9.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 150/1


UREDBA (EU) 2023/1113 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 31. svibnja 2023.

o informacijama koje se prilažu prijenosima novčanih sredstava i određene kriptoimovine i o izmjeni Direktive (EU) 2015/849

(preinaka)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (4) značajno je izmijenjena (5). S obzirom na daljnje izmjene tu bi uredbu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Uredba (EU) 2015/847 donesena je kako bi se u cijeloj Uniji osigurala ujednačena primjena zahtjeva Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) o pružateljima usluga elektroničkog prijenosa, osobito obveze pružatelja platnih usluga da uz prijenose novčanih sredstava navedu informacije o platitelju i primatelju. Najnovijim izmjenama FATF-ovih standarda o novim tehnologijama iz lipnja 2019., kojima je cilj regulacija virtualne imovine i pružatelja usluga povezanih s virtualnom imovinom, uvedene su nove i slične obveze za pružatelje usluga povezanih s virtualnom imovinom, u svrhu lakše sljedivosti prijenosa virtualne imovine. U skladu s tim promjenama, pružatelji usluga povezanih s virtualnom imovinom moraju uz prijenose virtualne imovine priložiti informacije o pošiljateljima i korisnicima tih prijenosa. Pružatelji usluga povezanih s virtualnom imovinom također moraju prikupljati, čuvati i razmjenjivati te informacije s partnerom na drugoj strani prijenosa virtualne imovine i, na zahtjev, omogućiti njihovu dostupnost nadležnim tijelima.

(3)

Budući da se Uredba (EU) 2015/847 trenutačno primjenjuje samo na prijenose novčanih sredstava, odnosno na novčanice i kovanice, knjižni novac te elektronički novac kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), primjereno je proširiti područje primjene Uredbe (EU) 2015/847 tako da se obuhvate i prijenosi virtualne imovine.

(4)

Tokovi nezakonitog novca putem prijenosa novčanih sredstava i virtualne imovine mogu naštetiti integritetu, stabilnosti i ugledu financijskog sektora te ugroziti unutarnje tržište Unije i međunarodni razvoj. Pranje novca, financiranje terorizma i organizirani kriminal i dalje su bitni problemi koje bi trebalo rješavati na razini Unije. Sigurnost, integritet i stabilnost sustava prijenosa novčanih sredstava i virtualne imovine te povjerenje u financijski sustav u cjelini mogli bi biti ozbiljno ugroženi nastojanjima kriminalaca i njihovih suradnika da prikriju podrijetlo imovinske koristi ostvarene kriminalnom aktivnošću ili da izvrše prijenos novčanih sredstava ili virtualne imovine za kriminalne aktivnosti ili u terorističke svrhe.

(5)

Ako se na razini Unije ne donesu određene mjere za koordinaciju, vjerojatno je da će oni koji se bave pranjem novca i financiranjem terorizma iskoristiti slobodu kretanja kapitala u okviru integriranog financijskog područja Unije s ciljem olakšavanja svojih kriminalnih aktivnosti. Cilj međunarodne suradnje u okviru FATF-a i globalne provedbe njegovih preporuka jest sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma prilikom prijenosa novčanih sredstava ili virtualne imovine.

(6)

Zbog obujma djelovanja koje treba poduzeti, Unija bi trebala osigurati da se međunarodni standardi za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja koje je FATF donio 16. veljače 2012. i potom revidirao 21. lipnja 2019. („revidirane preporuke FATF-a”), a posebno Preporuka FATF-a br. 15 o novim tehnologijama, Preporuka FATF-a br. 16 o elektroničkim prijenosima i izmijenjena tumačenja tih preporuka, ujednačeno primjenjuju u cijeloj Uniji, osobito da se spriječi diskriminacija ili nepodudarnost između nacionalnih plaćanja ili prijenosa virtualne imovine unutar države članice, s jedne strane, i prekograničnih plaćanja ili prijenosa virtualne imovine među državama članicama, s druge strane. Nekoordinirano pojedinačno djelovanje država članica u području prekograničnih prijenosa novčanih sredstava i virtualne imovine moglo bi znatno utjecati na neometano funkcioniranje platnih sustava i usluga povezanih s virtualnom imovinom na razini Unije te bi stoga moglo nanijeti štetu unutarnjem tržištu u području financijskih usluga.

(7)

S ciljem usvajanja koherentnog pristupa u međunarodnom kontekstu i povećanja učinkovitosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, kod daljnjeg bi djelovanja Unije trebalo uzeti u obzir nova kretanja na međunarodnoj razini, osobito revidirane preporuke FATF-a.

(8)

Zbog njezina globalnog dosega, brzine kojom se transakcije mogu izvršavati i moguće anonimnosti prijenosa virtualna imovina posebno je podložna zlouporabi u kriminalne svrhe, među ostalim u prekograničnim situacijama. U cilju djelotvornog ublažavanja rizika koje donosi zlouporaba virtualne imovine u svrhu pranja novca i financiranja terorizma Unija bi na globalnoj razini trebala promicati primjenu standarda koji se provode ovom Uredbom te razvoj međunarodne i međujurisdikcijske dimenzije regulatornog i nadzornog okvira za prijenose virtualne imovine u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma.

(9)

Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (7), kao rezultat njezine izmjene Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća (8), uvedena je definicija virtualnih valuta i potvrđeno je da su pružatelji usluga koji se bave uslugama razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelji usluge skrbničkog novčanika među subjektima na koje se primjenjuju zahtjevi u pogledu suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma na temelju prava Unije. Nedavna međunarodna kretanja, osobito u okviru FATF-a, pokazuju da je potrebno regulirati dodatne kategorije pružatelja usluga povezanih s virtualnom imovinom koji još nisu obuhvaćeni te proširiti postojeću definiciju virtualne valute.

(10)

Definicija kriptoimovine iz Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (9) odgovara definiciji virtualne imovine iz revidiranih preporuka FATF-a, a popis usluga povezanih s kriptoimovinom i pružateljâ usluga povezanih s kriptoimovinom iz te uredbe obuhvaća i pružatelje usluga povezanih s virtualnom imovinom koje je FATF kao takve identificirao i zbog kojih bi mogli nastati problemi u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma. Kako bi se osigurala koherentnost prava Unije u tom području, u ovoj bi se Uredbi trebale upotrebljavati iste definicije kriptoimovine, usluga povezanih s kriptoimovinom i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom koje se upotrebljavaju u Uredbi (EU) 2023/1114.

(11)

Provedba i primjena ove Uredbe relevantna su i učinkovita sredstva za sprečavanje i borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(12)

Ovom Uredbom ne namjeravaju se nametnuti nepotrebna opterećenja ili troškovi pružateljima platnih usluga, pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom ili osobama koje se koriste njihovim uslugama. U tom pogledu preventivni pristup trebao bi biti ciljan i proporcionalan i potpuno usklađen sa slobodom kretanja kapitala koja je zajamčena u cijeloj Uniji.

(13)

U revidiranoj strategiji Unije o financiranju terorizma od 17. srpnja 2008. („revidirana strategija”) navodi se da se moraju ulagati napori u sprečavanje financiranja terorizma i kontrolu korištenja osumnjičenih terorista vlastitim financijskim resursima. Prepoznaje se da FATF neprestano nastoji poboljšati svoje preporuke i da radi na zajedničkom dogovoru o načinu njihove provedbe. U revidiranoj strategiji navodi se da se redovito ocjenjuje kako svi članovi FATF-a i članovi regionalnih tijela sličnih FATF-u provode revidirane preporuke FATF-a i da je stoga važan zajednički pristup provedbi na razini država članica.

(14)

Osim toga, u komunikaciji Komisije od 7. svibnja 2020. o akcijskom planu za sveobuhvatnu politiku Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma utvrđeno je šest prioritetnih područja za hitno djelovanje radi poboljšanja Unijina sustava za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, uključujući uspostavu koherentnog regulatornog okvira za taj sustav u Uniji kako bi se dobila detaljnija i usklađenija pravila, osobito kako bi se uzele u obzir implikacije tehnoloških inovacija i razvoj međunarodnih standarda te izbjegla različita provedba postojećih pravila. Sve što se poduzima na međunarodnoj razini pokazuje da je potrebno proširiti opseg sektora ili subjekata obuhvaćenih tim sustavom te ocijeniti kako bi se on trebao primjenjivati na pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom na koje se do sad nije primjenjivao.

(15)

S ciljem sprečavanja financiranja terorizma poduzete su mjere u svrhu zamrzavanja novčanih sredstava i gospodarskih resursa određenih osoba, skupina i subjekata, koje uključuju uredbe Vijeća (EZ) br. 2580/2001 (10), (EZ) br. 881/2002 (11) i (EU) br. 356/2010 (12). S istim su ciljem poduzete i mjere u svrhu zaštite financijskog sustava od preusmjeravanja novčanih sredstava i gospodarskih resursa u terorističke svrhe. Direktiva (EU) 2015/849 sadržava nekoliko takvih mjera. Međutim, te mjere ne onemogućuju u potpunosti teroristima ni ostalim kriminalcima pristup platnim sustavima u svrhu prijenosa njihovih novčanih sredstava.

(16)

Sljedivost prijenosa novčanih sredstava i kriptoimovine može biti posebno važan i vrijedan alat za sprečavanje, otkrivanje i istragu pranja novca i financiranja terorizma, kao i za primjenu mjera ograničavanja, osobito onih koje su uvedene uredbama (EZ) br. 2580/2001, (EZ) br. 881/2002 i (EU) br. 356/2010. Stoga je, s ciljem osiguravanja prijenosa informacija kroz cijeli lanac plaćanja ili lanac prijenosa kriptoimovine primjereno osigurati sustav kojim se pružateljima platnih usluga uvodi obveza da prijenosima novčanih sredstava prilože informacije o platitelju i primatelju, a pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom obveza da prijenosima kriptoimovine prilože informacije o pošiljatelju i korisniku.

(17)

Neki prijenosi kriptoimovine uključuju posebne čimbenike visokog rizika od pranja novca, financiranja terorizma i drugih kriminalnih aktivnosti, posebno prijenosi povezani s proizvodima, transakcijama ili tehnologijama namijenjenima poboljšanju anonimnosti, uključujući privatne novčanike, miksere ili tumblere. Kako bi se osigurala sljedivost takvih prijenosa, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (13) (EBA), trebalo bi osobito pojasniti na koji način pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebaju uzeti u obzir čimbenike rizika navedene u Prilogu III. Direktivi (EU) 2015/849, među ostalim pri obavljanju transakcija sa subjektima izvan Unije koji nisu regulirani, registrirani ili nemaju dozvolu za rad ni u jednoj trećoj zemlji, ili transakcija s adresama s vlastitim hostingom. Ako se utvrde situacije većeg rizika, EBA bi trebala izdati smjernice u kojima navodi koje bi mjere pojačane dubinske analize obveznici trebali razmotriti za ublažavanje tih rizika, uključujući usvajanje odgovarajućih postupaka kao što je upotreba analitičkih alata tehnologije distribuiranog zapisa (DLT), za otkrivanje podrijetla ili odredišta kriptoimovine.

(18)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje nacionalne mjere ograničavanja i Unijine mjere ograničavanja uvedene uredbama na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao što su uredbe (EZ) br. 2580/2001, (EZ) br. 881/2002 i (EU) br. 356/2010 i uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 (14), (EU) 2016/1686 (15) i (EU) 2017/1509 (16) kojima se može zahtijevati da platiteljevi i primateljevi pružatelji platnih usluga, pošiljateljevi i korisnikovi pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom, posrednički pružatelji platnih usluga, kao i posrednički pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom, poduzmu odgovarajuće djelovanje za zamrzavanje određenih novčanih sredstava i kriptoimovine ili da postupe u skladu s posebnim ograničenjima u vezi s određenim prijenosima novčanih sredstava ili kriptoimovine. Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi uspostaviti interne politike, postupke i kontrole kako bi osigurali provedbu tih mjera ograničavanja, uključujući mjere provjere u Unijinim i nacionalnim popisima uvrštenih osoba. EBA bi trebala izdati smjernice u kojima se navode te interne politike, postupci i kontrole. Cilj je da se zahtjevi ove Uredbe o internim politikama, postupcima i kontrolama u vezi s mjerama ograničavanja u bliskoj budućnosti stave izvan snage uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

(19)

Obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi se provoditi u potpunosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (17). Daljnja obrada osobnih podataka u komercijalne svrhe trebala bi biti strogo zabranjena. Sve države članice prepoznale su borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kao važan temelj javnog interesa. Pri primjeni ove Uredbe prijenos osobnih podataka trećoj zemlji treba se obavljati u skladu s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679. Važno je da pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom koji posluju u više jurisdikcija s podružnicama ili društvima kćerima izvan Unije ne budu spriječeni u prenošenju podataka o sumnjivim transakcijama u istoj organizaciji, pod uvjetom da primjenjuju odgovarajuću zaštitu. Nadalje, pošiljateljevi i korisnikovi pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom, platiteljevi i primateljevi pružatelji platnih usluga te posrednički pružatelji platnih usluga i posrednički pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi imati uvedene primjerene tehničke i organizacijske mjere za zaštitu osobnih podataka od slučajnog gubitka, izmjene ili neovlaštenog otkrivanja ili pristupa.

(20)

Osobe koje samo pretvaraju papirnatu dokumentaciju u elektroničke podatke i rade na temelju ugovora sklopljenog s pružateljem platnih usluga i osobe koje pružateljima platnih usluga samo omogućuju sustave za razmjenu poruka ili druge sustave podrške za prijenos novčanih sredstava ili sustave kliringa ili namire, ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(21)

Osobe koje pružaju samo pomoćnu infrastrukturu, kao što su pružatelji usluga internetske mreže i infrastrukture, pružatelji usluga u oblaku i programeri, kojom se drugom subjektu omogućuje pružanje usluga prijenosa kriptoimovine, ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, osim ako izvršavaju prijenose kriptoimovine.

