjenu informacija, što posebice uključuje definiciju, kontaktne točke, modalitete i postupke za razmjenu informacija, vanjske subjekte koji mogu sudjelovati u sustavu (uključujući i organizacije za zaštitu potrošača) te pravila o obavješćivanju.

1.10.

S druge strane, EGSO ističe da je potrebno ojačati zajedničku europsku carinsku strategiju kako bi se osigurala optimizacija materijalnih i ljudskih resursa za razvoj mjera predviđenih predmetnim prijedlogom te u tom pogledu preporučuje jačanje sporazuma o uzajamnoj pomoći sa svim trgovinskim partnerima, posebice u okviru WTO-a i sporazuma o partnerstvu nedavno ugovorenih s Japanom i Kanadom.

1.11.

Ističe i potrebu usvajanja ambiciozne politike kojom bi se omogućila suradnja među državama članicama na području razmjene informacija kako bi mogle brže reagirati u slučaju ozbiljnih neželjenih učinaka uporabe proizvoda.

1.12.

Što se tiče Unijina ocjenjivanja proizvoda koji se kontroliraju unutar Unije te su predmet zakonodavstva o usklađivanju, EGSO smatra da je od presudne važnosti da, ne dovodeći u pitanje posebne ovlasti nacionalnih tijela, Europska komisija ima ovlasti za ocjenjivanje nacionalnih mjera koje se provode u vezi s politikom usklađivanja.

1.13.

S druge strane, EGSO smatra da su se pitanje nadzora tržišta u području prodaje preko internetskih platformi kao i ocjena novih rizika kojima su potrošači izloženi tijekom upotrebe uređaja s pristupom internetu trebali razmatrati u predmetnom prijedlogu.

1.14.

Konačno, EGSO se zalaže za uključivanje odredbi o uspostavi paneuropske baze podataka o ozljedama, koja bi obuhvaćala sve vrste ozljeda, te u tom pogledu preporučuje uvrštavanje pravne osnove za uspostavu europske baze podataka o ozljedama, u skladu s kojom bi Komisija podupirala koordinaciju prikupljanja podataka u državama članicama, kao i učinkovito funkcioniranje te baze.

1.15.

Naposljetku, EGSO preporučuje Komisiji da uzme u obzir njegove prijedloge izmjena određenih članaka prijedloga Komisije, kao i njegove primjedbe iznesene u posebnim napomenama.

2. Ciljevi „paketa o robi”

2.1. Opći ciljevi

2.1.1.

Komisija u Komunikaciji (1), odnosno u prvom dijelu „paketa o robi”, utvrđuje važan opći cilj te inicijative, odnosno da „[s]vi sudionici na tržištu (javnost, radnici, potrošači, poduzeća i nadležna tijela) trebaju biti sigurni da mogu djelovati te kupovati sigurne proizvode u transparentnom i poštenom okruženju u kojem se pravila na sve primjenjuju na jednak način”.

2.1.2.

Komisija smatra da je u tu svrhu potrebno brzo ukloniti dva preostala strukturna nedostatka na jedinstvenom tržištu robe kako bi se iskoristio njegov puni potencijal i opravdalo povjerenje potrošača, poduzeća i nadležnih tijela.

2.1.3.

Prvi strukturni nedostatak jedinstvenog tržišta robe odnosi se na provedbu usklađenih pravila EU-a o sigurnosti proizvoda.

2.1.4.

Drugi strukturni nedostatak odnosi se na proizvode koji nisu obuhvaćeni usklađenim pravilima EU-a o sigurnosti proizvoda, ili su njima samo djelomično obuhvaćeni. Ti se proizvodi mogu smatrati sigurnima i u skladu s javnim interesom u jednoj državi članici, no u drugoj državi članici pristup tržištu može im biti znatno otežan.

2.1.5.

U cilju prevladavanja ta dva „nedostatka” Komisija predlaže dvije zakonodavne inicijative i određene dopunske mjere.

2.1.5.1.

Prvom se zakonodavnom inicijativom nastoji ojačati poštovanje i provođenje pravila EU-a u vezi s proizvodima; drugom se zakonodavnom inicijativom nastoji preustrojiti i olakšati primjena uzajamnog priznavanja na jedinstvenom tržištu.

2.1.5.2.

Među dopunskim mjerama izdvajaju se:

a)	Izvješće o primjeni Direktive (EU) 2015/1535 o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva u razdoblju od 2014. do 2015 (2).

b)	Izvješće o provedbi Uredbe (EZ) br. 765/2008 (3).

