10/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

27

31997R1466

L 209/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.07.1997.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1466/97

od 7. srpnja 1997.

o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 103. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (2),

(1)

budući da se Pakt o stabilnosti i rastu temelji na cilju zdravih državnih financija, kao sredstva jačanja uvjeta za stabilnost cijena i za snažan održiv rast koji pogoduje stvaranju radnih mjesta;

(2)

budući da se Pakt o stabilnosti i rastu sastoji od ove Uredbe, čiji je cilj jačanje nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika, Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97 (3), čiji je cilj ubrzavanje i pojašnjenje provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita, te od Rezolucije Europskog Vijeća od 17. lipnja 1997. o Paktu o stabilnosti i rastu (4), u kojoj se, u skladu s člankom D Ugovora o Europskoj uniji, donose čvrste političke smjernice za provođenje Pakta o stabilnosti i rastu, na strog i pravovremen način, te posebno za poštovanje srednjoročnih ciljeva stanja proračuna koji bi bili blizu uravnoteženosti ili u višku, na što su se obvezale sve države članice, te za poduzimanje korektivnih proračunskih djelovanja koje one smatraju potrebnima za ispunjavanje ciljeva njihovih programa stabilizacije i konvergencije, kad god raspolažu informacijama koje ukazuju na stvarno ili očekivano značajno odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja;

(3)

budući da su u trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije (EMU) države članice, u skladu s člankom 104.c Ugovora, obvezne izbjegavati prekomjerne državne deficite; budući da se, na temelju članka 5. Protokola (br. 11) o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženog Ugovoru, članak 104.c stavak 1. ne primjenjuje na Ujedinjenu Kraljevinu, osim ako prijeđe u treću fazu; budući da se nastavlja primjena obveze nastojanja izbjegavanja prekomjernog deficita za Ujedinjenu Kraljevinu, na temelju članka 109.e stavka 4.

(4)

budući da će poštovanje srednjoročnog cilja stanja proračuna koja su blizu uravnoteženosti ili u višku, omogućiti državama članicama rješavanje uobičajenih cikličkih fluktuacija, uz održavanje državnog deficita do 3 % referentne vrijednosti BDP-a;

(5)

budući da je primjereno dopuniti postupak multilateralnog nadzora iz članka 103. stavaka 3. i 4. sustavom ranog upozorenja, prema kojemu će Vijeće upozoriti državu članicu u ranoj fazi na potrebu poduzimanja neophodnog proračunskog korektivnog djelovanja kako bi se spriječila prekomjernost državnog deficita;

(6)

budući da bi se postupkom multilateralnog nadzora iz članka 103. stavaka 3. i 4. trebalo nastaviti praćenje cjelokupnog opsega ekonomskih kretanja u svakoj od država članica i u Zajednici, kao i dosljednosti ekonomskih politika s osnovnim ekonomskim smjernicama, navedenima u članku 103. stavku 2; budući da je za praćenje tog kretanja prikladno podnošenje podataka u obliku programa stabilizacije i konvergencije.

(7)

budući da postoji potreba za daljnji razvoj korisnog iskustva stečenog tijekom prve dvije faze ekonomske i monetarne unije s programima konvergencije;

(8)

budući da su države članice koje usvajaju jedinstvenu valutu, dalje u tekstu „države članice sudionice”, ostvarile, u skladu s člankom 109.j, visoki stupanj održive konvergencije, te posebno održivo financijsko stanje države; budući da će biti potrebno održavanje zdravog stanja proračuna u tim državama članicama kako bi se podržala stabilnost cijena i ojačali uvjeti za održiv rast proizvodnje i zaposlenosti; budući da je potrebno da države članice sudionice dostavljaju srednjoročne programe, dalje u tekstu „programi stabilizacije”; budući da je potrebno definirati osnovne sadržaje takvih programa.