(22)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na prijenose kriptoimovine između osoba koji se provode bez sudjelovanja pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom ili u slučajevima u kojima su i pošiljatelj i korisnik pružatelji usluga prijenosa kriptoimovine koji djeluju u svoje ime.

(23)

Prijenosi novčanih sredstava koji odgovaraju uslugama iz članka 3. točaka od (a) do (m) i točke (o) Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (18) nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe. Također je primjereno isključiti iz područja primjene ove Uredbe prijenose novčanih sredstava i tokena elektroničkog novca kako su definirani u članku 3. stavku 1. točki 7. Uredbe (EU) 2023/1114, koji predstavljaju nizak rizik od pranja novca ili financiranja terorizma. Ta bi izuzeća trebala obuhvaćati platne kartice, instrumente elektroničkog novca, mobilne telefone ili druge digitalne ili informatičke (IT) uređaje sličnih obilježja kojima se plaća unaprijed ili naknadno ako se upotrebljavaju isključivo za kupnju robe ili usluga i ako se svim prijenosima prilaže broj kartice, instrumenta ili uređaja. Međutim, upotreba platne kartice, instrumenta elektroničkog novca, mobilnog telefona ili bilo kojeg drugog digitalnog ili informatičkog uređaja kojim se plaća unaprijed ili naknadno sličnih obilježja za izvršavanje prijenosa novčanih sredstava ili tokena elektroničkog novca između fizičkih osoba koje djeluju kao potrošači u svrhe koje nisu povezane s trgovinskom, poslovnom ili profesionalnom aktivnosti ulazi u područje primjene ove Uredbe. Osim toga, isplate s bankomata, plaćanje poreza, kazni ili drugih davanja, prijenosi novčanih sredstava obavljeni razmjenom digitalnih prikaza čekova, uključujući elektroničke čekove ili mjenice, te prijenosi novčanih sredstava pri kojima su i platitelj i primatelj pružatelji platnih usluga koji djeluju u vlastito ime trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe.

(24)

Kriptoimovina koja je jedinstvena i nezamjenjiva ne podliježe zahtjevima ove Uredbe, osim ako je klasificirana kao kriptoimovina ili novčana sredstva na temelju Uredbe (EU) 2023/1114.

(25)

Kriptobankomati korisnicima mogu omogućiti izvršavanje prijenosa kriptoimovine na adresu kriptoimovine polaganjem gotovine, često bez ikakvog oblika identifikacije i provjere stranke. Kriptobankomati posebno su izloženi riziku od pranja novca i financiranja terorizma jer su, zbog anonimnosti koju pružaju i mogućnosti poslovanja gotovinom nepoznatog podrijetla, idealno sredstvo za obavljanje nezakonitih aktivnosti. S obzirom na ulogu kriptobankomata u izvršavanju ili aktivnom olakšavanju prijenosa kriptoimovine, prijenosi kriptoimovine povezani s kriptobankomatima trebali bi biti obuhvaćeni ovom Uredbom.

(26)

Kako bi se uzele u obzir posebne značajke nacionalnih platnih sustava i pod uvjetom da je u svakom trenutku moguće slijediti prijenos novčanih sredstava natrag do platitelja, države članice trebale bi moći izuzeti iz područja primjene ove Uredbe određene domaće prijenose novčanih sredstava male vrijednosti, uključujući elektronička žiro-plaćanja, koji se upotrebljavaju za kupnju robe ili usluga.

(27)

S obzirom na to da prijenosi kriptoimovine i pružanje usluga u području kriptoimovine ne poznaju granice i imaju globalni doseg, ne postoje objektivni razlozi za različito postupanje s rizicima od pranja novca i financiranja terorizma pri nacionalnim i prekograničnim prijenosima. Kako bi se te posebne značajke uzele u obzir, ne bi trebalo odobriti izuzeće iz područja primjene ove Uredbe za domaće prijenose kriptoimovine male vrijednosti, u skladu sa zahtjevom FATF-a da se svi prijenosi kriptoimovine smatraju prekograničnima.

(28)

Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi osigurati da informacije o platitelju i primatelju ili pošiljatelju i korisniku ne nedostaju odnosno da nisu nepotpune.

(29)

Da se ne bi narušila učinkovitost platnih sustava i da bi se uravnotežio rizik od pribjegavanja nezakonitim transakcijama zbog prestrogih zahtjeva za identifikaciju zbog potencijalne terorističke prijetnje koju predstavljaju mali prijenosi novčanih sredstava, obveza provjere točnosti informacija o platitelju ili primatelju trebala bi se, u slučaju prijenosâ novčanih sredstava za koje provjera još nije obavljena, odnositi samo na pojedinačne prijenose novčanih sredstava čiji iznos premašuje 1 000 EUR, osim ako se prijenos čini povezanim s drugim prijenosima novčanih sredstava čiji bi zajednički iznos premašio 1 000 EUR, novčana se sredstva primaju ili isplaćuju u gotovini ili u anonimnom elektroničkom novcu ili ako postoje opravdane osnove za sumnju u pranje novca ili financiranje terorizma.

(30)

U usporedbi s prijenosima novčanih sredstava prijenosi kriptoimovine zbog svojeg globalnog dosega i tehnoloških značajki mogu se većom brzinom i u većem opsegu izvršavati u više jurisdikcija. Osim pseudoanonimnosti kriptoimovine, te značajke prijenosâ kriptoimovine kriminalcima omogućuju da velikom brzinom izvršavaju velike nezakonite prijenose, pri čemu zaobilaze obveze u pogledu sljedivosti i izbjegavaju otkrivanje strukturiranjem velikih transakcija u manje iznose, upotrebljavajući višestruke naizgled nepovezane DLT adrese, uključujući jednokratne DLT adrese, i automatizirane procese. Većina kriptoimovine vrlo je promjenjiva i njezina vrijednost može uvelike varirati u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, zbog čega je izračun povezanih transakcija neizvjesniji. Kako bi se te posebne značajke uzele u obzir, prijenos kriptoimovine trebao bi podlijegati istim zahtjevima bez obzira na njihov iznos i neovisno o tome je li riječ o nacionalnim ili prekograničnim prijenosima.

(31)

Za prijenose novčanih sredstava ili prijenose kriptoimovine za koje se provjera smatra obavljenom, od pružatelja platnih usluga i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom ne bi trebalo zahtijevati provjeru točnosti informacija o platitelju ili primatelju za svaki prijenos novčanih sredstava ili o pošiljatelju i korisniku za svaki prijenos kriptoimovine, ako su ispunjene obveze utvrđene u Direktivi (EU) 2015/849.

(32)

S obzirom na Unijine zakonodavne akte o platnim uslugama, osobito Uredbu (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (19), Direktivu (EU) 2015/2366 i Uredbu (EU) 2021/1230 Europskog parlamenta i Vijeća (20), trebalo bi biti dovoljno predvidjeti da se prijenosima novčanih sredstava unutar Unije prilažu tek pojednostavnjene informacije, kao što su broj računa za plaćanje ili jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije.

(33)

Kako bi se tijelima nadležnima za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma u trećim zemljama omogućilo da uđu u trag izvoru novčanih sredstava ili kriptoimovine korištene u te svrhe, prijenosi novčanih sredstava ili prijenosi kriptoimovine iz Unije u zemlje izvan Unije trebali bi biti popraćeni potpunim informacijama o platitelju i primatelju, ako je riječ o prijenosima novčanih sredstava, odnosno o pošiljatelju i korisniku, ako je riječ o prijenosima kriptoimovine. Potpune informacije o platitelju i primatelju trebale bi sadržavati identifikacijsku oznaku pravne osobe (LEI) ili drugu jednakovrijednu službenu identifikacijsku oznaku ako platitelj tu oznaku dostavi svom pružatelju platnih usluga jer bi ona omogućila bolju identifikaciju strana koje sudjeluju u prijenosu novčanih sredstava i mogla bi se jednostavno uvrstiti u postojeće formate poruka o plaćanju, kao što je onaj koji je Međunarodna organizacija za normizaciju izradila za elektroničku razmjenu podataka među financijskim institucijama. Tijela nadležna za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma u trećim zemljama trebala bi imati pristup potpunim informacijama o platitelju i primatelju odnosno o pošiljatelju i korisniku, ovisno o slučaju, isključivo u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma.

(34)

Kriptoimovina postoji u virtualnoj stvarnosti koja nema granica i može se prenositi bilo kojem pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom, bez obzira na to je li taj pružatelj registriran u nekoj od jurisdikcija. Brojne su jurisdikcije izvan Unije uspostavile pravila o zaštiti podataka i njihovoj provedbi koja se razlikuju od onih u Uniji. Pri prijenosu kriptoimovine u ime klijenta pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom koji nije registriran u Uniji pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi procijeniti sposobnost korisnikova pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom za primanje i čuvanje informacija koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 koristeći se, prema potrebi, opcijama navedenima u poglavlju V. Uredbe (EU) 2016/679. Europski odbor za zaštitu podataka trebao bi nakon savjetovanja s EBA-om izdati smjernice o praktičnoj provedbi zahtjeva za zaštitu podataka za prijenose osobnih podataka u treće zemlje u kontekstu prijenosa kriptoimovine. Moguće su situacije u kojima se osobni podaci ne mogu poslati jer se zahtjevi iz Uredbe (EU) 2016/679 ne mogu ispuniti. EBA bi trebala izdati smjernice o odgovarajućim postupcima za utvrđivanje treba li u takvim slučajevima prijenos kriptoimovine izvršiti, odbiti ili suspendirati.

(35)

Tijela države članice nadležna za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te mjerodavna pravosudna tijela i tijela kaznenog progona u državama članicama i na razini Unije trebala bi pojačati međusobnu suradnju i suradnju s relevantnim tijelima trećih zemalja, uključujući ona u zemljama u razvoju, kako bi se dodatno potaknula transparentnost te razmjena informacija i najboljih primjera iz prakse.

(36)

Pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi osigurati da se uz prijenose kriptoimovine navede ime pošiljatelja, adresa pošiljateljeva distribuiranog zapisa, ako je prijenos kriptoimovine registriran na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije, pošiljateljev broj računa kriptoimovine, ako takav račun postoji i ako se upotrebljava za obradu transakcije, adresa pošiljatelja, uključujući ime zemlje, broj službenog osobnog dokumenta i identifikacijski broj stranke ili, alternativno, pošiljateljev datum i mjesto rođenja i, ako u relevantnom formatu poruke postoji potrebno polje i ako ju je pošiljatelj dostavio svojem pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom, postojeći LEI ili, u nedostatku iste, neka druga dostupna jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka pošiljatelja. Informacije bi se trebale dostaviti na siguran način i prije ili istodobno odnosno paralelno s prijenosom kriptoimovine.

(37)

Pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi jednako tako osigurati da se uz prijenose kriptoimovine navede ime korisnika, adresa korisnikova distribuiranog zapisa, ako je prijenos kriptoimovine registriran na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije, korisnikov broj računa, ako takav račun postoji i ako se upotrebljava za obradu transakcije i, ako u relevantnom formatu poruke postoji potrebno polje i ako ju je pošiljatelj dostavio svojem pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom, postojeći LEI ili, u nedostatku istog, neka druga dostupna jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka korisnika. Informacije bi se trebale dostaviti na siguran način i prije ili istodobno odnosno paralelno s prijenosom kriptoimovine.

(38)

Zahtjeve o prijenosima kriptoimovine iz ove Uredbe trebalo bi primjenjivati na sve prijenose, uključujući prijenose kriptoimovine na adresu s vlastitim hostingom ili s nje, ako u tome sudjeluje pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom.

(39)

U slučaju prijenosa na adresu s vlastitim hostingom ili s nje pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi prikupiti informacije o pošiljatelju i korisniku, obično od svojeg klijenta. Od pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom u načelu se ne bi trebalo zahtijevati da provjerava informacije o korisniku adrese s vlastitim hostingom. Međutim, u slučaju prijenosa čiji iznos premašuje 1 000 EUR a koji se šalje u ime klijenta pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom na adresu s vlastitim hostingom ili se s nje prima, navedeni pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi provjeriti je li ta adresa s vlastitim hostingom u stvarnom vlasništvu ili pod kontrolom tog klijenta.

(40)

U pogledu prijenosa novčanih sredstava jednog platitelja većem broju primatelja koji se prijenosom putem skupne datoteke koja sadržava pojedinačne prijenose iz Unije trebaju slati izvan Unije, trebalo bi predvidjeti mogućnost da ti pojedinačni prijenosi sadržavaju samo platiteljev broj računa za plaćanje ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku transakcije te potpune informacije o primatelju, pod uvjetom da skupna datoteka sadržava potpune informacije o platitelju čija je točnost provjerena i potpune informacije o primatelju koje su potpuno sljedive.

(41)

Pri prijenosima kriptoimovine putem skupne datoteke trebalo bi prihvaćati skupno dostavljene informacije o pošiljatelju i korisniku, sve dok se dostavljaju odmah i na siguran način. Ne bi trebalo dopustiti da se tražene informacije dostavljaju nakon prijenosa jer dostava mora biti izvršena prije ili u trenutku izvršenja transakcije, a pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom i drugi obveznici trebali bi tražene informacije dostavljati istodobno s prijenosom kriptoimovine putem skupne datoteke.

(42)

Kako bi provjerili jesu li tražene informacije o platitelju i primatelju priložene uz prijenose novčanih sredstava i doprinijeli identifikaciji sumnjivih transakcija, primateljev pružatelj platnih usluga i posrednički pružatelj platnih usluga trebali bi imati uvedene učinkovite postupke kojima se utvrđuje nedostaju li informacije o platitelju i primatelju odnosno jesu li nepotpune. Prema potrebi, ti bi postupci trebali obuhvaćati praćenje nakon ili tijekom prijenosa. Nadležna tijela trebala bi osigurati da pružatelji platnih usluga prilažu tražene informacije o transakciji uz elektronički prijenos ili poruku povezanu s njime u cijelom lancu plaćanja.