2.2. Posebni ciljevi

2.2.1.

Posebni ciljevi navedenih inicijativa sažeti su u nastavku:

a)	Prijedlog o sukladnosti

2.2.2.

Cilj je prve zakonodavne inicijative – Prijedloga uredbe o utvrđivanju pravila i postupaka za poštovanje i provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju u području proizvoda (4) (dalje u tekstu „Prijedlog o sukladnosti”) – zadobiti povjerenje u djelotvornu provedbu pravila EU-a o proizvodima te u tu svrhu:

a)	na pametan način osigurati primjenu pravila na jedinstvenom tržištu bez granica,

b)	osigurati provedbu zakonodavstva na vanjskim granicama.

2.2.3.

Glavni specifični ciljevi jesu:

a)	konsolidirati postojeći okvir za aktivnosti nadzora tržišta

b)	potaknuti zajedničke aktivnosti tijela za nadzor tržišta iz više država članica,

c)	poboljšati razmjenu informacija i ojačati koordinaciju programa za nadzor tržišta,

d)	stvoriti ojačani okvir za kontrole proizvoda koji ulaze na tržište Unije i za poboljšanu suradnju između carinskih tijela i tijela za nadzor tržišta.

b)	Prijedlog o priznavanju

2.2.4.

Cilj je druge zakonodavne inicijative – Prijedloga uredbe o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici (5) (dalje u tekstu „Prijedlog o priznavanju”) – osigurati djelotvornu i učinkovitu provedbu načela uzajamnog priznavanja te u tu svrhu:

a)	osigurati učinkovito funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja,

b)	ojačati suradnju i povjerenje,

c)	osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta za neusklađene proizvode.

2.2.5.

Glavni je posebni cilj predmetnog prijedloga poboljšati funkcioniranje uzajamnog priznavanja uz pomoć niza mjera osmišljenih kako bi se zajamčilo poštovanje prava i obveza koje proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja, i to uz pomoć sljedećih mjera:

a)	pojašnjenjem područja primjene uzajamnog priznavanja, uz jasno definiranje okolnosti u kojima se primjenjuje,

b)	uvođenjem vlastite izjave radi lakšeg dokazivanja da je proizvod već zakonito stavljen na tržište te uvođenjem sustava za rješavanje problema radi postupanja u vezi s odlukama o uskraćivanju ili ograničavanju pristupa tržištu,

c)	uspostavom administrativne suradnje i uvođenjem informatičkog alata kako bi se unaprijedili komunikacija, suradnja i povjerenje među nacionalnim tijelima te time olakšalo funkcioniranje uzajamnog priznavanja.

c)	Dopunski tekstovi

2.2.6.

Komisija osim toga predstavlja sljedeća dva izvješća na kojima temelji svoje zakonodavne prijedloge:

2.2.7.

Izvješće Komisije o primjeni Direktive (EU) 2015/1535 (skraćeni naziv „Direktiva o transparentnosti”) u razdoblju od 2014. do 2015. (6), čiji su glavni zaključci sljedeći:

potvrđuje se korisnost Direktive u pogledu transparentnosti, administrativne suradnje i sprečavanja uspostave tehničkih prepreka na unutarnjem tržištu, o čemu svjedoči velik interes dionika za postupak obavješćivanja, kojim se omogućuje utvrđivanje područja na kojima je moguće usklađivanje na razini EU-a;

b)	međutim, priznaje se da se provedba postupka može unaprijediti, osobito u pogledu broja obavijesti iz nekih država članica i ispunjavanja obveza obavješćivanja;

c)	smatra se da bi se većim brojem obavijesti i aktivnijim sudjelovanjem država članica u postupku potaknulo sprečavanje uspostave novih tehničkih prepreka i otkrivanje sistemskih problema u svim država članicama i u cijeloj Europskoj uniji;

d)	smatra se da je ključno nastaviti promicati Direktivu i ojačati njezinu provedbu, i to tješnjim povezivanjem s politikom praćenja i zakonodavnim mjerama, kako bi se u potpunosti ostvarili njezini ciljevi.

2.2.8.