(9)

budući da će države članice koje ne usvajaju jedinstvenu valutu, dalje u tekstu „države članice nesudionice”, morati provoditi politike s ciljem visokog stupnja održive konvergencije; budući da je potrebno da te države članice dostavljaju srednjoročne programe, dalje u tekstu „programi konvergencije”; budući da je potrebno definirati osnovne sadržaje takvih programa konvergencije.

(10)

budući da je u svojoj Rezoluciji od 16. lipnja 1997. o uspostavi tečajnog mehanizma u trećoj fazi Ekonomske i monetarne unije Europsko Vijeće dalo čvrste političke smjernice u skladu s kojima se uspostavlja tečajni mehanizam u trećoj fazi EMU-a, dalje u tekstu „ERM2”; budući da će valute država članica nesudionica a koje prihvaćaju ERM2 imati središnji tečaj u odnosu na euro, osiguravajući na taj način referentnu točku za procjenu adekvatnosti njihovih politika; budući da će EMR2 također pomoći u njihovoj zaštiti i zaštiti država članica koje usvajaju euro od neopravdanih pritisaka na deviznim tržištima; budući da će, kako bi se omogućio odgovarajući nadzor u Vijeću, države članice nesudionice, a koje ne prihvaćaju ERM2, također morati dostavljati politike u svojim programima konvergencije usmjerene na stabilnost, na taj način izbjegavajući odstupanja realnog tečaja i prekomjerne fluktuacije nominalnog tečaja.

(11)

budući da je trajna konvergencija temeljnih ekonomskih podataka preduvjet za održivu stabilnost tečaja;

(12)

budući da je potrebno utvrditi rokove za dostavljanje programa stabilizacije i konvergencije te njihovih ažuriranih verzija;

(13)

budući da je u interesu transparentnosti i rasprave informirane javnosti potrebno da države članice objavljuju svoje programe stabilizacije i konvergencije;

(14)

budući da bi Vijeće, kada ispituje i prati programe stabilizacije i konvergencije, a posebno njihove srednjoročne proračunske ciljeve ili ciljana kretanja prilagodbe prema navedenim ciljevima, trebalo uzeti u obzir relevantna ciklička i strukturna obilježja gospodarstva svake države članice;

(15)

budući da bi, u tom kontekstu, posebnu pažnju trebalo posvetiti značajnim odstupanjima stanja proračuna od proračunskih ciljeva da budu blizu uravnoteženosti ili u višku; budući da je primjereno da Vijeće daje rano upozorenje kako bi spriječilo da državni deficit u državi članici postane prekomjeran; budući da će u slučaju stalnih proračunskih odstupanja biti primjereno da Vijeće ojača svoje preporuke i javno ih objavi; budući da za države članice nesudionice Vijeće može dati preporuke za djelovanje koje je potrebno poduzeti za provedbu programa konvergencije.

(16)

budući da program konvergencije i program stabilizacije vode do ispunjavanja uvjeta za ekonomsku konvergenciju, navedenu u članku 104.c,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

ODJELJAK 1.

SVRHA I DEFINICIJE

Članak 1.

Ovom Uredbom se određuju pravila za sadržaj, dostavljanje, ispitivanje i praćenje programa stabilizacije i programa konvergencije, kao dio multilateralnog nadzora od strane Vijeća, kako bi se u ranoj fazi spriječila pojava prekomjernog državnog deficita, te promicao nadzor i usklađivanje ekonomskih politika.

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe, „države članice sudionice” znači one države članice koje usvajaju jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom, a „države članice nesudionice” označava one koje nisu usvojile jedinstvenu valutu.

ODJELJAK 2.

PROGRAMI STABILIZACIJE

Članak 3.

1.   Svaka država članica sudionica dostavlja Vijeću i Komisiji informacije potrebne u svrhu multilateralnog nadzora u redovitim vremenskim razdobljima, na temelju članku 103. Ugovora, u obliku programa stabilizacije, koji osigurava neophodnu osnovu za stabilnost cijena i za snažan održivi rast koji pogoduje stvaranju radnih mjesta.