(43)

Pri prijenosima kriptoimovine korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi provoditi djelotvorne postupke kojima se utvrđuje nedostaju li informacije o pošiljatelju ili korisniku, odnosno jesu li nepotpune. Prema potrebi, ti bi postupci trebali obuhvaćati praćenje nakon ili tijekom prijenosa. Ne bi trebalo zahtijevati da se informacije prilažu izravno uz prijenos kriptoimovine, sve dok se dostavljaju prije ili istodobno odnosno paralelno s prijenosom kriptoimovine te su odgovarajućim tijelima dostupne na zahtjev.

(44)

S obzirom na potencijalnu prijetnju od pranja novca i financiranja terorizma koju predstavljaju anonimni prijenosi primjereno je od pružatelja platnih usluga zahtijevati da zatraže informacije o platitelju i primatelju, a od pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom da zatraže informacije o pošiljatelju i korisniku. U skladu s FATF-ovim pristupom, koji se temelji na procjeni rizika, primjereno je utvrditi područja većeg i manjeg rizika radi boljeg usmjeravanja na rizike od pranja novca i financiranja terorizma. U skladu s tim korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom, primateljev pružatelj platnih usluga, posrednički pružatelj platnih usluga i posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi imati učinkovite postupke utemeljene na procjeni rizika koji se primjenjuju ako pri prijenosu novčanih sredstava nedostaju tražene informacije o platitelju ili primatelju ili ako pri prijenosu kriptoimovine nedostaju potrebne informacije o pošiljatelju ili korisniku, a koji tom pružatelju usluga omogućuju da odluči treba li izvršiti, odbiti ili suspendirati taj prijenos i odredi daljnje odgovarajuće korake.

(45)

Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom, kao i svi obveznici, trebali bi procjenjivati i pratiti rizik povezan s njihovim klijentima, proizvodima i kanalima dostave. Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi, jednako tako, procjenjivati i rizik povezan sa svojim transakcijama, među ostalim pri izvršavanju prijenosa na adresu s vlastitim hostingom ili s nje. U slučaju da je pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom svjestan ili postane svjestan da su informacije o pošiljatelju ili korisniku adrese s vlastitim hostingom netočne, ili ako pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom naiđe na neuobičajene ili sumnjive oblike transakcija ili situacije većeg rizika od pranja novca i financiranja terorizma povezanog s prijenosima koji uključuju adrese s vlastitim hostingom, trebao bi prema potrebi provesti pojačane mjere dubinske analize radi primjerenog upravljanja rizicima i njihova ublažavanja. Pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi te okolnosti uzeti u obzir pri procjeni toga jesu li prijenos kriptoimovine ili bilo koja s njim povezana transakcija neuobičajeni i treba li ih prijaviti financijsko-obavještajnoj jedinici (FOJ) u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

(46)

Ovu bi Uredbu trebalo preispitati u kontekstu donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, direktive Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 te uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju tijela za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 kako bi se osigurala dosljednost s relevantnim odredbama.

(47)

Pri procjeni rizika primateljev pružatelj platnih usluga, posrednički pružatelj platnih usluga, korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom odnosno posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom trebao bi biti posebno oprezan ako postane svjestan da informacije o platitelju ili primatelju odnosno o pošiljatelju ili korisniku, ovisno o slučaju, nedostaju ili da su nepotpune, ili ako se prijenos kriptoimovine treba smatrati sumnjivim zbog podrijetla ili odredišta dotične kriptoimovine, te bi nadležnim tijelima trebao prijaviti sumnjive transakcije u skladu s obvezama prijavljivanja utvrđenima Direktivom (EU) 2015/849.

(48)

Slično prijenosima novčanih sredstava između pružatelja platnih usluga, prijenosi kriptoimovine koji uključuju posredničke pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom mogli bi, kao prijelazni element u lancu prijenosa kriptoimovine, olakšati prijenose. U skladu s međunarodnim standardima na takve posredničke pružatelje usluga također bi se trebali primjenjivati zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi, na isti način kao i postojeće obveze posredničkih pružatelja platnih usluga.

(49)

Odredbe o prijenosima novčanih sredstava i prijenosima kriptoimovine za koje informacije o platitelju ili primatelju odnosno pošiljatelju ili korisniku nedostaju ili su nepotpune i u odnosu na koje se prijenosi kriptoimovine trebaju smatrati sumnjivima zbog podrijetla ili odredišta dotične kriptoimovine primjenjuju se ne dovodeći u pitanje bilo kakvu obvezu pružatelja platnih usluga, posredničkih pružatelja platnih usluga, pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom i posredničkih pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom da odbiju ili suspendiraju prijenose novčanih sredstava i prijenose kriptoimovine koji predstavljaju kršenje odredbe građanskog, upravnog ili kaznenog prava.

(50)

Kako bi se osigurala tehnološka neutralnost, ovom se Uredbom pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom ne bi trebala propisati upotreba neke određene tehnologije za prijenos informacija o transakcijama. Inicijative za utvrđivanje standarda koje uključuju sektor kriptoimovine ili ih taj sektor predvodi bit će ključne za osiguravanje učinkovite provedbe zahtjeva koji se primjenjuju na pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom na temelju ove Uredbe. Proizašla rješenja trebala bi biti interoperabilna primjenom međunarodnih standarda ili standarda na razini Unije kako bi se omogućila brza razmjena informacija.

(51)

Kako bi se pružateljima platnih usluga i pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom pomoglo da uvedu učinkovite postupke za otkrivanje slučajeva u kojima primaju prijenose novčanih sredstava ili prijenose kriptoimovine s nedostatnim ili nepotpunim informacijama o platitelju, primatelju, pošiljatelju ili korisniku i poduzmu učinkovite daljnje korake, EBA bi trebala izdati smjernice.

(52)

Da bi se omogućilo da se odmah poduzmu djelovanja za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi odmah odgovarati na zahtjeve za informacije o platitelju i primatelju ili pošiljatelju i korisniku koje upute tijela odgovorna za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma u državi članici u kojoj ti pružatelji platnih usluga imaju poslovni nastan ili u kojoj ti pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom imaju svoje registrirano sjedište.

(53)

Broj radnih dana isteklih u državi članici platiteljeva pružatelja platnih usluga određuje broj dana za odgovor na zahtjev za informacije o platitelju.

(54)

Budući da je moguće da se u kaznenim istragama traženi podaci ili osobe koje sudjeluju u transakciji mogu utvrditi tek nekoliko mjeseci ili čak godina nakon prvotnog prijenosa novčanih sredstava ili prijenosa kriptoimovine te kako bi se omogućio pristup ključnim dokazima u kontekstu istraga, primjereno je zahtijevati da pružatelji platnih usluga ili pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom u određenom razdoblju vode evidenciju informacija o platitelju i primatelju ili pošiljatelju i korisniku radi sprečavanja, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma. To bi razdoblje trebalo ograničiti na pet godina, nakon čega bi trebalo izbrisati sve osobne podatke, osim ako je u nacionalnom pravu predviđeno drukčije. Ako je to potrebno u svrhu sprečavanja, otkrivanja ili istrage pranja novca ili financiranja terorizma te nakon provedbe procjene nužnosti i proporcionalnosti mjere, države članice trebale bi moći dopustiti ili zahtijevati čuvanje evidencije tijekom dodatnog razdoblja od najviše pet godina, ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo o dokazima koje se primjenjuje na tekuće kaznene istrage i sudske postupke te u potpunosti u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (21). Te bi se mjere mogle preispitati s obzirom na donošenje uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

(55)

Kako bi se poboljšala usklađenost s ovom Uredbom te u skladu s Komunikacijom Komisije od 9. prosinca 2010. pod nazivom „Jačanje sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga”, trebalo bi povećati ovlast nadležnih tijela za donošenje nadzornih mjera i ovlasti za sankcioniranje. Trebalo bi predvidjeti administrativne sankcije i mjere te bi države članice, s obzirom na važnost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, trebale uspostaviti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije i mjere. Države članice trebale bi o tome obavijestiti Komisiju i stalni interni odbor za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma iz članka 9.a stavka 7. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(56)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

(57)

Brojne zemlje i područja koja nisu dio područja Unije u monetarnoj su uniji s nekom od država članica, dio su valutnog područja neke države članice ili su potpisnici monetarne konvencije s Unijom koju predstavlja neka država članica te imaju pružatelje platnih usluga koji izravno ili neizravno sudjeluju u platnim sustavima i sustavima namire te države članice. Kako bi se izbjegao znatan negativan učinak na gospodarstvo tih zemalja ili područja koji bi mogao proizaći iz primjene ove Uredbe na prijenose novčanih sredstava između dotičnih država članica i tih zemalja ili područja, primjereno je predvidjeti mogućnost da se takvi prijenosi novčanih sredstava tretiraju kao prijenosi novčanih sredstava unutar dotičnih država članica.

(58)

S obzirom na moguće visoke rizike povezane s adresama s vlastitim hostingom te tehnološku i regulatornu složenost koja ih prati, među ostalim u vezi s provjerom informacija o vlasništvu, Komisija bi do 1. srpnja 2026. trebala procijeniti potrebu za dodatnim posebnim mjerama za ublažavanje rizika koje predstavljaju prijenosi na adrese ili s adresa s vlastitim hostingom ili prema subjektima koji nemaju poslovni nastan u Uniji ili od njih, uključujući uvođenje mogućih ograničenja, te bi trebala procijeniti djelotvornost i proporcionalnost mehanizama koji se upotrebljavaju za provjeru točnosti informacija o vlasništvu adresa s vlastitim hostingom.

(59)

Direktiva (EU) 2015/849 trenutačno se primjenjuje samo na dvije kategorije pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom, odnosno pružatelje usluge skrbničkog novčanika i pružatelje usluga koji se bave uslugama razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta. Da bi se uklonili postojeći propusti u okviru za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te da bi se pravo Unije uskladilo s međunarodnim preporukama, Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi izmijeniti kako bi se uključile sve kategorije pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom kako je definirano u Uredbi (EU) 2023/1114, koja obuhvaća širi raspon pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom. Osobito, kako bi se osiguralo da pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom podliježu istim zahtjevima i razini nadzora kao i kreditne i financijske institucije, primjereno je ažurirati popis obveznika uključivanjem pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom u kategoriju financijskih institucija za potrebe Direktive (EU) 2015/849. Osim toga, uzimajući u obzir da su tradicionalne financijske institucije obuhvaćene i definicijom pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom kada pružaju takve usluge, identifikacija pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom kao financijskih institucija omogućuje jedinstven i dosljedan skup pravila koji se primjenjuje na subjekte koji pružaju i tradicionalne financijske usluge i usluge povezane s kriptoimovinom. Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi izmijeniti i kako bi se osiguralo da pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom mogu na odgovarajući način ublažiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma kojima su izloženi.

(60)

Odnosi uspostavljeni između pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom i subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama za potrebe izvršavanja prijenosa kriptoimovine ili pružanja sličnih usluga povezanih s kriptoimovinom slični su korespondentnim bankovnim odnosima uspostavljenima s respondentnom institucijom iz treće zemlje. Budući da te odnose karakterizira stalna i ponavljajuća priroda, trebalo bi ih smatrati vrstom korespondentnog odnosa i na njih primjenjivati posebne mjere pojačane dubinske analize koje su u načelu slične onima koje se primjenjuju u kontekstu bankarskih i financijskih usluga. Osobito, pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi pri uspostavi novog korespondentnog odnosa s respondentnim subjektom primijeniti posebne mjere pojačane dubinske analize kako bi se utvrdila i procijenila izloženost tog respondenta riziku na temelju njegova ugleda, kvalitete nadzora i kontrola za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Na temelju prikupljenih informacija korespondentni pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali bi provesti odgovarajuće mjere za ublažavanje rizika, kojima bi se posebno trebao uzeti u obzir potencijalni veći rizik od pranja novca i financiranja terorizma koji predstavljaju neregistrirani subjekti i subjekti koji nemaju dozvolu za rad. To je posebno važno sve dok je provedba standarda FATF-a povezanih s kriptoimovinom neujednačena na globalnoj razini, što predstavlja dodatne rizike i izazove. EBA bi trebala dati smjernice o tome na koji bi način pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebali provoditi pojačanu dubinsku analizu i trebala bi utvrditi odgovarajuće mjere za ublažavanje rizika, uključujući minimalno djelovanje koje treba poduzeti, pri interakciji s neregistriranim subjektima ili subjektima koji nemaju dozvolu za rad, koji pružaju usluge povezane s kriptoimovinom.

(61)

Uredbom (EU) 2023/1114 uspostavljen je sveobuhvatan regulatorni okvir za pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom kojim se pravila koja se odnose na odobrenje i rad pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom usklađuju u cijeloj Uniji. Radi izbjegavanja udvostručavanja zahtjeva Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi izmijeniti kako bi se uklonili zahtjevi u pogledu registracije za one kategorije pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom na koje će se primjenjivati jedinstven sustav licenciranja na temelju Uredbe (EU) 2023/1114.

(62)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, a to su borba protiv pranja novca i financiranja terorizma, među ostalim putem provedbe međunarodnih standarda i omogućavanja dostupnosti osnovnih informacija o platiteljima i primateljima prijenosa novčanih sredstava te o pošiljateljima i korisnicima prijenosa kriptoimovine, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(63)

Ova Uredba podliježe Uredbi (EU) 2016/679 i Uredbi (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (23). Njome se poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7.), pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8.), pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje (članak 47.) te načelo ne bis in idem.