Izvješće Komisije o provedbi Uredbe (EZ) br. 765/2008 (7) o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište (skraćeni naziv „Uredba o sukladnosti”, COM (2017) 789 final), čije su glavne napomene sljedeće:

a)	nužna su pouzdana i odgovarajuća „tijela za ocjenjivanje sukladnosti” koja ispravno rade kako bi prije puštanja proizvoda u prodaju provjerila njihovu sukladnost s određenim standardima;

b)	EU je stoga uspostavio sustav akreditacije dotičnih tijela za ocjenjivanje sukladnosti;

c)	Komisija smatra da infrastruktura za europsku akreditaciju uspostavljena Uredbom (EZ) br. 765/2008 (8) predstavlja dodanu vrijednost ne samo za jedinstveno tržište već i za međunarodnu trgovinu;

d)	u Izvješću se potvrđuje da industrija Unije i zajednica za ocjenjivanje sukladnosti snažno podupiru akreditaciju;

e)	međutim, izazov leži u osiguravanju toga da se u okviru cijelog sustava akreditacije uzimaju u obzir najnovija kretanja i da se taj sustav uvijek jednako strogo provodi;

f)	u Izvješću se potvrđuje i da su poduzeća svjesna važne uloge korištenja oznake CE – uvedene između 2013. i 2017. – na proizvodima na jedinstvenom tržištu.

d)	Neobvezujuće mjere

2.2.9.

Naposljetku, Komisija priznaje, iako pritom ne ulazi u detalje, da još ima prostora za razvoj neobvezujućih mjera za jačanje povjerenja u jedinstveno tržište. Te mjere, predviđene u samoj osnovnoj Komunikaciji, obuhvaćaju primjerice korištenje postojećih mehanizama mreže SOLVIT ili donošenje jasne i nedvosmislene „odredbe o jedinstvenom tržištu”, programe obuke za voditelje obuke za uzajamno priznavanje, razmjenu službenika itd. (Dodatak Komunikaciji).

3. Opće napomene

3.1.

Valja istaknuti da je Komisijin rad na dotičnom području bio opsežan, nužan, složen i hvalevrijedan te da mu treba odati priznanje.

3.2.

Međutim, Komisija na odgovarajući način ne objašnjava u kojoj se fazi trenutačno nalazi njezin prijedlog uredbe o nadzoru proizvoda iz 2013., o čijoj objavi ne postoje saznanja, a čini se da se u prijedlogu koji je predmet ovog mišljenja dupliciraju i mijenjaju neke odredbe prijedloga iz 2013., pri čemu se ne utvrđuje da se od njega odustalo.

3.2.1.

EGSO smatra da je nužno uspostaviti jasnu vezu između Direktive o općoj sigurnosti proizvoda i predmetnog prijedloga kako bi se svi proizvodi (a ne samo oni navedeni u Dodatku) obuhvatili područjem primjene.

3.2.2.

EGSO smatra da su se zbog iznimne važnosti uz Prijedlog trebala objaviti nova pravila o općoj sigurnosti proizvoda kako bi se osiguralo da su svi proizvodi, neovisno o značajkama, podložni važećim i učinkovitijim pravilima.

3.2.3.

EGSO i dalje smatra da su odredbe o nadzoru tržišta neobjedinjene i da se preklapaju, što dovodi do zabune u pogledu samih pravila nadzora i obveza gospodarskih subjekata.

3.2.4.

EGSO izražava bojazan da Komisija time što istodobno održava raspravu o dvama prijedlozima sličnog sadržaja, ali s različitim elementima, neće riješiti taj problem na odgovarajući način.

3.3.

Uzimajući u obzir okvir trenutačne rasprave o prijedlogu paketa za sigurnost proizvoda i nadzor tržišta, EGSO smatra da bi predmetni prijedlog trebao sadržavati pravilo kojim bi se ojačala obveza država članica u pogledu nadzora tržišta, odnosno obveza da Komisiji podnose (tromjesečna) izvješća o mjerama i kontrolama, posebice u pogledu statističkih podataka i odluka.

3.4.

S druge strane, nadležna tijela trebaju objavljivati mjere koje provode na području nadzora, među ostalim putem izvješća ili na svojim internetskim stranicama.

3.5.

S druge strane, EGSO ocjenjuje valjanima odabir pravnih osnova za predmetne prijedloge, ocjene supsidijarnosti i proporcionalnosti koje se u njima iznose te izbor pravnih instrumenata, koje smatra najprikladnijima u odnosu na predviđene ciljeve; izražava tek žaljenje zbog pretjerane „fleksibilnosti” koja se, usprkos tomu što je odabran pravni oblik uredbe, utvrđuje u brojnim odredbama, čime se državama članicama ostavlja previše manevarskog prostora te se ne preuzima veća kontrola, koju bi EU-u omogućile određene opcije koje nisu odabrane.