2.   Program stabilizacije podnosi sljedeće informacije:

(a)

srednjoročni proračunski cilj koji bi bio blizu uravnoteženosti ili u višku, kao i kretanja prilagodbe prema tom cilju za suficit/deficit opće države, te očekivano kretanje omjera duga opće države i BDP-a;

(b)

glavne pretpostavke o očekivanim ekonomskim kretanjima i važnim ekonomskim varijablama relevantnim za realizaciju programa stabilizacije, kao što su investicijski rashodi države, rast realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP), zaposlenost i inflacija;

(c)

opis proračunskih mjera i ostalih mjera ekonomske politike koje se poduzimaju i/ili predlažu za ostvarivanje ciljeva programa, te u slučaju glavnih proračunskih mjera ocjenu njihovih kvantitativnih učinaka na proračun;

(d)

analizu načina na koji bi promjene u glavnim ekonomskim pretpostavkama utjecale na stanje proračuna i dug.

3.   Informacije o kretanjima postotka suficita/deficita i omjera duga opće države u BDP-u, kao i o glavnim ekonomskim pretpostavkama, navedenima u stavku 2. točkama (a) i (b) dostavljaju se jednom godišnje i odnose se na tekuću i na prethodnu godinu, kao i na barem tri sljedeće godine.

Članak 4.

1.   Programi stabilizacije dostavljaju se do 1. ožujka 1999. Nakon toga se ažurirani programi dostavljaju jednom godišnje. Država članica koja usvoji jedinstvenu valutu u kasnijoj fazi dostavlja stabilizacijski program u roku od šest mjeseci nakon odluke Vijeća o njezinom sudjelovanju u sustavu jedinstvene valute.

2.   Države članice javno objavljuju svoje programe stabilizacije i ažurirane programe.

Članak 5.

1.   Na temelju procjene Komisije i Odbora osnovanog na temelju članka 109.c Ugovora, u okviru multilateralnog nadzora prema članku 103. Vijeće preispituje omogućava li srednjoročni proračunski cilj programa stabilizacije dovoljnu razinu sigurnosti za izbjegavanje prekomjernog deficita, jesu li ekonomske pretpostavke na kojima se temelji program realne i jesu li mjere koje se poduzimaju i/ili predlažu dovoljne za ostvarivanje ciljanog kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju.

Vijeće nadalje razmatra omogućava li sadržaj programa stabilizacije bolje usklađivanje ekonomskih politika te jesu li ekonomske politike dotičnih država članica u skladu s osnovnim smjernicama ekonomske politike.

2.   Vijeće provodi razmatranje programa stabilizacije navedenog u stavku 1. najkasnije u roku dva mjeseca od dostavljanja programa. Na preporuku Komisije te nakon savjetovanja s Odborom osnovanim u skladu s člankom 109.c, Vijeće daje mišljenje o programu. Ako Vijeće, u skladu s člankom 103., smatra da je potrebno ojačati ciljeve i sadržaj programa, Vijeće, prema svojem mišljenju, poziva dotičnu državu članicu da prilagodi svoj program.

3.   Ažurirane programe stabilizacije razmatra Odbor osnovan u skladu s člankom 109.c na temelju procjene Komisije; ako je potrebno, ažurirane programe također može razmotriti i Vijeće, u skladu s postupkom u stavcima 1. i 2. ovog članka.

Članak 6.

1.   Kao dio multilateralnog nadzora u skladu s člankom 103. stavkom 3., Vijeće prati provedbu programa stabilizacije na temelju informacija koje dostavljaju države članice sudionice, kao i na temelju procjena Komisije i Odbora osnovanog u skladu s člankom 109.c, posebno s ciljem utvrđivanja stvarnih ili očekivanih značajnih odstupanja stanja proračuna od srednjoročnog proračunskog cilja, ili kretanja prilagodbe prema njemu, kao što je određeno programom za državni suficit/deficit.