(64)

Kako bi se osigurala usklađenost s Uredbom (EU) 2023/1114, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od datuma početka primjene te uredbe. Do tog bi datuma države članice trebale prenijeti i izmjene Direktive (EU) 2015/849.

(65)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 22. rujna 2021. (24),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o informacijama o platiteljima i primateljima koje se prilažu prijenosima novčanih sredstava u bilo kojoj valuti te o informacijama o pošiljateljima i korisnicima koje se prilažu prijenosima kriptoimovine u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma ako barem jedan pružatelj platnih usluga ili pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom koji sudjeluje u prijenosu novčanih sredstava ili prijenosu kriptoimovine ima poslovni nastan ili registrirano sjedište, ovisno o tome što je primjenjivo, u Uniji. Osim toga, Uredbom se utvrđuju pravila o internim politikama, postupcima i kontrolama za osiguravanje provedbe mjera ograničavanja ako barem jedan pružatelj platnih usluga ili pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom koji sudjeluje u prijenosu novčanih sredstava ili prijenosu kriptoimovine ima poslovni nastan ili registrirano sjedište, ovisno o tome što je primjenjivo, u Uniji.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na prijenose novčanih sredstava u bilo kojoj valuti koje je poslao ili primio pružatelj platnih usluga ili posrednički pružatelj platnih usluga s poslovnim nastanom u Uniji. Primjenjuje se i na prijenose kriptoimovine, uključujući prijenose kriptoimovine izvršene s pomoću kriptobankomata, ako pošiljateljev ili korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom ili posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom ima registrirano sjedište u Uniji.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na usluge navedene u članku 3. točkama od (a) do (m) i točki (o) Direktive (EU) 2015/2366.

3.   Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenose novčanih sredstava ni na prijenose tokena elektroničkog novca kako su definirani u članku 3. stavku 1. točki 7. Uredbe (EU) 2023/1114 izvršene platnom karticom, instrumentom elektroničkog novca, mobilnim telefonom ili bilo kojim drugim digitalnim ili informatičkim uređajem za plaćanje unaprijed ili naknadno plaćanje sličnih obilježja, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

ta se kartica, instrument ili uređaj upotrebljava isključivo za plaćanje dobara ili usluga; i

(b)

broj te kartice, instrumenta ili uređaja prilaže se svim prijenosima koji proizlaze iz transakcije.

Međutim, ova se Uredba primjenjuje kada se platna kartica, instrument elektroničkog novca, mobilni telefon ili bilo koji drugi digitalni ili informatički uređaj za plaćanje unaprijed ili naknadno plaćanje sličnih obilježja upotrebljava za izvršenje prijenosa novčanih sredstava ili tokena elektroničkog novca između fizičkih osoba koje djeluju kao potrošači u svrhe koje nisu povezane sa zanimanjem, poslovanjem ili profesionalnom aktivnosti.

4.   Ova se Uredba ne primjenjuje na osobe čija je jedina djelatnost pretvaranje papirnatih dokumenata u elektroničke podatke i koje to rade na temelju ugovora s pružateljem platnih usluga, kao ni na osobe čija je jedina djelatnost pružateljima platnih usluga osigurati sustave za razmjenu poruka ili druge sustave podrške za prijenos novčanih sredstava ili sustave kliringa i namire.

Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenos novčanih sredstava ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

platitelj podiže gotovinu s vlastitog računa za plaćanje;

(b)

novčana sredstva prenose se javnom tijelu za plaćanje poreza, kazni ili drugih davanja unutar države članice;

(c)

i platitelj i primatelj pružatelji su platnih usluga koji djeluju u vlastito ime;

(d)

prijenos se obavlja razmjenom digitalnih prikaza čekova, uključujući elektroničke čekove.

Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenos kriptoimovine ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

i pošiljatelj i korisnik pružatelji su usluga povezanih s kriptoimovinom koji djeluju u vlastito ime;

(b)

prijenos čini prijenos kriptoimovine između osoba izvršen bez sudjelovanja pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom.

Tokeni elektroničkog novca, kako su definirani u članku 3. stavku 1. točki 7. Uredbe (EU) 2023/1114, smatraju se kriptoimovinom na temelju ove Uredbe.

5.   Država članica može odlučiti da neće primjenjivati ovu Uredbu na prijenose novčanih sredstava unutar svojeg državnog područja na primateljev račun za plaćanje koji omogućuje plaćanja isključivo za isporuku robe ili pružanje usluga ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

primateljev pružatelj platnih usluga podliježe Direktivi (EU) 2015/849;

(b)

primateljev pružatelj platnih usluga može, preko primatelja, s pomoću jedinstvene identifikacijske oznake transakcije slijediti unatrag prijenos novčanih sredstava od osobe koja s primateljem ima dogovor o isporuci robe ili pružanju usluga;

(c)

iznos prijenosa novčanih sredstava ne premašuje 1 000 EUR.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„financiranje terorizma” znači financiranje terorizma kako je definirano u članku 1. stavku 5. Direktive (EU) 2015/849;

2.

„pranje novca” znači aktivnosti pranja novca iz članka 1. stavaka 3. i 4. Direktive (EU) 2015/849;

3.

„platitelj” znači osoba koja ima račun za plaćanje te odobrava prijenos novčanih sredstava s tog računa ili, ako nema računa za plaćanje, koja izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava;

4.

„primatelj” znači osoba koja je namjeravani primatelj prijenosa novčanih sredstava;

5.

„pružatelj platnih usluga” znači kategorije pružatelja platnih usluga iz članka 1. stavka 1. Direktive (EU) 2015/2366, fizičke ili pravne osobe koje uživaju izuzeće na temelju njezina članka 32. te pravne osobe koje uživaju izuzeće na temelju članka 9. Direktive 2009/110/EZ, koje pružaju usluge prijenosa novčanih sredstava;

6.

„posrednički pružatelj platnih usluga” znači pružatelj platnih usluga koji nije ni platiteljev ni primateljev pružatelj platnih usluga, a koji zaprima i prosljeđuje prijenos novčanih sredstava u ime platiteljeva ili primateljeva pružatelja platnih usluga ili drugog posredničkog pružatelja platnih usluga;

7.

„račun za plaćanje” znači račun za plaćanje kako je definiran u članku 4. točki 12. Direktive (EU) 2015/2366;

8.

„novčana sredstva” znači novčana sredstva kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366;

9.

„prijenos novčanih sredstava” znači svaka transakcija barem djelomično provedena elektroničkim putem u ime platitelja preko pružatelja platnih usluga, s ciljem da se novčana sredstva stave na raspolaganje primatelju preko pružatelja platnih usluga, neovisno o tome jesu li platitelj i primatelj ista osoba i o tome jesu li platiteljev pružatelj platnih usluga te onaj primateljev jedan te isti, uključujući:

(a)

kreditni transfer kako je definiran u članku 4. točki 24. Direktive (EU) 2015/2366;

(b)

izravno terećenje kako je definirano u članku 4. točki 23. Direktive (EU) 2015/2366;

(c)

novčanu pošiljku kako je definirana u članku 4. točki 22. Direktive (EU) 2015/2366, bilo nacionalnu bilo prekograničnu;

(d)

prijenos izvršen platnom karticom, instrumentom elektroničkog novca, mobilnim telefonom ili bilo kojim drugim digitalnim ili informatičkim uređajem za plaćanje unaprijed ili naknadno plaćanje sličnih obilježja;

10.

„prijenos kriptoimovine” znači svaka transakcija s ciljem prenošenja kriptoimovine s jedne adrese distribuiranog zapisa, računa kriptoimovine ili drugog uređaja koji omogućuje pohranu kriptoimovine na neki drugi, koju izvršava barem jedan pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom koji djeluje u ime pošiljatelja ili korisnika, neovisno o tome jesu li pošiljatelj i korisnik ista osoba i o tome jesu li pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom te onaj korisnikov jedan te isti;

11.

„prijenos putem skupne datoteke” znači skup od nekoliko pojedinačnih prijenosa novčanih sredstava ili prijenosa kriptoimovine objedinjenih u svrhu prijenosa;

12.

„jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije” znači kombinacija slova, znamenki ili simbola koju utvrdi pružatelj platnih usluga u skladu s protokolima plaćanja i sustavima namire ili sustavima za razmjenu poruka koji se koriste za prijenos novčanih sredstava, ili koju utvrdi pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom, a koja omogućuje sljedivost transakcije natrag do platitelja i primatelja ili sljedivost prijenosa kriptoimovine natrag do pošiljatelja i korisnika;

13.

„prijenos kriptoimovine između osoba” znači prijenos kriptoimovine bez sudjelovanja bilo kojeg pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom;

14.

„kriptoimovina” znači kriptoimovina kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Uredbe (EU) 2023/1114, osim ako je obuhvaćena kategorijama iz članka 2. stavaka 2., 3. i 4. te uredbe ili se inače smatra financijskim sredstvom;

15.

„pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom” znači pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 15. Uredbe (EU). 2023/1114 ako pruža jednu ili više usluga povezanih s kriptoimovinom kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki 16. te uredbe;

16.

„posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom” znači pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom koji nije ni pošiljateljev ni korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom, a koji zaprima i prosljeđuje prijenos kriptoimovine u ime pošiljateljeva ili korisnikova pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom ili drugog posredničkog pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom;

17.

„bankomati za kriptoimovinu ili „kriptobankomati” znači fizički ili internetski elektronički terminali koji pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom omogućuju izvršavanje osobito aktivnosti pružanja usluga prijenosa kriptoimovine, kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki 16. podtočki (j) Uredbe (EU) 2023/1114;

18.

„adresa distribuiranog zapisa” znači alfanumerička oznaka kojom se na mreži koja upotrebljava tehnologiju distribuiranog zapisa (DLT) ili neku sličnu tehnologiju označava adresa na koju se kriptoimovina može poslati ili s koje se ona može primiti;

19.

„račun kriptoimovine” znači račun koji pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom drži u ime jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba a koji se može upotrebljavati za izvršavanje prijenosa kriptoimovine;

20.

„adresa s vlastitim hostingom” znači adresa distribuiranog zapisa koja nije povezana ni s jednim od sljedećeg:

(a)

pružateljem usluga povezanih s kriptoimovinom;

(b)

subjektom koji nema poslovni nastan u Uniji i koji pruža usluge slične uslugama pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom;

21.

„pošiljatelj” znači osoba koja ima račun kriptoimovine kod pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom, adresu distribuiranog zapisa ili uređaj koji omogućuje pohranu kriptoimovine i dopušta prijenos kriptoimovine s tog računa, adresu distribuiranog zapisa ili uređaja ili, ako nema takav račun, adresu distribuiranog zapisa ili uređaja, osobe koja daje nalog ili pokreće prijenos kriptoimovine;

22.

„korisnik” znači osoba koja je namjeravani primatelj prijenosa kriptoimovine;

23.

„identifikacijska oznaka pravne osobe” ili „LEI” znači jedinstvena alfanumerička referentna oznaka u skladu s normom ISO 17442 dodijeljena pravnoj osobi;

24.

„tehnologija distribuiranog zapisa” ili „DLT” znači tehnologija distribuiranog zapisa kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) 2023/1114.

POGLAVLJE II.

Obveze pružatelja platnih usluga

Odjeljak 1.

Obveze platiteljeva pružatelja platnih usluga

Članak 4.

Informacije koje se prilažu prijenosu novčanih sredstava

1.   Platiteljev pružatelj platnih usluga osigurava da prijenosima novčanih sredstava budu priložene sljedeće informacije o platitelju:

(a)

ime platitelja;

(b)

platiteljev broj računa za plaćanje;

(c)

adresa platitelja, uključujući ime zemlje, broj službenog osobnog dokumenta i identifikacijski broj stranke ili, alternativno, datum i mjesto rođenja platitelja; i

(d)

ako u relevantnom formatu poruke o plaćanju postoji potrebno polje i ako ga je platitelj dostavio svojem pružatelju platnih usluga, postojeći LEI platitelja ili, u nedostatku istog, bilo koja druga dostupna jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka.

2.   Platiteljev pružatelj platnih usluga osigurava da prijenosima novčanih sredstava budu priložene sljedeće informacije o primatelju:

(a)

ime primatelja;

(b)

primateljev broj računa za plaćanje; i

(c)

ako u relevantnom formatu poruke o plaćanju postoji potrebno polje i ako ga je platitelj dostavio svojem pružatelju platnih usluga, postojeći LEI primatelja ili, u nedostatku istog, bilo koja druga dostupna jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka.

3.   Odstupajući od stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b), u slučaju da se prijenos ne izvršava na račun za plaćanje ni s njega, platiteljev pružatelj platnih usluga osigurava da prijenosu novčanih sredstava bude priložena jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije, umjesto broja računa za plaćanje.

4.   Prije prijenosa novčanih sredstava platiteljev pružatelj platnih usluga provjerava točnost informacija iz stavka 1. i prema potrebi iz stavka 3., na temelju dokumenata, podataka ili informacija iz pouzdanog i neovisnog izvora.

5.   Smatra se da je provjera iz stavka 4. ovog članka obavljena ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

identitet platitelja provjeren je u skladu s člankom 13. Direktive (EU) 2015/849 i informacije dobivene na temelju te provjere čuvaju se u skladu s člankom 40. te direktive;

(b)

članak 14. stavak 5. Direktive (EU) 2015/849 primjenjuje se na platitelja.

6.   Ne dovodeći u pitanje odstupanja predviđena u člancima 5. i 6., platiteljev pružatelj platnih usluga ne izvršava prijenos novčanih sredstava prije nego što osigura potpunu usklađenost s ovim člankom.

Članak 5.