3.6.

EGSO ustraje u tome da bi opća načela u vezi s nadzorom tržišta trebala uključivati i načelo predostrožnosti kao ključan element pri donošenju odluka ako postoje naznake da potrošači ili okoliš nisu dovoljno zaštićeni, iako ne postoji jasan znanstveni dokaz da proizvod ne predstavlja nikakav rizik za njih.

3.6.1.

EGSO mora ponovno prigovoriti Komisiji zbog toga što to načelo uopće ne spominje te podsjeća na to da je načelo predostrožnosti, koje vlasti država članica uvijek primjenjuju na području upravljanja rizicima, temeljno načelo svih tijela nadležnih za donošenje odluka o mogućem povlačenju proizvoda s tržišta.

3.6.2.

S obzirom na to da se načelo predostrožnosti ne spominje, EGSO savjetuje da se ipak razjasni da teret dokazivanja uvijek snose gospodarski subjekti kako ti subjekti ne bi mogli tvrditi da je zadaća vlasti dokazati nedovoljnu sigurnost ili bilo koji drugi rizik povezan s proizvodom.

3.7.

EGSO uvažava činjenicu da su države članice dužne utvrditi opću strategiju za nadzor tržišta najmanje svake 3 godine.

3.7.1.

Međutim, EGSO smatra da Europska komisija treba redovito pratiti mjere koje donose nadležna tijela.

3.8.

EGSO smatra da je od presudne važnosti postojanje koordiniranog i učinkovitog mehanizma RAPEX za razmjenu informacija među državama članicama, no ustvrđuje da posljednjih godina svaki put kad je država članica obavijestila Europsku komisiju o opasnom proizvodu, općenito ni nadležna tijela ni Komisija nisu obavijestili potrošače, pa čak ni njihove predstavničke organizacije, osim ako nisu donesene nužne mjere, primjerice postupci opoziva u kojima je nužno sudjelovanje potrošača. To vrijedi i u slučajevima u kojima tijela određene države članice postignu dogovor s gospodarskim subjektom o povlačenju proizvoda s tržišta, a da dotična država članica o tome ne obavijesti druge države članice, čime se često dovodilo u pitanje načelo predostrožnosti.

3.8.1.

EGSO povrh toga ističe da je nužno da taj instrument bude usklađen sa situacijama u kojima je proizvod potrebno uništiti, čime bi se promicala veća uključenost potrošača i njihova bolja informiranost o tim situacijama.

3.8.2.

U tom pogledu, i bez dovođenja u pitanje zaštite načela povjerljivosti i zaštite poslovnih tajni, EGSO smatra da je od primarne važnosti predvidjeti ne samo obvezu Europske komisije da podnosi redovita izvješća o RAPEX-u već i to da potrošači i poduzeća, kao i njihove predstavničke organizacije, imaju pristup i drugim informacijama, a ne samo onima koje su javno dostupne, imajući u vidu da se potrošači često susreću s poteškoćama pri prepoznavanju nesigurnih proizvoda i pri prilagodbi ponašanja nakon što je utvrđeno da je određen proizvod nesiguran.

3.8.3.

3.9.

S druge strane, u skladu s iznesenim u prethodnim mišljenjima, EGSO ističe da je potrebno ojačati zajedničku europsku carinsku strategiju kako bi se osigurala optimizacija materijalnih i ljudskih resursa za razvoj mjera predviđenih predmetnim prijedlogom, pri čemu je, među ostalim, potrebno ispitati mogućnosti koje nude nove tehnologije i inovacije, uz puno poštovanje privatnosti osobnih podataka građana, s posebnim naglaskom na MSP-ovima i potrošačima.

3.9.1.

U tom pogledu preporučuje jačanje sporazuma o uzajamnoj pomoći s trgovinskim partnerima, posebice u okviru WTO-a i sporazuma o partnerstvu nedavno ugovorenih s Japanom i Kanadom.

3.9.2.

EGSO skreće pozornost i na problem suzbijanja prijevara, krivotvorenja i patvorenja koji znatno utječu na opću sigurnost proizvoda, posebno na području uvoza u EU.

3.9.3.