2.   U slučaju da Vijeće utvrdi značajna odstupanja proračunskih pozicija od srednjoročnog proračunskog cilja, ili od kretanja prilagodbe prema njemu, s ciljem davanja ranog upozorenja za sprečavanje pojave prekomjernog deficita, Vijeće, u skladu s člankom 103. stavkom 4., upućuje preporuku dotičnoj državi članici za poduzimanje potrebnih mjera za prilagodbu.

3.   U slučaju da Vijeće tijekom naknadnog praćenja prosudi da se odstupanje stanja proračuna od srednjoročnog proračunskog cilja, ili od kretanja prilagodbe prema njemu, nastavlja ili da se pogoršava, Vijeće u skladu s člankom 103. stavkom 4. daje preporuku dotičnoj državi članici za poduzimanje hitnih korektivnih mjera te može, kao što je propisano tim člankom, javno objaviti svoju preporuku.

ODJELJAK 3.

PROGRAMI KONVERGENCIJE

Članak 7.

1.   Svaka država članica nesudionica dostavlja Vijeću i Komisiji informacije potrebne u svrhu multilateralnog nadzora u redovitim vremenskim razdobljima u skladu s člankom 103., u obliku programa konvergencije, koji osigurava neophodne osnove za stabilnost cijena i za snažan održivi rast koji pogoduje stvaranju radnih mjesta.

2.   Program konvergencije podnosi sljedeće informacije, posebno o varijablama koje se odnose na konvergenciju:

(a)

srednjoročni proračunski cilj koje bi bilo blizu uravnoteženosti ili u višku, kao i kretanja prilagodbe prema tom cilju za suficit/deficit opće države; očekivano kretanje omjera duga opće države i BDP-a; srednjoročne ciljeve monetarne politike; odnos tih ciljeva i stabilnosti cijena i tečaja;

(b)

glavne pretpostavke o očekivanim ekonomskim kretanjima i važnim ekonomskim varijablama koje su relevantne za realizaciju programa konvergencije, kao što su investicijski rashodi države, rast realnog BDP-a, zaposlenost i inflacija;

(c)

opis proračunskih mjera i ostalih mjera ekonomske politike koje se poduzimaju i/ili predlažu za postizanje ciljeva programa te, u slučaju glavnih proračunskih mjera, ocjenu njihovih kvantitativnih učinaka na proračun;

(d)

analizu načina na koji bi promjene u glavnim ekonomskim pretpostavkama utjecale na stanje proračuna i dug.

3.   Informacije o kretanjima postotka suficita/deficita i omjera duga opće države u BDP-u, kao i o glavnim ekonomskim pretpostavkama navedenim u stavku 2. točkama (a) i (b) dostavljaju se jednom godišnje i odnose se na tekuću i na prethodnu godinu, kao i na barem tri sljedeće godine.

Članak 8.

1.   Programi konvergencije dostavljaju se do 1. ožujka 1999. Nakon toga se ažurirani programi dostavljaju jednom godišnje.

2.   Države članice javno objavljuju svoje programe konvergencije i ažurirane programe.

Članak 9.

1.   Na temelju procjene Komisije i Odbora, osnovanog na temelju članka 109.c Ugovora, Vijeće, u okviru multilateralnog nadzora prema članku 103., preispituje omogućava li srednjoročni proračunski cilj iz programa konvergencije dovoljnu razinu sigurnosti za izbjegavanje prekomjernog deficita, jesu li ekonomske pretpostavke na kojima se temelji program realne i jesu li mjere koje se poduzimaju i/ili predlažu dovoljne za ostvarivanje ciljanog kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju, te da bi se postigla održiva konvergencija.