Prijenosi novčanih sredstava unutar Unije

1.   Odstupajući od članka 4. stavaka 1. i 2., ako svi pružatelji platnih usluga koji su uključeni u lanac plaćanja imaju poslovni nastan u Uniji, prijenosima novčanih sredstava prilažu se barem broj platiteljeva i primateljeva računa za plaćanje ili, ako se primjenjuje članak 4. stavak 3., jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije, ne dovodeći u pitanje zahtjeve u vezi s informacijama utvrđene u Uredbi (EU) br. 260/2012, gdje je to primjenjivo.

2.   Neovisno o stavku 1. platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je u roku od tri radna dana od zaprimanja zahtjeva za informacije od primateljeva pružatelja platnih usluga ili posredničkog pružatelja platnih usluga staviti na raspolaganje sljedeće:

(a)

za prijenose novčanih sredstava čiji iznos premašuje 1 000 EUR, bilo da se takvi prijenosi izvršavaju u jednoj transakciji ili u više transakcija koje se čine povezanima, informacije o platitelju ili primatelju u skladu s člankom 4.;

(b)

za prijenose novčanih sredstava čiji iznos ne premašuje 1 000 EUR i za koje se ne čini da su povezani s drugim prijenosima novčanih sredstava koji, zajedno s dotičnim prijenosom, premašuju 1 000 EUR, barem:

i.

imena platitelja i primatelja; i

ii.

brojeve platiteljeva i primateljeva računa za plaćanje ili, ako se primjenjuje članak 4. stavak 3., jedinstvenu identifikacijsku oznaku transakcije.

3.   Odstupajući od članka 4. stavka 4., u slučaju prijenosa novčanih sredstava iz stavka 2. točke (b) ovog članka platiteljev pružatelj platnih usluga ne treba provjeravati informacije o platitelju osim ako platiteljev pružatelj platnih usluga:

(a)

primi novčana sredstva koja treba prenijeti u gotovini ili u anonimnom elektroničkom novcu; ili

(b)

ima opravdane osnove za sumnju u pranje novca ili financiranje terorizma.

Članak 6.

Prijenosi novčanih sredstava izvan Unije

1.   U slučaju prijenosa putem skupne datoteke pojedinačnog platitelja, ako primateljevi pružatelji platnih usluga imaju poslovni nastan izvan Unije, članak 4. stavak 1. ne primjenjuje se na pojedinačne prijenose objedinjene u datoteci, pod uvjetom da skupna datoteka sadržava informacije navedene u članku 4. stavcima 1., 2. i 3. te da su informacije provjerene u skladu s člankom 4. stavcima 4. i 5. i da pojedinačni prijenosi sadržavaju broj platiteljeva računa za plaćanje ili, ako se primjenjuje članak 4. stavak 3., jedinstvenu identifikacijsku oznaku transakcije.

2.   Odstupajući od članka 4. stavka 1. i, ako je primjenjivo, ne dovodeći u pitanje informacije koje se zahtijevaju u skladu s Uredbom (EU) br. 260/2012, ako primateljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan izvan Unije, prijenosima novčanih sredstava u iznosu koji ne premašuje 1 000 EUR i koji se ne čine povezanima s drugim prijenosima novčanih sredstava koji zajedno s dotičnim prijenosom premašuju 1 000 EUR, prilažu se barem:

(a)

imena platitelja i primatelja; i

(b)

brojevi platiteljeva i primateljeva računa za plaćanje ili, ako se primjenjuje članak 4. stavak 3., jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije.

Odstupajući od članka 4. stavka 4., platiteljev pružatelj platnih usluga ne treba provjeravati informacije o platitelju iz ovog stavka osim ako platiteljev pružatelj platnih usluga:

(a)

primi novčana sredstva koja treba prenijeti u gotovini ili u anonimnom elektroničkom novcu; ili

(b)

ima opravdane osnove za sumnju u pranje novca ili financiranje terorizma.

Odjeljak 2.

Obveze primateljeva pružatelja platnih usluga

Članak 7.

Utvrđivanje informacija o platitelju ili primatelju koje nedostaju

1.   Primateljev pružatelj platnih usluga uvodi djelotvorne postupke kojima se utvrđuje jesu li u razmjeni poruka ili u sustavu plaćanja i namire koji se upotrebljava za izvršenje prijenosa novčanih sredstava polja koja se odnose na informacije o platitelju i primatelju popunjena slovima ili znakovima dopuštenima u skladu s konvencijama o tom sustavu.

2.   Primateljev pružatelj platnih usluga uvodi djelotvorne postupke, uključujući, prema potrebi, praćenje nakon ili tijekom prijenosa, kojima se utvrđuje nedostaju li sljedeće informacije o platitelju ili primatelju:

(a)

za prijenose novčanih sredstava ako platiteljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan u Uniji, informacije iz članka 5.;

(b)

za prijenose novčanih sredstava ako platiteljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan izvan Unije, informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) i članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b);

(c)

za prijenose putem skupnih datoteka ako platiteljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan izvan Unije, informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) i članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b), u odnosu na taj prijenos putem skupne datoteke.

3.   U slučaju prijenosa novčanih sredstava u iznosu koji premašuje 1 000 EUR, bilo da se ti prijenosi izvršavaju u jednoj transakciji ili u više transakcija koje se čine povezanima, prije odobrenja primateljeva računa za plaćanje ili prije stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju, primateljev pružatelj platnih usluga provjerava točnost informacija o primatelju iz stavka 2. ovog članka na temelju dokumenata, podataka ili informacija iz pouzdanog i neovisnog izvora, ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u člancima 83. i 84. Direktive (EU) 2015/2366.

4.   U slučaju prijenosa novčanih sredstava u iznosu koji ne premašuje 1 000 EUR i koji se ne čine povezanima s drugim prijenosima novčanih sredstava koji zajedno s dotičnim prijenosom premašuju 1 000 EUR primateljev pružatelj platnih usluga ne treba provjeravati informacije o primatelju, osim ako primateljev pružatelj platnih usluga:

(a)

izvrši isplatu novčanih sredstava u gotovini ili u anonimnom elektroničkom novcu; ili

(b)

ima opravdane osnove za sumnju u pranje novca ili financiranje terorizma.

5.   Smatra se da je provjera iz stavaka 3. i 4. ovog članka obavljena ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

identitet primatelja provjeren je u skladu s člankom 13. Direktive (EU) 2015/849 i informacije dobivene na temelju te provjere čuvaju se u skladu s člankom 40. te direktive;

(b)

članak 14. stavak 5. Direktive (EU) 2015/849 primjenjuje se na primatelja.

Članak 8.

Prijenosi novčanih sredstava za koje informacije o platitelju ili primatelju nedostaju ili su nepotpune

1.   Primateljev pružatelj platnih usluga provodi djelotvorne postupke koji se temelje na procjeni rizika, uključujući postupke koji se temelje na procjeni rizika iz članka 13. Direktive (EU) 2015/849 kako bi utvrdio treba li izvršiti, odbiti ili suspendirati prijenos novčanih sredstava za koji nedostaju tražene i potpune informacije o platitelju i primatelju i poduzeo odgovarajuća daljnja djelovanja.

Ako primateljev pružatelj platnih usluga prilikom zaprimanja prijenosa novčanih sredstava postane svjestan da informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b), članka 5. stavka 1., ili članka 6. nedostaju ili su nepotpune ili nisu popunjene slovima ili znakovima dopuštenima u skladu s konvencijama o sustavu razmjene poruka ili sustavu plaćanja i namire kako je navedeno u članku 7. stavku 1., primateljev pružatelj platnih usluga na temelju procjene rizika:

(a)

odbija prijenos; ili

(b)

zahtijeva tražene informacije o platitelju i primatelju prije ili nakon odobrenja primateljeva računa za plaćanje ili stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju.

2.   Ako pružatelj platnih usluga opetovano ne dostavi tražene informacije o platitelju ili primatelju, primateljev pružatelj platnih usluga:

(a)

poduzima korake koji najprije mogu uključivati slanje upozorenja i utvrđivanje rokova prije nego što dođe do odbijanja, ograničavanja ili prekidanja u skladu s točkom (b) ako zatražena informacija nije dostavljena; ili

(b)

izravno odbija sve buduće prijenose novčanih sredstava od tog pružatelja platnih usluga ili ograničava ili prekida svoj poslovni odnos s tim pružateljem platnih usluga.

Primateljev pružatelj platnih usluga o tom propustu i poduzetim koracima obavješćuje tijela nadležna za praćenje usklađenosti s odredbama o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 9.

Procjena i prijavljivanje

Primateljev pružatelj platnih usluga informacije o platitelju ili primatelju koje nedostaju ili su nepotpune uzima u obzir kao čimbenik pri procjeni jesu li prijenos novčanih sredstava ili bilo koja s njime povezana transakcija sumnjivi i treba li ih prijaviti financijsko-obavještajnoj jedinici (FOJ) u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

Odjeljak. 3.

Obveze posredničkih pružatelja platnih usluga

Članak 10.

Čuvanje informacija o platitelju i primatelju koje se prilažu prijenosu sredstava

Posrednički pružatelji platnih usluga osiguravaju da se sve primljene informacije o platitelju i primatelju koje se prilažu prijenosu novčanih sredstava čuvaju uz prijenos sredstava.

Članak 11.

Utvrđivanje informacija o platitelju ili primatelju koje nedostaju

1.   Posrednički pružatelj platnih usluga uvodi djelotvorne postupke kojima se utvrđuje jesu li u sustavu razmjene poruka ili u sustavu plaćanja i namire koji se upotrebljava za izvršenje prijenosa novčanih sredstava polja koja se odnose na informacije o platitelju i primatelju popunjena slovima ili znakovima dopuštenima u skladu s konvencijama o tom sustavu.

2.   Posrednički pružatelj platnih usluga uvodi djelotvorne postupke, uključujući prema potrebi praćenje nakon ili tijekom prijenosa, kojima se utvrđuje nedostaju li sljedeće informacije o platitelju ili primatelju:

(a)

za prijenose novčanih sredstava ako platiteljevi i primateljevi pružatelji platnih usluga imaju poslovni nastan u Uniji, informacije iz članka 5.;

(b)

za prijenose novčanih sredstava ako platiteljev ili primateljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan izvan Unije, informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) i članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b);

(c)

za prijenose putem skupnih datoteka ako platiteljev ili primateljev pružatelj platnih usluga ima poslovni nastan izvan Unije, informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) i članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b), u odnosu na taj prijenos putem skupne datoteke.

Članak 12.

Prijenosi novčanih sredstava za koje nedostaju informacije o platitelju ili primatelju

1.   Posrednički pružatelj platnih usluga uspostavlja djelotvorne postupke utemeljene na procjeni rizika kako bi utvrdio treba li izvršiti, odbiti ili suspendirati prijenos novčanih sredstava za koji nedostaju tražene informacije o platitelju i primatelju i poduzeo odgovarajuća daljnja djelovanja.

Ako prilikom zaprimanja prijenosa novčanih sredstava postane svjestan da informacije iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), članka 4. stavka 2. točaka (a) i (b), članka 5. stavka 1., ili članka 6. nedostaju ili nisu popunjene slovima ili znakovima dopuštenima u skladu s konvencijama o sustavu razmjene poruka ili sustavu plaćanja i namire kako je navedeno u članku 7. stavku 1., posrednički pružatelj platnih usluga na temelju procjene rizika:

(a)

odbija prijenos; ili

(b)

zahtijeva tražene informacije o platitelju i primatelju prije ili nakon izvršenja prijenosa novčanih sredstava.

2.   Ako pružatelj platnih usluga opetovano ne dostavi tražene informacije o platitelju ili primatelju, posrednički pružatelj platnih usluga:

(a)

poduzima korake koji najprije mogu uključivati slanje upozorenja i utvrđivanje rokova prije nego što dođe do odbijanja, ograničavanja ili prekidanja u skladu s točkom (b) ako zatražena informacija nije dostavljena; ili

(b)

izravno odbija sve buduće prijenose novčanih sredstava od tog pružatelja platnih usluga ili ograničava ili prekida svoj poslovni odnos s tim pružateljem platnih usluga.

Posrednički pružatelj platnih usluga o tom propustu i poduzetim koracima obavješćuje tijela nadležna za praćenje usklađenosti s odredbama o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 13.

Procjena i prijavljivanje

Posrednički pružatelj platnih usluga informacije o platitelju ili primatelju koje nedostaju uzima u obzir kao čimbenik pri procjeni jesu li prijenos novčanih sredstava ili bilo koja s njime povezana transakcija sumnjivi i treba li ih prijaviti FOJ-u u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

POGLAVLJE III.

Obveze pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom

Odjeljak 1.

Obveze pošiljateljeva pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom

Članak 14.

Informacije koje se prilažu prijenosu kriptoimovine

1.   Pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom osigurava da prijenosima kriptoimovine budu priložene sljedeće informacije o pošiljatelju:

(a)

ime pošiljatelja;

(b)

adresa distribuiranog zapisa pošiljatelja, u slučajevima u kojima je prijenos kriptoimovine registriran na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije, te broj računa kriptoimovine pošiljatelja ako takav račun postoji i ako se koristi za obradu transakcije;

(c)

broj pošiljateljeva računa kriptoimovine, u slučajevima u kojima se prijenos kriptoimovine ne registrira na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije;

(d)

adresa pošiljatelja, uključujući ime zemlje, broj službenog osobnog dokumenta i identifikacijski broj stranke ili, alternativno, datum i mjesto rođenja pošiljatelja; i

(e)

ako u relevantnom formatu poruke postoji potrebno polje i ako ga je pošiljatelj dostavio svojem pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom, postojeći LEI ili, u nedostatku istog, bilo koja druga dostupna i jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka pošiljatelja.