U vezi s tim ističe potrebu usvajanja ambiciozne politike kojom bi se omogućila suradnja među državama članicama na području razmjene informacija kako bi mogle brže reagirati u slučaju ozbiljnih neželjenih učinaka uporabe proizvoda s obzirom na to da povećanje broja krivotvorenih i patvorenih proizvoda, uz ograničene resurse država članica za njihov nadzor, dovodi do povećanja rizika za zdravlje i sigurnost potrošača.

3.9.4.

Naposljetku, u skladu s navedenim u prethodnom mišljenju, EGSO smatra da „članovi ili zaposlenici nadzornih i carinskih tijela trebaju dokazati svoje poštenje i neovisnost te da trebaju biti zaštićeni od pritisaka ili mogućih pokušaja korupcije pri obavljanju svojih zadaća” (9).

3.10.

3.11.

Jednako tako u skladu s navedenim u prethodnom mišljenju, EGSO se i dalje zalaže za uključivanje odredbi o uspostavi paneuropske baze podataka o ozljedama, koja bi obuhvaćala sve vrste ozljeda i čiji bi ciljevi bili:

a)	pomagati tijelima za nadzor tržišta u donošenju informiranijih odluka o rizicima,

b)	služiti kao osnova za preventivne mjere i kampanje za podizanje svijesti javnosti te omogućavati tijelima nadležnima za normizaciju izradu kvalitetnijih standarda za proizvode,

c)	pomagati proizvođačima u prilagođavanju dizajna novih proizvoda u svrhu uključivanja sigurnosnih aspekata,

d)	ocjenjivati učinkovitost preventivnih mjera i utvrđivati prioritete u izradi politika.

3.12.

U tom pogledu ponovno predlaže uspostavu pravne osnove za europsku bazu podataka o ozljedama, u skladu s kojom bi Komisija podupirala koordinaciju prikupljanja podataka u državama članicama, kao i učinkovito funkcioniranje baze podataka.

4. Posebne napomene

4.1. Prijedlog o sukladnosti (COM(2017) 795 final)

4.1.1. Članak 1.

4.1.1.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da su, osim zaštite zdravlja i sigurnosti osoba, obuhvaćeni i zaštita okoliša i javni interes.

4.1.2. Članak 5.

4.1.2.1.

EGSO kritizira izjave o sukladnosti kod većine potrošačkih proizvoda s obzirom na to da je općenito riječ o jednostranoj izjavi proizvođača u kojoj se tvrdi da je proizvod u skladu s europskim zakonodavstvom o sigurnosti proizvoda. Ta je izjava često zbunjujuća za krajnje korisnike koji podrijetlo proizvoda miješaju s odobrenjem proizvoda.

4.1.2.2.

Nedavno je nekoliko udruga potrošača iznijelo razne bojazni u vezi s tim sustavima sukladnosti, istovjetne bojaznima prethodno iskazanima u vezi s deklaracijom „oznaka CE”. EGSO u tom pogledu ističe potrebu da se na internetskim stranicama izjava o sukladnosti objavi na stranici koja se odnosi na tehničku dokumentaciju proizvoda. Izjava o sukladnosti ne smije stoga biti zbunjujuća ili dovoditi krajnjeg korisnika u zabludu.

4.1.3. Članci 10. i 14.

4.1.3.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da se predmetnim prijedlogom želi uspostaviti dosljedan sustav nadzora tržišta u svim državama članicama. Međutim, Prijedlogom se utvrđuju pravila o obvezama, ovlastima i organizaciji nadzora tržišta, ali se ne spominju kapaciteti i diskrecijsko pravo država članica na razini tehničkih, ljudskih i financijskih resursa, što bi moglo uzrokovati nedosljednosti na razini nadzora proizvoda u Europskoj uniji.

4.1.3.2.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti dodijeljene nadležnim tijelima, EGSO smatra da se Prijedlogom utvrđuju tek malobrojne obveze, pri čemu se ponajprije spominju prerogativi, uključujući ovlast da korisnike na svom državnom području u odgovarajućem roku samo upozore na proizvode koji predstavljaju rizik.

4.1.4. Članak 18.

4.1.4.1.