Vijeće nadalje razmatra omogućava li sadržaj konvergencijskog programa bolje usklađivanje ekonomskih politika te jesu li ekonomske politike dotičnih država članica u skladu s osnovnim smjernicama ekonomske politike.

2.   Vijeće provodi razmatranje programa konvergencije navedenog u stavku 1. najkasnije u roku dva mjeseca od dostavljanja programa. Na preporuku Komisije te nakon savjetovanja s Odborom osnovanim u skladu s člankom 109.c, Vijeće daje mišljenje o programu. Ako Vijeće, u skladu s člankom 103., smatra da je potrebno ojačati ciljeve i sadržaj programa, Vijeće prema svojem mišljenju poziva dotičnu državu članicu da prilagodi svoj program.

3.   Ažurirane programe konvergencije razmatra Odbor, osnovan u skladu s člankom 109.c, na temelju procjene Komisije; ako je potrebno, ažurirane programe također može razmotriti i Vijeće u skladu s postupkom navedenim u stavcima 1. i 2. ovog članka.

Članak 10.

1.   Kao dio multilateralnog nadzora u skladu s člankom 103. stavkom 3., Vijeće prati provedbu programa konvergencije na temelju informacija koje dostavljaju države članice nesudionice u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (a) ove Uredbe, kao i na temelju procjena Komisije i Odbora osnovanog u skladu s člankom 109.c Ugovora, posebno s ciljem utvrđivanja stvarnih ili očekivanih značajnih odstupanja stanja proračuna od srednjoročnog proračunskog cilja, ili kretanja prilagodbe prema njemu, kao što je određeno programom za državni suficit/deficit.

Dodatno, Vijeće prati ekonomske politike država članica nesudionica s obzirom na ciljeve programa konvergencije, s ciljem osiguravanja usmjerenosti njihovih politika na stabilnost, te stoga i na izbjegavanje odstupanja realnog tečaja i pretjeranih fluktuacija nominalnog tečaja.

2.   U slučaju da Vijeće utvrdi značajna odstupanja proračunskih pozicija od srednjoročnog proračunskog cilja, ili kretanja prilagodbe prema njemu, s ciljem davanja ranog upozorenja za sprečavanje pojave prekomjernog deficita, upućuje, u skladu s člankom 103. stavkom 4., preporuku dotičnoj državi članici za poduzimanje potrebnih mjera za prilagodbu.

3.   U slučaju da Vijeće tijekom naknadnog praćenja prosudi da se odstupanje stanja proračuna od srednjoročnog proračunskog cilja, ili kretanja prilagodbe prema njemu, nastavlja ili da se pogoršava, Vijeće u skladu s člankom 103. stavkom 4. izdaje preporuku dotičnoj državi članici za poduzimanje hitnih korektivnih mjera, te može, kao što je propisano tim člankom, objaviti svoju preporuku.

ODJELJAK 4.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 11.

U sklopu multilateralnog nadzora opisanog u ovoj Uredbi, Vijeće obavlja sveobuhvatnu procjenu opisanu u članku 103. stavku 3.

Članak 12.

U skladu s člankom 103. stavkom 4. drugim podstavkom predsjednik Vijeća i Komisija uključuju u svoje izvješće Europskom parlamentu rezultate multilateralnog nadzora provedenog na temelju ove Uredbe.

Članak 13.

Ova Uredba stupa na snagu 1. srpnja 1998.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. srpnja 1997.

Za Vijeće

Predsjednik

J.-C. JUNCKER

(1)  SL C 368, 6.12.1996., str. 9.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 28. studenoga 1996. (SL C 380, 16.12.1996., str. 28.), Zajedničko stajalište Vijeća od 14. travnja 1997. (SL C 146, 30.5.1997., str. 26.) te Odluka Europskog parlamenta od 29. svibnja 1997. (SL C 182, 16.6.1997.).

(3)  SL L 209, 2.8.1997., str. 6.

(4)  SL C 236, 2.8.1997., str. 1.