2.   Pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom osigurava da prijenosima kriptoimovine budu priložene sljedeće informacije o korisniku:

(a)

ime korisnika;

(b)

adresa distribuiranog zapisa korisnika, u slučajevima u kojima se prijenos kriptoimovine registrira na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije, i korisnikov broj računa kriptoimovine ako takav račun postoji i ako se koristi za obradu transakcije;

(c)

broj korisnikova računa kriptoimovine, u slučajevima u kojima se prijenos kriptoimovine ne registrira na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije; i

(d)

ako u relevantnom formatu poruke postoji potrebno polje i ako ga je pošiljatelj dostavio svojem pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom, postojeći LEI ili, u nedostatku istog, bilo koja druga dostupna i jednakovrijedna službena identifikacijska oznaka korisnika.

3.   Odstupajući od stavka 1. točke (c) i stavka 2. točke (c), u slučaju da se prijenos kriptoimovine ne registrira na mreži s pomoću DLT-a ili slične tehnologije te nije izvršen na račun kriptoimovine ni s tog računa, pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom osigurava da je uz prijenos kriptoimovine priložena jedinstvena identifikacijska oznaka transakcije.

4.   Informacije iz stavaka 1. i 2. dostavljaju se prije ili istodobno ili paralelno s prijenosom kriptoimovine te na siguran način i u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Za informacije iz stavaka 1. i 2. ne zahtijeva se da budu izravno priložene niti uključene u prijenos kriptoimovine.

5.   U slučaju prijenosa kriptoimovine na adresu s vlastitim hostingom, pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom pribavlja i čuva informacije iz stavaka 1. i 2. te osigurava da se prijenos kriptoimovine može pojedinačno identificirati.

Ne dovodeći u pitanje posebne mjere za ublažavanje rizika poduzete u skladu s člankom 19.b Direktive (EU) 2015/849, u slučaju prijenosa čiji iznos premašuje 1 000 EUR na adresu s vlastitim hostingom, pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom poduzima odgovarajuće mjere kako bi procijenio je li ta adresa u vlasništvu ili pod kontrolom pošiljatelja.

6.   Prije prijenosa kriptoimovine pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom provjerava točnost informacija iz stavka 1. na temelju dokumenata, podataka ili informacija iz pouzdanog i neovisnog izvora.

7.   Smatra se da je provjera iz stavka 6. ovog članka obavljena ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

identitet pošiljatelja provjeren je u skladu s člankom 13. Direktive (EU) 2015/849 i informacije dobivene na temelju te provjere čuvaju se u skladu s člankom 40. te direktive;

(b)

članak 14. stavak 5. Direktive (EU) 2015/849 primjenjuje se na pošiljatelja.

8.   Pošiljateljev pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom ne dopušta pokretanje ili ne izvršava prijenos kriptoimovine prije nego što osigura potpunu usklađenost s ovim člankom.

Članak 15.

Prijenosi kriptoimovine putem skupne datoteke

U slučaju prijenosa kriptoimovine putem skupne datoteke jednog pošiljatelja, članak 14. stavak 1. ne primjenjuje se na pojedinačne prijenose objedinjene u datoteci, pod uvjetom da skupna datoteka sadržava informacije iz članka 14. stavaka 1., 2. i 3., da su informacije provjerene u skladu s člankom 14. stavcima 6. i 7. te da pojedinačni prijenosi sadržavaju pošiljateljevu adresu distribuiranog zapisa ako se primjenjuje članak 14. stavak 2. točka (b), broj računa kriptoimovine pošiljatelja ako se primjenjuje članak 14. stavak 2. točka (c) ili, ako se primjenjuje članak 14. stavak 3., jedinstvenu identifikacijsku oznaku transakcije.

Odjeljak 2.

Obveze korisnikova pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom

Članak 16.

Utvrđivanje informacija o pošiljatelju ili korisniku koje nedostaju

1.   Korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom provodi djelotvorne postupke, uključujući prema potrebi praćenje nakon ili tijekom prijenosa, kojima se utvrđuje jesu li informacije iz članka 14. stavaka 1. i 2. o pošiljatelju i korisniku uvrštene u prijenos kriptoimovine ili prijenos kriptoimovine putem skupne datoteke ili se šalju naknadno.

2.   U slučaju prijenosa kriptoimovine s adrese s vlastitim hostingom, korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom pribavlja i čuva informacije iz članka 14. stavaka 1. i 2. te osigurava da se prijenos kriptoimovine može pojedinačno identificirati.

Ne dovodeći u pitanje posebne mjere za ublažavanje rizika poduzete u skladu s člankom 19.b Direktive (EU) 2015/849, u slučaju prijenosa čiji iznos premašuje 1 000 EUR s adrese s vlastitim hostingom, korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom poduzima odgovarajuće mjere kako bi procijenio je li ta adresa u vlasništvu ili pod kontrolom korisnika.

3.   Prije stavljanja kriptoimovine na raspolaganje korisniku korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom provjerava točnost informacija o korisniku iz članka 14. stavka 2. na temelju dokumenata, podataka ili informacija iz pouzdanog i neovisnog izvora.

4.   Smatra se da je provjera iz stavaka 2. i 3. ovog članka obavljena ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

identitet korisnika provjeren je u skladu s člankom 13. Direktive (EU) 2015/849 i informacije dobivene na temelju te provjere čuvaju se u skladu s člankom 40. te direktive;

(b)

članak 14. stavak 5. Direktive (EU) 2015/849 primjenjuje se na korisnika.

Članak 17.

Prijenosi kriptoimovine za koje informacije o pošiljatelju ili korisniku nedostaju ili su nepotpune

1.   Korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom provodi djelotvorne postupke koji se temelje na procjeni rizika, uključujući postupke koji se temelje na procjeni rizika iz članka 13. Direktive (EU) 2015/849 kojima se utvrđuje treba li izvršiti, odbiti, vratiti ili suspendirati prijenos kriptoimovine za koji nedostaju tražene i potpune informacije o pošiljatelju i korisniku i poduzeti odgovarajuće daljnje mjere.

Ako korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom postane svjestan da informacije iz članka 14. stavka 1. ili 2. ili članka 15. nedostaju ili su nepotpune, na temelju procjene rizika i bez nepotrebne odgode:

(a)

odbija prijenos ili vraća prenesenu kriptoimovinu na pošiljateljev račun kriptoimovine; ili

(b)

zahtijeva tražene informacije o pošiljatelju i korisniku prije stavljanja kriptoimovine na raspolaganje korisniku.

2.   Ako pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom opetovano ne dostavi tražene informacije o pošiljatelju ili korisniku, korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom:

(a)

poduzima korake koji najprije mogu uključivati slanje upozorenja i utvrđivanje rokova prije nego što dođe do odbijanja, ograničavanja ili prekidanja u skladu s točkom (b) ako zatražena informacija nije dostavljena; ili

(b)

izravno odbija sve buduće prijenose kriptoimovine od tog pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom ili od njega, ili ograničava ili prekida svoj poslovni odnos s tim pružateljem usluga povezanih s kriptoimovinom.

Korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom o tom propustu i poduzetim koracima obavješćuje tijela nadležna za praćenje usklađenosti s odredbama o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 18.

Procjena i prijavljivanje

Korisnikov pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom informacije o pošiljatelju ili korisniku koje nedostaju ili su nepotpune uzima u obzir kao čimbenik pri procjeni toga jesu li prijenos kriptoimovine ili bilo koja s njime povezana transakcija sumnjivi i treba li ih prijaviti FOJ-u u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

Odjeljak 3.

Obveze posredničkih pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom

Članak 19.

Čuvanje informacija o pošiljatelju i korisniku koje se prilažu prijenosu sredstava

Posrednički pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom osiguravaju da se sve primljene informacije o pošiljatelju i korisniku koje se trebaju dostaviti uz prijenos kriptoimovine uistinu dostave uz prijenos te da se evidencija o tim informacijama čuva i na zahtjev stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima.

Članak 20.

Utvrđivanje informacija o pošiljatelju ili korisniku koje nedostaju

Posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom provodi djelotvorne postupke, uključujući, prema potrebi, praćenje nakon prijenosa ili tijekom njih, kako bi se otkrilo jesu li informacije o pošiljatelju ili korisniku iz članka 14. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te članka 14. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) dostavljene prethodno, istodobno ili paralelno s prijenosom kriptoimovine ili prijenosom kriptoimovine putem skupne datoteke, među ostalim ako se prijenos obavlja na adresu s vlastitim hostingom ili s takve adrese.

Članak 21.

Prijenosi kriptoimovine za koje informacije o pošiljatelju ili korisniku nedostaju

1.   Posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom uspostavlja djelotvorne postupke koji se temelje na procjeni rizika, uključujući postupke koji se temelje na procjeni rizika iz članka 13. Direktive (EU) 2015/849, kako bi utvrdio treba li izvršiti, odbiti, vratiti ili suspendirati prijenos kriptoimovine za koji nedostaju tražene informacije o pošiljatelju i korisniku i poduzeo odgovarajuća daljnja djelovanja.

Ako posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom pri primitku prijenosa kriptoimovine postane svjestan da informacije iz članka 14. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te članka 14. stavka 2. točaka (a), (b) i (c), ili članka 15. stavka 1. nedostaju ili su nepotpune, na temelju procjene rizika i bez nepotrebne odgode:

(a)

odbija prijenos ili vraća prenesenu kriptoimovinu; ili

(b)

zahtijeva tražene informacije o pošiljatelju i korisniku prije prijenosa kriptoimovine.

2.   Ako pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom opetovano ne dostavi tražene informacije o pošiljatelju ili korisniku, posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom:

(a)

poduzima korake koji najprije mogu uključivati slanje upozorenja i utvrđivanje rokova prije nego što dođe do odbijanja, ograničavanja ili prekidanja u skladu s točkom (b) ako zatražena informacija nije dostavljena; ili

(b)

izravno odbija sve buduće prijenose kriptoimovine tom pružatelju usluga povezanih s kriptoimovinom ili od njega, ili ograničava ili prekida poslovni odnos s tim pružateljem usluga povezanih s kriptoimovinom.

Posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom o tom propustu i poduzetim koracima obavješćuje tijela nadležna za praćenje usklađenosti s odredbama o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 22.

Procjena i prijavljivanje

Posrednički pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom informacije o pošiljatelju ili korisniku koje nedostaju uzima u obzir kao čimbenik pri procjeni toga jesu li prijenos kriptoimovine ili bilo koja s njime povezana transakcija sumnjivi i treba li ih prijaviti FOJ-u u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

POGLAVLJE IV.

Zajedničke mjere koje primjenjuju pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom

Članak 23.

Unutarnje politike, postupci i kontrole za osiguravanje provedbe mjera ograničavanja

Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom uspostavljaju unutarnje politike, postupke i kontrole kako bi osigurali provedbu Unijinih i nacionalnih mjera ograničavanja pri izvršavanju prijenosa novčanih sredstava i kriptoimovine u skladu s ovom Uredbom.

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) izdaje smjernice do 30. prosinca 2024. navodeći mjere iz ovog članka.

POGLAVLJE V.

Informiranje, zaštita podataka i čuvanje evidencije

Članak 24.

Dostava informacija

Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom u cijelosti i bez odgode, među ostalim putem središnje kontaktne točke u skladu s člankom 45. stavkom 9. Direktive (EU) 2015/849, ako je takva kontaktna točka utvrđena, te u skladu s postupovnim zahtjevima utvrđenima u nacionalnom pravu države članice u kojoj imaju poslovni nastan ili registrirano sjedište, ovisno o tome što je primjenjivo, odgovaraju na upite isključivo tijela nadležnih za sprečavanje i suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma u toj državi članici koji se odnose na informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

Članak 25.

Zaštita podataka

1.   Na obradu osobnih podataka na temelju ove Uredbe primjenjuje se Uredba (EU) 2016/679. Na osobne podatke koje Komisija ili EBA obrađuju na temelju ove Uredbe primjenjuje se Uredba (EU) 2018/1725.

2.   Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom obrađuju osobne podatke na temelju ove Uredbe samo za potrebe sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma i ti se podaci ne obrađuju dodatno na način koji nije u skladu s tim potrebama. Zabranjuje se obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u komercijalne svrhe.

3.   Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom novim klijentima dostavljaju informacije tražene na temelju članka 13. Uredbe (EU) 2016/679 prije zasnivanja poslovnog odnosa ili izvršenja povremene transakcije. Te se informacije dostavljaju u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) 2016/679, a osobito uključuju opću obavijest o pravnim obvezama pružatelja platnih usluga i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom na temelju ove Uredbe pri obradi osobnih podataka za potrebe sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma.

4.   Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom u svakom trenutku osiguravaju da se prijenos svih osobnih podataka o stranama uključenima u prijenos novčanih sredstava ili prijenos kriptoimovine provodi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Europski odbor za zaštitu podataka nakon savjetovanja s EBA-om izdaje smjernice o praktičnoj provedbi zahtjeva za zaštitu podataka za prijenose osobnih podataka u treće zemlje u kontekstu prijenosa kriptoimovine. EBA izdaje smjernice o odgovarajućim postupcima kojima se utvrđuje treba li izvršiti, odbiti, vratiti ili suspendirati prijenos kriptoimovine u situacijama u kojima se ne može osigurati usklađenost sa zahtjevima za zaštitu podataka za prijenos osobnih podataka u treće zemlje.

Članak 26.

Čuvanje evidencije

1.   Informacije o platitelju i primatelju ili o pošiljatelju i korisniku ne čuvaju se dulje nego što je nužno. Platiteljevi i primateljevi pružatelji platnih usluga evidenciju o informacijama iz članaka od 4. do 7., a pošiljateljevi i korisnikovi pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom evidenciju o informacijama iz članaka od 14. do 16. čuvaju pet godina.