EGSO ne zna iz kojeg je razloga Komisija u ovom članku izostavila prethodnu odredbu predloženu 2013., odnosno određivanje kriterija u vezi s odlukom nadležnog tijela, kao i sve naknadne mjere, primjerice obveze gospodarskog subjekta i naknadne mjere nadležnog tijela. Sa stajališta gospodarskih subjekata nije jasno utvrđeno prate li se obavijesti nakon njihova podnošenja u sustavu RAPEX i povlače li subjekti zaista proizvode s tržišta.

4.1.4.2.

U pogledu postupka opoziva EGSO smatra da je informiranje potrošača od presudne važnosti, te stoga ističe da se te informacije moraju izričito utvrditi, a od nadležnih se tijela mora zahtijevati da ih objave. S druge strane, i postupak informiranja o opozivu treba se utvrditi tako da se izbjegne mogućnost zabune potrošača u pogledu informacija o opozivu i komercijalnih informacija o proizvodu.

4.1.5. Članak 26.

4.1.5.1.

EGSO smatra da je od temeljne važnosti da se Prijedlogom izričito predvidi odredba da nadležna tijela država članica trebaju imati ovlasti i resurse potrebne za obavljanje svojih zadaća, osobito u pogledu fizičkih i laboratorijskih kontrola proizvoda.

4.1.6. Članak 27.

4.1.6.1.

EGSO smatra da, ne dovodeći u pitanje navedene točke, treba postojati opća odredba kojom bi se tijelima za nadzor tržišta omogućilo da od tijela za nadzor vanjskih granica zahtijevaju da ne puste proizvod u slobodni promet ako se utvrdi da on predstavlja stvaran rizik za zdravlje, sigurnost, okoliš ili javni interes.

4.1.7. Članak 32.

4.1.7.1.

EGSO ističe potrebu da organizacije civilnog društva, a posebice udruge potrošača, budu uključene u tu mrežu kako bi se zajamčila veća transparentnost rezultata koje su države članice ostvarile na području politike za nadzor tržišta.

4.1.8. Članak 61.

4.1.8.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u Prijedlogu utvrđuje posebna odredba o novčanim kaznama kako bi se gospodarske subjekte odvratilo od stavljanja na tržište opasnih proizvoda.

4.1.8.2.

EGSO stoga izražava zadovoljstvo da se u članku 61. stavku 3. utvrđuje da se u slučaju ponavljanja povrede iznos novčane kazne može povećati.

4.2. Prijedlog o priznavanju (COM(2017) 796 final)

4.2.1. Članak 4.

4.2.1.1.

EGSO izražava sumnju u učinkovitost tog načela, osobito s obzirom na to da se u članku 4. stavku 3. utvrđuje da su za davanje te izjave odgovorni gospodarski subjekti, jer bi to na potrošače moglo imati jednak učinak kao i oznaka CE, koja nikada nije spriječila da proizvodi koji se smatraju opasnima budu u optjecaju na unutarnjem tržištu neovisno o deklaraciji.

4.2.1.2.

EGSO smatra da se, ako gospodarski subjekt ne dostavi dotičnu izjavu te ne dovodeći u pitanje stavak 8., treba utvrditi razuman rok u kojem nadležna tijela trebaju provjeriti informacije o sukladnosti.

4.2.2. Članak 5.

4.2.2.1.

EGSO još jednom ističe da se načelo predostrožnosti treba uvrstiti u kriterije analize proizvoda, posebno s obzirom na stavak 5. ovog članka.

4.2.3. Članak 6.

4.2.3.1.

Imajući u vidu prava potrošača, posebice pravo na zdravlje i sigurnost te zaštitu okoliša i javnog interesa, EGSO se ne slaže s pretpostavkom sigurnosti utvrđenom u ovoj odredbi. Smatra da se proizvod, nakon provedene analize iz članka 5., ne smije pustiti u promet dok nadležno tijelo države članice ne donese konačnu odluku.

Bruxelles, 23. svibnja 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/PT/ALL/?uri=COM%3A2017%3A787%3AFIN.

(2) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX:52017DC0788(01)&qid=1519385332001.

(3) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?qid=1519385589015&uri=CELEX:52017DC0789.

(4) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/PT/TXT/?uri=COM%3A2017%3A0795%3AFIN.

(5) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/PT/TXT/?uri=COM%3A2017%3A0796%3AFIN.

(6) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX:52017DC0788(01)&qid=1519385332001.

(7) SL L 218 od 13.8.2008., str. 30.

(8) SL L 218 od 13.8.2008., str. 30.

(9) SL C 271 od 19.9.2013., str. 86., točka 1.6.