2.   Nakon isteka razdoblja čuvanja iz stavka 1. pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom osiguravaju brisanje osobnih podataka, osim ako je drukčije predviđeno nacionalnim pravom kojim se određuju okolnosti u kojima pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom mogu i dalje zadržavati te podatke ili ih zadržavaju. Države članice mogu dopustiti ili zahtijevati daljnje čuvanje samo nakon što su provele detaljnu procjenu nužnosti i proporcionalnosti takvog daljnjeg čuvanja te ako smatraju da je takvo čuvanje opravdano jer je potrebno za sprečavanje, otkrivanje ili istragu slučajeva pranja novca ili financiranja terorizma. To daljnje čuvanje ne smije trajati dulje od pet godina.

3.   Ako je u državi članici 25. lipnja 2015. u tijeku pravni postupak u vezi sa sprečavanjem, otkrivanjem, istragom ili progonom pranja novca ili financiranja terorizma na koje se sumnja te ako pružatelj platnih usluga posjeduje informacije ili dokumente u vezi s tim postupkom koji je u tijeku, pružatelj platnih usluga smije čuvati te informacije ili dokumente u skladu s nacionalnim pravom tijekom razdoblja od pet godina nakon 25. lipnja 2015. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo o dokazima primjenjivo na tekuće kaznene istrage i sudske postupke, države članice mogu dopustiti ili zahtijevati čuvanje takvih informacija ili dokumenata u dodatnom razdoblju od pet godina ako je utvrđena nužnost i proporcionalnost takvog daljnjeg čuvanja u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona pranja novca ili financiranja terorizma na koje se sumnja.

Članak 27.

Suradnja nadležnih tijela

Na razmjenu informacija među nadležnim tijelima i s relevantnim tijelima iz trećih zemalja u skladu s ovom Uredbom primjenjuje se Direktiva (EU) 2015/849.

POGLAVLJE VI.

Sankcije i praćenje

Članak 28.

Administrativne sankcije i mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje pravo da propišu i uvedu kaznene sankcije, države članice utvrđuju pravila o administrativnim sankcijama i mjerama koje se primjenjuju na kršenje odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije i mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te usklađene s onima utvrđenima u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. Direktive (EU) 2015/849.

Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila o administrativnim sankcijama ili mjerama za kršenje odredaba ove Uredbe koja u njihovu nacionalnom pravu podliježe kaznenim sankcijama. U tom slučaju države članice Komisiji priopćuju relevantne kaznenopravne odredbe.

2.   Kada se obveze primjenjuju na pružatelje platnih usluga i pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom, države članice u slučaju kršenja odredaba ove Uredbe osiguravaju da se sankcije ili mjere mogu, podložno nacionalnom pravu, primijeniti na članove upravljačkog tijela relevantnog pružatelja usluge i druge fizičke osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za kršenje.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju i stalni interni odbor za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma iz članka 9.a stavka 7. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Države članice bez nepotrebne odgode obavješćuju Komisiju i taj stalni interni odbor o svim daljnjim izmjenama tih pravila.

4.   U skladu s člankom 58. stavkom 4. Direktive (EU) 2015/849 nadležna tijela imaju sve nadzorne i istražne ovlasti potrebne za obavljanje svojih funkcija. Pri izvršavanju svojih ovlasti izricanja administrativnih sankcija i mjera nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da te administrativne sankcije ili mjere proizvode željene rezultate i koordiniraju svoje djelovanje u prekograničnim predmetima.

5.   Države članice osiguravaju da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za kršenja iz članka 29. koje u njihovu korist počini bilo koja osoba djelujući samostalno ili kao dio tijela te pravne osobe i čija se vodeća pozicija u pravnoj osobi temelji na bilo čemu od sljedećeg:

(a)

ovlaštenju za zastupanje pravne osobe;

(b)

ovlaštenju za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)

ovlaštenju za obavljanje kontrole u pravnoj osobi.

6.   Države članice također osiguravaju da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima ako je nedostatak nadzora ili kontrole od strane osobe iz stavka 5. ovog članka omogućio da osoba koja je podređena toj pravnoj osobi počini kršenje iz članka 29. u korist te pravne osobe.

7.   Nadležna tijela izvršavaju svoje ovlasti za izricanje administrativnih sankcija i mjera u skladu s ovom Uredbom na bilo koji od sljedećih načina:

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

u okviru svoje odgovornosti delegiranjem na ta druga tijela;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

Pri izvršavanju svojih ovlasti za izricanje administrativnih sankcija i mjera nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da te administrativne sankcije ili mjere daju željene rezultate te koordinirala svoje djelovanje u prekograničnim predmetima.

Članak 29.

Posebne odredbe

Države članice osiguravaju da njihove administrativne sankcije i mjere uključuju barem one utvrđene člankom 59. stavcima 2. i 3. Direktive (EU) 2015/849 u slučaju povreda ove Uredbe navedenih u nastavku:

(a)

pružatelj platnih usluga opetovano ili sustavno prijenosu novčanih sredstava ne prilaže tražene informacije o platitelju ili primatelju, što predstavlja kršenje članka 4., 5. ili 6., ili pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom prijenosu kriptoimovine ne prilaže tražene informacije o pošiljatelju i korisniku, što predstavlja kršenje članka 14. ili 15.;

(b)

opetovan, sustavan ili ozbiljan propust pružatelja platnih usluga ili pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom u čuvanju evidencije, što predstavlja kršenje članka 26.;

(c)

pružatelj platnih usluga ne provodi djelotvorne postupke utemeljene na procjeni rizika, što predstavlja kršenje članka 8. ili 12., ili pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom ne provodi djelotvorne postupke utemeljene na procjeni rizika, što predstavlja kršenje članka 17.;

(d)

ozbiljna neusklađenost posredničkog pružatelja platnih usluga s člankom 11. ili 12. ili posredničkog pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom s člankom 19., 20. ili 21.

Članak 30.

Objavljivanje sankcija i mjera

Nadležna tijela u skladu s člankom 60. stavcima 1., 2. i 3. Direktive (EU) 2015/849 objavljuju administrativne sankcije i mjere izrečene u slučajevima iz članaka 28. i 29. ove Uredbe bez nepotrebne odgode, uključujući informacije o vrsti i naravi povrede te identitetu osoba odgovornih za kršenje, ako je to potrebno i proporcionalno nakon pojedinačne evaluacije.

Članak 31.

Primjena sankcija i mjera od strane nadležnih tijela

1.   Pri utvrđivanju vrste administrativnih sankcija ili mjera i razine administrativnih novčanih kazni nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući one navedene u članku 60. stavku 4. Direktive (EU) 2015/849.

2.   U pogledu administrativnih sankcija i mjera nametnutih u skladu s ovom Uredbom primjenjuje se članak 62. Direktive (EU) 2015/849.

Članak 32.

Prijavljivanje kršenjâ

1.   Države članice uspostavljaju djelotvorne mehanizme kojima se potiče prijavljivanje kršenja ove Uredbe nadležnim tijelima.

Ti mehanizmi uključuju barem one navedene u članku 61. stavku 2. Direktive (EU) 2015/849.

2.   Pružatelji platnih usluga i pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom u suradnji s nadležnim tijelima uspostavljaju za svoje zaposlenike ili osobe u sličnom položaju primjerene interne postupke za interno prijavljivanje kršenja sigurnim, neovisnim, posebnim i anonimnim kanalom, razmjerno prirodi i veličini dotičnog pružatelja platnih usluga ili pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom.

Članak 33.

Praćenje

1.   Države članice od nadležnih tijela zahtijevaju da djelotvorno prate i poduzimaju mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom te djelotvornim mehanizmima potiču prijavljivanje kršenja odredaba ove Uredbe nadležnim tijelima.

2.   Do 31. prosinca 2026., a nakon toga svake tri godine, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni poglavlja VI., uzimajući osobito u obzir prekogranične slučajeve.

POGLAVLJE VII.

Provedbene ovlasti

Članak 34.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VIII.

Odstupanja

Članak 35.

Sporazumi sa zemljama i područjima koji nisu dio područja Unije

1.   Komisija može ovlastiti bilo koju državu članicu da sklopi sporazum s trećom zemljom ili s područjem izvan teritorijalnog područja primjene Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako je ono određeno u članku 355. UFEU-a („dotična zemlja ili područje”), koji sadržava odstupanja od ove Uredbe, kako bi se omogućilo da se prijenose novčanih sredstava između te zemlje ili područja i dotične države članice tretira kao prijenose novčanih sredstava unutar te države članice.

Takvi se sporazumi mogu odobriti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

dotična zemlja ili područje dijeli monetarnu uniju s dotičnom državom članicom, dio je valutnog područja te države članice ili je potpisala monetarnu konvenciju s Unijom koju predstavlja država članica;

(b)

pružatelji platnih usluga u dotičnoj zemlji ili području izravno ili neizravno sudjeluju u platnim sustavima i sustavima namire u toj državi članici;

(c)

dotična zemlja ili područje zahtijeva da pružatelji platnih usluga u njezinoj nadležnosti primjenjuju ista pravila kao što su ona utvrđena ovom Uredbom.

2.   Država članica koja želi sklopiti sporazum iz stavka 1. Komisiji podnosi zahtjev kojem prilaže sve informacije potrebne za procjenu zahtjeva.

3.   Nakon što Komisija zaprimi takav zahtjev, prijenosi novčanih sredstava između te države članice i dotične zemlje ili područja privremeno se tretiraju kao prijenosi novčanih sredstava unutar te države članice, dok se ne donese odluka u skladu s ovim člankom.

4.   Ako unutar roka od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva Komisija smatra da nema sve informacije potrebne za procjenu zahtjeva, kontaktira dotičnu državu članicu i navodi koje su joj dodatne informacije potrebne.

5.   U roku od mjesec dana od primitka svih informacija koje smatra potrebnima za procjenu zahtjeva, Komisija o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev i prosljeđuje kopije zahtjeva drugim državama članicama.

6.   U roku od tri mjeseca od obavijesti iz stavka 5. ovog članka Komisija u skladu s člankom 34. stavkom 2. provedbenim aktom odlučuje o tome hoće li dotičnu državu članicu ovlastiti za sklapanje sporazuma koji je predmet zahtjeva.

Komisija u svakom slučaju donosi odluku iz prvog podstavka ovog stavka u roku od 18 mjeseci od primitka zahtjeva.

POGLAVLJE IX.

Ostale odredbe

Članak 36.

Smjernice

EBA izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima i pružateljima platnih usluga u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o mjerama koje treba poduzeti u skladu s ovom Uredbom, posebno u pogledu provedbe članaka 7., 8., 11. i 12. ove Uredbe. EBA do 30. lipnja 2024. izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima i pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom o mjerama koje treba poduzeti u pogledu provedbe članaka od 14. do 17. i članaka od 19. do 22. ove Uredbe.

EBA izdaje smjernice kojima se utvrđuju tehnički aspekti primjene ove Uredbe na izravna terećenja i mjere koje trebaju poduzeti pružatelji usluga iniciranja plaćanja, kako su definirani u članku 4. točki 18. Direktive (EU) 2015/2366, u skladu s ovom Uredbom, pri čemu se uzima u obzir njihova ograničena uloga u platnim transakcijama.

EBA izdaje smjernice, upućene nadležnim tijelima, o značajkama pristupa nadzoru pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom koji se temelji na procjeni rizika i koracima koje treba poduzeti pri provedbi takvog nadzora.

EBA osigurava redovit dijalog s dionicima o razvoju tehničkih interoperabilnih rješenja s ciljem olakšavanja provedbe zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi.

Članak 37.

Preispitivanje

1.   Najkasnije 12 mjeseci od stupanja na snagu uredbe o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma Komisija preispituje ovu Uredbu i prema potrebi predlaže izmjene kako bi se osigurao dosljedan pristup i usklađenost s Uredbom o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

2.   Komisija do 1. srpnja 2026., nakon savjetovanja s EBA-om, objavljuje izvješće u kojem procjenjuje rizike koje predstavljaju prijenosi na adrese ili s adresa s vlastitim hostingom ili prema subjektima koji nemaju poslovni nastan u Uniji ili od njih, kao i potrebu za posebnim mjerama za ublažavanje tih rizika te, prema potrebi, predlaže izmjene ove Uredbe.

3.   Do 30. lipnja 2027. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i izvršavanju ove Uredbe kojemu, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Izvješće iz prvog podstavka uključuje sljedeće elemente:

(a)

procjenu učinkovitosti mjera predviđenih ovom Uredbom i usklađenosti pružatelja platnih usluga i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom s ovom Uredbom;

(b)

procjenu tehnoloških rješenja za ispunjavanje obveza nametnutih pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom na temelju ove Uredbe, uključujući najnoviji razvoj tehnološki pouzdanih i interoperabilnih rješenja za usklađivanje s ovom Uredbom i upotrebu analitičkih alata DLT-a za utvrđivanje podrijetla i odredišta prijenosa kriptoimovine te za provedbu procjene procesa poznavanja svoje transakcije (know your transaction – KYT);

(c)

procjenu učinkovitosti i primjerenosti pragova de minimis povezanih s prijenosima novčanih sredstava, osobito u pogledu područja primjene i skupa informacija priloženih prijenosima, te procjenu potrebe za snižavanjem ili uklanjanjem takvih pragova;

(d)

procjenu troškova i koristi uvođenja pragova de minimis povezanih sa skupom informacija koje su priložene prijenosima kriptoimovine, uključujući procjenu povezanih rizika od pranja novca i financiranja terorizma;

(e)

analizu trendova u uporabi adresa s vlastitim hostingom za izvršavanje prijenosa bez sudjelovanja treće strane, zajedno s procjenom povezanih rizikâ od pranja novca i financiranja terorizma te evaluaciju nužnosti, učinkovitosti i provedivosti dodatnih mjera za ublažavanje, kao što su konkretne obveze pružatelja hardverskih i softverskih novčanika te ograničenje, kontrola ili zabrana prijenosa koji uključuju adrese s vlastitim hostingom.

Tim se izvješćem uzimaju u obzir nova kretanja u području suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma te relevantne evaluacije, procjene i izvješća u tom području koje sastavljaju međunarodne organizacije i stručnjaci za utvrđivanje standarda, tijela za izvršavanje zakonodavstva i obavještajne agencije, pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom ili drugi pouzdani izvori.

POGLAVLJE X.

Završne odredbe

Članak 38.

Izmjene Direktive (EU) 2015/849

Direktiva (EU) 2015/849 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. stavku 1. točki 3. podtočke (g) i (h) brišu se;

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 2. dodaje se sljedeća točka:

„(g)

pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom;”;

(b)

točka 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.

‚korespondentan odnos’ znači:

(a)

da jedna banka kao korespondent pruža bankovne usluge drugoj banci kao respondentu, uključujući usluge vođenja računa za tekuće ili druge obveze te s njima povezane usluge kao što su upravljanje gotovinom, međunarodni prijenosi novčanih sredstava, obračun čekova, prolazni računi te usluge deviznog poslovanja;

(b)

odnosi između kreditnih institucija i financijskih institucija ili među njima, među ostalim ako korespondentna institucija pruža slične usluge respondentnoj instituciji, uključujući odnose uspostavljene za transakcije vrijednosnim papirima ili prijenose novčanih sredstava ili odnose uspostavljene za transakcije povezane s kriptoimovinom ili prijenose kriptoimovine;”;

(c)

točke 18. i 19. zamjenjuju se sljedećim:

„18.

‚kriptoimovina’ znači kriptoimovina kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 5. Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), osim ako je obuhvaćena kategorijama iz članka 2. stavaka 2., 3. i 4. te uredbe ili se inače smatra novčanim sredstvom;

19.

„pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom” znači pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 15. Uredbe (EU) 2023/1114 ako pruža jednu ili više usluga povezanih s kriptoimovinom kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki 16. te uredbe, uz iznimku savjetovanja o kriptoimovini kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki 16. podtočki (h) te uredbe;

(*1)  Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o tržištima kriptoimovine i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010 te direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/1937 (SL L 150, 9.6.2023., str. 40.).”;"

(d)

dodaje se sljedeća točka:

„20.

‚adresa s vlastitim hostingom’ znači adresa s vlastitim hostingom kako je definirana u članku 3. točki 20. Uredbe (EU) 2023/1113 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

(*2)  Uredba (EU) 2023/1113 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o informacijama koje se prilažu prijenosima novčanih sredstava i određene kriptoimovine i o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 (SL L 150, 9.6.2023., str. 1.).”;"

3.

u članku 18. dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Do 30. prosinca 2024. EBA izdaje smjernice o varijablama rizika i čimbenicima rizika koje pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom trebaju uzeti u obzir pri sklapanju poslovnih odnosa ili obavljanju transakcija kriptoimovinom.

6.   EBA osobito pojašnjava kako pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom uzimaju u obzir čimbenike rizika navedene u Prilogu III., među ostalim pri obavljanju transakcija s osobama i subjektima koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom. U tu svrhu EBA posebnu pozornost posvećuje proizvodima, transakcijama i tehnologijama koji imaju potencijal pogodovati anonimnosti, kao što su privatni novčanici, mikseri ili tumbleri.

Ako se utvrde situacije višeg rizika, u smjernicama iz stavka 5. navode se pojačane mjere dubinske analize čiju su primjenu obveznici dužni razmotriti radi ublažavanja tih rizika, uključujući usvajanje odgovarajućih postupaka za otkrivanje podrijetla ili odredišta kriptoimovine.”

;

4.

umeću se sljedeći članci:

„Članak 19.a

1.   Države članice od pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom zahtijevaju da utvrde i procijene rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s prijenosima kriptoimovine koji su usmjereni na adresu s vlastitim hostingom ili potječu s nje. U tu svrhu pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom uspostavljaju interne politike, postupke i kontrole. Države članice zahtijevaju da pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom primjenjuju mjere za ublažavanje rizika razmjerne utvrđenim rizicima. Te mjere uključuju jedno ili više od sljedećeg:

(a)

poduzimanje mjera utemeljenih na procjeni rizika kako bi se utvrdio i provjerio identitet pošiljatelja ili korisnika prijenosa izvršenog na adresu s vlastitim hostingom ili s te adrese ili stvarnog vlasnika takvog pošiljatelja ili korisnika, među ostalim oslanjanjem na treće strane;

(b)

zahtijevanje dodatnih informacija o podrijetlu i odredištu prenesene kriptoimovine;

(c)

provođenje pojačanog kontinuiranog praćenja tih transakcija;

(d)

sve druge mjere za ublažavanje rizikâ od pranja novca i financiranja terorizma, kao i rizikâ od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija i ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja, te za upravljanje tim rizicima.

2.   Do 30. prosinca 2024. EBA izdaje smjernice za određivanje mjera iz ovog članka, uključujući kriterije i sredstva za utvrđivanje i provjeru identiteta pošiljatelja ili korisnika prijenosa izvršenog na adresu s vlastitim hostingom ili s te adrese, osobito oslanjanjem na treće strane, uzimajući u obzir najnovija tehnološka dostignuća.

Članak 19.b

1.   Odstupajući od članka 19., u pogledu prekograničnih korespondentnih odnosa koji uključuju izvršavanje usluga povezanih s kriptoimovinom kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki 16. Uredbe (EU) 2023/1114, izuzev podtočke (h) te točke, s respondentnim subjektom koji nema poslovni nastan u Uniji i koji pruža slične usluge, uključujući prijenose kriptoimovine, države članice, uz mjere dubinske analize stranke utvrđene u članku 13. ove Direktive, zahtijevaju od pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom da pri stupanju u poslovni odnos s takvim subjektom:

(a)

utvrde ima li respondentni subjekt dozvolu za rad ili je li registriran;

(b)

prikupe dovoljno informacija o respondentnom subjektu za potpuno razumijevanje prirode respondentova poslovanja i određivanje ugleda subjekta i kvalitete nadzora poslovanja na temelju javno dostupnih informacija;

(c)

procijene kontrole respondentnog subjekta u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma;

(d)

prije uspostave novih korespondentnih odnosa pribave odobrenje višeg rukovodstva;

(e)

dokumentiraju odgovornosti svake strane u korespondentnom odnosu;

(f)

uvjere se, u odnosu na prolazne račune kriptoimovine, da je respondentni subjekt provjerio identitet i provodio stalnu dubinsku analizu stranaka koje imaju izravan pristup računima korespondentnog subjekta te da na zahtjev može korespondentnom subjektu dostaviti relevantne podatke o dubinskoj analizi stranke.

Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom koji odluče prekinuti korespondentne odnose zbog razloga povezanih s politikom suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma tu odluku dokumentiraju.

Pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom redovito ažuriraju informacije o dubinskoj analizi korespondentnog odnosa ili kada se pojave novi rizici u odnosu na respondentni subjekt.

2.   Države članice osiguravaju da pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom uzimaju u obzir informacije iz stavka 1. kako bi na temelju procjene rizika utvrdili odgovarajuće mjere koje treba poduzeti za ublažavanje rizika povezanih s respondentnim subjektom.

3.   Do 30. lipnja 2024. EBA izdaje smjernice za utvrđivanje kriterija i elemenata koje pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom uzimaju u obzir pri provedbi procjene iz stavka 1. i mjera za ublažavanje rizika iz stavka 2., uključujući minimalne mjere koje trebaju poduzeti pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom ako subjekt nije registriran ili nema dozvolu za rad.”

;

5.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 24.a

EBA do 1. siječnja 2024. izdaje smjernice u kojima se navodi na koji se način mjere pojačane dubinske analize stranke iz ovog odjeljka primjenjuju kada obveznici obavljaju usluge povezane s kriptoimovinom kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki 16. Uredbe (EU) 2023/1114, izuzev podtočke (h) te točke, te prijenose kriptoimovine kako su definirani u članku 3. točki 10. Uredbe (EU) 2023/1113. EBA osobito navodi kako i kada ti obveznici dobivaju dodatne informacije o pošiljatelju i korisniku.”

;

6.

u članku 45. stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   Države članice mogu od izdavatelja elektroničkog novca kako su definirani u članku 2. točki 3. Direktive 2009/110/EZ, pružatelja platnih usluga kako su definirani u članku 4. točki 11. Direktive (EU) 2015/2366 i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u oblicima koji nisu podružnica i čije je sjedište smješteno u drugoj državi članici zahtijevati da imenuju središnju kontaktnu točku na njihovu državnom području. Ta središnja kontaktna točka osigurava u ime subjekta koji posluje na prekograničnoj osnovi usklađenost s propisima o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma i nadzornim tijelima olakšava nadzor, među ostalim tako da im na zahtjev dostavi dokumente i informacije.”

;

7.

u članku 47. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da mjenjačnice, pružatelji usluga unovčenja čekova te pružatelji usluga trusta i trgovačkog društva imaju dozvole za rad ili da su registrirani te da su pružatelji usluga igara na sreću pravno uređeni.”

;

8.

u članku 67. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Države članice do 30. prosinca 2024. donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 2. stavkom 1. točkom 3., člankom 3. točkom 2. podtočkom (g), člankom 3. točkama 8., 18., 19. i 20., člankom 19.a stavkom 1., člankom 19.b stavcima 1. i 2., člankom 45. stavkom 9. i člankom 47. stavkom 1. One odmah priopćuju tekst tih mjera Komisiji.

One primjenjuju te mjere od 30. prosinca 2024.”.

Članak 39.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) 2015/847 stavlja se izvan snage s učinkom od datuma početka primjene ove Uredbe.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 30. prosinca 2024.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 31. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednik

P. KULLGREN


(1)  SL C 68, 9.2.2022., str. 2.

(2)  SL C 152, 6.4.2022., str. 89.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 16. svibnja 2023.

(4)  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.).

(5)  Vidjeti Prilog I.

(6)  Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

(7)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(8)  Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.).

(9)  Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 2023. o tržištima kriptoimovine i izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 1095/2010 i direktiva 2013/36/EU i (EU) 2019/1937 (SL L 150, 9.6.2023., str. 40.).

(10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2580/2001 od 27. prosinca 2001. o posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s ciljem borbe protiv terorizma (SL L 344, 28.12.2001., str. 70.).

(11)  Uredba Vijeća (EZ) br. 881/2002 od 27. svibnja 2002. o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s organizacijama ISIL-om (Da’esh) i Al-Qaidom (SL L 139, 29.5.2002., str. 9.).

(12)  Uredba Vijeća (EU) br. 356/2010 od 26. travnja 2010. o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv određenih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela, s obzirom na stanje u Somaliji (SL L 105, 27.4.2010., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(14)  Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, 24.3.2012., str. 1.).

(15)  Uredba Vijeća (EU) 2016/1686 od 20. rujna 2016. o uvođenju dodatnih mjera ograničavanja protiv ISIL-a (Daiš) i Al-Qaide te s njima povezanih fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela (SL L 255, 21.9.2016., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1509 od 30. kolovoza 2017. o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 329/2007 (SL L 224, 31.8.2017., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(18)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

(19)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.).

(20)  Uredba (EU) 2021/1230 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. srpnja 2021. o prekograničnim plaćanjima u Uniji (SL L 274, 30.7.2021., str. 20.).

(21)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

(22)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(23)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(24)  SL C 524, 29.12.2021., str. 10.


PRILOG I.

UREDBA STAVLJENA IZVAN SNAGE I NJEZINA IZMJENA

Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 141, 5.6.2015., str. 1.)

 

Uredba (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 334, 27.12.2019., str. 1.)

[samo članak 6.]


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EU) 2015/847

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2. stavci 1., 2. i 3.

Članak 2. stavci 1., 2. i 3.

Članak 2. stavak 4. prvi i drugi podstavak

Članak 2. stavak 4. prvi i drugi podstavak

Članak 2. stavak 4. treći i četvrti podstavak

Članak 2. stavak 5.

Članak 2. stavak 5.

Članak 3. uvodni tekst

Članak 3. uvodni tekst

Članak 3. točke od 1. do 9.

Članak 3. točke od 1. do 9.

Članak 3. točka 10.

Članak 3. točka 10.

Članak 3. točka 11.

Članak 3. točka 11.

Članak 3. točka 12.

Članak 3. točka 12.

Članak 3. točke od 13. do 24.

Članak 4. stavak 1. uvodni tekst

Članak 4. stavak 1. uvodni tekst

Članak 4. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 4. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 4. stavak 1. točka (d)

Članak 4. stavak 2. uvodni tekst

Članak 4. stavak 2. uvodni tekst

Članak 4. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 4. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 4. stavak 2. točka (c)

Članak 4. stavci od 3. do 6.

Članak 4. stavci od 3. do 6.

Članci od 5. do 13.

Članci od 5. do 13.

Članci od 14. do 23.

Članak 14.

Članak 24.

Članak 15. stavci 1., 2. i 3.

Članak 25. stavci 1., 2. i 3.

Članak 15. stavak 4. jedini podstavak

Članak 25. stavak 4. prvi podstavak

Članak 25. stavak 4. drugi podstavak

Članak 16.

Članak 26.

Članak 27.

Članak 17.

Članak 28.

Članak 18.

Članak 29.

Članak 19.

Članak 30.

Članak 20.

Članak 31.

Članak 21.

Članak 32.

Članak 22.

Članak 33.

Članak 23.

Članak 34.

Članak 24. stavci od 1. do 6.

Članak 35. stavci od 1. do 6.

Članak 24. stavak 7.

Članak 25. jedini podstavak

članak 36. prvi podstavak

Članak 36., drugi, treći i četvrti podstavak

Članak 37.

Članak 38.

Članak 26.

Članak 39.

Članak 27.

Članak 40.

Prilog

Prilog I.

Prilog II.